You are on page 1of 11

Antropomotorika

1. Da li su sportske discipline predviđene za čovjeka?


- Nisu. Sve sportske discipline je čovjek stvorio radi zabave, novca itd. U
njima dominiraju potencijali koji čovjeku nisu dati da ih na taj način
upražnjava i troši. Savremeni sport je aktivnost koja čovjeku primarno
ugrožava zdravlje.
Primjer: Brzina – predstavlja zaštitni mehanizam
2. Razlozi zbog kojih je sport nastao?
- Prvi: religijski – Antičke Olimpijske igre su se odigravale u čast bogova.
Time su takmičari pokazivali svoju posvećenost i žrtvu koju upućuju
vrhovnom božanstvu. Prva disciplina je bila trčanje. Nije se trčalo zbog
rezultata već zbog žrtve. Takmičenje na Olimpijskim igrama je došlo iz
jednog drugog religijskog rituala – sahrana.
Primjer: U Ilijadi gine Patrokle koji je bio najbolji prijatelj glavnog
junaka Ahila. Na njegovoj sahrani se opet u čast božanstva primjenjuju
određene vrste nadmetanja: dvokolice, rvanje, skakanje u dalj i trčanje
Drugi: kocka, klađenje – narod se uglavnom kladio koji će takmičar
biti bolji u određenoj disciplini.
Primjer: konjičke trke – koji će konj biti brži
3. Ontogeneza i filogeneza?
- Ontogeneza – proces razvoja čovjeka u svim njegovim sposobnostima
i karakteristikama od rođenja do njegove smrti.
Filogeneza – proces razvoja čovjeka od njegovog nastanka pa sve
dokle ga bude bilo na planeti zemlji.
4. Zakonitosti u razvoju čovjeka koje se odvijaju tokom ontogeneze?
- Individualnost – svako od nas se razvija na individualan način. Svako
ima svoje standarde svog biološkog razvoja.
Diskontinuitet – nemamo kontinuitet već promjene, imamo blage
ubrzane djelove razvoja i blage „stagnacije“ u okviru biološkog razvoja.
Diferencijacija – kad se desi ubrzani rast i razvoj nakon toga dolazi do
diferenciranja naših potencijala. Uočavaju se različitosti i dolazi do
razdvajanja čovjekovih karakteristika jedni od drugih (npr. muškarci
postaju snažniji od žena, dok žene postaju gipkije od muškaraca).
Amalgamacija – period kada se naše sposobnosti i karakteristike
uglavnom uokvire.
5. Koji je glavni problem dilema koje postoje ovoj struci?
- Individualnost osobe sa kojom radimo. Svako od nas se razvijao na
potpuno individualan način.
6. Kako poboljšati stanje ove struke u Crnoj Gori?
- Pridržavanje datog plana i programa, ozbiljnije shvatanje ovog posla
kao i proširivanje svijesti o značaju fizičke aktivnosti i zdravlja čovjeka.
7. Fenomeni o kojima vodimo računa u ovoj struci?
- Biološka starost – npr. svi smo rođeni istog trena, iste sekunde, istog
minuta, a biološki se možemo razlikovati i do 6 godina.
- Hronološka starost – određena je na osnovu datuma kad smo rođeni
(primjer: 12 godina)
- Relativna starost
- Sportska starost
Primjer: Dječaci i djevojčice mogu zajedno vježbati do 12.godine jer
njihove polne razlike nisu izražene, a onda se dešava ubrzan rast i razvoj i
tada počinju naglašeno da se razlikuju.
Hronološka starost: 12 godina, biološka starost: 8 godina, dati trening koji
rade: za njih previše zahtjevan i težak jer imaju spor biološki razvoj
Hronološka starost: 12 godina, biološka starost: 12 godina, dati trening
koji rade: njima je odgovarajuć jer imaju normalan biološki razvoj
Hronološka starost: 12 godina, biološka starost: 16 godina, dati trening
koji rade: njima je previše lak jer imaju ubrzan biološki razvoj
Najveći broj talenata nalazi se među onima sa sporim biološkim
razvojem.
8. Tanerova metoda – metoda putem koje se prepoznavajući polne razlike
određuje u kom uzrastu biološke starosti se nalazi dječak ili djevojčica
9. Nosači znanja su najbitnije informacije koje svako mora da zna (stubovi
znanja). Moramo imati osnovne informacije da bismo bili oni koji
rješavaju probleme. Bolji je onaj koji ima 5 informacija a zna da riješi 6.
koju ne zna, nego onaj koji ima 5 informacija a ne zna da riješi 6. .
10. Mišićna fascija – organ koji funkcioniše kao jedna mreža (organ
sastavljen od neuroreceptora).
11.Istraživanje Japanaca – vježbanje zdrave ruke uticaće na povrijeđenu i
imati pozitivan transfer na nju bez obzira što je ona povrijeđena.
Primjer: Pomjeranje palca na nozi će preko neuroreceptora taj pokret
osjetiti bilo koji dio našeg tijela.
12. Vrste transfera:
- Negativni transfer – kada vježbamo pa nešto pokvarimo
- Pozitivni transfer – kada vježbamo pa nešto drugo popravimo, ne to
što smo vježbali nego nešto drugo
- Neutralni (indiferentni) transfer – kada vježbamo a ništa se ne remeti
13. Snaga je sposobnost mišića da produkuju silu.
14. Osnovni efekat svih treninga snage?
- Prevencija od povrede; primarno ima preventivne efekte, ali i uticaja
na povećanje maksimalne snage
15. Kako započinjemo trening za razvoj snage, šta od oblika vježbi
primjenjujemo?
- Vježbe gipkosti (istezanja) – pokretljivost se mora podići na određeni
nivo. Poboljšava se elastičnost mišićnog i vezivnog tkiva
16. Da li se vježbama gipkosti može redukovati tjelesna masa?
- Bob Anderson – ugojio se i počeo da čita spise Josepha Hubertusa
Pilatesa. Zahvaljujući njima, za godinu dana uspio je da skine 20kg.
Time je dokazano da se mišići kontrahuju i tokom vježbi istezanja
17. Miotatski refleks (refleks istezanja) – neurološki fenomen tokom kojeg
se mišić ili grupa mišića skuplja kao odgovor na naglo istezanje tetive
vezanosti za kost.
18. Podjela snage?
- Snaga se dijeli na akcioni i topološki tip snage.
Akcioni tip snage je tip podjele snage kada snagu dijelimo na osnovu
vrste ili režima rada u kojem saopštavamo snagu, pa imamo
eksplozivnu, repetitivnu i statičku snagu
Topološki tip snage je tip podjele snage kada snagu vežemo za
pojedine djelove tijela odnosno na osnovu mjesta na našem tijelu sa
kojim manifestujemo snagu, a po topološkom kriterijumu podjele
izdvojeni su: faktor snage ruku, faktor snage trupa, faktor snage nogu i
to eksplozivnog, repetitivnog i statičkog karaktera
19. Eksplozivna snaga je najurođeniji tip snage dok su nižeg nivoa urođenosti
repetitivna i statička snaga (koriste se za svakodnevne aktivnosti,
značajno duže traju i značajno duže se razvijaju).
20. Maksimalna snaga je potencijal koji se smatra osnovnim potencijalom.
Uvijek je bolji onaj pojedinac koji ima veći nivo maksimalne snage iako su
identični po nekim drugim kriterijumima.
To je trening koji možemo realizovati a da imamo efekte na sve druge
potencijale.
21. Eksplozivnost (hitrina) nije isto što i eksplozivna snaga. Eksplozivnost se
obično izvodi sa vrhova prstiju, dok se eksplozivna snaga izvodi sa
stopalima čvrsto na zemlji, na punom stopalu.
22. Primjer preseljenja: Kome ćemo dati prednost?
Tri grupe ljudi:
- Od 18 do 25 godina – kod njih se najbolje razvija eksplozivna snaga, i
biće na niskom nivou kvaliteta
- Od 25 do 40 godina
- Od 40 do 60 godina – njihovi potencijali kasnije dosežu svoj
maksimum
23. Postoje pokreti odnosno vježbe visokog i niskog kompleksiteta.
Vježbe visokog kompleksiteta – uključeno je cijelo tijelo u nekom
kretenju
Vježbe niskog kompleksiteta – uključeni su djelovi tijela u pojedinom
kretanju
24. U oblike kretanja koje zovemo oblici kretanja niskog kompleksiteta
spadaju uglavnom pokreti koje zovemo prirodnim oblicima kretanja.
Prirodni oblici kretanja – naši pokreti, ljudski. To su pokreti koji su
zapisani u našem genetskom kodu i koje upražnjavamo svakodnevno.
Specifični oblici kretanja su pokreti koje savladavamo tokom života tokom
nekih specijalizovanih aktivnosti (bilo koji sport). Dodatno se uče,
dodatno se uči o njima i dodatno se savladavaju.
Razlika između njih je u tome što će čovjek prirodne oblike kretanja
savladati bez edukacije i obučavanja (hodanje, trčanje, skakanje).
25. Harmonija u pokretima je zapravo usklađenost pokreta
Primjer: farbanje ograde u spotu pjesme Charlie Puth – Light switch
26. Razlika u bazičnim i specifičnim motoričkim sposobnostima?
Bazične sposobnosti su one sposobnosti koje svako od nas posjeduje.
Specifične sposobnosti su one sposobnosti koje razvijamo u zavisnosti od
aktivnosti kojom se bavimo.
27. Manifestni i latentni motorički prostor?
Manifestna motorika je ona motorika koju vidimo. To je beskonačan skup
različitih kretnih struktura različitih nivoa složenosti. Manifestni prostor
se dijeli na bazičnu i specifičnu manifestnu motoriku.
Latentna motorika je skrivena tj.unutrašnja motorika i unutrašnji
potencijal koji ne vidimo. To su naše motoričke sposobnosti.
28. U zavisnosti od mišićnog rada koji može biti višestruk, u mišićima se
sprovode različite vrste kontrakcija:
- Koncentrična mišićna kontrakcija – kontrakcija kada se pripoji mišića
kreću jedan prema drugom, tj.kada se na tijelu mišića dešava takav
pokret da se njegovo tijelo uvećava
Kada je sila koju produkuju naši mišići veća od sile predmeta koji treba
savladati ili sile koju proizvodi djelovanje sile gravitacije, onda
pomjeramo taj predmet u pravcu u kojem mi želimo.
- Ekscentrična mišićna kontrakcija – kontrakcija kada se pripoji mišića
kreću jedan od drugog, tj.suprotna kontrakcija kada se mišić izdužuje,
opruža.
Tada je vanjska sila veća od sile naših mišića.
- Izometrijska mišićna kontrakcija – kontrakcija kada pripoji mišića
miruju. To je tzv.statička kontrakcija gdje ne dolazi do pokreta već
mišić samo pruža određeni otpor nekoj težini bez da je pomiče.
Tada je djelovanje sile naših mišića jednaka djelovanju one sile koju
produkuje predmet koji želimo da pokrećemo.
- Kombinovana mišićna kontrakcija – kontrakcija kada se kombinuju
neke od ostalih kontrakcija. Do nje dolazi tako što u pojedinim
pokretima veće kompleksnosti ili veće složenosti, jedna mišićna
kontrakcija ne može da realizuje pokret do kraja već se mora
promijeniti od momenta do momenta, od položaja do položaja u
kome se nađe naše tijelo.
29. Pokreti u zglobovima?
Fleksija – pregibanje
Ekstenzija – opružanje
Supinacija – izvrtanje (spoljašnja rotacija podlaktice)
Pronacija – uvrtanje (unutrašnja rotacija podlaktice)
Addukcija – primicanje
Abdukcija – odmicanje
Elevacija – podizanje
30. Funkcije mišića?
Npr. Ako se mišić nalazi u kontrakciji i sprovodi fleksiju u zglobu lakta, po
svojoj funkciji ti mišići se nazivaju agonisti.
Agonistička grupa mišića – mišići koji su direktno odgovorni za izvođenje
određenog pokreta i svojom kontrakcijom direktno i u najvećoj mjeri
utiču na željeni pokret
Antagonistička grupa mišića – mišići koji sprovode suprotan pokret i koji
se suprotstavljaju sili agonista
Sinergistička mišićna grupa – mišići koji pomažu u izvršavanju neke
radnje; pomažu agonistima da izvrše pokret. Oni predstavljaju jedinstvo
više aktivno uključenih faktora u mišiću
Mišići stabilizatori tj.fiksatori – stabilizuju tijelo vježbača prilikom
izvođenja nekog pokreta. Npr. ako radimo neku vježbu ne mislimo samo
na mišić koji u tom trenutku radi, već i na sve mišiće koji u tom trenutku
pomažu u saradnji

Svi mišići u našem tijelu u zavisnosti od radne aktivnosti mogu biti u sve 4
radne funkcije (agonist, antagonist, sinergist i stabilizator).
31. Fenomen saradnje mišića – kada mišiće učimo da sarađuju.
Neuroreceptori šalju informacije ,centralnom nervnom sistemu i sve
povratne informacije preko mišićne fascije šalje svim mišićima.
Svaki mišić pamti sve što smo sa njim radili. Na osnovu pamćenja on
kasnije u određenoj aktivnosti učestvuje. Mišići uče izvedene pokrete i
radnje.
32. Faktor prepokrivanja?
Npr. Ako tokom utakmice skočimo 10 puta maksimalno u vis, na treningu
to moramo ponoviti 30 puta maksimalno a 20 puta minimalno.

Ako se mišić razvijao u jednom režimu rada, pa mu poslije nekoliko


vremena promijenimo režim, on će se razvijati mnogo sporije i manje,
zato što se mišić nije adaptirao na taj vid aktivnosti.
33. Morfološka osnova antropomotorike?
Osnovno sredstvo koje čovjek koristi u manifestaciji svoje motorike je
njegova morfologija (Morfologija – građa čovjekovog tijela).
Motorika čovjeka zavisi od građe čovjekovog tijela.
Primjer: raspon ruku je blizak tjelesnoj visini. Bacanje medicinke na razne
načine je jedan od testova koji pokazuje kako građa tijela utiče na
motoriku. Onaj ko je viši i ima veći raspon ruku će baciti dalje medicinku.
Parametri koji utiču na to koliki će biti taj hitac su: brzina, visina i ugao
izbačaja.
34. Funkcionalna osnova antropomotorike? Kako čovjekova motorika zavisi
od funkcionalnih kapaciteta čovjeka?
Kada radimo sa teretom, mišićna masa se uvećava i tada koristimo 2
termina:
- Hipertrofija – rast mišićnog tkiva; veći tonus mišića
- Hiperplazija – povećanje tkiva ili organa, ili jedan od oblika adaptacije
ćelija, koji nastaje kao posledica povećanja broja ćelija u nekom tkivu
ili organu.

Kako čovjekova motorika zavisi od funkcionalnih kapaciteta čovjeka?


Npr. Ako radimo na jedan način, postići ćemo određenba poboljšanja
u snazi, a ako radimo na drugi način, mišić će biti možda i malo veći, a
kvaliteti motoričkog sveukupnog kapaciteta nisu tako dobri kako smo
očekivali sa drugim mišićnim rastom.

Postoje 2 vrste hipertrofije:


- Sarkoplazmatična (bodibilderska) hipertrofija – kada se u našim
mišićima uvećao broj sarkoplazme (nema nikakvu funkciju kod
kontrakcije).
- Miofibrilarna (sprinterska) hipertrofija – kada se u našim mišićima
uvećao broj miofibrila (predstavlja kontraktilni element mišićne ćelije;
on se pokreće tokom kontrakcije). Miofibrili na sebi sadrže usjeke na
kojima pucaju i stvaraju se 2 nova miofibrila sa istim usjecima kao i
onaj od kog su nastali.

U zavisnosti od funkcionalne razlike u mišiću, razlikuje se i naša


motorika.
35. Brzina je genetski određena i treningom je vrlo malo možemo razvijati.
Dijeli se na 4 vida ispoljavanja:
- Latentno vrijeme motoričke reakcije – vremenski interval koji
protekne od trenutka kad smo primili informaciju do trenutka kad smo
napravili reakciju pokreta na tu informaciju
- Brzina pojedinačnog pokreta – vrijeme koje protekne od trenutka
započinjanja do trenutka završavanja pojedinog pokreta
- Brzina frekventnih pokreta – kada jedan isti pokret napravimo više
puta i to je vremenski interval koji protekne dok se određeni broj
pokreta ne manifestuje
- Sprinterska brzina (bazična brzina) – brzina kretanja cijelog tijela i
označava dio prostora koji treba savladati i onda vremenski period koji
protekne za to kretanje. Ona se povezuje sa eksplozivnom snagom.
Sprinterska brzina se dijeli na:
- Ciklični segment brzine – ponovljena kretanja; sprinterska kretanja:
trčanje, plivanje…
- Aciklični segment brzine – kada jedan pokret moramo napraviti u
maksimalno brzom režimu rada. To su različite vrste skokova i bacanja.
Eksplozivna snaga je vezana za skokove i bacanja.

Indirektnim putem, treningom snage i hipertrofijom razvijamo brzinski


potencijal.
36. Izdržljivost se dijeli na različite načine.
Jedan od oblika podjele je na to koliki dio tijela učestvuje u određenoj
aktivnosti. Ako učestvuje manji dio tijela, otprilike ⅓, onda je to lokalna
izdržljivost, a ako učestvuje otprilike ⅔ našeg tijela, onda je to opšta
izdržljivost.
Dijeli se i na osnovu energetskih mehanizama u našem organizmu koji
stoje iza našeg rada, i onda imamo:
- Aerobnu izdržljivost – kada imamo stalno dovoljno prisustvo
kiseonika
- Anaerobnu izdržljivost – kada ne eksploatišemo dovoljnu količinu
kiseonika
Aerobna i anaerobna izdržljivost se dijele na: lokalnu aerobnu
izdržljivost, lokalnu anaerobnu izdržljivost, opštu aerobnu izdržljivost i
opštu anaerobnu izdržljivost.
Anaerobna izdržljivost se dijeli na 2 izdržljivosti:
- Fosfogena i fosfokreatinska ili alaktatna izdržljivost
- Glikolitičku ili laktatnu izdržljivost

37. Laktati – soli mliječne kiseline i oni na mišićni rad utiču inhibitorski –
blokiraju mišićni rad. Laktati se povećavaju kada krenemo u neki
zahtjevniji rad. Kada je prisustvo laktata iznad 4 milimola, i kad smo u
anaerobnom režimu rada, mišići blokliraju svoj rad.

Tolerancija na laktate – dobro funcionisanje uz veliko prisustvo laktata.


38. Metabolizam – razmjena materije
Postoje 2 mehanizma kada je metabolizam u pitanju:
- Anabolizam – izgradnja
- Katabolizam – razgradnja

Aerobni mehanizam – mehanizam koji omogućava da u laganim


fizičkim aktivnostima koji nisu visokog intenziteta, a relativno dugo
traju, svu energiju koju obezbijedimo za naš rad, obezbjeđujemo je uz
dovoljno prisustvo kiseonika.
U okviru aerobnog mehanizma je aerobna glikoliza u čijoj osnovi se
nalazi Krebsov ciklus. To je hemijska reakcija u kojoj se stvara energija,
a završetak tog ciklusa je adenozin III-fosfat. Kad se adenozin III-fosfat
iskoristi u mišićnom radu on postaje adenozin II-fosfat koji ne možemo
koristiti kao energiju, već mora ponovo da postane adenozin III-fosfat.
Kada adenozin II-fosfat dobije treću fosfatnu grupu odnosno kreatin-
fosfat, on ponovo postaje adenozin III-fosfat.
Anaerobni mehanizam – tada nemamo dovoljnu količinu kiseonika i
tada nam anaerobni mehanizam omogućava energiju za naše tijelo.
U okviru njega imamo anaerobnu glikolizu i to je onaj rad gdje imamo
veliko prisustvo laktata (laktatna izdržljivost).
39. Veza snage, brzine i izdržljivosti?
U samom centru – kompletan motorički prostor nam počinje iz jednog
potencijala (mišićna kontrakcija) i kreće se u zavisnosti od režima rada.
Snaga i izdržljivost – strength-endurance (snažna izdržljivost ili
izdržljivost u snazi) je trening u kome je dovoljno visok nivo
opterećenja da bi postojao potencijal koji se zove snaga i mora biti
dovoljno dug i istrajan rad da bismo uključili potencijal izdržljivosti. U
ovaj prostor spada repetitivna i statička snaga.
Snaga i brzina – imamo maximum strength (maksimalnu snagu)
odnosno veoma visok nivo opterećenja i potencijal je samo snažnog
karaktera. Niže imamo strength-speed (snažnu brzinu u koju se može
svrstati niski start, prvi i drugi korak u niskom startu), bliska
potencijalu eksplozivne snage. Zatim slijedi speed-strength (brzinska
snaga u koju spadaju treći, četvrti, peti, šesti korak u sprintu prije nego
ostvarimo maksimalnu brzinu), i na kraju ulazimo u čisti brzinski
potencijal odnosno speed.
Izdržljivost i brzina – Imamo long-duration endurance (dugo trajuća
izdržljivost) odnosno dug i istrajan rad, zatim medium-duration
endurance i short-duration endurance tj.srednju i kratkotrajnu
izdržljivost, a što smo bliži brzini umanjuje se potencijal izdržljivosti, a
uvećava se potencijal brzine. Na kraju imamo speed-endurance
(brzinsku izdržljivost npr. u atletici sve preko 60.metra).
40. Zašto sprinteri nemaju trening na 100m iako trče tu disciplinu?
- Zato što 100m nije disciplina čistog brzinskog potencijala. Brzinska
izdržljivost na 100m započinje onog trenutka kada postignemo
maksimalnu brzinu trčanja (između 40. i 60.metra), dok je sve nakon
toga brzinska izdržljivost.

You might also like