KINEZIOLOŠKA METODIKA

1. ŠTO JE KINEZIOLOŠKA METODIKA?

Kineziološka metodika je znanost koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja u kineziološkoj kulturi.

2. ZA ŠTO SLUŽI KINEZIOLOŠKA METODIKA (CILJEVI I ZADACI)?

- kao znanstvene discipline:
- prati i proučava zakonitosti i nove kategorije odgojno – obrazovnog rada
- pronalazi nove pojave
- utvrđuje načine odgoja i obrazovanja
- kao nastavne discipline:
- osposobljava buduće voditelje nastavnog procesa za samostalno izvođenje svih
programskih i organizacijskih oblika rada u tjelesno – zdravstvenom odgojno –
obrazovnom području.

3. PREDMET PROUČAVANJA KINEZIOLOŠKE METODIKE

- razni oblici rada vezani uz školu (osnovni i diferencirani); nastava; izvannastavni oblici rada; izvanškolski oblici rada

4. KINEZIOLOŠKA METODIKA POKUŠAVA PRONAĆI ODGOVOR:

- koja rješenja primijeniti u odgojno – obrazovnom procesu, te putem tjelesnog vježbanja utjecati pozitivno na
transformaciju cjelokupnog antropološkog statusa učenika.

5. OD KOJE JE ZNANOSTI NASTALA KINEZIOLOŠKA METODIKA?

Od kineziologije.

6. ŠTO JE KINEZIOLOGIJA?
Kineziologija je nauka kojom proučavamo upravljanje, proces vježbanja i posljedice tih procesa na organizam.

7. CILJ KINEZIOLOGIJE?
Unapređenje zdravlja.

8. CILJEVI METODIČKI UPRAVLJANOG PROCESA VJEŽBANJA?

1. Unapređenje zdravlja
2. Optimalni (najpovoljniji) razvoj ljudskih osobina, sposobnosti i motoričkih znanja te njihovo zadržavanje što
duže na jednoj višoj razini
3. Sprječavanje preranog pada pojedinih antropoloških karakteristika i motoričkih znanja
4. Maksimalni razvoj osobina, sposobnosti i motoričkih znanja u agonološki (natjecateljski) usmjerenim
kineziološkim aktivnostima.

9. ANTROPOLOŠKA OBILJEŽJA
Antropološkim obilježjima smatraju se organizirani sustavi svih osobina, sposobnosti i motoričkih informacija te njihove
međusobne relacije. Među antropološka obilježja ubrajaju se:
- antropometrijske karakteristike - kognitivne (spoznajne) sposobnosti
- motoričke sposobnosti - konativne osobine ili osobine ličnosti
- funkcionalne sposobnosti - socijalni status

10. ANTROPOLOŠKI STATUS

- kompletna čovjekova osobnost i građa (integralni dio)
- objašnjava se s nekoliko karakteristika čovjeka (antropološke karakteristike: fizički izgled, građa, visina, težina)

11. KINEZIOLOŠKA AKTIVNOST

Kineziološka aktivnost je pojam za sve aktivnosti koje su prema određenim kriterijima podijeljene na 4 skupine:
1. monostrukturalne aktivnosti (športovi): atletika, plivanje, skijanje, veslanje, streljaštvo, biciklizam,...
2. polistrukturalne aktivnosti (športovi): hrvanje, boks, judo, mačevanje, karate, stolni tenis, tenis,…
3. kompleksne aktivnosti (športovi): rukomet, košarka, nogomet, odbojka, vaterpolo, hokej na ledu, ragbi,…
4. konvencionalne aktivnosti (športovi): gimnastika, klizanje, rolaanje, plesovi, skokovi u vodu,…

12. KINEZIOLOŠKI OPERATOR

Kineziološki operator je skup različitih struktura kretanja koje maksimalno odgovaraju cilju transformacijskih procesa. To
su vježbe kojima se najefikasnije djeluje na neku osobinu ili sposobnost, motoričku informiranost i zdravlje.

1
 13. KINEZIOLOŠKI STIMULUS
Kineziološki stumulus je kombinacija vježbe (kineziološkog operatora) i energije koja je potrebna da bi se ta vježba
izvodila u vrijeme transformacijskog procesa.

14. MOTORIČKE SPOSOBNOSTI

Motoričke sposobnosti uvjetno se definiraju kao latentne (prikrivene) motoričke strukture koje su odgovorne za praktički
beskonačan broj manifestnih (očitih, jasnih) reakcija i mogu se izmjeriti i opisati.
Motoričke sposobnosti nam govore kako tijelo funkcionira, kako emitira određene informacije.
To su: - koordinacija - brzina
- ravnoteža ili balans (statička i dinamička) - preciznost
- snaga (eksplozivna, repetitivna i statička) - agilnost
- fleksibilnost ili gibljivost (aktivna i pasivna) - izdržljivost (lokalna i opća)

15. KOORDINACIJA
- sposobnost upravljanja pokretima cijelog tijela ili dijelova tijela, a očituje se brzim i preciznim izvođenjem složenih
motoričkih zadaća, odnosno brzim rješavanjem motoričkih problema.
- maksimum oko 25. godine života.

16. RAVNOTEŽA
- sposobnost da zadržimo svoje tijelo što duže vrijeme u jednom ravnotežnom položaju. Predstavlja korigiranje djelovanja
gravitacije ili aktivnih remetećih čimbenika.
- statička ravnoteža – zadržavanje tijela u ravnotežnom položaju.
- dinamička ravnoteža – zadržavanje ravnotežnog položaja u kretanju.
- maksimum oko 25. godine života.

17. SNAGA
- sposobnost svladavanja različitih otpora.
- eksplozivna snaga - sposobnost da se vlastitom tijelu ili predmetu da maksimalno ubrzanje.
- maksimum od 20. do 22. godine; pad poslije 30. godine. Najveći utjecaj od 5. do 7. godine.
- repetitivna snaga - sposobnost dugotrajnog rada kojim je potrebno savladati vanjski otpor.
- apsolutna (savladavanje vanjskog opterećenja); relativna (savladavanje vlastite težine)
- maksimum od 32. do 35. godine; pad poslije 40. godine; na nju se može puno djelovati.
- statička snaga - sposobnost maksimalne izometričke kontrakcije (uteg držimo u čučnju i samo to); zadržavanje
određenog položaja u produženim uvjetima rada.
- maksimum oko 32. god.; pad poslije 40. god.

18. FLEKSIBILOST ILI GIBLJIVOST

- sposobnost izvođenja pokreta s velikim amplitudama, što je moguće brže.
- aktivna gibljivost – amplituda pokreta sa snagom vlastitih mišića.
- pasivna gibljivost – amplituda pokreta uz pomoć vanjske sile.
- maksimum oko 6. mjeseca života.

19. BRZINA
- sposobnost brzog reagiranja i izvođenja jednog ili više pokreta koji se ogleda u svladavanju puta u što kraćem vremenu.
- brzina reakcije – sposobnost brzog reagiranja na različite signale.
- brzina pojedinačnog pokreta
- frekvencije pokreta - sposobnost brzog izvođenja više povezanih jednostavnih pokreta (npr. taping)
- sinogisti – mišićne skupine koje izvode jedan pokret.
- antagonisti - mišićne skupine koje izvode suprotni pokret.
- maksimum od 20. do 22. god.; mogućnost utjecaja između 5. i 6. god.

20. PRECIZNOST
- sposobnost koja omogućava da se gađanjem ili ciljanjem pogodi određeni statički ili dinamički cilj koji se nalazi na
određenoj udaljenosti.
- gađanje cilja – kada se određenom predmetu (projektilu) da početni impuls i više se na njega ne može djelovati.
- ciljanje cilja – kada se projektil vodi do samoga cilja, te se na njega može djelovati za vrijeme izvođenja aktivnosti.
- maksimum oko 25. god.

21. AGILNOST
- sposobnost brze promjene pravca kretanja tijela.
- maksimum oko 25. god.

2
 22. IZDRŽLJIVOST
- sposobnost što dužeg svladavanja zadanog opterećenja, odnosno sposobnost odupiranja umoru.
- lokalna izdržljivost – ograničena je na pojedine skupine mišića
- opća izdržljivost – izdržljivost cijelog organizma
- maksimum od 25. do 30. god.

23. MOTORIČKA ZNANJA

Motorička znanja su stupanj usvojenosti pojedinih motoričkih struktura, a mogu biti na različitim razinama.

24. MOTORIČKA VJEŠTINA

Motorička vještina je stečena sposobnost izvođenja usvojenih motoričkih gibanja (struktura) na višoj razini - lako, brzo,
racionalno i efikasno.

25. MOTORIČKO DOSTIGNUĆE

Motoričko dostignuće je povezanost između motoričke sposobnosti i motoričkih znanja, a izražava se kroz spremnost
učenika da ga u konkretnoj motoričkoj situaciji poveže i maksimalno iskoristi radi postizanja što boljeg rezultata.

26. MOTORIČKA NAVIKA

Motorička navika je automatizirana vještina, odnosno automatizirano izvođenje usvojenog motoričkog gibanja.

27. TRANSFORMACIJSKI PROCESI

Transformacijski procesi obuhvaćaju planiranje, programiranje, provođenje i kontrolu procesa vježbanja da bi se postigao
unaprijed definirani cilj, a cilj je transformacijskih procesa da se postignu takve promjene subjekta koje su najbliže
idealnom finalnom stanju.

28. TJELESNA VJEŽBA

- motoričko gibanje koje čovjek izvodi i primjenjuje radi razvoja i usavršavanja svojih osobina i sposobnosti.

29. OSNOVNA MOTORIČKA GIBANJA

1.) hodanja i trčanja 6.) vučenja, potiskivanja i nadvlačenja
2.) skakanja 7.) kotrljanja i kolutanja
3.) bacanja, hvatanja i gađanja 8.) višenja i upiranja
4.) penjanja, puzanja i provlačenja 9.) preskoci
5.) dizanja i nošenja 10.) plesne strukture

30. KOJIH SE NAČELA PRIDRŽAVAMO PRILIKOM UČENJA MOTIRIČKIH GIBANJA?

Zadane aktivnosti za mlađu dobnu skupinu (MDS) ne mogu trajati duže od 10 do 15 minuta;
za srednju dobnu skupinu (SRDS) do 20 minuta; dok
za stariju dobnu skupinu (STDS) tjelesne aktivnosti mogu trajati do 30 minuta.
Pri radu treba izmjenjivati rad sa odmorom i obratno, te također treba mijenjati sadržaje.

31. KOJE ŽLIJEZDE S UNUTRAŠNJIM IZLUČIVANJEM UTJEČU NA RAST?

U mlađoj predškolskoj dobi osobito utječe prsna žlijezda (thymus), a u srednjoj i starijoj predškolskoj dobi hipofiza, štitna
žlijezda i spolne žlijezde.

32. ASISTENCIJA
- podrazumijeva kompleks mjera i postupaka koje učitelj poduzima s ciljem sa spriječi padove i povrede učenika za
vrijeme vježbanja i pomogne pri izvršenju određenog motoričkog zadatka.

33. PROCES VJEŽBANJA

- podrazumijeva primjenu sasvim određenih struktura kinezioloških podražaja s obzirom na sadržaj, volumen i modalitete
rada.
34. TJELESNA VJEŽBA
- motoričko gibanje koje čovjek izvodi i primjenjuje radi razvoja i usavršavanja svojih osobina i sposobnosti.

35. MEHANIČKI ELEMENTI (TJELESNE VJEŽBE)?

S gledišta mehaničkih elemenata svaka vježba se može analizirati s obzirom na prostor i vrijeme.
U prostorne elemente tjelesne vježbe pripadaju: a) početni položaj
b) smjer pokreta ili kretanja
c) opseg pokreta ili kretanja
U elemente tjelesne vježbe s obzirom na vrijeme, ubrajaju se: a) brzina
b) istodobnost i uzastopnost kretanja

3
 36. OBILJEŽJA I SADRŽAJI TJELESNOG VJEŽBANJA?
Osim obilježja koja proistječu iz anatomsko-fizioloških karakteristika, u radu s djecom treba poštivati i njihove psihičke
osobine, što, uz ostalo, znači da u radu ne dolazi u obzir prisila, uporno traženje točnog izvođenja pokreta, prevelika
opterećenja i slično. Također, u radu sve tjelesne vježbe treba provoditi kroz igru.
Hodanja i trčanja – pozitivno utječu na cjelokupni organizam, a osobito na dišne organe i krvotok. Izuzetno je važno
jer se može iskoristiti za utjecaj na pravilno držanje tijela.
Skakanja – razvijaju se mišići nogu, jačaju nožni zglobovi i mnogi mišići trupa, pozitivno utječe na unutrašnje organe,
razvijaju se odlučnost i samopouzdanje. Bez obzira na to kako i gdje se izvodi, uvijek treba paziti na mekoću
doskoka i meko doskočište.
Bacanja, hvatanja i gađanja – utječu na jačanje mišića ruku, ramenog pojasa i trupa, na jačanje zglobova, na razvoj
mišića šake i prstiju te na razvoj snage, koordinacije i preciznosti.
Penjanja, puzanja i provlačenja – utječu na razvoj mišića, posebno mišića ruku i ramenog pojasa, na pokretljivost
zglobova ruku i nogu, osobito na pokretljivost kralješnice i njezino pravilno oblikovanje, a ujedno i na razvoj
koordinacije.
Dizanja i nošenja – daljinu nošenja i težinu predmeta treba prilagoditi dobi i sposobnostima učenika. U početku, dakle
I. i II. razred, učenici će nositi lakše predmete (do 5 kg) i na manjim udaljenostima (15 – 20 m), a u III. i IV.
razredu nešto teže predmete i na većim udaljenostima (do 25 m).
Vučenja, potiskivanja i nadvlačenja –djeca moraju izvoditi vježbe izmjenično s objema rukama kako
bi ravnomjerno utjecala na razvoj ruku i ramenog pojasa; aktivnosti, zbog napora koje zahtijevaju, trebaju biti
kratkotrajne.
Kotrljanja i kolutanja – svestrano utječu na organizam učenika, na jačanje mišića, uz to mnogo pridonose razvoju
koordinacije, odlučnosti, upornosti, smjelosti itd.
Višenja i upiranja – pozitivno utječu na držanje tijela, na razvoj snage mišića ramenog pojasa i ruku, na povećanje
pokretljivosti zglobova i kralješnice. Učenik se lakše orijentira u prostoru, postaje odvažan, spretan i uporan.
Preskoci – preskocima preko sprava, odnosno naskocima na sprave i saskocima sa sprava razvijaju se mišići nogu.
Ne izazivaju veće napore mišića ali se te vježbe moraju raditi postupno, te je osobito važno osigurati dobro
čuvanje i pomaganje učenicima.
Plesne strukture – temelje se na prirodnim oblicima kretanja, a osobito na hodanju, trčanju, skakanju i bacanju.
Pozitivno utječu na razvoj osjećaja za izvođenje prostornih i vremenskih komponenata pokreta i kretanja, te
utječu na lijepo držanje tijela.

37. OSNOVNE KARAKTERISTIKE PLANA I PROGRAMA KINEZIOLOŠKE KULTURE

Plan i program mora biti usklađen s potrebama transformacija dimenzija antropološkog statusa svih dobnih uzrasta i
potreba usvajanja motoričkih zadaća.
Načinjeni su prema sljedećim načelima:
a) u skladu s razvojnim karakteristikama određenog razvojnog razdoblja
b) u skladu s ciljevima i zadaćama kineziološke kulture za svako razvojno razdoblje
c) okosnicu sadržaja čine prirodni oblici kretanja, igre i aktivnosti na otvorenom (npr. više ćemo napraviti igra li
se, primjerice, košarka vani, a ne u dvorani)
d) programski sadržaji trebaju se tretirati kao sredstva za postizanje određenih ciljeva

38. IZVANNASTAVNI I ZVANŠKOLSKI ORGANIZACIJSKI OBLICI RADA

- u osnovnom programu:- mikropauze (mali odmori) - izleti
- natjecanje u razredu - logorovanje
- priredbe - obuka neplivača
- u diferenciranom programu postoje: - izborni program
- pohodi i planinarenja
- zimovanja i ljetovanja
- makropauze (veći odmori)

39. STRUKTURA SATA KINEZIOLOŠKE KULTURE

Sat kineziološke kulture traje 45 minuta i ima ove dijelove:
1.) Uvodni dio sata koji traje 3 – 5 minuta,
2.) Pripremni dio sata koji traje 7 – 10 minuta,
3.) Glavni dio sata (glavni „A“ dio i glavni „B“ dio) koji traje 25 – 30 minuta,
4.) Završni dio sata koji traje 3 – 5 minuta.

4
 40. SAT KINEZIOLOŠKE KULTURE
- osnovni organizacijski oblik rada koji osigurava plansko i sustavno djelovanje na antropološki status učenika.
- zadaća sata KK: uz sadržaje koji su propisani planom i programom utječemo na razvoj antropometrijskih karakteristika,
motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, motoričkih znanja i dostignuća, te stanja zdravlja.
- svaki sat ima svoje zadaće, ciljeve i način organizacije rada.
- svi dijelovi sata moraju biti usmjereni ka ispunjavanju zadanih ciljeva i zadaća.
- svaki dio sata je nedjeljiva cjelina ukupnog sata i mora biti tome podređen.

41. SADRŽAJI ZA GLAVNI „A“ DIO SATA

- u I. razredu rade se 2 nastavne teme
- u II. razredu rade se 2 do 3 nastavne teme
- u III. razredu rade se 3 nastavne teme
- u IV. razredu rade se 3 do 4 nastavne teme

42. KADA FIZIOLOŠKO OPTEREĆENJE POSTIŽE SVOJ VRHUNAC? - u glavnom B dijelu sata.

43. OSNOVNO SREDSTVO U MIKROPREDAHU?

Opće pripremne vježbe koje traju 3 do 5 min.

44. TIJEK ODGOJNO- OBRAZOVNOG PROCESA

1.) najavljivanje, opisivanje, demonstracija i objašnjavanje novog motoričkog zadatka
2.) izvođenje motoričkih gibanja
3.) ispravljanje grešaka
4.) ponavljanje, uvježbavanje i individualno vježbanje
5.) praćenje i valorizacija (održati, povisiti) efekta rada

45. MJERE OSIGURANJA ODGOJNO – OBRAZOVNOG PROCESA

1.) zdravstveno – higijenske mjere
2.) preventivne mjere
3.) čuvanje i pomaganje

46. METODIČKI PRINCIPI ILI NAČELA

- pravilan odgojno – obrazovni proces može biti samo ako se pridržavamo određenih metodičkih principa rada.
- specifični principi za KK:
1. princip odgojnosti i zdravlja
2. princip jasnoće
3. princip zornosti
4. princip svjesnosti i aktivnosti
5. princip sustavnosti i postupnosti
6. princip raznovrsnosti
7. princip svestranosti
8. princip primjerenosti i praktične primjenljivosti
9. princip individualizacije

47. METODIČKI ORGANIZACIJSKI OBLICI RADA

- frontalni oblik rada
- grupni oblik rada
- individualni oblik rada

48. FRONTALNI OBLIK RADA

- svi učenici u isto vrijeme izvode istu zadaću pod izravnim vođenjem i nadzorom učitelja.
- neposredno prije izvođenja zadaće, učitelj najprije opisuje vježbu, zatim je demonstrira, a potom svi učenici prelaze na
rad. Može se primjenjivati u svim organizacijskim oblicima rada i u svim dijelovima sata.
- najčešće se provodi u uvodnom, pripremnom i završnom dijelu sata i može se primjenjivati s djecom svih dobnih uzrasta.

49. U KOJIM SE DIJELOVIMA SATA NAJČEŠĆE KORISTI FRONTALNI OBLIK RADA?

Najčešće se provod i u uvodnom, pripremnom i završnom dijelu sata, što ne znači da se ne može primijeniti i u glavnom
dijelu sata.

5
 50. GRUPNI OBLICI RADA
1.) rad u parovima, 8.) paralelno odjeljenjski oblik rada s dopunskim vježbama,
2.) rad u trojkama, 9.) paralelno izmjenični oblik rada s dopunskim vježbama,
3.) rad u četvorkama, 10.) izmjenično odjeljenjski oblik rada s dopunskim vježbama,
4.) paralelno odjeljenjski oblik rada, 11.) rad u stanicama
5.) paralelno izmjenični oblik rada, 12.) kružni rad
6.) izmjenično odjeljenjski oblik rada, 13.) rad na stazi
7.) odjeljenjski oblik rada s dopunskim vježbama, 14.) poligon prepreka.

51. RAD U PAROVIMA

- podrazumijeva podjelu razreda na „grupe“ od po dva učenika, nakon čega svaki par obavlja istu zadaću.
- ako se nastava KK ili neki od oblika tjelesnog vježbanja provodi u mješovitim razredima ili grupama , parove treba
formirati prema spolu.
- parovi trebaju biti približno podjednaki po težini i visini.
- parovi bi trebali biti približno jednakih sposobnosti i približno jednakih motoričkih postignuća.

52. PARALELNI OBLIK RADA

- sva djeca izvode isto motoričko gibanje ali na različite načine uz pomoć različitih sprava i pomagala, te na različitim
radnim mjestima.

53. PARALELNO ODJELJENJSKI OBLIK RADA

- razred se dijeli na dva ili više odjeljenja koja u isto vrijeme ostvaruju iste zadaće.
- odjeljenja ostaju na istim radnim mjestima, a mijenja se samo zadatak.
- u ovom obliku rada učenici mogu biti u formaciji kolona ili vrsta što ovisi o zadaći.
- može se primijeniti u svim dijelovima sata.

54. PARALELNO IZMJENIČNI OBLIK RADA

- primjenjuje se kada razred dijelimo na 4 odjeljenja.
- dva i dva odjeljenja paralelno i istodobno rade na izvršavanju iste zadaće.
- 1. i 2. odjel prelazi na mjesto 3. i 4. odjela, a 3. i 4. odjel na mjesto 1. i 2. odjela.
- odjeli mijenjaju radna mjesta, a zadaci ostaju isti.
- ovakav način rada dolazi u obzir najčešće u glavnom „A“ dijelu sata, no može se primijeniti na svim tipovima sata i u
realizaciji gotovo svih nastavnih cjelina. Primjenjiv je u radu s gotovo svim dobnim skupinama učenika.

55. IZMJENIČNO ODJELJENJSKI OBLIK RADA

- predstavlja nadogradnju u smislu intenzifikacije, racionalizacije, individualizacije nastavnog procesa.
- razred se dijeli se na dva do četiri odjeljenja koja istodobno izvode različite zadaće.
- na učiteljev znak odjeljenja mijenjaju radna mjesta i nastavljaju s radom na novom radnom mjestu i tako redom dok sva
odjeljenja ne prođu sve zadaće, odnosno sva radna mjesta.
- to praktički znači da broj izmjena ovisi o broju radnih mjesta.
- taj oblik rada uglavnom se primjenjuje u glavnom „A“ dijelu sata.

56. ODJELJENJSKI OBLIK RADA S DOPUNSKIM VJEŽBAMA

- to je takav metodičko organizacijski oblik rada u kojem se glavnoj vježbi dodaje određena dopunska vježba, koja zajedno
s glavnom vježbom čini jednu organsku cjelinu koja pridonosi intenzifikaciji nastavnog procesa.
- ovaj se oblik primjenjuje u glavnom „A“ dijelu sata.

57. RAD U STANICAMA

- razred se dijeli na skupine od 2 do 3 učenika koji izvode vježbe na više radnih mjesta (idu od stanice do stanice).
- broj radnih mjesta ili stanica može biti 6 do 12, te ovisi o broju učenika, materijalnim uvjetima rada, te o cilju i zadaćama.
Svi učenici prolaze sva radna mjesta. Ne traži se brzina već točnost izvođenja.
- ovaj se oblik rada može provesti samo u glavnom „A“ dijelu sata.
- stanice mogu biti postavljene u obliku kruga, kvadrata i pravokutnika.
- rad u stanicama može se organizirati na više načina: 1.) stanice s jednim radnim mjestom; 2.) stanice s dva radna
mjesta; 3.) stanice s različitim brojem radih mjesta i nejednakim trajanjem vježbi; 4.) stanice s različitim brojem radnih
mjesta i jednakim vremenom trajanja vježbi; 5.)stanični krugovi; 6.) zajednički stanični krug.

58. CILJ I ZADAĆA RADA U STANICAMA

Cilj rada u stanicama je usavršavanje motoričkih znanja i motoričkih dostignuća, a može se koristiti i za razvoj, tj.
poboljšanje motoričkih sposobnosti. Treba voditi brigu o broju stanica i vrsti vježbi, o redoslijedu izabranih vježbi, o
doziranju i distribuciji opterećenja. Osnovna zadaća je intenzifikacija nastavnog procesa (da u što kraćem vremenu
možemo realizirati ciljeve).

6
 59. KRUŽNI RAD
- oblik grupnog rada u kojem se razred dijeli na više manjih grupa koje izvode različite, najčešće poznate ili jednostavne
vježbe, i to prema unaprijed utvrđenom redoslijedu, planiranom opterećenu i vremenu potrebnom za oporavak, tako svaki
sudionik u procesu vježbanja prođe sve stanice.
- broj stanica može biti različit, od 6 do 12 stanica.
- s obzirom na broj stanica u krugu, razlikujemo tzv. mali krug do 8 stanica, a više radnih mjesta je veliki krug.
- intenzitet i frekvencija vježbanja kao i interval oporavka između dva vježbanja treba se u principu planirati posebno za
svako dijete.
- treba imati uvid u aktualno stanje sposobnosti djeteta do čega ćemo doći putem inicijalnog provjeravanja. Postepeno se
povećava vrijeme vježbanja, a vrijeme oporavka se postepeno smanjuje. Na početku oko 30 sek. vježbanja, a 20 sek.
oporavka.

60. CILJ KRUŽNOG RADA

Podizanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti na jednu višu razinu.

61. PO ČEMU SE RAZLIKUJE KRUŽNI OBLIK RADA OD OSTALIH ORGANIZACIJSKIH OBLIKA RADA?
Po doziranju, distribuciji i kontroli opterećenja.

62. RAD NA STAZI

- metodički organizacijski oblik rada u kojem se razred dijeli na nekoliko skupina.
- svaka skupina na svom radnom mjestu (stazi) izvodi iste vježbe na različitim spravama i u različitim uvjetima po
unaprijed utvrđenom redoslijedu i to tako da svaki učenik prođe kroz sva radna mjesta, tj. vježbe na stazi.
- primjenjuje se radi usavršavanja motoričkih znanja i motoričkih dostignuća.
- sadržaj radnih mjesta čine obrađena, tj. prethodno svladana motorička gibanja ili vježbe.
- primarni cilj je usavršavanje pravilnosti izvođenja određenog motoričkog gibanja, a ne brzina izvođenja.

63. POLIGON PREPREKA

- oblik rada koji podrazumijeva izvođenje određenog broja različitih vježbi u nizu, dakle jednih iza drugih, na standardnoj ili
improviziranoj stazi prepreka. Učenik te prepreke mora savladati u što kraćem vremenu.
- primjenjuje se radi usavršavanja motoričkih znanja i podizanja razine motoričkih postignuća.

64. PODJELA POLIGONA

- prema mjestu izvođenja: 1.) poligon prepreka na otvorenom prostoru
2.) poligon prepreka u zatvorenom prostoru ili prostoriji
- s obzirom na formiranje, sastavljanje i način izrade: 1.)prirodni
2.) umjetni
3.) kombinirani
- prema broju staza: 1.) jednostazni
2.) dvostazni
3.) višestazni

65. INDIVIDUALNI OBLIK RADA

Podrazumijeva pojedinačnu komunikaciju, odnosno rad učitelja s jednim učenikom, što je u današnjim uvjetima rada
jednostavno nemoguće. Od djece se traži i očekuje više aktivnosti, inicijative i samostalnosti u procesu tjelesnog
vježbanja. Od učitelja se traži da bude rukovoditelj nastavnog procesa, suradnik, savjetnik i pomagač djeci u njihovu radu.

66. NA OSNOVU ČEGA SE FORMIRAJU HOMOGENIZIRANA ODJELJENJA?

Homogenizirana odjeljenja su takva koja se formiraju na osnovi rezultata dobivenih inicijalnim, tranzitivnim ili finalnim
provjeravanjem.

67. PROMJENLJIVA ILI VARIJABILNA ODJELJENJA

- su takva koja se formiraju na osnovi potreba koje proizlaze iz organizacije rada, a mogu biti:
1. stalna,
2. povremena,
3. promjenljiva ili
4. privremena odjeljenja.

68. METODE RADA

- su načini rada, a kako se pojavljuju u svim oblicima i etapama procesa tjelesnog vježbanja, ujedno su i sastavni dio rada.
Primjenjujemo slijedeće metode rada: 1.) nastavne metode,
2.) metode vježbanja i
3.) metode učenja.

7
 69. ZA ŠTO SLUŽE METODE RADA?
Metode služe za operacionalizaciju, racionalizaciju, te za podizanje i razvoj osobina i sposobnosti.

70. NASTAVNE METODE

- su način rada u nastavi, izvannastavnim i izvanškolskim organizacijskim oblicima rada, primjenjuju se slijedeće
nastavne metode: 1.) metoda usmenog izlaganja
2.) metoda demonstracije
3.) metoda postavljanja i rješavanja motoričkih zadaća

71. NABROJI METODE USMENOG IZLAGANJA

- primjenjuje se u svim oblicima rada, a mogu biti: - opisivanje motoričkog gibanja
- objašnjavanje motoričkog gibanja
- korekcija motoričkog gibanja
- analiza motoričkog gibanja

72. METODE VJEŽBANJA

- primjenjuju se za razvoj i održavanje različitih antropoloških sposobnosti. Dijelimo ih na:
1) metode standardno ponavljajućeg vježbanja
2) metode promjenjivog vježbanja

73. METODE UČENJA

- primjenjuju se u procesu učenja, odnosno svladavanja određenog motoričkog gibanja, jednako kao i u fazi njegova
usavršavanja. Osnovne metode učenja u smislu motoričke informiranosti su: - sintetička metoda
- analitička metoda
- kombinirana metoda

74. NEPOSREDNO PRIPREMANJE ZA SAT TZK

Obuhvaća: - teorijsko pripremanje
- metodičko pripremanje i
- organizacijsko pripremanje

75. SREDSTVA
Sredstva u TZK mogu biti u funkciji izvora informacija, dodatnih objašnjenja i osvježavanja već stečenih znanja, a koristiti
se mogu: - vizualna (crtež, zidni plakati, fotografije, kinogrami, sheme, dijafilm, grafikoni, tablice,…)
- auditivna (radio-emisije, kasete, CD-i,…)
- audiovizualna (TV-filmovi, nastavni filmovi, videokasete,…)
- tekstualna (grafofolije, radni listovi, priručnici, časopisi,…)

76. TEHNIČKA SREDSTVA I POMAGALA

1.) video pomagala – grafoskop, dijaskop
2.) audio pomagala – kasetofon, magnetofon, gramofon, radio-prijemnik, cd-player
3.) audio-video pomagala – video projektor, kino projektor, TV prijemnik

77. GLOBALNI PROGRAM

- čini repertoar odgovarajućih sadržaja raspoređenih na nastavne cjeline i nastavne teme. Izbor i vrednovanje nastavnih
cjelina i nastavnih tema sastavnice su tog programa.

78. OPERATIVNI PROGRAM

- predstavlja sadržajnu konkretizaciju globalnog programa ili, konkretnije, onog dijela koji se odnosi na određenu
homogeniziranu skupinu ili na pojedinca koji joj pripada. Sastavni dio tog programa, osim određivanja odgovarajućih
sadržaja, je i doziranje, distribucija i kontrola opterećenja.

79. TIPOVI NASTAVNIH SATI

- uvodni pripremni tip sata (na početku godine, u 1. raz. za upoznavanje i za informacije o radu, u višim razredima za
informacije o planu i programu)
- sat učenja novih motoričkih gibanja (ako je tema u glavnom dijelu sata nova)
- sat ponavljanja (glavni „A“ dio sata-usavršavanje već naučenog motoričkog gibanja, prethodi satovima provjeravanja)
- sat provjeravanja (inicijalno, tekuće, tranzitivno ili periodično, finalno)
- kombinirani sat
- završni sat

8
 80. TIP SATA PROVJERAVANJA (NAČINI)
- inicijalno – provodi se na početku šk. god., provjeravaju se mehanička gibanja.
- tekuće – provodi se stalno, na kraju učenja provedene aktivnosti.
- tranzitivno ili periodično – radimo na kvartalnim sjednicama, daju povratnu informaciju o tome što se događa s djecom
tijekom godine.
- finalno – provodi se na kraju šk. god. I to u onim sadržajima koji su se provjeravali u inicijalnom provjeravanju.

81. NAČELA PROGRAMIRANJA

1.) načelo uspješnosti,
2.) načelo primjerenosti,
3.) načelo realnosti,
4.) načelo fleksibilnosti i
5.) načelo jednostavnosti.

82. NABROJI FAZE PROGRAMIRANJA

1.) dijagnostička faza
2.) analitičko-prognostička faza (važna za provođenje izbora i vrednovanja nastavnih cjelina i tema)
3.) sintetičko-programerska faza
4.) verifikacijsko-valorizacijska faza.

83. ETAPE PROGRAMIRANJA

1.) eksplicitno definiranje cilja i programa
2.) određivanje sadržaja programa
3.) programiranje procesa tjelesnog vježbanja
4.) praćenje, provjeravanje i analiza dobivenih obavijesti o učincima programa

84. ANTROPOLOŠKE DIMENZIJE DIJELE SE NA...?

1.) Longitudinalna dimenzionalnost koštanog sustava (rast kostiju u dužinu)
2.) Transverzalna dimenzionalnost koštanog sustava (rast kostiju u širinu, rast krajnjih ekstremiteta, dimenzija glave)
3.) Balansna masa- masno tkivo (ukupna količina masti)
4.) Cirkularna dimenzionalnost trupa (ukupna masa tijela i obujam)

85. PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI

1.) Akcioni čimbenici snage: a) eksplozivna snaga (rad velikog intenziteta u vrlo kratko vrijeme)
b) repetitivna snaga (sposobnost da se izvede što je moguće veći broj pokreta)
c) statička snaga (sposobnost da se izdržati neko opterećenje ne mijenjajući položaj tijela)
2) Topološki čimbenici snage: a) snaga ruku i ramenog pojasa
b) snaga trupa
c) snaga nogu.

86. PSIHOMOTORNA BRZINA

- sposobnost da izvedemo veliku frekvenciju pokreta u određenom vremenu ili jedan jedini pokret što je moguće brže.

87. PSIHOMOTORNA KOORDINACIJA

- sposobnost da izvedemo kombinirane (motoričke) pokrete i da te pokrete uskladimo u prostoru i vremenu.

88. TJELESNIM VJEŽBANJEM U DJETINJSTVU U ODREĐENOJ MJERI MOŽE SE UTJECATI NA...?

Koordinaciju, eksplozivnu snagu, ravnotežu, fleksibilnost, brzinu, (te kasnije) na repetitivnu i statičku snagu.

89. PRIMIJENJENE KINEZIOLOŠKE DISCIPLINE

1.) metodika tjelesne i zdravstvene kulture
2.) metodika rekreacije
3.) metodika sportskog treninga
4.) metodika kineziterapije (transformacijski procesi u prevenciji i terapiji)