Zašto je važna tjelesna aktivnost

Osnovna je značajka današnjeg svijeta da čovjek živi duže. Stoji činjenica da

je čovjek današnjice radikalno smanjio fizičku aktivnost tako da je u ovom
trenutku dostignuta nezavidna razina neaktivnosti.

Aktivnost je ljudska vitalna potreba. Zato je vrijeme da se još jedanput

upozori na posljedice nedovoljnog kretanja. Specifičnim programima
vježbanja moguće je u suvremenim uvjetima življenja nadomjestiti i
nedovoljnost kretanja. Danas, zbog nedovoljnog kretanja, čovjeku-djetetu
nedostaje osnovna pokretačka snaga skoro svih vitalnih funkcija. Ozbiljno
su smanjene i ugrožene osnovne motoričke sposobnosti, prije svega brzina,
zatim snaga i izdržljivost. Budući da je čovjek-dijete nastao kretanjem i u
kretanju se kroz evoluciju usavršavao, kretanje je bilo i ostalo neophodan
uvjet njegova biološkog opstanka.

Danas, novo vrijeme favorizira um, tako da se čovjek-dijete više umara

psihički, nego fizički. Psihički zamor na radnom mjestu-školi subjektivno
umara čovjeka-djeteta fizički, tako da nakon radnog vremena-škole on
provodi najčešće odmor pasivno (uz televiziju, kompjuter,novine, knjigu-
zadaću, video, često u fotelji ili u krevetu).

Prema tome može se doći do zaključka da u suvremenim uvjetima življenja,

nema dovoljno fizičkog rada, sve su tjelesne aktivnosti svedene na minimum.

Nameće se niz pitanja, kao što su: Da li je danas vježbanje potrebno? Zbog
čega netko vježba? Što se vježbanjem može postići? Zašto svi ljudi koji
nemaju dovoljno aktivnosti ne vježbaju? Imaju li prednosti oni koji vježbaju?
 U današnje vrijeme prisutan je drugačiji pristup zdravlju. Neobično je važno
biti zdrav i lijepo fizički izgledati, kreativno živjeti, s visokim životnim
standardom i imati dovoljno slobodnog vremena za osobne kreativne i
rekreativne aktivnosti.

Kineziolozi su došli do spoznaje da čovjek današnjice ne može u potpunosti

funkcionirati bez odgovarajuće tjelesne aktivnosti. Konačno je vrijeme da se
skrene pozornost i povede briga društva i pojedinca da tjelesna aktivnost
postane navika i da se uvrsti u svakodnevni režim života suvremenog
čovjeka-djeteta. Sve je to potrebno jer kretanje omogućava čovjeku-djetetu
uravnotežen i stabilan biopsihosocijalni status.

1. Tjelesna aktivnost
 Slika 1. Utjecaj kretanja i nekretanja (iz knjige Prokop-Bachl)

Koliko je redovita tjelesna aktivnost korisna, toliko je neaktivnost štetna, što

je vidljivo iz slike 1.(Medved ,1987.)

Brojna su istraživanja dokazala vrijednost redovite tjelesne aktivnosti kod

čovjeka-djeteta. Dokazano je da tjelovježba ima ulogu u jačanju mišićne
mase, utječe na očuvanje koštane mase, te zadržavanje spretnosti što je
važno za izbjegavanje prijeloma kao posljedice nespretnih padova. Isto tako
tjelovježba aerobnog oblika pozitivno djeluje na psihosomatski status bez
obzira na dob.

Redovito provođena tjelesna aktivnost djeluje u smislu očuvanja i

poboljšanja ventilacijske funkcije pluća tijekom opterećenja.

Aerobne tjelesne aktivnosti kao biciklizam, plivanje, trčanje, jogging i

hodanje čine niz pozitivnih učinaka na psihosomatski status organizma.
Glavni fiziološki i metabolički učinci takvih aktivnosti, uključuju porast
količine eritrocita, povečanje protoka krvi, povećanje sadržaja miglobina i
mitohondrija u mišićnim stanicama, te povećavaju enzimatsku aktivnost za
aerobnu glikolizu. Te promjene omogućuju djelotvornije stvaranje ATP-a
(adenozintrifosfata) za skeletni mišićni rad i olakšavaju dopremu kisika u
tkiva.
 

PRIPREMA ORGANIZMA ZA VJEŽBANJE

Priprema organizma za vježbanje ima važan zadatak da bi se što učinkovitije

pristupilo planiranim procesima vježbanja. Za vrijeme pripreme organizma
za vježbanje, u tijelu se događaju razne promjene. Tijekom vježbanja povisuje
se tjelesna temperatura, mijenja se viskoznost krvi i krv cirkulira brže, a
promjena viskoznosti u tkivima olakšava kontrakcije mišića i povećava
elastičnost tkiva i ligamenata. To je jako važna preventiva povredama.

U toku pripreme organizma za vježbanje aktiviraju se i žlijezde s unutarnjim

lučenjem, metabolički procesi koji potom slijede, povećavaju mobilizaciju
energetskih materija.

U svakoj pripremi mora se ostvariti optimalna razina funkcioniranja sustava

za prijenos kisika i postići stabilno stanje između unošenja i potrošnje
energije. To stabilno stanje treba se ostvariti postepeno.

Priprema organizma za vježbanje bi trebala sadržavati one kretne strukture

koje su po anatomsko-fiziološkim karakteristikama najsličnije prirodnom
načinu ljudskog kretanja. To može biti brzo hodanje ili trčanje u trajanju ili
kombinacija sa laganim poskocima i vježbama istezanja koje će povećati
sposobnost mišića za ono što slijedi i biti prevencija ozljedama, jer su mišići
nakon istezanja efikasniji, pripremljeni za pokrete koje slijede.

VRSTE KRETNJI
U načelu treba dati prednost onim kretnjama, vježbama koje ne
predstavljaju opasnost za zdravlje i koje stimuliraju funkcionalno
poboljšanje rada srca, krvotoka i disanja. Vježbe snage, spretnosti i brzine
neće značajnije stimulirati razvoj aerobnog kapaciteta, a vježbe izdržljivosti
bit će djelotvorne.

Vježbe kardiovaskularne i respiratorne izdržljivosti

Osnovni je zadatak ovih vježbi razviti i održati na stanovitoj razini

funkcionalnu sposobnost. To se postiže aktiviranjem velikih mišićnih
skupina s malim opterećenjima (česta ritmična ponavljanja mišićnih
kontrakcija-aerobne vježbe). Tako se vježbe kardiorespiratorne izdržljivosti
klasificiraju u tri kategorije:

1. aktivnosti gdje se brzina kretanja može jednostavno odrediti, a

individualna varijabilnost energetskog utroška pri određenoj brzini je
malena; npr. hodanje, kaskanje, vožnja biciklom i sl.
2. aktivnosti gdje se također može jednostavno odrediti brzina, ali je
programiranje vježbi komplicirano zbog velike individualne varijabilnosti
energetskog utroška pri određenoj brzini; npr. plivanje, trčanje na skijama.
3. aktivnosti kod kojih intenzitet opterećenja i brzine toliko varira da je
gotovo nemoguće dozirati opterećenje; npr. sportske igre, ples, umjetničko
klizanje, planinarenje itd.

Vježbe pokretljivosti

Razmjerno često prouzrokuju poremećaje u slabinskom dijelu kralježnice.

Vježbe pokretljivosti mogu se primjenjivati u tijeku uvodno-pripremnog i u
završnom dijelu vježbe. Pritom tjelovježba obuhvaća različite korisne vježbe
jednostavnih pokreta i vježbi koje se mogu obavljati nekoliko puta na dan.

Vježbe koje povoljno djeluju na pokretljivost mogu se izvoditi u

stojećem, sjedećem i ležećem položaju.

Vježbe u stojećem položaju

Slika 1. (Tkalčić, 1994.)

Stav spetni, odručiti zgrčeno (šake stisnute ispred ramena), zib rukama, stav
odnožni počučnjem na desnoj, odručiti, dlanovi gore (koljena su malo
pogrčena). Vratiti se u početni položaj, isto u drugu stranu.
Slika 2. (Tkalčić, 1994.)
Stav spetni, uzručiti, naizumjence izdužiti jednu pa drugu ruku u uzručenju,
čeoni luk prema van do predručenja dolje, počučanj, čeoni luk na gore do
uzručenja (koljena su malo pogrčena).

Slika 3. (Tkalčić, 1994.)

Stav spetni, odručiti gore zgrčeno, dlanovi na potiljku, mali zaklon trupa i
glave, počučanj, pretklon, (zaobliti leđa), usklon (koljena su malo pogrčena).

Slika 4. (Tkalčić, 1994.)

Stav spetni, odručiti gore zgrčeno, dlanovi na potiljku, iskorak lijevom u
lijevo, iskorak počučnjem desnom u lijevo i okret za 90° u lijevo, mali
pretklon, predručiti, zgrčeno, dlanovi na potiljku, iskorak lijevom u lijevo i
okret za 90° u desno, usklon, dokorak desnom u počučanj. Isto u drugu
stranu (koljena su malo pogrčena).

Slika 5. (Tkalčić, 1994.)

Raskoračni stav, odručiti zgrčeno, podlaktica okomita na nadlakticu,
pretklon i zaklon glavom (ramena miruju, koljena malo pogrčena).

Slika 6. (Tkalčić, 1994.)

Raskoračni stav, pretklon, predručiti dolje ulučeno, (dlanovi na tijelu),
usklon, odručiti zgrčeno, podlaktica okomito na nadlakticu, odručiti gore,
zaklon trupa i glave, odručiti zgrčeno, podlaktica okomito na nadlakticu
( koljena su malo pogrčena).

Slika 7. (Tkalčić, 1994.)

Raskoračni stav, počučanj, predručiti, ispružiti noge, duboki pretklon, zasuk
u desno, odručiti, usklon, ponoviti u drugu stranu (koljena su malo
pogrčena).

Slika 8. (Tkalčić, 1994.)

Raskoračni stav, odručiti zgrčeno, podlaktice okomito prema tlu, otklon
glave u jednu i drugu stranu (koljena su malo pogrčena).

Slika 9. (Tkalčić, 1994.)

Raskoračni stav, priručiti, otklon trupa u desno, zib u tom položaju, ruke
naizmjence prate pokret, odručiti zgrčeno lijevu, podlaktica okomito prema
tlu, isto u drugu stranu (koljena su malo pogrčena).

Slika 10. (Tkalčić, 1994.)

Raskoračni stav (koljena malo pogrčena), priručiti, uspon, predručiti,
odručiti zgrčeno, predručiti, odručiti, spustiti se na puno stopalo, priručiti.

Slika. 11. (Tkalčić, 1994.)

Raskoračni stav (koljena malo pogrčena), priručiti, vodoravni pretklon,
odručiti, izdržaj u pretklonu, predručiti ukriženo, usklon, odručiti, odručiti
gore.

Slika 12. (Tkalčić, 1994.)

Stav spetni (koljena malo pogrčena), predručiti desnom, zaručiti lijevom,
zibom počučnjem promjena ruku.
Slika 13. (Tkalčić, 1994.)
Stav spetni (koljena pogrčena), predručiti, naizmjence dlanovi sklonjeni i
usklopno.

Slika 14. (Tkalčić, 1994.)

Stav spetni (koljena malo pogrčena), predručiti gore, zibom počučnjem kroz
priručenje zaručiti pogrčeno, zaklon trupa i glave, istim putem vratiti se u
početni položaj.

Slika 15. (Tkalčić, 1994.)

Raskoračni stav (koljena malo pogrčena), odručiti, zasuci trupa u jednu i
drugu stranu, ruke prate pokret.
Slika 16. (Tkalčić, 1994.)
Raskoračni stav (koljena malo pogrčena), odručiti, dva kruga pruženim
rukama prema naprijed, dva čeona kruga na dolje podlakticom, dva čeona
kruga na dolje pruženim rukama.

Slika 17. (Tkalčić, 1994.)

Raskoračni stav (koljena malo pogrčena), ruke o bok, polako pomicati glavu
lijevo-desno.

Slika 18. (Tkalčić, 1994.)

Raskoračni stav (koljena malo pogrčena), ruke o bok, polako okretati glavu
lijevo-desno.
Slika 19. (Tkalčić, 1994.)
Počučanj raskoračni, mali pretklon, predručiti dolje, dlanovi na koljenima,
ispad u lijevo i okret, u lijevo, i priručiti, okret u desno i vratiti se u početni
položaj, isto u drugu stranu.

Vježbe u sjedećem položaju

 

 
Slika 20. (Tkalčić, 1994.)
Sjed raznožno, zgrčiti lijevu (stopalo do gležnja), koljeno van, odručiti zgrčeno
(dlanovi ispred ramena), pretklon, predručiti, stopalo usklopno, vratiti se u
početni položaj. Upor sjedeći o podlaktice, visoko prednožiti desnu, vratiti se
u sjed raznožni, zgrčiti lijevu, koljeno van, odručiti zgrčeno.

Slika 21. (Tkalčić, 1994.)

"Turski sjed", odručiti zgrčeno dlanovi na potiljku, duboki pretklon, vratiti se
u početni položaj, zasuk u lijevo, odručiti desnom, odsuk i zasuk u desno,
odručiti lijevu.
Slika 22. (Tkalčić, 1994.)
Isto kao i slika 20. samo drugom nogom.

Slika 23. (Tkalčić, 1994.)

Raznožni sjed, odručiti, mali pretklon prema desnoj nozi, uzručiti, stopalo
usklopno, zib u tom položaju, usklon, isto u drugu stranu.Zasuk trupa
udesno, odručiti ulučeno, odsuk, uzručiti.Sjed raznožni, uzručiti, zibovi u
pretklonu.
 

Slika 24. (Tkalčić, 1994.)

Upor sjedeći o podlaktice, sunožno zgrčiti noge, visoko prednožiti desnu,
prednožiti desnu nisko, prednožiti zgrčenu desnu, prednožiti desnu nisko i
vratiti se u početni položaj, za vrijeme rada stopalo usklopno, isto i drugom
nogom.

Vježbe u ležećem položaju

Vježbe u ležećem položaju na leđima

Slika 25. (Tkalčić, 1994.)

Leći na leđa, visoko prednožno raznožiti (koljena pogrčena), ruke odručiti
zgrčeno, dlanovi na potiljku, raznožiti, naprijed-natrag, vratiti se u početni
položaj, raznožiti lijevo desno, vratiti se u početni položaj.

Slika 26. (Tkalčić, 1994.)

Leći na leđa, zgrčenim nogama raznožno, predručiti ulučeno, prsti
isprepleteni, predručiti, okrenuti dlanove gore, vratiti se u početni položaj.

Slika 27. (Tkalčić, 1994.)

Leći na leđa, uzručiti, prednožiti visoko desnu (koljeno malo pogrčeno),
priručiti, vratiti se u početni položaj, prednožiti visoko lijevu, priručiti, vratiti
se u početni položaj.

Slika 28. (Tkalčić, 1994.)

Leći na leđa, raznožno zgrčenih nogu, odručiti zgrčeno (laktove zadržati
široko, odvojiti bradu od prsa), dlanovi na potiljku, podići koso gornji dio
tijela sa tla i vratiti se u početni položaj.

Slika 29. (Tkalčić, 1994.)

Leći na leđa, odručiti, prednožno zgrčiti stopala usklopno, vratiti se u
početni položaj.
Slika 30. (Tkalčić, 1994.)
Leći na leđa, priručiti, predručiti desnu, predručiti lijevu, priručiti desnu,
priručiti lijevu.

Vježbe u ležećem položaju licem prema tlu

Slika 31. (Tkalčić, 1994.)  

Leći licem prema tlu, uzručiti, istovremeno podići gornji dio tijela u zaklon i
zanožiti, raditi naizmjence jednom pa drugom rukom.

Slika 32. (Tkalčić, 1994.)  

Leći licem prema tlu, odručiti, uviti leđa, izbočiti leđa (bokovi i glava na tlu).

Slika 33. (Tkalčić, 1994.)  

Leći licem prema tlu, odručiti zgrčeno, naizmjence zanožiti zgrčenu desnu pa
lijevu nogu.

Vježbe u ležećem položaju boćno

Slika 34. (Tkalčić, 1994.)  

Upor ležeći bočni s raznoženjem (naprijed-natrag), desna o bok, leći licem na
bok uzručiti desno i vratiti se u početni položaj, isto u drugu stranu.

Slika 35. (Tkalčić, 1994.)

Leći na lijevi bok, lijevom uzručiti, prednožiti desnu, stopalo sklonjeno,
vratiti se u početni položaj.

VJEŽBE MIŠIĆNE SNAGE I IZDRŽLJIVOSTI

Vježbe mišićne snage malo utječu na funkcionalne sposobnosti. Mišićne

vježbe izdržljivosti trebaju biti često opetovane kontrakcije mišićnih skupina,
što ne postavlja velike zahtjeve na respiratorni i srčano-krvožilni sustav. Te
su vježbe korisne za čovjeka-djeteta s lošom “kondicijom”, jer se tako
povećavaju snaga i izdržljivost malih mišićnih skupina bez povećanja srčana
rada. Kao što je već spomenuto, korist od tih vježbi je bolja pokretljivost
zglobova i jačanje mišića i na taj način subjektivno poboljšanje postojećih
promjena na kralježnici i udovima.

4. Izbor kretnji ( programi )

Navedenim ciljevima, mogu udovoljiti prije svega tzv. cikličke kretnje. Riječ je
o odgovarajućim oblicima hodanja, trčanja, plivanja, vožnje bicikla, aerobika
u vodi, plesa, boćanja, mini golfa, yoge i dr. Da bi se ostvarili i drugi
navedeni ciljevi vježbanja, ovim je kretnjama uvijek nužno dodati i vježbe
repetitivne snage, koje su važne za oblikovanje mišićne mase, vježbe
istezanja, kojima će se povećati pokretljivost zglobova.

4.1. Skipanje, trčanje i pješačenje

Trčanje predstavlja najprikladniji oblik kretanja koji stimulira razvoj
aerobnog kapaciteta. Intenzitet opterećenja moguće je stupnjevati brzinom
trčanja i nagibom staze. Prednost trčanja je u tome što se može provoditi
pojedinačno i gotovo svuda.

Određen oprez potreban je u gojazne djece, budući da je njihov

kardiovaskularni i lokomotorni sustav nesrazmjerno jako opterećen. Pri
izboru staze treba dati prednost prirodnim stazama u šumi i livadama, u
prvom redu zbog mekoće tla i čistoće zraka.

Pješačenje i šetnje (osim ako se izvode pri većem nagibu) ne potiču razvoj
aerobnog kapaciteta, ali su neobično koristan stimulans za neurovegetativni
sustav. Kako je moguće podići aerobni kapacitet treningom za otprilike do
sedamdesete godine života, to je poslije te godine zadatak kretnji da održi što
dulje postojeću razinu sposobnosti. U gradskoj sredini ne postoji pogodna
prilika za trčanje u prirodi, pa se tada preporučuje trčanje na mjestu na
strunjači od spužvaste gume u tempu od 70 do 80 koraka u minuti, 5-10
minuta.

4. 2. Vožnja biciklom

Vožnja biciklom utječe na razvoj funkcionalnih sposobnosti srčano-žilnog

sustava. U biciklista-natjecatelja opažena su značajna uvećanja srca.
Vožnja biciklom kao rekreativna aktivnost potrebna je pogotovo gojaznog
čovjeka-djeteta budući da bicikl nosi težinu tijela i nema opterećenja na
zglobove.
Danas sve više ljudi nabavlja biciklergometar jednostavnije konstrukcije, što
im omogućava da vježbaju u kući. Ako biciklergometar nema označenu skalu
intenziteta opterećenja, može se potrebni intenzitet ocijeniti po broju
otkucaja srca u trećoj ili četvrtoj minuti opterećenja.

4.3. Plivanje

Plivanje se s medicinskog, a pogotovo ortopetskog stajališta, ubraja u

najpogodnije sportove. Nema dobnog ograničenja, plivati može dijete od
rođenja, a starija osoba do smrti. Cirkulatorni sustav je pri plivanju
rasterećen, jer se cirkulatorna petlja velikog krvotoka nalazi u vodoravnom
položaju, a hidrostatski tlak na površini tijela djeluje povoljno na venski
krvotok. (Medved, 1987.).

Poznato je da sportovi na vodi i u vodi izuzetno povoljno utječu na

organizam, pogotovo oni na otvorenome, te se postižu značajne
transformacijske promjene kao što su utjecaj na antropološki status, vrlo
efikasan rad kardiovaskularnog i respiratornog sustava.

 Vježbanje u vodi ima brojne prednosti pred vježbama na tlu:

- lakše je vježbati u vodi jer ona podiže tijelo (kod vježbanja je preko 85%
tijela uronjeno u vodu, tj. do razine prsiju);
- voda djeluje kao “upijač šoka”, što znači da smanjuje pritisak na zglobove;
- voda pruža otpor pokretu. Stupanj otpora ovisi o brzini i načinu izvođenja
pokreta;
- ukoliko temperatura vode odgovara tipu seta, rizik od podgrijavanja je
minimalan, jer voda djeluje kao rashlađivač;
- moguće je izvođenje punog opsega pokreta bez pretjeranog napora;
- na javlja se, ili je vrlo mala, ukrućenost mišića poslije vježbanja. To je stoga
što nema ekscentričnih mišićnih kontrakcija i smanjen je mišićni tonus zbog
vježbanja u vodi;
- učinak masaže vode:poboljšana cirkulacija i omogućena relaksacija(Furjan-
Mandić G., Ivan V., 1997. ).

4.4. Izborni programi, aktivni odmor za čovjeka-djeteta

Izborni programirani aktivni odmor za čovjeka-djeteta traje 7 dana i sastoji
se iz prilagođenih sportsko-rekreacijskih aktivnosti i sadržaja s ciljem
kvalitetnog i osmišljenog boravka. Svrha programa je pozitivno utjecati na
opće stanje organizma sa stajališta funkcionalnih, psiholoških i drugih
elelmenata koji su sastavni dio općeg zdravlja. Budući je moguće gotovo sve
aktivnosti prilagoditi potrebama sudionika to i program čine prilagođeni
sadržaji sporta i sportske rekreacije kao osnovni stimulans u unapređenju
zdravlja i kvalitete života čovjeka-djeteta.
 
4.4.1. Sportsko-rekreacijske igre i aktivnosti na otvorenom prostoru
Sudjelovanje svih u programu aktivnosti. Aktivnosti i pravila igre
prilagođavaju se mogućnostima svih sudionika. Ako postoje uvjeti moguće je
organizirati različite vrste aktivnosti i vježbanja na otvorenom prostoru:
- elementi sportskih igara(košarke, odbojke. . . )
- jutarnja gimnastika, šetnje
- sportsko-rekreacijske aktivnosti(mini golf, streličarstvo badminton. . . )
- natjecanja u različitim aktivnostima (skupina ili individulna prilagođena
sposobnostima i znanjima)

4.4.2. Izlet
Organizira se jedan izlet u 7 dana. Izlet se može ostvariti različitim
prijevoznim sredstvima, a to uključuje prijevoz autobusom, čamcima,
brodom i sl. Izlet ima psihosocijalno značenje te je od izuzetne važnosti za
sve koji sudjeluju u programu da na ugodan način provedu dan. Na izletu se
mogu organizirati natjecanja ili samo aktivnosti, a cilj je izbjegavanje
“zasićenosti” centra i programa, te promjena okoline. Izbor lokacije i način
provođenja izleta organizator treba prilagoditi mogućnostima sudionika.

Dodatni sadržaj odnosi se na slobodno vrijeme i večernji program. Program

je društveno- zabavnog karaktera i osmišljen tako da svi korisnici mogu
aktivno sudjelovati. Ovisno o globalnom rasporedu moguće je ponuditi:
-         društveno-zabavne večeri (ples, glazba, predstave i sl. )
-         društvene igre (domino, šah, karte, tombola i sl. )
-         edukacijsko predavanje (vježbanje i zdravlje, okrugli stol. . . )

Postoji još niz različitih sportsko-rekreacijskih aktivnosti koje se mogu

provoditi, a to su: badminton, košarka, školica, slobodna bacanja, mini-golf,
ubacivanje trokuta, dijagram, bacanje potkove, streljaštvo, streličarstvo,
boćanje, odbojka, odbojka na pijesku, odbojka sa velikom loptom, sljedeća
odbojka, nogomet, pikado i dr.

Ako se tako gleda na postavljeno pitanje “Što vježbati?”, nitko ne bi smio

nalaziti razloge za nevježbanje zbog loših uvjeta ili zato što ne zna što bi
vježbao. Svatko zna barem hodati ili trčati i učiniti niz pokreta za razvoj
repetitivne snage ili povećanje fleksibilnosti.

Dakle, to svatko zna, a treba samo biti svjestan koliko će vježbanje biti
korisno za osobno zdravlje i sreću.

Treba davati prednost onim kretnjama, aktivnostima koje stimuliraju

funkcionalno poboljšanje rada srca, krvotoka i disanja.
Iako nema sigurnih dokaza da tjelesna aktivnost produžuje trajanje života,
poznato je da sprječava, ublažuje, pa i otklanja faktore rizika. Na taj se način
poboljšava zdravstveno stanje čovjeka-djeteta.

S druge strane, relaksacija postignuta tjelesnim vježbanjem, rekreacijom ili

sportskom aktivnošću nenadoknadiva je u borbi protiv psihičkih
preopterećenja i stresnih situacija kojima obiluje današnji život.

Svatko bi trebao biti svjestan da nema važnije stvari u životu od zadovoljenja

tzv. bioloških potreba čovjeka-djeteta, u koje se , uz kretanje odnosno
vježbanje, ubrajaju još i potreba za kisikom, snom, tekućinom i hranom.
Tjelesno vježbanje čovjeka-djeteta trebalo bi biti sastavni dio sportsko-
rekreacijskih aktivnosti kako u mjestu stanovanja tako i izvan mjesta
stanovanja. Umješnost njihove primjene mora biti prepušteno svakom
voditelju aktivnosti, koji mora znalački odlučiti na temelju poznavanja
sudionika u aktivnostima koji je najpogodniji izbor i trenutak primjene kao i
njihovu brzu modifikaciju. To je presudno i vrlo značajno, kako bi se ostvarili
postavljeni ciljevi.

Nije važno samo živjeti, već je važno kako se živi!