Hrvatski Salon I Becka Secesija Slikarst

IZAZOV MODERNE:
ZAGREB – BEC OKO 1900.

Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura
zagrebaCke i beCke secesije
Gustav Klimt, idila, 1884., aleGorije i amblemi, sv. i, list 75, Knjižnica muzeja za umjetnost i obrt, zaGreb
impresum izložbe Generalni poKrovitelji izložbe:
izložba
Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900.
Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije
Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb
9. veljače – 7. svibnja 2017.
izložba se održava pod visoKim

poKroviteljstvom predsjednice
republiKe hrvatsKe Kolinde Grabar-Kitarović
i predsjedniKa republiKe austrije
alexandera van der bellena.
autorsKa Koncepcija izložbe: Irena Kraševac, medijsKi poKrovitelji izložbe:

Petra Vugrinec, Darija Alujević, Marina Bagarić
Kustosice izložbe: Petra Vugrinec, Iva Sudec Andreis
Kustosica pripravnica: Valentina Galović Galerija Klovićevi dvori zahvaljuje sljedećim

FotoGraFije: Goran Vranić, Srećko Budek, Vedran Benović ustanovama i privatnim vlasnicima na
posudbi umjetnina i ostale Građe:
vizualni identitet: Bachrach & Krištofić
Belvedere, Beč
liKovni postav: Sanja Bachrach-Krištofić i Petra Vugrinec
prijevod na enGlesKi: Nikolina Jovanović Arhiv za likovne umjetnosti hazu / Državni arhiv u Zagrebu
/ Galerija umjetnina, Split / Gliptoteka hazu / Grad Zagreb /
administracija izložbe: Ana Fistanić Gradski muzej Nova Gradiška / Gradski muzej Vukovar / Hrvatski
institut za povijest / Hrvatski muzej arhitekture, hazu / Hrvatski
odnosi s javnošću: Goga Bralić i povijesni muzej, Zagreb / Institut za povijest umjetnosti / Kabinet
pedaGošKi proGram: Liljana Velkovski grafike, hazu / Klimt-Foundation, Beč / Knjižnice grada Zagreba
/ Kolekcija Vugrinec / Ministarstvo kulture Republike Hrvatske,
restauratorsKi radovi: Petra Kursar, Marija Kalmeta, Uprava za zaštitu kulturne baštine / Moderna galerija, Zagreb
Petra Rihter / Muzej grada Koprivnice, Zbirka V. Malančeca / Muzej grada
Zagreba / Muzej likovnih umjetnosti, Osijek / Muzej za umjetnost
tehničKa orGanizacija: Dragutin Matas i obrt, Zagreb / Muzeji Ivana Meštrovića, Split, Zagreb / Muzeji i
tehničKa realizacija: Tomislav Antolić, Damir Babić, galerije Konavala, Kuća Bukovac, Cavtat / Nacionalna i sveučilišna
Davor Markotić, Tomo Šetek knjižnica u Zagrebu / Österreichische Nationalbibliothek,
Bildarchiv / Peter Infeld Privatstiftung, Beč / Samoborski muzej,
prijevoz izložbe: Galerija Klovićevi dvori, Kunsttrans Samobor / Strossmayerova galerija starih majstora, hazu / Wien
Museum, Beč / Wienerroither & Kohlbacher, Beč / Zavičajni muzej
osiGuranje izložbe: Našice / Zbirka Flögel-Mršić, Zagreb / Zbirka Kovačić – Mihočinec,
Zagreb / Boris Anišić / Teo Bulaić / Josip Juraj Gašparac / Marijan
Hanžeković /Ružica Iveković / Janka Doranić / Juraj Kralj /
Asim Kurjak / Mimi Rakočević / Gioia-Ana Ulrich / i ostalim
privatnim vlasnicima.
izložba je ostvarena zahvaljujući novčanoj potpori Galerija Klovićevi dvori najtoplije zahvaljuje
ministarstva Kulture republiKe hrvatsKe i GradsKoG pojedincima Koji su doprinijeli uspješnoj
ured za obrazovanje, Kulturu i sport Grada zaGreba realizaciji izložbe:
te sredstvima Galerije Klovićevi dvori i sponzora
Dr. Alfred Weidinger, Dr. Arnika Schmidt, Belvedere, Beč /
Susanne Ranetzky, Georg Christian Lack, Austrijski kulturni
forum, Zagreb / Miroslav Gašparović i stručno osoblje, Muzej
za umjetnost i obrt, Zagreb
SADRŽAJ
9 Antonio Picukarić
Uvodna riječ
11 Viktor Žmegač
Duh bečke moderne
23 Irena Kraševac
Izazov moderne: Zagreb i Beč oko 1900.
47 Alfred Weidinger
Gustav Klimt – karakterizacija umjetnika
57 Petra Vugrinec
Hrvatski salon i bečka Secesija:
slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900.
125 Darija Alujević

Beč kao mjesto formiranja umjetnica hrvatske moderne
i njihov udio u likovnom životu Zagreba
149 Petra Vugrinec

Reformirana haljina Kolomana Mosera i Bele Csikosa Sesije
153 Darija Alujević

Hrvatski kipari u Beču od 1898. do 1913. godine
175 Irena Kraševac

“Umjetnosti njezina sloboda”: Gustav Klimt
i Ivan Meštrović, slikarski i kiparski odgovor na secesiju
195 Irena Kraševac

Moderna umjetnost i naručitelji:
Kuća Wittgenstein ispunjena ‘Mestrowitz-Statuama’
203 Marina Bagarić

Lokalna tradicija i uvozna secesija: zagrebačka
arhitektura između 1898. i 1918.
235 Programatski tekstovi
269 Biografije
284 Hrvatski umjetnici na školovanju u Beču
289 Hrvatski umjetnici na izložbama u Beču
292 Katalog
312 Bibliografija
8
“Vremenu
njegova umjetnost
— umjetnosti
njezina sloboda”
Antono Picukarić Uvodna riječ i zahvale

Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.
Antonio Picukarić 9
UVODNA RIJEČ
Umjetnost briše razlike između centra i periferije
Izložba Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. aktualizira višestoljetne veze dvaju gradova upravo
na području gdje su one rezultirale najvidljivijim manifestacijama — na širokom polju vizualne
kulture. Kroz arhitekturu, skulpturu i slikarstvo preplitanje bečke kulture sa zagrebačkom ostvarilo
je rječite primjere na koje smo danas posebno ponosni i prema kojima se odnosimo s posebnim
pijetetom. Bečka kultura na prijelazu stoljeća, posebno na području likovnih umjetnosti, ali i
na svim ostalim planovima, meritum je gradovima Srednje Europe. Brojne izložbe na temu
odnosa s Bečom održane diljem Europe svjedoče o važnosti utjecaja nekadašnje austrougarske
prijestolnice na kulturu gradova poput Pariza, Berlina ili Budimpešte. Zagrebački umjetnici,
vrativši se sa školovanja na bečkim visokim školama i akademijama, ostvarili su pravi likovni
procvat, a umjetnost koju su pod okriljem bečke kulture ostvarili prepoznata je kao zagrebačka
šarena škola. Umjetnike Beča i Zagreba na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće okupirale su iste teme:
zagrebački se umjetnici poput bečkih bore za slobodu umjetničkog izražavanja kao i za pro-
fesionalizaciju vlastita poziva. Grade se umjetnički atelijeri, formiraju profesionalna društva,
osnivaju programatski časopisi, otvaraju galerije i umjetničke škole, a to jedinstveno razdoblje
umjetničkog poleta odvija se usporedno u Beču i Zagrebu. Na izložbi ćemo prvi put povezati
djela velikana hrvatskog i austrijskog slikarstva i kiparstva, arhitekture i primijenjene umjetnosti,
Gustava Klimta, Kolomana Mosera, Josefa Hoffmanna, Vlahe Bukovca, Roberta Auera, Ivana
Meštrovića, Antonije Krasnik i drugih važnih protagonista toga umjetnički poticajnog doba.
Izložba u Galeriji Klovićevi dvori pokazat će snažne veze, dosad neprimjetne podudarnosti,
razriješit će dileme međusobnih utjecaja te, kao što to i priliči velikim projektima poput
ovoga, skrenuti pozornost na vrijednosti hrvatske likovne baštine u kontekstu europske
kulture. U godini kada obilježavamo prijateljstvo Republike Austrije i Republike Hrvatske,
izložbeni program Galerije Klovićevi dvori bit će aktivnim sudionikom. Zahvaljujem našim
osnivačima, Ministarstvu kulture Republike Hrvatske i Gradu Zagrebu, na svesrdnoj podršci
projektu. Zahvalu izražavam svim muzejskim i galerijskim ustanovama koje su se uključile
u ovaj projekt posudbom djela i dragocjenom kolegijalnom suradnjom, posebice Muzejima
Ivana Meštrovića, Muzeju za umjetnost i obrt te Modernoj galeriji iz kojih dolazi najveći broj
eksponata. Posebnu zahvalnost želim izraziti upravi Österreichische Galerie Belvedere na
povjerenju koje nam je iskazala posudivši nam neka od svojih najvrednijih djela. Iskrenu
zahvalu dugujem i svim ostalim institucijama i pojedincima Hrvatske i Austrije koji su se
na tri mjeseca lišili svojih djela kako bi prezentaciju naše izložbe učinili što cjelovitijom.
Vjerujem da ćemo izložbom opravdati ukazano povjerenje te da će izbor autorskog tima

izložbe na najbolji mogući način predstaviti svu raskoš likovne produkcije u sinergiji dviju
kultura s prijelaza stoljeća — bečke i zagrebačke.
antonio picuKarić, ravnatelj Galerije Klovićevi dvori

IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije
10
panorama beča oKo 1900., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb

11
Viktor Žmegač
DUH BEČKE MODERNE
Prenesimo se stotinjak godina unazad i zamislimo zemljovid na kojem nisu ucrtani samo
geografski sadržaji nego i kulturni fenomeni. Primjerice europske metropole s obzirom
na njihovo značenje u kulturnoj tradiciji. Smotra našeg imaginarnog pregleda pokazuje
nekoliko gradova u kojima se na osobit način očituje dinamika razdoblja oko prijeloma
stoljeća. Ako pretpostavimo još i natjecateljski odnos, najozbiljniji će konkurenti biti Pariz,
Beč, Berlin, Sankt Peterburg i London.
Usporedba između tih središta potvrđuje srodnost prvih dvaju gradova. Metropole s dugom
kulturnom i političkom tradicijom, Beč i Pariz, bile su centri u pravom smislu, upravni, umjet-
nički, znanstveni, gospodarski. Na neke druge zemlje s velikom kulturnom prošlošću, poput
12
vijećnica, beč, oKo 1907., sveučilište, beč, oKo 1910.,

muzej za umjetnost i obrt, zaGreb muzej za umjetnost i obrt, zaGreb
Italije i Njemačke, pojam centralizacije nije primjenjiv. Austrijsko i francusko središte srodna
su, nadalje, i po tome što su, napose u 19. stoljeću, postala stjecišta različitih narodnosti i
mjesta interkulturalnih procesa, u kojima su se prepoznavali tragovi imperijalne povijesti.
Zanimljivo je da su oba grada svoj reprezentativan izgled u duhu predodžbe o velesili stekla
tek u razdoblju kad je imperijalna epoha bila na izmaku. I Beč i Pariz prednjačili su u drugoj
polovini 19. stoljeća u težnji da se baštinjena slika grada preobrazi prema urbanističkim
zamislima civilizacijske modernosti. Načelo reprezentacije našlo se u tu svrhu u sprezi
s načelom prometne komunikacije. Otprilike u isto doba, austrijski i francuski graditelji
počeli su u svojim gradovima sustavno uklanjati onaj dio urbane baštine koju su smatrali
smetnjom u razvijanju zamisli o napretku. U Beču je Ringstraße svojom širinom i svojim
monumentalnim zgradama izraz te ideje, dok je u Parizu urbanistička reforma prefekta
Haussmanna također oproštaj od mnogih osobina stare gradske jezgre.
Danas nije teško prepoznati dvostruko lice te arhitekture. Ona je historicistička i anti-
historicistička u isti mah. Svakako se u njoj očituje izrazit paradoks — proturječje koje je
svojstveno, kao što ćemo vidjeti, i nekim drugim obilježjima novije kulturne povijesti Beča,
a donekle i Pariza. Uklanjanje srednjovjekovne urbane tradicije posvema odgovara pute-
vima civilizacijske moderne u eri tehnike i ubrzana tempa života. Ali djelomično brisanje
povijesti provodilo se upravo po uzoru na povijest. Velebne zgrade u arhitekturi Prstena
poput Dvorske opere, Gradske vijećnice, Parlamenta, velikih muzeja i Sveučilišta, simboli
su državne samosvijesti koja teži za novim oblicima očitovanja. No stil tih zgrada okrenut
je prošlosti. Historicistička arhitektura prostorno je inovativna i stilski restaurativna u isti
mah. Reprezentativne zgrade toga razdoblja, u Beču, Parizu, Berlinu, Sankt Peterburgu
i drugim gradovima, u određenu smislu nalik su na krinke, na kamene maske u muzeju
povijesnog sjećanja.
Nije to, rekli smo, jedini paradoks Beča. Pada nam odmah na um da, do danas, postoji
udomaćena slika o gradu na Dunavu (koju održavaju, na primjer, neki elementi popularnih
Viktor Žmegač Duh bečke moderne

13
parlament, beč, oKo 1902., povijesnoumjetničKi muzej, beč, 1912.,

muzej za umjetnost i obrt, zaGreb muzej za umjetnost i obrt, zaGreb
novogodišnjih koncerata). Taj je grad, prema stereotipima, mjesto manje ili više suptilne
hedonističke kulture u kojoj se, opet srodno Francuskoj, očituje uživalačko umijeće življe-
nja. Valcer Na lijepom plavom Dunavu bio bi prema toj predodžbi emblem bečke estetske
svijesti. U tome ne bi bilo protuslovlja da Beč, osobito na pragu i na početku 20. stoljeća,
nije pokazivao i posve oprečno lice.
Nijedan svjetski grad nije bio u tom razdoblju nabijen, ponekad iza oficijelnih kulisa,
tolikom inovacijskom odlučnošću kao Beč, koji je za mnoge posjetitelje slovio kao jamac
lagodne tradicije. U tom su pogledu za austrijskom metropolom donekle zaostajali i toliko
dinamični gradovi poput Berlina i Pariza. Nigdje se, naime, radikalizam moderne misli i
umjetnosti nije očitovao tako dosljedno kao u gradu Sigmunda Freuda, Karla Krausa, Ar-
nolda Schönberga, Antona Weberna, Albana Berga, Egona Schielea, Oskara Kokoschke,
Adolfa Loosa i Ludwiga Wittgensteina.
Prijelom se zbio u posljednjem desetljeću 19. stoljeća. Godine 1888. završena je zgrada novog
Burgtheatra koja je jedna od posljednjih svjedočanstava historicizma. Nastupom novog na-
raštaja arhitekata i likovnih umjetnika prošlo je doba neogotike, neorenesanse i neobaroka.
Otto Wagner i njegovi učenici zakoračili su prema arhitekturi koja je težila za tim da spoji
funkcionalizam s modernom ornamentikom, drugim riječima: da bude inovativna, a ne
repetitivna. Oponašanje prošlosti bilo je za antitradicionaliste besmisleno iz više razloga, a
o glavnom progovorili su, nezavisno jedan od drugoga, i Wagner i Loos, na samom pragu
novog stoljeća. Obojica su se služila istom usporedbom da izraze svoj prezir prema zgrada-
ma čija je reprezentativnost lažna. To je arhitektura Potemkinovih sela, ustvrđuju Wagner i
Loos, aludirajući na prividne zgrade kojima je u Rusiji u 18. stoljeću general Potemkin, prema
usmenoj predaji, želio obmanuti svoju caricu. U suvremenim Potemkinovim gradovima
povijesni stilovi svojevrsne su kulise koje žele proizvesti dojam autentičnosti, premda je u
njima sve krivotvorina: i građevni dekorativni materijal, i arhitektonska misao. Stambene
zgrade skamenile su se u feudalnoj pozi iza koje kriju svoju unutarnju nefunkcionalnost.
Duh bečke moderne Viktor Žmegač

14
opera, beč, 1913., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb
Nećemo pretjerati ako tvrdimo kako je borba protiv potemkinskog privida središnja misao
bečke moderne — tako da je grad sibarita (kako su neki nazivali Bečane) u tom razdoblju
postao poprište nesmiljene oštrine i prodornosti u kritici društvenih laži koje su se op-
ravdavale u ime uskogrudnog i u isti mah površnog tradicionalizma. U tom smislu treba
shvatiti riječi najvećeg i najosebujnijega bečkog skladatelja između Brucknera i Schönberga,
Gustava Mahlera, da je tradicija borniran nemar — Tradition ist Schlamperei.
Svjetsko značenje bečke moderne ne može se međutim svesti samo na kritiku udomaćenih
navika i stereotipa. Golem utjecaj što su ga bečki teoretičari i umjetnici izvršili na znatan
dio kulture 20. stoljeća sadrži bar pet velikih iskoraka koji se mogu opisati kao radikalni
pokušaji preobrazbe ili čak ukidanje nekih uvriježenih uzoraka u svjetonazoru, umjetničkom
stvaralaštvu i društvenom ponašanju. Težišta te problematike mogu se odrediti kao prodoran
pogled iza stvarnih i metaforičkih fasada, dakle kao oblik kritičke dijagnostike — i, s druge
strane, kao ukidanje baštinjenih u svijetu predmeta i mentalnih predodžbi o hijerarhijama.
Spomenut ćemo na prvom mjestu psihoanalizu jer su u Freudovoj teoriji sadržana oba
aspekta. Freudove analize u pravom su smislu riječi dijagnostika, dakle pogled koji prolazi
kroz površinu ljudske svijesti, u potrazi za skrivenim silnicama. Određene analogije nije
teško prepoznati. I psihoanaliza je pokušaj da spoznajno oko prodre iza Potemkinovih
fasada duše — da osvijetli predjele koji se kriju pred naslagama konvencija i drugih oblika
društvenog dekora.
Ali pogled na psihički život kao “daleku zemlju”, još neistraženu (po naslovu Schnitzlerove
tragikomedije), nije samo praksa velikoga bečkog psihijatra. Njezin teorijski okvir vodi u

15
širi, kulturnopovijesni način razmatranja. Godine 1925. Freud je u jednom članku koji se
i danas začudo vrlo rijetko spominje, pokušao razjasniti otpore protiv psihoanalize (Die
Widerstände gegen die Psychoanalyse). Kao glavni motiv otpora on navodi teškoće u čovje-
kovoj spremnosti da prihvati spoznaje koje ga tobože ugrožavaju. Prva od triju spoznaja
koje su potresle ljudsku samosvijest vezana je uz Kopernikovo ime: spoznaja da čovjek
nije u središtu svemira prouzročila je duboku traumu. Upozoren u 19. stoljeću da ne može
biti antropologije bez bioloških i povijesnih odrednica, čovjek je doživio drugi šok. I na-
posljetku, psihoanaliza je pokazala da ljudska svijest nije posve autonomna i da njezina
regulativna snaga ima jasne granice. Uvid u regije podsvijesti uzdrmale su, eto, i samu
svijest. Freud tada, dakako, nije mogao slutiti koliko će njegov izazov konvencionalnom
samorazumijevanju biti dalekosežan.
Ozbiljnosti njegovih spoznaja svakako nije mogla nauditi jetka doskočica Karla Krausa,
drugog prodornoga bečkog analitičara — doskočica na Freudov račun, po kojoj je psihoa-
naliza ono oboljenje protiv kojeg ona želi biti terapija.
Dvostruko motrište Freudova nauka kojeg zanimaju pojedini pacijent koliko i ukupno
iskustvo čovjekovo, karakteristično je za univerzalnost mnogih misaonih i estetskih poticaja
bečke moderne. Freud je poslije, potkraj života, u svojoj raspravi Nelagoda u kulturi povukao
kulturnopovijesne zaključke iz svojih teorija. U tim je zaključcima srž njegova shvaćanja
kulture uopće. Civilizacija nije samo napredak nego u isti mah i težak teret koji je čovjek
sebi nametnuo, jer obuzdavanje nagona zahtijeva stalno odricanje koje ponekad može biti
izvor ozbiljnih poremećaja. No Freudova poruka nije anarhičan panseksualizam. Naprotiv,
nijedan oblik civilizacijske kulture nije zamisliv bez određenog odricanja i samoprijegora.
Apsolutna sloboda nije kulturna vrijednost, strog je zaključak Freudov. Tko smatra da je
osnivač psihoanalize bio zagovornik seksualne anarhije, pokazuje samo da ga nije čitao.
Thomas Mann u svojim je esejima o Freudu svoga suvremenika točno portretirao, utvr-
divši da je psihoanaliza zapravo prosvjetiteljski čin: podsvijest treba osvijetliti i učiniti je
pristupačnom spoznaji, usprkos pritiscima konvencionalnih predrasuda koje navodno
brane kulturu, a zapravo podupiru laži. Mann savršeno pogađa bit bečke poruke: istinska
kultura ne smije se osnivati na predrasudama i na jednostranom, restriktivnom shvaćanju
ljudskog totaliteta.
Nije teško prepoznati da se ta problematika dodiruje s neposrednim književnim pojavama.

U godini objavljivanja prve presudne Freudove knjige Tumačenje snova (1900.), Schnitzler
je objavio neobičan prozni tekst koji čitatelja suočava s osjećajima i mislima čovjeka koji je
zaokupljen mišlju na skoru smrt, na samoubojstvo koje želi izvršiti za nekoliko sati. Naslov
zvuči posve bezazleno, Poručnik Gustl, no tekst obilježava datum u povijesti književnosti.
Nikada prije nije napisan toliko dosljedan, oštar i pronicljiv psihogram čovjeka koji je
gotovo od prve do posljednje rečenice sâm sa svojom svijesti, mogli bismo reći: zatočen
u njoj. Literarno oblikovanje “struje svijesti” otvorilo je novo poglavlje u književnosti
20. stoljeća. Ako kao vrijednosne kriterije uzmemo korjenitost i psihološku dubinu, prvi
markantni lik u dugom nizu književnih likova koje promatramo, tako reći, rendgenskim
očima, upravo je Leutnant Gustl — a bečka je moderna pružila uvjerljiv model za razvoj
svojevrsne psihoanalize u književnosti.

IZAZOV
IZAZOVMODERNE:
MODERNE:ZAGREB − BEČ OKO 1900.
ZAGREB−BEČ Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije
16
Jedan drugi tekst iz istih godina, nazvan Pismo lorda Chandosa (u originalu Pismo — Ein
Brief, 1902.), iskazuje problematiku koja se, više nego igdje drugdje u ono doba, očitovala
u senzibilnosti i misaonosti bečkih autora. Fiktivno pismo engleskog plemića 17. stoljeća
jedno je od doista neobičnih djela opće moderne. U sprezi eseja, psihološke studije i
novelističke skice Hofmannsthal je očito pogodio bitnu temu epohe u kojoj su novi oblici
komunikacije zaoštravali pitanje jezične autentičnosti. Shvaćamo danas zašto su taj tekst
i neki drugi eseji bečkih pisaca i filozofa (od Mauthnera do Krausa i Wittgensteina) među
najviše citiranim svjedočanstvima kritičke misli stoljeća. Radikalizam u bečkoj kritici jezika,
njegove naravi i uporabe, anticipira današnja, postmoderna iskustva. Hofmannsthalova
i Krausova esejistika produbile su spoznaju da riječi mogu biti sredstvo neograničene
manipulacije, prije svega ideoloških obmana, jer moderno doba sve više sužava moguć-
nost iskustvene provjere jezičnih iskaza. Hofmannsthal govori čak o zamislivim krajnjim
konzekvencijama u povijesnom razdoblju koje spoznaje da se riječi-označitelji udaljuju
od autentičnih pojava i predmeta, postojeći na svoj sablastan, neovisan način. Jedna je
od konzekvencija prezir prema manipulativnom jeziku uopće — prezir prožet čežnjom za
iskrenim, neposrednim govorom tijela.
Neka vrsta straha pred zlouporabom umjetnosti u svrhu manipulativnih poruka očituje
se u nekim posebnim stilskim sklonostima likovnog izraza bečke moderne. Jednu od mo-
gućnosti neopterećena izraza umjetnici su vidjeli u razvijanju likovnosti koja sve više teži
apstrakciji: nesputanoj igri boja, ploha i krivulja. Premda bečki slikari secesije tu težnju
dijele s mnogim europskim umjetnicima epohe, ipak se slikari poput Gustava Klimta, a
donekle i Schielea i Kokoschke, osobito ističu po virtuoznom sjedinjavanju mimetičkih i
apstraktno-ornamentalnih sastavnica likovne kompozicije — osobito u kasnoj stvaralačkoj
fazi, kad je put prema potpunoj apstrakciji samo još kratak. München, s Plavim jahačem i
Beč u sutonu secesije, bili su gradovi duhovnog zajedništva.
Posljednje je područje ovih razmatranja glazbeno stvaralaštvo — što, dakako, ne znači da je

glazba bila manje važna. Naprotiv, poznato je da je supremacija Beča na tom polju tada već
imala dugu tradiciju i da se to vodstvo potvrdilo i na početku 20. stoljeća na osobito daleko-
sežan način. I na glazbenom polju očitovalo se, uostalom, ono neobično dvojstvo o kojem je
već bilo govora. Sa šireg motrišta, Beč je bio tlo velike klasične predaje, vrhunskih svjetskih
vrijednosti kojima nimalo nije naudila okolnost da su granice prema pučkoj glazbi bile vrlo
popustljive. Zbog prividne nesklonosti eksperimentima, u predodžbu o tom gradu ušli su i
vidljivi elementi uživalačkog odnosa. Međutim, paradoks je u tome što se upravo na tlu stvar-
nih i metaforičkih mekih zvukova poslije godine 1900. pojavio najžešći glazbeni radikalizam
što ga je ikad čula novovjekovna Europa. Skladbe Arnolda Schönberga i njegovih učenika
nisu prekidale s tradicijom ako je riječ o kompozicijskoj tehnici, ali one su korjenito uklonile
shvaćanje o razlikama između tonova i suzvučja. To je izjednačavanje ukinulo i stoljetno
uvjerenje da valja obuzdati disonancu u korist konsonance. U godinama oko 1910. začula
su se u Beču glazbena djela u kojima su ukinuće tonske hijerarhije i oslobođenje disonance
proizveli silovite zvukove, nečuvene — u dvostrukom smislu nečuvene — u povijesti glazbe.
Taj pridjev izražava sav izazov sadržan u glazbi Druge bečke škole, kako je nazvan krug
oko Schönberga. Složen stilski idiom te skupine nije stekao, izuzmemo li neka rana djela,

Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOVMODERNE:
IZAZOV MODERNE:ZAGREB
ZAGREB−BEČ
− BEČ OKO 1900.
17
theodor zasche, Korzo na rinGstrasse, oKo 1900. (Gustav mahler druGi zdesna), Ferdinand princ auersperG i
©Österreichische nationalbibliotheK, bildarchiv GroFica drašKović, beč, oKo 1912.,
imaGno brandstätter imaGes
naklonost koncertne publike. Proročanska snaga te glazbe koja nesmiljenim disonancama

progovara o užasima epohe, ostala je umjetnički šok koji je dalek od opuštena uživljavanja.
Pitamo li, međutim, skladatelje 20. stoljeća, gotovo ni jedan neće poreći da bez poticaja
toga kruga ne možemo zamisliti znatan dio suvremene glazbe.
Da zaključimo: psihoanaliza, prodorna analiza jezične komunikacije, inovacijska arhitek-

tura, fascinantno slikarstvo, glazba bez kompromisa, ali i čarobni univerzum Mahlerovih
partitura koje na jedinstven način spajaju popularno s ezoteričnim — sve te pojave jamče
trajnost konstatacija da je Beč tad bio duhovna metropola Europe.

18
Franjo josip i. i njegov portretist vlaho Bukovac
Franjo Josip I. (1830. – 1916.) najdugovječniji je habsburški

vladar koji je na prijestolju proveo 68 godina, od Revolucije
1848. do Velikog rata 1916. godine. Premda su početak i kraj
njegove vladavine obilježile katastrofe, njegovo je vrijeme u
velikoj mjeri pridonijelo političkim, kulturnim i umjetnič-
kim preobrazbama na cjelokupnom prostoru Monarhije,
a u puku je nerijetko zapamćen kao monarh koji brine o
svom narodu, čemu je pridonijela i promidžba koja ga je
prikazivala kao pravednog i dobrodušnog oca Monarhije i
karizmatičnog vladara.
Brojni oficijelni portreti Franje Josipa I. nastali su za repre-

zentaciju cara i kralja u službenim ustanovama i uglavnom
su rađeni prema postojećim predlošcima. Vlaho Bukovac
predstavljen je caru za vrijeme njegova posjeta Zagrebu u
listopadu 1895. kada je upriličena prigodna izložba hrvat-
skih umjetnika u prostoru Odjela za bogoštovlje i nastavu u
Opatičkoj ulici kbr. 10. U siječnju 1896. godine Bukovac je po-
zvan u Beč da portretira Franju Josipa I., te je dobio iznimnu
privilegiju da boravi na dvoru u blizini cara i skicira prema
živom modelu. U svega četiri jednosatne seanse naslikao je
Studiju glave, odličnu psihološku interpretaciju te nekoliko
skica odore prema kojima je naslikao dva službena portreta
u prirodnoj veličini: u generalskoj uniformi za Hrvatski i u
carskom ornatu Reda zlatnog runa za Dalmatinski sabor.
19
vlaho buKovac, car Franjo josip i., beč - zaGreb, 1896., vlaho buKovac, Kralj Franjo josip i., beč - zaGreb, 1896.,
narodni muzej, zadar hrvatsKi povijesni muzej, zaGreb

20
Vlaho Bukovac
SLIKAM U HOFBURGU FRANJU JOSIPA I.
U Beču, meni posve tuđem gradu, bio sam kao izgubljen, pa sam nastojao što prije završiti svoj posao
i otići kući. Stvar, međutim, nije išla kako treba.
Kralj me je vrlo ljubazno primio i, kao što je to obično s Dalmatincima radio, odmah sa mnom počeo
govoriti na jeziku talijanskom, kojeg je dobro poznavao. On je, u stvari, bio posljednji Habsburgovac,
odgojen u duhu carskog njemačko-talijanskog vladalačkog doma, prema tradicijama koje dopiru čak
u doba carice Marije Terezije.
Kralju sam predstavljen još ranije u Zagrebu prigodom otvorenja Hrvatskog kazališta. Sjećam se, da
sam mu onda protumačio smisao moga zastora na francuskom jeziku. On se na to začudio, misleći
da sam tuđinac, ali kad mu odvratih da nisam Francuz, nego Dalmatinac, rodom iz Cavtata, kralj mi
na to hitro odvrati: “Ali onda morate znati talijanski!”. Ovaj put pri audijenciji mislio je kralj, da sam
njegov portret već napola izradio po fotografiji. On je na to navikao s bečkim umjetnicima. Rekoh mu
da ću ga slikati iz prirode. On me na to očajno pogleda, kao da veli sam sebi: “Oh nesretniče, u čije si
ruke upao!” — Prepatio on dosta od svojih domaćih umjetnika, a sad mu je još falio ovaj divlji — Cro-
ato! — Ja sam kralja, uvjerio, da će sve dobro biti, ako bude malo strpljiv. Napokon je pristao na sve i
zakazao mi dan prve seance. — Već ujutro toga dana nađoh se u Dvoru i pripravih, sve što je od potrebe
bilo. Izabrah dvoranu Stephanie, pa u fraku i bijelim rukavicama sačekah kralja.
Točno u jedanaest sati rastvoriše se vrata, a u dvoranu stupi mlađahni starac i uputi se bodar i vesela
lica k meni.
Nakon običnog poklona s moje strane, kralj će mi reći: “Buon giorno! Come sta?” (Dobro jutro! Kako
ste?), pa onda: “Posso seder mi?” (Mogu li sjesti?) i na kraju: “Posso fumare? Non le disturba ili lavoro?”
(Mogu li pušiti? Ne smeta li vas to u radu?). Odgovorih mu, da mi to ništa ne smeta, već da ga jedino
molim da mi dopusti skinuti rukavice. Na to će kralj: “Pa razumije se; nije to posao koji se radi u ruka-
vicama”. — Zatim uze se zapitkivati gdje sam učio i što mislim raditi ubuduće. Sve tako u razgovoru
nabacio sam, do podne u glavnim obrisima sliku i, naravno, nastojao sam se opošteniti.
Kralj je veselo skočio, pa kad je vidio koliko je toga već na platnu, bijaše u čudu i da me još više osokoli
reče: “Stupendo! Molto presto, molto presto lei lavora!” (Sjajno! Vi radite vrlo hitro, vrlo hitro!).
Na rastanku zakazao mi novu sjednicu — od nedjelju dana.
Ukratko, morao sam se zadržati u Beču dvadeset i dva dana, a kralj mi za to vrijeme u svemu sjedio
svega četiri puta po jedan sat.
Mnogi dvorjanici i ministri pohvališe uvelike moju studiju. — S tim nacrtom vratih se u Zagreb, i tu
izradih veliki portret za “tisućljetnu izložbu” u Pešti.
Vlaho Bukovac, Slikam u Hofburgu Franju Josipa I., u: Vlaho Bukovac, Moj život, za štampu
priredio Božo Lovrić, Književni jug, Zagreb, 1918., 142 – 144.
21
vlaho buKovac, živio Kralj, zaGreb, 1896., hrvatsKi institut za povijest, zaGreb

22
nacrt Grada zaGreba, 1911.,

muzej za umjetnost i obrt, zaGreb
Antono Picukarić Uvodna riječ i zahvale

Irena Kraševac 23
IZAZOV MODERNE:
ZAGREB – BEČ OKO 1900.
GRAd KAO POLIGON MOdeRNIzAcIJe
Fascinacija bečkim fin de siècleom neiscrpna je tema brojnih kulturoloških projekata koji
postavljaju pitanje kako to da je jedan grad, unatoč političkim i ekonomskim krizama,
tradicionalnom i konzervativnom društvenom okviru, postao mjesto rođenja moderne i
pozornica jednog od najoriginalnijih i najinventivnijih razdoblja na području umjetnosti i
arhitekture, glazbe i književnosti, psihologije i filozofije.
“Beč oko 1900.” proizašao je upravo iz paradoksa snažnog zamaha moderne na umjetničkom
planu i ‘antimodernoga’ društvenog konteksta Monarhije. Odgovore na pitanje kako to da
1. Usp. werner telesKo, “Zentrum” und
je u tom konzervativnom i tradicionalnom svijetu krize liberalizma formirana toliko snažna “Pheripherie” in der österreichischen Kunst
des 19. Jahrhunderts — zur Bedeutung der
umjetnička i intelektualna kreativnost, ponudili su kulturni povjesničari čije su teze postale
“Kunstpolitik” der österreichischer Kronländer
općeprihvaćene. Carl Schorske u krizi liberalizma i političke dezorijentacije građanstva zu Wien, u: Brno Vídni, Vídeň Brnu. Zem-
ské metropole a centrum řiše v 19. století /
pronalazi razlog tomu da je kultura postala mjesto i cilj prebjega od prijeteće stvarnosti na
Brünn — Wien, Wien — Brünn. Landesme-
političkom planu. Za Jacquesa Le Ridera kreativni potencijal Beča oko 1900. nastao je na tropolen und Zentrum des Reiches im 19.
Jahrhundert, (ur.) Lukáš Fasora, Jiří Hanuš,
osnovi traženja identiteta intelektualne elite židovskog podrijetla u antisemitskom okru-
Jiří Malír, Matice moravská, Brno, 2008.,
ženju, dok Moritz Csáky razlog nalazi upravo u kulturalnom pluralizmu srednjoeuropskog 253 – 266, 254.
područja jer velik broj umjetnika i intelektualaca koji djeluju u Beču oko 1900. potječe iz
drugih krajeva multietničke Monarhije. 2. Prepoznavanju bečke kulture i umjetnosti
kao svojevrsnih posrednika u razvoju hr-
vatske arhitektonske i umjetničke scene ti-
Prijelaz iz 19. u 20. stoljeće u Austro-Ugarskoj Monarhiji doba je velikih izazova na gospo- jekom 19. i početkom 20. stoljeća pridonijela
su istraživanja Lelje Dobronić, Olge Maru-
darskom i kulturnom planu koji su nastojali ubrzati cjelokupni civilizacijski razvoj zemlje ševski, Žarka Domljana, Snješke Knežević,
dostižući zapadnoeuropsku razinu. Dok se Beč već početkom 18. stoljeća formirao kao Željke Čorak, Aleksandra Lasla, Jasne Ga-
ljer, Marine Bagarić, Dragana Damjanovića
značajno europsko kulturno središte, gradovi zemalja unutar Monarhije svoj zamah dobi- i drugih. Germanist Viktor Žmegač autor je
vaju tek u drugoj polovini 19. stoljeća poticani općom modernizacijom, pri čemu su bečka knjige koja se bavi isključivo bečkom kul-
turom moderne, Duh bečke moderne (1997.),
gradogradnja, kultura i umjetnost postale svojevrstan uzor i orijentir. Kontakti manjih sre- a knjige ključnih tumača kulturne povijesti
dišta s bečkom kulturom, njezina imitacija, ali i konfrontacija u odnosu na nju, te pozicija fin de sièclea, C. Schorskea, J. Le Ridera i dr.,
prevedene su na hrvatski jezik. Poznavanju
između centralističkog i autonomnog upravljanja obilježja su cjelokupne francjozefinske kulturno-umjetničkih poveznica s Bečom
pridonijeli su i zapaženi izložbeni projek-
epohe.1 Ambivalentnim odnosom Zagreba i Beča bavila se i hrvatska povijest umjetnosti u
ti Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu:
brojnim radovima, a prepoznavanju bečke kulture i umjetnosti kao svojevrsnog posrednika Secesija u Hrvatskoj (1977.), Bidermajer u
Hrvatskoj (1997.), Historicizam u Hrvatskoj
u razvoju hrvatske arhitektonske i umjetničke scene tijekom 19. i početkom 20. stoljeća
(2002.) i Secesija u Hrvatskoj (2003.). Vidi:
pridonijela su istraživanja brojnih hrvatskih povjesničara umjetnosti.2 Bibliografija.
24
Od faza odmicanja od “dekadentne” bečke kulture neposredno nakon Prvoga svjetskog
rata, do njezina prepoznavanja kao generatora umjetničkih previranja oko 1900. koja su
krčila put modernoj i avangardnoj umjetnosti prošlog stoljeća, hrvatski je udio u zajednič-
koj Monarhiji ostao nedovoljno prepoznat što ovom izložbom nastojimo popraviti. Dok
je u Zagrebu bečka kultura prijeloma stoljeća prilično dobro poznata, ostaje činjenica da
hrvatski umjetnici fin de sièclea ne predstavljaju nikakav pojam u današnjem Beču, mjestu
njihova školovanja i prvih uspjeha. Nakon razdoblja približavanja, potom distanciranja,
pa ponovnog otkrivanja, sazrelo je vrijeme da bečku i zagrebačku (hrvatsku) modernu
sagledamo usporedno i bez predrasuda provincijalnosti jer je riječ o jednom od najsjajni-
jih razdoblja nacionalne kulture i umjetnosti, a kao vremenski okvir uzimamo razdoblje
između 1895., kada su uz carevu nazočnost u Zagrebu otvorene za javnost novopodignute
zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta, Školskog foruma i obnovljenoga Glazbenog zavoda,
te početak Prvoga svjetskog rata koji je označio raspad svijeta koji je obilježio i hrvatsku
kulturu kao jednu od njegovih sastavnica.
KULtURNO-POvIJeSNI OKvIR
Franjo Josip I. stupa na habsburško prijestolje kao mlad monarh 2. listopada 1848. godine
pod geslom Viribus unitis kojim je trebao osvijestiti zajedništvo i pomirbu višenacionalne i
multikonfesionalne Monarhije. Nacionalno osvještavanje, karakteristično za razdoblje 19.
stoljeća, tu će krilaticu dovesti u pitanje raznim međunacionalnim sporovima i sukobima,
a pokušaj njezina zaživljavanja nastupio je dogovorom o jednakopravnosti, Ausgleichu
ugarskog i austrijskog dijela ozakonjenog Nagodbom potvrđenom 1. prosinca 1867., nakon
koje je Habsburška Monarhija konstitucionalizirana kao Austro-Ugarska Monarhija, k. u.
k. Monarchie, Kakanija (R. Musil), personalna unija s Franjom Josipom I. kao austrijskim
carem i ugarskim kraljem, komplicirana državna tvorevina unutar koje su zemlje pod
Krunom svetog Stjepana pripale ugarskom (Translajtanija), a ostale krunske zemlje austrij-
3. michaela vocelKa, Karl vocelKa, skom dijelu (Cislajtanija).3 S ciljem odupiranja centralizaciji, svaka “polovica” bira svoga
Franz Joseph I. Kaiser von Österreich und
König von Ungarn 1830 – 1916. Eine Biograp- premijera, ministarstva i parlament, Budimpešta izrasta u drugo administrativno sjedište,
hie, München, 2015., poglavlje: Der Weg
zum Ausgleich und die Entstehung der k. u. ali Beč i dalje ostaje kulturno i intelektualno središte.
k. Monarchie, 179 – 195.
Državno-pravni okvir “nagodbenog doba” znatno je utjecao na hrvatsku politiku koja je

regulirala svoj status na osnovi Hrvatsko-ugarske nagodbe, prihvaćene u Hrvatskom saboru
24. rujna 1868., te se Trojedna Kraljevina unutar Dvojne Monarhije rascijepila tako da je
Dalmacija de facto pripala austrijskom dijelu, a de jure ostala u sastavu Kraljevine Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije, dok su Hrvatska i Slavonija pripojene ugarskom dijelu. Nacionalni
preporodni pokret (ilirski, potom hrvatski narodni preporod) koji je započeo u prvoj polo-
vini 19. stoljeća, kulturnim je poveznicama nastojao spajati politički razjedinjenu zemlju,
4. Zahvaljujući Nagodbi, samostalno se
ustrojila zemaljska vlada, zakonodavstvo,
a relativna samostalnost na polju kulture i prosvjete dobivena Nagodbom,4 zamjetno je
pravosuđe, te bogoštovlje i nastava, dok su zaživjela u Zagrebu koji se nakon ujedinjenja gradskih općina 1850. godine formira kao
zajednički regulirani troškovi održavanja
kraljevsko-carskog dvora, obrana i vojna kulturno i političko središte.
obveza, financije i porezni sustav, državni
proračun, te poslovi vezani uz trgovinu,
carinu, poštu, željeznice i lučki promet.
Monarhija nije bila samo složen mehanizam administrativne birokracije i kontrole
nego također šarolik konglomerat najrazličitijih etničkih i kulturnih tradicija mozaično
Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900.

25
sastavljen od 17 krunskih zemalja, a solidan okvir njegova funkcioniranja predstavljali su
dobro uređeno sudstvo, prosvjeta i uprava.5 Multicentričnost se nastojala postići jačanjem 5. john w. boyer, Vom absolutistischen zum
kontitutionelllen Staat. Das politische System,
regionalnih središta — Praga, Zagreba, Ljubljane, Trsta, Brna, Krakova i Lavova, u kojima u: Franz Joseph 1830 – 1916, katalog izložbe,
(ur.) Karl Vocelka, Martin Mutschlechner,
se pojavljuje liberalno više građanstvo kao pokretač kulture i znanosti. Poticanjem obra- Brandstätter — Schloß Schönbrunn —
Kunsthistorisches Museum, Wien, 2016.,
zovanja srednje klase kroz gimnazijske programe (matura), otvaranjem ženskih stručnih 34 – 37, 36.
škola i liceja, te aktivnog participiranja u kulturnom životu praćenjem kazališta, glazbene

umjetnosti, izložbi i ostalih kulturnih događanja, školovana se elita afirmira kao uzor široj
društvenoj zajednici što je pridonijelo, unatoč multinacionalnoj šarolikosti, širenju slične
intelektualne klime diljem Monarhije, a čije je živo središte bio Beč.
Vladavina Franje Josipa I. obilježena je pojavom liberalizma koji će 1867. dobiti i zakono-
davni okvir koji je omogućio određene temeljne slobode koje su pogodovale političkom i
društvenom razvoju. Jedna od njih jest pravo slobodnog kretanja unutar Monarhije koje
je pokrenulo snažan priljev stanovništva u glavni grad Beč. Došljaci iz Češke, Slovačke,
Moravske, Mađarske, Galicije i Bukovine, Hrvatske i Dalmacije pridonosili su bečkoj multi-
kulturalnosti, a naročit je bio priljev Židova iz istočne Europe koji dobivaju prava austrijskih
državljana.6 Stanovništvo Beča tijekom 19. stoljeća višestruko se povećalo, te je grad oko 6. Ringstrasse. Ein jüdischer Boulevard, (ur.)
Gabriela Kohlbauer-Fritz, Jüdisches Mu-
1900. dosegao oko dva milijuna stanovnika; prosperitetna gospodarska klima omogućila seum Wien, Wien, 2015., 9.
je razvoj novih poduzetnika koji od Beča stvaraju ekonomski snažan centar, a svoju moć
i položaj u društvu pokazuju izgradnjom palača na Ringstraße, koje interpoliraju između
reprezentativnih ustanova javne namjene — Sveučilišta, Gradske vijećnice, Parlamenta,
Burgtheatra, Carskih muzeja, Opere, zelene zone gradskog parka zaključno do Muzeja i
škole umjetničkog obrta.
Ubrzani razvoj gradova prema kraju stoljeća prati strategija tzv. utemeljiteljskog doba
koja se preslikava i na primjeru Zagreba. Beč kao epicentar nameće se kao apsolutni uzor
svim gradovima Monarhije koji u svoju sredinu nastoje prenijeti njegovu monumentalnu
izgradnju u ponešto smanjenom mjerilu, te se na širem prostoru formiraju manji gradovi
kao minijaturna izdanja kozmopolitske metropole,7 a postizanju sličnosti pridonosi i tra- 7. jaceK purchla, Wien, Krakau und Lem-
berg auf ihrem Weg in die Moderne, u: Mythos
dicija bečkog školovanja arhitekata. Do Prvoga svjetskog rata Zagreb se uspio približiti
8 Galizien, Wien, 2015., 137 – 143, 142. Brojne
gradove u Monarhiji resio je epitet “mali
bečkom uzoru izgradnjom reprezentativnog Ringa zahvaljujući originalnom urbanističkom Beč” koji je opisivao i Zagreb 19. stoljeća.
planiranju Zelene potkove, na čijem se parkovnom parteru također nižu reprezentativne

ustanove javnoga prosvjetnog i kulturnog sadržaja — Akademija znanosti i umjetnosti, 8. draGan damjanović, Bečka Akademija
likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura
Kemijski laboratorij, Umjetnički paviljon, Botanički vrt, Sveučilišna knjižnica, Sokolski historicizma. Hrvatski učenici Friedricha von
Schmidta, Hrvatska akademija znanosti
dom, Hrvatsko narodno kazalište, Obrtna škola i Muzej za umjetnost i obrt, zaključno s i umjetnosti, Gliptoteka, Zagreb, 2011.;
marco pozzetto, La scuola di Wagner
rektoratom Sveučilišta, omeđene privatnim palačama na čijim fasadama pratimo skladan 1894 – 1912. Idee — premi — concorsi, Co-
mune di Trieste, Trieste, 1979.
prijelaz iz historicizma prema secesiji. Unutar granica Monarhije, Zagreb je spadao u manje
gradove, po broju stanovnika oko 1890. mogao se mjeriti s Krakovom i Bratislavom koji
su dosezali oko 60 000.
U sklop carske reprezentacije i snaženja moći spadali su i protokolarni posjeti u okviru

vanjske i unutarnje politike, te je Franjo Josip I. poduzimao brojna putovanja po svojim
krunskim zemljama. Četiri godine nakon krunidbe za cara Habsburške Monarhije, u li-
stopadu 1852. godine, Franjo Josip I. prvi je put boravio u Zagrebu, a kroničar je zabilježio
da je stigao kočijom preko Varaždina. Kod Jurjavesi (Maksimira) dočekao ga je ban Josip
Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Irena Kraševac

26
zaGreb 1895., Foto: ivan standl, muzej Grada zaGreba
Jelačić i dopratio do banskih dvora gdje je odsjeo. Treći je dan razgledao grad koji je bilo
moguće propješačiti od Južnog do Sjevernog šetališta, te vidjeti njegove znamenitosti,
9. Franjo bučar, O posjeti Franje Josipa I. go- crkve sv. Marka i sv. Katarine, gornjogradsko kazalište i katedralu na Kaptolu. U Hrvatskoj
dine 1852. u Zagrebu, Narodna starina, knj. 9,
sv. 23 (1930.), 323 – 325; Zagreb u doba Franje je boravio kako bi podupro novouspostavljeni apsolutistički sustav, a Zagreb mu je bio tek
Josipa I. Uz stotu obljetnicu smrti Njegovog
Carskog i Kraljevskog Apostolskog Veličan- usputna stanica na putovanju prema Rijeci i Lombardiji.9
stva, deplijan uz izložbu, autorica: Katarina
Horvat, Državni arhiv u Zagrebu, 16. lipnja
2016. – 27. siječnja 2017.
U listopadu 1895. Franju Josipa I. dočekao je ban Dragutin (Károly) Khuen-Héderváry,
a povod carskom posjetu bio je otvaranje kulturnih i prosvjetnih ustanova podignutih u
posljednjem desetljeću 19. stoljeća na (novo)urbaniziranom rasteru Donjeg grada, pri
čemu je ceremonijalni posjet narodu trebao osnažiti važnost vladara iz Beča i pridonijeti
njegovoj slici podupiratelja umjetnosti i kulture. Grad je u tih četrdesetak godina od prvog
posjeta doživio snažan rast i hvatao korak s općom modernizacijom, pa je car stigao vlakom
na Glavni kolodvor odakle je krenula povorka istočnim perivojem prema Gornjem gradu.
Definirana i prepoznatljiva unutarnja kulturna politika u kojoj je došlo do snažnijega

institucionalnog razvitka školstva, znanosti i općenito kulture u Zagrebu i Hrvatskoj, za-
sluga je pak Ise Kršnjavoga, predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade
“nagodbenog doba”. Ban Khuen-Héderváry i odjelni predstojnik Kršnjavi u protokolarnoj
su pratnji tijekom trodnevnoga carskog posjeta, a politička pozadina i događaji s tim pove-
10. Filip šimetin šeGvić, Patriotizam i bunt. zani, paljenje mađarske trobojnice podno spomenika banu Jelačiću na glavnom gradskom
Franjo Josip I. u Zagrebu 1895. godine,
Srednja Europa, Zagreb, 2014. U knjizi trgu kao studentski protest na mađarsku politiku, ušli su u hrvatsku historiografiju kao
je kritički rekapituliran carev posjet na
osnovi arhivskog gradiva i dosadašnje demonstracija koja predskazuje katastrofu raspada Monarhije.10 Carski je posjet imao
literature o toj temi, s fokusom na poli-
tičku situaciju 1890-ih godina i paljenje dvojako djelovanje na hrvatsku kulturu. S jedne strane, otvaranje kulturnih i prosvjetnih
mađarske trobojnice kao studentskog
protesta protiv mađarizacije. ustanova, upoznavanje s umjetnicima i predstavljanje njihovih djela na posebno priređe-
noj izložbi u prostoru Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici 10, dalo je poticaj

27
hrvatsKo zemaljsKo Kazalište, 1905., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb
šKolsKi Forum, 1906., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb
obrtna šKola, 1890., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb

28
car Franjo josip i. na svečanosti otvorenja šKolsKoG Foruma u zaGrebu, 14.

listopada 1895., zavičajni muzej našice, ostavština izidora KršnjavoGa
29
artúr lajos, počasna povorKa djece pred carem u povodu polaGanja zaGlavnoG
Kamena nove GimnazijsKe zGrade u zaGrebu, 1895., ©Österreichische
nationalbibliotheK, bildarchiv
domaćoj sredini i pokazalo carevu kulturnu i prosvjetnu politiku kroz važnost podizanja
državnih institucija u manjim centrima,11 dok je s druge strane, izbacivanje studenata sa
zagrebačkog Sveučilišta koje je nosilo carevo ime i njihov primorani odlazak na studij u
Beč i Prag, mobilizirao i internacionalizirao mladu generaciju koja je pokrenula hrvatsku
modernu oko 1900. godine. 11. Već je Ludwig Hevesi 1903. zabilježio:
“Unter Kaiser Franz Josef I. aber trat die
Kunst in die Reihe der saaterhaltenden, ja
staatbildenden Kräfte. Indem sie ihr ewi-
Hrvati su, dakako, i prije toga događaja odlazili na studij u Beč koji se, rečeno današnjim ges, unveräußerliches Kunstrecht siegreich
betonte, wurde sie zugleich eine sittliche,
riječima, u razdoblju 19. stoljeća razvio u sveučilišni centar izvrsnosti, te je prije osnutka politische, volkswirtschaftliche Macht.”
Vidi: werner telesco, Franz Joseph als
zagrebačkog Sveučilišta 1866. većina Hrvata, podjednako iz Dalmacije i sjevernih krajeva, “Medien-Kaiser”. Der Herrschermythos und
das Nachleben, u: Franz Joseph 1830 – 1916,
tamo studirala pravo, medicinu, filologiju, politehniku, arhitekturu, veterinu, agronomiju i katalog izložbe, (ur.) Karl Vocelka, Martin
Mutschlechner, Brandstätter — Schloß
dr.12 Za hrvatsku kulturnu povijest kao zoran primjer “bečkog đaka” spominjemo neizostav- Schönbrunn — Kunsthistorisches Muse-
um, Wien, 2016., 128 – 287, citat na str. 131.
nog Isu Kršnjavoga (1845. – 1927.) koji je na bečkom Sveučilištu studirao povijest, filozofiju
i povijest umjetnosti kod Rudolfa Eitelbergera, te je po povratku u domovinu s doktoratom 12. isKra iveljić, Kroatische Studenten und
Professoren in Wien (1790 – 1918), u: The
bečkog Sveučilišta utemeljio katedru za povijest umjetnosti i arheologiju pri Mudroslovnom Entangled Histories of Vienna, Zagreb
and Budapest (18th-20th Century), (ur.)
fakultetu u Zagrebu (1878.), a po uzoru na bečki Künstlerhaus pokrenuo osnutak Društva Iskra Iveljić, Faculty of Humanities and
Social Sciences, Zagreb, 2015., 291 – 387.
umjetnosti (1868., 1879). Kršnjavi kroz Društvo umjetnosti pokreće osnivanje Muzeja za U prilogu članaka donose se popisi pro-
moviranih pravnika i doktora medicine
umjetnost i obrt (1880.) i Obrtnu školu (1882.), također poznajući bečki model znamenite hrvatskog podrijetla na bečkom Sveuči-
lištu. lovorKa maGaš bilandžić, The
Kunstgewerbeschule i pripadajućeg joj Muzeja za umjetnosti i industriju, zahvaljujući ko- Vienna Kunstgewerbeschule and Croatian
art in the first decades of the 20th century,
jima se otvorila mogućnost sustavnoga umjetničkog obrazovanja u Zagrebu i Hrvatskoj. u istoj publikaciji, 379 – 432, također s po-
pisom polaznika Kunstgewerbeschule čije
O usponu i apsurdnom padu njegova djelovanja govori podatak da je 1884. odlikovan se mjesto rođenja poklapa s teritorijem
današnje Hrvatske, sastavljenim na osnovi
viteškim križem Reda Franje Josipa I. za zasluge oko otvaranja Obrtne škole u Zagrebu, a matičnih knjiga.
1896. morao je odstupiti s mjesta odjelnog predstojnika za bogoštovlje i nastavu zbog stu-

30
svečana deKoracija istočnoG perivoja u čast posjeta Franje josipa i.

zaGrebu u listopadu 1895., muzej Grada zaGreba
31
Franjo josip i. simboličnim čeKićem otvara hrvatsKo zemaljsKo Kazalište u zaGrebu,

14. listopada 1895., Foto: mosinGer & breyer, muzej Grada zaGreba
32
zGrada secesije, beč, oKo 1900., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb
dentskih prosvjeda u vrijeme careva posjeta Zagrebu. Liberalistički duh i široki obrazovni
horizonti te iznimna pokretačka energija i angažman Kršnjavoga kojima je Zagreb nastojao
13. Za poznavanje Kršnjavoga neizostavna su uvesti u tokove srednjoeuropskih standarda, priskrbili su mu epitet velikog utemeljitelja
literatura članci i knjige Olge Maruševski
(vidi: Bibliografija). Školovanje Kršnjavoga hrvatskih kulturnih, umjetničkih i prosvjetnih ustanova. On je osobno često boravio u
u Beču istražila je Libuše Jirsak u doktor-
skoj disertaciji Die Rezeption de Wiener Beču i zbog obiteljskih veza, njegova je supruga sestra bečkog slikara Carla Fröschla, a
Schule in der Kroatischen Kunstgeschichte.
Izidor Kršnjavi, der erste kroatische Kun- hrvatsku je javnost redovito izvještavao o tamošnjim kulturnim i izložbenim događanjima.
stgeschichtsprofessor und seine Tätigkeit
1870 – 1890, Dissertation, Universität Zahvaljujući njegovu poznavanju umjetničkih prilika u Beču i potporama — stipendijama
Wien, Wien, 2007. Vidi i: Iso Kršnjavi — ve-
liki utemeljitelj. Zbornik znanstvenog skupa, Zemaljske vlade, prva je generacija hrvatskih umjetnika odlazila na školovanje na bečku
Zagreb, Zlatna dvorana Hrvatskog instituta
za povijest, 21. – 23. studenoga 2012., (ur.) Kunstgewerbeschule i Akademiju likovnih umjetnosti.13
Ivana Mance, Zlatko Matijević, Institut
za povijest umjetnosti — Hrvatski institut
za povijest, Zagreb, 2015.
Znamenita bečka škola povijesti umjetnosti koja se također razvila na prijelazu stoljeća
14. radovan ivančević, Bečka škola povijesti
umjetnosti i Hrvatska: utjecaji i kontinuitet,
predstavlja ishodište cjelokupne hrvatske povijesti umjetnosti i konzervatorske struke što
u: Bečka škola povijesti umjetnosti, (ur.)
Damir Grubiša, Barbat, Zagreb, 1999.,
se nastavilo i nakon Kršnjavoga.14
405 – 433.
POSvećeNO PROLJeće UMJetNIčKOG StvARALAštvA
Nakon razdoblja pozitivističkog razvoja znanosti i društva u drugoj polovini 19. stoljeća, oko
1900. nastupa kritički i polemički odnos prema tradiciji, misaona slojevitost i umjetnička
raznorodnost, kao svjesno oponiranje historizmu. Moderna je značila progledati i osvije-
stiti suvremeni trenutak i pokušati odgovoriti na izazov novog, proklamiranog jedinstva
umjetnosti i života, a događanja u Beču, kao kulturnoj i civilizacijska matrici Srednje
Europe na prijelazu stoljeća, nedvojbeno su utjecala i na formiranje hrvatske, odnosno
zagrebačke moderne. Za razliku od bečkih secesionista koji su se isključivo pojavljivali na

33
car Franjo josip i. na otvorenju aKademije liKovnih

umjetnosti u beču, 3. travnja 1877., ©Österreichische
nationalbibliotheK, bildarchiv
ulaz u zGradu secesije s natpisom der zeit ihre Kunst, car Franjo josip i. u posjetu prve izložbe
der Kunst ihre Freiheit (l. hevesi), ver sacrum, 1/1899., secesije, GraFiKa prema slici rudolFa bachera,
Knjižnica muzeja za umjetnost i obrt, zaGreb ©Österreichische nationalbibliotheK, bildarchiv
Gustav Klimt, tezej i minotaur, 1898., rješenje Gustav Klimt, tezej i minotaur, naslovnica časopisa
za plaKat i. izložbe secesije (cenzurirana ver sacrum, 5 – 6/1898., Knjižnica muzeja za
verzija), ver sacrum, 2/1898., Knjižnica muzeja umjetnost i obrt, zaGreb
za umjetnost i obrt, zaGreb
34
i. izložba bečKe secesije, 1898. ©Österreichische xiii. izložba bečKe secesije, 1902., postav: Koloman moser,
nationalbibliotheK, bildarchiv ©Österreichische nationalbibliotheK, bildarchiv
xiv. izložba bečKe secesije, 1902., max KlinGer, beethoven, xiv. izložba bečKe secesije, 1902., u pozadini beethovenov
u pozadini FresKa/mozaiK noć Koja se spušta alFreda Friz Gustava Klimta, ©Österreichische
rollera, ©Österreichische nationalbibliotheK, nationalbibliotheK, bildarchiv
bildarchiv
35
Grupna FotoGraFija bečKih secesionista, 1902., Foto: moritz nähr, ©Österreichische

nationalbibliotheK, bildarchiv. slijeva na desno: anton starK, Gustav Klimt (sjedi),
Koloman moser (sa šeširom), carl moll, maximilian lenz (leži), ernst stÖhr, wilhelm list,
emil orliK (sjedi), maximilian Kurzweil (s Kapom), leopold stolba, adolF bÖhm, rudolF bacher
36
umjetničKa Kolonija u dvorcu Gornje oroslavje, rujan 1898. slijeva na desno:

bela csiKos sesia, olGa vranyczany, oton iveKović, lujo vranyczany, robert
auer, robert FranGeš mihanović, osKar artur alexander, josip bauer, vlaho
buKovac, privatno vlasništvo, zaGreb
izložbama u svom gradu, hrvatski su umjetnici premijerni nastup imali na Milenijskoj izložbi
u Budimpešti 1896., a polučena slava, zahvaljujući pozitivnim kritikama, između ostalih i
Ludwiga Hevesija,15 osnažila je i njihovu želju za secesioniranjem od Društva umjetnosti
i osnivanjem Društva hrvatskih umjetnika, 7. rujna 1897., s ključnim pokretačem Vlahom
Bukovcem, što se u kronologiji događanja poklapa sa secesijom u bečkom Künstlerhausu
i formiranjem Udruženja likovnih umjetnika Austrije — Secesija (Vereinigung bildender
Künstler Österreichs — Secession), prevođene Gustavom Klimtom. Secesija bečkih umjetni-
ka dogodila se 3. travnja 1897., a skupštinu su organizirali 21. srpnja 1897. godine i na njoj
15. Milenijska izložba u Budimpešti 1896. de-
monstrirala je austrougarsku utemeljitelj- zacrtali svoje prioritete: gradnja zgrade Udruženja u kojoj će priređivati izložbe i izdavanje
sku epohu na njezinu zalasku, a ujedno je
postala i ključno mjesto uspješnog nastupa glasila, časopisa Ver Sacrum.
hrvatskih umjetnika u zasebnom paviljonu.
Kroničar bečke secesije Ludwig Hevesi
napisao je kako je hrvatski paviljon “naj-
privlačnija epizoda u tom Orbis pictusu Izložbena djelatnost bečkih secesionista započela je prvom izložbom u proljeće 1898. godine
krune sv. Stjepana”.
u prostoru Gartenbaugesellschafta, da bi već s drugom izložbom ušli “pod krov” pozlaćene
kugle Olbrichove zgrade Secesije. Hrvatski umjetnici priređuju Hrvatski salon u prosincu
1898., najveću nacionalnu umjetničku izložbu dotad viđenu u Zagrebu, u prostoru Umjet-
ničkog paviljona za koji su se izborili nakon Milenijske izložbe u Budimpešti.16
16. Hrvatski salon 1898. 100 godina Umjetnič-

kog paviljona, katalog izložbe, (ur.) Lea Izložbeni prostor bečke Secesije svečano je otvoren 12. studenoga 1898., a vrata zagrebačko-
Ukrainčik, Umjetnički paviljon, Zagreb, 15.
prosinca 1998. – 28. veljače 1999. ga Umjetničkog paviljona otvorena su 15. prosinca iste godine. Premda arhitektonski dvije
različite zgrade, povezuje ih dekorativni program temeljen na antičkim i klasicizirajućim
17. darija alujević, Antički motivi i odjeci
antike u kiparstvu hrvatske moderne, u: motivima kojima su demonstrirali svoju umjetničku modernost temeljenu na klasičnim
Alegorija i Arkadija. Antički motivi u
umjetnosti hrvatske moderne, katalog zasadama.17 Povišen, dostojanstven ulaz u hramove umjetnosti naglašen je stubama, a
izložbe, (ur.) Petra Vugrinec, Galerija Klo-
vićevi dvori, Zagreb, 26. rujna – 8. prosinca izložbeni prostor prekriven je transparentnim staklenim krovom, konstruktivnom inovaci-
2012., 37 – 48; mladen perušić, Obnova
Umjetničkog paviljona 2006. – 2013., u: jom moderne arhitekture. Pozivanje na antiku prisutno u vizualnim materijalima hrvatskih
Umjetnički paviljon — europska pove-
znica. Obnova i modernizacija zgrade
secesionista — memorandumu Društva hrvatskih umjetnika, pozivnici za otvorenje izložbe
2001 – 2013., katalog izložbe, (ur.) Rado-
van Vuković, Umjetnički paviljon, Zagreb,
Hrvatskog salona 1898., i naslovnici Albuma — priključuju hrvatsku modernu internacio-
13. lipnja – 7. srpnja 2013., 32 – 49.
nalnom stilu koji je nastao u okviru münchenske i bečke secesije, a koje za svoju zaštitnicu

37
umjetničKi paviljon, zaGreb oKo 1900., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb
prvi hrvatsKi salon 1898./99., izložba društva

hrvatsKih umjetniKa, muzej Grada zaGreba
38
naslovnica časopisa život, 1/1900. (detalj s motivom čovjeKa

ispruženih ruKu roberta FranGeša mihanovića), Knjižnica
instituta za povijest umjetnosti, zaGreb
uzimaju Atenu Paladu. Brojne varijacije poznate su s izložbenih plakata i slika Franza von
18. irena Kraševac, Recepcija antike u sli- Stucka i Gustava Klimta, a hrvatsku Atenu Paladu naslikao je Robert Auer.18
karstvu hrvatske moderne, u: Metamorfoze
mita. Mitologija u umjetnosti od srednjeg
vijeka do moderne. Zbornik Dana Cvita
Fiskovića, (ur.) Dino Milinović, Joško Be- Iza bečke Secesije stajali su moćni financijeri, među kojima s najvećim iznosom Karl Witt-
lamarić, Zagreb, 2012., 135 – 148, 143 – 144.
Slika Roberta Auera Atena Palada, 1913., genstein, dok je grad Beč dao na raspolaganje zemljište jer je procijenjeno da je projekt
nalazi se u nekadašnjoj profesorskoj čita-
onici Nacionalne i sveučilišne knjižnice, od javnog interesa. Umjetnički paviljon u Zagrebu podignut je zahvaljujući inicijativi i
danas Hrvatskoga državnog arhiva.
čvrstoj volji Vlahe Bukovaca i umjetnika okupljenih oko njega, a privolu je dao ban Dra-
gutin Khuen-Héderváry koji je odredio i njegovu lokaciju. Ista godina, 1898., upisana je
u povijest Beča i Zagreba kao početak izložbenog djelovanja umjetničke moderne koju
okupljaju Gustav Klimt i Vlaho Bukovac, čiji entuzijazam i organizatorske sposobnosti
pokreću kruženje energije među umjetnicima. Istodobno se javljaju i glasila obaju secesij-
skih udruženja. Prvi broj Ver Sacruma objavljen je u siječnju 1898. godine, a istodobno je u
Beču izašao i prvi časopis iz kruga naše moderne, Mladost. Ubrzo potom, Društvo hrvatskih
umjetnika pokrenulo je časopis Život u Zagrebu 1900. godine. Premda su ti časopisi bili
kratkog daha — Ver Sacrum prestaje s izlaženjem 1903., Mladost je objavljena u svega šest
brojeva, a Život kroz tri godišta broji 18 svezaka — njihovo je značenje preraslo vremen-
ske granice i oni su amblematski primjer moderno oblikovanih i sadržajno koncipiranih
umjetničko-književnih revija koje bez cenzure objavljuju kritička mišljenja i progovaraju
u ime modernih umjetnika i njihovih istomišljenika.
Hrvatska moderna rađa se na relaciji Beč — Zagreb zahvaljujući mladoj generaciji hrvat-
skih intelektualaca koji su tada studirali ili boravili u Beču, a to su Milivoj Dežman, Ante
Tresić Pavičić, Ivo Pilar, Guido Jeny, Dušan Plavšić, Milan Begović, Stjepan Miletić, Božo
Lovrić, Vladimir Lunaček i Josip Kosor, od kojih su se neki profilirali i kao književnici i

39
izložbeni postav hrvatsKih umjetniKa na svjetsKoj izložbi u parizu, 1900., državni arhiv u zaGrebu
likovni kritičari. U hrvatskoj se povijesnoumjetničkoj historiografiji moderne Dežman

uspoređuje s Hermannom Bahrom, a Lunaček s Ludwigom Hevesijem. Prevlast bečkih
poticaja uvjetovala je da se iz hrvatske perspektive moderna percipira kao bečki kultur-
19. niKola batušić, zoran Kravar,
nopovijesni fenomen koji je prihvaćen u hrvatskoj književnoj historiografiji koja varijantu viKtor žmeGač, Književni protusvjetovi.
Poglavlja iz hrvatske moderne, Matica hr-
pojma moderne književnosti oko godine 1900. naziva “bečkom”.19 vatska, Zagreb, 2001., 7.
Uz njih, hrvatski slikari i kipari prve generacije modernista koji se nalaze na školovanju u
Beču u posljednjem desetljeću 19. i prvom 20. stoljeća — Ferdo Kovačević, Robert Auer,
Ivan Tišov, Bela Csikos Sesia, Artur Oskar Alexander, Oton Iveković, Menci Clement
Crnčić, Robert Frangeš, Rudolf Valdec, Ivo Kerdić, Tomislav Krizman i Ivan Meštrović,
sa zanimanjem su pratili tamošnja događanja i sudjelovali na prestižnim izložbama novih 20. O sudjelovanju hrvatskih umjetnika na
izložbama u Beču vidi prilog: Hrvatski
“modernih” umjetničkih udruženja, Secesije i Hagenbunda. Oko oba umjetnička udruženja
20
umjetnici na izložbama u Beču.
okupljaju se liberalni aristokrati i više građanstvo kao mecene, naručitelji i kupci djela na 21. tobias G. natter, Die Welt von Klimt,
Schiele und Kokoschka. Sammler und Mä-
izložbama, čime se stvorila poticajna klima i (samo)održivost novog tipa umjetnika, tzv. zene, DuMont, Köln, 2003. Za situaciju
u Hrvatskoj usp. marina baGarić (ur.),
samostalnog umjetnika.21 Veličanstveni Vranyczanyjevi. Umjetnički,
povijesni i politički život jedne plemićke obi-
telji, Muzej za umjetnosti i obrt — Matica
hrvatska, Zagreb, 2016.
Bečki i zagrebački umjetnici imali su zapažen nastup na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900.
22. Paris 1900, u: Gustav Klimt, Josef Hoff-
godine. Josef Hoffmann i Gustav Klimt radili su postav austrijske izložbe,22 dok su hrvatski mann. Pioniere der Moderne, (ur.) Agnes
Husslein-Arco, Alfred Weidinger, Belve-
umjetnici dobili prostor unutar ugarskog paviljona u kojem su smjestili dobro aranžiranu dere, Wien, 25. listopada 2011. – 4. ožujka
2012., 276 – 277.
izložbu. Pokazana djela, od kojih su neka danas izgubljena, činila su stilski skladnu cjelinu
predvođenu Bukovcem, Csikosem, Auerom i ostalima, te je ta izložba po kvaliteti izloženih 23. Isto. irena Kraševac, željKa tonKović,
Umjetničko umrežavanje putem izložaba
djela jedan od vrhunaca hrvatske moderne, afirmativno ocijenjena kod francuskih kritičara u razdoblju rane moderne: sudjelovanje
hrvatskih umjetnika na međunarodnim
kao “zagrebačka škola”.23 izložbama od 1891. do 1900. godine, Ra-
dovi Instituta za povijest umjetnosti, 40
(2016.), 207 – 221, s citatom pariškog kri-
tičara objavljenim u Le proges artistique.

40
ver sacrum, 1/1898., naslovnica: alFred roller, ver sacrum, 3/1898., naslovnica: Gustav Klimt,
Knjižnica muzeja za umjetnost i obrt, zaGreb Knjižnica muzeja za umjetnost i obrt, zaGreb
ver sacrum, 1/1899., naslovnica: joseph maria olbrich, ver sacrum, 4/1899., naslovnica: Koloman moser,
Knjižnica muzeja za umjetnost i obrt, zaGreb Knjižnica muzeja za umjetnost i obrt, zaGreb
41
24. “Formalno ne moramo prihvatiti secesiju

kao diskontinuitet u postojanju društva,
xxvi. izložba bečKe secesije, beč, 1906., postav meštrovićevih djela, muzeji ivana meštrovića, nego kao neosporno zdrav i potreban
atelijer meštrović, zaGreb međučin. Povratak u Društvo uslijedilo
je po svim pravnim formalnostima 1903.
godine.” Citirano prema: olGa maru-
ševsKi, Iso Kršnjavi kao graditelj, Institut
za povijest umjetnosti, 2009., poglavlje:
Društvo umjetnosti, 150 – 159, 158.
Nakon podjele na “stiliste” i “naturaliste” koja je nastupila nakon čuvene “Beethovenove
izložbe” 1902., konačni raskol bečkih secesionista nastupio je 14. lipnja 1905. kada Klimt 25. O nadahnutom vremenu rađanja hrvatske
moderne i umjetničkom zanosu i početnoj
i sedamnaestorica “stilista” istupaju iz Secesije. Prva hrvatska moderna gasi se odlaskom slozi vidi: zdenKa marKović, Frangeš Mi-
hanović. Biografija kao kulturno-historijska
Vlahe Bukovca iz Zagreba već 1903. godine, navodno zbog neslaganja s Kršnjavim, te se slika jedne epohe hrvatske likovne moderne,
jazu, Zagreb, 1954., poglavlja: vii. Predve-
ostatak umjetnika vraća u matično udruženje koje od tada djeluje pod imenom Hrvatsko čerje uoči rađanja naše “moderne”, 70 – 83;
viii. Izložba Prvog hrvatskog salona — afir-
društvo umjetnosti, i to s Kršnjavim na čelu do 1918. godine.24 Klasično razdoblje bečke macija naše “moderne”, 84 – 99.
i zagrebačke moderne obuhvaća vrijeme posljednjeg desetljeća 19. i prvih godina prije
Prvoga svjetskog rata 1914., a nakon toga više nije bilo moguće potaknuti sličnu poticajnu 26. 100 Jahre Österreichische Galerie Belvedere
1903 – 2003. Das Museum — Spiegel und
kolektivnu umjetničku klimu.25 Među najveće zasade posrednih djelovanja bečkih i zagre- Motor kulturpolitischer Visionen. Konfe-
renzband zum gleichnamigen Symposi-
bačkih secesionista upisat će se osnutak modernih galerija koje se osnivaju zahvaljujući um, Wien, 16. bis 19. Oktober 2003, (ur.)
Hadwig Kräutler, Gerbert Frodl, wuv-
osvještavanju javnosti o vrijednosti i važnosti muzealiziranja djela onodobne suvremene Univ.-Verl., Wien, 2004.; jelena usKo-
Ković, Prvih osamdeset godina Moderne
umjetnosti. Moderne Galerie, prethodnica današnje bečke galerije Belvedere, osniva se galerije u Zagrebu, u: Moderna galerija
Zagreb. Povijest palače, ustanove, obnove,
1903., a samo dvije godine potom, 1905. godine, Hrvatsko društvo umjetnosti u Zagrebu (ur.) Igor Zidić, Zagreb, 2005., 127 – 156.
pokreće Modernu galeriju.26

27. d. n. p. [dušan niKolajev plavšić], Vla-
ho Bukovac, “Kunst“, “Secesija“, Gustav
Vijesti o likovnim događanjima u Beču pristizale su u Zagreb zahvaljujući stalnoj prisutnosti Klimt, Antonieta Krasnikova, Krizman i
Meštrović, Nada, Sarajevo, 24 (1903.), 336.
hrvatskih pisaca, kritičara i umjetnika koji su ažurno pratili tamošnju scenu. O recentnim
zbivanjima u 1903., u kojima se isprepliću informacije o Bukovčevoj samostalnoj izložbi u 28. Pismo Tomislava Krizmana Dušanu Plav-
šiću, Hrvatski državni arhiv, hr-hda-757,
Beču i prilogu o umjetniku u časopisu Die Kunst, o Klimtovoj izložbi na Secesiji i mladim Obitelj Plavšić, kut. 17, korespondencija sa
slikarima, pismo je bez datuma, ali se na
hrvatskim umjetnicima Ivanu Meštroviću, Tomislavu Krizmanu i Antoniji Krasnik, pisao osnovi sadržaja može datirati u 1903. go-
dinu, citiramo: “U jesen ovdje kolektivna
je Dušan Plavšić u časopisu Nada.27 Krizman je sa zanimanjem iščekivao Klimtovu izložbu izložba u ‘künstlehausu’. Za koji dan otva-
ra se ovdje ‘Klimt’ izložba. Inače nije više
koju spominje u pismu Plavšiću,28 a Milan Begović s Klimtom je razgovarao o Meštroviću.29 ovdje za opstati, ovo carsko vreme, svaki
predmet dapače šunke u izlogu imadu
sliku njegovog veličanstva na sebi.”
Vlaho Bukovac kao jedini je hrvatski umjetnik sudjelovao na prvoj izložbi Udruženja li-
kovnih umjetnika Austrije — Secesija, a u Salonu Eugena Artina na Stephansplatzu imao 29. milan beGović, Kipar Meštrović, Obzor,
30. svibnja 1904.; milan beGović, Ese-
je samostalnu izložbu 1903. tijekom koje uglavnom i boravi u Beču. Tada se upoznaje i s ji, kritike, polemike, miscelanea, intervjui.
Sabrana djela, (ur.) Andrea Sapunar, Ti-
mladim kiparom Ivanom Meštrovićem koji je od svih hrvatskih umjetnika postigao najveći homil Maštrović, Naklada Ljevak — hazu,
Zagreb, 2005. U razgovoru s Begovićem
uspjeh na bečkoj umjetničkoj sceni upisavši se među redovite članove Secesije. Njegovi su Klimt je opetovao: “Ein genialer Bub, Ihr
Landsmann!” Vidi: dalibor prančević,
umjetnički počeci nezamislivi bez poticajnog okruženja u kojem je stasao, Klimtovih djela, Djela Ivana Meštrovića inspirirana Dante-
ovim Paklom, Radovi Instituta za povijest
Wagnerove arhitektura, kritike Berte Zuckerkandl i Wittgensteinove potpore. Secesija mu umjetnosti, 27 (2003.), 241 – 254, 249.

42
xxxv. izložba bečKe secesije, beč, 1910., postav meštrovićevih djela,

muzeji ivana meštrovića, atelijer meštrović, zaGreb

43
KataloG xxxv. izložbe bečKe secesije, beč, KataloG izložbe meštrović–račKi,

1910., muzeji ivana meštrovića, umjetničKi paviljon, zaGreb, 1910.,
atelijer meštrović, zaGreb muzeji ivana meštrovića, atelijer
meštrović, zaGreb
je 1910. upriličila veliku izložbu, a neposredno nakon toga uspješnoga izložbenog nastupa s
još jednim umjetnikom formiranim u bečkom krugu, Mirkom Račkim, priređuje zajedničku
izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu na poziv i u organizaciji Društva hrvatskih knji-
ževnika.30 Na toj je izložbi Meštrović u Zagrebu pokazao svoje rano remek-djelo iz bečkog 30. O izložbi Meštrović-Rački vidi: sandi
bulimbašić, Društvo hrvatskih umjetnika
razdoblja, Zdenac života, kojeg je već 1906. uspješno izložio na Secesiji. Djelo je otkupio “Medulić”, Društvo povjesničara umjetnosti
Hrvatske, Zagreb, 2016., 165 – 183.
Grad Zagreb s nakanom da ga postavi kao javni spomenik, a umjetnik ga je dao lijevati u
bronci kod svoga bečkog ljevača Srpeka. Tako je Meštrovićev Zdenac života simbolički i
doslovno povezao bečku i zagrebačku modernu.
Prateći materijali, katalog i plakat izložbe Meštrović–Rački, svojim su oblikovanjem slije-

dili prethodnu Meštrovićevu bečku izložbu, pa je i plakat otisnut u Beču. Dekorativnost,
plošnost, korištenje zlatne boje, secesijska stilizacija i odabir motiva svjedoče preuzimanje
secesijskog stila bečke provenijencije, a na pozivnici je otisnuta fotografija izložbenog
postava na bečkoj Secesiji, kolonada karijatida sa sfingom u pozadini. Ovom uspješnom
izložbom Meštrović se definitivno afirmirao i u zagrebačkoj sredini i nagovijestio “drugu”
secesiju unutar hrvatske likovne scene, ali i s njom zamjetne političke konotacije koje su
se fokusirale na okupljanje južnoslavenskih umjetnika i njihova djelovanja kroz Društvo
hrvatskih umjetnika Medulić i raspad “jedinstvene kulture” druge polovine 19. stoljeća
koja postaje iluzija.
Za afirmaciju moderne umjetnosti bečkog ishodišta, od velike je važnosti bilo pojavljivanje

na međunarodnim izložbama, što je potvrdio i nastup na Međunarodnoj izložbi u Rimu

44
ivan meštrović, zdenac života, 1910., brončani odljev bečKe ljevaonice srpeK postavljen u
zaGrebu 1912. prema projeKtu iGnjata Fischera. Foto: FototeKa instituta za
povijest umjetnosti, zaGreb, snimio: milan drmić
1911. godine, na kojoj su austrijski umjetnici predstavljeni u paviljonu podignutom prema

nacrtu Josefa Hoffmanna, dok će se dio hrvatskih umjetnika prikloniti srpskom dijelu i time
31. Rom 1911, u: Gustav Klimt, Josef Hoff- prouzročiti još jedan snažan raskol na hrvatskoj umjetničkoj sceni.31 Međutim, ta nam je
mann. Pioniere der Moderne, (ur.) Agnes
Husslein-Arco, Alfred Weidinger, Belve- izložba važna i po prvonagrađenim umjetnicima, Austrijancu Gustavu Klimtu za slikarstvo
dere, Wien, 25. listopada 2011. – 4. ožujka
2012., 2011., 284 – 285; Katja miKsovsKy, i Hrvatu Ivanu Meštroviću za kiparstvo, dvjema snažnim umjetničkim osobnostima koje su
Die Ausstellung als Gesamtkunstwerk. Der
österreichische Pavillon an der Internati- uspjele kreirati vlastiti stil i prenijeti ga u svjetsku umjetničku baštinu, a čiji su se umjetnički
onalen Kunstausstellung 1911 in Rom, u:
Belvedere. Zeitschrift für bildende Kunst, svjetovi i poetike doticali kroz bečku Secesiju na samom početku stoljeća.
1 (2000.), 64 – 75; sandi bulimbašić (bilj.
30), poglavlje: Međunarodna izložba u
Rimu 1911., 227 – 259.
Umjetnički nadahnuto i inovativno razdoblje fin de sièclea predstavlja kreativni vrhunac
dosegnut zahvaljujući kulturno-povijesnim okolnostima zamjetnim kroz cijelo 19. stoljeće
koje je pridavalo pozornost široj umjetničkoj naobrazbi otvaranjem umjetničkih škola i
likovnih akademija, stvaralo umjetničku scenu zahvaljujući živim izložbenim prostorima,
razvijanjem tržišta umjetnina, ali i državnim subvencioniranjem kulture koje je proisteklo
iz kulturne politike Austro-Ugarske Monarhije. Beč je kao kulturno i civilizacijsko središte
na prijelazu stoljeća nedvojbeno utjecao na formiranje hrvatske, odnosno zagrebačke mo-
derne u svom kritičkom i polemičkom odnosu prema tradiciji i premda se u maloj sredini
* Istraživanje za ovaj rad sufinancirala je Hr- nije do kraja očitovala sva umjetnička raznorodnost i slojevitost karakteristična za bečku
vatska zaklada za znanost projektom Artnet —
Modern and Contemporary Artists Practices sredinu, zagrebačke je umjetnike ponio izazov moderne umjetnosti, istodobno kad i bečke
of the 20th and 21st Century. / This work
has been supported by Croatian Science Fo-
secesioniste, a vremenski kratko trajanje od svega nekoliko godina oko 1900. ostavilo je
undation’s funding Artnet — Modern and dalekosežne posljedice i dalo umjetničke smjernice narednim generacijama.
Contemporary Artists Practices of the 20th
and 21st Century.

45
naslovnica časopisa život, 3/1901. (detalj s motivom atene

i psihe bele csiKosa sesije), Knjižnica instituta
za povijest umjetnosti, zaGreb
Uvodna riječ i zahvale Antono Picukarić

46
Gustav Klimt, ljubavnici (poljubac), 1908./09.,

ulje, zlatni listići, zlatna boja, srebro, platina
i mesinG na platnu, 180 × 180 cm, ©belvedere, beč
Alfred Weidinger 47
GUSTAV KLIMT
— KARAKTERIZACIJA
UMJETNIKA
Gustav Klimt. Već i sam spomen ovoga umjetnika rođenog 1862. godine budi asocijacije:
Beč, Jugendstil. Zlato. Beethoven. Poljubac. Judith. Žene. Skandali. I da, nažalost, i antise-
mitizam, i povrat umjetnina. Zlatna Adela.
Da bi se sve ovo znalo, nije potrebno iznimno poznavanje umjetnosti. Naime, u nedavnoj se
prošlosti toliko mnogo moglo pročitati i čuti o Klimtu da je njegova popularnost danas veća
nego ikada. Jedan su od razloga i pravni sporovi o vlasništvu nad Klimtovim remek-djelom
Adele Bloch-Bauer iz zlatnog razdoblja njegova stvaralaštva te restitucija koja je nakon toga
uslijedila. Astronomske cijene njegovih slika pri prodaji i na aukcijama. Izložbe-blockbusteri
u zemlji i inozemstvu koje su postavljane unatoč relativno malom broju djela te restriktivnoj
politici posudbe njihovih vlasnika. Već sama Klimtova slika kao motiv izložbenog plakata
često jamči uspjeh izložbe, pa i u financijskom smislu. Jer, iako se čini da se faza postera s
Klimtovim Poljupcem na zidu djevojačkih soba polako bliži kraju, u galeriju Belvedere još
uvijek godišnje hrli 1,4 milijuna posjetitelja, a — nemojmo se zavaravati — većina tih ljudi
dolazi zbog Klimta.
1,4 milijuna posjetitelja! Ta brojka ne može biti rezultat samo marketinški učinkovitih
novinskih vijesti, skandala i prodajnih uspjeha na tržištu umjetnina. Na čemu se temelji
ova velika privlačnost? Svakako ne na Klimtovim umilnim karakternim osobinama. Kao
čovjek, Klimt nikada nije bio, niti je danas, osoba koja bi u svakom trenutku privlačila
simpatije. Kao zavodnik, kao otac bezbrojne izvanbračne djece te sa svojom sklonošću
prema seansama u atelijeru punim seksualnog naboja, Klimt za žene u građanskom Beču
oko 1900. nije bio tip idealnog muškarca, a za emancipirane je žene sve do danas ostao
osobom punom proturječja. Da je uz to bio i izbirljiv s obzirom na tip žene koja mu je mo-
gla biti modelom te da je crtanje akta preferirao kao uvertiru, nimalo ne pomaže njegovu
ugledu. O čemu je onda riječ? Zadovoljavaju li njegovi portreti dama iz bečkoga visokog
društva neke voajerističke strasti? Ni ovo polazište ne funkcionira jer je Klimt vrlo rijetko
sudjelovao u društvenom životu. Posve suprotno od, primjerice, Hansa Makarta koji je
svojom fizičkom prisutnošću vladao razdobljem historicizma u Beču te ga kao Malerfürst
48
— umjetnički vojvoda — i obilježio. O tome pripovijedaju Makartove slike, ali plahi Klimt
koji se tijekom života sve više povlačio u sebe, u tom pogledu nije ostavio ništa zanimljivo.
Je li, dakle, moguće da ova privlačnost ne proizlazi iz Klimta kao osobe, nego jedino i samo
iz njegove umjetnosti? A ona je uistinu nešto osobito jer Klimtova umjetnička djela odišu
magičnom čarolijom. Čarolijom koja počiva na kvaliteti, koja je uvijek snažna i prisutna
te ocrtava dug, težak, često bolan put kojim je Klimt kao umjetnik morao ići i na kojem je
dosljedno ustrajao.
Kao sin gravera Klimt je već u ranoj dobi pomagao ocu u radionici. Ta će okolnost imati
pozitivan učinak tijekom njegova školovanje na Školi za umjetnički obrt u Beču jer je rano
naučio kako plemeniti materijali djeluju te je znao prepoznati različite legure i površine
plemenitih metala. I doista, njegova se kasnija slava nemalo temelji upravo na tome da
slikarsku izobrazbu nije stekao na Akademiji likovnih umjetnosti, nego je izučio umjet-
nički obrt — i to ne bilo gdje, nego na kulminacijskoj točki repertoara oblika i boja u cijeloj
Dunavskoj Monarhiji. Mnoga je svoja djela Klimt ukrasio obojenim mozaik-kamenčićima,
bjelokošću, sedefom, poludragim kamenjem, zlatnim i srebrnim limom, pri čemu mu je
sigurno jako dosta išla u prilog vizija Gesamtkunstwerka koja se tada budila i koju je i sam
žestoko promicao.
Iako su neki važni Klimtovi pokrovitelji umrli još prije završetka njegova školovanja, on
se nije odlučio za sigurnu službu učitelja, nego je odabrao karijeru umjetnika i s njom
povezanu vrlo izvjesnu borbu za profesionalni opstanak. No, od samog početka mnogi su
mu profesori sa Škole za umjetnički obrt pronalazili poslove slikanja dekoracija. Bilo je
to vrijeme procvata, vrijeme nastanka bečkog Ringa; narudžbi je bilo mnogo pa je Klimt
zajedno s mlađim bratom Ernstom i njihovim školskim kolegom Franzom Matschom osno-
vao takozvanu Künstler-Compagnie. Njih su trojica uskoro slikala brojne dekoracije, među
ostalim, između 1882. i 1886. godine, i za kazališna zdanja koja je u krunskim zemljama
projektirao arhitektonski atelijer Fellner i Helmer (Reichenberg – Liberec, Karlsbad – Karlovy
Vary, Rijeka), a opremili su i rumunjski kraljevski dvor u Karpatima (1883./84.). Nakon
toga su slijedile narudžbe kod kuće, u Beču, primjerice oslikavanje svoda Burgtheatra
(1890./91.) te površina iznad lukova kao i polja između stupova na stubištu Muzeja povijesti
umjetnosti (1886. – 1888.). Godine 1888. Kompaniju je car Franjo Josip odlikovao Zlatnim
križem za zasluge. Kakav uspjeh!
Uspjeh koji ovoj trojici umjetnika, nažalost, nije bio zadugo suđen. Već četiri godine kasnije,
1892., Gustava su Klimta snašla čak dva dramatična gubitka. Kratko vrijeme jedan nakon
drugoga, nenadano su mu umrli najprije otac, a potom i brat Ernst. Klimt je pao u dugogo-
dišnju duboku depresiju koja je vrlo negativno utjecala na umjetnikov život i stvaranje. Franz
Matsch nije mu mogao nadomjestiti taj gubitak. Na kraju su se dvojica prijatelja posvadila,
što je značilo i kraj njihove suradnje kao Künstler-Compagnie. U stvaralačkoj fazi koja je
nakon toga uslijedila Klimt počinje slikati portrete i graditi alternativnu egzistencijalnu
osnovu. Proučavao je umjetnost prerafaelita, primjerice radove Edwarda Burne-Jonesa,
Dantea Gabriela Rossettija, Frederica Leightona, ali i rad francuskog erotičara Williama
Adolphea Bouguereaua. Na koncu je s Fernandom Khnopffom u belgijskom simbolizmu
pronašao inspiraciju kako da svoj osjećaj za estetiku umjetnički pretoči u portret, ali i u
Alfred Weidinger Gustav Klimt — karakterizacija umjetnika

49
svoje prve pejzaže. Portret Sonje Knips izniman je primjer njegove portretne umjetnosti
u kojem dolaze do izražaja utjecaji i prerafaelita, i belgijskih simbolista. Uskoro ga je
uočio Carl Moll koji je smatrao da je u Klimtu otkrio skrivenoga genija te ga je uključio u
skupinu osnivača Bečke secesije. Godine 1897. Klimt je unaprijeđen u njezina predsjednika.
To je za njega bila velika prilika da se iznova pozicionira u Beču. Naime, iako je u odboru
Secesije bio popriličan broj ljudi, pretpostavlja se da su bitne inicijative dolazile od njezina
predsjednika i Carla Molla.
Mollovo zauzimanje za Klimta po pitanju Secesije Klimtu nije samo otvorilo nove puteve
nego je Moll ispunio i prazninu u Klimtovu životu nastalu bratovom smrću i završetkom
suradnje s Franzom Matschom. Klimt je u Mollu dobio novog menadžera, pa se mogao
usredotočiti na umjetnički rad. Ali po čemu je Moll tako rano prepoznao potencijal Gustava
Klimta? Izuzev dviju dekorativnih slikarija ponad vrata u glazbenom salonu palače mecene
Nikolausa Dumbe te nekoliko ne baš uzbudljivih portreta, Klimtova stvaralačka faza između
1896. i 1897. godine nije bila osobito plodna. Doduše, s jednom iznimkom: Klimt je u tom
razdoblju radio na narudžbi koju su on i Franz Matsch dobili još 1894. godine, a riječ je bila
o stropnoj dekoraciji u velikoj svečanoj dvorani Sveučilišta u Beču. Carl Moll vjerojatno je
vidio prve skice, a Klimt je zasigurno s njim o tome i razgovarao. Na fakultetskim slikama
Klimt je definitivno umjetnički sazrio, a Moll je bio prvi i vjerojatno jedini koji je prepoznao
da se tu u potaji najavljuje velik talent.
Ocjena naručitelja bila je, međutim, dijametralno suprotna Mollovoj, a javna rasprava koja
se rasplamsala oko Klimtova viđenja Medicine, Filozofije i Justicije bila je puna kritika i
neprihvaćanja. Budući da se na osnovi javnih narudžbi koje je Klimt dotad izveo ništa slično
nije moglo naslutiti, razočaranje profesorskoga kolegija bilo je posve razumljivo. Povrh
toga, oni su već prije bili kritizirali Klimtove nacrte koji su bili kudikamo bezazleniji od
krajnjeg proizvoda. Općenito se očekivalo da će alegorije različitih fakulteta biti predstav-
ljene s poštovanjem i kao idealizirani simboli. Matsch je na svojoj slici Teologija isporučio
upravo to i svima se svidio. No, Klimt se nije htio upustiti u zahtijevanu akademsku viziju.
Alegorije fakulteta nije reducirao na idealizirana, aseksualna bića šablonskih proporcija i
dražesne aure, nego posve suprotno. Klimtove slike prikazuju naga tijela odlutala u kozmos.
One prikazuju ljude svih dobnih skupina: djevojke, žene, muškarce i djecu. Kao previše
provokativni, odbijeni su osobito prikazi trudnica i uvelih žena obilježenih starošću. Ova-
kav način osobnog suočavanja preko umjetničkog djela recipijentima je bio potpuno nov.
Gledano iz toga kuta, profesorima se ne može ništa prigovoriti iako je za umjetnika bilo
bolno što se gotovo cijeli profesorski kolegij okrenuo protiv duhovne koncepcije njegovih
radova. No, unatoč kritici i velikom skandalu, fakultetske su slike bile avangarda ne samo
u Beču nego i na cjelokupnoj međunarodnoj umjetničkoj sceni. U travnju 1905. Klimt je
na kraju otkupio svoje fakultetske slike i time okončao dugogodišnju svađu. Pritom je još
i odlučio da će ubuduće kategorički odbiti sve narudžbe grada Beča.
U Secesiji, osnovanoj s težnjom da se odupre svemu konzervativnom, Klimt nije našao

samo umjetničke istomišljenike nego je i jako dobro znao iskoristiti svoj položaj predsjed-
nika Udruženja. Klimt, koji je nerado putovao, ali istodobno bio i vrlo zainteresiran za
internacionalne trendove razvoja umjetnosti, svojim je koncepcijama izložbi cijeli svijet
Gustav Klimt — karakterizacija umjetnika Alfred Weidinger

50
Gustav Klimt, sonja Knips, 1898., ulje na platnu, 145 × 146 cm, ©belvedere, beč
51
Gustav Klimt, FranzisKa (Fritza) riedler, 1905., ulje,

zlato i srebro na platnu, 153 × 133 cm, ©belvedere, beč
52
jednostavno doveo u Beč. Posljedice su već poslije samo nekoliko mjeseci bile vidljive u
austrijskoj, pa tako i u Klimtovoj umjetnosti.
I kao umjetnik Klimt je znao igrati na pozornici koju mu je ponudila Secesija. Jedan je od
njegovih najznačajnijih radova nastao za vrijeme njegova predsjednikovanja — Beethovenov
friz. Riječ je o monumentalnom frizu dugom više od 34 metra koji je 1901. godine, kao
privremeno djelo za sljedeće godine planiranu izložbu Secesije posvećenu Beethovenu,
naslikao preko tri zida. Na njemu je Klimt pokazao dvije stvari: svoju simboličnu viziju
umjetnosti i svoju ljubav prema umjetničkom obrtu.
No, već 1905. godine Klimt se, zajedno s nekoliko prijatelja, oprostio od Secesije. Istupanje
iz Udruženja umjetnika bio je protest protiv njegova „naturalističkog krila“ čiji se ciljevi
nisu poklapali s ciljevima skupine oko Klimta. Za njega, međutim, to nipošto nije značilo
odricanje od organiziranja umjetničkih izložbi. Već 1908. godine Klimt zajedno s Josefom
Hoffmannom prema modelu svjetskih izložbi organizira novu velebnu izložbu na koju
izložbeni odbor poziva dvjestotinjak umjetnika iz gotovo svih austrougarskih krunskih
zemalja. Bio je to velik kulturni događaj koji je donio dva značajna pomaka: prvi su put
na zajedničkoj izložbi u Beču predstavljena najbolja djela mlađe generacije austrijskih
umjetnika i cjelokupni umjetnički potencijal Monarhije. I prvi su put, sa 71 umjetnicom,
ženske pozicije bile zastupljene kao nikada prije. U Klimtovu je čast za njegove radove
uređena posebna velika dvorana u kojoj je izložio šesnaest svojih najznačajnijih djela,
među njima i Ljubavni par (Poljubac), Tri životna doba žene kao i portrete Fritze Riedler i
Alme Bloch-Bauer te Danaju i Suncokret. Klimt i njegovi prijatelji na ovoj su izložbi uspjeli
predstaviti gotovo cjelokupan inventar svoje vizije života koji je u svim fasetama bio prožet
cjelovitom umjetničkom idejom.
Sljedeće su godine Klimt i Hoffmann ponovno dobili priliku ovo privremeno „umjetničko
selo“ upotrijebiti za novu veliku izložbu. Toga su puta organizirali međunarodnu izložbu s
glavnim djelima Vincenta van Gogha, Paula Gauguina, Henrija Matissea, Pierra Bonnarda,
Édouarda Vuillarda, Felixa Vallotona, Mauricea Denisa — da spomenemo samo neke. Bilo
je to kao da se Beč nakon višedesetljetnog sna probudio začuđen inspirativnom snagom
predstavljenih mu djela. Time završava dekada unutarnje migracije austrijskih umjetni-
ka koja je, doduše, bila idealno plodno tlo za do danas najznačajnije razdoblje austrijske
umjetnosti s internacionalnim odjekom, no s Francuzima se sve promijenilo. To vrijedi i
za Klimta, u čijim radovima nakon ove izložbe prevladavaju francuski utjecaji. Ponajviše
traga kod njega su ostavili Vincent van Gogh i Henri Matisse — u njegovu sada mnogo
laganijem duktusu te u očito proširenoj paleti boja.
Sada je Gustav Klimt imao uspjeha i na izložbama u Italiji. Talijanska je publika bila odu-
ševljena njegovim nastupom na Venecijanskom bijenalu 1910. godine, a i Venecija mu je
potom iskazala svoju zahvalnost otkupivši Salomu, njegovo glavno izloženo djelo. Godine
1911. grad Rim prigodom međunarodne izložbe otkupljuje Tri životna doba žene, sliku koja
se još 1905. mogla vidjeti u Berlinu, a tri godine kasnije i na Kunstschauu u Beču. U tom
je razdoblju Klimt intenzivno radio na dovršetku friza za blagovaonicu u palači Stoclet u
Bruxellesu. To je za umjetnika poput njega, za kojeg je umjetnički obrt igrao tako veliku
Alfred Weidinger Gustav Klimt — karakterizacija umjetnika

53
ulogu, bila narudžba iz snova. Naručitelj mu je dao potpunu slobodu, a nije postavio nikakva
ograničenja ni u pogledu izvedbe ni u pogledu troškova. Klimt se odlučio protiv klasične
zidne slike i protiv oslikanog platna, a umjesto toga zamislio je izvedbu od skupocjenih
materijala. Stoclet-friz omogućio mu je umjetničku kreativnost za kakvu dotad nije imao
prilike. Doduše, i u djelima iz svoje zlatne faze (Judith, Zaljubljeni par, Adele Bloch-Bauer i dr.)
kao i u pojedinim portretima žena (primjerice Fritza Riedler) Klimt se koristio plemenitim
materijalima i skupocjenim ukrasima te im na taj način dao obilježje umjetničkog obrta.
Ali na sveukupno gotovo 32 kvadratna metra Stoclet-friza sve je nepatvoreno. Friz se, naime,
u potpunosti sastoji od mnoštva skupocjenih materijala kao što su zlatni i srebrni limovi,
mozaik-kamenčići, kristali, poludrago kamenje, sedef i keramika, a čak mu je i pozadina
od skupocjenoga talijanskog mramora.
O izbijanju Prvoga svjetskog rata u srpnju 1914. godine Gustav Klimt, koji se nalazio na
odmoru u svojoj ljetnoj rezidenciji na jezeru Atter, doznaje iz novina. Klimt se već petna-
est godina svakog ljeta tamo povlačio na dva mjeseca kako bi se ničim opterećen i u miru
posvetio svojim pejzažima — do kraja života nastalo je pedesetak slika jezera i njegove
okolice. Svjetski se rat i na selu i u svakodnevici glavnoga grada 1914. godine jedva osjećao,
izuzevši izvješća u novinama i propagandu. Širenjem rata i sve većim gubicima u narednim
godinama izostaju i narudžbe. Pretpostavlja se da je od oko 35 slika nastalih u ratnim go-
dinama bilo samo sedam naručenih portreta. Unatoč izostanku narudžbi, Klimt se i dalje
strogo pridržavao svoga ustaljena dnevnog rasporeda te je preko tjedna svakodnevno, a sve
češće i vikendom i praznicima, odlazio u svoj atelijer. Tamo je oko sebe okupljao modele
te slikao i crtao po svom nahođenju. U njegova posljednja monumentalna djela ubraja se
slika Mladenka i beba koja je zajedno sa slikama Djevica i smrt te Smrt i život mogla činiti
životni ciklus. Iz ovih se slika očitava želja za vlastitom obitelji koja je Klimtu ostala uskra-
ćena. Gustav Klimt nije se nikad ženio niti je ikada bio u trajnoj vezi. Sa svoje dvije sestre
i majkom do kraja je života živio u običnom stanu.
Bečka moderna nezamisliva je bez Klimta. Bez njega kao vrlo inovativna i produktivna
umjetnika koji je beskompromisno išao svojim putem, bez njega kao zagovornika i neumorna
propagatora ideja i vizija bečke moderne, bez njega kao predsjednika i pokretačke snage
Secesije umjetnost u Beču oko 1900. godine ne bi se bila razvila na ovakav način. Ondašnji
i današnji Beč mogu mnogo toga zahvaliti Klimtu. Ondašnjim i današnjim umjetnicima
Klimt je bio i ostao uzor.
Gustav Klimt — karakterizacija umjetnika Alfred Weidinger

54
Gustav Klimt, tri životna doba, 1905., ulje, zlato i srebro

na platnu, 180 × 180 cm, ©Galleria nazionale d’ arte
moderna e contemporanea, rim
55
Gustav Klimt, nevjesta (nedovršeno), 1917., ulje na

platnu, 165 × 191 cm, ©Klimt-Foundation, beč (na
trajnoj posudbi u Galeriji belvedere, beč)
56
jozo KljaKović, robinjice, 1911., privatno vlasništvo

Petra Vugrinec 57
HRVATSKI SALON I BEČKA SECESIJA:

SLIKARSTVO U ZAGREBU I BEČU
OKO 1900.
Razdoblje dvaju desetljeća na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće vrijeme je utemeljenja onih
zasada na kojima se baziraju umjetničke autonomije što su rezultirale modernim i kasnije
avangardnim tijekovima umjetničkog razvoja. Upravo na području slikarstva u razdoblju
koje uvjetno opisujemo stilskim oznakama secesije i duhovnim ozračjem simbolizma,
umjetnost je postala područjem promišljanja smisla čovjekova postojanja. Slika postaje
refleksivno polje značenja usko vezano uz osobnost umjetnika i njegov unutarnji život,
a naslikano na metaforičkoj razini odražava umjetnikovo poimanje svijeta, stanje duše
i raspoloženje. Dekorativni segment umjetničkog djela, njegova funkcija kao uresa sva-
kodnevice ne biva time potisnuta nego, dapače, uzdignuta na jednu višu apstraktnu
razinu. Ornament i dekorativni oblici kao elementi stila postaju tako metajezikom epohe.
Prepoznata u cjelini kao jedinstveno razdoblje duhovne klime u sinergiji s umjetničkim
djelovanjem, bečka je moderna s kraja 19. stoljeća i početka 20. uvelike odredila put eu-
ropskih tijekova te specifičnost zapadnoeuropskog odnosa prema vizualnim umjetnostima.
Upravo suglasje duhovne i umjetničke klime te njihova koordinacija na pitanjima slobode,
svrhe i razloga umjetničkog djela, statusa umjetnika pa sve do smisla ljudskog postojanja
iznjedrila je tako likovna djela bezvremenske univerzalnosti. Iz svega navedenoga jasno je
da se u sagledavanje razdoblja mora uključiti sav spektar zbivanja na područjima politike,
filozofije, književnosti te likovnih umjetnosti. Fenomenološka obrada likovnih zbivanja
na području slikarstva bez prethodnih znanja o cjelini razdoblja nije moguća, što vrijedi
jednako za Zagreb, kao i za Beč.
Zbivanja na političkoj sceni izravno su utjecala na razvoj umjetnosti. Istodobna aktivnost na

različitim područjima kulture rezultirala je jedinstvenim razdobljem u povijesnoumjetničkom
slijedu obaju gradova, pri čemu obje sredine intenziviranje razvoja na području likovnih
umjetnosti zahvaljuju ponajviše jednom protagonistu koji postaje subjekt zbivanja i time
predmetom ili objektom naše posebne pozornosti. Gustav Klimt (Beč, 14. srpnja 1862. – 6.
veljače 1918.) suvremenik je Vlahe Bukovca (Cavtat, 4. lipnja 1855. – Prag, 23. travnja 1922.).
Njihovi su opusi stilski teško usporedivi, tek jedno djelo jasno pokazuje Bukovčevo pozna-
vanje opusa bečkog slikara (Vilma Babić Gjalski, 1895.), međutim, u kronologiji likovnog
djelovanja obaju umjetnika naići ćemo na vrlo slične podudarnosti: oba su umjetnika najprije Gustav Klimt, Nuda veritas,
1899., ©Österreichisches
ostvarila zavidnu karijeru te bila prihvaćena od istih koji su ih poslije, kada su postali vođe theatermuseum, Beč
58
Gustav Klimt, 1902., ©Österreichische vlaho BuKovac, autoportret u Bijeloj

NatioNalBiBliotheK, Bildarchiv Košulji, 1897., ZaGreB, privatNo vlasNištvo
odcijepljenih društava, kritički odbacili. Bukovac, afirmiran u Parizu, zatim prihvaćen i

zadržan u Zagrebu od nadležnih arbitara kulture i aristokracije, u jeku priprema za nastu-
pajuću izložbu Hrvatskog salona rezigniran napušta Zagreb i povlači se iz javnog života, a
ubrzo i iz domovine. Klimt pak, kao vodeći slikar u palačama bečkog Ringa, kao slavljeni
član Künstler-Compagnie koju uz njega čine brat Ernst i prijatelj Franz Matsch, preuzima
najvažnije narudžbe poput oslika reprezentativnih stubišta Kunsthistorisches Museuma i
Burgtheatra za koje biva ovjenčan najvišim priznanjima. Kada nije ispunio očekivanja vezana
uz narudžbu alegorijskih slika fakultetā za svod aule bečkog Sveučilišta, a koje su trebale
biti kruna njegova djelovanja, povlači se iz javnosti te ubrzo napušta Secesiju (1905.) koju
1. II. Esposizione Internazionale d’Arte della je samo nekoliko godina ranije pokrenuo (1897.). Oba umjetnika izlažu na venecijanskom
Città di Venezia, Venecija, travanj – listo-
pad 1897.; III. Esposizione Internazionale bijenalu, Bukovac na ii. izložbi 1897., a Klimt na iii. izložbi 1899.1 Oba bivaju prepoznata
d’Arte della Città di Venezia, Venecija,
travanj – listopad 1899. Bukovac izlaže na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900.2 Klimt za sliku Filozofija dobiva Médaille d’honneur, a
u austrijskom paviljonu, a u komisiji je
Mihály Munkácsy. Uz njega izlažu, među Bukovac za svoj nastup srebrnu medalju.3 Oba su umjetnika cijenjena u službenim kru-
ostalima, Josef Engelhart, Ivana Kobilca
i Johann Victor Krämer. govima, među privrednom elitom i aristokracijom, što im nije smetalo da im se prikloni
2. Exposition Universelle de 1900 a Paris, Pa- mlađa generacija umjetnika. Kao predsjednici odcijepljenih društava — Klimt Udruženja
riz, travanj – listopad 1900.
likovnih umjetnika Austrije — Secesija (Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession),
3. Vlaho Bukovac, Die Drau, Osijek, 97
(1900.), 5.
a Bukovac Društva hrvatskih umjetnika — ostavili su neizbrisiv trag među sljedbenicima te
svojim opusima postavili teško nadmašive kriterije unutar svoje sredine. Ni jedan ni drugi
4. Akademiju likovnih umjetnosti u Beču u
posljednjem desetljeću 19. stoljeća po- nisu postali profesorima akademije likovnih umjetnosti u svojim matičnim sredinama.
hađali su Menci Clement Crnčić, Oton
Iveković, Bela Csikos Sesia, Robert Auer i
Oskar Artur Alexander. U prvom desetlje-
ću 20. stoljeća na njoj su studirali Tomislav Slikari hrvatske moderne formirani su uglavnom na zasadama bečke umjetničke sredine,
Krizman, Mirko Rački, Gabrijel Jurkić i
Marko Rašica. Umjetničko-obrtnu školu zahvaljujući školovanju na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti i/ili Kunstgewerbeschule4
pohađaju Dragan Melkus, Ivan Tišov, Ro-
bert Auer, Artur Oskar Alexander, Ferdo kretali su se na istim mjestima u krugu kavana, soareja, kabarea, upijali formalno obrazo-
Kovačević i Tomislav Krizman. Vidi prilog:
Hrvatski umjetnici na školovanju u Beču. vanje i neformalno kroz duh epohe i kulturu koja ih je okruživala.
Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900.
59
Likovni umjetnici i književnici ujedinjuju se na idejnoj razini, a motivi književnosti postaju
inspiracijom za slikarske teme. Književnici postaju glasnogovornici “nijemog” slikarstva.
Književnost umjetničkog kruga Mladi Beč unutar kojeg se kreću Hermann Bahr, Arthur
Schnitzler, Richard Beer-Hofmann, Felix Salten i Hugo von Hofmannsthal višestruko je
isprepletena sa slikarstvom bečke moderne, napose secesionista. Hrvatsko akademsko
društvo Zvonimir u Beču objedinjuje književnike koji su oblikovali duhovnu klimu Hrvat-
skog salona, tzv. naše secesije. Djelovanje članova spomenutog društva Milivoja Dežma-
na, Guida Jenyja ili Dušana Plavšića na području književnosti i kulture općenito bilo je
višestruko isprepleteno s djelovanjem likovnih umjetnika. Milivoj Dežman pristao je uz
pokret mladih kao duhovni vođa i autor dvaju ključnih programatskih tekstova u kojima
proklamira modernu:
“Moderni pokret je borba individua za slobodu. Moderni umjetnik ne pripada

roBert auer, viNjeta društva
nijednoj školi. Moderna mrzi epigonstvo — ona hoće da ljudi živu u sadašnjosti,
ZvoNimir u Beču, 1897.
da se oslone na svoju dušu, da svojim djelima dadu pečat svoje osobe. Svaki
neka živi svojim životom. Realizam je nedvojbeno utro tom shvaćanju puteve,
on nas je naučio gledati svijet, i što više, on je dao pravi temelj umjetničkoj
tehnici. No realizam htio je da zatre svaki osjećaj za nešto nadnaravno. A duši
ljudskoj ne dadu se zatomiti transcendentni porivi. Moderna nas je oslobodila
te ograničenosti. Otvorila nam je sav svijet, otkrila nove vidike. Moderna nastoji
obuhvatiti cijelog čovjeka, ona teži za sintezom idealizma i realizma, ona hoće
da nagje sredstvo, kojim bi čovjek najbolje i najljepše mogao izraziti svoje biće
i zadovoljiti svojem pozivu. Ona ne otklanja nijedan osjećaj, nijednu misao, jer
se bori za prava pojedinca, kao što i zahtjeva od pojedinca: da bude svoj. To je
glavno načelo moderne — po mom shvaćanju — a sve što se naziva simbolizmom,
dekadentizmom, diabolizmom itd. — to je samo želja svjetskih registratora da
strpaju pojedine individue u stanovite etiketirane pretince …” [ivaNov, Naše
težnje, u: Album Hrvatski salon, Zagreb, 1898., 8 – 9]
“U svakomu od nas, a i u dubini duše čitavog ljudstva jest neka težnja, da sanja-
renjem zaboravimo na brige i boli. U tihom kutiću duše naše jest nevidljivo vrelo,
što tajanstveno žubori, šapučući nam o tajnama duše naše i svemira vječnog. Mi
hoćemo da zatomimo taj šapat, no ipak, čim prevlada šutnja — evo opet sjetnih želja,
tihe čežnje za nečim, što nije prolazno kô ljudski život. Uzalud je ljudstvo nastojalo
da ušutka taj glas borbom, očajno se prihvativ realnosti. Izmučeno ljudstvo uvijek
i uvijek se vraća tom vrutku, koje ga plaši i privlači, koje ga napunja strahom i daje
mu nove nade. Vijekovi su prohujili a ljudstvo u pjesmi i zbilji očajno se bori za
daleku, nevidljivu sreću. Nagomilano je znanje, duh ljudski visoko krili, no u srcu
je nezadovoljstvo. Bilo je epoha, kad se ljudstvo snažnom rukom prihvatilo borbe
u nadi, da je na koncu svojih patnja — dok se opet nije sve survalo u prah. Dalje se
ne može na tom putu: svi su to vidjeli i očaj je zavladao duhovima; svi su grozniča-
vo pošli da traže nove staze — nove iluzije. Zabacimo staro, jer nam nije donijelo
isčekivanu sreću, tražimo nove vidike, ne bi li zagledali žugjeni raj. Evo nas u takoj
dobi. Ozlojegjeni, izmučeni, uzrujano tražimo. Kruti realizam umjesto da nas je
izbavio dvojbe, još nas je više ogorčio i još smo više zamrzili na svijet. Preplašili
Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec
60
meNci clemeNt crNčić, iZ Bela csiKos sesia, Kiša Na GraBeNu u Beču, Beč, 1895.,
KavaNe, Beč, 1895. – 1897., ZBirKa spomeN ZBirKa Bele csiKosa sesije, strossmayerova
Kovačić – mihočiNec, ZaGreB Galerija starih majstora haZu, ZaGreB
smo se krute zbilje i utičemo se snatrenju, uvlačimo se u tajno skrovište duše naše.”
[Mladost. Smotra za modernu književnost i umjetnost, 1. siječnja 1898.]
Književne teme postaju, dakle, vrela likovnim inspiracijama, a književne vrste postaju
svojevrsni formati koje će postupno preuzimati slikarstvo. Kratke iskričave forme feljtona
ili crtice aktualni u Beču krajem 19. stoljeća pandani su živim impresijama ili krokijima
koji nastaju kao plod zahvata u trenutačni doživljaj zbilje, npr. Crnčićevi crteži tušem ili
olovkom nastali u bečki kavanama, Csikoseve zabilješke s bečkih ulica i trgova u sepiji, a
ugođajne kratke lirske pjesme usporedive su s impresijama nastalim u malim formatima
direktno pred motivom kada slikar nastoji zahvatiti svu silinu osjetilnih podražaja u prirodi,
mogu se usporediti s Medovićevim, Crnčićevim ili Kovačevićevim slikarskim impresijama.
Prozne vrste afirmiraju teme poniranja u sebe, prijelaznih stanja između budnosti i sna,
stvarnosti i mašte, pa je tako Csikoseva Mrtva straža iz 1896. inspirirana novelom Rikarda
Jorgovanića — Fliedera Ljubav na odru nastalom u isto vrijeme. Postoji pak nekoliko sasvim
zajedničkih preokupacija koje prožimaju sve književne i likovne vrste, a to su tema žene,
krajolika i egzistencijalne teme prolaznosti života koje su zajedničke objema sredinama.
Bečka se secesija, a time i simbolizam, ne mogu dakle promatrati izdvojeno od čimbenika

koji su joj prethodili jednako kao što ona za razliku od ekspresionizma koji nakon nje slijedi
još uvijek duboko ponire u tradiciju, polemizira s njom, tražeći upravo u prošlosti uporište
za borbu protiv iščeznuća od kojeg strahuje kao i podlogu za novo rađanje. Osnivanjem
Udruženja likovnih umjetnika Austrije — Secesija, 1897., te istupanjem iz starog Društva
umjetnosti, bečki umjetnici traže nove slobode, prekidaju s uvjetovanim historicizmom
tražeći autonomiju umjetničke kreativnosti umjesto kopiranja historijskih uzoraka, buneći
61
roBert auer, ilustracija Za KolomaN moser, ilustracija Za ver Bela csiKos sesia, ilustracija
KaleNdar (mjesec rujaN), sacrum, 1898., ©maK – Österreichisches Za vijeNac, 1898.
1902. – 1904. museum FÜr aNGeWaNdte KuNst, Beč
se protiv reprezentacijske uloge umjetnosti.5 Izražavaju nezadovoljstvo izložbenom politi- 5. “Bečka dekadencija traži kao i romantizam
povratak u unutrašnjost ‘k sebi’, ali ne kroz
kom tako da su odcjepljenjem iz tradicionalnog društva pokušali stvoriti veću mogućnost duh, ili kroz osjećaj, već kroz nerve, koji
će je ispisati” (Hermann Bahr). Usp. Wien
izlaganja, drugačije uvjete, ali i pripustiti inozemne umjetnike kako bi publiku upoznali s 1900 — Kunst und Kultur, (ur.) Christian
Brandstätter, Wien, 2005.
razvojem umjetnosti u drugim zemljama. U Beču izlažu Fernand Khnopff, Max Klinger,
Anders Zorn, Franz von Stuck, Auguste Rodin, Jan Toorop, Ferdinand Hodler, Edvard
Munch, Georg Minne i dr., a do izlaska Klimtove grupe 1905. godine održane su 23 izložbe.
Klimtov utjecaj evidentan je u svim bivšim zemljama Austro-Ugarske Monarhije i nepri-
jeporan među slikarima prve faze zagrebačke moderne koji su redom boravili u Beču u
“zlatno doba Secesije” i koji su poput Dragana Melkusa, Roberta Auera, Mencija Clementa
Crnčića ili Ivana Tišova, Ferde Kovačevića te poslije Tomislava Krizmana, Mirka Račkoga
i Joze Kljakovića itekako poznavali motive ovoga najznamenitijeg među bečkim slikarima.
Stilski je utjecaj secesije najrazvidniji na vinjetama i grafičkoj opremi ključnih časopisa

hrvatske moderne — Vijenac, Mladost i Život, te na oblikovanju knjiga i plakata. Moserovi
crteži, posebice oni iz predsecesijske faze za časopis Für die Jugend des Volkes, istovjetni su
crtežima i akvarelima Roberta Auera iz razdoblja oko 1900. godine. Moserovi i Klimtovi
grafički predlošci za izdavačku kuću Gerlach & Schenk u publikaciji Allegorien, Neue Folge
1895. te plakati secesijskih izložbi (npr. za v. izložbu Secesije od 15. rujna 1899. do 1. veljače
1900.) direktno su utjecali na izvedbu plakata Roberta Auera za ii. izložbu Društva hrvatskih
umjetnika. Kalendar za Ver Sacrum koji su 1901. izradili umjetnici bečke Secesije inspirirao
je Auerove crteže za kalendar za reviju The Munsey koje je radio za boravka u Americi 1902.
godine. Csikosev je obol domaćoj secesiji i simbolizmu također razvidan u ranom opusu.
Ilustracija za naslovnicu Mladosti6 i plakat iz 1898. (litografija u boji, Kabinet grafike haZu, 6. Mladost, 6 (1898.).
inv. br. 8-ii) nježnija je varijanta Moserove ilustracije također mladoga ženskog lika u profilu
ostvarenog u jednakoj smeđoj gami boja kao i za Ver Sacrum (1898., br. 1, str. 11). Oprema
časopisa Vienac, uskršnjeg broja od 9. travnja 1898., vinjetama Bele Csikosa Sesije, Roberta
Auera, Artura Oskara Alexandera, Vlahe Bukovca, Slave Raškaj i Ferde Kovačevića te Josipa
Bauera stilski je prispodobiva dizajnu ranih brojeva Ver Sacruma.
62
Bela csiKos sesia, Bela csiKos sesia, pred veNerom josip Bauer, viNjeta, vijeNac, 1898.
ilustracija Za Život, 1900. KapitolsKom, mladost, 1898.
Pjesništvo i proza Gjalskoga, Hranilovića, Nikolića u suglasju su s likovnom opremom. Sa-

7. Vienac, god. xxx, br. 15 (9. travnja 1898.), držajno, riječ je o broju sasvim lirski intoniranom. Pjesme Proljeće7 (opremljena Csikosevom
10.
vinjetom) te Iz proljetnih jutara8 (također Csikos) Jovana Hranilovića već svojim nazivljem
8. Isto, 14.
prizivaju usporedbu s bečkim pandanom. Čak su i lirične vinjete potpisane stiliziranim ini-
cijalima u duhu bečkih umjetnika. Ugođajne sličice malih isječaka iz prirode najsuptilnije su
u vinjetama Slave Raškaj, vitičasti ornamentalni pristup u vinjeti Josipa Bauera evidentno
je bečke inspiracije, dok su Auerovi motivi usporedivi s predsecesijskim Moserom. Bela
Csikos Sesia ostvario je upravo u ovom broju najuspješnije posvajanje simbolističkog jezi-
ka. Daleko od pretenzija velikoga slikarskog formata nastao je svojevrstan almanah rane
secesije naših umjetnika, sudionika Hrvatskog salona. Čak je i Ferdo Kovačević opremio
9. Isto, 11. Borothinu pripovijest Sreća rijetkom figuralnom kompozicijom u duhu razdoblja.9 I smo-
tra Život spoj je književnosti i likovnih umjetnosti. U vinjetama koje opremaju književne
tekstove Bela Csikos Sesia otišao je još dalje u reduciranju narativnih elemenata u korist
sugestivnih grafičkih postupaka radi što snažnijeg postizanja dojma — ugođaja. Posebno
je lijepa vinjeta za Pastoralu (Pastourelle) Xeresa de la Maraje (pseudonim Milana Bego-
vića) ili pak sutonski pejzaž s vrbama i riječnim rukavcem ostvaren kao litografija u dvije
boje. Stilski je slična i Csikoseva oprema Knjige života Mihovila Nikolića i Srđana Tucića
objavljene 1899. godine. Posljednji i najreprezentativniji, 6. svezak časopisa Mladost, a prvi
10. Očekivan od svojih pretplatnika i čitatelja tematski, posvećen je književniku Ksaveru Šandoru Gjalskom i slikaru Vlahi Bukovcu.10
s velikim zanimanjem, do njih nije dospio:
uništen je u Dioničkoj tiskari. Spašeno je Pripovijetku Pred Venerom Kapitolskom Gjalskoga ilustrirao je Csikos, pri čemu motivi gole
samo nekoliko primjeraka.
Venere i glazbenica s harfom, te vinjeta s dvije ženske glave na kraju teksta (finis) nose
karakteristična obilježja epohe: grafizam kose, nježne obrise krhkih ženskih tijela te antičku
inspiraciju prizora karakterističnu za ranu secesiju.
11. U kavani Zum Blauen Freihaus sastajali su

se članovi Hagengesellschafta Rudolf Ba
cher, Adolf Böhm, Josef Engelhart, Jo- Vlaho BukoVac — afirmacija u Beču i ZagreBu oko 1900.
hann Victor Krämer, Friedrich König,
Ernst Nowak, Alfred Roller, Ernst Stöhr,
dok su se u Cafëu Sperl okupljali članovi
Kluba 7: Max Kurzweil, Leo Kainradl, Dok su se bečki umjetnici sastajali u kavanama Zum blauen Freihaus i Café Sperl,11 naši su
Adolf Karpellus, Kolo Moser, Josef Hoff-
mann i Joseph Maria Olbrich. U Café se umjetnici zajedno s književnicima najčešće okupljali u Kavani Bauer u Frankopanskoj
Griensteidl dolazili su književnici Arthur
Schnitzler i Hugo von Hofmannsthal. 2 u Zagrebu. O druženju u kavani Zagreb pisao je Vlaho Bukovac u svojim memoarima.
63
iNterijer BuKovčeva atelijera u ZaGreBu, 1897. – 1898., joseF lÖWy, atelijer sliKara haNsa maKarta, 1870.,
muZeji i Galerije KoNavala, Kuća BuKovac, cavtat ©Österreichische NatioNalBiBliotheK, Bildarchiv
Osim kavana, prostor umjetničkih rasprava postaju i atelijeri. Prilikom uređenja svoga
atelijera u Zagrebu na Tomislavovu trgu Bukovac je zasigurno imao na umu značenje
Makartova atelijera u Beču.12 Makartov je atelijer bio mjestom hodočašća bečke publike. 12. Hans Makart (1840. – 1884.), bečki slikar
epohe historicizma. Podaci o Makarto-
Mjesto egzotike, raskoši i živog kolorita, raznorodnih rekvizita od suhog cvijeća, gipsanih vu atelijeru u katalozima izložbi: Maler
der Sinne, Belvedere, Wien, 2011. i Ein
odljeva, pseudoorijentalnog namještaja i draperija gdje su pozirali modeli odjeveni u ra- Künstler regiert die Stadt, Künstlerhaus,
Wien, 2011.
skošne haljine ili nagi. Kultni status umjetnika kakav je imao Hans Makart u vrijeme bečkog
historicizma u jednom je kratkom razdoblju mogao imati tek Bukovac u našoj sredini, ali
ne zadugo. Jer dok je raskošna palača na Tomislavovu trgu kbr. 18 (nekad Trg Franje Josipa
16) upozorila na nov status umjetnika u našoj sredini, ipak je svojom raskoši isprovocirala
autoritete. “Gradnja Bukovčeve kuće bila je neka demonstracija, ali ujedno štetna pogreška
ne samo za vlasnika nego i za našu mladu umjetnost. Ne samo pojedini ljudi nego i narodi
imaju u nenavidnika… Tadašnji ministar predsjednik barun Banffy zamjerao je banu grofu
Khuenu Hederváryu, što dozvoljava da se toliko čini za kulturu i umjetnost u Hrvatskoj…
Bukovčeva kuća sa svojim pretencioznim pročeljem izgledala je kao vidljiv spomenik
rasipnosti vladina odjela za bogoštovlje i nastavu mojega doba.” 13 Egzotika interijera
Bukovčeva atelijera s orijentalnim lukovima izrezbarenim maurskom ornamentikom te
dekorativnim frizom ispunjenim maurskim alfabetom i alegorijama četiriju slikarstva
(modernog, mističnog, alegorijskog i historijskog) što su trebale ukrašavati prostor iznad 13. iZidor KršNjavi, Pogled na razvoj hrvat-
ske umjetnosti u moje doba, Hrvatsko kolo,
četiriju vrata atelijera, pa i sam ulazak u atelijer kroz umjetnu ruinu sa špiljom i vodoskokom, Zagreb, 1 (1905.), 277.
usporedivi su s teatralnošću Makartova atelijera.14 Intenzivan život u krugu umjetničkih 14. O unutrašnjosti Bukovčeva atelijera vidi:
ch [josip chvala], Kuća g. Vlahe Bukovca
atelijera odvijao se i u novosagrađenim prostorima za umjetnike na Prilazu kbr. 38 iz kojih u Zagrebu, Viesti društva inžinira i arhi-
tekata, Zagreb, 4 (1898.), 51.
se poslije razvila Akademija likovnih umjetnosti. Mladi su umjetnici Csikos, Iveković, Ti-
šov, Valdec i Frangeš uz Bukovca i Medovića 1895. dobili prostore za rad i razmjenu ideja.15 15. Više o temi: petra vuGriNec, Slikari u
atelijeru. Međusobno portretiranje Vlahe
O njihovu prijateljstvu rječito govore međusobni portreti: Csikosev Bukovca u atelijeru Bukovca i Bele Csikosa Sesije i umjetnička
djela nastala u njihovim prvim zagrebačkim
Akademijine palače dok slika figuru pjesničke inspiracije za kompoziciju Gundulićev san i atelijerima, Peristil, 58 (2015.), 121 – 134.
Bukovčev Csikosa dok slika Kirku za Milenijsku izložbu u Budimpešti. Iveković slika vlastiti 16. Slika je bila izložena na Hrvatskom salonu
1898. i objavljena u reviji Hrvatskog salona
atelijer na Prilazu s damom koja mu pozira za portret.16 Fascinacija novoosvojenim radnim na str. 41.
64
vlaho BuKovac, Bela csiKos sesia u atelijeru

doK sliKa KirKu, 1896., KoleKcija vuGriNec
65
prostorom očigledna je. Akvarel koji prikazuje kipara Rudolfa Valdeca pri radu na svojem
remek-djelu Sapeti genije djelo je iste tematske cjeline umjetnika pri radu u atelijeru na
Prilazu. Školovanje domaćih umjetnika na visokoškolskim institucijama, njihovo usavrša-
vanje u glavnom gradu monarhije te njihov angažman na opremanju novih javnih prostora
u izgradnji grada rezultirali su profesionalizacijom likovnog života u Zagrebu oko 1900.
Tomu je pridonijela i pojava novoga građanstva spremnog prepoznati i podržati domaću
umjetnost, a u svim je navedenim segmentima Beč bio uzorom.
Snagom svoje ličnosti i magnetskom privlačnošću svojeg opusa Bukovac je uskovitlao

kreativnu energiju umjetnika koji su se okupili oko njega. Iako školovanjem pripada drugoj
matici — Parizu, Bukovčev je rad sporadično vezan i uz Beč. Već 1894. godine nastupa na
iii. međunarodnoj izložbi u Künstlerhausu.17 Prigodom dolaska Franje Josipa I. u Zagreb,
u listopadu 1895. godine, Bukovac je osobno predstavljen caru. U opširnom izvještaju
Bela csiKos sesia, vlaho BuKovac
koji donosi Prosvjeta stoji kako se car osobito zadržao pred Bukovčevom slikom Gundulić u atelijeru doK sliKa aleGori-
zamišlja Osmana.18 U siječnju 1896. godine Bukovac je pozvan u Beč da portretira cara jsKu FiGuru Za GuNdulićev saN,
1894., moderNa Galerija, ZaGreB
Franju Josipa I. koji mu je pozirao u četiri seanse tijekom kojih je Bukovac izradio studiju
glave. Prema toj studiji nastala su dva portreta u prirodnoj veličini, u generalskoj uniformi
za Hrvatski sabor i u carskom ornatu za Dalmatinski sabor. Iznimka od ostalih carskih
portretista bila je ta da je Bukovac portretirao cara uživo, a ne prema fotografiji kao što
17. Illustrierter Katalog der iii. Internationa-
je bilo uvriježeno. Iz Bukovčevih zapisa doznajemo da je vladar bio oduševljen brzinom i len Kunst-Ausstellung im Künstlerhause,
Wien, 6. März 1894., Kat. Nr. 37. BuKovar
kvalitetom njegova rada. 19 vlatKo (sic!), in Paris, geb. Ragusa 1855,
Porträt, Oelgem. Na istoj je izložbi Klimt
zastupljen dvama portretima, a između
ostalih izlažu Alma Tadema, Frederic
Kao predsjednik Društva hrvatskih umjetnika, Bukovac je jedini hrvatski umjetnik pozvan Leighton i Jean-Léon Gérôme.
na i. izložbu Secesije, za koju odabire djela Autoportret u bijeloj košulji te Klytiju.20 Kada 18. Kralj u Zagrebu, Prosvjeta, list za zabavu
znanost i umjetnost, III (1895.), 632.
se razočaran (ne)prilikama u Zagrebu Bukovac povlači u rodni Cavtat, a čekajući mjesto
profesora na Akademiji u Pragu, s obitelji odlazi u Beč 14. listopada 1902. godine. Tamo 19. vlaho BuKovac, Slikam u Hofburgu Fra-
nju Josipa I, u: vlaho BuKovac, Moj život,
unajmljuje veliki atelijer i počinje pripremati samostalnu izložbu. O tome razdoblju Vera Zagreb, 1918., 142 – 144.
Kružić-Uchytil piše: “Cehovski zatvoreni bečki slikari odmah su u njemu osjetili jaku 20. Katalog der I. Ausstellung der Vereinigung
bildender Künstler Österreichs, Wien, 1898.,
konkurenciju, pa pri traženju pogodnog prostora za svoju izložbu Bukovac nije naišao Vlaho Bukovac, Kat. Nr. 314. Klytia, 315.
Portrait. U katalogu izložbe sveukupno su
na razumijevanje ni u ‘Hagenbundu’, ni u ‘Künstlerhausu’, niti u ‘Secesion’, pa čak ni u zbilježena 534 djela; Gustav Klimt bio je
zastupljen s pet slika, a osim njega izlagali
‘Salonu Pisko’ i zato se ogorčeno tuži Frangešu kako stranac veoma teško prodire među su svi secesionisti: Rudolf Bacher, Max
Kurzweil, Carl Moll, Eugen Jettel, Josef
bečke ‘umjetničke klike’.”21 O Bukovčevim dojmovima u Beču ponajbolje svjedoče pisma Engelhart, Ernst Stöhr, Rudolf Jettmar
i Emil Orlik, a od zvučnijih imena s
upućena kolegi i prijatelju Robertu Frangešu Mihanoviću. “U Beču više vole ‘viršle i šmuk’, međunarodne scene izdvajamo Arnol-
da Böcklina, Augustea Rodina, Puvisa
a za umjetnost ne mare.”22 de Chavannesa, Fernanda Khnopffa,
Alphonsa Muchu, Franza von Stucka i
Giovannija Segantinija.
Ipak, Bukovac već u veljači 1903. otvara veliku izložbu u Salonu Eugena Artina na Ste- 21. vera KruŽić-uchytil, Vlaho Bukovac.
Život i djelo, Zagreb, 2005., 122.
phansplatzu, koji se već afirmirao kao mjesto izlaganja modernih umjetnika.23 Izložba je
22. Pismo Vlahe Bukovca Robertu Frangešu,
trajala od 28. veljače do 15. travnja, a Eugen Artin najavio ju je štampi prilikom oglašavanja Beč, 23. 12. 1902., citirano prema: vera
KruŽić-uchytil (bilj. 21), 314.
izložbe ovim tekstom: 24
23. Godine 1902. u Salonu Eugena Artina
“Štovano uredništvo, izlagao je i Menci Clement Crnčić.
Molim najusrdnije da mi dopustite usmjeriti Vašu pozornost na slijedeću umjet- 24. Wiener Montagspost, 528 (1903.), 2 – 3.
Citirano prema: slavica Žura vrKić,
ničku stvar. Prije dvije godine, na Međunarodnoj izložbi u Veneciji zamijetio sam Vlaho Bukovac u salonu Eugena Artina
1903. godine. Tragom kritičkih napisa o
djela meni potpuno nepoznatog austrijskog slikara — Dubrovnik, domovinu tog Bukovčevoj samostalnoj izložbi u Artinovu
salonu u Beču 1903. godine, Dubrovnik, 4
umjetnika, vjerojatno možemo smatrati i našom vlastitom. Vidio sam, dakle (2001.), 304 – 313.
66
slikara čija me kvaliteta iznenadila, a ništa me više nije iznenadilo od činjenice da
je njegovo ime, Vlaho Bukovac, u Beču moglo biti tako nepoznato. Toliko sam se
obradovao kad sam nedavno čuo da će se taj, u inozemstvu višestruko i u velikoj
mjeri cijenjeni slikar, a kod kuće toliko odlikovani umjetnik, uskoro doseliti u
Beč s namjerom da svoju umjetnost austrijskoj metropoli predstavi na kolektiv-
noj izložbi. Moglo bi se pretpostaviti da će takav umjetnik, koji je austrijsko ime
posvuda proslavio, naići u Beču na širom otvorena vrata. Nipošto! On je posvuda
nailazio na prepreke, a to je okolnost koja je barem za mene bila dobrodošla jer
me dopao časni zadatak, da sa svojim skromnim snagama zastupam Bukovčevu
stvar, stvar koja bi propala ako biste mi uskratili Vašu tako vrijednu i do sad tako
čestu potporu …”
U nastavku je riječ o Bukovčevoj monografiji i nizu zanimljivih podataka iz umjetnikova

života te su istaknuta djela Siesta, Tržnica u Dubrovniku, U svibnju, Na terasi, Magdalena,
Dante u paklu, Dante u čistilištu, Dante u raju i Lotos. Bečke su novine popratile Bukovčevu
izložbu, dapače, stupci listova austrougarske prijestolnice vrvjeli su pohvalama na Bu-
kovčev račun. Bila je to možda najuspješnija izložba koja je uvelike odredila umjetnikov
daljnji put. Nesklon bečkoj publici, naviknut na temperament toplijega mediteranskog
podneblja, Bukovac se ipak prevario u dojmu o gradu odviše rafinirane kulture i kritike.
Publika je prepoznala izniman Bukovčev talent. “Slikar neobičnog znanja” koji je stvo-
25. K. st., Vlaho Bukovac, Illustriertes Wiener
Extrablatt, Wien, 59 (1903.), 16.
rio “vlastitu školu a da nije zalutao u secesionistička pretjerivanja”,25 a uspoređuju ga i s
Franzom von Lenbachom.26 Kritičari zapažaju Bukovčevu vještinu, alegoričnost njegovih
26. p. a., Wiener Sonn- und Montags-Zeitung,
10 (9. ožujka 1903.), 5, citirano prema: djela, osobitu pozornost pobuđuje triptih inspiriran Danteovim spjevom. “Povorka mu-
slavica Žura vrKić (bilj. 24), 305 – 306.
čenika koji kao bijeli lanac prelaze pokraj Dantea pokazuje pojave s tako silnim izrazom
da ih čovjek ne može tako lako zaboraviti”, napisat će o Čistilištu čuveni bečki kritičar
27. s. [FraNZ voN servaes], Vlaho Bukovac,
Neue Freie Presse, Wien, 13833 (1903.), 11. Franz von Servaes.27
Za poznavanje umjetničkih veza Beča i Zagreba ipak je najvažniji Hevesijev osvrt u

28. h. [ludWiG hevesi], Vlaho Bukovac. Fremdenblattu.28 Hevesi o Bukovcu piše kao o iznimnoj umjetničkoj osobnosti, a poznaje
Kunstsalon Artin, Fremdenblatt, Wien,
61 (1903.), 9. ga s Milenijske izložbe u Budimpešti i Biennala u Veneciji. Bukovčevu tehniku nanošenja
mrlja smatra virtuoznom, što inkarnat čini živim i pahuljastim. “Njegovi ženski aktovi,
čiji ton postiže miješanjem ružičastih i zelenkastih mrljica, djeluju briljantno.” Hvali
posebno Ikara i Danteov ciklus. Portreti su posebnost Bukovčeve vještine i prave studije
uživo. Ističe kako je studija glave cara Franje Josipa zasigurno jedan od najautentičnijih
prikaza monarha slikarskom rukom. I glava umjetnikova autoportreta ima tu prednost.
Izložbom u Salonu Eugena Artina Bukovac je iznimno dobro predstavljen u Beču, zaključuje
Hevesi, gorljiv zagovornik Secesije, autor gesla koje su umjetnici predstavili na pročelju
29. S njim ga je nesumnjivo povezao Ljudevit

svoje zgrade: “Vremenu njegova umjetnost, umjetnosti njezina sloboda”. Bukovčevu su
Vranyczany, zagrebački Bukovčev mece- izložbu posjetili mnogi uglednici od Carla Fröschla, poznatoga bečkog umjetnika, inače
na. Portret koji mu je Bukovac načinio
ostao nam je sačuvan samo na arhivskoj brata žene I. Kršnjavoga, do nadvojvode Salvatora u pratnji ađutanta.29 Hevesi spominje
fotografiji Bukovčeva bečkog atelijera.
stanovitog dr. Müllera iz Ministarstva, princezu von Lichtenstein te grofa Hanaha i druge
30. Ugledne je goste dočekivao noseći ordenje
Sv. Save koje mu je dodijelio kralj Alek- bečke uglednike. O Bukovcu se govori kao o umjetniku romansirane biografije; “njego-
sandar prilikom portretiranja kraljevskog
para Obrenović 18. rujna 1901. ve grudi diči najviše ordenje najmanjih balkanskih država”,30 donosi Wiener Sonn- und
31. p. a., Bukovac-Ausstellung, Wiener Sonn- Montags-Zeitung31 izražavajući unaprijed stečenu predodžbu o možebitnom barbarskom
und Montags-Zeitung, 10 (9. ožujka
1903.), 6. neobuzdanom geniju ili kakvom slikarskom varalici. Predrasude je razbila izložba koja
67
vlaho BuKovac, portret stjepaNa miletića, 1894., vlaho BuKovac, portret BoŽeNe miletić, 1899.,
hrvatsKi povijesNi muZej, ZaGreB hrvatsKi povijesNi muZej, ZaGreB
odaje izvrsnog slikara odgojenog u najboljoj francuskoj tradiciji koje kritičar uspoređuje 32. Dušan Plavšić navodi četiri portreta te
kompozicije Ikar, Gundulićev san, Dub-
s češkim slikarom Vojtĕchom Hynaisom, Bukovčevim prijateljem iz pariških dana. ravka, Dante, Magdalena, Sv. Ivan, Studija
za Abela. Vidi: d. N. p. [dušaN NiKolajev
plavšić], Vlaho Bukovac, “Kunst”, “Sece-
sija”, Gustav Klimt, Antonieta Krasnikova,
U Artinovu salonu bila su izložena djela iz zagrebačke faze, portreti bračnog para Miletić, Krizman i Meštrović, Nada, Sarajevo, 24
(1903.), 336.
Kulmera, Ive Mallina, sugestivan Adio na kojem Jelica Bukovac pozira nijemo zauvijek se 33. O kupnji izvještavaju Narodne novine,
opraštajući od domovine, Danteova trilogija i Ikar i Dedal. Bukovca su uz Ludwiga Hevesija 69/123 (30. svibnja 1903.), 4. Reichswehr
javlja da je Bukovčevu sliku kupio austrij-
i Franza von Servaesa zapazili i arhitekt Adolf Loos te publicist Peter Altenberg, izdavači ski ministar za bogoštovlje i nastavu pl.
Hartel iz državnih sredstava. Elisabeth
bečko-berlinskog mjesečnika Die Kunst. U tom je časopisu predstavljeno 15 reprodukcija Hülmbauer, Kunst des 19. Jahrhunderts,
Österreichische Galerie, Wien, 1992., 134,
Bukovečvih djela u segmentu Künstler — Monographien.32 Jedno je Bukovčevo platno navodi da je djelo nabavljeno 1909. od
bečkog trgovca umjetninama.
Sredina ljeta / Hochsommer otkupljeno za bečku Modernu galeriju i nalazi se u fundusu bečke
34. Zanimljivo je da je Bukovčeva Sredina
galerije Belvedere,33 a svoje premijerno izlaganje u Hrvatskoj ima u prigodi ove izložbe.34 ljeta / Hochsommer iz fundusa galerije
Belvedere izlagana na izložbama Gustav
Klimt und das Frauenbild in Wien um 1900,
Hyogo Prefectural Museum Kobe, Japan,
Bukovac zajedno s bruxelleskim umjetnikom Henryjem Luytenom izlaže u Künstlerhausu 2003., i L’Anima dell’Acqua, Palazzo Reale,
Milano, 2009.
u prosincu 1903. godine. Neue Freie Presse izvještava o senzibilnom, delikatnom i ozbiljnom
35. Herbstausstellung in Künstlerhaus, Neue
umjetniku. Bukovac je izložio slike Moje gnijezdo i Malu mamu.35 Freie Presse, Wien, 14110 (7. prosinca
1903.), 2.
68
vlaho BuKovac, srediNa ljeta, 1903.,

©Belvedere, Beč
69
vlaho BuKovac, moje GNijeZdo, 1897.,

moderNa Galerija, ZaGreB
U vrijeme Bukovčeva boravka u Beču, u jeku je xviii. izložba Secesije koja je predstavila 36. Klimtova izložba održala se u studenome
i prosincu 1903.
opus Gustava Klimta. Predgovor katalogu napisao je Ernst Stöhr, dok su postav oblikovali
36
Kolo Moser i Josef Hoffmann. Klimtu je posvećen i poseban broj Ver Sacruma.
Tada već nastupa nova generacija mladih hrvatskih umjetnika: Antonija Krasnik, Tomislav
Krizman i Ivan Meštrović kojeg tom prigodom upoznaje.
BukoVčeV Bečki opus
U Beču nastaju djela sužene game tamnijih tonaliteta, česti su i uspravni uski formati kao
na slici Adio ili Portretu Marice Perović. Često upotrebljava usporedno smeđe i sive boje u
pastelnim nijansama. Općenito uzevši, daleko o sunčanih obala rodnog kraja, Bukovac
suspreže raskošnu paletu, a stišavanje registra na tamnije tonove dovršit će u Pragu. U
Beču se razvija i granulacija boje što će također postati ključnom odlikom praškog razdoblja.
Zanimljivo, Bukovac doista ne upija ništa od plošnosti i apstrakcije tzv. stilista Klimtova
70
vlaho BuKovac, portret BuKovčeva oBitelj u BečKom atelijeru s portretiraNom Gošćom

marice perović, 1903., maricom perović i portretom lijevo dolje. u druGom plaNu vidljiv
GradsKi muZej vuKovar je portret Nadvojvode leopolda salvatora, 1903., muZeji i Galerije
KoNavala, Kuća BuKovac, cavtat
kruga umjetnika (Felician von Myrbach, Josef Hoffmann, Alfred Roller, Kolo Moser), nego
bi ga se prije moglo uključiti u stilski raznolikiju skupinu naturalista, primjerice Josefa
Engelharta. Ostaje i dalje vjeran francuskoj matici postimpresionističkih slikara čiju poen-
tilističku tehniku primjenjuje na vibrantnu površinu slike. Svoja ranija djela, poput kultne
37. Nažalost, nije nam poznat vlasnik vari- Magdalene izložene na Hrvatskom salonu 1898., prerađuje na nov način divizionizma.37
jante slike Magdalene iz 1903. godine, dok
sam svježu fotografiju uspjela pribaviti od Bukovčevi bečki portreti odlikuju se posebnim rafinmanom poput portreta obitelji Von
posrednika umjetninama.
Berks u pleneru, te dječaka iz iste obitelji u raskošno opremljenom interijeru s delikatnim
detaljem vaze i lepeze iz orijentalnog Bukovčeva repertoara. Odlike Bukovčeva kista na
bečkim su slikama dovedene do vrhunca. Njegova vještina u podražavanju materijala te
magija svakodnevnih predmeta koji, materijalizirani, lakoćom zrače neku sasvim drugu
vrijednost od one u stvarnosti, odlike su bečkih slika. U tom duhu nastala je možda najbolja
slika bečkog razdoblja Portret Laure Urpany, sva titrava u paučinastoj kopreni nestvarnog
susreta kičice i platna. Lijevo uz lik Bukovac ponavlja opet vazu i lepezu, u skladu s ljubavi
prema egzotičnoj istočnjačkoj umjetnosti karakterističnoj za epohu.
38. Polemičko predavanje o Klimtu koje je U jeku rasprava o fakultetskim slikama Gustava Klimta — O ružnom u umjetnosti38 — Bu-
pod tim naslovom u Filozofskom društvu
održao Franz Wickhoff, bečki povjesničar kovčev opus ostaje gotovo netaknut pričama iz bečkih kavana te bi se, kada govorimo o
umjetnosti. Wickhoff je uputio na to da
ideja ružnoga ima svoje duboke bioso- Hevesijevu geslu koji, pod okriljem zlatne kupole od lovora na zgradi Secesije, umjetnosti
cijalne korijene koji još uvijek djeluju
na Klimtove protivnike. Predavanje je koja nastaje u određenom vremenu garantira slobodu, Bukovčevo bi se slikarstvo radije
reakcija na pobunu 78 profesora bečkog
Sveučilišta protiv Klimtove Filozofije. U okitilo Bahrovim motom: Umjetnik treba pokazati svoj svijet / ljepotu koja je rođena s njim
bečkom Neue Freie Presse proklamirali
su: “Ne borimo se mi protiv golotinje u / koja nije nikada prije postojala / te postojati nikada više neće. Za sve, i stiliste i naturaliste,
umjetnosti, ni protiv slobode umjetnosti,
nego protiv ružne umjetnosti.” secesioniste i impresioniste, ima mjesta pod zajedničkim nazivnikom moderne što se
odvijala usporedno u Beču i ostalim gradovima Monarhije. Raznolikost stilova odlika je
secesije, ono zajedničko jest da svaki način vodi istom cilju — jedinstvenosti i neponovlji-
vosti umjetničkog čina kojima je bečka, pa ako je s njome usporediva, i zagrebačka, dionica
umjetničke povijesti uvelike otvorila vrata.
71
vlaho BuKovac, portret huGa voN BerKsa, schloss FotoGraFija BuKovca u BečKom
reiFFeNsteiN, 1904., privatNo vlasNištvo atelijeru pri posjetu huGa voN
BerKsa, 1903., muZeji i Galerije
KoNavala, Kuća BuKovac, cavtat
slikari hrVatske moderne i njihoVi doticaji s Bečom
Beč je za umjetnike hrvatske moderne bio grad velikih očekivanja. Tamo nakon pelješke
osame odlazi Mato Celestin Medović između 1912. i 1914. godine ne bi li u ovom kultur-
no-umjetničkom središtu našao nove poticaje. Stvara u atelijeru u potkrovlju zgrade u
Singerovoj ulici, bez prirodnog svjetla prerađujući ranije nastale studije u prirodi u velike
72
narudžbe kako bi ispunio očekivanja bečkih naručilaca i trgovca umjetninama. Zanimljivo,
Medović u Beču spaja u stvarnosti nespojive elemente smještajući svoj samostan Delorita
39. Inače smješten u Kuni u središtu Pelješca. uz more,39 ili more ispod terase s pergolom u rodnoj Kuni. Radi i replike uspješnih slika ne
bi li se one našle u ponudi za bečku klijentelu, te iako boravak u Beču nije proizveo željeni
kreativni impuls, Medović potaknut snažnom konkurencijom stvara iznimno atraktivna
40. U Popisu slika Celestina Medovića koji je platna mahom izložena na samostalnoj izložbi u Salonu Pisko,40 na izložbi Adria41 i na izložbi
postumno izradio njegov kroničar Ne-
deljko Subotić zavedene su dvije slike kao u Opatiji 1914. godine koja je doživjela neviđen komercijalni uspjeh. Slike bečkog razdoblja
vlasništvo e. Piska (Rijeka Dubrovačka,
ulje, 60 × 45 cm; Pogled na Lopud, ulje, (Mjesečina i Krajolik sa smiljem ili raskošne Mrtve prirode) odlikuju se monumentalnošću,
60 × 45 cm).
bogatim koloritom te uglačanom formom i dopadljivošću nesvojstvenima ranijem vremenu.
41. Adria Ausstellung Dalmatinischer bilden-
der Künstler, Beč, lipanj – listopad 1913., Medović je i u vrijeme prije boravka u Beču prodavao svoja platna trgovcima u prijestolnici,
Ragusa Palast. Izlaže: Jugo, Rimljanka,
Vrijes, Mjesečina, Pogled na Dubrovnik, pa se njegova djela pojavljuju u Beču još i danas.
Pelješko-korčulanski kanal i dr., oko 30-ak
slika. Dvije je slike otkupilo Ministarstvo
nastave u Beču (podatak iz Subotićeva
kataloga): Pogled na Dubrovnik sa Sv. Ja- Mnogi su hrvatski slikari školovani na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Chri-
kova i Pelješki krajolik s vrijesom. Postojeće
vlasništvo i lokacije slika su nepoznati. stiana Griepenkerla koji 1874. postaje profesor i vodi tečaj historijskog slikarstva, a njegova
42. Valorizacija domaćih priloga umjetnosti
specijalnost bile su alegorijske teme iz klasične mitologije i portreti. Odgojio je čitavu
antičke inspiracije na prijelazu iz 19. u 20.
stoljeće načinjena je izložbom Alegorija
generaciju secesijskih umjetnika: Carla Molla, Alfreda Rollera, Maxa Kurzweila, Carla
i Arkadija — antički motivi u umjetnosti
hrvatske moderne, katalog izložbe, Gale-
Otta Czeschku te Richarda Gerstla i Egona Schielea. Od naših umjetnika njegovu su klasu
rija Klovićevi dvori, Zagreb, 26. rujna – 8. pohađali Menci Clement Crnčić (1882. – 1883.), Oton Iveković (1887. – 1888.), Bela Csikos
prosinca 2013., autorice: Irena Kraševac,
Petra Vugrinec i Darija Alujević. Sesia (1887. – 1888.), Robert Auer (1890. – 1891) i Oskar Artur Alexander (1893. – 1894.) te
stoga ne čudi trend tema iz klasične prošlosti koji se pojavljuje odmah po dolasku upravo
navedenih umjetnika sa studija iz Beča u Zagreb.42
Menci Clement Crnčić školovao se i na Specijalnoj školi za grafiku kod Williama Ungera.
Godine 1894. Unger i Crnčić odlaze u Lovran kod slikarova brata Alberta zbog profesorovih
problema s plućima. Ondje će ga Unger upoznati s umjetnicima koji su imali svoju koloniju
u Opatiji te pobuđuje u njemu interes za more. S Ungerom je Crnčić prijateljevao sve do
smrti, jer ga je stari profesor nadživio, dočekavši smrt u malom pansionu u Innsbrucku
1932. godine. O prijateljstvu dvaju umjetnika koje je započelo davne 1894. kada Unger s
Mencijem odlazi u Lovran kod njegova brata Alberta da bi izliječio plućnu bolest, svjedoči
dopisnica iz Crnčićeve ostavštine iz 1929. Unger piše Crnčiću:
“Dragi stari prijatelju, Vi ste mi Vašim pismom učinili vrlo veliku radost za koju
Vam od srca zahvaljujem, vrlo bi me veselilo da mi pošaljete otiske svojih zadnjih
radova. Ja sam tu i tamo vidjeo i veselilo me je kako ste se vi izvanredno razvili.
Zadnjih tjedana bavio sam se samo akvareliranjem. To su bili listovi većih formata,
rado bih Vam ih pokazao. Sad sam potpuno vezan za svoju sobu i rad mi pravi
poteškoće. Kako bi me samo razveselilo da Vas mogu jednom vidjeti. Srdačni
pozdravi, W. u.”
Zahvaljujući Ungeru i njegovu društvu koje je dolazilo u Opatiju i na Kvarner slikati u ple-
neru, Crnčić se razvio u prvoga našeg pejzažista. Isti štimung kao na ranim uljima može se
uočiti i na prvim Crnčićevim bakropisima koji se odlikuju posebnim osjećajem za svjetlo i
tonske prijelaze te iznimnom vještinom. Pomna obrada detalja koji sudjeluju u dočarava-
nju cjeline karakteristična je za bakropis Nedjelja u Lovranu, studentski rad za koji je dobio
Fügerovu zlatnu medalju 1896. godine.
73
Crnčić je zaslužan za odlazak Tomislava Krizmana i Ljube Babića k Ungeru na školovanje. U 43. Prepiska Antuna Ulricha i Mencija Cle-
menta Crnčića čuva se u Arhivu za likovne
pismu upućenom njegovu prijatelju Antunu Ulrichu od 21. veljače 1914. Crnčić daje detaljne umjetnosti haZu, a spomenuto pismo
nosi datum 21. veljače 1914., u vrijeme
upute Ulrichu i Mihovilu Krušlinu koji se spremaju u Beč na studijsko putovanje. Upućuje kada se Crnčić nalazi u vili u Novom
Vinodolskom.
ih najprije u muzeje, Modernu galeriju, Kunstmuseum, Hofmuseum, Akademiegalerie, Alber-
tinu, navodi precizno crkve koje treba razgledati (Sv. Petra, Karlskirche), zatim obavezan
posjet Dvorskoj operi. Potom potanko opisuje kavane i zalogajnice čak i kabaree na kraju.43
Bela Csikos Sesia u Beču je od 1887. do 1892. godine. Primljen je u opću slikarsku klasu
Juliusa Bergera (1850. – 1902.). Tijek školovanja na Akademiji išao je klasičnim sukcesivnim
putem od kopiranja antičkih sadrenih glava do slikanja prema živom modelu. Studij je obu-
hvaćao vježbe besprijekornog slikanja anatomije tijela, realističnog prikazivanja draperija
i anatomije te fotografski vjernog prikazivanja ljudskog lica. U kasnijim godinama studija
prelazilo se na složene figuralne kompozicije i historijske teme. Od prve je godine učio
praktične vježbe iz perspektive, stilove, kostimografiju, mitologiju, kao i povijest umjetnosti.
Kako se relativno kasno upisao na studij, morao je nadoknaditi manjkavo predznanje, stoga
uporno i marljivo radi. Već je na drugoj godini njegov rad nagrađen Fügerovom srebrnom
medaljom (Gradnja piramida, 1889.), dok na četvrtoj godini osvaja zlatnu Fügerovu medalju
(Opći potop, 1891.). Posljednju godinu kao darovit student provodi u specijalnoj školi za
povijesno slikarstvo kod profesora Leopolda Karla Müllera (1834. – 1892.). Tijekom studija u
Beču Csikos slika prizore s ulica i s tržnice. Posebno je uspjela kompozicija Kiša na Grabenu
u Beču, svjež gradski prizor elegantnog stanovništva slikan poput kakvog feljtona u duhu
Krausovih ili Altenbergovih iskričavih zapisa.
Ivan Tišov i Ferdo Kovačević sa stipendijom Kraljevske zemaljske vlade odlaze na studij
u Beč na Kunstgewerbeschule u razdoblju od 1890. do 1893. Kovačevićevi profesori bili su
Carl Karger44 i Rudolf Rössler, dok je Tišovu uz Rösslera predavao Friedrich Sturm. Tišov 44. Carl Karger bio je bečki slikar uspješne
karijere. Oslikao je zidove Muzeja za
je pohađao i tečaj crtanja akta kod Wilhelma i Andreasa Grolla. Po završetku školovanja umjetnost i industriju te antički odjel
Kunsthistorisches Museuma.
ovjenčan je prvom nagradom koju mu je uručio nadvojvoda Rainer na završnoj proslavi
prilikom obilježavanja 25. obljetnice osnutka škole. Bilo je to baš u vrijeme prijelaznog
razdoblja kada Felician Freiherr von Myrbach postaje direktor Kunstgewerbeschule. Myr-
bach prekida s historicističkom tradicijom škole te kao profesore dovodi svježe umjetničke
individualnosti: Hoffmanna, Mosera, Rollera i Strassera. U vrijeme kada Tišov i Kovačević
pohađaju Kunstgewerbeschule školovanje je bilo usmjereno na odgoj nastavnika crtanja i
slikanja ili obrtnika, a eklekticizam stilova podrazumijevao se u epohi historicizma.
Već Robert Auer koji na školu dolazi 1892. godine te boravi do 1895., te Oskar Artur Alexan-
der (1894. – 1896.) u klasi Franza von Matscha, usvajaju novu dekorativnost približivši se
secesiji. Tomislav Krizman pak u Myrbachovoj klasi pohađa specijalku za dekorativno
slikarstvo i grafiku (Fachschule für dekorative Malerei und graphische Kunst, 1902. – 1903.) i
usvaja sasvim aktualne stilske karakteristike novog stila.
Generacija hrvatskih umjetnika rođena krajem sedamdesetih i u osamdesetim godina-

ma 19. stoljeća — Mirko Rački, Tomislav Krizman te Jozo Kljaković i Jerolim Miše — u
prvom desetljeću 20. stoljeća usvojit će posljednje izdanke kulture na izdisaju u sutonu
Austro-Ugarskog Carstva prije samog početka Prvoga svjetskog rata. Kljaković, privučen
74
tomislav KriZmaN, KaiN i aBel, 1904., tomislav KriZmaN, jeseN, 1904.,

KaBiNet GraFiKe haZu, ZaGreB KaBiNet GraFiKe haZu, ZaGreB
djelima Gustava Klimta čije je reprodukcije mogao vidjeti u Bukovčevu atelijeru, 1909.
odlazi na školovanje u Beč i doslovno kuca na Klimtova vrata, a djela iz toga razdoblja
pod snažnim su utjecajem Klimtova slikarstva, njegove morfologije i ikonologije. Mirko se
Rački s popudbinom mecene baruna Ljudevita Vranyczanyja, nažalost, nije uspio upisati
na bečku Akademiju početkom prošlog stoljeća, pa odlazi naukovati kod Bukovca u Prag
1903. godine. Njegovo iskustvo Beča snažno se osjeća na velikim slikarskim metaforama
u diptihu Dobra i Zla žena te Triptihonu gdje prikazuje alegorije Religije, Života i Države.
Cijeli njegov angažman na oslikavanju Danteove Božanstvene komedije ima snažan pečat
bečke dekadanse. Vinjete Mirka Račkoga u knjizi Zofke Kveder Jelovšek nastale u Pragu
1905., te Krizmanova naslovnica knjige Ljubezen iste autorice tiskane u Pragu 1901., sa-
svim su u duhu bečke secesije i simbolizma. Kljakovićeve ilustracije za Izabrane pjesme S.
S. Kranjčevića (1918.) ili za Mažuranićev spjev Smrt Smail-age Čengijića (1922.) najzrelija
su umjetnikova djela na putu prema posvajanju secesijske ornamentalizacije, no to se već
događa izvan okvira razdoblja koje obrađujemo.
Tomislav Krizman od 1902. do 1905. na studiju je kod Myrbacha, a razdoblje od 1905. do

1907. provodi u grafičkoj klasi Williama Ungera. Uz savladavanje metiera on je također
usvojio postulate secesijskog dizajna i koncepta Gesamtkunstwerka kao životnog principa.
Doprinos temi međusobnog prožimanja bečke i zagrebačke kulture na području slikarstva
i grafike očituje se u sasvim čitkim secesijskim radovima Jesen, Kain i Abel te poglavito
45. O demonskoj figuri pjevačice Fledermaus portretima Alzašanke Marye Delvard, zvijezde Fledermaus kabarea.45 Krizman će u Beču
kabarea, grobno drhtavog i antipatično
promuklog glasa, koju Krizman radi u izlagati u Hagenbundu na xi. (1904.) i xii. izložbi (1905. – 1906.) te samostalno 1908. i 1909.
nekoliko varijanti, pisat će Matoš: “On
već pozira. Sa svojom vječnom Delvard godine. Izlagat će u Beču zajedno s Meštrovićem u njihovu atelijeru u Beatrixgasse 1904.
već nas gnjavi. Ako je taj apokaliptični
lik njegov, ne mora biti naš demon”. — a. godine. Krizmanova oprema Novela Branimira Livadića iz 1910. godine najraniji je primjer
G. matoš, Dojmovi s umjetničke izložbe,
Hrvatska smotra, 9 – 10 (1909.), 274 – 277. posvajanja secesijskog stila uvrštavanjem motiva s folklornim i nacionalnim elementima.
75
Egzistencijalne teme psihološkog čovjeka kroz radove posljednje trojice nagovještavaju
promjene stilskog idioma prema ekspresionizmu, a time i napuštanje bečke matice kod
hrvatskih umjetnika kada nove generacije kreću putevima stilskih pravaca 20. stoljeća.
teme i stilski elementi hrVatskog slikarstVa

na prijelaZu stoljeća s utjecajem Bečke moderne
Bečkom i hrvatskom slikarstvu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće zajednički je stilski plura-
lizam u rasponu od realizma i impresionizma do secesije, ako pod posljednjim pojmom
podrazumijevamo kontinuiranje sinusoidnom linijom te specifičnu sekundarnu paletu
boja i ornamentalizaciju kao oblikovno načelo. Kada govorimo o simbolizmu znakovitom
za bečko i zagrebačko slikarstvo toga razdoblja, on ionako ne podrazumijeva jedinstveni
stilski obrazac nego u specifičan tematski sloj uvrštava raznorodne stilske postupke radi
jačeg postizanja dojma. Bečki se umjetnici dijele na stiliste i naturaliste. I dok je stilistima
ključan način na koji donose temu, naturalistima je važnija tema. Od slikara u stiliste
možemo ubrojiti tek Klimta koji sugestivnošću isključivo slikarskih postupaka dolazi do
željenog dojma: slika je idealan svijet u kojem vladaju zakoni umjetnosti i kroz taj se jezik
jedino može tumačiti sadržaj naslikanoga, umjetnikova poruka. Umjetnost nas vodi u
kraljevstvo ideala gdje sami nalazimo čisto zadovoljstvo, čistu ljubav, čistu sreću. Sukus
Klimtove ideologije jest Beethovenov friz, velika slikarska parafraza Schillerove Ode rado-
sti — Radost, lijepa iskra bogova, poljubac za cijeli svijet! Ostali slikari Klimtova razdoblja
kreću se u jednakom rasponu tema kroz neke ključne tematske odrednice poput portreta,
ženskih aktova ili krajolika te su zaista na svim razinama usporedivi s domaćim slikarima.
Razdoblje krize racionalne građanske kulture ali i estetske aristokratske tradicije iznjedrilo
je neke zajedničke teme svojstvene objema sredinama. Prije svega, to su refleksivne teme
o životu i smrti te svrsi čovjekova bivanja na zemlji. Smrt je sveprisutna tema čovjeka u
raskolu između eshatološke koncepcije i znanstvene projekcije života. Sloboda postaje
relativan pojam nove intelektualne generacije povezan sa žudnjom i strahom. Ambiva-
lentnost osvojene slobode ogleda se u specifičnoj prirodi teme žene u slikarstvu. Ona je
inspiracija ali i novi protagonist razdoblja. Velika roditeljica, ishodište života, kao i život
sam. Umjetnica čija kreativna energija kreće put ravnopravne participacije u javnosti. Tu je
naposljetku i tema seksualnosti i erotike opet najčešće kroz doživljaj žene kao femme fatale
i femme fragile. Žena je trajni objekt umjetnikova pogleda ali i subjekt vlastitog propitivanja.
Ljudi s prijelaza stoljeća vole se portretirati. Portreti prestaju biti dio isključivo ceremonijalne
aristokratske tradicije. U razdoblju moderne čitljivi su psihogrami društva. Umjetnik portre-
tiranjem vanjštine nastoji prodrijeti u unutrašnjost modela, u oku skrivene elemente duše.
Internalizacija kroz otkrivanje unutrašnjih nagona ima svoju eksternalizaciju u krajoliku.
Krajolik pak odražava unutarnje stanje umjetnika. Njegov najčešće sutonski pesimizam u
razdoblju gdje je slutnja kraja ili pak cezure bila jača no ikada u povijesti. Polemičan odnos
prema tradiciji, kako ga Schorske naziva “edipovski”,46 u zbacivanju očinskog naslijeđa, 46. carl e. schorsKe, Beč krajem stoljeća,
Zagreb, 1997.
a opet s dubokom sjetom pri pogledu unatrag, urodio je novim pristupom tradicionalnim
temama krajolika i portreta. U našoj je tradiciji sve ovo, dakako, prisutno, u nekih umjetnika
76
roBert auer, KompoZicija joZo KljaKović, saloma, 1911.,

(aleGorija mediciNe), 1914., arhiv Za liKovNe umjetNosti
moderNa Galerija, ZaGreB haZu, ZaGreB (reproduKcija)
tek latentno kao preuzeta moda ili trend (Auer primjerice); neki preuzimaju tek formalne
obrasce apliciravši ih bez razumijevanja (rani Kljakovićev opus primjerice — Saloma iz
1911.), dok neki sasvim intuitivno spoznaju duh epohe te su njihovi opusi tek izdvojen
bljesak koji svjedoči o jednoj višoj duhovnoj povezanosti, poput predivnih Melkusovih
krajolika u redukciji oblikovnih elemenata te ugođajem (štimungom) sasvim u duhu
Klimtovih ranih pejzaža. Ima i takvih koji na tematskoj i formalnoj razini pripadaju fin de
siècleovskoj kulturi poput Alexanderovih ranih radova, Bukovčeve Vilme Babić Gjalski i još
ponekog djela ili Krizmanovih grafičkih ostvarenja. Sadržajno-formalno jedinstvo ostvario
je i Rački ciklusom nastalim na osnovi Božanstvene komedije (Pred vratima smrti, Paolo i
Franceska, Grad Dis i Dolina kraljeva). Ako bečko slikarstvo promatramo isključivo kroz
Klimtov opus, morat ćemo znatno ublažiti kriterije sličnosti i prispodobivosti; međutim,
širi pogled na slikarstvo u cjelini dopušta primjećivanje sličnosti na tematskim razinama
i u njihovoj stilskoj obradi. U kontekstu društvenih zbivanja na području likovnosti naći
ćemo, dakako, najviše paralela. Organiziranje umjetnika u staleško društvo, manifestan
karakter odcjepljenja, borba za autonomiju umjetničkog čina, profesionalizacija umjetnič-
kog djelovanja, internacionalizacija te širenje umjetnosti na sva područja ljudskog života
zajedničke su objema modernama.
77
vlaho BuKovac, Ksaver šaNdor

GjalsKi, ZaGreB, 1894.,
privatNo vlasNištvo
ljudi s prijelaZa stoljeća — portreti
Kada bismo u cjelini pogledali likovni opus portreta nastalih u razdoblju proučavanja,
dobili bismo društveni panoptikum koji indicira promjene u socijalnoj strukturi. Građan-
stvo postaje aktivan sudionik javnog života, inicijator kulturnih zbivanja: dame poziraju
u elegantnoj odjeći, muškarci galantnim pozama samosvjesno proklamiraju blagostanje.
Vještina umjetnika i pronicljivost njegova oka, posebna vrsta inteligencije u procjeni ono-
ga koji pozira garantiraju portretu višak značenja. Takvi su Bukovčevi portreti Stjepana i
Božene Miletić koji uza svu raskoš dekora u sebi najčešće skrivaju rebus koji intrigira oko da
zađe iza pojavnosti. Ta naoko nonšalantna gesta usporediva je s portretima bečkih slikara,
ta kozerska kretnja, ugoda ambijenta. Sve nam se to uvijek nekako čini kao scenografija
za početak drame, prizor velikog iščekivanja kada se upale svjetla pozornice. To je tako
kada su portreti uspjeli. Velika se pozornost pridaje svemu okolnome, dekoru, tepisima,
suknu, svili, brokatu, perju, zlatu i biserima. Kinezerija ili japanizam također su prisutni kao
sveopća ornamentalizacija ljudske pojavnosti ali i odraz svojevrsne narcisoidnosti društva
Straussova valcera i Schnitzlerova Kola, balova, soareja, promenada i parada.
78
joseF eNGelhart, u vrtNom restoraNu,

1893., ©Belvedere, Beč
79
joseF eNGelhart, autoportret s ciliNdrom,

80
Gustav Klimt, portret ŽeNe, 1894., ©Belvedere, Beč, vlaho BuKovac, portret vilme BaBić GjalsKi, 1895.,
privatNo vlasNištvo Na trajNoj posudBi ZaGreB , privatNo vlasNištvo
81
joso BuŽaN, portret dame

(slava sollar), 1903.,
Kada bismo ipak potražili sličnosti našega i bečkoga najvećeg portretista društva, našli
bismo ga zasigurno u jednoj maloj, ali za našu temu najznačajnijoj slici — Portretu Vilme
Babić Gjalski, supruge slikareva prijatelja književnika Ksavera Šandora Gjalskoga. Bukovčevo
djelo nastalo je 1895., tek godinu kasnije no prvi poznati Klimtov portret žene (Damenbildnis,
oko 1894.). Sličnost dviju slika jest frapantna. Crna je haljina našla svoj hrvatski pandan,
s možda malom preradom u području dekoltea. Frizura obiju žena slična je, kao i nijansa
boje kose, uzdignute tapiranjem na tjemenu, skupljene na zatiljku. Artificijelni puf rukavi,
crnina kroz koju se nazire Klimtovo oplošnjavanje, kod Bukovca je sasvim plošno tretirana.
Čak su prsten i narukvica austrougarske provenijencije specifičnog sjaja starog zlata. Put
je hladno sjenčana, kod Bukovca do začudnosti, kod Klimta do porculanske glatkoće. I
dok kod Klimta još imamo rudimente dekora (chaise longue, sag na zidu), na Bukovčevu
se platnu iza modela nalazi samo neutralni oker. Rezanjem figure oštrim kadriranjem u
koljenima postiže se amblematski učinak. Lik žene djeluje poput grafičkog znaka. Samo je
lice trodimenzionalna iluzija. Svjedočanstvo ove slike neizmjerno je. Bukovac je prijatelju
na dar, pokloniku novih promjena što su inicirali mladi, poklonio upravo klimtovski portret
koji proklamira moto Gjalskoga (i Hevesija) na kraju predgovora Hrvatskom salonu: “… na
stranu sa školama, svatko neka sa svojim načinom daje!”
tema žene
“U struku ustegnuta poput ose u korzet od tvrde riblje kosti, donji dio tijela skriven u suknji
nalik na divovsko zvono, gornji dio tijela pokriven sve do same brade, noge zastrte tako
da se jedva mogu vidjeti nožni prsti, kosa u bezbrojnim uvojcima, punđama i pletenicama
82
meNci clemeNt crNčić, NiNa, 1905., otoN iveKović, portret supruGe

privatNo vlasNištvo ljuBe, 1897., privatNo vlasNištvo
47. steFaN ZWeiG, Jučerašnji svijet, Zagreb, pod čudovištem od šešira, koji se veličanstveno njiše, ruke i za najveće ljetne žege zakrite
1999., 69.
rukavicama, to danas već odavno u povijest utonulo biće zvano ‘dama’, usprkos parfemu
što se širio u njezinoj širini, usprkos nakitu kojim je bila pretrpana i skupocjenim čipkama,
naborima i privjescima, doima se kao nesretno stvorenje vrijedno žaljenja u svojoj bes-
pomoćnosti. (…) Taj besmisao imao je međutim svoj pritajeni smisao”, zaključuje Stefan
Zweig u Jučerašnjem svijetu.47
Hrvatsko slikarstvo obiluje portretima supruga slikara. Ljuba Iveković, Leopoldina Auer
Schmidt, Terezija Tišov, Justina Csikos a ponajviše Jelica Bukovac najčešće su inspiracije
svojim supruzima. One su dame odjevene prema najnovijim brojevima Wiener Mode:
83
roBert auer, portret Gospođe a.

(leopoldiNa schmidt auer), 1902.,
84
Gustav Klimt, portret sereNe lederer, Bela csiKos sesia, portret

FotoGraFija, 1899., ©Österreichische djevojKe u Bijelom, oKo 1900.,
NatioNalBiBliotheK, Bildarchiv privatNo vlasNištvo
ručicama utopljenim mufom, na glavama šeširi širokih oboda, haljine uskog struka ste-
gnute korzetom. Leopoldina ljupko pozira na jednom od Auerovih najboljih radova koje
su zapazili Lunaček i Kršnjavi. Leopoldina i Justina pretvaraju se po potrebi u klasične
junakinje Sapfo (Justina Csikos) ili lirske pojave žena u bijelim antičkim peplosima (Leo-
poldina Auer Schmidt za sliku Prijateljice). Terezija Tišov zaustavljena je u Ilici pozirajući
poput modela u tamnom kaputu s bijelim krznom ispred snježne vedute Zagreba. Ljuba
Iveković u izduženom formatu sjetne poze nesvjesna je suprugova pogleda. Justina Csikos
pretvara se u snenu Penelopu ili Kirku, zlu čarobnicu koja je svojim čarima zatravila Odi-
seja i njegove drugove. Jelica Bukovac kreposna je Bukovčeva muza. Njezina ljepota zrači
netaknutom nevinošću. Ona je utočište Bukovčevu urođenom nomadstvu (Zidić), njegov
smiraj i njegovo gnijezdo.
85
Gustav Klimt, prijateljice i. (sestre), 1907.,

©Klimt-FouNdatioN, Beč
86
ivaN tišov, supruGa tereZija i ja u ilici, 1907.,

87
ivaN tišov, portret svetoslava Gaja, ivaN tišov, portret aNe Gaj,
1907. – 1908., privatNo vlasNištvo 1907. – 1908., privatNo vlasNištvo
88
otoN iveKović, ljuBa s tomislavom i marijom Na

stepeNicama KlaNječKe Kuće, 1900., privatNo vlasNištvo
ivaN tišov, autoportret sa supruGom,

1907., privatNo vlasNištvo
89
vlaho BuKovac, portret dječaKa voN BerKsa,

90
max KurZWeil, BettiNa Bauer, 1907., max KurZWeil, mira Bauer, 1907.,
©Belvedere, Beč ©Belvedere, Beč
joseF eNGelhart, michel, 1908., FerdiNaNd aNdri, eliZaBeth steiNdl,

©Belvedere, Beč oKo 1903., ©Belvedere, Beč
91
ljerKa pl. šram, u: prosvjeta, mato celestiN medović, ŽeNa Na prijestolju

Br. 4, 23. 1. 1914., str. 81 (poZira ljerKa šram), oKo 1905.,
ZaGreB, privatNo vlasNištvo
Obitelj je okosnica građanskog društva. Djeca i žene uživatelji su novoosvojene dokolice.

Portrete djece ne naručuje više samo aristokracija. Djeca su nezahvalni motivi, nestalne
prirode, teško uhvatljivog pogleda. Ponekad neko dijete u sebi nosi slutnju i svojevrsnu
težinu, primjerice Bukovčev Dječak von Berks ili Kurzweilove djevojčice Mira i Bettina Bauer.
Poput porculanskih eksponata, poziraju u raskoši interijera. Ima neke sjete i svjesne tuge
u tim naoko vedrim pogledima.
Medović kao svećenik nije imao suprugu, ali mu je za Pompejanku pozirala slikarica An-
tonija Krasnik, dok je jedan od njegovih modela bila i Ljerka Šram. Crvenokosa ljepotica
u prednjem planu Krunjenja Ladislava Napuljskog upravo je Ljerka pl. Šram, doznajemo iz
jednog članka objavljenog u Prosvjeti 1914. u povodu jubileja neprežaljene, prerano umrle
ljubimice zagrebačke kazališne publike. Cijeli ju je život obožavao Milivoj Dežman, nestor
hrvatske moderne.48 Ovo je malo otkriće razriješilo dilemu oko identifikacije lika kraljice 48. Ljerka pl. Šram, Prosvjeta, 4 (1914.), 81.
za koju se često mislilo da je drugi Medovićev model — Klotilda Guthard. Ljerka pl. Šram 49. O svemu iscrpno u: viNKo ZlamaliK,
Bela Čikoš Sesija, začetnik simbolizma u
inspirirala je i Csikosev ciklus Inocencija o nesretnoj ljubavi, životu, nevinosti i smrti.49 Hrvatskoj, Zagreb, 1984.
Patnja Csikoseva intimnog prijatelja Milivoja Dežmana zbog nesretne ljubavi prema glu-
mici opisana je u spomenutom ciklusu. U stvarnosti, kada je napokon došlo do mogućnosti
realizacije njihove ljubavi, ona umire u antituberkuloznom sanatoriju Brestovac koji je
Milivoj Dežman ustanovio upravo zbog glumice i svoje opsesivne posvete njezinu izlječenju.
Dežmanov sugovornik u tom jadu bio je Csikos. Njemu se povjeravao ovaj glasnogovornik
hrvatske moderne. “Preplašili smo se krute zbilje, utičemo se snatrenju, uvlačimo u tajno
92
Bela csiKos sesia, djevojKa Golih Grudi, 1896., eduard veith, Kraljeva Kći, do 1902.,
moderNa Galerija, ZaGreB ©Belvedere, Beč
93
roBert auer, ŽeNa s leđa, 1909.,

skrovište duše”, piše Dežman u predgovoru Mladosti 1898. godine projicirajući vlastito 50. josip horvat, Hrvatski panoptikum, Stvar-
nost, Zagreb, 1965. U eseju o Milivoju De-
duševno stanje na cijelo umjetničko razdoblje. Csikosev ciklus Inocencija sasvim je u
50 51
žmanu opisuje odnos dvaju protagonista
interpretirajući kompletno Dežmanovo
duhu fin de siècleovskog shvaćanja žene i njezine vrhunaravne vrline — nevinosti. Alegorija profesionalno djelovanje kroz motiva-
cijsku ljubav prema glumici.
o gubitku nevinosti ispričana kroz deset međusobno povezanih epizoda (Svečanost ljiljana /
51. Otkupila Tatjana Dourdina iz Petrograda
Dolazak neznanca / Ljubavno očitovanje / Trijumf nevinosti / Maštanje o zagrljaju / Uslišana na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900., prema
podatku viNKa ZlamaliKa (bilj. 49), 160.
ljubav / Ostavljena / Požar dvorca / Spaljeni dvorac / Smrt nevinosti) sukus je simbolizma Današnja je ubikacija nepoznata.
čije strujanje dolazi iz bečke sredine. Možda je potrebno napomenuti da je u Dežmanovoj
tragediji Csikos ipak zrcalio i svoju osobnu bliskost s “Ofelijom hrvatskoga slikarstva”, kako
je naziva Zlamalik,52 slikaricom što se razvijala pod Csikosevim mentorstvom, Slavom Raškaj. 52. viNKo ZlamaliK (bilj. 49), 164.
Žena kao motiv u razdoblju prije Prvoga svjetskog rata iz pasivnog objekta što služi umjet-
nikovu estetskom uživljavanju postaje metafora prolaznosti, zla, požude, pa sve do bolesti
i smrti. Iz nestvarne vizije ona postaje tijelo od krvi i mesa. Ljepota biva zaustavljena kao
trenutak (kao kod Auera gdje atributi pupoljaka ili ruža u punom cvatu uz ženski akt sim-
boliziraju njezinu prolaznost), uobličena u prijeteću demonsku viziju (Kljaković, Salome).
Ženska privlačnost postaje poprištem moralne erozije društva (Rački, Dobra i Zla žena).
94
Gustav Klimt, ŽeNsKa Glava s crveNom poZadiNom,

1897./98., ©Klimt-FouNdatioN, Beč
95
osKar artur alexaNder, portret olGe KuNdlich, 1911.,

samoBorsKi muZej, samoBor
96
mirKo račKi, Zla ŽeNa (ZBilja), 1905.,

Galerija umjetNiNa, split
97
Ferdo Kovačević, put sv. Žavera,

pejZaž kao odraZ unutarnjeg raspoloženja umjetnika
Velika dionica hrvatskog slikarstva jest krajolik čiji se razvoj upravo u razdoblju koje opi-
sujemo intenzivira utirući ključne smjernice za daljnji razvitak. Za razliku od klasičnih
podjela na kontinentalni i obalni, na Kovačevića i Ivekovića, te Medovića i Crnčića (kada
govorimo isključivo o umjetnicima vezanima uz razdoblje zagrebačke šarene škole kojoj je
i Medović djelomice pripadao u vrijeme svoga boravka u Zagrebu), ima nešto što te rane
pejzaže povezuje na tematskoj razini. Bilo da su u pitanju vlažne šume, riječni rukavci, uz-
burkano more ili rascvale obale u pejzažima prvog desetljeća 20. stoljeća, prisutna je neka
sjetna melankolija. Ne bih to nazvala sutonskim pesimizmom, jer nije uvijek naslikan taj
stadij prelaska dana u noći. Krajolici bez ljudi svojim ugođajem odražavaju raspoloženje
umjetnika, njegovu zatravljenost ljepotom prirode pa onda i strah od prolaznosti. Klimt se u
svojim pejzažima, nastalima na jezeru Attersee od 1900. do 1906., odmara od bečke urbane
svakodnevice. U jeku skandala i kraha doživljenog snažnom reakcijom na Fakultetske slike,
98
Karl mediZ, KrajoliK sa stijeNama,

mato celestiN medović, KrajoliK KrošNjatih

piNija / ruŽičasti pejZaŽ, KuNa, 1894.
99
Ferdo Kovačević, vrBiK Na savi, 1905.,

muZej liKovNih umjetNosti, osijeK
100
max KurZWeil, morsKi pejZaŽ Na

mjesečiNi, oKo 1900., ©Belvedere, Beč
on nalazi smiraj u ljepoti krajolika. Svojim tzv. hvatačem pogleda nalazi izoliranu česticu
vidokruga pretvarajući je u vlastitu Arkadiju, zemlju zaborava i meditacije. Taj meditativni
karakter pejzaža zajednički je objema grupama: zagrebačkoj i bečkoj. Dubina krajolika biva
transponirana u plošnost, složenost svijeta svedena na dvodimenzionalnu jednostavnost
slikarske površine. Zrcaljenje u vodi jezera posebna je tema. Velika metafora iluzije svijeta.
Dakako, rijetko ćemo taj metajezik naći na platnima naših umjetnika; postoji tek slučajna
meditativna sinestezija Kovačevićeva Zatišja, Crnčićeve Bonazze ili Medovićeva sutona nad
Pelješkim kanalom. Ipak, jedan je umjetnik nepoznati Klimtov dvojnik na duhovnoj razini
kada je riječ o pejzažu. Radi se o nevelikom i potpuno zanemarenom opusu umjetnika koji
je svojom intuicijom uspio prodrijeti kroz nepravedne slojeve prošlosti. Melkusovi pasteli,
njegovi pejzaži nastali u krajnjoj nestašici sredstva odjekuju ranim Klimtovim krajolicima
duše, pri čemu krhko brezino stablo postaje rječit simbol nježnosti čovjekove egzistencije
na zemlji. Linija života od korijena do neba i natrag, i svjetlost koja se tu i tamo probije kroz
tminu krošanja. Melkus bi trebao, ako to već nije, postati veliko ime naše pripadnosti bečkoj
duhovnoj klimi. Klimi dubokoga egzistencijalnog promišljanja što prožima sve elemente
čovjekova života na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
101
mato celestiN medović, mjesečiNa, Beč,

1912. – 1914., privatNo vlasNištvo
102
Ferdo Kovačević, ZimsKi sutoN, 1905., privatNo vlasNištvo

103
otoN iveKović, lovac sa psom, 1901., samoBorsKi muZej, samoBor

104
otoN iveKović, pejZaŽ, 1905., privatNo vlasNištvo
carl moll, FiGura u pejZaŽu, 1909.,

©Belvedere, Beč
105
slava rašKaj, lopoči iii, 1898., strossmayerova

Galerija starih majstora haZu (vl. KliNiKa Za
psihijatriju vrapče)
106
KolomaN moser, Borova šuma Zimi, oKo 1908.,

©Belvedere, Beč
107
draGaN melKus, ZimsKi pejZaŽ, draGaN melKus, motiv sa save,

oKo 1905., ZBirKa FlÖGel-mršić oKo 1905., ZBirKa FlÖGel-mršić
draGaN melKus, BreZe uZ vodu, draGaN melKus, pejZaŽ, oKo 1905.,

oKo 1905., ZBirKa FlÖGel-mršić ZBirKa FlÖGel-mršić
108
carl moll, heldeNplatZ s jorGovaNom,

oKo 1900./03., ©Belvedere, Beč
FraNZ jaschKe, doliNa duNava ljeti, 1903.,

©Belvedere, Beč (leGat mariaNNe
GersteNBerGer, GraZ)
109
tomislav KriZmaN, pejZaŽ u predvečerje,

1911., ZBirKa v. malaNčeca,
muZej Grada KoprivNice
110
teme o smislu ljudskog postojanja
Propitivanje čovjekove egzistencije na zemlji, prolaznosti njegova života čest je sadržaj

slika razdoblja koje obrađujemo. Specifične teme kruženja od rođenja do smrti prikaza-
nog kroz različite stadije djetinjstva, mladosti, zrelosti i starosti pojavljuju se u kiparstvu
i slikarstvu bečke i zagrebačke moderne. Upravo na velikim alegorijama Filozofije (1900.)
i Medicine (1901.), Klimt postaje rodonačelnikom teme naslikavši razne stadije ljudske
patnje u vječitom kruženju mladih i starih tijela, djece i odraslih, žena i muškaraca.53 Na
jednom malom Auerovu crtežu iz blokova crteža nastalih u Beču sačuvao se isti motiv, oči-
gledno inspiriran Klimtovim slikama. Auerova alegorija Medicine u akvarelu i ulju velikih
dimenzija, iz doduše 1914. (Moderna galerija, Zagreb i privatno vlasništvo), direktne su
KolomaN moser, aleGorijsKa parafraze Klimtovih Fakultetskih slika. I mnoga njegova djela interpretiraju lanac života
FiGura / mladić (Goethe) s
rašireNim ruKama, 1915., ©peter (Ljubav, 1912., Vrijeme, 1926.). Auer ipak preuzima samo kompozicijsko načelo isprepletenih
iNFeld privatstiFtuNG, Beč
tijela, ne tražeći posebne simbolike. Za razliku od Klimtove pesimistične vizije, Auerov
krug života potpuno je optimističan. O Fakultetskim slikama piše i Dušan Plavšić54 kada su
sve tri izložene na Klimtovoj samostalnoj izložbi 1903. godine.
Međutim, osim kod Auera koji je kroz cijeli svoj opus provlačio tek stilske elemente bečke
53. Kao inspiracija Klimtovu lancu života vje-
rojatno je poslužila freska Hansa Canona
secesije, u ranoj moderni nećemo naći ozbiljan pristup egzistencijalnom promišljanju, poput
Krug života iz 1884. – 1885. u Naturhistori-
sches Museumu što je samo znak da ova
Klimtovih velikih metafora. Tek česti prikazi groblja (Medović, Kovačević) ili osamljenika
tema u umjetnost dolazi iz prirodnoznan- na obali (Crnčić) asociraju neko dublje značenje od prikazanoga. Iskorak u onostrano opet
stvenih resursa novih otkrića.
je načinio Bukovac dvama velikim djelima svoga opusa od kojih je jedno izgubljeno. Fanta-
54. d. N. p. [dušaN NiKolajev plavšić]
(bilj. 32), 336. zija / Glave obitelji (Kuća Bukovac, Cavtat, 1906.) i Ormar buduće slave (1906., izgubljeno)
55. Da je Bukovac sam po sebi bio neprijemčiv nastali su doduše u Pragu, ali nose pečat tjeskobe bečke provenijencije.55
za simbolizam svjedoči i njegova izjava:
“Mnogi vole da slikaju dušu koju ne vide,
a ne znaju naslikati ni glavu koju vide”.
milaN poKrajčić, Sjećanje na pok. Vlahu Upravo je Kršnjavi zadavanjem tema iz klasične literature kao motiva koje će slikati naši
Bukovca, Jugoslavenski list, Sarajevo, 106
(1926.), 2. slikari inicijator pojave ove tematske cjeline. Csikos je na preporuku Kršnjavoga slikao teme
iz Goetheova Fausta (Walpurgina noć) za sobu predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu,
a Rački je bio angažiran na oslikavanju Božanstvene komedije za prijevod I. Kršnjavoga pa
su se teme o ljudskoj egzistenciji i ovom autoru nametnule iz literarnog repertoara. Pred
vratima smrti tako je vrlo uspješna trodijelna drama ulaska u zagrobni svijet. Napajao se
secesijom ili jugendstilom, a vjerojatno i slikarima iz inozemstva koje je secesija predstavila
na svojim brojnim izložbama: Böcklinom, Klingerom, Khnopffom, Ropsom, Segantinijem,
De Chavannesom. Mlađe generacije — Kljaković i Miše — repliciraju Klimtova demonska
stvorenja dajući im lice vlastite tjeskobe (Kljaković, Anđeo, oko 1918., Galerija umjetnina,
Split) ili Mišeova Strast, oko 1914. (Galerija umjetnina, Split), rano djelo simbolističkog
naboja bečke inspiracije. Druga naša secesija, ona medulićevska, geografski izvan okvira
obuhvaćenog izložbom, posvaja tjeskobu dajući joj autohtoni arhetipski repertoar (Me-
štrović, Krizman, Kljaković, Rački i Babić) progovorivši o davnim junacima nejunačkom
vremenu u prkos.
111
jerolim miše, strast, 1914.,

Galerija umjetNiNa split
112
joZo KljaKović, aNđeli, 1918.,

Galerija umjetNiNa split
113
marKo rašica, melaNKolija,

114
erNst stÖhr, Noć, 1901. – 1912.,

muZej liKovNih umjetNosti, osijeK
115
erNst stÖhr, Noć, 1913., muZej

liKovNih umjetNosti, osijeK
116
roBert auer, aleGorija,

117
meNci clemeNt crNčić, osamljeNa, 1899.
meNci clemeNt crNčić, ZadNji potomaK

(posljedNji roda svoGa), 1898.
118
mato celestiN medović, ecce

aNcilla domiNi, 1900./01., diptih
119
120
AlmA mAhler i ljerkA ŠrAm
Dvije su dame obilježile svoje vrijeme i postale ikone bečkog i zagrebačkog fin de sièclea: Alma Mahler
(1879. – 1964.) i Ljerka Šram (1874. – 1913.). Obje su bile umjetnički nadarene, Alma kao pijanistica
i kompozitorica, a Ljerka kao glumica. Svojom su naočitom pojavom plijenile pozornost i slovile
kao umjetničke muze, a skončale su u skladu s vremenom u kojem su živjele, u egzilu odnosno
preranom smrću.
Alma Mahler, kći znamenitoga bečkog Stimmungsimpressionista Emila Jakoba Schindlera s kojim je
kao djevojčica proputovala Dalmaciju i boravila u Dubrovniku zimi 1887./88., slovila je kao najljepša
Bečanka, a udajom za Gustava Mahlera, intendanta bečke Opere, ušla je u najviše društvene krugove
u kojima je bila omiljena sugovornica. U salonu njezine vile na Hohe Warte skupljala se bečka intelek-
tualna i umjetnička elita, skladatelji Hans Pfitzner i Arnold Schönberg, Helene i Alban Berg, slikari
Kolo Moser i Gustav Klimt, književnici Arthur Schnitzler, Hugo von Hofmannsthal, te brojni znameniti
ljudi koji su obilježili Beč oko 1900. Nakon braka s arhitektom Walterom Gropiusom i burne veze s
Oskarom Kokoschkom, udaje se za književnika Franza Werfela, s kojim u vrijeme nacizma napušta
Beč i Austriju i ostatak života provodi u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ljerka Šram započela je glumačku karijeru u zagrebačkom kazalištu u kojem je odigrala brojne uloge,
a publika ju je doslovce obožavala. Pojavila se i na svečanom otvorenju nove zgrade Hrvatskoga ze-
maljskog kazališta 14. listopada 1895. kada je prema scenariju intendanta Stjepana Miletića izveden
scenski prolog u tri slike Slava umjetnosti. Šramica, kako su je Zagrepčani zvali, neostvarena je ljubav
Milivoja Dežmana, liječnika čija je vokacija bila književnost i njoj je posvetio svoj literarni tekst
Inocencija prema kojem je Bela Csikos Sesia naslikao istoimeni ciklus. Najuspješniju sliku iz ciklusa
izložio je na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. i nakon toga joj se gubi trag. Mlada je glumica bolovala od
tuberkuloze što je navelo Dežmana da u zelenilu i miru Zagrebačke gore izgradi lječilište Brestovac.
121
alma mahler, 1909., © Österreichische ljerKa šram, oKo 1900., muZej Grada ZaGreBa
NatioNalBiBliotheK, Bildarchiv
122
Bela csiKos sesia, iNoceNcija, reproduKcija iZ časopisa Život, 1/1900.

sliKa je iZloŽeNa Na svjetsKoj iZloŽBi u pariZu 1900.
daNašNja je loKacija NepoZNata.
123
roBert auer, prijateljice, reproduKcija iZ časopisa Život, 6/1900.

sliKa je iZloŽeNa Na svjetsKoj iZloŽBi u pariZu 1900.
daNašNja je loKacija NepoZNata.
124
MENCI CLEMENT CRNČIĆ I BELA CSIKOS SESIA S UČENICAMA

SLIKARSKE ŠKOLE, OKO 1903.
Darija Alujević 125
BEČ KAO MJESTO FORMIRANJA

UMJETNICA HRVATSKE MODERNE
I NJIHOV UDIO U LIKOVNOM
ŽIVOTU ZAGREBA
Žensko bavljenje umjetnošću u drugoj polovini 19. stoljeća najčešće se povezivalo uz dva
pojma: “aristokratski diletantizam” i “intelektualna inferiornost”.1 Crtanje i slikanje, uz 1. MEgAN BRANdOw fALLER, An art of their
own: reinventing “Frauenkunst” in the female
ručni rad, glazbu i ples bile su poželjne vještine u odgoju djevojaka iz aristokratskih obitelji, academies and artist leagues of late-imperial
and first republic Austria, 1900 – 1930., dok-
kao i onih iz viših građanskih slojeva, pa tako u Zagrebu, kao i u ostatku Europe, umjetnice torska disertacija, Georgetown University,
Washington, dC, 2010., 15.
nalazimo gotovo ekskluzivno u tim društvenim slojevima još od 18. stoljeća. Stoga ne čudi
da se žensko bavljenje umjetnošću percipira kao hobi, a profesionalno bavljenje gotovo
je nezamislivo. Tezu o intelektualnoj inferiornosti žena početkom 20. stoljeća zastupao je
naročito njemački estetičar i kritičar Karl Scheffler u svom vrlo popularnom djelu Žena i
umjetnost iz 1908.,2 nadahnut djelom austrijskog filozofa Otta Weiningera (1880. – 1903.) Spol 2. U Hrvatskoj se na Schefflerovu teoriju
naročito oslanja kritičar Kosta Strajnić,
i karakter, smatrajući kako žena nije sposobna za kreativan umjetnički čin nego isključivo nerijetko se u svojim tekstovima baveći
tematikom žena u umjetnosti i iznoseći
za reprodukciju što će prilično utjecati na opći stav o ženama u umjetnosti. svoj negativan stav i o činjenici da se u
Zagrebu ženama dopustio ravnopravan
upis na Privremenu višu školu za umjet-
nost i umjetni obrt.
To potvrđuje i činjenica da su u to vrijeme za žene bili prihvatljivi i preporučljivi tzv. niži
slikarski žanrovi, pretežno reproduktivnog karaktera, kao što su pejzaž, cvijeće, mrtva
priroda ili eventualno portret. Žene se uglavnom usmjeravaju na bavljenje primijenjenom
umjetnošću, odnosno vještinama koje će im biti od koristi i u praktičnom životu te su tako
i postavljene ženske stručne škole. U “visokoj umjetnosti” žena je trebala služiti samo
kao inspiracija i nadahnuće umjetnicima, a ne kao aktivan sudionik likovnog života, što
će se u razdoblju moderne promijeniti. Nije zanemariva ni činjenica da na velikom broju
europskih likovnih akademija, kao primjerice u Beču, ženama nije bio dopušten upis sve do
1919. godine što je uz ostale restrikcije sigurno rezultiralo znatno manjim brojem umjetnica.
Bez obzira na ograničenja, u Beču će djelovati samosvjesne i angažirane umjetnice koje

će se baviti i pedagoškim radom kao Tina Blau ili kao Olga Wisinger Florian biti osobito
aktivne u borbi za emancipaciju umjetnica. Umjetnice će sudjelovati i na izložbama Secesije
i Hagenbunda te se s vremenom organizirati i u vlastita udruženja.
126
OLgA wISINgER fLORIAN, ALEjA U wEIhERU,

1906., ©BELvEdERE, BEČ
Mogućnosti uMjetničkog školovanja Zagreb – beč
Posljednja dva desetljeća 19. stoljeća u Zagrebu obilježilo je intenzivnije i sustavnije orga-
3. To se prije svega odnosi na osnivanje niziranje umjetničkog života,3 a od velikog značenja bilo je osnivanje Kraljevskoga obrtnog
Društva umjetnosti 1868. koje će postati
djelatno 1879., a koje će utjecati na razvoj muzeja 1880. i Kraljevske zemaljske obrtne škole 1882. godine. Zagrebačka Obrtna škola,
građanskog društva te će svojim izložbama
formirati građanski ukus te usustaviti i iako nastala po uzoru na bečku Kunstgewerbeschule des k. k. Österreichen Museums für Kunst
tržište umjetnina. Više u: OLgA MARUŠEv-
SKI, Društvo umjetnosti 1868. – 1879. – 1941., und Industrie, od svojih je početaka bila isključivo muška škola, a mogućnost obrazovanja
Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske,
Zagreb, 2004. na ovoj školi žene dobivaju 1884.4 otvaranjem keramičkog tečaja tzv. Keramijske škole,
koja je obuhvaćala “lončariju i keramijsko slikanje”.5 Na incijativu I. Kršnjavoga 1885. u
školi je “osnovana lončarija i pećarija” koja će postojati sve do 1892. kada je umjesto toga
4. “Visokim otpisom od 28. siječnja 1884. broj
919 ustrojava se na obrtnoj školi keramički uspostavljen graditeljski tečaj. Nakon toga, tek 1904. godine odlukom Odjela za bogoštovlje
i drvorezbarski tečaj. Stručnim učiteljem
na prvom imenovan je Josip Bauer, a i nastavu Visoke kraljevske zemaljske vlade, otvoren je pokusno i ženski odjel “u kojem
na drugome Ivan Hartig.” — O osnutku
i razvitku Kr. zem. obrtne škole u Zagrebu, će se odrasle djevojke vježbati i usavršavati u crtanju, osnivanju i izradbi umjetno obrtnih
u: Izvještaj Kraljevske zemaljske obrtne
škole i s njom spojene Građevno-stručne predmeta”.6 Osnutkom Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt (danas Akade-
škole i Muzeja za umjetnost i obrt koncem
1899 – 1900., Kraljevska zemaljska tiskara, mija likovnih umjetnosti) 1907. ovaj se odjel ukida, jer je ženama otvaranjem ove škole
Zagreb, 1900., 14.
omogućen ravnopravan upis. Od 1892. godine u Zagrebu djeluje i Kraljevska zemaljska
5. Profesor na ovom tečaju bio je austrijski
slikar Josip Bauer koji je prošao i obuku
ženska stručna škola kojoj je svrha bila osposobiti žene za samostalan rad, ali i pripremiti
keramičkih tehnika u Beču, a poučavao
je dekorativno slikarstvo i tehniku emajla.
za obiteljski život; osim odjela za kućanstvo i trgovinu, u školi je postojao i umjetno-obrtni
Njegov dolazak iz Beča pri formiranju no- dio, a uključivao je uz kitničarstvo, vez i čipku, slikanje i risanje.
vog odjela inicirao je I. Kršnjavi poznajući
ga iz studentskih dana kako u Beču tako
i u Münchenu.
Povratkom u Zagreb generacije umjetnika školovanih na akademijama u Beču ili Münchenu
6. Izvještaj Kraljevske zemaljske obrtne škole i
Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu koncem otvorit će se i nekoliko privatnih slikarskih i crtačkih tečajeva i škola koji će prije osnutka
1904/05., Kraljevska zemaljska tiskara,
Zagreb, 1905. zagrebačke likovne akademije omogućiti djevojkama i ženama kvalitetnu umjetničku
pouku. Jedan od prvih privatnih slikarskih tečajeva u tom razdoblju bio je onaj Roberta
Darija Alujević Beč kao mjesto formiranja umjetnica hrvatske moderne i njihov udio u likovnom životu Zagreba
127
BELA CSIKOS SESIA I UČENICE SLIKARSKE ŠKOLE OKO 1905.,

fOTOgRAfIjA, ARhIv AKAdEMIjE LIKOvNIh UMjETNOSTI hAzU, zAgREB
Auera koji je držao zajedno sa suprugom Leopoldinom Auer Schmidt 1898. u svom ateli-
jeru na Pantovčaku; nakon toga su uslijedili slikarski tečajevi Otona Ivekovića, Celestina
Medovića te onaj najpoznatiji slikara Bele Csikosa Sesije i Mencija Clementa Crnčića 1903.
iz kojeg će se postupno razviti i Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt, preteča
Akademije likovnih umjetnosti, otvorena 1907. godine. Ovakve tečajeve i škole njihovi su
osnivači zamislili kao pouku za diletante, odnosno hobiste, ali jednako tako kao pripremu
za buduće polaznike umjetničkih akademija, no činjenica je da su ti tečajevi/škole bili
osobito popularni među ženskom populacijom.
No, najveći broj umjetnica prisutnih u likovnom životu i izložbenim događanjima u Zagrebu
oko 1900. školovao se uglavnom u Beču, tek manji dio u Münchenu i Pragu. Odlazak u
Beč bilo na ekskluzivno žensku školu Kunstschule für Frauen und Mädchen ili na Kunst-
gewerbeschule, školu koja će od početaka ravnopravno primati i ženske polaznike, značio je
kvalitetno obrazovanje koje je naravno bilo privilegija za djevojke iz dobrostojećih obitelji.
Kunstgewerbeschule osnovana 1867. zajedno sa svojom sestrinskom institucijom Muzejom
za umjetnost i industriju, osnovanim 1864., bila je među rijetkim institucijama gdje su se
mogle upisati i ženski polaznici i njihov je broj s godinama sve više rastao. Iako su u školu 7. Nastava akta, odnosno crtanje prema ži-
vom modelu još od kraja 16. stoljeća bilo
mogle biti upisane, za žene još uvijek postoje ograničenja, a to se prije svega odnosi na je osnova umjetničkog obrazovanja na
službenim umjetničkim akademijama, a
pohađanje pripremnog tečaja crtanja koji je uključivao crtanje po modelu, odnosno akta, model je gotovo sve do 20. stoljeća uglav-
nom bio muškarac. Ženski modeli mogli su
što je bio ključan dio naobrazbe svakog slikara i kipara čime im je pohađanje ovih smje- se naći samo u privatnim školama. Više u:
NICOLAUS pEvSNER, Academies of Art Past
rova bilo otežano. Prisustvovanje nastavi crtanja akta7 za žene se smatralo amoralnim i and Present, Da Capo Press, New York, 1973.
nepoćudnim te su se pretežno usmjeravale na područja kao što su dekorativno slikarstvo,
oslikavanje porculana, emajl te naročito tradicionalni ženski smjerovi kao što je ručni rad,
vezenje ili tekstil. Ova će škola za vrijeme ravnatelja Feliciana von Myrbach-Rheinfelda,
Beč kao mjesto formiranja umjetnica hrvatske moderne i njihov udio u likovnom životu Zagreba Darija Alujević
128
nakon što će oko 1900. na njoj kao profesori biti zaposleni neki od glavnih protagonista
bečke secesije Josef Hoffmann, Kolomon Moser, Carl Otto Czeschka i drugi, postati centar
iz kojeg će se regrutirati brojne djevojke zaposlene u Wiener Werkstätte. Ženski udio u ra-
zvoju bečkog dizajna i primijenjene umjetnosti bit će od velike važnosti. A reformom koju
donosi Myrbach žene će konačno moći ravnopravno pohađati pripremne tečajeve crtanja,
iako posebno pripremljenih za žene.
Druga škola, Kunstschule für Frauen und Mädchen, osnovana je 1897. s ciljem da polaznica-
ma pruži umjetničku naobrazbu kako iz lijepih umjetnosti tako i primijenjenih umjetnosti.
Unatoč ograničenjima i neravnopravnosti, na umjetničkim izložbama krajem 19. i početkom
20. stoljeća te unutar Društva umjetnosti i kasnijega secesionističkog Društva hrvatskih
umjetnika, nalazimo i desetak umjetnica o kojima se, osim tek nekoliko iznimaka, danas
vrlo malo zna — njihovi opusi još uvijek čekaju valorizaciju, a neke su gotovo zaboravljene.
U usporedbi s austrijskim umjetnicama koje se udružuju 1910. u Vereinigung bildender

Künstlerinnen Österreichs (vBKö) (Austrijsko udruženje likovnih umjetnica), hrvatske se
umjetnice u Klub likovnih umjetnica u Zagrebu udružuju relativno kasno, tek 1927., i tada
ih kritika kroz godišnje izložbe znatno intenzivnije percipira, ne baš uvijek s pozitivnim
predznakom. Jedna od glavnih osnivačica kluba uz slikaricu Linu Crnčić Virant, suprugu
slikara Mencija Clementa Crnčića, bila je bečka studentica Nasta Rojc, a na izložbama kluba
sudjeluju i ostale umjetnice školovane u Beču: Leopoldina Auer Schmidt, Vjera Bojničić,
Zoe Borelli Vranska Alačević i Ivka Orešković.
uMjetnice školovane u beču u likovnoM životu Zagreba oko 1900.
U percepciji likovnih događanja u Zagrebu druge polovine 19. stoljeća najčešće se is-
pušta iz vida da na izložbama, iako u malom broju, sudjeluju i umjetnice. Već na prvim
izložbama u čijoj organizaciji Društvo za umjetnost i umjetni obrt sudjeluje te ima svoj
umjetničko-obrtnički odjel, kao što je primjerice Gospodarsko-šumarska jubilarna izložba
održana 1891., među brojnim izlagačima nalazimo i nekoliko umjetnica o kojima danas ne
nalazimo nikakvih podataka: Olga Paulić, Matilda Meštrović i druge. Na Milenijskoj izložbi
održanoj u Budimpešti 1896. u sekciji slikarstva i kiparstva Kraljevine Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije sudjeluju dvije slikarice: barunica Anka Löwenthal Maroičić koja živi u Beču i
8. U katalogu Milenijske izložbe navodi se po- danas gotovo sasvim nepoznata slikarica barunica Hermina Schmigoz.8
datak da se školovala u Beču te da izlaže
četiri djela: dvije slike poljskog cvijeća, je-
dan krajolik i akvarel. Osim toga, Hermina
Schmigoz izlagala je i na izložbi Društva Broj umjetnica s godinama se sve više povećavao, a njihova prisutnost na izložbama in-
za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu
1891. I to su nam jedini zasad dostupni tenzivira se osnutkom novoga secesionističkog Društva hrvatskih umjetnika 1897. na čelu
podaci o njoj.
sa slikarom Vlahom Bukovcem. Prvom izložbom Društva hrvatskih umjetnika nazvanom
Hrvatski salon svečano je otvoren i Umjetnički paviljon prenesen s budimpeštanske Milenij-
ske izložbe u Zagreb, s kojim će se, kao prvim namjenski izgrađenim paviljonom, izložbene
aktivnosti u Zagrebu podići na znatno profesionalniju razinu. Na Hrvatskom salonu sudjeluje
i nekoliko umjetnica koje tada žive u Beču ili su u njemu školovane: Anka Löwenthal Maro-
ičić, Zora pl. Preradović, ali i Jelka Struppi, tada u Münchenu, te Leopoldina Auer Schmidt.
129
ANKA LöwENThAL MAROIČIĆ, pORTRET ANKA LöwENThAL MAROIČIĆ, pORTRET

fRANjE jOSIpA I., OKO 1896. BISKUpA jOSIpA jURjA STROSSMAyERA, 1902.,
ULjE NA pLATNU, MOdERNA gALERIjA, zAgREB
Iako ćemo rijetko u povijesnoumjetničkim pregledima pronaći umjetnice koje djeluju u

Zagrebu oko 1900., osim onih koje su svojom sudbinom i opusom postale paradigmatske,
kao primjerice Slava Raškaj ili Nasta Rojc, i tek kraći spomen o onima koje su manje poznate,
njihova imena i djela poznati su nam prije svega zahvaljujući kolekciji Josipa Kovačića9 koji 9. Dr. Josip Kovačić (1935.) fokusirao se na
kolekcioniranje djela umjetnica rođenih u
je svoju zbirku hrvatskih slikarica plemkinja poklonio Gradu Zagrebu, a od osamdesetih 19. stoljeću te je tako nastala zbirka naslov-
ljena Hrvatske slikarice rođene u 19. stoljeću
godina prošlog stoljeća djela ove zbirke izlagana su na brojnim izložbama. koja je darovana Gradu Zagrebu 1988. go-
dine. Zbirku je tada činilo 1045 umjetnina
s djelima trideset i triju slikarica.
Privatna Pouka
Prva i najstarija skupina umjetnica čije je školovanje, ali i umjetničko djelovanje vezano
uz Beč nije pohađala umjetničke škole nego su se uglavnom obrazovale privatno, odnosno,
budući da je riječ o dvije umjetnice oštećena sluha — Slavi Raškaj i Jelki Struppi, pohađale
su bečki Taubstummeninstitut, zavod za osobe oštećena sluha.
Jedna od prvih umjetnica s “bečkom biografijom” i generacijski najstarija umjetnica koja

će aktivno sudjelovati na izložbama Hrvatskog društva umjetnosti bila je barunica Anka
Löwenthal, rođena Maroičić (de Madonna del Monte) (1853. – 1935.). Barunica je bila kći
artiljerijskog generala, baruna Maroičića, koji je godinama bio zapovjednik Beča, a majka
joj je bila potomak poznate plemićke obitelji Vranyczany-Dobrinović. Rođena je u Ogulinu,
no gotovo cijeli život provela je u Austriji. Gimnaziju je pohađala u Grazu, a s osamnaest
godina udala se za baruna Arthura von Löwenthala. Prekretnica u njezinu životu bila je
smrt četrnaestogodišnje kćeri, nakon čega se okrenula umjetnosti kao utjesi. Slikarstvo
130
jELKA STRUppI wOLKENSpERg,

ČOvjEK S hELEBARdOM, 1897.
uči privatno kod Karla von Blaasa, profesora na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, i
slikara Juliusa von Payera. Obiteljska tragedija usmjerila ju je i prema religiji, pa tako vrlo
velik dio njezina opusa čine oltarne slike i slike sakralne tematike: za jubilej pape izradila
je sliku Salvator Mundi, za tadašnju katedralu u Banjoj Luci naslikala je oltarnu sliku Krist
na Maslinovoj gori, a za crkvu Gospe od Mora u Puli, nekadašnju Marinekirche, naslikala
je 1903. oltarnu sliku Ave Maria-Stella. Na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. sudjeluje
10. Eine Kroatische Malerin, Agramer Zeitu- s oltarnom slikom Mater Immaculata izrađenom za katoličku kapelu na Plitvicama10 te s
ng, 32 (8. veljače 1896.), 2; Baronin Anka
Löwenthal, geb. Baronin Maroicic, Frauen- nekoliko portreta od kojih je jedan portret oca bruna Maroičića, autoportret i Charakterkopf.
leben, 7 (1. listopada 1897.), 50.
Osim slika sakralne tematike, u njezinu opusu dominirali su portreti hrvatskih uglednika i
to u tehnici ulja na platnu, ali i u grafičkim tehnikama. Löwenthal Maroičić, iako ne živi u
Zagrebu, aktivno sudjeluje na izložbama Društva hrvatskih umjetnika, odnosno Društva
umjetnosti čija je članica i 1898. na Hrvatskom salonu izlaže radirunge od kojih je jedan
11. Album Hrvatski salon, 1898. portret njezina učitelja J. von Payera11 o čijoj je kvaliteti teško objektivno suditi na osnovi
loše reprodukcije, dok je na izložbi Društva umjetnosti 1902. između ostalog izložen ba-
kropis, portret Franje Josipa I. i ministra Hartla. Iz danas vrlo malog broja poznatih djela
možemo zaključiti da je dobro vladala grafičkom tehnikom i tehnikom ulja na platnu o
čemu prije svega svjedoče bakropis, portret cara Franje Josipa te vrlo uspjeli portret Josipa
Jurja Strossmayera koji se danas čuva u Modernoj galeriji gdje se nalazi još nekoliko uljenih
portreta. Portreti su akademski korektno izvedenih; treba izdvojiti portret biskupa kojim
se udaljava od akademske manire i u načinu slikanja približava zagrebačkoj šarenoj školi.
Umrla je 1935. u mjestu Traunkirche u Austriji.
131
SLAvA RAŠKAj, AUTOpOTRET 1898.,

MOdERNA gALERIjA, zAgREB
Još jedna u nizu manje poznatih umjetnica čiji je slikarski opus u novije vrijeme mono-
grafski izlagan u Zagrebu i rodnim Križevcima jest Jelka Struppi, udana Wolkensperg
(1872. – 1946.).12 Kao i pet godina mlađa Slava Raškaj, bila je oštećena sluha, no njihove 12. zORAN hOMEN, Jelka Struppi, katalog
izložbe, Križevci, 2004.
se životne sudbine u potpunosti razlikuju iako obje prolaze osnovno školovanje u Beču
na Zavodu za osobe oštećenog sluha gdje je već uočen Jelkin talent. Jelka Struppi nakon
toga neko vrijeme s roditeljima živi u Grazu, a potom od 1893. živi u Zagrebu gdje je njezin
otac liječnik dobio posao kao vrhovni liječnik pri Zemaljskoj vladi. Za vrijeme boravka u
Zagrebu kratko je poučava slikar Ivan Tišov, no sustavnije likovno obrazovanje započinje
u Münchenu za što dobiva i stipendiju Zemaljske vlade. U Münchenu studira slikarstvo na
Frauen Akademie kod Ludwiga Hetericha i Ludwiga Schmida Reuttea. Za vrijeme boravka
u Münchenu izlaže i na izložbi Društva hrvatskih umjetnika 1898., nakon čega vjerojatno
vrlo brzo s majkom seli u Beč. U Beču nastavlja slikarsko školovanje kod Davida Kohna, a
ovdje se afirmira kao uspješna portretistica i u palači Equitable na Grabenu uređuje atelijer
te se kod nje portretiraju brojni ugledni stanovnici Beča, ali i drugih europskih gradova.
Jednako tako i u domovini portretira brojne uglednike. Dok živi u Beču, redovito izlaže na
izložbama Društva hrvatskih umjetnika i Društva umjetnosti, već od 1898. Priznanje dobiva
i na izložbama u Beču, pa tako 1902. na izložbi akvarela u Künstlerhausu dobiva 200 kruna
za Portret starca s kojim sudjeluje na izložbi. Radi u tehnici ulja na platnu, ali nerijetko
portrete radi crvenom olovkom. Osim portreta, velik dio njezina opusa čine i mrtve prirode,
najčešće s prikazima voća. Jedno od njezinih najuspjelijih djela je Čovjek s helebardom. U
Beču je živjela sve do 1918. kada dolazi u Zagreb gdje će ostati do smrti 1946. godine. Osim
u Zagrebu, njezini se slikarski radovi čuvaju i u rodnim Križevcima.
IZAZOV
IZAZOVMODERNE:
132
Iznimna pojava među slikaricama prijelaza stoljeća bila je slikarica Slava Raškaj (1877. – 1906.).
Oštećenog sluha od rođenja, Slava Raškaj u Beču provodi osam godina od 1885. do 1893.
pohađajući Zavod za osobe oštećenog sluha gdje između ostalog dobiva i kvalitetnu pouku
iz crtanja, o čemu svjedoči i nekoliko crteža koji već upućuju na istinski talent. Nakon Beča
vratila se u rodni Ozalj, no 1896. godine dolazi u Zagreb, upravo u vrijeme kad je zagrebački
likovni život pokrenut dolaskom Vlahe Bukovca kao predvodnika nove mlade generacije.
Dolazak u Zagreb 1896. značio je veliku prekretnicu u njezinu životu, stanuje u tadašnjem
Zavodu za gluhonijeme u Ilici te dobiva prostor za rad u mrtvačnici nekadašnje bolnice u
čijem su dvorištu izgrađeni umjetnički atelijeri koji će biti nukleus buduće akademije te
privatno uči slikarstvo kod Bele Csikosa Sesije. S tehnikom akvarela susrela se kod svoga
učitelja Bele Csikosa Sesije, ali je isto tako 1896./97. pohađala i tečaj za risanje ili umjet-
no-obrtno slikanje u Kraljevskoj zemaljskoj ženskoj stručnoj školi gdje su se između ostalog
radile i “studije po naravi izrađene aquarell tehnikom; slikanje aquarell bojama na drvu,
aquarell na svili”.13 I dok će u ranim zagrebački radovima, mrtvim prirodama, još dominirati
tamnija podloga, s godinama će se njezin opus pod utjecajem Bukovca rasvijetliti što će
kulminirati u snježnim pejzažima kod kojih dominira bjelina. Upravo ti impresionistički
pejzaži rađeni u plein-airu nastaju nakon njezina povratka u Ozalj 1900. Akvareli iznimne
fluidnost i prozračnost, remek-djela su kod kojih je ovladavala savršenim omjerom vode i
pigmenta, koristeći maksimalno bjelinu samog papira.
Kod motiva lopoča približava se, i stilski i motivski, secesiji naglašeno vertikalnim formatom i
plošnošću. Secesiji se osobito približila ilustracijama za uskršnji broj časopis Vienac objavljen
9. travnja 1898. u čijoj je opremi sudjelovala skupina umjetnika članova novoosnovanoga
Hrvatskog društva umjetnosti (Auer, Bukovac, Iveković i drugi). Njezini su prilozi, od
motiva do samih crteža, naglašeno vertikalnog formata s florealnim motivima, stilizirane
linearnost, ali i, kako dobro primjećuje Jelena Uskoković, s odjecima japanske umjetnosti.14
SLAvA RAŠKAj, SLAvA RAŠKAj,

ILUSTRACIjA ILUSTRACIjA Pišući o životu i sudbini slikarice Slave Raškaj, nemoguće je izbjeći pridjev tragičan; teško
zA vIENAC, 9. zA vIENAC, 9. je podnosila svoju čulnu izoliranost te se okrenula prirodi kao utjesi, mjestu gdje je mogla u
TRAvNjA 1898. TRAvNjA 1898.
samoći potpuno osloboditi svoj talent, jer upravo taj urođeni talent i izniman senzibilitet bili
su pretpostavka za doista rijetko dosegnutu vještinu u tehnici akvarela. “Svojom skladnošću i
svojim kvalitetom, iako ih je izvela gotovo nevješta ruka, spadaju među najbolje primjerke te
13. BRANKA STERgAR, Slava Raškaj, katalog vrste kod nas.”15 — ovako je o akvarelima Slave Raškaj pisao slikar Lj. Babić u knjizi Umjetnost
izložbe, Klovićevi dvori, Zagreb, 2008., 23.
kod Hrvata 1943. uvrstivši je uz Nastu Rojc kao jedinu umjetnicu u jedan od prvih pregleda
14. jELENA USKOKOvIĆ, Slava Raškaj i secesija,
15 dana, 8 (1977.), 6 – 8. nacionalne umjetnosti. Koliko je cijenio njezinu umjetnost govori i podatak da je njezine
radove 1934. godine uvrstio u ciklus retrospektivnih izložbi hrvatske umjetnosti u povodu
15. LjUBO BABIĆ, Umjetnost kod Hrvata, Za-
greb, 1943., 149. jubileja Strossmayerove galerije. Njezin su talent prepoznavali i njezini suvremenici, pa
je među šest žena koje izlažu na Hrvatskom salonu bila i Slava Raškaj, a jedna od njezinih
slika lopoča bila je i na pariškoj izložbi 1900. Osim iznimnih akvarela, radila je i u tehnici
pastela, te je oslikavala i predmete primijenjene umjetnosti, namještaj te lepeze od kojih
je onu sa žutim perunikama poklonila Csikosevoj supruzi. Nakon povratka u Ozalj 1900.
počinje pokazivati znakove depresije i duševne poremećenosti te je posljednjih nekoliko
godina života provela hospitalizirana u Kraljevskoj duševnoj bolnici Stenjevec gdje je umrla
od tuberkuloze sa samo dvadeset i devet godina.
133
SLAvA RAŠKAj, pERUNIKE

(dIjELOvI pARAvANA), OKO 1900.
134
SLAvA RAŠKAj, LEpEzA, 1900.,

MUzEj zA UMjETNOST I OBRT, zAgREB
kunstgewerbeschule des k. k. Österreichen MuseuMs

für kunst und industrie
Muzej za umjetnost i industriju ustanovljen je po uzoru na nekadašnji South Kensington

Museum (danas Victoria & Albert Museum) 1864., a prvi ravnatelj muzeja bio je povjesni-
čar umjetnosti profesor Rudolf von Eitelberger. Tri godine kasnije osnovana je, a 1868.
započela je s radom, i Kunstgewerbeschule, koja je od samih početaka bila otvorena i za
ženske polaznike. Iako i žene pohađaju tečajeve kiparstva i slikarstva, nije im bilo dopu-
šteno prisustvovati crtanju akta, što im je otežavalo ravnopravno uključivanje u specijalne
škole. Program škole bio je podijeljen na pripremne tečajeve Vorbereitung kojima su se
studenti osposobljavali za vještinu crtanja što je bio nužan preduvjet za napredne tečajeve,
specijalne škole Fachschule koje su obuhvaćale kiparstvo, crtanje i slikanje te arhitekturu.
Kiparski je tečaj obuhvaćao i zlatarstvo, keramiku, metal, staklo, a slikarski dekorativno i
ornamentalno slikanje, zidno slikarstvo, oslikavanje porculana i stakla, te treći tečaj, onaj
arhitektonski, obuhvaćao je graditeljstvo te unutrašnju dekoraciju. Uz to, postojali su i
tzv. specijalni atelijeri primijenjenih umjetnosti krasopis, heraldika, knjigoveštvo, a za
žene su oformljeni specijalni atelijeri za oslikavanje keramike i porculan (Spezialatelier
für keramische Dekoration und Emailarbeiten) 1877. i atelijer za izradu čipke (Spezialatelier
16. MEgAN BRANdOw fALLER (bilj. 1), 130. für Spitzenzeichnen) 1879.16 Uz brojne hrvatske slikare i kipare svoje umjetničke početke
imale su i umjetnice; među brojnim zapisima u knjigama upisanih polaznika sačuvanim u
arhivu nekadašnje Kunstgewerbeschule, danas Universität für angewandte Künst, uz brojna
poznata imena studenata koji su postali afirmirani likovni umjetnici i profesori na zagre-
bačkoj akademiji, kao Robert Frangeš Mihanović, Robert Auer i drugi, nalazi se i velik broj
onih prema čijem prezimenu ili mjestu rođenja tek možemo zaključiti da su bili s područja
današnje Hrvatske. Jednako tako tu se nalaze i imena desetaka umjetnica čiji je skroman
135
ŠTEfANA KLAIĆ hRIBAR, vRT, 1905.,

zBIRKA dR. jOSIpA KOvAČIĆA
trag ostao zapamćen i sačuvan do danas. Unatoč činjenici da su neke od umjetnica, kao što
je primjerice Antonija Krasnik, bile priznate i zapažene u svom vremenu, neka od imena
revalorizaciju opusa tek čekaju.
Među prvim polaznicama Kunstgewerbeschule, s područja današnje Hrvatske nalazimo

Štefanu Klaić, udanu Hribar (1863. – 1941.), iz Zagreba, majku u hrvatskoj povijest umjetnosti
znatno poznatijeg sina, arhitekta Stjepana Hribara (1889. – 1965.). U školu je upisana 1878.
te pohađa tečaj figurativnog i ornamentalnog crtanja te modeliranje kod prof. Kühnea, a u
posljednjoj školskoj godini 1880./81. pohađa i specijalnu školu za arhitekturu kod profesora
Oskara Beyera. Njezino ime nalazimo i među izlagačima na izložbi Društva za umjetnost
i umjetni obrt 1891. u Zagrebu, kada kao Štefana Hribar izlaže sliku Cvijeće i voće. Danas
nam je poznato tek nekoliko njezinih djela među kojima i mali impresionistički pejzaž, ulje
na platnu Vrt koji nam pokazuje da je bila riječ o talentiranoj slikarici.
Kći poznatog hrvatskog pjesnika Petra Preradovića Zora pl. Preradović (1867. – 1927.) imala
je samo pet godina kada joj je umro otac, a kako joj je majka bila Bečanka, formativne
godine provest će u Beču. Na Kunstgewerbeschule bila je najdulje od svih hrvatskih umjet-
nica, čak deset godina od 1885. do 1895. godine. Pohađala je razne tečajeve: figurativno i
ornamentalno crtanje, specijalni tečaj za dekoraciju keramike i emajla kod Hansa Machta
te posljednjih nekoliko godina specijalnu slikarsku školu kod profesora Rudolfa Ribarza,
a školovanje je upotpunila ljetnim boravcima u umjetničkoj koloniji u Dachauu. Svojim
je opusom utjelovila ono što se uglavnom pejorativno smatralo ženskim slikarstvom kod
136
zORA pL. pRERAdOvIĆ, CvIjEĆE, OKO 1900.
kojeg su dominirale teme cvijeća, mrtve prirode i pejzaža koji su sudeći prema njezinim
izložbama u Zagrebu očito uživali veliku popularnost. Svojim se plenerističkim krajolici-
ma stilski i tematski uklopila u krug hrvatskih modernista. Izlagati je počela još u bečkom
Künstlerhausu, a zatim od 1898. i sudjelovanja na Hrvatskom salonu redovito sudjeluje na
izložbama Hrvatskog društva umjetnosti, odnosno kasnijeg Društva hrvatskih umjetnika.
Od 1918. živi u Zagrebu te redovito izlaže, a uz to se bavila i pedagoškim radom privatno
poučavajući slikanje i crtanje.
Leopoldina (Leopoldine) Auer Schmidt (1871. – 1963.), rođena Bečanka, postala je dijelom
hrvatske povijesti umjetnosti udajom za slikara Roberta Auera i dolaskom u Zagreb gdje
će ostati sve do smrti. Upoznaju se na Kunstgewerbeschule koju oboje počinju pohađati 1892.
godine i oboje su u specijalnoj slikarskoj školi Franza von Matscha. Na samom početku
školovanja polazi tečaj slikarstva kod tada asistenta Rösslera radeći i prema živom modelu
17. Koncept svjedodžbe pohranjen u arhivu i mrtve prirode te je, kako stoji u svjedodžbi, sve zadatke obavljala s odličnim uspjehom.17
nekadašnje Kunstgewerbeschule, danas
Archiv der Universität für angewandte Na završnoj svjedodžbi u opisnoj ocjeni njezina uspjeha stoji da njezini radovi pokazuju
Kunst, Beč.
nesvakidašnji talent. Neosporni crtački talent vidljiv je već iz školskih skizzenbuchova i ranih
crteža kao što je ženski portret koji svjedoči o sjajno svladanoj tehnici. Svoju pripadnost
krugu modernista potvrđuje intimističkim portretom djevojčice izloženim na Hrvatskom
salonu 1898. u čijoj svijetloj paleti i potezima kista prepoznajemo utjecaj Vlahe Bukovca.
18. Slikarska škola Auer, Obzor, 267 (19. stu- Po dolasku u Zagreb, zajedno sa suprugom poučava u njihovoj privatnoj slikarskoj školi18 te
denoga 1898.), 4.
se isto tako aktivno uključuje u likovni život Zagreba sudjelujući i na izložbama Hrvatskog
137
LEOpOLdINA AUER SChMIdT,

ŽENSKI pORTRET, 1894.
LEOpOLdINA AUER SChMIdT, pORTRET

djEvOjČICE, OKO 1898.
138
ANTONIjA KRASNIK, ČEŠLjIĆ,

REpROdUKCIjA U: KUNST UNd
KUNSThANdwERK, wIEN, 1903.
društva umjetnosti 1909., 1911. i 1913. Na izložbi 1913. Zemaljska vlada otkupila je njezinu
sliku Crna koprena te ju je darovala Strossmayerovoj galeriji, a ova se slika kao i nekoliko
mrtvih priroda i pejzaža čuva u Modernoj galeriji u Zagrebu. Krajem dvadesetih godina
20. stoljeća uz još nekoliko umjetnica školovanih u Beču priključuje se Klubu likovnih
umjetnica te aktivno izlaže na svim izložbama.
Antonija (Antoinette) Krasnik, udana Sommaruga (1874. – 1956.), jedan je od rijetkih pri-
mjera hrvatske umjetnice koja je svoju punu afirmaciju ostvarila u Beču u samom vrhuncu
secesije, i to upravo na polju primijenjene umjetnosti odnosno dizajna. Upravo primijenjena
umjetnost svoje vrhunce proživljava zahvaljujući znamenitoj Kunstgewerbeschule i to u
razdoblju kad će na školu kao nastavnici doći glavni protagonisti bečke secesije Koloman
Moser i Josef Hoffmann. Ideja i važnost praktičnog rada i proizvodnje koju će propagirati i
zastupati Moser i Hoffmann realizirat će se 1903. osnivanjem radionica Wiener Werkstätte
prema engleskom modelu radionica Williama Morrisa. Među prvim generacijama stu-
dentica koje su na Kunstgewerbeschule pohađale tečaj kod J. Hoffmanna i K. Mosera, uz
Giselu Falke i Else Unger (kćer grafičara Williama Ungera) upisane 1895., tri godine ka-
snije, 1898., upisuje se Antonija Krasnik, a tečaj završava 1903. Još za vrijeme studija 1902.
sudjeluje na Xv. izložbi Secesije, a svoje radove izlaže i na izložbi Društva umjetnosti u
Umjetničkom paviljonu pokazujući i zagrebačkoj publici svu širinu i raspon svoga talenta
izlažući nekoliko slikarskih radova i gotovo tridesetak predmeta primijenjene umjetnosti
(vaza, posuda za cvijeće, svijećnjaka i dr.). Vrlo brzo nakon školovanja otvara svoj vlastiti
atelijer u Beču na Stubenringu, Rosenbursenstrasse 8, u kojem je svaki detalj osmislila
sama te je već sam atelijer predstavljao svojevrsnu bečku atrakciju, kako to apostrofira
19. Theater, Musik und Literatur, Sport & Sa- časopis Sport und Salon iz 1904.19 Na kolektivnoj izložbi u Salonu Pisko 1903. održana je
lon, 6. kolovoza 1904., 13 – 14.
izložba Moserovih učenika, a uz šest umjetnika jedna od soba pripala je Antoniji Krasnik
kao jedinoj umjetnici. Fotografija koju je objavio časopis The Studio prikazuje cjelokupni
ambijent kojim dominira drveni crno-bijeli polirani namještaj, a prostor je opremljen
139
KATALOg SKUpNE IzLOŽBE U SALONU pISKO, 1903.,

ARhIv zA LIKOvNE UMjETNOSTI hAzU
IzLOŽBENA SOBA ANTONIjE KRASNIK NA IzLOŽBI U SALONU

pISKO 1903., REpROdUKCIjA, STUdIO INTERNATIONAL 1904.
140
ANTONIjA KRASNIK, vAzA, OKO 1901. I vAzA, 1902. – 1905.,

MUzEj zA UMjETNOST I OBRT, zAgREB
ANTONIjA KRASNIK, pOSUdA ANTONIjA KRASNIK, vAzA, 1901., MUzEj

zA CvIjEĆE, OKO 1903., MUzEj zA zA UMjETNOST I OBRT, zAgREB
UMjETNOST I OBRT, zAgREB
141
predmetima primijenjene umjetnosti od jastuka do predmeta u staklu (čaše, vaze) koji su
izrađeni prema njezinim nacrtima u staklarskoj radionici J. & L. Lobmeyr. Na izložbi su
bili srebrna stolna svjetiljka, pisaći pribor, tintarnica, te nekoliko primjera staklenih vaza
sa srebrnim umetcima izrađenih u radionici Bakalowits & Söhne prema njezinim nacrtima,
kao i predmeti od bakra (držači za cvijeće, žardinjere) te animalističke figure izrađene u
bronci (riba, majmun, šišmiš, patka). Na zidovima su njezini slikarski portreti djece. Nje-
zine predmete primijenjene umjetnosti karakterizira naglašena stilizacije i linearnost te
za secesiju karakteristični animalistički motivi. Takav primjer predmeta sa stiliziranim
animalističkim motivom jesu češljić za kosu i tabakera nastali još tijekom školovanja. Dio
njezine umjetničke ostavštine čuva se u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Koliko je
njezin rad bio prepoznat govori i činjenica da je uvrštena među austrougarske umjetnice u
knjizi Die Bildenden Künstlerinnen der Neuzeit20 iz 1905. autora Antona Hirscha, ravnatelja 20. ANTON hIRSCh, Die Bildenden Künstle-
rinnen der Neuzeit, Stuttgart, 1905., 81 – 83.
Kunstgewerbeschule u Luksemburgu.
Godine 1907. udala se za baruna Rudolfa Sommarugu i nakon udaje njezina umjetnička
aktivnost slabi. Unatoč kvaliteti djela i afirmaciji koju je doživjela u Beču, i njezin je opus
gotovo pao u zaborav sve do u novije vrijeme.21 Umrla je u Zagrebu kamo se vratila nakon 21. Opusom Antonije Krasnik godinama se
bavi dr. sc. Jasna Galjer i u skorije vrijeme
smrti supruga, no pokopana je u obiteljskoj grobnici Sommaruga u Beču. očekuje se izdavanje monografije. Vidi:
ROMINA pERITz, Prva hrvatska dizajne-
rica s čuvenom svjetskom karijerom, Svijet,
svibanj 2014.
Osim slikarica i dizajnerice Antonije Krasnik, među umjetnicama koje svojim djelovanjem
spajaju dvije umjetničke sredine Beč i Zagreb moramo spomenuti i dvije kiparice, iako
nisu zastupljene na izložbi: Renée (Irene) Vranyczany-Dobrinović (1879. – 1958.) i Lona
(Helene) de Zamboni von Lorberfeld (1876. – 1945). Renée Vranyczany-Dobrinović primjer
je sudbine umjetnice koja je danas u hrvatskoj ali i europskoj povijesti umjetnosti gotovo
sasvim zaboravljena, no prvih desetljeća 20. stoljeća bila je dobro poznata u zagrebačkim
umjetničkim i kritičarskim krugovima. Kiparstvo je studirala na Kunstgewerbeschule u klasi
Arthura Strassera do 1905., usavršavajući se u Parizu od 1909. do 1912. R. Vranyczany stvorila
je zanimljiv kiparski opus koji se kreće od akademskih početaka s naglašeno realističkom
modelacijom u kojoj dominiraju portreti do druge faze oko 1912. u kojoj se osobito ističu
skulpture plesačica nastale u Parizu pod utjecajem Art Nouveaua i nadahnute ruskim
baletom. Odmah po završetku školovanja u Beču, prisutna je na izložbama u Zagrebu kao
jedna od rijetkih onodobnih kiparica; svoja djela izlaže na izložbi Hrvatskog društva um-
jetnosti 1906., a potom 1908. na Trećoj jugoslavenskoj izložbi saveza Lada i posljednji put u
Zagrebu izlaže 1910. kao članica Društva Medulić sudjelujući na prvoj zagrebačkoj izložbi
Nejunačkom vremenu u prkos Društva Medulić. U Hrvatskoj su sačuvana tek dva njezina
djela iz ranog razdoblja: vrlo tipska kamena skulptura Krista koji raširenih ruku blagosliv-
lja, iz 1904., smještena pred evangeličkom Kristovom crkvom u Opatiji, te sadreni Portret
muški iz 1910. pohranjen u Gliptoteci hAzU u Zagrebu. Većina njezinih radova, nažalost,
poznata nam je tek prema fotografiji ili reprodukciji; sakrivene od očiju javnosti nalaze se
u privatnom vlasništvu diljem svijeta.
Lona (Helene) de Zamboni von Lorberfeld (1877. – 1945.) nije nepoznato ime u austrijskoj
povijesti umjetnosti, no kako joj je majka bila hrvatskog podrijetla iz plemenitaške obitelji
Oršić, njezini umjetnički počeci vezani su uz Zagreb. Godine 1901. nalazimo je u Zagrebu
zajedno s majkom groficom Bertom Oršić Zamboni u slikarskoj školi M. C. Medovića, a već
142
1902. u Beču kao redovita polaznica upisuje Kunstgewerbeschule u klasi jednog od najzna-
čajnijih predstavnika bečke secesije slikara Carla Otta Czeschke. Školske godine 1903./04.
uz slikarstvo pohađa i modeliranje kod Franza Metznera, što je vjerojatno presudilo da se u
kasnijem razdoblju posveti uglavnom kiparstvu. Prvi nastup na izložbi Hrvatskog društva
umjetnosti ima na jubilarnoj izložbi 1905., a zatim i sljedeće godine, 1906., gdje izlaže šest
plaketa različite tematike i dva portreta. Godine 1907. o njoj članak donosi i poznati časopis
The Studio22 govoreći o njezinim plaketama kao djelima talentirane autorice rafiniranog
ukusa i naglašene ekspresivnosti. Sudjeluje i na Kunstschauu 1908., a iste godine studijski
boravi u Rimu. Za vrijeme boravka u Rimu izradila je reljefni portret pape Pija X. u prirodnoj
veličini; taj je portret bio izložen na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti 1909. godine u
Umjetničkom paviljonu. Bila je članica Austrijskog udruženja likovnih umjetnica, a bavila
se i keramikom. Bila je vrlo aktivna kao kiparica za vrijeme Prvoga svjetskog rata; njezini
TINA BLAU, ©öSTERREIChISChE

radovi još su jednom izloženi u Zagrebu na izložbi Umjetnička izložba carskih i kraljevskih
NATIONALBIBLIOThEK, konaka ratne štampe 1916. gdje se predstavlja portretnom bistom generala Boroevića.
BILdARChIv, BEČ
22. The Studio, vol. 42 (1907.), 241.

kunstschule für frauen und Mädchen
Škola je osnovana privatnom inicijativom po uzoru na takvu münchensku školu i sve do

1919. predstavljala je svojevrstan ekvivalent ekskluzivno muškoj bečkoj akademiji likovnih
umjetnosti; u njoj su zapošljavani nastavnici iz glavnih institucija akademije, Kunstgewerbes-
chule ali i Secesije. Cilj i svrha osnivanja ovakve škole koju osnivaju Friedrich Jodl, Maria-
nne Hainisch i Rosa Mayreder jest da žene dobiju naobrazbu jednaku onoj kakvu su imali
muški polaznici na akademiji. Program, iako baziran na klasičnim akademskim zasadama,
klasicizmu i historicizmu, dopuštao je veću slobodu i individualizam. Specifičnost na ovoj
školi, za razliku od ostalih privatnih škola, bila je ta da su polaznice u programu imale akt,
crtanje živog modela kako muškoga tako i ženskoga. Na hrvatske umjetnice, osobito na
Nastu Rojc, velik je trag ostavila slikarica Tina Blau Lang koja je vodila tečaj pejzaža i mrtve
prirode, poučavajući ih plein-airu pri šetnjama po Prateru. Velika se pozornost polagala na
grafičku umjetnost koju predaju Ludwig Michalek, a zatim i Friedrich König i Georg Klimt.
Nasta Rojc (1883. – 1964.), potomak ugledne građanske obitelji, koja unatoč protivljenju
svojih roditelja ustraje u ideji da se bavi umjetnošću, a upravo u razdoblju kada je njezin
otac Milan Rojc predstojnik Zemaljskog odjela za bogoštovlje i nastavu, 1907. osnovana
je u Zagrebu Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt, preteča današnje Akade-
mije likovnih umjetnosti. Nakon prve umjetničke pouke koju dobiva kao privatna učenica
Otona Ivekovića kod kojeg provodi dva mjeseca, Nasta Rojc školovanje će nastaviti u Beču
i Münchenu. U Beču u dva navrata pohađa Kunstschule für Frauen und Mädchen polazeći
razne tečajeve, stoga ne čudi širok dijapazon njezina umjetničkog djelovanja koji je uz
slikarstvo obuhvaćao i grafičku umjetnost te kiparstvo. Ključnu ulogu u njezinu formi-
ranju dosadašnji tumači njezina opusa vidjeli su upravo u slikaru Hansu Tichyju, članu
Secesije, kojeg i sama izdvaja: “Najviše sam volila profesore Tihya i njegov način. On bi
prošao kraj mog rada pogledao, stao i primijetio: ‘Uzmite krpu, najbolje oveću ponjavu
pa sve izbrišite i počnite na novo’. Kod zadnje učenice bi stao, okrenuo se prema svima i
počo govoriti o umjetnosti, završujući ‘umjetnost nije zamazano platno, zamazani kozlić,
143
NASTA ROjC, pORTRET BEČKE MOdELKE U ŽUTOj hALjINI,

1904., zBIRKA KOvAČIĆ – MIhOČINEC, zAgREB
ruke i pregača’.”23 Svoje umjetničko iskustvo, prema vlastitim riječima, duguje i svojoj 23. NASTA ROjC, 50-a godišnjica Naste Rojc,
Ženski list, 10 (1933.), 32.
profesorici Tini Blau: “Profesorica Tina Blau stara iskusna slikarica na glasu dozvolila mi
je u njezinom kursu ispravljati drugima, postavljati modele, te dolaziti i odlaziti kad mi se
prohtije, a nedjeljom posjećivala sam je u njezinom atelieru u Prateru te sam tako mnogo
novih iskustava kroz nju stekla.”24 Plenerizam i impresionistički prikazi pejzaža zasigurno 24. Isto, 33.
su baštinjeni i od pouke Tine Blau. Grafičko umijeće i crtanje uči kod profesora Michaleka.
Najveći broj njezinih djela iz bečkog razdoblja jesu portreti, uglavnom kolegica te ovdje
izloženi Portret bečke modelke. Svojim portretima uklapa se u čestu temu kraja stoljeća —
prikaz sjetne i zamišljene žene. I po povratku u Zagreb vještom psihološkom opservacijom
izradit će brojne portrete pripadnika bogatoga građanskog sloja te protagonista političke
144
NASTA ROjC, AUTOpORTRET U LOvAČKOM OdIjELU

1914., MOdERNA gALERIjA, zAgREB
145
NASTA ROjC, MOj ANđEO gROBAR, 1912., NASTA ROjC, pUTNIK, 1911.,
zBIRKA KOvAČIĆ – MIhOČINEC, zAgREB MOdERNA gALERIjA, zAgREB
i društvene elite. Važnu temu u njezinu opusu čine autoportreti u kojima uvijek koketira s
androginim prikazom sebe same. Autoportret u lovačkom odijelu utjelovljuje jednu sasvim
novu sliku žene, oslobođenu od uobičajenog prikaza zavodnice i muze, ona je samosvojna,
drugačija, otvarajući put prema novom dobu, kao što i u svojoj umjetnosti gradi vlastiti stil
neovisno od utjecaja i stilova.
Posljednjih godina boravka u Beču započinje ciklus fantastičnih i nadrealnih grafičkih

crteža, bakropisa koji će predstavljati iskorak prema modernizmu s tada vrlo raširenom
temom fin de sièclea, temom smrti: Moj anđeo grobar intiman je ciklus fantazmagoričnih
prikaza. Školovanje završava 1911. kada se vraća u Zagreb. Od 1910. do 1920. nastala su
neka od njezinih antologijskih djela kao što je Putnik (1911.), antologijsko djelo hrvatskog
simbolizma koje je bilo izloženo već na Izložbi Hrvatskog društva umjetnosti 1911. u Zagrebu,
o kojem u svojim autobiografskim zapisima kaže: “Dok je moje nebo bilo tamno kao ovdje
na toj slici, dok sam prolazila životom punim aveti kao ovaj, ali čovjek, koji se upro protiv
vjetru i polazi naprijed tamnim poljem (...) Dok mi je pomisao na smrt bila utješna.”25 25. IvANKA REBERSKI, Nasta Rojc između tra-
dicijskog kontinuiteta, realističke impresije
i modernističkih iskoraka, u: Nasta Rojc,
kritička retrospektiva, katalog izložbe,
U bečkom likovnom životu nastavlja sudjelovati i nakon povratka u Zagreb te na jesensku Umjetnički paviljon, Zagreb, 2014., 27.
godišnju izložbu u Künstlerhausu 1913. šalje sliku Iz starog Zagreba; slika je prihvaćena, a tu
istu uljenu sliku između ostalih radova izlaže i na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti 1913.
u Zagrebu. Na poziv Austrijskog udruženja likovnih umjetnica izlaže u njihovu sjedištu u
Beču u ožujku 1914. zajedno s kiparicom Milom Wod (Ludmila Wodsedalek). Nasta Rojc
zajedno će s Linom Crnčić Virant odigrati ključnu ulogu u osnivanju i radu Kluba likovnih
umjetnica u Zagrebu 1927.
Vjera Bojničić Kninska (1883. – 1963.) zasigurno je jedna od umjetnica čiji opus zaslužuje
detaljniju studiju i obradu. Kći Ivana Bojničića, dugogodišnjeg ravnatelja Kraljevskoga
zemaljskog arhiva, na Kunstschule für Frauen und Mädchen boravi od 1902. do 1908. te
studira slikarstvo i grafiku. Bila je članica bečkoga grafičkog kluba umjetnica Radierklub
146
vjERA BOjNIČIĆ KNINSKA, pEjzAŽ S RIjEKOM I vRBOM

U KASNU jESEN, OKO 1905.
Wiener Künstlerinnen kojeg su 1903. osnovale prve polaznice koje su pohađale i grafiku,
a godišnje su izdavale grafičku mapu s radovima svojih članica. Po povratku u Zagreb
pohađa privatnu Krizmanovu školu te usavršava grafičke tehnike — bakropis i drvorez,
nastavljajući Crnčićevu i Krizmanovu tradiciju veduta u bakropisu. Njezina se djela danas
čuvaju u Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te u Grafičkoj zbirci
Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Kao i Zora Preradović, i Vjera Bojničić privatno poučava
slikanje i crtanje.
Zadranka Zoe Borelli Vranska Alačević (1888. – 1980.) najmlađa je od desetak umjetnica
koje su u razdoblju od prijelaza stoljeća pa do početka Prvoga svjetskog rata boravile i
umjetnički se obrazovale u Beču. Školovanje započinje u Zagrebu, i to glazbeno i slikarsko;
slikarstvo uči u privatnoj školi M. C. Crnčića i B. Csikosa te su njezini radovi u Zagrebu prvi
put izloženi na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti 1906. godine u sklopu koje su pred-
stavljeni radovi đaka ove privatne škole. Nakon toga, prepoznavši njezin talent, profesori
joj sugeriraju nastavak školovanja u Beču kamo odlazi 1908. na Kunstschule für Frauen und
Mädchen, kod Tine Blau, Ludwiga Michaleka i Hansa Tichyja, boraveći tamo u isto vrijeme
kada i Nasta Rojc, o čemu svjedoči i sama N. Rojc: “U Bečkoj akademiji moja zemljakinja
Zoe Borelli takodjer je radila brzo, pa smo mi dvije imale uvijek mnogo slobodnog vremena
u kojem je ona crtala izražajne karikature, a ja svakojake kompozicije uz razgovor, kojeg
su naše polagane marljive kolegice srdite zbog smetnje, nazvale ‘der Kroatische Wasser-
26. NASTA ROjC, U duševnom svijetu jedne fall’.”26 U travnju 1909., sa samo 20 godina, svoje karikature izlaže u bečkoj Galeriji Miethke.
umjetnice, Ženski list, 4 (1935.), 25.
Riječ je o seriji karikatura (Dobre želje, Čitatelj i dr.) izrađenih vodenim bojama i olovkom
u boji. Njezin je talent prepoznala i kritika, pa je osvrt na izložbu izašao i u časopisu The
147
zOE BORELLI vRANSKA ALAČEvIĆ, KOLEgICE U KLASI zOE BORELLI vRANSKA ALAČEvIĆ,
UMjETNIČKE ŠKOLE, KARIKATURA, OLOvKA, KARIKATURA, TUŠ, OKO 1908.,
1906., pRIvATNO vLASNIŠTvO pRIvATNO vLASNIŠTvO
Studio.27 A o bečkoj izložbi i njezinim karikaturama piše i Suvremenik: “Njezini su radovi 27. The Studio, vol. 48 (1910.).
puni kretnje, života, duhovitosti. Ona ima shvaćanja za liniju, a u koloritu je otmjena i
istančana, kao da su za njom duge godine rada i iskustva.”28 Rani bečki crteži i karikature
28. BOŽO LOvRIĆ, Naši umjetnici u Beču, Sa-
u privatnom su vlasništvu te nažalost nisu dostupni. Nakon Beča odlazi u Pariz, a potom u vremenik, 5 (1909.), 283.
Italiju. S Društvom Medulić izlaže na zagrebačkoj izložbi 1910., u Rimu 1911. te na Četvrtoj
jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi u Beogradu 1912. Kasnijih godina sa sestrom Malvinom
Borelli-Korolijom, keramičarkom, proučava i crta narodne nošenje Dalmacije za potrebe
Etnografskog muzeja u Splitu. Izlaže i na izložbama Kluba likovnih umjetnica.
I na kraju, treba spomenuti i slikaricu Ivku Orešković (1887. – 1969.) koja u Beč na Kunst-
schule für Frauen und Mädchen dolazi nakon završene zagrebačke Privremene više škole
za umjetnost i umjetni obrt koju je pohađala od 1908. do 1913. U Beč provodi godinu dana
usavršavajući se u grafici kao i ostale hrvatske umjetnice kod Ludwiga Michaleka. Sačuvani
crteži svjedoče njezin talent. Po povratku u Hrvatsku ponajviše se bavila pedagoškim radom.
Desetak umjetnica koje su svojim školovanjem i životom povezale Zagreb i Beč pokazuju
nam onu drugu, iz muške povijesti umjetnosti, najčešće zaboravljenu sliku. Iako brojčano
malen, njihov doprinos, kao i svijest o njihovu postojanju i djelovanju, upotpunjuje sliku
zagrebačkog ali i bečkoga likovnog života i njihovih protagonista na prijelazu stoljeća.
Raznorodnost njihovih stilova kao i područja djelovanja — od slikarstva, kiparstva do pri-
mijenjene umjetnosti i dizajna — upućuju na potencijal koji je ponekad zbog društvenih
predrasuda ili osobnih izbora bio prekinut, a potom i zaboravljen.
148
gUSTAv KLIMT I EMILIE fLögE, 1901., ©öSTERREIChISChE

NATIONALBIBLIOThEK, BILdARChIv
Viktor Žmegač Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900.

Petra Vugrinec 149
REFORMIRANA HALJINA
KOLOMANA MOSERA I
BELE CSIKOSA SESIJE
Sredinom 19. stoljeća javlja se težnja za političkim i ekonomskim slobodama koje se u

slučaju položaja žene u društvu manifestiraju među ostalima u oslobađanju od fizičkih
i mentalnih ograničenja koje je ženama nametala moda. U posljednjem desetljeću 19.
stoljeća engleski su intelektualci poticali tip reformirane haljine bazirane na odjeći kakvu
su nosile žene na slikama prerafaelitskog bratstva, ležernih nabora kao reminiscencija na
srednjovjekovne odore. Takve su haljine smatrane prirodnijima i estetski prihvatljivima
nego usko strukirane haljine tada u modi.
Bečki su intelektualci također tražili alternativu restriktivnoj modi fin de sièclea. Članci po-
put Hoffmannova Das individuelle Kleid, 1898., ili Rollerova Gedanken über Frauenkleidung,
1902., bili su upravljeni protiv prevladavajuće restriktivne mode. Bečke su žene uživale
internacionalnu reputaciju elegancije i ukusa. Odjeća koju su nosile dizajnirana je kako bi
na najbolji mogući način istaknula osobine zdravlja i spremnosti na majčinstvo te privukla
budućeg partnera. Nekada su ukrasi na haljini bili toliko teški da su otežavali kretanje
tijela. Dugi rukavi, usko stegnuti prsluk i korzet onemogućavali su disanje dame, a haljina
je katkad težila i do sedam kilograma. Grupa višega srednjeg staleža žena i feministica,
bliskih umjetnicima Secesije, podržavala je modnu reformu.
Arhitekt Adolf Loos, osim što se zalagao za čistoću arhitekture, odbacivao je lažno ukraša-
vanje i u sferi mode. Forma odijevanja trebala je slijediti funkciju. Ženska bi haljina trebala
pristajati figuri i aktivnostima žene koja je nosi. Moderna sportska odjeća koja omogućava
atletičaru da se slobodno kreće često je citiran uzor.
Gustav Klimt bio je poticatelj reforme odijevanja, pod utjecajem životne partnerice Emi-
lie Flöge (1874. – 1952.), uspješne modne dizajnerice i poslovne žene, koja je sa sestrama
pokrenula i vodila vrlo uspješan i ekskluzivan modni salon u Casa piccola na Mariahilfer-
strasse 1a. Svaki je odjevni predmet bio dizajniran komplementarno osobi koja ga je nosila,
a s Gustavom Klimtom osmislila je tzv. reformiranu haljinu (Reformkleid) kao originalno
150
umjetničko djelo. Osim brojnih fotografija na kojima je snimljena u raznim varijantama
reformirane haljine, poznat je i Klimtov portret Emilie Flöge iz 1902. (Wien Museum)
također u reformiranoj, pažljivo ornamentiranoj haljini. Gustav Klimt i Emilie Flöge diza-
jnirali su razne varijante reformirane haljine pod utjecajem japanskog kimona, radničke
bluze i kaftana. Posljednja varijanta kaftana imala je uspjeha jer su je naručivali muškarci
i žene, poput pisca Hermanna Bahra (1863. – 1934.) i kipara Antona Hanaka (1875. – 1934.).
Reformirane haljine nosile su i Anna, supruga Carla Molla (očuha Alme Mahler-Werfel),
kao i novinarka Berta Zuckerkandl (1864. – 1945.).
Koncept Gesamtkunstwerka proizašao iz Bečkih radionica (Wiener Werkstätte) također je

uz dizajn interijera i predmeta svakodnevice uključivao i pomno dizajniranu te nadasve
funkcionalnu odjeću. Arhitekt Josef Hoffmann za obitelj Primavesi nije dizajnirao samo
znamenitu vilu nego i odjeću.
Ipak, generalno prihvaćanje reformirane odjeće nije se dogodilo iz umjetničkih, zdrav-

stvenih ili intelektualnih razloga nego iz političkih, ekonomskih i socijalnih uzroka što ih je
prouzročio Prvi svjetski rat. Žene radnice primorane su napustiti uske i neudobne haljine,
a korzet je napokon izašao iz uporabe.
U Muzeju grada Beča, u zbirci mode, čuvaju se četiri reformirane haljine, od kojih je tri
dizajnirao jedan od osnivača Secesije i Wiener Werkstätte Koloman Moser. Haljina nami-
jenjena njegovoj supruzi Diti izložena je na ovoj izložbi.
Prava je rijetkost reformirana haljina što se čuva u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i

obrt, a koju je dizajnirao slikar Bela Csikos Sesia posvojivši suvremeni kroj kako bi na njega
aplicirao domaće motive, inspirirane posavskom narodnom nošnjom (J. Ivoš), izrađena u
zagrebačkoj Industriji Berger. Csikos je svojim slikarskim opusom i simbolističkim ozračjem
glasnik bečke moderne, a haljina u kojoj su pozirali Csikosevi modeli još je jedna lijepa
potvrda aktualnosti naše umjetničke sredine u odnosu na bečku.
Petra Vugrinec Reformirana haljina Kolomana Mosera i Bele Csikosa Sesije

151
hALjINA, hRvATSKA, 1905. – 1910., OBLIKOvANjE: BELA hALjINA (REfORMKLEId), 1905., OBLIKOvANjE: KOLOMAN
CSIKOS SESIA, MUzEj zA UMjETNOST I OBRT, zAgREB MOSER, 1892. – 1895., ©wIEN MUSEUM, BEČ (REpLIKA)
152
TOMISLAV KRIZMAN I IVAN MEŠTROVIĆ S

gRupOM LjudI, BEč, OKO 1904., ARhIV ZA
LIKOVNE uMjETNOSTI hAZu, ZAgREB
Darija Alujević Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine

Darija Alujević 153
HRVATSKI KIPARI U BEČU

OD 1889. DO 1913. GODINE
Zagreb kraja 19. stoljeća grad je u kojem su mogućnosti likovno-umjetničke naobrazbe

bile prilično ograničene i svedene tek na Kraljevsku mušku obrtnu školu otvorenu 1882.
po uzoru na bečku Kunstgewerbeschule, na kojoj su polaznici stjecali obrtničku izobrazbu u
rangu srednjoškolskog obrazovanja. Za talentirane đake Obrtne škole, željne daljnjeg na-
ukovanja i profesionalnog bavljenja umjetnošću, sve do 1907. kada je u Zagrebu osnovana
Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt (danas Akademija likovnih umjetnosti),
jedina mogućnost bio je odlazak na neku od europskih likovnih akademija. U tom razdoblju
najčešći izbor bio je najbliži Beč, sjedište Monarhije, ili München, a poslije Pariz, Prag, Berlin
i dr. U skladu s ovim ograničenjima ali i zbog činjenice da je za kiparstvo uvijek vladao manji
interes nego za slikarstvo, do dolaska Ivana Rendića u Zagrebu gotovo da i nema domaćih
akademski školovanih kipara. Spomeničku plastiku izvode po narudžbi strani kipari, prije
svega Anton Dominik Fernkorn, a Ivan Rendić (1849. – 1932.), prvi domaći školovani kipar,
đak venecijanske akademije, u Zagrebu djeluje od 1877. do 1880. realiziravši nekoliko javnih
spomenika koji su kao i Fernkornovi i danas markacije najužeg centra grada.
Ni sljedeća generacija kipara neće biti brojna, no na školovanje odlaze pomoću stipendija
Kraljevske zemaljske vlade. Ključnu ulogu u pokretanju i formiranju umjetničkog života u
to vrijeme imat će Iso Kršnjavi, osobito u trenutku kad je 1891. godine postao predstojnik
Odjela za bogoštovlje i nastavu. Njegovom zaslugom stipendirani su brojni đaci te su još za
školovanja dobili angažman na velikom projektu uređenja novog sjedišta vladina Odjela
za bogoštovlje i nastavu u nekadašnjoj palači obitelji Paravić u Opatičkoj ulici 10. U prvoj
skupini hrvatskih stipendista koji po završetku zagrebačke Obrtne škole 1889. godine odlaze
na školovanje u Beč, uz slikare Ivana Tišova i Ferdinanda Kovačevića, jesu i dva kipara:
Rudolf Valdec i Robert Frangeš. Ta će generacija umjetnika biti utemeljiteljska generacija
profesora zagrebačke akademije; jednako kao i kipari sljedeće generacije koji će također
postati profesori na istoj akademiji. Beč je bio grad njihova školovanja i umjetničkih po-
četaka, a svoja će znanja usaditi u osnivanje zagrebačke likovne akademije 1907. godine.
Valdec i Frangeš napustit će Beč prije pojave Secesije, te će se tek sljedeća generacija kipara
na čelu s Ivanom Meštrovićem naći u središtu dinamičnih umjetničkih zbivanja Beča na
prijelazu stoljeća. Uz Meštrovića se u isto vrijeme, ali na sasvim drugačijem umjetničkom
putu, u Beču nalazio i kipar/medaljer Ivo Kerdić, a zahvaljujući Meštroviću u Beč na kratko
dolazi i kipar Toma Rosandić.
154
Vrijeme druge polovine 19. stoljeća doba je krize kiparstva koje nakon svojih neoklasicistič-
kih vrhunaca polako stagnira do pojave Augustea Rodina koji će dati novi zamah i postati
uzorom generacijama mladih kipara. Iako Beč fin de sièclea postaje jedno od najvažnijih
kulturnih središta, kiparstvo koje se poučava na institucijama u Beču na prijelazu stoljeća
još uvijek je vrlo tradicionalno i klasično; bečka Akademija likovnih umjetnosti nije bila
središte avangarde i napretka nego tradicionalna institucija utemeljena na zasadama i
1. IRENA KRAŠEVAc, Ivan Meštrović i secesija. vrijednostima klasične umjetnosti.1 Kunstgewerbeschule bit će avangardnija, ali ponajviše
Beč – München – Prag, 1900. – 1910., Zagreb,
2002., 21. u primijenjenoj umjetnosti kad će na njoj oko 1900. kao profesori biti zaposleni neki od
glavnih protagonista bečke secesije. Već je prva generacija hrvatskih kipara školovanih u
Beču, iako školovana na tradicionalnim zasadama, po povratku u Zagreb u hrvatsko ki-
parstvo unijela duh novog vremena razbijajući dotadašnju prevlast akademskog realizma
u skulpturi. Razdoblje moderne obilježit će egzistencijalističke teme te pluralizam stilova
od impresionizma, naturalizma do simbolizma.
RobeRt FRangeš Mihanović i RudolF valdec
2. VLAdIMIR LuNAčEK, Frangeš Mihanović, “Na Frangešu i na Valdecu počivaju temelji moderne hrvatske plastike.”2
Zagreb, 1920.
Svoj put umjetničkog školovanja vršnjaci Rudolf Valdec i Robert Frangeš započinju zajedno
već kao dječaci, đaci zagrebačke Obrtne škole, a ta će njihova usporednost puteva trajati
gotovo čitav njihov život jer će obojica radni vijek provesti kao profesori na zagrebačkoj
likovnoj akademiji. Po završetku Obrtne škole, i Frangeš i Valdec ostaju još godinu dana,
od 1888. do 1889., školujući se za drvo i kameno-kiparski obrt gdje uz ostale đake različitih
struka kao završni zadatak dobivaju izradu ornamenata za pročelje, između ostalog i za
stupove koji flankiraju ulazna vrata na tada dovršenoj novoj zgradi Obrtne škole, danas
Muzeju za umjetnost i obrt. Frangeš je izradio desni, a Valdec lijevi stup, i to su prvi njihovi
potpisani radovi, a kako navodi Z. Marković u svojoj knjizi o kiparu Frangešu, upravo su
sadreni modeli ovih ornamenata i Valdecu i Frangešu otvorili put u Beč jer su bili poslani
3. ZdENKA MARKOVIĆ, Frangeš Mihanović — “da posvjedoče o njihovim talentima”.3 U jesen 1889. Frangešu, Valdecu te slikarima, ta-
biografija kao kulturno-historijska slika jedne
epohe hrvatske likovne umjetnosti, Zagreb, kođer školskim kolegama Ferdinandu Kovačeviću i Ivanu Tišovu odobrena je stipendija
1954., 26.
Odjela za bogoštovlje i nastavu za nastavak školovanja u Beču. Valdec i Frangeš upisuju se
na Kunstgewerbeschule na pripremni tečaj modeliranja kod kipara Augusta Kühnea. Kühne
je ostavio trag na Frangeša ne samo kao kipar nego kao osoba: “Bio je to čovjek duševan,
fin psiholog, a filozof po naravi, koji je očinski toplo prigrlio svoga mladog učenika Hrvata
(...) Profesor ga je snabdijevao vrijednim knjigama, koje su u njemu ostavile dubok trag,
4. Isto, 27. upućivao ga na rad u biblioteci, a i sam je često s njim vodio duge razgovore”.4 Nakon dvije
godine pripremnog tečaja, Frangeš prelazi 1892. u specijalnu kiparsku školu Otta Königa.
Upravo u to vrijeme dobiva svoju prvu narudžbu: I. Kršnjavi angažira ga na uređenju palače
Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici. Frangeš je u zadatak dobio izraditi četiri
reljefa za supraporte u svečanoj dvorani s prikazima četiriju fakulteta tadašnjeg Sveučilišta:
Medicina, Teologija, Filozofija i Justicija (Pravosuđe). Ove će narudžbe, alegorijski prikazi
u kojima je osobito u prva dva — u Teologiji i Medicini — u kompoziciji i čistoći vidljiv utjecaj
5. Kod reljefa Justicija već se u modelaciji vidi klasične antičke umjetnosti, biti prvi radovi kojima će se predstavljati i na izložbama. 5 Tri su
veća dinamika u prikazu što će kulminirati
u posljednjem reljefu, simbolističkoj kom- reljefa nastala, a u nedostatku ljevaonice u Zagrebu, i lijevana su u Beču. Prvi od četiri reljefa
poziciji Filozofija kod koje razbija klasičan
okvir, a skulpture prodiru u prostor. Teologija (1893.) donijet će studentu Frangešu priznanje i u Beču gdje na izložbi u povodu 25.

155
ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, TEOLOgIjA, pRIZNANjE KuNSTgEwERBESchuLE

1893., BRONcA, hRVATSKI INSTITuT dOdIjELjENO ROBERTu FRANgEŠu
ZA pOVIjEST, ZAgREB NA juBILARNOj IZLOžBI pOVOdOM
25. OBLjETNIcE ŠKOLE, 1893.,
FOTOgRAFIjA, ARhIV ZA LIKOVNE
uMjETNOSTI hAZu, ZAgREB
obljetnice Kunstgewerbeschule dobiva drugu nagradu, te će već ovim prvim djelom izazvati
interes javnosti. Na istoj izložbi slikar Ivan Tišov dobio je prvu nagradu za sliku Bogoštovlje,
također naručenu za vladinu palaču u Opatičkoj ulici, a kritika je vrlo povoljno ocijenila
radove hrvatskih đaka.6 Inicijativom Društva za umjetnost i obrt u prosincu 1893. nakon 6. Kroatische Kunstjünger in Wien, Agramer
Zeitung, 235 (13. listopada 1893.), 5.
što je odliven u bronci, prvi je Frangešov reljef zajedno s Tišovljevim radovima izložen
7
7. Reljef je odliven kod bečkog ljevača Turbe-

u palači Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije, prije nego su oba djela smještena u ina. ZdENKA MARKOVIĆ (bilj. 3), 33.
svečanu dvoranu Odjela za bogoštovlje i nastavu. Ubrzo nakon ovoga uspješnog reljefa
Frangeš je izradio bistu Rimljanin,8 a kuriozitetan je podatak da mu je kao model poslužio 8. Na ilustraciji je jedna od verzija ove skul-
pture, a nalazi se u Kolekciji Vugrinec.
djed podvornika bečke Kunstgewerbeschule. Ovaj je portret izlagan i otkupljen na Milenijskoj
izložbi u Budimpešti, a značajan je u povijesti hrvatskog kiparstva kao prvi psihološki portret,
kod kojeg nema idealizacije nego je lice starca prikazano naturalistički. Nakon pet godina,
31. srpnja 1894., Frangeš završava školovanje na Kunstgewerbeschule s odličnim uspjehom,
a na svjedodžbi9 koju su potpisali ravnatelj Alfred Roller te profesori August Kühne i Otto 9. Završna svjedodžba (Abgangzeugnis),
Archiv der Universität für angewandte
König, stoji kako je pokazao izvanredne sposobnosti za umjetničko-obrtnu i figuralnu Kunst, Beč.
plastiku te da je bio jedan od najboljih đaka. Po završetku Kunstgewerbeschule, Frangeš

odmah 1894./95. nastavlja školovanje na Akademie der bildenden Künste na specijalnom
tečaju kod Karla Kundmanna, a o svojim impresijama piše i I. Kršnjavomu: “Profesor
Kundmann me vrlo savjesno upozoruje na proporcije, zašto sam mu se zgodom u tram-
vaju zahvalio; on drži da svi Königovi đaci tu pogrešku imadu, jer to kod njega nisu mogli
naučiti. Ja sam uopće vrlo rado ovdje u školi, jer imadem njekoliko starijih kolega, koji su
za izložbu izvrsnih stvari načinili ...”10 Godine 1894. nastao je drugi, još uvijek vrlo klasični 10. ZdENKA MARKOVIĆ (bilj. 3), 42 – 43.
reljef Medicina, a u Beču nastaju i njegove skulpture Savijač željeza / Atleta te Sv. Dominik,
djela koja su krajem godine 1894. izlagana u Zagrebu na Hrvatskoj narodnoj umjetničkoj
izložbi, a s kojima će nastupiti i na Milenijskoj izložbi u Budimpešti. Nakon toga je izradio i
treći reljef Justicija kod kojeg se u tretmanu likova već vidi nova dinamika površine i odmak
prema impresionizmu. Ova će četiri reljefa na vrlo ilustrativan način predočiti Frangešove
stilske mijene i raspon koji se kretao od neoklasicizma do simbolizma u posljednjem re-
Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Darija Alujević

156
ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, RIMLjANIN,

1893., MRAMOR, KOLEKcIjA VugRINEc
ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, SKIcA ZA RELjEF

juSTIcIjA (FRAgMENT), OBjAVLjENA u čASOpISu
žIVOT, 1/1900., STR. 13
157
ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, čEKIĆ, 1895.,

MuZEj gRAdA ZAgREBA, ZAgREB
ljefu Filozofija kojeg radi po povratku u Zagreb. Posljednja važna narudžba koju Frangeš
dobiva od I. Kršnjavoga još za boravka u Beču bila je izrada čekića/kladivca kojim je car
Franjo Josipa I. otvorio Hrvatsko zemaljsko kazalište u Zagrebu. Zanimljivo je da je čekić
naručen samo jedanaest dana prije dolaska Franje Josipa I. te je u tom roku nastao i bio
dopremljen u Zagreb, prema ideji koju je Frangeš Kršnjavomu predočio odmah prilikom
narudžbe. Srebrni čekić gotovo je filigranski rad s drškom ukrašenom lovorom i dragim
kamenjem, s alegorijskim prikazom četiriju muza koje personificiraju dramu, tragediju,
operu i komediju, a u središnjem je dijelu medaljon s prikazom vladara kojeg okružuju
alegorije umjetnost i znanost, ženska i muška figura. Čekićem je car simbolično udario u
zaglavni kamen novog kazališta i gimnazijske zgrade.11 11. Isto, 46.
Vrijeme Frangešova školovanja jest vrijeme koje je prethodilo početku Secesije; kiparstvo
koje uči osobito na bečkoj akademiji temeljeno je na klasičnoj grčkoj i rimskoj umjetnosti
— “Ono što je mogao usvojiti u Beču, to je općenita klima nove likovne senzibilnosti koja
se polako bistrila.”12 U Zagreb se vraća u vrijeme kada se grade umjetnički atelijeri, ali i u 12. IVE ŠIMAT BANOV, Robert Frangeš Mihano-
vić — prilog povijesti modernoga hrvatskoga
vrijeme kada sazrijeva ideja o secesiji mlađih hrvatskih umjetnika predvođenih Vlahom kiparstva, Zagreb, 2005., 143.
Bukovcem. U novooformljeno Hrvatsko društvo umjetnika aktivno je uključen te je na

poziciji tajnika i sudjeluje na izložbama društva. Da će svojim opusom u hrvatsko kiparstvo
unijeti novi modernistički smjer i raskinuti s klasičnom tradicijom naročito je očito u njegovu
Spomeniku palim vojnicima 78. Šokčevićeve pukovnije u Osijeku iz 1897. Dramatičan prizor

158
ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, STIdLjIVOST (KONTEMpLAcIjA),

1899., MOdERNA gALERIjA, ZAgREB
159
ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, FILOZOF,

1897., gLIpTOTEKA hAZu, ZAgREB
160
ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, SpOMENIK pALIM

VOjNIcIMA 78. ŠOKčEVIĆEVE puKOVNIjE, 1897.,
SAdRENI MOdEL, FOTOgRAFIjA, ARhIV ZA
LIKOVNE uMjETNOSTI hAZu, ZAgREB
Irena Kraševac “Umjetnosti njezina sloboda”: Gustav Klimt i Ivan Meštrović, slikarski i kiparski odgovor na secesiju
161
ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, NAdgROBNI

SpOMENIK OBITELjI LEITNER, 1909., BRONcA,
gLIpTOTEKA hAZu, ZAgREB
ranjenog vojnika koji uz krik pada s podignutom puškom u ruci u danom je vremenu bio
velik iskorak i novost u do tada vrlo klasičnoj spomeničkoj plastici, kako zbog ekspresiv-
nosti i dinamičnosti samog prikaza tako i zbog naglašeno impresionističkog načina obrade
površine. Skicu za ovaj spomenik izložio je 1898. na Hrvatskom salonu.
Važan trenutak za Frangeša bio je i odlazak u Pariz koji će ostaviti traga na njegovu kipar-
stvu. Već Ljubo Babić dobro upućuje na činjenicu da je Frangešov opus teško podijeliti u
razvojne faze jer se u svomu opusu koji seže od sitne plastike, medalja, plaketa do javnih
spomenika, nerijetko vraća klasičnom akademskom realizmu, kao i impresionističkoj
modelaciji i simbolizmu.
U modelaciji se približio i bečkoj secesiji osobito u sitnoj plastici, plaketama iz 1903. koje
prikazuju četiri godišnja doba Proljeće, Ljeto, Jesen i Zima, “svaka s florealnim simbolima
u kosi i s plošnom, dekorativnom obradom.” 13 Zasebnu dionicu u Frangešovu opusu čine 13. gRgO gAMuLIN, Hrvatsko kiparstvo xix.
i xx. stoljeća, Zagreb, 1999., 95.
nadgrobni spomenici kod kojih smrti pristupa alegorijskim prikazima naglašene liričnosti i
poetičnosti. Među njima treba izdvojiti alegorijsku kompoziciju za Spomenik obitelji Leitner
(1906.) koju će G. Gamulin okarakterizirati kao “remek djelo naše secesije i sepulkralne
skulpture uopće”.14 Drugi nadgrobni spomenik, reljef Pjesnikova muza iz 1909., izađen za 14. Isto, 96.
grob pjesnika j. E. Tomića, prikaz je kojim dominira lik mlade djevojke s lirom u ruci koja
izranja iz lišća, a čiji plasticitet doseže gotovo punu plastiku. A. g. Matoš opisao ju je kao vilu
koja lebdi iznad groba, s vječnom melankolijom gracioznog pogleda kao da traži pjesnika: 15. ZdENKA MARKOVIĆ (bilj. 3), 193.
“… cjelina se čini kao jedna melodija, koja se riješila težine materije”. Poetičan je prizor, a
15
16. IVE ŠIMAT BANOV (bilj. 12), 53.
ideja smrti kod Frangeša ima meditativne, a ne uznemirujuće biljege.16

162
ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, pROLjEĆE, ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, LjETO, 1903.,

1903., gLIpTOTEKA hAZu, ZAgREB gLIpTOTEKA hAZu, ZAgREB
ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, jESEN, 1903., ROBERT FRANgEŠ MIhANOVIĆ, ZIMA, 1903.
gLIpTOTEKA hAZu, ZAgREB gLIpTOTEKA hAZu, ZAgREB
Frangeš će se već od povratka u Zagreb krajem 1895. početi baviti pedagoškim radom kao
nastavnik na Obrtnoj školi, a potom će biti jedan od važnih sudionika osnivanja Privreme-
ne više škole za umjetnost i umjetni obrt 1907. te cjelokupnoga likovnog života u Zagrebu
prve polovine 20. stoljeća.
Rudolf Valdec u Beču će provesti samo dvije školske godine pohađajući, jednako kao i R.
Frangeš, opći, pripremni kiparski tečaj kod Augusta Kühnea od 1889. godine. Prema svje-
dodžbi iz školske godine 1890./91. koja je pohranjena u Valdecovoj ostavštini u Arhivu za
likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vidi se da je na pripremnom
tečaju slušao ornamentalno crtanje kod Karla Hrachowine te modeliranje, anatomiju i
crtanje akta (Aktzeichen) kod Andreasa Grolla. Nakon dvije godine, 1892. Valdec se od-
lučuje nastaviti školovanje na münchenskoj akademiji te traži od Kraljevske zemaljske
vlade stipendiju za nastavak studija u Münchenu i u siječnju 1893. financijska je potpora i
17. Dokument se čuva u Ostavštini Valdec u odobrena.17 Valdec akademiju završava 1896. godine i vraća se u Zagreb te će biti angažiran
Arhivu za likovne umjetnosti hAZu.
na izradi dekoracije za palaču u Opatičkoj 10; za pročelje će izraditi klasične portretne biste
Platona i Aristotela (1898.).

163
RudOLF VALdEc, LjuBAV SESTRA SMRTI, RudOLF VALdEc, NAdgROBNI

1898., gLIpTOTEKA hAZu, ZAgREB SpOMENIK STjEpANA MILETIĆA —
MORS LIBERATRIx, 1906., gROBLjE
MIROgOj-ARKAdE, ZAgREB
Duhu vremena kraja stoljeća u ranim se radovima približava karakterističnim egzistencijali-

stičkim temama kao što su smrt i prolaznost te ćemo temu smrti naći na dva njegova reljefa
izlagana na izložbi Hrvatskog salona 1898. u Umjetničkom paviljonu. Ljubav, sestra smrti
(1898.) simbolistički je reljef u kojem u jednom liku stapa ljubav i smrt odnosno mladost
i smrt. Prikaz je to mlade žene kojoj se polovica lica mekih i senzualnih crta iznad usana
pretvara u kostur praznih očnih i nosne duplje, kose obavijene velom i okrunjene trnovom
krunom, a u središtu prikaza jest kalež kojeg drži ruka smrti. Alegorija je to prolaznosti ži-
vota i ljubavi. Temu smrti, odnosno prolaznosti ljudskog života obrađuje i u drugom reljefu
koji nosi naziv Memento mori (1898.); reljef horizontalnog formata prikazuje lik muškarca
s kapom lude koji u ruci drži mrtvačku glavu s krunom. Prikazani su iz profila, a kritičar
Dušan Plavšić u liku muškarca prepoznao je Valdecove crte lica.18 Prikaz je to iz kojeg kao da 18. d. p. NIKOLAjEV, Rudolf Valdec, Obzor, 9.
rujna 1899., 3.
progovara: nije li luda taj koji misli pobijediti smrt? U skupinu ovih radova treba pridružiti i
nešto kasniji reljef za grobnicu Stjepana Miletića, prvog intendanta Hrvatskoga narodnog
kazališta, s prikazom Mors Liberatrix iz 1909., smještenu u Malu arkadu na groblju Mirogoj.
Smrt osloboditeljicu Valdec je prikazao sasvim naturalistički kao kostur s dugačkim krilima
obavijen u gustu draperiju oštrih linija s velom na glavi. Smrt je ponovno ženski lik, no od
ljudskog obličja ovdje je ostao samo kostur. U lijevoj ruci drži lance s okovima, zemaljske
okove od kojih donosi oslobođenje, a u desnoj je ruci veliko raspelo čiji vrh obavija zmija
Uroboros koja grize vlastiti rep, stvarajući krug kao simbol vječnosti. U vrijeme kada je

164
RudOLF VALdEc, gENIj (SpuTAN gENIj), NEpOZNATI AuTOR, pORTRET RudOLFA

1898., FOTOgRAFIjA, ARhIV ZA LIKOVNE VALdEcA pRI IZRAdI KIpA SpuTANI gENIj,
uMjETNOSTI hAZu, ZAgREB 1898., KABINET gRAFIKE hAZu, ZAgREB
165
RudOLF VALdEc, VLAdIMIR RudOLF VALdEc, pORTRET gROFIcE

LuNAčEK, 1905., MOdERNA MARgITE KhuEN-hédERVáRy, 1902.,
gALERIjA, ZAgREB MOdERNA gALERIjA, ZAgREB
nastao, ali i poslije, ovaj je reljef izazvao brojne kritike koje su tek malo ublažene činjenicom
da je reljef nastao po zamisli samog pokojnika.19 19.“Neukusnu simboliku Miletićeva spome-
nika nije skrivio Valdec, već je to privatna
zasluga Miletića koji je oporučno dikti-
rao one nemogućnosti.” — LjuBO BABIĆ,
Još jedna Valdecova simbolistička skulptura koja je nažalost uništena jest Genij (Sputani Umjetnosti kod Hrvata, Zagreb, 1943., 159.
genij) izložena na Hrvatskom salonu 1898.; osim fotografija, sačuvana je tek skica/slika zasad
nepoznatog autora koja prikazuje Valdeca kako modelira ovu skulpturu. Lik genija raširenih
krila, svijenih leđa te ruku i nogu vezanih o deblo, simbolički je prikaz umjetničke neslobode
i sputanosti u kojoj se prepoznao i pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević te mu je skulpturu
Valdec poklonio.20 Nakon Kranjčevićeve smrti 1908., Valdec je izradio nadgrobni spomenik 20. “Kad je Valdec načinio kip ‘Sputani genij’,
sviđalo se to Kranjčeviću, jer je osjećao
ponavljajući u reljefu ovaj isti motiv. Ovom vrlo plodnom razdoblju Valdecova stvaralaš- sebe u ovoj simbolici, pa mu je Valdec
ovaj kip poklonio. Kranjčević ga je imao
tva pripada i sadreni reljef Magdalena (1898.) koji je također bio izložen na Salonu 1898.; do smrti u svojoj sobi.” — ANTONIjA
TKALčIĆ KOŠčEVIĆ, Sjećanje na prve ge-
naturalistički je to prikaz nage žene koju tek aureola i križ definiraju kao posrnulu sveticu. neracije Umjetničke akademije u Zagrebu,
Zagreb, 2007., 22.
Valdec je u ovom razdoblju izradio i niz portreta najznačajnijih predstavnika kulturno-um-

jetničkog i političkog života koje izlaže na izložbama Društva umjetnosti. Lj. Babić povlači
paralelu s Vlahom Bukovcem u slikarstvu iako svakako primat u virtuoznosti daje Bukovcu:
“... što je za naše društvo bio Bukovac kao portretist u slikarstvu, to je donekle u kiparstvu u
isto vrieme Valdec”.21 Jedan od najuspjelijih i najpoznatijih Valdecovih portreta jest portret 21. LjuBO BABIĆ (bilj. 19), 157.
kritičara Vladimira Lunačeka, također bečkog studenta.
Valdec će kao i R. Frangeš Mihanović biti dugogodišnji profesor na zagrebačkoj likovnoj

akademiji počevši od 1908.

166
ivo KeRdić i ivan MeštRović
Drugu generaciju hrvatskih kipara, desetljeće mlađu od svojih prethodnika, činili su Ivo
Kerdić i Ivan Meštrović koji u Beč odlaze upravo u samom jeku secesije. Nešto kasnije 1908.
kod Meštrovića u Beč dolazi i kipar Toma Rosandić.
Ivo Kerdić krenuo je, kao i njegovi stariji kolege Valdec i Frangeš, od zagrebačke Obrtne
škole koju završava 1899. usmjerivši se na bravarski obrt kod profesora Burića i V. Rimaya,
a nakon čega započinje kao bravarski pomoćnik kod poznatoga zagrebačkog majstora
Devidea u Ilici. Započevši kao bravar, Kerdić nije kao Valdec i Frangeš mogao uživati skrb
Zemaljske vlade i samog Ise Kršnjavoga, nego nakon Pariza gdje pomaže kod nastupa na
Svjetskoj izložbi 1900. ostaje raditi u Parizu u ljevaonici umjetnina nakon čega odlazi u Beč
bez ikakve financijske potpore te se sam bori za vlastitu egzistenciju radeći pritom različite
fizičke poslove kao primjerice gradnju mostova. O svom je životu ostavio dragocjeni ruko-
22. Neobjavljeni rukopis naslovljen Moj život pisni zapis22 iz kojeg, između ostalog, vrlo detaljno saznajemo podatke o njegovu boravku
i uspomene koji Kerdić započinje pisati
1944. godine, a zapisan je u tri bilježnice s i naukovanju u Beču.
nekoliko dodataka, pohranjen je u Arhivu
za likovne umjetnosti hAZu.
“Taj lijepi grad kako kažu Ljubavi Glazbe i umjetnosti. Barokno doba dalo mu je
obilježje sa svojim dvorovima i crkvama. Prostire se stisnut u podnožju gorskim
vijencem prema jugu, a prema sjeveru skliznuo se je prema plavom Dunavu, žili
kucavici cijelog Austro-ugarskog reicha. Njemu se plešu valceri na plavom Dunavu,
a on je mutan samo ne plav. Po njemu plove [nečitko, op. a.] i pune robe od Crnoga
mora do skrajne granice prostranog carstva. To je carski Beč dje svako jutro se
šeće preko Mariahilfe od Schonbrunna u Burg carskom kočijom i [nečitko, op. a.]
Njegovo veličanstvo po milosti božjoj car i kralj Franjo Josef ili ti Franzel kako
bi ga od mila zvali Bečani te kada bi zasvirala [nečitko, op. a.] i Deuchmeisteri
promarširali većega milja nije trebalo Bečankama, tim veselim plavušama koje
se podaju muziki i ljubavi. Tu dje je vrhovna vlast Parlament, carevinsko vijeće
tu su se krojili zakoni i svađali političari sviju ujedinjenih naroda velike carevine
koje podpisivao car Austriski Ugarski Češki Poljski Hrvatski i td. sa punim naci-
onalnom vladom. Tu su se bunili svi narodi osim Beča. Beč se nije trebao buniti
milijunski zalud hranjen porezima i hranom upočinjenih naroda carevine živio
je dobro i sin radnika. Oko carskog dvora sjatila se je vojska i visoko plemstvo,
kler i činovnici dvora, ministri koja je prozvana Dvorska Kamarila i koja je imala
u rukama upliv na dvoru u rješavanju odluka na dvoru. Princi i lakeji vezani sa
uličnim životom svijeta dali su Beču po koji škandal na njihovu razonodu, sve po
23. IVO KERdIĆ, Moj život i uspomene, neo- carskom španjolskom strogom ceremonijalu.”23
bjavljeni rukopis, bilježnica I.
U Beču prvo usavršava zanat radeći u uglednoj bravarskoj tvrtki Kunstschlosserei Valerian
Gillar gdje se polako, osim u kovačkom, usavršava i u cizelerskom poslu jer je tvrtka imala i
cizelereski odjel. Upravo će mu uspješni cizelerski poslovi otvoriti put do profesora Stefana
Schwartza, poznatog cizelera i medaljera, koji je od 1876. na Kunstgewerbeschule. Kerdić je
uspješno sudjelovao u izradi četiri metara visoke bakrene figure Fortune, kipara Rudolfa
Mayera, koja je bila smještena kao zaglavak na kupoli na jednoj novogradnji na Kärntner-
strasse. Figura je zbog statike morala biti izbijena iz bakra, a ne lijevana u bronci, pa je bila

167
sastavljena i varena iz više dijelova. Uspješno obavljenim poslom stekao je povjerenje kod
profesora Mayera koji ga je preporučio svom kolegi Stefanu Schwartzu na Kunstgewerbeschule.
“... kako nije bilo praznog mjesta uzeo me je za svog privatnog učenika te sam
u njegovom atelieru radeć uz toga dobrog majstora naučio cizelerski zanat (...)
Majstor Schwartz uveo me je u cizelirsko majstorstvo koje je on savršeno znao,
on je treći po redu od mojih učitelja majstorstva koji me od željeza i teški traverza
uvodi u novu spoznaju bakra, srebra i zlata u priče čudesnog stvaranja medalja.
plaketa te izbijenih nakita (...) Kroz dvije godine sjedeći kraj njega od 7 – 9 na ve-
čer moja sposobnost razvila se je tako da mi je povjerio izbiti i po koju slobodnu
stvarcu. Dvije godine bilo je dosta da sam ušao u sve faze cizelerskog zanata od
galvanizovanog ornamenta baroka, pa do izbijanja malog privjeska u zlatu. Tako
se je moje znanje upopunilo od kovača željeza do kovača srebra i zlata.”24 24. Isto.
Tijekom svoga boravka u Beču, družeći se sa slovenskim i hrvatskim umjetnicima, postao

je i član slovensko-hrvatskog umjetničkog Društva Vesna.25 Društvo su 1903. u Beču osno- 25. BETI žEROVc, Vesna ob izviru umetnosti,
u: Potlačena umetnost: zbornik, (ur.)
vali slovenski i hrvatski umjetnici, a postoji do 1906. godine. Svrha društva bila je njego- Barbara Borčić, Jure Mikuž, Ljubljana,
1999., 55 – 77.
vati hrvatsku i slovensku narodnu umjetnost te širiti svijest o nužnosti očuvanja narodne
umjetnosti. Cilj je naime bio stvoriti organizaciju svih hrvatskih i slovenskih studenata
(primijenjene) umjetnosti, a svrha organizacije bila je proučavati narodni stil na osnovi
ornamenta, veza, arhitekture, keramike koji se javljaju u hrvatskom i slovenskom narodu.
Član društva mogao je biti svaki student umjetnosti nastanjen u Beču. Kako su se hrvatski
studenti, osim Kerdića, povukli iz društva i prije nekih konkretnijih događaja, društvo će
ostati zabilježeno kao slovensko. Društvo nije imalo neki svoj umjetnički, formalni pro-
gram i više je funkcioniralo kao organizacija koja se zalaže za poboljšanje razvoja likovne
umjetnosti u Sloveniji te očuvanje narodne umjetnosti.26 Njihova je težnja bila i organizirati 26. Djaško umetniško društvo na Dunaju, Dom
in svet, god. 16, br. 10 (1903.), 631.
izložbu Vesne u Ljubljani ili u samom Beču, no do toga nikad nije došlo. Iako su od osnutka
u društvu prisutni i hrvatski umjetnici — kipar Ivan Meštrović i slikar Marko Rašica, interes
Hrvata za društvo bio je znatno manji nego onaj Slovenaca te ih se na sjednicama opominje
da se premalo angažiraju i da slabo agitiraju u Hrvatskoj da nađu članove podupiratelje.
Meštrović je, prema zapisnicima, očito vrlo brzo došao u sukob s ostalim članovima te je
iz društva istupio vjerojatno već 1904.27 Iz napisa u slovenskom tisku vidljivo je da 1904. 27. BETI žEROVc (bilj. 25), 57.
Kerdić čak ima funkciju nadzornika u odboru društva. Iste godine Kerdić kao član Društva
28 28. Z Dunaja, Slovenski narod, god. XXXVII,
br. 58 (11. ožujka 1904.), 2.
Vesna nastupa zajedno sa slovenskim umjetnicima na Prvoj jugoslovenskoj umetničkoj izložbi
u Beogradu gdje prvi put članovi Društva Vesna zajedno izlažu. Kerdić izlaže dvije brončane
plakete, radove nastale u Beču: Portret Ivana Meštrovića, Portret gđe. Kren i Ivica. Istodobno,
Meštrović izlaže u hrvatskoj sekciji, a među četiri djela jest i portret profesora Königa.
Godine 1906. Kerdić započinje svoje pravo akademsko obrazovanje u specijalnoj graver-
sko- medaljerskoj školi K. u. k. Graveur- und Medailleurschule profesora Rudolfa Marschalla,
upravo u vrijeme tzv. afere Marschall.29 29. IVAN MIRNIK, Rudolf Marschall i Ivo Ker-
dić, Peristil, 57 (2014.), 171 – 184.
“No, kako ja ne mogu u životu ništa imati bez peripetija nije i ovaj put išlo gladko
nešto pod konac semestra bude umirovljen prof. Tautenhayn po volji cesara
austrijskog i bez senata Akademije, a na njegovo mjesto imenovan bude prof

168
Marschall bez izbora senata sa dekretom od Njegovog veličanstva Kralja i cara
Franje Josipa II. Ovaj dekret onemogući prof. Marschallu vijeće na Akademiji jer
senat Akademije ospori mu pravo i afera Marschall zavitla dugo vrijeme burnih
manji i veći afera. Zbog tog slučaja stupe u štrajk đaci i profesori i škola bude za
dugo vrijeme zatvorena. Ministar prosvjete Hartel imao je tešku muku dok je tu
njemu samome a i Cesaru još više tu aferu skinuo sa dnevnog reda jer Cesarov
dekret nije mogao povući a Senat je čvrsto stao na svoje autonomno pravo te je
Ministar prosvjete Hartel učinio da bude vuk sit i koza cijela. Premjestio Specialnu
školu za gravere i medaljere sa Akademije te istu povjerio profesoru Marschallu,
da ju izvan Akademije vodi kao samostalno akademsko tijelo što je bilo bolje, jer
30. IVO KERdIĆ (bilj. 23), bilježnica II. na Akademiji nije bilo za izdržati.”30
Unatoč tomu, ispite je morao polagati na Akademiji što mu uz rad i činjenicu da pohađa
školu kod prof. Marschalla nije bilo nimalo lako.
“Kroz sve godine mojih studija ja sam napredovao koliko je to bilo moguće uz moje
teške prilike, popodne radio sam u radioni, a prije podne na Akademiji. Navečer
sam se pripravljao za ispite koje sam morao napraviti te godine na Akademiji da
budem upisan kao redoviti student u Specialnu školu. To su svi ispiti počam od
intelligenzprüfunga pa sve teoretske predmete: Historija umjetnosti, oblici, Histo-
riju, Anatomiju, Stillehre, perspektivu i dr. Uz to moje znanje njemačkog jezika nije
bilo podpuno te sam muku mučio dok sam sve to skroz tu godinu prošao. Sve te
ispite sam polagao pred komisijom na Akademiji lijepih umjetnosti pa si možete
misliti moj položaj kao studenta prof. Marschalla i još k tomu Hrvata koji je za tu
njemačku gospodu bio trn u oku. Uz sve te peripetije na ispitima sam se dobro
držao i prošao pokoji put i pohvalno. Sve to vrijeme živio sam ja od zaslužbe što
sam jednom pogrebnom društvu posmrtne maske uzimao. To je jedno vrijeme
bila nova profesija u Beču i dobro unosna. Od toga posla plaćao sam školarinu, a
hranio sam se bijedno, kroz cijele noći nisam spavao, učio sam za ispite, tako da
31. Isto. su mi živci klonuli, a ja sam podpuno iscrpljen.”31
Po završetku školske godine 1906./07. održana je prva izložba školski radova Graveur- und
32. Theater, Kunst und Musik, Reichspost, Medailleurschule i upravo te godine nagradu za ukupan uspjeh na studiju, tzv. studienpreis,32
god. XIV, br. 176 (3. kolovoza 1907.), 11.
dobiva Kerdić, tada đak prve godine. Na izložbi su sljedeći njegovi radovi: Otmica nevjeste
u Bosni (skica za nadgrobni spomenik), reljef portret Jurja Biankinija, arhitekta Ehrilcha,
Ivana Meštrovića i prijateljice Vide Kavčič. Danas nam je od njih poznat tek portret arhitekta
Ehrlicha. Godine 1909. izradio je svoju prvu punu plastiku, skulpturu Poljubac za koju mu
je kao model poslužio dobar prijatelj Bugarin Cenof: “Cenof bijaše vanredno lijep mladić,
pa mi je on služio za model studiji za Poljubac, a njegova prijateljica bila je žrtva njegovim
poljupcima. Mada ta skulptura nije važna sama po sebi, ali to je moj prvenac plastičnog
33. Theater, Kunst und Musik, (Neuigkeits) izražaja.” Tu će skulpturu izložiti i na školskoj izložbi 1909. godine.33 Skulptura Poljubac
Welt Blatt, 140 (23. lipnja 1909.), 18.
djelo je sasvim u duhu secesije, mekih linija, vrlo senzualno, a zasigurno je Kerdić poznavao
i Rodinov ali i Klimtov Poljubac. Iste godine sudjeluje s tri plakete i na izložbi Hrvatskog
društva umjetnosti u Zagrebu.

169
IVO KERdIĆ, pOLjuBAc, 1909., MOdERNA

gALERIjA, ZAgREB
170
IVO KERdIĆ, pLES hRVATA u BEču, 1912., IVO KERdIĆ, pRIBOR ZA pISANjE, OKO 1911.,
MOdERNA gALERIjA, ZAgREB MuZEj ZA uMjETNOST I OBRT, ZAgREB
Specijalnu školu kod prof. Marschalla završava 1911., a nakon toga radi u radionicama
Wiener Werkstätte: “Za vrijeme moga rada u Wienner Werkstate postizavam uz moje već
stečeno umjetničko znanje vještinu majstorstva koje mi i te kako dobro dolazi u mojem
budućem radu u crkvenoj umjetnosti kao kovač srebra. No uz sav rad u radionici uz dosta
malu plaću moj rad u Kovnici nisam napuštao što više ja sam marljivo posjećivao određene
34. IVO KERdIĆ (bilj. 23). satove.”34 Iste godine u Zagrebu se održavao 2. svesokolski slet te je od Kerdića naručena
prigodna medalja, te dolazi u Zagreb i tom ga prigodom Robert Frangeš poziva da dođe
kao profesor na Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt kako bi predavao me-
daljerstvo te vodio ljevaonicu. Taj će poziv prihvatiti, ali tek nakon što je odradio praksu u
kovnici, pa u Zagreb dolazi 1913. godine, a njegovim odlaskom iz Beča završit će boravak
ove generacije u tom gradu.
Godinu prije odlaska izradio je i medalju za ples Hrvata u Beču: “Ples je vrlo dobro uspio.
Ja sam za spomenicu napravio medalju Ples Hrvata u Beču prikazavši fragment od tri fi-
gure iz kompozicije kolo koje sam još u Davoru škicirao. To je prva moja medalja s kojom
stupam u javnost, a koja upada Mađarima u oči te ju proglasiše trijalistička medalja i bude
reproducirana u mnogim peštanskim novinama sa komentarom na taj naš Ples Hrvata u
35. Isto. Beču, a kroz čiju svrhu postadoh poznat u javnosti Mađarske i Austrije.”35
Posljednje Kerdićevo djelo nastalo u Beču skulptura je Majka i dijete (Madona) koja će zbog
nagosti majke/Bogorodice izazvati burne reakcije u zagrebačkim crkvenim krugovima.
“Ovo je bio zadnji rad u Beču, prije nego sam nastupio mjesto stručnog učitelja na Obrtnoj
školi i dodijeljen na rad na Školu za umjetni obrt u Zagrebu. Nagovorom prof. Frangeša
primio sam ovo mjesto da njemu olakšam trud oko organizacije ljevaonice koja je u to doba
36. Isto. bila osnovana.”36 Za skulpturu mu je kao model poslužila tada buduća supruga, Bečanka

171
Katarina Stark. Iz bečkog su razdoblja i predmeti primijenjene umjetnosti kao što je pribor
za pisanje i okvir za fotografiju na kojima su tipični secesijski ornamenti.
Ivo Kerdić do svoje će smrti raditi na zagrebačkoj likovnoj akademiji vodeći godinama
ljevaonicu te predajući svoja dragocjena iskustva sa školovanja u Beču brojnim kiparima
zagrebačkim đacima.
Ivan Meštrović u Beču je, čak i bez formalne naobrazbe kojom bi mogao uopće pristupiti
pohađanju akademije, svojim talentom premostio i tu prepreku i nakon priprema kod kipara
O. Königa upisao likovnu akademiju. Vrlo brzo ostvario je u Beču velik uspjeh i afirmirao
se od samih početaka. Od 1903. aktivno izlaže s Udruženjem likovnih umjetnika Austrije
— Secesija i Hagenbundom, postigavši slavu, te ga i kritika proglašava najvećim kiparom
Secesije.37 Upravo zbog toga i na ovoj izložbi zauzima posebno mjesto te je obrađen kao 37. IRENA KRAŠEVAc (bilj. 1), 11.
zasebna tematska cjelina.
Meštrovićev boravak u Beču istodoban je s Kerdićevim, te se u svojim sjećanjima osvrće i

na svoga prijatelja iz bečkih dana i njegove početke, pa ovdje donosimo neke od crtica iz
Kerdićevih uspomena.
“U isto vrijeme na Kunstgewerbeschule kod prof. Königa bio je kao privatni učenik
mladi samouki kipar Meštrović kojeg je brat profesora Königa doveo u Beč na
nauke pa je prof. König uzeo dužnost da se za prve godine u kiparstvu brine za
Meštrovića. On se i kašnje zauzima za njega i podupire ga i materijalno.
(...)
Sastali smo se kod prof. Königa pukim slučajem i od toga vrijemena bili smo ne-
razdruživi cijelo vrijeme našeg studentskog života i sa njim proživljujem spoznaju
proživljavanja plastičkih forma. On je prvi bio koji je meni ulio ljubav za kiparstvo,
gledajući njega kada radi i kako brzo ovladava materiju bila je to za mene velika
škola u kiparstvu.”38 38. IVO KERdIĆ (bilj. 23).
Nakon toga Meštrović upisuje Akademiju likovnih umjetnosti te od 1902. pohađa opću
kiparsku školu Edmunda Hellmera, a od 1903. kod Hansa Bitterlicha: “Veliki talent toga
mlada Dalmatinca traži svoj uspon te nije čudo da je iste godine bio primljen na Akade-
miju lijepih umjetnosti u Beču, kod prof. Biterlicha.”39 Godine 1904. upisuje i specijalni 39. Isto.
arhitektonski tečaj kod profesora Friedricha Ohmanna.
Tijekom boravka u Beču Meštrović se intenzivno druži i s Tomislavom Krizmanom s ko-

jim dijeli atelijer u Beatrixgasse 14a u kojem 1904. priređuju zajedničku izložbu, a iz toga
razdoblja datira i Meštrovićev Portret Tomislava Krizmana.
“Meštrović u to doba bio je kao i Krizman napadno obučen upadao je svima u oči
svojim širokim klobukom i dugom kosom, te vezane kravate ispod vrata, svi su
ih poznavali u Beču kao neke reklame. Krizman je kašnje čisto Bidermajerski
izgledao, pa mi je upravo neugodno s njime se na cesti pojavljivati.”
40. Više o Ivanu Meštroviću vidi u člancima

Meštrović u Beču ostaje do 1908. godine kada odlazi u Pariz, a svoj će najveći bečki uspjeh Irene Kraševac u ovoj publikaciji.
doživjeti 1910. samostalnom izložbom u Secesiji.40

172
IVAN MEŠTROVIĆ, pORTRET TOMISLAVA

KRIZMANA, 1905., MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA,
ATELIjER MEŠTROVIĆ, ZAgREB
173
IVAN MEŠTROVIĆ, pORTRET VLAhE

BuKOVcA, 1908., MuZEjI IVANA
MEŠTROVIĆA, gALERIjA IVANA
MEŠTROVIĆA, SpLIT
Na kraju treba spomenuti i kipara Tomu Rosandića koji je od rane mladosti radio i učio
klesarski zanat u klesarskoj radionici Pavla Bilinića u Splitu, nakon čega je boravio u Italiji,
a potom pismeno moli Ivana Meštrovića da ga primi u Beču. U Beč dolazi 1908. godine i
radi na Meštrovićevim mramornim skulpturama, a nakon Meštrovićeva odlaska u Pariz
radi samostalno. Rosandić se pokušao upisati te je prošao na Akademiji u Beču, no profe-
sor Bitterlich ga odbija s obrazloženjem da već ima znanja i izgrađen vlastiti stil. Tijekom
boravka u Beču izložit će 1909. godine na xxxIII. izložbi Secesije dvije skulpture: Glavu
jednog pjesnika i Starca.41 Kao što u svom osvrtu kaže Božo Lovrić, Rosandić nije impresi- 41. BOžO LOVRIĆ, Naši umjetnici u Beču —
Toma Rosandić, Savremenik, god. IV, br.
onist, vjeran je monumentalnoj formi i realističnoj dovršenosti. Rosandić će za vrijeme 5 (1909.), 284 – 285.
Prvoga svjetskog rata završiti u Srbiji te će ostatak života, do pred smrt, provesti uglavnom u
Beogradu gdje je i danas u njegovu atelijeru koji je darovao gradu, Muzej Tome Rosandića.
Za hrvatske kipare Beč i bečka Akademija likovnih umjetnosti kao i Kunstgewerbeschule značit
će temelj i polazište na kojem će se graditi njihovo profesionalno bavljenje kiparstvom, a u
slučaju Ivana Meštrovića i mjesto strelovite afirmacije i slave. I starija generacija — Frangeš
i Valdec — kao utemeljiteljska generacija, kao i mlađi Kerdić i Meštrović, bit će profesori
na zagrebačkoj akademiji. Beč kao glavni grad Europe na prijelazu stoljeća neće biti samo
mjesto obrazovanja i stjecanja kiparskih i medaljerskih vještina nego će biti i duhovno
ishodište i ishodište tema.

174
RužA, pETAR I IVAN MEŠTROVIĆ u BEčKOM ATELIjERu,

BEč, 1906., MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA,
Irena Kraševac Moderna umjetnost i naručitelji: kuća Wittgenstein ispunjena ‘Mestrowitz-Statuama’

Irena Kraševac 175
“UMJETNOSTI NJEZINA SLOBODA”:

GUSTAV KLIMT I IVAN MEŠTROVIĆ,
SLIKARSKI I KIPARSKI ODGOVOR
NA SECESIJU
Umjetnički potencijal mladog Ivana Meštrovića oslobodio se dolaskom u Beč 1900. godine
te je u samo nekoliko mjeseci prevladao krizu identiteta i od neukog ali darovitog mladića
iz dalmatinskog zaleđa postao umjetnik prema bečkim mjerilima s početka stoljeća. Me-
štrović se vrlo rano priključio Secesiji i njezinu proklamiranom stremljenju umjetničkoj
slobodi, a njegove rane skulpture i crteži tematski i slobodom obrade ulaze među najviše
zasade secesijskog razdoblja. Podvlačeći pak zajednički nazivnik u umjetnosti razdoblja
secesije, možemo zaključiti da je on zastupljeniji u tematskom nego u stilskom pogledu.
Slikarstvo i skulptura oko 1900. streme bizarnim temama — san, bolest, život i smrt — toliko
zastupljene u Meštrovićevim ranim radovima, povezuju ga izravno s bečkom secesijom i
njezinim najistaknutijim predstavnikom Gustavom Klimtom.
Kao student bečke Akademije likovnih umjetnosti na Schillerplatzu, u neposrednoj bli-

zini Secesije, Meštrović je zasigurno bio upoznat s burnim reakcijama u umjetničkim
krugovima i u javnosti koje su izazvale Klimtove Fakultetske slike. Prvu alegorijsku sliku,
Filozofija, Klimt je pokazao na VII. izložbi Secesije u proljeće 1900. godine. Na x. izložbi
1901. izložena je Medicina, a studije aktova za tu monumentalnu kompoziciju objavljene
su u časopisu Ver Sacrum, izazvavši skandal velikih razmjera te je čak državno odvjetništvo
kanilo uništiti cijelu ediciju, što je sud odbio s obrazloženjem “da je časopis namijenjen
samo umjetnicima”. Izoštrena polarizacija mišljenja oko Klimtovih slika izazvala je dotad
neviđen broj posjetitelja na izložbi. U međuvremenu je nastala i Justicija, 1903. godine, a
sve tri slike izložene su na xVIII. izložbi Secesije u postavu Kolomana Mosera. Izložba je
trajala od 14. listopada 1903. do 6. siječnja 1904., a na njoj su bila pokazana najznačajnija
Klimtova djela nastala do 1903., uz brojne studije i crteže. Da je izložba pobudila zanimanje
i naših umjetnika, svjedoče činjenice da je Tomislav Krizman spominje u pismu Dušanu
Plavšiću, a u Meštrovićevoj ostavštini nalazi se katalog te izložbe, kao jedna od popudbina
koje je ponio iz Beča i zadržao među osobnim stvarima. Recepciju Klimtova djela nalazimo
podjednako u Krizmanovoj stilizaciji i dekorativnosti kao i u Meštrovićevu naturalizmu
koji ne preza pred prikazivanjem razgolićene ljudske stvarnosti.
“Umjetnosti njezina sloboda”: Gustav Klimt i Ivan Meštrović, slikarski i kiparski odgovor na secesiju Irena Kraševac
176
guSTAV KLIMT, FILOZOFIjA, 1899., ©ÖSTERREIchISchE

NATIONALBIBLIOThEK, BILdARchIV (SLIKA jE IZgORjELA
u SVIBNju 1945. u dVORcu IMMENdORF)
177
guSTAV KLIMT, MEdIcINA, 1900., ©ÖSTERREIchISchE

NATIONALBIBLIOThEK, BILdARchIV (SLIKA jE IZgORjELA
u SVIBNju 1945. u dVORcu IMMENdORF)
178
guSTAV KLIMT, juSTIcIjA, 1903. ©ÖSTERREIchISchE

NATIONALBIBLIOThEK, BILdARchIV (SLIKA jE
IZgORjELA u SVIBNju 1945. u dVORcu IMMENdORF)
179
KLIMTOVA IZLOžBA u SEcESIjI, 1903., pOSTAV:

KOLOMAN MOSER, ©ÖSTERREIchISchE
NATIONALBIBLIOThEK, BILdARchIV
Od svih kipara koji se pojavljuju na secesijskim izložbama, Meštrović je jedini kojeg možemo
smatrati kiparskim pandanom slikarstvu Gustava Klimta jer je dosegnuo originalnost i visoku
umjetničku kvalitetu u svom metieru što je naglašeno u ranom razdoblju upravo izborom
bizarnih tema simbolističkog sadržaja te naglašenog naturalizma, posebice u ekspresivnoj
gestici i pozama ženskih aktova, te prikazivanju ljudskih figura u svim životnim razdobljima,
od djetinjstva do starosti. Klimt i Meštrović na nekoliko svojih djela tematiziraju ljudsku
prolaznost kroz proces starenja. Klimtova Tri razdoblja u životu žene, 1905., svoj “kiparski”
odraz imaju u Meštrovićevim skulpturama Nevinost i Starica, a životni krug ponajbolje te-
matizira i prikazuje Zdenac života, također iz 1905. godine. Klimtovi likovi starca u profilu
kojeg obavijaju zmijoliki krakovi polipa na slici Justicija i frontalno postavljenog očajnika
koji rukama zakriva lice na slici Filozofija, pojavljuju se na Meštrovićevu crtežu Četiri filozofa
(Četiri naga starca), 1906., na kojem je prikazao muške figure pognutih glava, koštunjavih
tijela obješene kože, s lubanjom i zmijom u podnožju. Skulptura Na grobu mrtvih ideala,
1903., portret je prijatelja, slikara Mirka Račkoga prikazanog kao klimtovskog očajnika koji
rezignirano podržava pognutu glavu, a sličan motiv ponavlja na skulpturama Grizodušje,
1907., i Pjesnik, 1906., koju poznajemo prema fotografijama iz umjetnikova bečkog atelijera.
Prisutnost i povezanost erosa i smrti bilo je ishodište tema i motiva mnogim umjetnicima
koji su stvarali oko 1900. godine, a dominirat će u Klimtovim djelima iz razdoblja bavljenja
Fakultetskim slikama. Meštrovićeva recepcija zamjetna je i na drugim djelima u kojima
klimtovske teme i motive prevodi u svoj medij, skulpturu. Kao primjere Meštrovićevih
alegorijskih figura, transponiranih u mistične i bizarne sadržaje, navodimo skulpture nastale
180
guSTAV KLIMT, VARLjIVE SVjETLOSTI,

1903., pRIVATNO VLASNIŠTVO
181
IVAN MEŠTROVIĆ, čETIRI FILOZOFA

(čETIRI NAgA STARcA), BEč, 1906.,
KABINET gRAFIKE hAZu, ZAgREB

182
guSTAV KLIMT, STudIjA ZA pOEZIju NA BEEThOVENOVOM guSTAV KLIMT, VERITAS (STudIjA ZA FAKuLTETSKu
FRIZu, 1901., STROBL, wVZ NR. 830, VL. SLIKu juSTIcIjA), 1903., STROBL, wVZ NR. 924, VL.
w & K – wIENERROIThER & KOhLBAchER, BEč w & K – wIENERROIThER & KOhLBAchER, BEč
183
guSTAV KLIMT, pOžudA (LEžEĆI AKT) STudIjA ZA

BEEThOVENOV FRIZ, 1901., STROBL, wVZ NR. 815,
VL. w & K - wIENERROIThER & KOhLBAchER, BEč
guSTAV KLIMT, LEžEĆI AKT, STudIjA ZA judITu II,

OKO 1908., STROBL, wVZ NR. 3604, VL. w & K
– wIENERROIThER & KOhLBAchER, BEč
184
IVAN MEŠTROVIĆ, gRAd dIS, BEč, 1905., IVAN MEŠTROVIĆ, LjuBAVNIcI S KRILATOM
MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA, gALERIjA ZMIjOM, BEč, 1905., MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA,
IVANA MEŠTROVIĆA, SpLIT gALERIjA IVANA MEŠTROVIĆA, SpLIT
u Beču, Bolesnica, 1902., Poljubac smrti, 1904., Očaj, 1904., Strast, 1904., Žrtva nevinosti,
1903. – 1904., te velike kompozicije Timor Dei, 1904., Zdenac života, 1905., i Vrelo života, 1907.
U Meštrovićevu opusu posebno mjesto zauzimaju rani crteži nastali u Beču 1904. – 1905.
godine, a koji se kao skice ne referiraju na skulpture nego se odlikuju samostalnom slikov-
nom kvalitetom. Riječ je o četiri crteža inspirirana Paklom iz spjeva Božanstvena komedija
Dantea Alighierija, koje je Dalibor Prančević povezao s motivima Francesce i Paola, te Pred
Minosom, Vanni Fucci i Fortuna. Temu mu je sugerirao Iso Kršnjavi koji se u razdoblju od
1904. do 1906. godine bavio prijevodom u prozi Danteova spjeva te ga u nastavcima objav-
ljivao u zagrebačkim Narodnim novinama. Meštrović i Kršnjavi upoznali su se u Beču 1904.
i tom ga je prigodom Meštrović portretirao. Kontakt će nastaviti dopisivanjem na relaciji
Zagreb — Beč, a iz pisama doznajemo brojne pojedinosti Meštrovićeva promišljanja teme. U
arhivskom fondu Ise Kršnjavoga u Hrvatskom državnom arhivu sačuvana su pisma mladog
Meštrovića poslana iz Beča, dok pisma I. Kršnjavoga upućena kiparu nažalost nisu sačuvana.
Motivi iz Danteova spjeva povezani su s umjetnicima hrvatske moderne, dapače, inspiracija

tom temom rezultirala je nekim od ponajboljih djela u opusu Bele Csikosa Sesije, te Vlahe
Bukovca i Mirka Račkoga s kojima se Meštrović druži u Beču. Bukovac na samostalnoj
izložbi u Salonu Eugena Artina 1903. izlaže Trilogiju iz Dantea, a slike Čistilište i Pakao
dovršene su i signirane u Beču 1902. godine. Rački na osnovi narudžbe Ise Kršnjavoga od
1904. godine radi na ilustracijama Božanstvene komedije, a u Beču 1906. dovršava Grad Dis,
jednu od najboljih slika hrvatskog simbolizma. U isto se vrijeme Bela Csikos Sesia nakon
slike Dante pred vratima čistilišta, 1898., namijenjene Odjelu za bogoštovlje i nastavu u
Opatičkoj ulici 10, ponovno vraća danteovskim temama.
Meštrovićevi crteži s motivima prema Danteovu spjevu najviše su se približili Klimtovoj

likovnoj morfologiji koju je razradio na Fakultetskim slikama. Vertikalnu neuravnoteženu
kompoziciju, u kojoj jedna strana slike dominira mnoštvom likova dok je drugi dio gotovo
Irena Kraševac “Umjetnosti njezina sloboda”: Gustav Klimt i Ivan Meštrović, slikarski i kiparski odgovor na secesiju
185
IVAN MEŠTROVIĆ, pREd MINOSOM, IVAN MEŠTROVIĆ, FRANcEScA I pAOLO,

BEč, 1905., MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA, BEč, 1905., MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA,
gALERIjA IVANA MEŠTROVIĆA, SpLIT gALERIjA IVANA MEŠTROVIĆA, SpLIT
prazan, te “paklene” klaustrofobije poznate s Filozofije i Medicine, Meštrović ponavlja u

crtežu Pred Minosom. Sputani Vanni Fucci fantomski izranja iz tamne pozadine proparane
bljeskom munje, a takve prijeteće atmosferske pozadine također su poznate s Klimtovih
alegorijskih slika. Izmučena ljudska tijela, memento mori razasutih lubanja i kostura i zmije
koje plaze po njima također spadaju u Klimtov repertoar, kao i bestežinski likovi Francesce
i Paola. Istom motivskom krugu, inspiriranom Danteom i Klimtovim Fakultetskim slikama,
pripadaju brojne skulpture i reljefi nastali u Beču između 1903. i 1907. godine. Posljednji
poljubac vertikalno je komponiran od dviju glava, mlade žene bezizražajnoga umirućeg
pogleda i nad njom pognutoga muškog lika koji se grčevito drži za njezinu kosu. Žrtva ne-
vinosti ležeći je akt krhkog tijela, isturenih kostiju zdjelice i rebara, “izmučeni polumrtvac”
(A. Milčinović), koja desnom rukom štipa vlastitu kožu, kao bizaran i rijedak kiparski detalj
kojim oživljava blijeda sadra skulpture. Majčina briga druga je verzija iste teme koja prika-
zuje zabrinutu majku koja čvrsto prigrljuje bolesno dijete. Meštrović ju je izlagao 1905. na
Jubilarnoj izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Umjetničkom paviljonu, a potom 1906.
godine na xxVI. izložbi bečke Secesije. Svojim formalnim i stilskim značajkama ova djela
najavljuju kiparevo remek-djelo ranog razdoblja, znameniti Zdenac života, na kojem je
sumirana galerija likova koji su se dotada pojedinačno javljali u njegovim djelima, ljubavne
parove, odbačeno dijete, rezigniranog starca, u kojima se ogledaju čežnje i žudnje slabog
čovječanstva, težnja za ljudskom solidarnošću i rasap u osvitu moderne civilizacije. Sece-
sijska simbolika Zdenca života u prikazivanju alegorija čežnje, nade, žudnje — u sukobu
s neprijateljskim moćima, prolaznošću i ljudskom slabošću — povezuju ga s Klimtovim
djelima iz faze Fakultetskih slika i Beethovenova friza.
Na dvije izložbe bečke Secesije Klimtova i Meštrovićeva djela izložena su s ostalim sece-
sionistima; Meštrovićev je premijerni nastup bio na xVII. izložbi održanoj od ožujka do

svibnja 1903. s djelom Bolesnica koju povezujemo s Klimtovim ženskim likovima sklopljenih
ruku, zatvorenih očiju, beživotnoga melankoličnog izraza, kakvi se pojavljuju na Fakultet-
skim slikama. Na istoj izložbi Klimt je prvi put pokazao svoju novu sliku Varljive svjetlosti
186
IVAN MEŠTROVIĆ, TRI pRIZORA S AKTOVIMA I žENSKA gLAVA

(VRTLOg BLudNIKA), MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA, gALERIjA
IVANA MEŠTROVIĆA, SpLIT
IVAN MEŠTROVIĆ, VANNI FuccI, BEč, 1905., MuZEjI IVANA IVAN MEŠTROVIĆ, VRLOg BLudNIKA (dETALj)
MEŠTROVIĆA, gALERIjA IVANA MEŠTROVIĆA, SpLIT
187
IVAN MEŠTROVIĆ, žRTVA NEVINOSTI, BEč, IVAN MEŠTROVIĆ, žRTVA

1903./04., MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA, NEVINOSTI (dETALj)
(Irrlichter) koja je pak odabrana za njegov premijerni nastup u Zagrebu na ovoj izložbi. Na
xx. izložbi Secesije u proljeće 1904., Meštrović je zastupljen dvama recentnim djelima u
sadri, spomenutom ležećom ženskom figurom, Žrtva nevinosti, i ljubavnim parom sjedi-
njenim u skulpturi Život, a Klimt je na istoj izložbi pokazao Vodene zmije (Wasserschlangen).
“Ein genialer Bub, Ihr Landsmann!”, Klimtov je sud o Meštroviću, kojeg je prenio Milan
Begović (M. Begović, Kipar Meštrović, Obzor, Zagreb, 30. svibnja 1904.).
Oba su umjetnika u javnosti branila svoje umjetničke stavove i zastupala svoja djela. Klimt
je slikom Nuda Veritas poručio da je “loše dopadati se mnogima”, a Meštrović je svoj rani
tekst zaključio riječima: “… mi [umjetnici, op. a.] ne možemo na masu reflektirati, ne, i kad
bismo htjeli, jer mi nikako masi ne pripadamo” (Ivan Meštrović, Jezuitska sućut i vienčeva
posmrtica, Pokret, Zagreb, god. I, br. 21 (4. rujna 1904.), 2 – 3, 3).
Ivan Meštrović poprimio je u Beču duhovni sadržaj secesije, a to je ponajprije umjetnička

sloboda koju su proklamirali bečki secesionisti. Njegov rani opus do 1908. godine, pripada
secesijskom razdoblju po svojoj oslobođenoj estetici i tematskim preokupacijama, a njegov
kiparski razvoj pratimo od pokretljivih površina ranih sadra i njihove organičke dinamike
na primjeru Zdenca života, 1905., do formalnog stiliziranja napetih uglađenih površina u
korist statičke tektonike skulpture, koja se javlja na Vrelu života, 1907.
U razdoblju od 1903. do 1910. godine Meštrović je sudjelovao na deset izložbi Udruženja

likovnih umjetnika Austrije — Secesija u znamenitom Olbrichovu secesijskom paviljonu
u kojem se upoznao s djelima najvećih onodobnih umjetnika, Augustea Rodina i Gustava
Klimta, čiji su formalni jezik i tematski motivi ostavili snažan trag u njegovu ranom opusu.
Kao kiparska zvijezda bečke secesije, potvrdio se na xxVI. izložbi 1906. godine na kojoj je
Zdencem života zauzeo središnje mjesto u centralnoj dvorani, a vrhunac umjetnikova bečkog
razdoblja samostalna je izložba priređena u Secesiji 1910., postav koje je radio u suradnji
s arhitektom Robertom Oerleyjem. Na samom ulazu u izložbeni prostor postavljene su
dvije predimenzionirane skulpture, obojene u crveno i srebrno, koje su naznačile da se
188
IVAN MEŠTROVIĆ, žENSKA gLAVA

(pORTRET RužE MEŠTROVIĆ), BEč,
1906., pRIVATNO VLASNIŠTVO, ZAgREB

189
xxxV. IZLOžBA BEčKE SEcESIjE, 1910., pOSTAV

MEŠTROVIĆEVIh djELA, MuZEjI IVANA
MEŠTROVIĆA, ATELIjER MEŠTROVIĆ, ZAgREB
190
IVAN MEŠTROVIĆ, pOSLjEdNjI pOLjuBAc,

BEč, 1904., MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA,
191
IVAN MEŠTROVIĆ, MAjčINA BRIgA,

BEč, 1904., SZépMűVéSZETI
MúZEuM, BudIMpEŠTA
odvija neobična izložba u samoj zgradi, u kojoj je insceniran hram do kojeg vodi kolonada
karijatida. Izložba je pobudila veliko zanimanje javnosti i kritičara i polučila izvanredan
uspjeh, ali to je ujedno bio i Meštrovićev oproštaj od Beča.
Ivan Meštrović jedini je od hrvatskih umjetnika bio redoviti član Udruženja likovnih
umjetnika Austrije — Secesija, u razdoblju od 1906. do 1914. godine, i gostujući umjetnik
Hagenbunda. Zahvaljujući umjetničkim kritičarima koji su pratili secesijske izložbe — Berti
Zuckerkandl, Karlu M. Kuzmanyju, Ludwigu Abelsu, Arthuru Roessleru, Ludwigu Hevesiju
i Josefu Strzygowskom — započeo je i medijski proboj mladog umjetnika kroz afirmativne
osvrte i reproduciranje djela u časopisima njemačkih i austrijskih nakladnika, npr. Die
Kunst, Die Kunst für Alle, Erdgeist, te u katalozima izložbi bečke Secesije.
Kao izniman mladi umjetnik ponajprije se afirmirao u Beču, a kontakt sa Zagrebom uspo-
stavio je zahvaljujući osvrtima u bečkim novinama koje je prenosila zagrebačka štampa.
Iso Kršnjavi među prvima je stupio u vezu s Meštrovićem i pozvao ga na Jubilarnu izložbu
Društva umjetnosti u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1905. godine. Na toj je izložbi
otkupljena kompozicija Timor Dei kao prvo kiparsko djelo za novoosnovanu Modernu
galeriju u Zagrebu, a skulpturu Majčina briga odabrala je banica Lila Pejačević za carsku
192
IVAN MEŠTROVIĆ, STudIjA ZA ZdENAc žIVOTA, BEč, 1904./05.,

MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA, gALERIjA IVANA MEŠTROVIĆA, SpLIT
ALBuM MEŠTROVIĆEVIh djELA NASTALIh u BEču (1902. – 1908.)
IVAN MEŠTROVIĆ, ZdENAc žIVOTA, BEč, 1905., MuZEjI IVANA

ALBuM MEŠTROVIĆEVIh djELA NASTALIh u BEču (1902. – 1908.)
193
zbirku iz koje je dospjela u Muzej lijepih umjetnosti u Budimpeštu i nakon više od stotinu
godina imamo je priliku vidjeti u Zagrebu u sklopu ove izložbe. Uslijedila je narudžba tr-
govca Poppovića za reljefnu arhitektonsku dekoraciju secesijske uglovnice na Jelačićevu
trgu, podignute prema projektu Aladara Baranyaija 1907. godine.
Godina 1910. u znaku je Meštrovića u Beču i Zagrebu. Nakon samostalnog nastupa na xxxV.
izložbi Secesije, u Zagrebu sudjeluje na dvije izložbe u Umjetničkom paviljonu: Meštrović–
Rački i Nejunačkom vremenu u prkos. Na izložbi Meštrović–Rački realiziran je otkup Zdenca
života premijerno pokazanog u Beču 1906. te njegovo postavljanje ispred Kazališta prema
projektnoj zamisli arhitekta Ignjata Fischera, 1912. Brončani odljev izvela je bečka ljevaonica
Srpek te je to djelo jedna od ponajboljih poveznica dvaju gradova u ozračju secesijskog doba.
LITERATuRA:
— IRENA KRAŠEVAc, Ivan Meštrović i secesija. Beč – München — Prag, 1900. – 1910., Institut za povijest umjetnosti — Fundacija Ivana
Meštrovića, Zagreb, 2002.
— dALIBOR pRANčEVIĆ, Djela Ivana Meštrovića inspirirana Danteovim Paklom, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 27 (2003.), 241 – 254.
— LjILjANA čERINA, Ivan Meštrović, likovi i prizori Danteova Pakla: ilustracije i interpretacije, katalog izložbe, Fundacija Ivana Meštrovića
— Gliptoteka hAZu, Zagreb, 2007.
— ALFREd wEIdINgER (ur.), Gustav Klimt, Prestel, München – Berlin – New York, 2007.
— MARIAN BISANZ-pRAKKEN, Gustav Klimt. Die Zeichnungen, Albertina, Wien, 2012.
194
IVAN MEŠTROVIĆ, STudIjA ZA VRELO žIVOTA, BEč, 1906.

(NARudžBA KARLA wITTgENSTEINA), MuZEjI IVANA

Irena Kraševac 195
MODERNA UMJETNOST
I NARUČITELJI:
KUĆA WITTGENSTEIN ISPUNJENA
‘MESTROWITZ-STATUAMA’
Beč je oduvijek bio umjetnički bogat grad. Pripadnici aristokratskih obitelji slijedili su
primjer carskog dvora koji je pružao veliku potporu umjetničkom stvaralaštvu brojim na-
rudžbama i sakupljanjem umjetničkih djela za carske zbirke. Tijekom 19. stoljeća stvara
se nova gospodarska i obrazovana građanska elita koja svoju potvrdu traži u kulturnim
i umjetničkim krugovima, a njezin moderan senzibilitet odgovara novim umjetničkim
pojavama koje nastupaju u krugu secesionista predvođenih Gustavom Klimtom. Prijelaz
iz Ringstrasse stila prema modernom umjetničkom stvaralaštvu dogodio se zahvaljujući
agilnosti umjetničkog udruženja Sesecija koje je postalo mjesto kreiranja i prezentacije
najnovijih umjetničkih trendova i živo mjesto na kojem će se polemizirati o značenju i ulozi
umjetnosti u suvremenom društvu.
Za novu gospodarsku elitu vile projektira Josef Hoffmann, dame portretira Gustav Klimt, a
a svoje prostore opremaju umjetničkim predmetima iz bečkih radionica, Wiener Werkstätte.
Uz Wittgensteine, to su još obitelji Wärendorf, Primavesi, Rotschild, Gutmann, Lederer i dr.
Premda je umjetničkim ukusom pripadao prethodnoj eri, bečki industrijalac Karl Wittgen-
stein (1847. – 1913.) jedan je do najzaslužnijih mecena secesijskog udruženja umjetnika.
Zahvaljujući njegovoj potpori podignuta je zgrada Secesije u samo nekoliko mjeseci, a
njegovu naklonost uživali su brojni umjetnici koje je financijski podupirao i kupovao njihova
djela za svoju zbirku. Arhitekt Josef Hoffmann gradi mu ladanjsku kuću izvan Beča koja je
svojim uređenjem bila “modernija” od gradske palače, a dojam cjelovitoga umjetničkog
djela upotpunjuje i memorandum papir za pismo na kojem je otisnut ovalni medaljon sa
stiliziranim inicijalima vlasnika i jelenom kao simbolom lovačke kuće Hochreit.
Ivan Meštrović zadobio je Wittgensteinovu naklonost zahvaljujući svojim uspješnim nastu-

pima na izložbama bečke Secesije i pohvalnim prikazima bečkih likovnih kritičara, što mu
je donijelo brojne narudžbe za palaču Wittgensteinovih u nekadašnjoj Alleegasse kbr. 16, u
neposrednoj blizini Karlove crkve i Secesije. Riječ je o dekorativnim postamentima i vazama,
skulpturama Adama i Eve, portretima supruge Leopoldine Wittgenstein, te najpoznatijem
djelu, monumentalnom zidnom reljefu, Vrelo života, 1907. Wittgensteinova materijalna
196
potpora omogućila mu je odlazak u Pariz na dvije godine, 1908. – 1910., u kojem je izradio
većinu skulptura po njegovoj narudžbi i slao mu fotografije svojih djela snimljenih u pariškom
Fotoatelijeru Procédé Druet, a koje je Wittgenstein potom u uzvratnim pismima komentirao.
O narudžbama i odnosu mecene i umjetnika svjedoči 16 sačuvanih pisma iz ostavštine Ivana

Meštrovića koja se danas čuvaju u arhivu Muzeja Ivana Meštrovića, Atelijeru Meštrović u
Zagrebu, a koja otkrivaju mnogo zanimljivih pojedinosti o odnosu Wittgensteina prema
mladom Meštroviću. U Wittgensteinovu pismu Meštroviću poslanom iz Beča u Pariz 11.
kolovoza 1909. nalazimo i potvrdu njegova mecenatstva: “Prije godinu i pol obvezao
sam se pomagati Vas tijekom dvije godine. Te dvije godine ističu, koliko je meni poznato,
početkom sljedeće godine; tada Vas prepuštam Vašoj sudbini. Moja je želja da do tada
budete dovoljno napredovali i da ćete se sam pobrinuti za narudžbe, a ne spasti na nekog
potpomagatelja. Moje je mišljenje, da biste dosegli taj cilj i napravili si ime, morate raditi
mnogo i jeftino. (…) Ovaj moj savjet ne odnosi se i na mene. Ono što sam od Vas kupio
nisam smatrao preskupim (…). Od Vas sam preuzeo ograničen broj radova, jer svoju kuću
nisam mogao ispuniti isključivo ‘Mestrowitz- Statuama’ …”
Portretni je žanr doživio svoje zlatno doba u Beču na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće zahvalju-
jući narudžbama bogate klijentele kolekcionara i mecena iz redova novih liberalnih boga-
taša koji su se identificirali s umjetničkom avangardom koja se stvarala pod pozlaćenom
lovorovom kuglom bečke Secesije. Gustav Klimt portretirao je Karlovu kćer Margarethe
Stonborough Wittgenstein, a portret se danas nalazi u stalnom postavu Nove pinakoteke
u Münchenu. Mladom Meštroviću povjerena je izrada dvaju portreta supruge Leopoldine,
u drvu (navedena kao Drvena maska na xxxIII. izložbi Secesije, 1909.) i u granitu, koja je
dospjela u fundus galerije Belvedere i prvi je put imamo priliku vidjeti u Zagrebu (Ženska
polufigura / Weibliche Halbfigur, 1908.).
Portret Leopoldine Wittgenstein spominje se u pismu Karla Wittgensteina Meštroviću u

Pariz, datiranom 5. lipnja 1908., u kojem mu za izvedbu preporučuje tamni kamen, savjetuje
mu “da ne treba žuriti s izvedbom jer je portret majke namijenio djeci, pa je svejedno hoće
li će biti gotov mjesec dana prije ili poslije”. Filozof Ludwig Wittgenstein opisao je svoju
majku kao osobu koja nije imala mnogo vlastite volje i mišljenja koje, uz patrijarhalnog
i samouvjerenog oca, nije ni mogla očitovati, ali je imala istančan glazbeni senzibilitet i
bila je odlična pijanistica, a u njihovu su se salonu okupljali znameniti glazbenici Johannes
Brahms, Gustav Mahler i dr. Meštrović ju je prikazao pomalo odsutnu i zamišljenu, pomno
obrađenog lica s urezanim čeonim borama i podočnjacima, rukama položenim na krilu.
Široki, puni, obli ovratnik i reveri njezina ogrtača sugeriraju da je riječ o krznenom kaputu
kojim je ogrnuta krhka ženska figura. Meštrović se s tim portretom htio predstaviti na Me-
đunarodnoj izložbi münchenske Secesije 1911. za koju mu je Wittgenstein dopustio izlaganje
“njegovih” skulptura, Pastira i Vaze, ali gospođa Leopoldina nije se složila i s posudbom
svoga portreta.
Osim vaza i dekorativnih postamenata u terakoti i bronci, dva su djela za Wittgensteina

klesana u tamnom belgijskom kamenu i rađena po narudžbi za prostor palače. Meštro-
vićevo Vrelo života i portretom ovjekovječena supruga mecene svjedoče kojim je marom

197
MEŠTROVIĆEVO VRELO žIVOTA u ATRIju pALAčE

wITTgENSTEIN u BEču, gRAdSKI MuZEj dRNIŠ,
FOTOTEKA gMd
Moderna umjetnost i naručitelji: kuća Wittgenstein ispunjena ‘Mestrowitz-Statuama’ Irena Kraševac

198
IVAN MEŠTROVIĆ, dEKORATIVNI

pOSTAMENT, BEč, 1907., MuZEjI
IVANA MEŠTROVIĆA, gALERIjA
IVANA MEŠTROVIĆA, SpLIT
naručitelj odabrao umjetnika koji je zadobio njegovo povjerenje. Nažalost, daljnja sudbina
Wittgensteinove obitelji i zbirke razasula je djela na razne strane.
O bogatoj opremi palače Wittgenstein, osim nekoliko sačuvanih fotografija, svjedoče i

sjećanja sina, filozofa Ludwiga Wittgensteina i kćeri Hermine, koji spominju djetinjstvo
provedeno u okruženju umjetničkih djela Gustava Klimta, Maxa Klingera, Kolomana
Mosera, Puvisa de Chavannesa, Augustea Rodina i Ivana Meštrovića. Obiteljska saga
Wittgensteinovih inspirirala je nekoliko biografskih knjiga iz kojih doznajemo o sudbini
protagonista, od oca obitelji, Karla, koji je stekao veliko bogatstvo trgovinom čelika i akcijama,
te se u dobi od pedeset godina povukao u privatni život i posvetio mecenatstvu umjetnosti.
Kći Margarethe, ovjekovječena na Klimtovu portretu, udala se za Amerikanca Jeromea
Stonborougha i izgradila modernu kuću u Beču prema projektu svoga brata Ludwiga, inače
školovanog inženjera, i Paula Engelmanna, učenika Adolfa Loosa. Posjedovala je i Vilu
Toscanu također bogatu opremljenu umjetninama. Brat Paul bio je priznati pijanist koji je
u Prvom svjetskom ratu izgubio ruku, te je nastavio s karijerom kao jednoruki pijanist, a
nastupio je 1930. i u Zagrebu. Ludwig Wittgenstein ubraja se među najutjecajnije filozofe

199
IVAN MEŠTROVIĆ, žENSKA pOLuFIguRA (pORTRET LEOpOLdINE

wITTgENSTEIN), pARIZ, 1908., ©BELVEdERE, BEč
20. stoljeća. Bio je profesor na Cambridgeu i živio je izrazito skromno, odričući se svih
izvanjskih simbola svoj buržujskog podrijetla. U korist braće odrekao se očeva nasljedstva.
Pedesetih se godina prošlog stoljeća rušila ratnim bombardiranjima oštećena Wittgenstei-

nova palača, a nasljednici su rasprodavali dio umjetnina. Tako je Meštrovićevo Vrelo života
dospjelo na dražbu kod nekoga bečkog antikvara, a vijest o tome Meštrovićev je poznanik
Rudolf Sieber javio umjetniku u Sjedinjene Američke Države. Nakon niza dogovora i
pregovora oko sudbine reljefa koji je, uzidan u zid predvorja palače, bio pošteđen ratnih
devastacija, Meštrović ga je odlučio otkupiti u vlastitom trošku za 2000 dolara i pokloniti
zavičajnom Drnišu, uz uvjet da općina Drniš materijalno potpomaže njegova sina Tvrtka.
Vrelo života svečano je otkriveno u Drnišu 25. kolovoza 1957. kao javni spomenik.
Nekoliko radova u sadri koji su ostali u Meštrovićevoj ostavštini, prema kojima su lijevane
skulpture i postamenti za Wittgensteina, kiparevom su darovnicom dospjeli u fundus
Atelijera Meštrović u Zagrebu, a dio iz obiteljske ostavštine akvizicijom je 2010. godine
ušao u sastav Meštrovićevih muzeja. Jedan sadreni postament, dio nikad izvedenoga de-

200
pISMO KARLA wITTgENSTEINA IVANu MEŠTROVIĆu,

BEč, 11. KOLOVOZA 1909., MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA,
ATELIjER MEŠTROVIĆ, ZAgREB, pISMO BR. 923A10
201
IVAN MEŠTROVIĆ, dEKORATIVNI pOSTAMENTI, BEč, 1907. (NARudžBA KARLA

wITTgENSTEINA), ALBuM MEŠTROVIĆEVh djELA NASTALIh u BEču (1904. –
1907.), MuZEjI IVANA MEŠTROVIĆA, gALERIjA IVANA MEŠTROVIĆA, SpLIT
korativnog okvira za Vrelo života u palači Wittgenstein, u fundusu je Galerije umjetnina u

Splitu, a kasniji brončani odljev u stalnom je postavu Galerije Meštrović u Splitu. Za ostala
Meštrovićeva djela koja su se nalazila u zbirci Wittgenstein, danas nisu poznate lokacije.
IZVORI I LITERATuRA:
— Pisma Karla Wittgensteina Ivanu Meštroviću, vlasništvo dr. Mate Meštrovića, Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Meštrović u Zagrebu
— Katalog der xxx. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs-Secession, Wien, März-Juni 1908. [Kat. Nr. 9. Säulentorso mit
Vase. Marmor, 19. Säulenträger. Holz, 45. Säulenträger. Marmor, 69. Säulenträger. Marmor, 72. Quelle des Lebens. Brunnen. Marmor]
— Katalog der xxxiii. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs-Secession, Frührjahr 1909. [Holzmaske]
— Ivan Meštrović. A Monograph, London, 1919. [No. 63. 1907., Vienna, Portrait of Mme. Wittgenstein, No. 73, 1908. Paris, Another Portrait
of Mme. Wittgenstein]
— Allan Janik, Stephan Toulmin, Wittgenstein’s Vienna, New York, 1973.
— Vesna Barbić, Radovi Ivana Meštrovića u zbirci Karla Wittgensteina u Beču, Muzeologija, 39 (1999.), 104 – 110.
— Irena Kraševac, Ivan Meštrović i secesija. Beč – München – Prag, 1900. – 1910., Institut za povijest umjetnosti – Fundacija Ivana Meštrovića,
Zagreb, 2002., poglavlje: Meštrovićev bečki mecena Karl Wittgenstein, 161 – 173.
— Tobias G. Natter, Die Welt von Klimt, Schiele und Kokoschka. Sammler und Mäzene, DuMont, Köln, 2003.
— Irena Kraševac, Ivan Meštrović und sein Wiener Mäzen Karl Wittgenstein, u: Übergänge und Verflechtungen. Kulturelle Transfer in
Europa, (ur.) Gregor Kokorz, Helga Mittelbauer, Peter Lang Verlag, Bern, 2004., 129 – 145.
— Antonia Tomić, Vrelo života Ivana Meštrovića od vremena nastanka do danas, Anali Galerije Antuna Augustinčića, 32 – 33/34 – 35
(2012. – 2015.), Zbornik radova simpozija Problem spomenika: spomenik danas, Klanjec, 2015., 221 – 240.

202
Ignjat FIscher, polIklInIka sanatorIj

— InterIjer (čekaonIca u prIzemlju),
zbIrka t. stahuljak – j. j. gašparac, zagreb
Marina Bagarić Lokalna tradicija i uvozna secesija: zagrebačka arhitektura između 1898. i 1918.
Marina Bagarić 203
lokalna tradicija i uvozna

secesija: zagrebačka
arhitektura između 1898. i 1918.
atelIjer FIscher & hrubý, stambena zgrada otto Wagner, trgovačko-stambena

rado, strossmayerov trg 7, zagreb, 1897. – 1898., zgrada u unIversItätstrasse 12, beč,
prIvatna zbIrka, zagreb 1888., knjIžnIca muzeja za umjetnost
I obrt, zagreb
U trenutku svečanog otvaranja prve izložbe “hrvatske secesije” — Društva hrvatskih umjet-
nika u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu u prosincu 1898., već je bila podignuta prva
zgrada koja se svojim stilom također odcijepila od tada uobičajenoga historicističkog izričaja.
Kuća dr. Eugena Rada, smještena točno preko puta Umjetničkog paviljona, dovršena je
nekoliko mjeseci ranije, prema projektu zagrebačkog atelijera Fischer & Hrubý. Kompaktni
korpus uglovnice ukrašen je na način “slobodne renesanse” Otta Wagnera, odnosno po
uzoru na njegova bečka ostvarenja s kraja 1880-ih i početka 1890-ih, u kojima je na fasadi,
pod dubokom strehom, slobodno apliciran raskošni reljefni ukras.1 Tretirajući fasadu kao 1. zdravko poznIć, Arhitektura secesije u Hr-
vatskoj, Čovjek i prostor, 295 – 296 (1977.),
slikarsko platno, arhitekt joj daje sekundarnu ulogu; primat ima prostor koji se nalazi iza nje. 12 – 14; aleksander laslo, Lica moder-
niteta 1898. – 1918. Zagrebačka arhitektura
Takav protofunkcionalistički pristup označava istinski početak, nultu godinu zagrebačkoga secesijske epohe, u: Secesija u Hrvatskoj, (ur.)
Miroslav Gašparović, Anđelka Galić, Mu-
arhitektonskog modernizma. Na ovom mjestu treba registrirati da na spomenutoj izložbi zej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003., 25;
marIna bagarIć, Arhitekt Ignjat Fischer,
hrvatskih secesionista sudjeluje i budući važan protagonist modernističkih strujanja: mladi Muzej za umjetnost i obrt — Meandarme-
dia, Zagreb, 2011., 56 – 62.
Viktor Kovačić, student Otta Wagnera na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti. On je
dizajnirao okvir za Bukovčev portret baruna Ljudevita Vranyczany-Dobrinovića, velikog
2. D. H. U. katalog, Dionička tiskara u Zagre-
mecene i člana utemeljitelja Društva hrvatskih umjetnika.2 bu, Zagreb, 1898., 6, 8.
204
Uz ove je uvodne konstatacije o podudarnostima i povezanostima mjesta, vremena i
osobnosti potrebno naglasiti i nekoliko činjenica vezanih uz Radovu zgradu koje će se
pokazati upravo znakovitima za temu odnosa Beča i Zagreba na polju arhitektonskog
modernizma. Prvo, autori su projekta Ignjat Fischer i Antonín Hrubý koji su arhitekturu
studirali na praškoj politehnici. Najodaniji pristaše trendova što ih u prvim godinama 20.
stoljeća diktiraju bečke škole arhitekture bit će u Zagrebu upravo oni arhitekti i graditelji
koji formalno obrazovanje nisu stjecali u Beču. Drugo, zgrada koja u gradsku arhitekturu
donosi novi oblikovni govor izgrađena je na Zelenoj potkovi, zagrebačkom ekvivalentu
bečkom Ringu, mjestu gdje je utemeljiteljsko razdoblje smjestilo svoje najvažnije institucije:
Akademiju znanosti i umjetnosti, Sudbenu palaču, narodno kazalište, Sveučilište... Kuća
Rado nagovijestila je tako da će secesija kao novi bečki stil na zagrebačku arhitektonsku
pozornicu ući na velika vrata: do 1907. u samom su centru grada, na glavnom gradskom
trgu, podignute čak tri zgrade čija je inspiracija bečkim secesijom neprijeporna. Treća se
značajna činjenica odnosi na ličnost investitora: dr. Eugen Rado bio je zubar, ali i iznimno
uspješan poslovni čovjek, tipičan predstavnik nove financijske elite sastavljene od liječnika,
ljekarnika i veletrgovaca, koja će secesiju prihvatiti i promovirati kao stil svoje društvene klase.
Utjecaji Otta Wagnera i njegOva krUga
Godinu dana nakon dovršetka wagnerovske “slobodnorenesansne” kuće Rado, 1899.

nastaje projekt kojem pripada atribut prve “prave” secesijske zgrade u Zagrebu. Trgo-
vačko-stambenu zgradu ljekarnika Josipa Pečića u zagrebačkoj je Ilici 1899. projektirao
3. aleksander laslo, Ocijeni valjano ali ne arhitekt Vjekoslav Bastl (Přibram, Češka, 1872. – Zagreb, 1947.).3 Bastl je u Zagrebu završio
strančari: prilog nagađanjima o Alojzu-Vjeko-
slavu Bastlu, Čovjek i prostor, 1 – 2 (1995.), 22. Graditeljsku školu, a potom je bio zaposlen u produktivnom i modernom atelijeru Hönigs-
berg & Deutsch. I školska biblioteka i ona arhitektonskog ureda nisu oskudijevale u bečkim
stručnim časopisima i publikacijama, pa je Bastl dobro poznavao recentne radove Otta
Wagnera i njegove škole. Kuća ljekarnika Pečića upravo je uzoran primjer wagnerovskoga
projektantskog i oblikovnog postupka: prizemlje u kojem je ljekarna rastvoreno je velikim
staklenim plohama, bogata secesijska reljefna dekoracija koncentrirana je u višim zonama
pročelja, a pod središnjim je dijelom atike reljef Svetog Trojstva, čije boje i pozlatu štiti
tipični wagnerovski latičasti stakleni krov. Crteži kuće Pečić publicirani su u respektabilnoj
4. Apotheke zur heiligen Dreifaltigkeit und Fa- bečkoj reviji Der Architekt 1900. godine.4
milien-Wohnhaus des Herrn Josip v. Pečić in
Agram, Der Architekt, 6 (1900.), 28, t. 52.
Za epohu, ali i za samog Bastla karakterističan je izravan, nametljiv način kojim arhitek-
tura komunicira s promatračem: cijelom širinom pročelja, između etaža teku natpisi K
sv. trojstvU / ljeKarna / apoteKa / ilica br. 43, odnosno ljeKarna / jos. pečić /
apotHeKe. Naziv ljekarne ponavlja šareni reljef, a cijelu kompoziciju pročelja zaključuju
apotekarske vaze omotane zmijama i izvedene kao akroteriji u punoj plastici. Na taj je
način o djelatnosti vlasnika sve rečeno.
Premda je kuća Pečić školski primjer bečke secesije wagnerovskog smjera, Vjekoslav Bastl
njezin projekt izrađuje vjerojatno neposredno prije upisa na Wagnerovu Meisterschule 1899.
Do 1902. kad završava bečko školovanje Bastlovi su studentski radovi redovito objavljivani
i u časopisu Der Architekt i u njegovu suplementu Aus der Wagnerschule. U njima se Bastl
205
vjekoslav bastl (u atelIjeru hönIgsberg & deutsch), ljekarna I kuća

pečIć, IlIca 43, zagreb, 1899., reprodukcIja u časopIsu der archItekt,
beč, 1900., knjIžnIca muzeja za umjetnost I obrt, zagreb
otkriva kao autor avangardnih projektantskih rješenja: za primjer, već na početku studija
projektira vilu na čijem ravnom krovu (!) smješta vrt.5 Za završni rad, u kojem profesor 5. marco pozzetto, La scuola di Wagner
1894 – 1912. Idee – premi – concorsi, Comu-
Wagner u svojim studentima želi “upaliti božansku iskru mašte”, Bastl, u skladu s aktivne di Trieste, Trieste, 1979., 36 – 37.
nim zanimanjem za ezoteriju, kreira kompleksnu i fantastičnu Palaču znanstvene udruge

za okultizam u Parizu, za koju dobiva i nagradu Gundel.6 6. Isto, 94 – 95; otto antonIa graF, Die
vergessene Wagnerschule, Verlag Jugend &
Volk, Wien, 1969., 19, 32.
U prvim je godinama poslije povratka u Zagreb arhitekt Vjekoslav Bastl, zahvaljujući

liberalnim, nekonvencionalnim investitorima nove generacije i dobrohotnim poslodav-
cima u atelijeru Hönigsberg & Deutsch, imao priliku mnogo raditi. Sa snažnim pečatom
Wagnerove škole Bastlov velik talent i živa imaginacija vidljivi su najbolje na projektima
izvedenima na Trgu bana Jelačića: trgovačko-stambenoj uglovnici ljekarnika Eugena
Viktora Fellera (1905. – 1906.) i još jednoj trgovačko-stambenoj četverokatnici dr. Euge-
na Rada (1904. – 1905.). Obje su zgrade, kao i Pečićeva ljekarna, opremljene simbolima
profesije svojih vlasnika: na uglu Fellerove zgrade u visini dva kata smještena je reklamna
boca pripravka Elsa-fluid, a na krovu Radove zgrade velike su figure Asklepija i Higije te
dviju fantastičnih životinja iskešenih zuba. No, pravi je Bastlov hommage Ottu Wagneru
trgovačko-stambena zgrada vlasnika tvornice keramike Gustava Kalline (1903. – 1904.) čiji 7. marIna bagarIć, Od fasade do kamina:
keramika za arhitekturu, u: Secesija u Hr-
je fasadni plašt, istovjetno bečkoj Majolikahaus, u punoj visini i širini obložen keramičkim vatskoj, (ur.) Miroslav Gašparović, Anđelka
Galić, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb,
pločicama. Posebnost zagrebačke zgrade u odnosu na bečku nalazi se u činjenici da su 2003., 86.
njezine pločice proizvod tvornice Kallina i kao takve savršena reklama vlasniku, dok su 8. Za Gustava Kallinu arhitekt Bastl projek-
tirao je 1905. – 1906. i vilu na Ksaveru,
na Wagnerovoj zgradi uvozne pločice mađarske tvornice Zsolnay. Motivi naslikani na plo- 7
nadahnutu engleskim Arts & Crafts po-
kretom. aleksander laslo (bilj. 3), 25.
čicama — ruže, listovi lopoča, šišmiši — morali bi imati, s obzirom na Bastlov misticizam, nIna gazIvoda, Vila Frangeš. Geneza iz-
gradnje i prepoznavanje značenja, Pop&Pop,
složeno simboličko značenje.8 Zagreb, 2008., 304.
Lokalna tradicija i uvozna secesija: zagrebačka arhitektura između 1898. i 1918. Marina Bagarić
206
vjekoslav bastl, trgovačko-stambena zgrada kallIna, gundulIćeva vjekoslav bastl, trgovačko-

20, zagreb, 1903. – 1904., muzej za umjetnost I obrt, zagreb stambena zgrada kallIna, detalj
pročelja, recentna FotograFIja
vjekoslav bastl, trgovačko-stambena zgrada Feller, trg bana j. vjekoslav bastl, trgovačko-
jelačIća / jurIšIćeva 2, zagreb, 1905. – 1906., muzej grada zagreba stambena zgrada rado, trg bana
j. jelačIća 5, zagreb, 1904. – 1905.,
prIvatna zbIrka, zagreb
otto Wagner, trgovačko-stambena zgrada majolIkahaus,

lInke WIenzeIle 40, beč, 1898.
207
vIktor kovačIć, carskI ljetnIkovac orIanda na krImu,

nacrt glavnoga pročelja, beč, 1899., dIplomskI rad
u klasI otta Wagnera, uprava za zaštItu kulturne
baštIne mInIstarstva kulture rh
Poslije ovih je projekata Vjekoslav Bastl počeo samostalnu projektantsku djelatnost, a u

oblikovanju eksterijera priklonio se — kao i bečki wagnerovci — klasicizirajućem izričaju.
Od 1896. do 1899. student Otta Wagnera bio je i arhitekt Viktor Kovačić (Ločendol, Slovenija,
1874. – Zagreb, 1924.). Utjecaj učitelja podrazumijeva se na Kovačićevim studentskim rado-
vima; Wagner je svojim dubokim štovanjem Schinkelova naslijeđa nesumnjivo utjecao i na
Kovačićevu temu završnog rada — carsku ljetnu rezidenciju Orianda na Krimu. Wagnerov
je kod Kovačića i stav o “božanskoj” arhitekturi i arhitektu-umjetniku, koji mladi arhitekt
9. Wagner u Moderne Architektur u poglavlju
demonstrira svojim članstvom i aktivnostima u Društvu hrvatskih umjetnika 1898.9 To će posvećenom profesiji arhitekta piše o ar-
hitekturi kao o “najvišem izrazu ljudske
Društvo u zajednici s književnicima pokrenuti 1900. reviju “za književnost i umjetnost” sposobnosti da se približi božanskom”.
otto Wagner, Moderne Architektur,
Život, koju će decentnim rukopisom dizajnirati upravo Kovačić. U prvom je broju revije on Verlag Anton Schroll, Wien, 1902., 17 – 46.
objavio i “programatski” tekst Moderna arhitektura koji zapravo sažima Wagnerove stavove 10. darja radovIć mahečIć, aleksander
laslo, Život i djelo Viktora Kovačića, u:
o arhitekturi i njegov inauguracijski govor na Akademiji likovnih umjetnosti iz 1894. godi- Arhitekt Viktor Kovačić. Život i djelo,
zbornik radova znanstvenog skupa, (ur.)
ne.10 Stolice koje je oko 1902. dizajnirao Otto Wagner, a proizvodila bečka tvrtka Jacob & Miroslav Begović, hazu — Hrvatski mu-
zej arhitekture, Zagreb, 2003., 100 – 102.
Josef Kohn vide se na fotografijama Kovačićeve svečane dekoracije dvorane Društva Kolo u
Zagrebu 1907. godine.11 Ipak, Kovačićev je najvažniji duhovni učitelj i soulmate Adolf Loos, 11. Fotografije u: Ostavština Viktora Kovačića,
Uprava za zaštitu kulturne baštine, Mini-
pa će o toj relaciji biti riječi u posebnom poglavlju. starstvo kulture rh. gIovannI renzI, Il
mobile moderno, Gebrüder Thonet Vienna,
Jacob & Josef Kohn, Silvana Editoriale,
Milano, 2008., 96 – 97.
Rano djelo Aladara Vladimira Baranyaija (Szászvár, Mađarska, 1879. – Zagreb, 1936.),
vila slikara Ivana Tišova (1900. – 1901.) na Pantovčaku, ilustrira uvodnu tvrdnju o većoj
prijemčivosti za bečke uzore onih arhitekata koji se u Beču nisu školovali. Baranyai je u
Zagrebu 1899. završio Graditeljsku školu (odjel) pri Obrtnoj školi. Dokaze o njegovim
izravnim kontaktima s bečkim umjetnicima ili tragove o školovanju na bečkim akademi-
jama i visokim školama istraživači arhitektova opusa nisu našli.12 Baranyaiju je očito bilo 12. aleksander laslo, Aladar Baranyai
i građanski ideal, Arhitektura, 186 – 188
dovoljno, kao i njegovu kolegi Bastlu, pažljivo studirati crteže Otta Wagnera i njegovih (1983. – 1984.), 64 – 73; andreja der
hazarIjan-vukIć, Arhitektura Aladara
studenata i suradnika objavljivane u bečkoj periodici. Stoga je u vilu Tišov i u mnoge svoje Baranyaia u Zagrebu, Život umjetnosti,
56 – 57 (1995.), 28 – 43; jasna galjer,
skice vila i kuća iz istog vremena ugradio elemente bečke secesije. Konkretno, vili Tišov Aladar Vladimir Baranyai. Arhitektura i
dizajn 1899. – 1936., Muzej za umjetnost
slične kompozicije pročelja s povišenim srednjim dijelom i plošno ukrašenim gotovo cijelim i obrt, Zagreb, 1999.
208
aladar baranyaI, vIla I atelIjer tIšov, nacrt glavnoga pročelja,

pantovčak 54, zagreb, 1900. – 1901., prIvatna zbIrka, zagreb
otto Wagner, galerIja djela suvremene umjetnostI, nacrt

glavnoga pročelja, beč, 1900., ©WIen museum, beč
209
aladar baranyaI, vIla — FantasIe, WunIbald deInInger, vIla s dućanom, studIja

crtež, 1902., prIvatna zbIrka, zagreb objavljena u časopIsu der archItekt, beč, 1901.,
knjIžnIca muzeja za umjetnost I obrt, zagreb
površinama glavne fasade nalazimo u suvremenim radovima Wagnerovim (npr. stanica 13. otto Wagner, Einige Skizzen, Projecte
u. ausgeführte Bauwerke, Verlag von An-
podzemne željeznice na Karlsplatzu ili neizvedeni projekt Galerije djela suvremene umjet- ton Schroll & Co, Wien, 1899., Band III,
Heft I & II.
nosti).13 Također, Wagnerovi su studenti u projektnom zadatku “kuća za umjetnika / dom
14. Crteži “kuće za umjetnika” studenata
za umjetničko udruženje” na isti način rješavali pročelja, na kojima je zapravo nezaobilazan Wagnerove klase iz 1900. godine repro-
ducirani su na istoj stranici u citiranoj
element bila zidna slika ili reljef — ponovno velik oglas za “djelatnost” vlasnika kuće.14 knjizi Marca Pozzetta (bilj. 5, str. 95 – 96).
Aladar Baranyai bio je od 1900. do 1905. zaposlen u zagrebačkom arhitektonskom atelijeru

i građevinskom poduzetništvu Pilar, Mally & Bauda. S očito razvijenim senzibilitetom za
duh vremena, i Baranyaijevi su poslodavci, kao i Bastlovi, svojem mladom zaposleniku
dopustili veliku stvaralačku slobodu. Tako su brojne najamne stambene zgrade koje je u
Donjem gradu Baranyai projektirao u prvim godinama 20. stoljeća prave “stilske vježbe na
temu secesije”,15 i to one Wagnerova kruga, poglavito Olbricha i Schönthala. 15. jasna galjer (bilj. 12), 30.
Od 1905. godine Aladar Baranyai djelovao je u zajednici sa Slavkom Benedikom koji je stu-
dij arhitekture završio na Tehničkoj visokoj školi u Karlsruheu. S dvjestotinjak realiziranih
zgrada do 1931., atelijer Benedik & Baranyai bit će jedan od najproduktivnijih u svojem vre-
menu, a prva velika njihova realizacija bila je kuća Gjure i Fedora Poppovića (1906. – 1908.).
Trgovačko-stambena zgrada bogate stare trgovačke obitelji zauzela je krajnju parcelu na
sjevernom dijelu zagrebačkoga glavnog trga, odnosno ugao s kratkim potezom Splavnice
i ulice Pod zidom, tako da ima čak tri pročelja kojima komunicira s okolinom, dok dvoriš-
nim pročeljem graniči s Bastlovom kućom Eugena Rada. U prizemlju zgrade smješteno
je nekoliko dućana, a na katovima su stanovi. Posebnu pozornost zaslužuje luksuzni stan
na prvom katu, organiziran oko nadstandardno prostranog predsoblja. Na mansardi je bio
uređen i stan-atelijer slikara, grafičara i dizajnera Tomislava Krizmana, bečkog studenta,
čiji će se likovni senzibilitet u velikoj mjeri podudarati s Baranyaijevim. Plohe triju uličnih
210
aladar baranyaI (atelIjer benedIk & baranyaI),

trgovačko-stambena zgrada poppovIć, trg
bana j. jelačIća 4, zagreb, 1906. – 1908., zbIrka t.
stahuljak – j. j. gašparac, zagreb
211
Ivan meštrovIć, alegorIjskI reljeF na otto Wagner, poštanska

pročelju kuće poppovIć, 1906. – 1907., štedIonIca, georg-coch-
recentna FotograFIja platz 2, beč, natječajnI
projekt — detalj
sredIšnjega rIzalIta, 1903.,
©WIen museum, beč
pročelja komponirane su različito, s balkonima i erkerima, čime je postignuta izvanredna

dinamika. Metalni dekorativni elementi aplicirani na fasadu i strehu ponovno odaju bečke
uzore, a kamene oplate spojene metalnim zakovicama neodoljivo podsjećaju na fasadu
Wagnerove Poštanske štedionice.16 Elegantne balkonske ograde od tamno obojenoga kova- 16. U purifikaciji pročelja kuće Poppović
uklonjene su kamene oplate i metalni
nog željeza korespondiraju s onima na susjednoj Bastlovoj kući Rado. Jedinstveni element ukrasi. U nedavnoj obnovi pročelje je
prežbukano u neadekvatnu narančastu
pročelja kuće Poppović jest keramički reljef smješten na uglu prema Jelačićevu trgu u visini boju.
trećeg kata. Višebojno ocakljeni reljef predstavlja muške i ženske figure — alegorije trgovine
sjemenjem, četkama i bojama, kojom su se vlasnici bavili, a proizveden je najvjerojatnije
u zagrebačkoj tvornici Kallina.17 Autor reljefa je Ivan Meštrović, a reproduciran je zajedno 17. Novi Meštrovićevi reljefi, Obzor, 26. listo-
pada 1907.; marIna bagarIć (bilj. 7), 87.
s nekoliko drugih kiparevih radova u časopisu Der Architekt 1912. godine.
Kao i Vjekoslav Bastl, i Aladar Baranyai oko 1906. polagano prestaje projektirati u duhu
wagnerovsko-olbrichovske secesije i odabire estetiku Josefa Hoffmanna i Bečkih radionica
(Wiener Werkstätte).
HOffmannOvci U ZagrebU
Bez obzira na brojne stambene i poslovne zgrade koje je projektirao, Aladar Baranyai
puninu je svoga talenta pokazao na temi individualnog stanovanja, u brojnim projektima
za zagrebačke četvrti vila. Nekoć mjesta za ladanjski boravak, Tuškanac i Josipovac, uklju-
čujući i prostor napuštenog Rokova groblja, na početku 20. stoljeća postaju mjesta stalnog 18. chrIstIan WItt-dörrIng, Überwindung
des Historismus. Ein moderner Stil oder ein
rezidiranja. Naručitelji obiteljskih kuća i vila pripadnici su nove društvene i financijske moderner Mensch?, u: Wege der Moderne.
Josef Hoffmann, Adolf Loos und die Fol-
elite, imućni građani koji se, kao i u Beču, izborom i posvajanjem novog stila distanciraju gen, (ur.) Christoph Thun-Hohenstein,
Matthias Boeckl, Christian Witt-Dörring,
od prethodne historicističke kulture aristokratskih krugova.18 Njima je duhovno bliža mak-Birkhäuser, Wien, 2015., 102.
212
pogled na mošInskIjevu (danas nazorovu) ulIcu

I rokov perIvoj, razglednIca oko 1910., zbIrka t.
kultura bidermajera s njezinom ljubavlju prema interijeru, dok se oblikovanje samoga

životnog prostora nalazi pod utjecajem engleskog Arts & Crafts pokreta i općenito cottage
style arhitekture. Privlačan i umjetnički uvjerljiv amalgam bidermajerske tradicije i Arts &
Crafts / Glasgow Four estetike, kakav je u Beču stvorio Josef Hoffmann, prihvatljiv je i za
zagrebačku sredinu, a njegov je najodaniji sljedbenik upravo Baranyai.
Kronološki, prva kuća koju Baranyai projektira u novoj rezidencijalnoj četvrti jest najamna
dvokatnica vlasnice Karoline Harnisch (Josipovačka cesta, danas Nazorova 17, 1908.).
Arhitekt kreira kompaktan volumen čiji fasadni plašt plošno ukrašava koristeći tipične
hoffmannovske crno-bijele keramičke trake. Kako je riječ o kući za iznajmljivanje, na tri
etaže smješteni su jednaki jednostavni dvosobni stanovi. Bez većih je artističkih pretenzija
i obližnja prizemna kuća Popović (1908. – 1909.). Na utoku Josipovačke ceste u Tuškanac
poslovno orijentirani atelijer Benedik & Baranyai posjedovao je više parcela na kojima je
od 1909. do 1926. prema Baranyaijevu projektu izgrađeno čak četrnaest vila. Njihovi su
investitori većinom bili pripadnici više građanske klase koji su društveni status stekli vla-
stitim radom, npr. dr. David Segen, matematičar, sveučilišni profesor, Milivoj Hajdinjak,
gradski vijećnik, dr. Peroslav Paskijević-Čikara, pravnik i predsjednik Trgovačke komore.
Oblikovane dijelom po uzoru na vile Josefa Hoffmanna, a dijelom nadahnute klasiciziraju-

ćom, bidermajerskom tradicijom, ove su vile esencija zagrebačke secesijske epohe. Među
njima posebnu pozornost zaslužuju obiteljske vile samih arhitekata Aladara Baranyaija i
Slavka Benedika, izgrađene na susjednim parcelama između 1909. i 1911. godine. Baranya-
ijeva je vila prizmatična jednokatnica s mansardnim krovom, bočno adiranim “prekritim
ulazom” i masivnim erkerom. Jednostavni eksterijer oplemenjuju tek decentne crno-bijele
keramičke trake koje obrubljuju bridove kuće i prozorske otvore na prvom katu. Plošnu
artikulaciju fasada donekle su razigrali i različito oblikovani prozorski šprljci: usitnjeni
raster u prizemlju i dijelu prozora na katu alternira s tipičnim hoffmannovskim koncen-
tričnim ovalima. Vilu okružuje uređeni perivoj, s bijelo lakiranim vrtnim namještajem,
pergolom i sjenicom u kojoj su sjenilo svjetiljke i stolnjak od jednake crno-bijele prugaste
tkanine. Sačuvane su svega dvije fotografije interijera, no one uvjerljivo ilustriraju da je
Aladar Baranyai i od svoga privatnog prostora kreirao besprijekorni Gesamtkunstwerk u
maniri Josefa Hoffmanna. Naime, obje fotografije prikazuju isti dio stana — dio predsoblja s
inglenookom — tradicionalnim detaljem engleskih interijera, koji je u sklopu opće
213
aladar baranyaI, vIla baranyaI (vIla arhItekta),

tuškanac 18, zagreb, 1909. – 1910., zbIrka
t. stahuljak – j. j. gašparac, zagreb
anglomanije oko 1900. postao popularan element i kod bečkih arhitekata. U Baranyaijevu
domu kamin i otvorenu vatru zamjenjuje radijator s rešetkastim metalnim vratima-maskom,
a umjesto uobičajenih neocakljenih crvenih opeka, arhitekt koristi tamne pločice visokog
sjaja kojima su kontrastne bijele fuge. Na plohi iznad radijatora i u maloj niši mogu se pre-
poznati ukrasni proizvodi Bečkih radionica (Wiener Werkstätte) i Bečke keramike (Wiener
Keramik): perforirane metalne košare, Krinolinenfigure, crno-bijele vaze.
Vila Slavka Benedika koncipirana je također po ondašnjoj bečkoj modi, no — očito zbog
drukčijeg vlasnikova ukusa — sasvim različito od Baranyaijeve vile. Umjesto kompaktne
prizme projektirana je složena kompozicija u cottage stilu propuštenom kroz bečku retortu.
Zahvaljujući dobroj očuvanosti ključnih dijelova interijera, možemo posvjedočiti da obitelj
Benedik crno-bijelom svijetu Baranyaijevih pretpostavlja boje: za zidne su oplate korištene
različite vrste drva, pa su sve zajedničke prostorije u prizemlju u toplim nijansama sme-
đe. Radijator u dnevnoj sobi i njegovu raskošnu pozlaćenu masku uokviruju keramičke
pločice prevučene efektnom tirkiznom eozinskom ocaklinom, na podu blagovaonice jest
214
aladar baranyaI, vIla baranyaI

— detalj InterIjera, FotograFIja
oko 1910., prIvatna zbIrka, zagreb
joseF hoFFmann, vIla moll 2, Wollergasse 10, aladar baranyaI, vIla baranyaI
beč, 1907., ©mak — österreIchIsches museum FÜr — sjenIca, FotograFIja oko 1912.,
angeWandte kunst/gegenWartskunst, beč prIvatna zbIrka, zagreb
215
slavko benedIk I aladar baranyaI, otto schönthal, vIla u badenu,

vIla benedIk (vIla arhItekta), studIja objavljena u časopIsu der
tuškanac 14, zagreb, 1909. – 1911., archItekt, beč, 1907., knjIžnIca muzeja
recentna FotograFIja za umjetnost I obrt, zagreb
šareni perzijski tepih, a u kredencima se na fotografiji iz vremena nazire neostilsko sre-

brno posuđe. Zanimljivo, hodnik do servisnih prostorija oblikovan je opet u crno-bijelom
hoffmannovskom stilu.
Među ostalim se tuškanačkim vilama atelijera Benedik & Baranyai rješenjem interijera
izdvajaju vila dr. Peroslava Paskijević-Čikare (1910.) sa svojim dvoetažnim hallom, te 19. Mirko Ilić (izvorno prezime Israel; Kutina,
1873. — logor Jasenovac, vjerojatno 1942.)
eksterijer vile Grete Lorković (1911.) s dva naglašeno plastična polukružna erkera između bio je veletrgovac drvom i vlasnik agenci-
je za promet nekretninama. Posjedovao
kojih je također polukružni trijem. je tvrtku Drvinje d. d. čiji je član ravna-
teljstva bio arhitekt Baranyai ali i neki
Baranyaijevi klijenti (Ivan Leon, Benko
Na samom izmaku epohe, između 1918. i 1922., atelijer je realizirao, također na Tuškancu, Kell). Prije selidbe u novu vilu, stanovao
je u kući Rubetić-Gollner u Mihanoviće-
najluksuzniju vilu u karijeri — dom obitelji Mirka Ilića.19 U projektu te vile pokazao je voj 18, koju je također projektirao Aladar
Baranyai. Zanimljivo je da će Ilić 1930.
Aladar Baranyai sav svoj dizajnerski talent, kreiravši uzorno cjelovito umjetničko djelo u otkupiti Baranyaijevu vlastitu vilu na Tuš-
kancu 18 za svoju pokćerku Maju, a svoju
maniri Bečkih radionica, zbog čega se vilu Ilić uobičajilo uspoređivati s Hoffmannovom će raskošnu vilu 1932. prodati Gustavu
Deutsch-Maceljskom, članu poznate obi-
bruxelleskom Palais Stoclet (1905. – 1911.). Ipak, po načinu rješenja složene arhitektonske telji trgovaca i industrijalaca za koju je
Baranyai u Zagrebu projektirao pet zgrada.
kompozicije i već prisutnim naznakama artdécoovske stilizacije, vila Ilić srodnija je vre- vladImIr pavlakovIć, Industrija Jugo-
slavije, Zagreb, 1922., 16; jasna galjer
menski bližoj, također Hoffmannovoj vili Skywa-Primavesi u Beču (1913. – 1915.). (bilj. 12), 41, 53.
216
slavko benedIk I aladar baranyaI, vIla benedIk slavko benedIk I aladar baranyaI,
— blagovaonIca, FotograFIja oko 1912., vIla benedIk — detalj InterIjera,
muzej za umjetnost I obrt, zagreb recentna FotograFIja
Osim Aladara Baranyaija i zagrebački arhitekt Ignjat Fischer (Zagreb, 1870. – 1948.) u ure-
đenju je unutrašnjosti svojih zgrada nastalih između 1908. i 1911. iskazao jasne afinitete
20. Svi podaci o Fischerovim zgradama u prema djelu Josefa Hoffmanna i Bečkih radionica.20 Za kulturnu je povijest grada značajno,
ovom tekstu iz: marIna bagarIć (bilj.
1), 124 – 143. međutim, da je Fischer hoffmannovske interijere realizirao u zgradama javne namjene,
izgrađenima, doduše, privatnim kapitalom. Kronološki, riječ je o privatnoj poliklinici
smještenoj uz rub gradskog središta, o prvom gradskom kino-kazalištu i o zgradi masonske
lože. Sve tri zgrade karakterizira specifičan, wagnerovski protofunkcionalistički pristup u
oblikovanju prostora kojem je fasadni plašt tek suzdržano urešeni “sekundarni ovitak”. Uz
izgradnju i uređenje svih triju zgrada veže se i angažman Tomislava Krizmana.
Privatna poliklinika Sanatorij izgrađena je sredstvima istoimenoga dioničkog društva čiji su

članovi bili liječnici, ljekarnici i zubari, ali i — u većem broju — industrijalci, banke, trgovci,
21. Među članovima utemeljiteljima bio je i poduzetnici.21 Bio je namijenjen liječenju različitih bolesti, osim “duševnih i akutno infek-
dr. Eugen Rado. marIna bagarIć (bilj.
1), 124. cioznih”. Smještaj na skučenoj parceli u gradskoj ulici odredio je oblik solitera Sanatorija:
zbog maksimalne insolacije bolesničkih soba krila zgrade su zakošena, a komunikacije
su organizirane oko centralno projektiranog cilindra s foyerom-čekaonicom u prizemlju i
salonom-predsobljem na katu. Prema pravilima bolničke arhitekture, operacijske su dvo-
rane smještene na sjevernoj strani zgrade, imaju nadsvjetlo, a vanjski im zidovi, sasvim
originalno, završavaju trostranom ostakljenom stijenom. Funkcije lječilišnog prostora tako
su decidirano i najdosljednije odredile formu prostora. Kao polazište u uređenju interijera
22. Fischer je kao autor kompletnog projekta
Sanatorija — “osnove za samu zgradu i arhitektu Fischeru očito je poslužio sanatorij Josefa Hoffmanna u bečkom Purkersdorfu,
njezino uređenje” — naveden u tekstu
Gradnja zagrebačkog Sanatorija u listu izgrađen tek nekoliko godina ranije i, suprotno zagrebačkom, namijenjen liječenju isklju-
Ustavnost (Zagreb, 26. ožujka 1908.).
čivo psihičkih bolesti.22 Ne znamo jesu li i Fischer i utemeljitelji Sanatorija, kao Josef Hoff-
mann, bili pobornici teorije psihijatra dr. Richarda von Krafft-Ebinga o utjecaju okoline na
217

vIla IlIć, paunovac 7, zagreb, 1919. – 1922.,
muzej za umjetnost I obrt, zagreb

vIla IlIć — blagovaonIca, muzej za umjetnost
I obrt, zagreb

vIla IlIć — kupaonIca, muzej za umjetnost
I obrt, zagreb
218
Ignjat FIscher, polIklInIka sanatorIj, klaIćeva 18,

zagreb, 1908. – 1909., prIvatna zbIrka, zagreb
23. leslIe topp, An Architecture for Modern zdravlje čovjeka,23 no sasvim je sigurno da je zagrebačko lječilište u kojem su najsuvremeni-
Nerves: Josef Hoffmann’s Purkersdorf Sana-
torium, Journal of the Society of Archite- jim metodama liječeni dobrostojeći pacijenti, moralo biti uređeno moderno i aktualno. I u
ctural Historians, 56 (1997.), 416.
zagrebačkom je Sanatoriju dominantna boja bijela, namještaj je dijelom uvezen iz tvornica
Jacob & Josef Kohn i Thonet, a dijelom je izveden u Zagrebu, vjerojatno prema Fischerovim
nacrtima, i također je inspiriran Hoffmann–Moserovim formama. Zanimljivo je i to da je
24. Isto, 422. emIlIj laszoWskI, Sanatorij u o bečkom sanatoriju afirmativno pisao likovni kritičar Ludwig Hevesi, a o zagrebačkom
Zagrebu, Prosvjeta, 17 (1909.), 709 – 711.
zahvalni pacijent Emil pl. Laszowsky, povjesničar i arhivist.24
Neke elemente Hoffmannovih dizajnerskih rješenja interijera nalazimo i u zgradi masonske

lože Ljubav bližnjega, izgrađene 1911. – 1912. godine: decentni geometrijski reljefni ukras
bijelih zidova u kombinaciji je s tamnim podovima i tamno obojenim drvenim stubištem. No,
najbolji primjer originalne interpretacije bečkih poticaja svakako je zgrada kino-kazališta
Apollo (1911. – 1912.) što je Fischer gradi u jednom iličkom dvorištu. Inicijativu za gradnju
kino-kazališta dao je zagrebački fotograf Rudolf Mosinger koji je 1896. organizirao u Zagrebu
prvu javnu kino-projekciju, svega deset mjeseci poslije prve svjetske filmske projekcije braće
Lumiere. Za realizaciju ideje zaslužno je bilo dioničko društvo, među čijim su članovima
bili i ključni promotori umjetničkog moderniteta: dr. Dušan Plavšić, dr. Milivoj Dežman,
nezaobilazni poduzetni dr. Eugen Rado... Kino-kazalište bilo je, dakako, namijenjeno
održavanju filmskih projekcija “ozbiljnog i poučnog sadržaja”, te dobrotvornih predstava
219
Ignjat FIscher, polIklInIka sanatorIj — InterIjer Ignjat FIscher, polIklInIka sanatorIj,

(prvI kat), zbIrka t. stahuljak – j. j. gašparac, zagreb tlocrt drugoga kata, muzej grada zagreba
joseF hoFFmann, sanatorIj Westend — InterIjer, WIener strasse

64 – 66, purkersdorF, 1904., ©mak — österreIchIsches museum FÜr
angeWandte kunst/gegenWartskunst, beč
220
Ignjat FIscher, sjedIšte slobodnozIdarske Ignjat FIscher, kIno-kazalIšte apollo,

lože ljubav blIžnjega — InterIjer (stubIšte), IlIca 31/1, zagreb, 1911. – 1912.,
nazorova 24, zagreb, 1910. – 1911., muzej grada zagreba
prIvatna zbIrka, zagreb
i koncerata. Nakon dovršetka gradnje, u listopadu 1912. nova je uprava Apolla najavila da
će “nastojati da zavede sistematski prikazivanje, po mogućnosti za pojedine slojeve s pre-
davanjem poput bečke ‘Uranie’. Tako će ovaj kinematograf, ako naidje na prijazan odziv
publike moći svladati s tim spojene velike troškove, te postati s vremenom jedna važna
25. Iz Apolo-kino kazališta u Zagrebu, Narod- ustanova ne samo u zabavnom pogledu, nego i u širenju i populariziranju pučke prosvjete”.25
ne novine, 5. listopada 1912.
Podsjetimo, bečka je Urania, kao društvo za pučku prosvjetu, utemeljena 1897., a njezina
je nova zgrada prema projektu Wagnerova učenika Maxa Fabianija podignuta 1909. – 1910.
godine. No, u samom projektu kinematografa Fischer je bliži rješenjima drugih Wagnerovih
učenika, konkretno Marcelu Kammereru, koji nedvojbeno posredovanjem svojeg učitelja
slijedi Semperove teze. Prema Semperu, u arhitekturi kazališta poželjno je oblikovanjem
eksterijera jasno izraziti različitost namjena pojedinih kazališnih prostorija. Tako i Fischer
ogoljuje kino-kazalište, oris zgrade jasno otkriva prostorni raspored — foyer, poteze stubišta,
26. Projekt kazališta u Fokschanu objavljen
je u Der Architektu 1909. (t. 25), a projekt servisne prostorije. Na isti je način Kammerer projektirao kazališta u rumunjskom Focşani
kazališta u Brüxu u istom časopisu 1910.
(str. 15, t. 11). (Fokschan) 1909. i češkom Mostu (Brüx) 1908.26
Kino-kazalište Apollo u svojoj je povijesti doživjelo brojne adaptacije, te nam stoga samo
nacrt njegova uzdužnog presjeka iz urudžbenog projekta i opisi iz dnevnih novina dijelom
nagovještavaju kako je bila uređena unutrašnjost kazališta. Na nacrtu presjeka vidimo or-
namente sasvim usporedive s onima Hoffmannovima na njegovu nacrtu interijera kazališta
u Kapfenbergu (1910.) — vitice, plitke ovale u gornjim zonama zida, romboidne ukrase na
27. Projekt je reproduciran u časopisu Der
Architekt 1911. (t. 1). vratima.27 Iz dnevnih novina doznajemo da su u konačnici zidovi oslikani prema zamisli
221
Ignjat FIscher, kIno-kazalIšte apollo, marcel kammerer, kazalIšte, FocşanI (Fokschan),

tlocrt, 1911., državnI arhIv u zagrebu rumunjska, studIja objavljena u časopIsu der
archItekt, beč, 1909., knjIžnIca muzeja
za umjetnost I obrt, zagreb
Ignjat FIscher, kIno-kazalIšte apollo, joseF hoFFmann, kazalIšte — InterIjer, kapFenberg,

nacrt presjeka, 1911., državnI arhIv projekt Iz 1910., objavljen u časopIsu der archItekt
u zagrebu 1911., knjIžnIca muzeja za umjetnost I obrt, zagreb
222
tomIslav krIzman, servIs za kavu, joseF hoFFmann, servIs za pIće,

oslIkan u zagrebu, 1911., muzej za staklana lobmeyr, model Iz 1912.
umjetnost I obrt, zagreb
28. Otvorenje Apollo-kina, Narodne novine, slikara i grafičara Tomislava Krizmana. Pomagali su mu polaznici njegove škole, a korište-
5. travnja 1912.
ne su bile boje “koje ne odrazuju svjetlo”.28 Kao i Ignjat Fischer, i Krizman je bio privržen
stilskom izričaju Josefa Hoffmanna i Bečkih radionica: u Beču je od 1903. do 1907. pohađao
Školu za umjetnički obrt i Akademiju likovnih umjetnosti (William Unger), te je sudjelovao
na izložbama Secesije i Hagenbunda 1904. i 1906. Tijekom studija Krizman se iz prve ruke
uputio u mogućnosti suradnje umjetnika — on sam oduševljeno je svjedočio afirmaciji
Bečkih radionica, otvorenju kabarea Fledermaus u kojem nastupa njegova dugogodišnja
muza Marya Delvard, “našao se kod kavanskog stola moderne: Altenberg, Friedel, Loos,
29. olga maruševskI, Tomislav Krizman za Moser, Klimt, Roller, Lehar”.29 Poslije dovršetka školovanja Krizman se vraća u Zagreb
naš umjetnički obrt, Bulletin jazu, 2(53)
(1982.), 14. i useljava u Baranyaijevu kuću Poppović na glavnom trgu. U gradu tada djeluje Škola za
umjetnost i umjetni obrt, u kojoj dekorativno-ornamentalni odjel vodi slikar Robert Auer.
Kako piše likovni kritičar Kosta Strajnić: “Slikar Auer vrijedio je još do nedavna kao jedini
dekorativni slikar i zastupnik našeg umjetničkog obrta, iako dosada nije načinio ni jedno
30. kosta strajnIć, Tomislav Krizman i djelo te struke.”30 Konkretno, i učitelju i učenicima nedostajali su konkretni predmeti na
njegovo djelovanje, Gutenberg, 11 – 12
(1911.), 124. koje bi mogli aplicirati svoje nacrte dekorativnih motiva. Stoga Tomislav Krizman osniva
1911. u svom stanu-atelijeru privatnu školu za slikanje, crtanje i umjetnički obrt i nastoji
u zagrebačku sredinu prenijeti bečki model — uspostaviti suradnju između umjetnika,
31. olga maruševskI (bilj. 29), 28 – 29; marI- obrtnika i tvornica.31 Prvi rezultat suradnje predstavljen je na božićnoj izložbi Krizmana i
na bagarIć, Hrvatski umjetnici i keramika
— prilog poznavanju veza Zagreba i Beča na njegove škole u Salonu Ulrich 1912.: u realizaciji predmeta umjetničkog obrta sudjelovale
prijelazu stoljeća, u: Secesija u Hrvatskoj,
(ur.) Miroslav Gašparović, Anđelka Galić, su Tvornica peći Zagorka iz Bedekovčine, stolar Schiffer, bravar Anton Mesić, Kartonaža
Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003.,
196 – 198. Schmidt & Hudetz. Istovjetno bečkim umjetnicima i Krizman nabavlja porculansko posuđe,
proizvedeno u češkim i njemačkim tvornicama porculana prema nacrtima Bečkih radio-
nica, i oslikava ih vlastitim dekorativnim motivima. Ipak, do ozbiljnije i trajnije suradnje
s domaćom industrijom nije došlo. Stoga je vrijedan pozornosti angažman Krizmanov
vezan uz Fischerovu arhitekturu: osim oslika zidova u kinu Apollo, Krizman je za zgradu
masonske lože dizajnirao vitraj na glavnom stubištu, a u povodu otvorenja Sanatorija u
rujnu 1909. izradio je spomen-značku.
223
adOlf lOOs, viktOr kOvačić i HUgO eHrlicH
Pišući 1903. godine o aktualnim izložbama i o afirmaciji hrvatskih likovnih umjetnika u 32. d. n. p. [dušan nIkolajev plavšIć], Vla-
ho Bukovac, “Kunst”, “Secesija”, Gustav
Beču, njihov mecena i promotor, bankar Dušan Plavšić spominje i Adolfa Loosa i njegov Klimt, Antonieta Krasnikova, Krizman i
Meštrović, Nada, Sarajevo, 24 (1903.), 336.
časopis Das Andere.32 Arhitekt Loos jest “predstavnik moderne amerikanske kulture i njen
33. hugo ehrlIch, Mi o Loosu, Arhitektura,
zagovornik. On svoj dio [časopisa] naziva listom ‘da se uvede zapadna kultura u Austriju’. 11 (1933.), 174.
Loos izašao je na glas god. 1898., kada je prigodom jubilarne izložbe u Beču napisao niz vrlo 34. Kovačić je na inicijativu mnogo puta
spominjanog dr. Eugena Rada izradio
instruktivnih prikaza u ‘Neue Freie Presse’, u kojima se je glavno bavio raznim amerikanskim 1909. plan uređenja bivšeg Rokova gro-
blja s kolonijom vila koje bi gradio Radov
kulturnim stečevinama, u koliko su se pojavile na toj izložbi. Istim zanimljivim i duhovitim konzorcij. Projekt je predviđao uređenje
vidikovaca, perivoja i cesta koje bi spajale
načinom piše on i u svoj list, u kojem govori o svim pojavama javnoga i privatnoga života, područje s centrom grada na istočnoj i s
Pejačevićevim (danas Britanskim) trgom
počevši od odijela pa do državnih uredaba. Ujedno stupa sa svojim čitateljima u direktan na zapadnoj strani. Sljedeće godine Ehr-
lich je izradio novi projekt regulacije Ro-
saobraćaj, odgovarajući im na pitanja — jednomu kako da se odijeva, drugome kako da kovca kojim se predviđala gušća izgradnja
namjesti stan, trećemu kako da se ponaša prama damama na ulici itd”. i drukčiji raspored komunikacija. snješka
kneževIć, Kovačićeve vizije uređenja za-
grebačkih trgova i perivoja 1905. – 1909.,
u: Arhitekt Viktor Kovačić. Život i djelo,
“Zanimljiv i duhovit način” kojim Loos piše u dnevniku Neue Freie Presse i diskutira u bečkim zbornik radova znanstvenog skupa, (ur.)
Miroslav Begović, hazu — Hrvatski mu-
kavanama privlačio je mnoge, pa tako i zagrebačke studente arhitekture — Viktora Kovačića zej arhitekture, Zagreb, 2003., 147 – 150.
koji uči na Likovnoj akademiji kod Wagnera i Huga Ehrlicha koji je kod Karla Königa na
Visokoj tehničkoj školi. Tih se dana povodom Loosove smrti prisjetio Ehrlich: “Kovačić i
ja ‘kibicirali’ smo gotovo prvi Loosovim atakama na eklekticizam i secesiju po njegovim
uređajima kavane Kapua, Malog Sachersaala i gradnje kuće na Michaelerplatzu, pa bara
u Kärtnerdurchgangu, Federsteinera i Knižeova dućana na Grabenu”.33
Zagrebački loosovci Ehrlich i Kovačić poslije povratka iz Beča samostalno su ili u zajedničkom
atelijeru projektirali vile i obiteljske kuće južno od Benedik–Baranyaijeve kolonije vila — na 35. abeatrIz colomIna, The Split Wall:
Domestic Voyeurism, u: Adolf Loos & Le
Rokovcu i u njegovoj neposrednoj okolini. Kuće Auerovih, vile Frangeš, Vrbanić, Bauer,
34
Corbusier: Raumplan versus Plan Libre,
(ur.) Max Risselada, Nai010 Publishers,
Breyer, Rado originalne su interpretacije Loosovih teza o projektiranju stambenih prostora Rotterdam, 2013., 32 – 39.
za metropolitanske klijente. Kuće su, smatra Loos, kao i odjeća — trebaju štititi individuu, 36. adolph loos, Aus der Wagner-Schule,
Neue Freie Presse, 31. srpnja 1898., 12.
biti skrojene po mjeri i ne isticati se “slikovitošću”.35 Eksterijer treba biti jednostavan, dok
se u interijeru otkriva bogatstvo — materijalno i duhovno. Ehrlichove i Kovačićeve kuće
oblikovane su prema potrebama stanara, sasvim su jednostavnih fasada, ali još uvijek bez
beskompromisnog modernizma u isto vrijeme građenih Loosovih bečkih vila. No, kad je u
pitanju uređenje interijera, Loosove su pouke nasljedovane s bitno većom vjernošću. Stoga 37. tIhomIl stahuljak, Ein Klatsch über
den Architekten Adolf Loos, Peristil, 34
im u ovom tekstu posvećujemo najveću pozornost. (1991.), 115 – 119; hugo ehrlIch (bilj.
33), 175; Zbirka Tihomila Stahuljaka, vl.
j. j. Gašparac, Zagreb.
Službeno, poznanstvo Adolfa Loosa i Viktora Kovačića datira najvjerojatnije od ljeta 1898. 38. Povjesničarka arhitekture Iris Meder
kad Loos afirmativno spominje Kovačićev studentski projekt u svojem osvrtu na radove svrstava Loosove učenike i sljedbenike
u tri grupe. U prvoj su grupi oni koji su
Wagnerove škole.36 Prema sačuvanim dokumentima sudeći, Kovačić i svega četiri godine pohađali Loosovu privatnu Bauschule
utemeljenu 1912. (među njima je npr.
stariji Loos druže se u prvim godinama 20. stoljeća u Beču i Zagrebu: oko 1905. Kovačić Zlatko Neumann). U drugoj su grupi oni
arhitekti koji nisu bili Loosovi učenici
fotografira Loosa u Beču, Loos ga upoznaje s Peterom Altenbergom, o čemu svjedoči pje- nego su bili angažirani u njegovu atelijeru
kao suradnici i voditelji gradnji (među
snikovo pismo upućeno u Zagreb, uvodi ga u salon Eugenije Schwarzwald. Godine 1912. njima je npr. Hugo Ehrlich). Treću grupu
čine arhitekti koje je Loos poznavao i koji
Loos svraća u Zagreb “na povratku iz primorja”, a ratnih je godina Kovačić često u Beču su se sami legitimirali kao Loosovi sljed-
benici ili su ih kritičari svrstali u Loosov
kamo ga šalju kao suradnika Zemaljskog odbora kraljevina Hrvatske i Slavonije za skrb oko krug. Toj bi grupi pripadao Kovačić. IrIs
meder, “In der Kärtnerbar, in Cabarets
ratničkih grobova.37 Premda se relaciju Kovačića i Loosa promatra kao prijateljstvo dvojice und Nachtlokalen”. Loos, Strnad, Frank,
Hoffmann und ihre Schüler, u: Leben mit
ravnopravnih arhitekata, iz cijele je Kovačićeve arhitektonske i životne ostavštine razvidno Loos, (ur.) Inge Podbrecky, Rainald Franz,
Böhlau Verlag, Wien – Köln – Weimar,
da je on, kao i brojni drugi arhitekti, bio zapravo Loosov odani sljedbenik i obožavatelj.38 2008., 213 – 214.
224
vIktor kovačIć, vIla Frangeš, rokov vIktor kovačIć, adolF loos, beč, 1905.,
perIvoj 2, zagreb, 1910., muzej za zbIrka t. stahuljak – j. j. gašparac, zagreb
umjetnost I obrt, zagreb
Slijedeći danas poznate crtice iz Kovačićeva života, možemo zaključiti da on upravo do

detalja živi Loosov nauk: od odijevanja po engleskoj modi do inzistiranja na vožnji fijakerom
39. Iz sjećanja Terezije Arhanić, Kovačićeve umjesto automobilom.39 Preko Loosa Kovačić upoznaje američku suvremenu arhitekturu
supruge; zabilježio Tihomil Stahuljak,
Zbirka Tihomila Stahuljaka, vl. j. j. Gašpa- i engleski antikni namještaj, zahvaljujući Loosu on odustaje od secesijske ornamentike
rac, Zagreb.
Wagnerove škole. No, kad je samo projektiranje u pitanju, oba Kovačićeva učitelja — i Wa-
gner i Loos — na istoj su poziciji: “nužda je jedina gospodarica umjetnosti”, funkcija, svrha
je ta koja određuje arhitektonsku formu. Kovačić od Wagnera i Loosa također prihvaća
uvažavajući odnos prema lokalnoj tradiciji. S takvih polazišta nastaje njegov originalni
umjetnički izričaj i projektantski prosede.
Arhitekt Hugo Ehrlich (Zagreb, 1879. – 1936.) ima bitno drukčiji background od Kovačića:
40. Podaci o Königovoj školi: chrIstopher
long, An Alternative Path to Moderni- potječe iz imućne građanske obitelji poduzetnika i graditelja, a u Beču upisuje 1897. Teh-
sm: Carl König and Architectural Educa-
tion at the Vienna Technische Hochschule, ničku visoku školu kod Karla Königa. Premda je Tehnička visoka škola u to vrijeme bila
1890 – 1913., Journal of Architectural
Education, 55 (2001.), 21 – 30. etablirana kao jedno od vodećih arhitektonskih učilišta Europe, sam König slovio je kao
antimodernist, najžešći oponent Wagnera i secesije.40 Jednako je kritičan bio prema Loosu,
zabranivši svojim studentima pohađanje njegove privatne škole. Dva su težišta Königova
učenja — poznavanje klasične tradicije i svladavanje tehničkih aspekata arhitekture, odno-
sno “majstorstva umjetnosti građenja”. Hugo Ehrlich perfektno je usvojio temelje Königove
škole, a zatim im dodao vlastitom senzibilitetu bliske Loosove.
Poslije završetka studija 1903. godine Ehrlich je ostao u Beču i zaposlio se u atelijeru Hum-
berta Walchera von Moltheina, gdje je radio na projektu obnove dvorca Kreuzenstein kod
Korneuburga u Donjoj Austriji. Prema nekim izvorima, u to je vrijeme samostalno projektirao
41. žarko domljan, Hugo Ehrlich, Zagreb,
1979., 27, 267. uređenja privatnih interijera.41 Posredovanjem Walchera upoznao je bečke aristokratske
225
adolF loos – hugo ehrlIch, vIla karma,

clarens, švIcarska, 1904. – 1912., knjIžnIca
muzeja za umjetnost I obrt, zagreb
krugove, a sam se kretao i u umjetničkim, kazališnim krugovima.42 S Adolfom Loosom, kako 42. Ivan kerdIć, Moj život i uspomene, ruko-
pis, Zagreb, 1953., 77 – 78.
je sam pisao, upoznao ga je u Beču oko 1908. Viktor Kovačić. Možda je poznanstvo s Loosom,
možda preporuka Walchera koji je poznavao dr. Theodora Beera, a možda prijedlog Maxa
43. žarko domljan (bilj. 41), 29. vera
Fabianija kojeg je kao Königova asistenta poznavao još od studentskih dana, utjecalo na j. behal, Die Villa Karma und ihre Ar-
chitekten Lavanchy/Loos/Ehrlich, u:
izbor Huga Ehrlicha kao Loosova nastavljača gradnje Beerove vile Karma u Clarensu na Adolf Loos, (ur.) Burkhardt Rukschcio,
Graphische Sammlung Albertina, Wien,
Ženevskom jezeru.43 Prema podacima u Ehrlichovoj monografiji objavljenoj 1932. u beč- 1989., 153 – 154.
ko-berlinskoj ediciji Neues Bauen und Wohnen, vilu Karma (La Maladaire) u vlasništvu bečkog
fiziologa i prirodoslovca dr. Theodora Beera počeo je adaptirati Adolf Loos 1904. godine,
a nakon četverogodišnje pauze radove nastavlja Ehrlich. On je do 1912. dovršio eksterijer
“koristeći Loosovu nadogradnju i pregradnju”, a također izvodi “uređenje parka, ogradne 44. hugo ehrlIch, Neues Bauen und Wohnen,
Verlag für Architektur und Raumkunst
zidove i pretežan dio unutarnjeg uređenja”. Kompleksno pitanje preciznog razgraničenja
44
Ing. Gustav Ew. Konrad, Wien – Berlin,
1932., vI, 30 – 32.
Loosova i Ehrlichova autorskog udjela u izgradnji vile Karma nije predmet ovog teksta, no
kad se usporede i rezimiraju redom izjava samog Ehrlicha u pismu Henri-Robertu Von der
226
adolF loos – hugo ehrlIch, vIla

karma, perspektIvnI prIkaz, crtež
huga ehrlIcha Iz 1909., hrvatskI muzej
arhItekture hazu, zagreb
adolF loos – hugo ehrlIch, vIla karma

— blagovaonIca, ©albertIna, beč
adolF loos – hugo ehrlIch, vIla karma,

nacrtI atrIja, hrvatskI muzej
adolF loos – hugo ehrlIch, vIla karma, nacrt adolF loos – hugo ehrlIch, vIla karma
detalja glazbenoga salona, hrvatskI muzej — glazbenI salon, ©albertIna, beč
227
hugo ehrlIch I vIktor kovačIć (atelIjer ehrlIch &

kovačIć), vIla vrbanIć — InterIjer, Ivana gorana
kovačIća 2, zagreb, 1910. – 1911., muzej za umjetnost
I obrt, zagreb
Mühllu, jednom od osnivača cIam-a 1928., stotine nacrta sačuvanih u Ehrlichovu arhivu
te zaključci istraživača vile Karma — Vere Behalove, Gillesa Barbeyja, Jacquesa Gublera i 45. jacques gubler, gIlles barbey, Loos’s
villa Karma, The Architectural Review,
Žarka Domljana, proizlazi da Ehrlichov doprinos nipošto nije zanemariv. Ehrlich je, očito 45 865 (1969.), 215 – 216; žarko domljan
(bilj. 41), 40; vera j. behal (bilj. 43),
uspješno ekvilibrirajući između Loosovih zamisli i Beerovih sugestija i želja, dovršio ekste- 155 – 156.
rijer zatvaranjem galerija zidom, staklom ili rešetkama, izvedbom ravnog krova i pergola
46. Vilu Vrbanić uobičajilo se pripisivati
na njegova tri ugla, prigradnjom portika s dorskim stupovima. U interijeru je minucioznom isključivo Viktoru Kovačiću. Na izložbi
pozornošću, slijedeći Loosove pouke, izveo uređenje ulaznog hala, blagovaonice, velike Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu
1912. vila Vrbanić izložena je, uz još neke
crne kupaonice, manje bijele kupaonice, glazbenog salona, atelijera/laboratorija dr. Beera, radove, kao zajedničko djelo atelijera
Ehrlich & Kovačić. Kao svoje samostal-
stubišta s garderobom, “hrastove sobe” , “balkonske sobe”, blagovaonice posluge. ne radove na istoj izložbi Ehrlich izlaže,
među ostalima, vilu Karmu, osnovu za
izgradnju Strossmayerova šetališta u Za-
grebu, osnovu za vladinu palaču u Zagre-
Hugo Ehrlich vratio se u Zagreb 1909. godine, a od 1910. do 1915. vodio je zajednički atelijer bu, dok Kovačić samostalno izlaže osnove
za regulaciju Kaptola i Starčevićeva trga,
s Viktorom Kovačićem. U zagrebačkom su atelijeru nastajali nacrti Karme, istodobno s vile Frangeš, Perok, Auer i Plavšić, crkvu
sv. Blaža i svoj natječajni rad za vladinu
drugim projektima tandema Kovačić–Ehrlich, što omogućava nove i zanimljive poveznice. palaču u Zagrebu. Sličnosti u detaljima
opreme interijera vile Karme i vile Vr-
Nemoguće je, tako, ne uočiti sličnosti detalja interijera Kovačić–Ehrlichove vile Vrbanić banić također govore u prilog činjenici
da je zagrebačka vila koautorsko djelo.
(1910. – 1911.)46 i vile Karma: masivne tordirane stupove u glazbenom salonu švicarske vile Izložba Hrvatskoga društva umjetnosti u
Zagrebu, Zagreb, 1913., kat. 381 – 403, kat.
i u Denu (malom salonu) zagrebačke vile. Isti su i mali tordirani stupovi koji se gotovo kao 404 – 421, kat. 425 – 440.
228
hugo ehrlIch I vIktor kovačIć (atelIjer ehrlIch & kovačIć),

stan baruna turkovIća — spavaća soba, 1912., zbIrka
t. stahuljak – j. j. gašparac, zagreb
lajtmotiv pojavljuju u “balkonskoj” i “hrastovoj sobi”, na verandi i uz kamin na galeriji

Karme, a u isto vrijeme i nad kaminom Dena vile Vrbanić. U malom salonu Vrbanićevih
u niši je prozorčić od raznobojnih stakalaca istovjetan prozorima u blagovaonici i na katu
ulaznog hala vile dr. Beera. Slično su oblikovane i drvene oplate zidova.
47. Izložba Hrvatskoga društva umjetnosti u Za- Hommage Loosu kreiraju Ehrlich i Kovačić i u uređenju stana baruna Turkovića (1912.).47
grebu, Zagreb, 1913., kat. 418 – 420. Foto-
grafije stana u zagrebačkoj privatnoj zbirci U prostorijama sa starim svodovima projektiraju ugrađeni namještaj: otvorene police za
i u ostavštini Viktora Kovačića u Upravi
za zaštitu kulturne baštine Ministarstva knjige, garderobne ormare sa zrcalom, ormare koji svojim jednostavnim vratima podsje-
kulture rh. Nacrti u ostavštini Huga Ehr-
licha u Hrvatskom muzeju arhitekture u ćaju na zidne oplate. Na crtežima zidova prekrivenih ugrađenim namještajem zanimljivi
Zagrebu (hma aek96/9A1 – 9A23).
su nam loosovski zastori preko vrata. Na sačuvanim fotografijama vidimo i svjetiljke sa
“suknjicama” kakve je Loos često koristio. Najintrigantnija nam je svakako fotografija spa-
vaće sobe barunice Turković, koja s malim odstupanjima ponavlja antologijsku Loosovu
spavaću sobu njegove supruge Line Loos Obertimpfler, publiciranu 1903. u Loosovu i Al-
tenbergovu časopisu Die Kunst. Soba Loosove devetnaestogodišnje supruge kreirana je kao
utočište “eterične djevojke”, idealne femme fragile, obloženo u potpunosti bijelim krznom
229
adolF loos, stan arhItekta — spavaća soba vIktor kovačIć, crtežI u bIlježnIcama arhItekta,
lIne loos, 1903., prIvatna zbIrka, zagreb zbIrka t. stahuljak – j. j. gašparac, zagreb
i batistom. Nadahnuće za takav aranžman, tumače povjesničari arhitekture, Loos nalazi 48. Interpretaciju sobe Line Loos donosi:
anne-katrIn rossberg, Loos’ Frau-
u priči o Tristanu i Izoldi kako je daje Richard Wagner, ali i sasvim konkretno, u uređenju enzimmer, u: Leben mit Loos, (ur.) Inge
Podbrecky, Rainald Franz, Böhlau Verlag,
privatnih prostorija carice Elizabete (Sisi) na jahti Miramare.48 Je li i barunica Turković bila Wien – Köln – Weimar, 2008., 149 – 160.
femme fragile i zašto se arhitekti ili naručitelji odlučuju upravo za takvo uređenje njezine
sobe, tek će se istražiti.
Loos, dakle, javno pokazuje sasvim intimni dio vlastitog stana, a potom ga i replicira u stanu
dr. T.-a u bečkoj Wickenburggasse,49 naglašavajući tako jedan od svojih ključnih stavova: 49. adolF loos, Wohnungswanderungen,
Wien, 1907.
traženje i stvaranje novog rješenja, ako već postoji jedno zadovoljavajuće, potpuni je gubitak
novca i kreativnih snaga.50 Takav pristup preuzima očito i Viktor Kovačić, kreirajući za svoje
zagrebačke klijente interijere opremljene replikama engleskoga antiknog namještaja, koje
50. chrIstIan WItt-dörrIng (bilj. 18), 104.
kombinira s “domaćim” bidermajerom i barokom te s orijentalnim stolićima. Bezbrojni su
crteži namještaja, lustera i uopće detalja interijerske opreme u Kovačićevim bilježnicama
nastali za vrijeme njegovih boravaka u Beču. Iz bilježnica, također, doznajemo da je arhitekt
u Beču risao stolice, stolove i svjetiljke u kavanama Museum i Capua, koje je dizajnirao Adolf
51. Zbirka Tihomila Stahuljaka, vl. j. j. Gašpa-
Loos, nabavljao knjige o arhitekturi, engleskim interijerima i namještaju, bilježio cijene.51 rac, Zagreb.
Slijedeći Loosa, Kovačić u zagrebačkim stanovima zidove oblaže tapetama ili drvom do
određene visine, na podove stavlja šarene orijentalne sagove, a ponegdje koristi i gotovi
Loosov dizajn. Tako ukrasne metalne zavjese ispred radijatora, koje Loos koristi pri ure-
đenju bečkih stanova obitelji Turnowski, Kraus, Schwarzwald i Bellak, Kovačić također
nabavlja za vlastiti stan te za salon vile Vrbanić. Luster sa sjenilom od bambusa i tekstila,
kakav Loos koristi u stanovima Rosenfeld i Goldman te u kući Steiner, Kovačić postavlja
u blagovaonicu vile Frangeš, a poznatu svjetiljku-poliedar od mesinga i stakla smješta na
230
adolF loos, stan löWenbach — dnevna soba, reIschachstrasse 3

/ schallautzerstrasse 4, beč, 1913., ©albertIna, beč
hugo ehrlIch I vIktor kovačIć (atelIjer ehrlIch & kovačIć),

vIla vrbanIć — InterIjer, knjIžnIca muzeja
za umjetnost I obrt, zagreb
vIktor kovačIć, stan arhItekta, masarykova 21 – 23, zagreb, 1906. – 1907.,

uređenje kasnIje. knjIžnIca muzeja za umjetnost I obrt, zagreb
231
vIktor kovačIć, crtež InterIjera — blagovaonIca adolF loos, stan schWarzWald — blagovaonIca,
u stanu Ing. mIlana čalogovIća, 1913., uprava za joseFstädter strasse 68, beč, 1905. I 1909.,
zaštItu kulturne baštIne mInIstarstva kulture rh ©albertIna, beč
ulazima u stubišta kuće dr. Franka. Neka tipična Loosova rješenja Kovačić varira, npr. plitke
staklene lustere koji vise na tri lanca i lustere s dugačkim resama.
Sačuvane narudžbe namještaja, skica i dijelovi namještaja iz stana jednoga od Kovačićevih

suradnika, inženjera Milana Čalogovića, svjedoče o načinu na koji je Kovačić kombinirao
pokućstvo: neki su komadi izvedeni u različitim stilovima prema priloženim skicama,
neki prema “starome modelu”, a Loosov slavni Elefantenrüssel-Tisch trebao je biti izrađen
prema fotografiji.52 Sav namještaj naručen je 1913. u bečkom “atelijeru za uređaj stanova” 52. Ostavština Viktora Kovačića, Uprava za
zaštitu kulturne baštine, Ministarstvo
O. Föhra. U sačuvanim Kovačićevim bilježnicama nalazimo da je arhitekt surađivao i s kulture rh; Zbirka namještaja, Muzej za
umjetnost i obrt, Zagreb.
drugim bečkim stolarima, uključujući i Loosova omiljenog Josefa Veillicha. Sama pak
blagovaonička garnitura kod Čalogovića, izrađena prema Kovačićevim nacrtima a u stilu
Queen Anne, ima pomoćni stol za serviranje sa zavjesicom, kakav je Kovačić mogao vidjeti
u blagovaonici obitelji Schwarzwald, kamo ga je Loos vodio.
Raskošni Loosov stan bečkog tvorničara — urara Juliusa Bellaka (1907.), uređen komadima
baroknog namještaja, svoj zagrebački pandan ima u stanu pravnika i političara, bivšeg
bana dr. Nikole pl. Tomašića (1912. – 1913.). Kod Tomašića je, kako pokazuje fotografija,
mjesto našao čak i sasvim sličan veliki podni sat koji je, međutim, u stanu Bellak imao
svoje simboličko značenje.
Zaključno, interesantno bi bilo u osnovnim crtama usporediti profile klijenata zagrebačkih

arhitekata koji su gradili u secesijskoj epohi, slijedeći svaki svoje bečke uzore. Atelijer Benedik
& Baranyai projektirao je za novu imućnu građansku klasu koja se i stilom svojih domova
željela razlikovati od ljudi prošlih vremena. Angažiran na kreiranju i izgradnji onih objekata
232
vIktor kovačIć, palača tomašIć — InterIjer, adolF loos, stan bellak — dnevna soba,
hebrangova 17 – 19, zagreb, 1912. – 1913., zbIrka t. kohlmessergasse 8, beč, 1907., ©albertIna, beč
53. josIp horvat, Hrvatski panoptikum, Stvar- koji su gradu priskrbljivali status moderne metropole, arhitekt Ignjat Fischer također se
nost, Zagreb, 1965., 58 – 63.
priklanjao suvremenom secesijskom stilu. No, atelijer Huga Ehrlicha i Viktora Kovačića
54. Viktor Kovačić projektirao je 1903. kuću
Ferdinanda i Amalije Auer u Nazorovoj radio je za naručitelje koji su svojim načinom života željeli oponašati aristokraciju te za
10, a između 1904. i 1906. nastaje vila s
atelijerom za Roberta i Leopoldinu Auer investitore koji su s njima bili poslovno i obiteljski povezani. Oni su projektirali i uredili
u Rokovoj 9. Druga vila Roberta i Leo-
poldine Auer na adresi Rokov perivoj 1, domove novih baruna Turkovića i njihovih rođaka Vrbanića i Winklera. Za Nikolu pl. To-
izgrađena 1910. godine, atribuirana je,
uz rezervu, atelijeru Benedik & Baranyai mašića uredio je Kovačić “gospodski dom” u današnjoj Hebrangovoj ulici, a za Tomašićeva
te Vladimiru Aueru. Nacrti vile nalaze
se međutim u ostavštini Huga Ehrlicha prijatelja i odvjetnika Društva hrvatskih umjetnika dr. Edu Franka izgradio je quattrocentom
i nose njegov paraf. Projektantski ruko-
pis i crtački rukopis na samim nacrtima inspiriranu uglovnicu na kraju iste ulice.53 Umjetnici kojima je Kovačić (i Ehrlich) projek-
govore također u prilog atelijeru Ehrlich
& Kovačić kao autorima ove kuće. De- tirao i uređivao domove — obitelji Auer i Frangeš Mihanović — bili su prijatelji i “suborci”
korativne detalje (mozaik, ulazna vrata)
mogao je vrlo lako dizajnirati i sam Robert arhitekta iz dana osnutka “hrvatske secesije”.54 Imali su slične senzibilitete: i Robert Auer
Auer. Potpis Slavka Benedika na urudžbe-
nom projektu vile upućuje na izvođača cijenio je englesku umjetnost, a, za razliku od Kovačića koji do Amerike nikad nije dospio,
radova. Ostavština Huga Ehrlicha, Hr-
vatski muzej arhitekture u Zagrebu (hma slikar je dvije godine proveo u New Yorku. Frangeš je s Kovačićem dijelio istinski afinitet
aek96/24A1 – 24A12 ); jasna galjer (bilj.
12), 44; aleksander laslo (bilj. 1), 27;
prema starinama. K tomu, i Aueri i Frangeš Mihanovići nisu bili ljudi bez pedigrea — Fer-
nIna gazIvoda (bilj. 8), 294.
dinand Auer potječe iz bavarske plemićke obitelji, a Frangešova je baka češka barunica.55
55. Biografski podaci iz: Irena kraše- Za razliku od Adolfa Loosa koji je u Beču svojim kućama i interijerima kreirao neovisni
vac, petra senjanovIć, Robert Auer
(1873. – 1952.). Slikar zagrebačke secesije. identitet jedne nove društvene grupe,56 u zagrebačkoj je sredini njegov dizajnerski pristup
Retrospektiva, Galerija Klovićevi dvori,
Zagreb, 2010.; nIna gazIvoda (bilj. 8), povezan sa sasvim drukčijom, pasatistički raspoloženom skupinom klijenata.
34, 36 – 37.
56. elana shapIra, Tailored Authorship:

Adolf Loos and the Ethos of Men’s Fashi- Promptna asimilacija bečkih arhitektonskih škola i stilova nije, dakle, u Zagrebu podra-
on, u: Leben mit Loos, (ur.) Inge Pod-
brecky, Rainald Franz, Böhlau Verlag, zumijevala i njihovu istovjetnu uporabu. No, upravo u slobodnoj interpretaciji spojenoj s
Wien – Köln – Weimar, 2008., 59 – 67.
lokalnom tradicijom leže vrijednost i šarm zagrebačke arhitekture secesijske epohe.
233
Programatski tekstovi
Biografije
Hrvatski umjetnici na
školovanju u Beču
Hrvatski umjetnici na
izložbama u Beču
Katalog
Bibliografija
Programatski tekstovi Mladost

234
Mladost Programatski tekstovi

Programatski tekstovi 235
ver sacrum
Kada je u starom Rimu napetost zbog gospodarskih nesuglasica dosegla vrhunac, dio naroda
bi se preselio na Mons sacer, Aventin ili Janiculum i zaprijetio da će pred nosom časnim
gradskim ocima osnovati drugi Rim ako mu se ne ispune njegove želje. To se zvalo Sece-
ssio plebis. Gradski su oci bili mudri ljudi koji su tada secesionistima poslali pregovarača,
mnogo obećavali, a malo ispunili i Secessio plebis je završio.
Kada je pak domovini zaprijetila opasnost, cijeli je narod sve živo što je donijelo novo pro-
ljeće posvetio bogovima kao sveti proljetni dar — ver sacrum. Kad su rođeni u svetom
proljeću odrasli, to je jato mladih, i samo sveto proljeće, odselilo iz domovine u tuđinu kako
bi vlastitim snagama i s vlastitim ciljem osnovalo neko novo društvo.
Jato umjetnika željelo se osloboditi starih prilika i osnovati u Beču novo društvo. No nije
napustilo staro udruženje jer je tražilo neke ekonomske olakšice, ne sa svrhom da zaprijeti
konkurencijom ili dobije povlastice i dade se nagovoriti od nekoga modernog Agripe. Ono
Imenom “Secesija” nije željelo podsjećati na uzroke, ciljeve i ishod nekadašnjih Secessi-
onum plebis.
Oni nisu usmjereni na osobne interese nego su uvidjeli da je ugrožena sveta stvar — umjetnost
— i spremni su za nju preuzeti svaku žrtvu. Ne žele ništa, nego vlastitim snagama ostvariti
vlastite ciljeve. Zato su odabrali ime ver sacrum. Povezao ih je proljetni duh mladosti,
duh mladosti koji sadašnjost pretvara u “modernu”, koji predstavlja stvaralačku snagu u
umjetnosti. Zbog njega se i ovaj list mora zvati ver sacrum.
ver sacrum
posvećeno proljeće dobar je znak pod kojim se rađa novo umjetničko udruženje: rađanje
novog Rima, grada umjetnosti, to je ver sacrum.
max burchkard
Max Burckhard, Ver Sacrum, Ver Sacrum, god. I, br. 1, Beč, 1898., 1 – 3.
236

237
ZaštO iZdajemO časOpis?
Na čitavom frontu već godinama bijesni veseo rat, od Londona do Münchena, od Pariza
do Sankt Peterburga. Samo je Beč obavijen spokojem i “otmjenom” tišinom i ne čuje se ni
dašak. Proljetna oluja posvuda kao dubok udah pročišćava duh, u duševno raspoloženje
unosi plodnu kišu, njezine munje donose nadahnuće, a gromovi navještenje, ona posvuda
obuzima umjetnost, život, kretanje, donosi nadanje, želju za stvaranjem i ushićenost; samo
je u Beču nema, samo je tu sve mirno.
No ipak ni tu nije grobna tišina. I tu postoje duboke čežnje, slutnja nadolazećih događaja.
Umjetnici i književnici koji su se usudili pogledati dalje od sredine u kojoj žive pronijeli
su glas o nečem drugačijem, novom, suvremenom i ubrzo se počelo šaputati: možda ipak
postoji nešto i s druge strane Kahlenberga, možda i moderna umjetnost!
O onome što je tada uslijedilo poput potmulog pritiska koji kvari raspoloženje i konačno
dovelo do odlučujućeg koraka u umjetnosti, o tome ovdje nećemo govoriti. No izdavanje
ovog časopisa ipak zahtijeva obrazloženje. Pokušat ćemo ga obrazložiti ako se neko umjet-
ničko djelovanje uopće može izraziti riječima.
Sramotna činjenica da Austrija nema ilustrirani umjetnički list koji odgovara njezinim
potrebama dosad je onemogućavala umjetnicima proširiti svoje ideje. Ovaj će im časopis
to omogućiti. On će prvi put predstaviti austrijsku umjetnost kao samostalni umjetnički
čimbenik i neće se prema njoj odnositi maćehinski, kao što je to bilo dosad. Ovaj časopis,
kao sredstvo Udruženja likovnih umjetnika Austrije, treba kod građanstva probuditi
osjetljivost za umjetnost te potaknuti i proširiti umjetnički život i umjetničku samostalnost.
Želimo objaviti rat neradu, krutom bizantinizmu i neukusu, a u tome računamo na energičnu
potporu svih onih koji umjetnost shvaćaju kao visoku kulturnu misiju i koji su spoznali da
je ona jedna od najvećih odgojnih mjera civiliziranih naroda.
No, ne želimo naširoko obrazlagati naš program. Ne u ovom uvodu. Problemi o kojima se
mora detaljno razgovarati rješavat će se na za to prikladnom mjestu. Govorilo se i zaključilo
već mnogo. Sad se kreće na djela.
Za to su nam u prvom redu potrebne snage za uništenje i razaranje, jer na trulom tlu ne može
se graditi, novo se vino ne može točiti u stare mješine. Tek kad tlo bude spremno, izorano i
iskrčeno, trebat ćemo snagu blagoslovljenog sunca, snagu rada, stvaranja i održanja. I tom
poslu, kao svakom drugom, mora prethoditi uklanjanje smetnji. No besmisleno je tvrditi
da je današnja umjetnost destruktivna, da negira formu i boju, da ne poštuje prošlost i
zagovara uništenje svega što je dosad postojalo. Umjetnost ne želi propovijedati. Ona
želi stvarati. Svaka umjetnost sama po sebi želi stvarati, a ne uništavati. Pravi umjetnici
poštuju i cijene velike stare majstore, vole ih sa strahopoštovanjem poput djeteta, klanjaju
im se i istinski dive.
Programatski tekstovi Ver Sacrum

238
Tko se ugleda samo na staro, taj je naivčina. Naivčine su oduvijek odlučivale o važnim
stvarima. To čine i danas — kao što dvorske lude plešu pred kraljem ili ga slijede. Kad junaci
jašu u boj, štitonoše zveckaju kopljima. No, čim vitez priđe bojnom polju, svaka galama
prestaje i počinje rad. Štitonoše se više ne vide.
svako vrIjeme Ima svoje shvaćanje. Naš je cilj probuditi, potaknuti i proširiti umjetničko
osjećanje našeg vremena. To je glavni razlog zašto izdajemo časopis. Želimo pružiti ruku
svima koji teže istom cilju, čak i ako idu nekim drugim putem.
Želimo umjetnost koja se neće nikom dodvoravati, ali koja se neće nikog bojati i nikog
mrziti. Strana umjetnost nas može pokrenuti, potaknuti nas da razmislimo sami o sebi; mi
je želimo prihvatiti, diviti joj se ako vrijedi, ali ne želimo je oponašati. Stranu umjetnost
ne želimo dovesti u Beč samo zbog umjetnika, učenjaka i kolekcionara, nego zbog širokih
krugova u kojima se treba probuditi pritajeni nagon za ljepotom i slobodom mišljenja i
osjećanja koji počiva u svakom čovjeku.
Zato se obraćamo svima vama, bez obzira na stalež i imetak. Mi ne želimo razdvajati
“visoku umjetnost” i “malu umjetnost”, umjetnost za bogate i umjetnost za siromašne.
Umjetnost je opće dobro.
Želimo dokinuti staru navadu austrijskih umjetnika koji se tuže da je publika nezainteresi-
rana, a sami joj ne nude ništa novo. Želimo glasno reći da umjetnost nije samo draž, samo
parfem našem životu, nego da je ona potreba jednoga inteligentnog naroda, jasna i nužna
poput jezika ili običaja. Molimo vas za mrvicu vremena koja pada sa stola vašeg života,
često raskošnoga, a opet jadnoga. Ako nam date samo mrvicu vremena, samo mali prst,
mi ćemo te kratke minute ispuniti takvim užitkom i divotom da će vam se vaš dosadašnji
život učiniti bezličnim. Tada želimo vašu cijelu ruku, vaše srce, vas!
Ako netko od vas upita: “Što će mi umjetnik? Ja ne volim slike”, mi ćemo mu odgovoriti:
“Ako ne voliš slike, tada ćemo tvoje zidove ukrasiti lijepim tapetama; možda voliš piti vino
iz umjetnički oblikovanih čaša: dođi k nama, reći ćemo ti koji oblik čaše je dostojan finoga
pića. Želiš li supruzi ili voljenoj pokloniti ukusan nakit ili neobičnu tkaninu? Reci, samo
pokušaj i mi ćemo ti pomoći da upoznaš čitav novi svijet, da shvatiš i upoznaš stvari čiju
ljepotu ne možeš ni naslutiti, čiju slast još nikada nisi kušao!”
Umjetničko djelovanje ne smije biti skriveno u magli i glavama zanesenjaka, nego mora
postati sastavnim dijelom života sa svim njegovim usponima, divotama, ali i grozotama,
mora biti duboko ukorijenjeno u vrtlog života. Želimo vas naučiti da zajedno s nama po-
stanete snažni poput brončane kule, da spoznate, naučite, razumijete, da budete upućeni
u tajne umjetnosti i da ovladate duhovima! To je naša misija.
Svako ima moć djelovati u svom krugu i pridobiti prijatelje, ne za vlastitu korist, nego za viši
cilj kojem ne težimo samo mi nego i tisuće drugih. Među vama ima mnogo onih koji su za
nas, a da toga nisu ni svjesni. Svi vi koji pripadate ogromnoj vojsci mučenika i patnika — i
oni bogati kojima zavide i oni siromašni — svi ste vi žedni okrepljujućeg napitka iz vrela
Ver Sacrum Programatski tekstovi

239
vječne ljepote i istine. Svi ste vi naši saveznici u velikoj borbi koju smo započeli. Mi vas
moramo voditi. Morate vjerovati u nas, jer smo se svom snagom i budućnošću, sa svime
što jesmo, prepustili “Svetom proljeću”.
Weshalb wir eine Zeitschrift herausgeben, Ver Sacrum, god. I, br. 1, Beč, 1898., 5 – 7.

240

241
UdrUženje likOvniH Umjetnika aUstrije — secesija
Zauvijek ću pamtiti ovaj prizor. Prošlo je pet godina otkad sam u Deutsche Zeitungu pisao i
jadao se o bijedi naše umjetnosti. Imao sam podršku, no većina ljudi još nije tako razmiš-
ljala. Jednog dana netko mi je pozvonio na vrata, otvorio sam i ugledao nestrpljivog časnika
kojeg nisam poznavao. Satnik, snažan čovjek, strog i s prijetećim kretnjama ušao je u moj
stan i napao me oštrim tonom. Tada sam vidio da je to Theodor von Hörmann, naš hrabri
Hörmann kojeg otad nismo vidjeli. Sjeo je do mene i počeo promuklim glasom ljutito grditi
Udruženje lamatajući svojim velikim rukama. Promatrao sam ga: nešto je divlje i agresivno
u tom ponašanju, nešto što ne pristaje njegovim dobrim i srdačnim očima. Njegov izraz
lica odavao je neopisiv umor i tugu. Ustao je, hodao amo-tamo po sobi prepričavajući sve
žešće što sve mora prolaziti, kako ga mrze oni u “umjetničkoj kući” koji će sve poduzeti
kako bi ga izgnjavili i uvrijedili. Sažalio sam se nad tim tužnim čovjekom. Konačno sam
ga upitao: “Što ste učinili tim ljudima da Vas toliko mrze?” Tada se cinično nasmijao i
povikao: “Učinio? Ja njima? Ha-ha! Želio sam biti umjetnik — da, tako sam zao! A oni to
nikomu ne praštaju. Na Vas će poslati bijesne pse!” To neću nikada zaboraviti. Još čujem
njegov tragičan glas, vidim ga ljutita pred sobom. Bio je poput izopćenog proroka. Tada
sam osjetio njegovu skoru smrt. Na sebe je navukao previše bijesa i morao je pasti. Umro
je zbog podlosti svojih neprijatelja.
Tada sam shvatio koja je zadaća naših mladih slikara u Beču i da je njihova “secesija” bitno
drugačija od one u Münchenu ili u Parizu.
Smisao secesije u Münchenu i Parizu bio je uz “staru” stvoriti “novu” umjetnost. To je bila
borba za bolju formu. Mladi se više nisu željeli zadovoljiti tradicijom, željeli su uvesti nešto
novo, nešto svoje, željeli su svijet gledati vlastitim očima i u svojim djelima progovarati o
vlastitim osjećajima. Starima se to nije svidjelo, nisu dopuštali nove tehnike i postali su zli.
No u umjetnosti je oduvijek bilo prepirki. Obje strane željele su isto, služiti ljepoti. Samo
su sredstva kojima su to ostvarivali bila različita. Svi su govorili o umjetnosti, no svatko
drugačijim riječima, svatko svojim jezikom. Umjetnici su ustali protiv umjetnika: bila je
to borba između škola, doktrina i temperamenata, ili kako god to želimo nazvati. Tomu
kod nas nije tako.
Kod nas je drugačije. Kod nas se ne raspravlja o tradiciji, jer mi je ni nemamo. Ne prepire
se o staroj umjetnosti, jer je kod nas nema, i novoj umjetnosti. Ne raspravlja se o razvoju ili
promjenama u umjetnosti, nego se raspravlja o umjetnosti samoj, o pravu na umjetničko
djelovanje. To je to. Naša secesija nije borba mladih umjetnika protiv starih, nego je pobuna
umjetnika protiv trgovaca i pokućaraca koji se predstavljaju kao umjetnici i širenje umjet-
nosti im nije u interesu. “Udruženje” ne predbacuje “Zadruzi”: vi ste za “staro”, i ne tjera
ih: budite “moderni”! Ne, samo govori: vi ste “tvorničari”, a mi želimo biti slikari! To je
naša razmirica: trgovina ili umjetnost. To je pitanje naše secesije. Hoće li bečki slikari biti
osuđeni na to da budu industrijalci ili mogu pokušati postati umjetnicima? Onaj tko misli da
su slike roba poput hlača ili čarapa što se rade po narudžbi kupca, taj je za “Zadrugu”. Onaj

242
tko slikajući ili crtajući želi podijeliti tajne svoje duše i svoje osjećaje, taj je za “Udruženje”.
Ovdje nije riječ o estetici, nego o dva svjetonazora: hoće li prevladati trgovačko shvaćanje
ili će konačno biti dopušteno živjeti prema umjetničkim uvjerenjima. “Udruženje” se želi
izboriti za to pravo umjetnika — za pravo da budu umjetnici.
Naša je secesija, dakle, agitatorsko udruženje i zato se mora ugledati na agitatore koji su kod
nas nešto uspjeli ostvariti. Ako bolje pogledate, vidjet ćete da kod njih vrijede tri osnovna
pravila. Prvo jest: tko u Beču želi nešto provesti, ne smije se bojati da će ispasti smiješan.
Svi ljudi koji su na kraju trijumfirali i sve stvari koje su kod nas prevladale bile su godinama
smiješne. Čini se da u Beču ne ide drugačije. Drugo je pravilo: morate biti spremni na to
da ćete biti omraženi. Bečanin ima poštovanja samo prema ljudima koji su mu zapravo
mrski. Kod nas se samo mržnjom dolazi do vlasti. Treće je: ne smijete popuštati. Bečanin
ima običaj da, kada ga nešto zamolite, on da polovicu. Ako ste zadovoljni dobivenim, on
će vam nakon nekog vremena i to oduzeti. Ako ste pak prkosni i ne popuštate, Bečaninu će
biti neugodno i dat će vam više nego ste tražili. Sve ili ništa, to mora biti vaš moto.
Bečki će slikari morati dokazati jesu li sposobni biti agitatori i to je smisao naše secesije.
Ako jesu, tada im ništa neće nedostajati. Onda ih čekaju lijepa vremena, vrijeme mira i
čiste umjetnosti koje i ne treba agitatore. To je naš velik cilj.
hermann bahr
Hermann Bahr, Vereinigung bildender Künstler Österreichs — secession, Ver Sacrum,

god. I, br. 1, Beč, 1898., 8 – 13.

243

244

245
secesiji
pismO Hermanna baHra
Dragi prijatelji!
Imate pravo biti ponosni. Napravili ste čudo u našoj domovini. Ovakvu izložbu još nismo
imali prilike vidjeti. Izložbu na kojoj nema loše slike! Izložbu u Beču koja daje rezime mo-
dernog slikarstva! Izložbu koja pokazuje da mi, mi jadni Bečani, imamo ljude koji mogu
stati uz bok i mjeriti se s najboljima u Europi! Tko bi to mogao sanjati? Možete biti ponosni.
Ali, prijatelji, nemojte se ljutiti: u toj velikoj sreći hvata me tjeskoba.
Želim vam reći zašto sam zabrinut. Bojim se da ste se prebrzo zadovoljili. Zaboga, to ne
smijete činiti. Ne smijete stati, ne smijete se dati umiriti. Ne smijete misliti da je sada sve
gotovo. Ne smijete se odmarati. Nije sve gotovo, nego tek počinje! Ovim prvim činom dali
ste nam obećanje. Ispunite ga! Ovaj prvi uspjeh vas obvezuje. Budite časni, ispunite ga!
Ovom prvom izložbom još ništa nije učinjeno, sve tek počinje! Ova je izložba za publiku bio
velik test. Godinama su vam lagali da naša publika ne želi umjetnost. Vi ste je ovom izlož-
bom pitali: želite li umjetnost, da ili ne? I ona je rekla: da!, vikala je: da, želimo umjetnost!
Ona sada juri k vama, kliče vam, sva je u zanosu. Ona želi umjetnost, ona želi vas, želi vas!
Sad je na vama red da joj umjetnost i date.
Dati umjetnost više je nego što ijedna izložba modernih slika može. Vi morate biti čarobnjaci.
Vi nam linijama i bojama morate prenijeti sve ono što mi Bečani osjećamo u našim dušama
— radost, iskrene želje i nemirne nade. Morate stvoriti ono što još ne postoji: morate stvoriti
austrijsku umjetnost. Ako to ne možete, onda je bolje da nas ostavite na miru. Probudili
ste našu čežnju. Sada je ispunite!
Austrijska umjetnost! Sigurno svi znate na što mislim. Kad prolazite našim starim ulicama,
a sunce obasjava ogradu Volksgartena, kada mirišu jorgovani, a male Bečanke skaču preko
užeta ili kada u prolazu iz nekog dvorišta začujete zvuk valcera, osjećate se neobično i nitko
ne može reći zašto mu je tako pri srcu, nego se samo nasmije: To je Beč! Vi morate naslikati
to što nama Beč predstavlja. Moderna umjetnost dala vam je neograničena sredstva; uzmite
ih i izrazite njima dušu naše domovine. Morate naslikati slike koje će i ljudima koji o nama
ne znaju ništa prenijeti te osjećaje. Slike koje će biti poput uvertire Don Juana ili himne.
I još više. Slikarstvom još nije ništa učinjeno. Imat ćemo austrijsku umjetnost tek onda kad
ona prodre u sve sfere našeg života. Pogledajte! Dok ovo pišem, gledam preko pisaćeg stola
kroz prozor prema Lichtensteingartenu. Tu počiva siva elegantna palača. Iza nje se pruža
zeleni Kahlenberg. To je ljepota kakve nema nigdje na svijetu. Tako sam sretan. A onda
pogledam stol na kojem pišem i taj me pogled razljuti. Taj je stol mogao nastati i u nekoj
berlinskoj radionici. Ja želim imati stol koji pripada mojem Lichtensteingartenu i mojem

246
Kahlenbergu, stol koji je bečki kao što je bečki vrt i kao što je bečki park. Tako bečki mora
biti moj stol, moja lampa, moja stolica. Razumijete li što želim reći? Želim živjeti okružen
bečkom umjetnošću, umjetnošću koja će nositi vaše linije i vaše boje i koja će mi znati reći
što osjećam u blaženim satima bečkog proljeća. To nam morate dati, ne meni, ne ovomu
ili onomu znalcu, nego čitavu narodu. Ogrnite naš narod pravom austrijskom ljepotom!
Prije nego što to ostvarite, nema odmora. Učinili ste mnogo, ali još više stoji pred vama.
Sve tek počinje. Ne oklijevajte! Naprijed!
An die Secession. Ein Brief von Hermann Bahr, Ver Sacrum, god. I, br. 5 – 6, Beč, 1898., 5.

247
klimtOva “filOZOfija” i prOtest prOfesOra
“U našoj kulturi recipijent je uvjeren da bez ikakva predznanja zna i razumije sve što genij
stvara, čak i više od toga.”
Lichtwark
vII. izložba Udruženja pokazala je Klimtovu “Filozofiju”, prvu od tri stropne slike što ih je
država naručila za aulu Sveučilišta. Dijelu sveučilišnih profesora to je bio povod za pro-
svjed protiv smještanja slike na predviđeno mjesto koji je upućen i ministarstvu. Razmi-
rice među pristašama i protivnicima punile su čak i novinske stupce, a pojedini profesori
davali su intervjue i objavljivali tekstove u ne posve doličnu tonu.
Slika se trenutačno nalazi u Parizu. Ovi redci trebali bi objasniti koje je stajalište Udruženja
u tome cijelom slučaju.
Na primjedbu pojedinih profesora da njihov prosvjed nije usmjeren prema Udruženju

moram odgovoriti da članovi ne mogu pristupiti Udruženju samo na vlastitu želju, nego se
imenuju na glavnoj skupštini. Prihvaćanje članstva nekog umjetnika iskazuje i stav cijelog
Udruženja prema njegovoj sposobnosti i njegovu djelovanju. Isto tako i djela za izložbu
ne bira samo povjerenstvo od pet-šest članova. Svi članovi u Beču odlučuju o izboru djela.
Dosadašnje izložbe dokazuju da pritom ne prevladava jednostrano mišljenje, nego se
odlučuje prema pravilniku:
“Članovi žirija moraju se kod odlučivanja za određeno djelo ili protiv njega voditi isključivo
njegovom umjetničkom vrijednošću i mogu prihvatiti djela svih umjetničkih vrsta ako ona
zadovoljavaju ranije spomenuti kriterij ...”
Ako se na ovakav način ocrni umjetnik ili njegovo djelo, a ovdje se osuđuje i jedno i drugo,
tada nije napadnut samo on nego je napad usmjeren i na poštenje svih članova. Udruženje
se stoga opravdano brani.
Jednog su profesora, pristašu protivničke struje, upitali za mišljenje kako bi filozofiju tre-
balo slikarski dostojno prikazati. Odgovorio je: “Portretima slavnih filozofa svih vremena.”
Ta nam je konstatacija vrlo korisna. Predočimo si takvu “Filozofiju”. U nekoj idealnoj
arhitekturi ili pejzažu hodaju, stoje ili sjede gospoda u povijesnim kostimima; neki čitaju,
neki pišu ili razgovaraju, većina ne radi ništa. To može biti realistično ili stilizirano, može
biti dobro ili loše naslikano, to može biti umjetnost. Ali s filozofijom to nema nikakve veze.
Tek ako promatrač zna kako je izgledao Kant i prepozna ga u jednoj od prikazanih figura ili
ako na pločici pored lika pročita “Platon” ili “Giordano Bruno”, moći će si predočiti da je
riječ o filozofiji, jer je povezuje s navedenim imenima; tada će pomisliti: “Filozofija”. No
takvo razmišljanje nema veze s umjetnošću. Ali profesor će biti zadovoljan. On i ne traži
umjetnost, nego želi da netko likovnim sredstvima dočara njegovu literarnu predodžbu.

248
Veličina poput Klimta za to je predragocjena, tu želju mogao bi mu ispuniti i neki sposobniji
pismoslikar jednostavnim preslikavanjem određenog imena.
Ako na stropu svečane dvorane želimo pravu umjetnost, onda odabranom umjetniku ne
smijemo onemogućavati rad.
“Tko stalno upotrebljava fraze poput — od umjetnika tražim, umjetnik mora, umjetnik treba
— taj samo dokazuje da uopće ne razumije kako umjetničko djelo nastaje. Takvi zahtjevi
vrijede za obrt i robu koja mora odgovarati nečijim potrebama. Nijedan čovjek na svijetu
ne može osjetiti potrebu za umjetnošću genija prije no što ona nastane osim onoga koji je
stvara.” (Lichtwark).
Velika državna narudžba danas je gotovo jedina prilika da se stvori ovakvo monumentalno
umjetničko djelo. To se rijetko događa. Pravo je čudo da još ima umjetnika koji su dovoljno
naivni da se prihvate takva zadatka. Ali i sreća. Trebamo li ih zaista mučiti svojim željama
kad to nema ni najmanje veze s njihovom glavnom zadaćom, a to je stvaranje umjetnosti?
Jer: “Jezik je sredstvo za međusobno razumijevanje. Toj ulozi umjetnosti uopće ne teže. Čim
umjetnik mora misliti na poruku, na rezultat koji želi postići, njegova snaga slabi. Što radi
dijete kad na ploči nacrta svoje dojmove svijeta koji ga okružuje? Nacrta čovjeka, kuću — ne
da bi majka i otac to pohvalili ili da to imponira njegovoj braći i prijateljima, nego da izrazi
svoj unutarnji poriv. Dijete je umjetnik. Veliki umjetnik pred štafelajem, pjesnik u borbi s
ritmom i riječima, glazbenik čija se duša kreće u bujnoj melodiji, arhitekt u čijoj se mašti iz
mnoštva mogućnosti rađa novi spomenik — svi oni moraju stvarati sami. Osamljeni i bez
razmišljanja hoće li ljudi to prihvatiti i osjetiti ono što su i oni sami osjetili, umjetnici osjećaju
najveću slast u duši, osjećaju svu snagu stvaranja. Briga o poruci koju neko djelo donosi i kako
utječe na promatrača nije dio umjetničkog stvaranja. Čim se ona pojavi, božanski je trenutak
nestao. a tko od nje polazI, njemu taj trenutak nIkad neće nI doćI.” (Lichtwark).
“Savjetovanje sa znanstvenicima” u ovom bi slučaju, dakle, bilo ne samo suvišno nego i

pogubno. Nitko umjetniku ne može pomoći u umjetničkom stvaranju. Glavna i jedina
namjera naručioca, države, mora biti umjetnost.
Što reći na činjenicu da “napadači” umjetniku žele pomoći ne samo “izumiti” djelo nego
ga i poučiti kako da to učini? Koliko jasno ili nejasno mora biti, koliko plave ili crvene! Ne
bi li bilo bolje razmisliti o tome “što mi možemo naučiti od umjetnika? Što ćemo učiniti mi
da stvari učinimo lijepima, ugodnima, poželjnima kad one to nisu? A one to same po sebi
nikad nisu! Moramo učiti od umjetnika koji neprestano streme novim stvarima i djelima.
Odmaknuti se od stvari toliko da ih više ne vidimo i da moramo dobro promotriti da bismo
ih vidjeli — ili gledati stvari poput isječaka — ili ih postaviti tako da je dio iskrivljen i stvara
se samo perspektivni pogled — ili ih promatrati kroz obojeno staklo ili kroz rumenilo zalaska
sunca — ili ih staviti pod površinu koja nije transparentna …” (Nietzsche).
Razmislimo o ovome: posjetitelj na izložbi stoji pred nekim djelom 10 do 15 minuta i vraća
se svojim svakodnevnim poslovima. Umjetnik koji je to djelo naslikao stajao je pred njim

249
10 do 15 tjedana ili mjeseci, svaki je lik i svaki ton tisuće i tisuće puta usporedio s prirodom,
a čitav je život radio na sigurnom i ispravnom “gledanju”. Što promatrač zapravo želi reći
time kada nakon kratka promatranja djela zaključi da u crtežu ima pogrešaka ili u slici nekih
nemogućih boja? Time ili umjetniku osporava talent i uopće normalnu ljudsku sposobnost
gledanja i razuma ili ga želi proglasiti varalicom koji se pravi važan bestidnim lažima. Je li
zaista potrebno u današnjem civiliziranom društvu tako sumnjičiti umjetnike?
Promatrajući cijeli događaj, moram zaključiti da je on za nas vrlo važan. Ružan osjećaj
što su ga profesori prosvjedom prouzročili u svima nama ipak je popravila protureakcija.
Događaj je važan, jer je na svjetlo izišla istina koju stalno iznova ponavljamo: IntelIgen-
cIja nIje put do umjetnostI. Znanost se može shvatItI, a umjetnost osjetItI i samo
tako pojmiti. Sposobnost shvaćanja osjećaja ponekad je, ali rijetko, prirodna i urođena.
Uglavnom se mora učiti i dugo stjecati. “No, put obrazovanja kojim prolazi naše moderno
društvo nigdje ne dotiče likovnu umjetnost. U najboljem slučaju neka stazica izgubi se u
šumi nastave povijesti umjetnosti.” (Lichtwark).
Ne zaboravimo odakle dolazimo! Početkom stoljeća “posvuda su se uzdizali niži slojevi.

Sredstvo njihova promaknuća bio je razum; i često — ako ne i uvijek — velika, ali jednostrana
i ograničena inteligencija. Oni nisu shvaćali kulturu i nisu je mogli usvojiti tako brzo kao
znanje… Između čiste inteligencije i bogata prostranstva umjetnosti samo je uzak prostor.”
(Lichtwark). Što nam to stanje stvari bude jasnije, to ćemo prije shvatiti da umjetnička djela
ne možemo promatrati čistim razumom.
Tada će se lako riješiti pitanje prosudbe. Dosad je bilo uvriježeno “donositi zaključke
o novim djelima na osnovi iskustva i pravila koja smo naučili iz nekih starijih poznatih
umjetničkih djela. Pogrešan sud donosi se zato što se od novoga očekuje da ponavlja sta-
ro.” (Lichtwark). To, naravno, uzrokuje ogorčenje i otežava razumijevanje. Mi umjetnici
moramo “sa smiješkom koračati ovim svijetom u kojem svatko iznosi nevjerojatno mnogo
mišljenja” i moramo se potruditi “u mladima koji tek stasaju pronaći srodne duše koje će
nas razumjeti”.
Ovih se dana postavlja podrugljivo pitanje stvara li onda umjetnik samo za umjetnike. Mi
mirno odgovaramo: “Da!”, ali umjetnicima ne smatramo samo one koji se služe paletom,
dlijetom ili šestarom, nego svakoga tko umjetnost osjeća, i živimo u uvjerenju da njihov
broj raste.
v. s.
v. s., Die “Philosophie” von Klimt und der Protest der Professoren, Ver Sacrum, god. iii,
br. 10, Beč, 1900., 151 – 166, 151 – 152.

250
O strOpnOj slici “medicina” gUstava klimta
Ovo iznimno djelo na našoj trenutačnoj izložbi snažno privlači publiku. Bio bi to dobar
znak kad bi slika kao takva, kao umjetničko djelo, privlačila ljude. No, nažalost, privlači
ih senzacija i znatiželja. Potaknuti javnim raspravama, pohvalama i prigovorima na račun
slike, svi žele vidjeti djelo, ali ne promatraju ga ozbiljno i mirno kako bi ocijenili rad ovoga
umjetnika koji je nizom velikih djela dokazao da ga moramo ozbiljno shvatiti.
Prigovori o Klimtovoj slici bili su različiti. Jedni su govorili da to nije dostojan prikaz “Me-
dicine”, što znači da osporavaju smisao ovoga ozbiljnog rada. Osporavaju mu, međutim, i
dekorativnu vrijednost i smatraju neprikladnim da resi strop sveučilišne aule.
Kako bismo pobili prvu tvrdnju, možemo interpretirati sliku na ovaj način: između nastanka
i nestanka događa se život, a život od rođenja do smrti prolazi kroz patnje koje ublažava
i liječi čudotvorna kći Eskulapova, Higija. Slika se može tumačiti u tom smislu i u tom
tumačenju “Medicine” možemo pronaći nešto ozbiljno, dostojanstveno i lijepo.
Što se tiče njezine pojavnosti, moram opet naglasiti da je slika izvučena iz konteksta i da
je ona samo dio cjeline. Strop ima velik središnji dio i četiri manja polja u uglovima. U tim
bi bočnim poljima trebali biti prikazi četiriju fakulteta. Podjela polja na dva dijela u kojoj
je jedno polje ispunjeno ljudskim figurama provedena je na svim slikama. To će postati
jasno tek kad slika bude postavljena na strop. Tada će se vidjeti njezin ritam. Čvrsto sam
uvjeren da će slike u dekorativnom smislu sasvim ispuniti svoju svrhu i svojom skladno-
šću doći do izražaja. Dobro će se vidjeti, jer je visina stropa samo 16 metara, dok je sada
smještena na udaljenosti od 20 metara. Šteta je ne vidjeti fine detalje zbog slabije rasvjete.
Svaka čast umjetniku koji u svojem rješenju nije bio lakomislen, nego je u djelo unio sve
svoje znanje i osjećaje.
Draž je slike čisto slikarske prirode. Svatko koga uveseljava neka boja i može uživati u njoj i
svatko tko može sa zanosom promatrati neki cvijet ili obrise arhitektonske forme — svi oni
mogu ispravno procijeniti sliku. Oni će se radovati neobičnim siluetama ljudi, oslobođe-
nu, a ipak vezanu ženskom liku, bojama, svjetlu i znati da dobra i suptilna raspodjela čini
likovno mogućom proizvoljnu skupinu ljudskih tijela. Tko traga za finoćom što nehotice
izlazi iz tih odnosa, osjetit će užitak koji im pomaže razumjeti.
ernst stöhr
Ernst Stöhr, Über das Deckengemälde “Die Medizin” von Gustav Klimt, Ver Sacrum,
god. iv, br. 9, Beč, 1901., 158 – 164.

251
mladost
1. siječnja 1898.
U svakomu od nas, a i u dubini duše čitavog ljudstva jest neka težnja, da sanjarenjem
zaboravimo na brige i boli. U tihom kutiću duše naše jest nevidljivo vrelo, što tajanstveno
žubori, šapučući nam o tajnama duše naše i svemira vječnog. Mi hoćemo da zatomimo taj
šapat, no ipak, čim prevlada šutnja — evo opet sjetnih želja, tihe čežnje za nečim, što nije
prolazno kô ljudski život. Uzalud je ljudstvo nastojalo da ušutka taj glas borbom, očajno
se prihvativ realnosti. Izmučeno ljudstvo uvijek i uvijek se vraća tom vrutku, koje ga plaši
i privlači, koje ga napunja strahom i daje mu nove nade. Vijekovi su prohujili a ljudstvo u
pjesmi i zbilji očajno se bori za daleku, nevidljivu sreću. Nagomilano je znanje, duh ljudski
visoko krili, no u srcu je nezadovoljstvo. Bilo je epoha, kad se ljudstvo snažnom rukom
prihvatilo borbe u nadi, da je na koncu svojih patnja — dok se opet nije sve survalo u prah.
Dalje se ne može na tom putu: svi su to vidjeli i očaj je zavladao duhovima; svi su grozničavo
pošli da traže nove staze — nove iluzije. Zabacimo staro, jer nam nije donijelo isčekivanu
sreću, tražimo nove vidike, ne bi li zagledali žugjeni raj.
Evo nas u takoj dobi. Ozlojegjeni, izmučeni, uzrujano tražimo. Kruti realizam umjesto da
nas je izbavio dvojbe, još nas je više ogorčio i još smo više zamrzili na svijet. Preplašili smo
se krute zbilje i utičemo se snatrenju, uvlačimo se u tajno skrovište duše naše.
Pojavila se legenda, vizionarna, mystična. Kao da Swedenborg obilazi zemljom.
I mi prisluškujemo toj legendi — mi djeca sa staračkim licem. Sve patnje i kušnje ostavile su
trag, sve boli i nade prijašnjih generacija sastale su se u nama. U zalud se opiremo. Tajne
veze vežu nas sa sjenama otaca naših. — A duša naša šapće.
U toj živčanoj trzavici, usred patnja i nade digla se nova umjetnost. Nije to stanoviti pravac
teoretički konstruiran — ne, nego je to odraz duševne borbe nove generacije. Borba protiv
materijalizma u umjetnosti je deviza. Još tapka po tmini, tek ovdje — ondje sine koja zraka
novog sunca. Zvali se moderni: symbolisti, dekadenti, impresionisti, itd. jedno im je za-
jedničko: traže nove ciljeve, idu neutrtim stazama; bježe svijet. Gube se u tihoj čežnji za
novim idealima. Sensitivni, sjetni, gotovo mystici! Na oko čini se slabi, kraj snažnih pojava
naturalističkog smjera, no zavirimo li im dublje u dušu, vidimo, da to nije propadanje, nego
da su to preteče nove snažne erupcije. Toliko puta je kušalo ljudstvo u titanskom prkosu da
juriša svemir, da ga osvoji, i uvijek je pobijegjeno klonulo zemlji. I opet se diže da prodre
u otajnost, da osvoji sreću postigav — vječnu ljepotu.
252
Hrvatski salOn 1898.
Pozvan od prijatelja, da vam za vaš izložbeni list k izložbi vašoj upravim pismo, ja radosno
uzimam pero u ruke, da vas prvo svega pozdravim iz svega srca i da dadem izraza velikoj
svojoj radosti, što je imam, gledajući vaš rad, vaše nastojanje, i vidim unapred vaš uspjeh
kod izložbe, što ju spremate.
Moram da odmah kažem te nije to tek radost, kakovu bi n. pr. imao kakav učitelj kakve
akademijske škole, videći kako vi to liepo i dobro umijete, jedni kistom — drugi dlietom,
vršiti zahtjeve, što vriede u carstvu linije. Mene poglavito i najviše veseli, što vidim da
ste moderni i razumijete svoju dobu —, pak vašu hrvatsku umjetnost po tom stavljate u
isti red s umjetnošću vascielog naprednog svieta. I po tom ne samo da najbolje služite
umjetnosti samoj, već i najsigurnije koristite svojoj domovini, svome narodu i njegovom
kulturnom nastojanju.
Prestala su vremena i za naš narod i za našu umjetnost, kad je već dobro bilo, da se što
stvorilo prema zahtjevima škole, potvrdjenim po propisima kakvog ministarstva za nasta-
vu, i kad se je moglo držati, da je umjetno djelo izvrsno, ako koristi izravnim utjecajem i
direktnom rieči narodnom našem nastojanju za očuvanje naše narodnosti. Ta vremena su
prošla i sve više prolaze. Danas — ako hoćemo, da nam bude koristila umjetnost, i to vas-
ciela umjetnost — kako umjetnost u užem smislu tako i književnost — u našem narodnom
nastojanju, treba da stojimo s njom na istom temelju i idemo istom putinom, na kojem stoji
i kojom ide liepa knjiga i umjetnost velikog vanjskog svieta. I naš bo narodni sviet nije više
odieljen od naprednih i novih struja kulturnog svieta, i on osjeća njihovu potrebu, i on hoće
i ište, da mu se ovi novi vidici pružaju, bilo u njegovom jeziku bilo u rukotvornoj umjetnosti,
izrasloj na njegovoj grudi —. Pak neće li nalaziti kod kuće tako što, — e — onda će sezati
ondje, gdje nadje, — u tudjini, a sve domaće nastojanje neće ga se ticati. Eto — u tom je po
sam narodni život najsigurnija korist modernoga pravca u našoj umjetnosti.
A i taj moderni pravac — takav je, da mu se svak misaon čovjek i čovjek istančena ukusa,
i čovjek bogato razvijenih živaca i osjećaja, mora radovati i polagati u nj’ najveće nade.
Moderna struja u umjetnosti proširila je na daleko i široko svoje polje, zahvatila daleko
preko dosadanjih medja, obogatila po tom umjetnost i novim motivima i novim pogledima
i novim sredstvima.
Ja ju pojimam tako, da joj se ne čini usputno sustavljati se kod liepih linija grčke umjetnosti
i renesanse, već da joj valja dalje ići, jer su i ljepota i život i misao beskrajni, kao što je sve
vječno beskrajno, pak se nadju i u sferama harmonije, kakve se javljaju u mirnim linijama
staroegipatskog umjetnika, u finoj dražesti risarija kineskog rukotvorca i u zlatnim sanjama,
što ih japanski umjetnik lieva na svoj lak, — zatim u prirodi samoj, kakva se ljudskom oku u
hiljade i hiljade oblika javlja i pokazuje, a najviše u modernom čovjeku, koji je teleskopom
i spektroskopom znao dosegnuti najdalje tajne neba, koji je mikroskopom otkrio u jedva

253
vidljivim točkama ogromne, nedogledne strane života, koji ulovljenom munjom postizava
silu i brzinu, poznatu tek u samom krilu prirode, koji je po tom i svoje misli i svoja čuvstva
silno obogatio i proširio — i sebe učinio neizrečno više istančenim i individualnijim bićem
od svojih predaka.
Nije li dakle naravno i opravdano, da veliki uspjesi ljudske misli na polju znanosti, ne mogoše
pustiti umjetnika netaknutim? I on je morao zaželiti, da mu carstvo dalje segne, i da se ne
drži tek medja, nadjenih od Homera, Phidiasa, Sofokla, Vergila, Dante-a i tako dalje, sve
ljudi, koji su živjeli u doba, kad se je mislilo, da se sve — i sunce — i zviezde — kreću oko
središta, koje čini naša mala zemlja. Da se umjetnik drži tih medja, nastala bi stagnacija,
a to je smrt i misli i umjetnosti. Napokon — stari Egipat, Indija, Kina i naš Bizant ubili su i
umjetnost, jer su postali stereotipni i kobno se zaletili u uvjerenje, da umjetnost mora ići i
kretati se uviek istim i istim stazama.
Moderna struja to uvidja i s toga joj se mora radovati svatko, kome je stalo do neprekidnog
razvijanja ljudske duše i ljudske kulture.
I baš za to, jer moderna struja nastoji sve zahvatiti i jer se otima tome, da pojedini individij
padne u apsolutizam jedne odabrane škole, baš za to, ja joj se radujem i nadam se od nje
i za naše narodne umjetne elemente. Ova struja ih dopušta, ne odbija ih kao kakova aka-
demijska škola. U toj će struji naći ovi narodni elementi razumievanja, uporišta i oslona.
Za to se još i kao nacionalista veselim njoj.
A na koncu želim da vam još kažem, da čuvajte i ljubite uviek kao najveću svetinju slobodu,
— slobodu svoga uvjerenja, svoje misli i svoga ukusa. Ne obazirajte se ni na kakove zahtjeve,
što su izvan sfera vaše umjetnosti, ne primajte nikakovih opomena i prosvjeda sa strana,
koje su prisiljene po svojoj naturi, da se kreću samo jednom putinom. Svak pojedinac neka
si čuva svoju umjetničku individualnost, svoju sopstvenu slobodu. Samo tako bit će moguće,
da će uviek stvoriti ono, što mu duša najbolje i najljepše može iznieti. I u tom vas potpomaže
moderna struja, koja veli: “na stranu sa školama, svatko neka sa svojim načinom daje!”
gredIce, mjeseca novembra 1898.

Ksaver Šandor Gjalski, u: Hrvatski salon, Zagreb, 1898., 1 – 2.
naše težnje
Zamuknule su ilirske davorije, ne čuju se više plameni govori. Stari su borci zamuknuli, a
ravnodušnost je kao mora sjela na grudi naše. Nezadovoljni trošili smo svoje sile u sitnim
prepirkama. Velike, zvučne riječi narodne borbe još su uvijek odzvanjale no narodne
svijesti je nestajalo.
Kad smo stupili u život, zamijetili smo taj beznadni očaj, obuzela nas strava. Ogorčeni,
nezadovoljni htjeli smo da izagjemo iz tmine, da razorimo te zidove. Nema tome dugo, kad

254
su prvi put izbili na javu znaci nezadovoljstva. Mi nijesmo znali kuda ćemo, nu duboko smo
ćutili, da ovim putovima idemo do potpunog zastoja i ravnodušja. I mi smo sudjelovali kod
svake prilike, stvarali stranačke manifestacije, oduševljavali se slijepo. Svi smo bili sinovi
svojih otaca a kao individui — ništice. Utrtim stazama, opetujući riječi, koje smo naučili,
pristajući uz nazore koje smo čuli, pošli smo, na oko oduševljeni, u borbu. No u duši našoj
bio je vječni nemir, ćutili smo protuslovlje. Oduševljavali smo se za nazore, u koje nijesmo
vjerovali. A nitko nam nije htio pomoći, nitko nas savjetovati, premostiti onaj jaz, koji je
vladao izmegju naših duševnih potreba i tradicijonalnih forma. Na našu želju, da izrazi-
mo naše misli, naše dvojbe, da shvatimo narodne potrebe i da iskreno udesimo svoj rad,
odgovorili su sa navalom. Još nijesmo ni pravo izrekli što hoćemo a već su nas potvorili, da
hoćemo sve dosadanje javno djelovanje zabaciti. Proglasili su nas odmetnicima, rekli nam
da potkupljeni radimo samo na svoju korist. Naša iskrenost smatrala se drzovitošću, naša
želja za napretkom revolucijonarnošću, naša borba protiv zatajivanja svemogućih mana
nemoralom. Istina jest, mi se nijesmo slagali u svem sa našim starijima.
Gesla i riječi prijašnjih decenija nijesu mogla ovladati našim dušama. Duh vremena je silio
naprijed, samo mi da prisižemo na stare formule? Mi smo ih se odrekli, ne iz obijesti, nego
iz nužde, prvo jer se ne možemo zagrijavati i žrtvovati svoj život za prošlost, gdje mislimo
na budućnost, svijestni smo sadašnjosti, drugo jer vidimo svi — ne samo mi mladi — da
s onim starim formulama nema pobjede za narod. Davorijama i romantično-idealnim
glorifikacijama nikog ne ćemo potaći na rad.
Na prvi naš poklik, doviknuli su nama baš oni od kojih smo se najmanje nadali — da
smo izdajnici.
Izdajnici, jer hoćemo da srušimo sve, jer ne štujemo stare borce, jer napuštamo i narod i
moral. Oni, koji bi se morali veseliti, da mladež ne bježi kao nijemi čopor za vodičem, oni
su protiv nas. A mi radimo napokon isto što su oni radili. — Odakle su Iliri donijeli svoje
ideje, odakle romantici 70 godina, odakle realisti 80 godina? Zar to nije bio val općeg po-
kreta, koji je zanio i naše domoljube? Ako mi sad tražimo ne samo u narodu nego i izvan
domovine uzore, zar smo za to izdajnici? Pita se, da li je koristno ili štetno? Zar nijesu i naši
pregji, učiniv novi korak, morali pogaziti barem djelomice tradicije. Jedno je ostalo u svim
epokama stalno — a to je ljubav prama domovini — a tko nam tu smije poreći?
Zar nijesu realiste 80 godina prekinuli sa tradicijom i donijeli većinom iz Francuske i

Rusije novi duh u hrv. književnost? A mi ako sad ne prihvaćamo sve nazore naših starih,
to je za to, jer držimo, da su, sa promijenjenim životom, promijenjene i potrebe, da ona
sredstva, koja su vrijedila prije, ne vrijede danas. Današnja borba iziskuje druga sredstva
i drugi način. No tim što ne pristajemo u svem uz njih, ne znači da njih ne štujemo, da ne
priznajemo njihovim djelima dolično mjesto u razvoju hrv. kulture. Sve u svoje vrijeme. A
mi držimo, da je vrijeme romanticizma, idealizma, naturalizma i svih ostalih škola prošlo.
Bilo je ljudi koji su nas, ne poznavajući moderni pokret, proglasili naturalistima, nas, koji
smo baš protivnici naturalističke škole, te najveće neprijateljice modernog individualizma.
Moderna nije stanovita škola i stanoviti styl u umjetnosti.

255
Moderni pokret je borba individua za slobodu. Moderni umjetnik ne pripada nijednoj školi.
Moderna mrzi epigonstvo — ona hoće da ljudi živu u sadašnjosti, da se oslone na svoju
dušu, da svojim djelima dadu pečat svoje osobe. Svaki neka živi svojim životom. Realizam
je nedvojbeno utro tom shvaćanju puteve, on nas je naučio gledati svijet, i što više, on je
dao pravi temelj umjetničkoj tehnici. No realizam htio je da zatre svaki osjećaj za nešto
nadnaravno. A duši ljudskoj ne dadu se zatomiti transcendentni porivi. Moderna nas je
oslobodila te ograničenosti. Otvorila nam je sav svijet, otkrila nove vidike. Moderna nastoji
obuhvatiti cijelog čovjeka, ona teži za sintezom idealizma i realizma, ona hoće da nagje
sredstvo, kojim bi čovjek najbolje i najljepše mogao izraziti svoje biće i zadovoljiti svojem
pozivu. Ona ne otklanja nijedan osjećaj, nijednu misao, jer se bori za prava pojedinca, kao
što i zahtjeva od pojedinca: da bude svoj. To je glavno načelo moderne — po mom shvaća-
nju — a sve što se naziva simbolizmom, dekadentizmom, diabolizmom itd. — to je samo
želja svjetskih registratora da strpaju pojedine individue u stanovite etiketirane pretince.
Megju tim simbolistima itd. ima speculanata i psyhopata i genija, no onaj koji slijedi nji-
hovu maniru nije moderni umjetnik, jer kao takav, ima smo svojom dušom živiti. Nama
nije do toga, da donesemo ovamo posudjenje ideje kojeg modernog pisca, nama je da
izvojštimo sebi pravo, misliti svojom glavom, makar i zlo, izraziti svoje osjećaje, reći svoje
nazore o svemu, ako su i krivi. Slobode nam se hoće; hoćemo da živimo u sadašnjosti, da
prisluškujemo duhu vremena i da sami gradimo a ne da čuvamo samo stražu pred starim
tvrgjavama. To nam ne može dozvoliti ni koja škola ni tradicija već po svojem bivstvu. A
ipak, ta sloboda je nužna za Hrvatsku.
Nama treba ljudi iskrenih i tvrdih, koji s dubokim uvjerenjem ostaju kod svoga načela,
Hrvatskoj ne treba ljudi, koji će opetovati samo naučene riječi, koji će živjeti od tugjih ideja,
tih klica neiskrenosti i nestalnosti. Takog može svatko predobiti. Mi trebamo razvitih indi-
vidua koji živu životom svog naroda, koji pojme sadanje narodne potrebe; ljudi slobodnih
u duši svojoj. Mi bi htjeli da naši mladi umjetnici i književnici budu takvi, za to tražimo
za njih slobodu, neka žive i kažu sve što osjećaju — ako su umjetnici u duši bit će im djela
umjetnine — i kao takove koristiti će narodu. Narodu se ne koristi po nikakvim pravilima,
receptu, šabloni, nego tim da mu se posveti sav rad. Sad kad su na početku svog života i
rada, sad im dajmo čim više slobode — i djela njihova neka govore za njih.
Ivanov [Milivoj Dežman], Naše težnje, u: Hrvatski salon, Zagreb, 1898., 8 – 9.

256
Otto Wagner
inauguracijski govor na
akademiji likovnih umjetnosti
Možda ste čuli ili sami zaključili da sam pristaša određena praktičnog trenda, tim riječima
obratio se govornik nakon nekoliko uvodnih riječi. Možda će vam se isprva moja izjava
činiti hladnom ili ćete pomisliti da time govorim protiv škole ili želim obeshrabriti vaše
mladenačke ideale, ali to nije točno. Ako me pažljivo saslušate, vjerujem da ću vam u
nekoliko riječi uspjeti dokazati upravo suprotno.
Gotovo sve fasade modernih građevina, manje ili više uspješno izvedene, žele oponašati
stilske trendove. Dobre kopije, iako je i na njima mnogo žrtvovano, nazivaju se stilski čistima
i postaju mjerilo vrijednosti po kojem se ocjenjuju ostale građevine. U gradnji zgrada za
određene namjene prevladavaju određeni stilovi i publika, a, nažalost, i mnogo umjetnika
misli da to tako mora biti. Stvar je otišla tako daleko da se arhitektonski stilovi mijenjaju
poput mode, a umjetnička djela rade se tako da djeluju staro, kao da potječu iz nekih prošlih
vremena. Forma i stil zapravo se zloupotrebljavaju i, da nije tužno, bila bi to svojevrsna
arhitektonska komedija. Nepotrebno je objašnjavati da to ne smije biti ispravan put.
Prisjetimo se kako se to radilo u prošlim stoljećima. Od antike do renesanse — čak do

empirea u našem stoljeću — uvijek je umjetničko djelo bilo odrazom vremena.
U tome je tajna. Umjetnost i umjetnici moraju predstavljati svoje vrijeme. Budućnost nije u
gomilanju svih stilskih pravaca, čemu svjedočimo posljednjih desetljeća. Sve elemente koji
su nam poznati iz prošlih vremena, bilo da je riječ o potpornjima, tornjevima, vijencima ili
nekim površinskim elementima, možemo vješto iskoristiti i unaprijediti: no, polazište za
svako umjetničko djelo mora biti potreba, sposobnost, sredstvo i postignuća našeg vremena.
“Artis sola domina necessitas”. (Umjetnost ima samo jednoga gospodara — potrebu.)
Uvijek kad počinjete rješavati neki zadatak, upitajte se stoga kako će to rješenje utjecati
na suvremenog čovjeka, na zadaću koju ima, na genius loci, na klimatske uvjete, materijale
koje imamo na raspolaganju i na financije. Samo se tako možete nadati da ćete uspjeti i da
će arhitektura koja u današnje vrijeme izaziva nesporazume, ili čak bojazan, postati svima
jasna, originalna i popularna.
Naše životne prilike kao i način konstruiranja moraju u potpunosti doći do izražaja ne želimo
li arhitekturu pretvoriti u karikaturu. Realizam našeg doba mora prožeti umjetničko djelo
koje stvaramo. On mu neće štetiti niti će unazaditi umjetnost nego će, naprotiv, formama
257
udahnuti nov život i s vremenom ovladati novim područjima s kojima umjetnost danas još
nije dovoljno povezana, na primjer s inženjerstvom. Samo tako možemo govoriti o pravom
napretku umjetnosti. Tvrdim da svi moramo upregnuti svoje snage i stvoriti vlastiti stil koji
će biti karakterističan za naše vrijeme.
Vidite i sami da vas, polazeći od takvih stajališta, nikako ne želim odvratiti od vaših ciljeva
nego, naprotiv, smatram da je moja zadaća odgojiti vas da svatko od vas postane dijete
vremena, kakvim se smatram i sam.
To je, takoreći, moj svjetonazor.
Govoreći o samoj školi, moram vam reći da sam obuzet željom da vas nešto naučim i uvjeren
sam da i vi gorite od entuzijazma za to zanimanje. Kraj našeg stoljeća, nažalost, traži brzu
zaradu, a ta je činjenica u velikoj oprečnosti s vremenom koje je potrebno za obrazovanje
arhitekta. Morat ćete dakle po završetku studija još mnogo godina boraviti u nekom atelijeru
i sami se obrazovati na putovanjima prije nego što ćete biti sposobni suočiti se s poslom.
Naš je životni put težak i trnovit, ali je i najljepši. Netko je prije mene rekao da arhitekt u
sretnom spoju idealizma i realizma predstavlja krunu modernog društva: dodajem da ga
njegova stvaralačka priroda uzdiže daleko iznad razine svakodnevnoga.
Postoje dvije stvari koje vam moraju biti urođene: ukus i mašta. Da biste postali arhitekti
kakve naše vrijeme treba, tomu se moraju pridružiti vrijedno studiranje i iskustvo. Trudit
ću se da zajedno postignemo taj cilj, ali nemojte očekivati da ću svakoga od vas učiniti arhi-
tektom. Potrebno je umijeće, predznanje iz dosadašnjeg školovanja, snažna volja, određena
samostalnost i iskustvo koje ćete stjecati cijeli život kako bi posijano sjeme urodilo plodom.
Za razliku od svojih prethodnika, smatram da bi se na ovoj školi trebalo školovati malo

stvarno nadarenih arhitekata. Od arhitektonskih “hermafrodita” ne možete očekivati da će
biti osobito žarko zaneseni arhitekturom. I ja kao profesor imam zadatak svakom pokazati
njegov pravi put i nadam se da ću tako u našoj struci smanjiti određen broj potpunih
promašaja. Ne smatrajte me strogim kada učinim konačan izbor među studentima, nego
budite uvjereni da radim u interesu škole, posla i umjetnosti.
I sad konačno počinjemo s našom zadaćom.
Prema našim pravilima, studenti arhitekture studiraju tri godine. I držat ću se toga te sam
pripremio sljedeći program:
Studenti prve godine rješavat će problem koji će vjerojatno biti njihov prvi zadatak kad
krenu u svoj profesionalni život, a to je jednostavna bečka stambena zgrada. Namjeravam
vas poučiti prije svega konstrukciji i prepoznavanju suvremenih potreba. Ako nam ostane
vremena, prijeći ćemo na rješavanje problema “obiteljske kuće”, jer će javni prijevoz pitanje
stanovanja dovesti u prvi plan, o njemu će ovisiti i način života.
Programatski tekstovi Otto Wagner — Inauguracijski govor na Akademiji likovnih umjetnosti

258
Studentima druge godine preporučujem planiranje javne zgrade sa svim pripadajućim
složenim unutarnjim konstrukcijama i karakterističnom fasadom. Predložit ću im da kao
polazište uzmu zgradu budućeg ministarstva trgovine.
Studentima treće godine predlažem rješavanje zadatka s kojim se vjerojatno nikada u životu
neće susresti, ali će im biti korisno da razviju maštu i rasplamsaju iskru koja u njima tinja.
U Parizu na École des Beaux-Arts studenti se svake godine okušavaju u takvim egzotičnim
zadacima što u njihovu sazrijevanju služi kao vježba za maštu.
Iz vlastita iskustva mogu vam reći da sam se često bavio time i da je rezultat uvijek koristan.
Želim još dodati da smatram korisnim raspravljati s onom gospodom koja se odvaže na
rješavanje takvih zadataka i da ću vama samima prepustiti da odaberete ono viđenje koje
najviše odgovara vašoj prirodi i talentu. Također smatram da je primjereno do konačnog
rješenja doći brzim skicama, jer bi i samo definiranje zadatka trebalo biti plod vaše mašte.
To sam vam želio reći i molim vas da moje riječi imate na umu.
Otto Wagner, Baukünstlerisches Lehrprogramm, Deutsche Bauzeitung, 27. listopada

1894., 529 – 531.
Otto Wagner — Inauguracijski govor na Akademiji likovnih umjetnosti Programatski tekstovi

259
Adolf Loos
građevni materijali
(28. kolovoza 1898.)
Što je vrjednije, kilogram kamena ili kilogram zlata?
Pitanje se na prvi pogled čini smiješnim, ali samo trgovcu. Umjetnik će odgovoriti: za mene
su svi materijali jednako vrijedni. Milska Venera bila bi jednako vrijedna i da je izrađena
od zlata. Sikstinska Madona ne bi bila ništa vrjednija da je Rafael u boju umiješao zlato.
Samo trgovac koji bi dao rastopiti zlatnu Veneru ili ostrugati Sikstinsku Madonu mogao
bi razmišljati drugačije. Umjetnik ima samo jedan cilj — ovladati materijalom tako da je
rezultat odnosno njegov rad neovisan o sirovini od koje radi. Naši se arhitekti pak ne vode
za tim ciljem. Za njih je kvadratni metar zida od granita vrjedniji od onoga ožbukanoga.
Granit je zapravo sam po sebi bezvrijedan. Nalazi se svuda oko nas i svakom je dostupan.
Čini čitava gorja i masive i samo ga treba iskopati. Njime se popločuju ulice i gradovi. To
je kamen koji se najviše upotrebljava, najobičniji materijal. No ipak postoje ljudi koji ga
smatraju najvrjednijim građevnim materijalom.
Ti ljudi kažu materijal, a zapravo misle na rad — na ljudsku radnu snagu, spretnost i umjet-
nost. Jer mnogo je muke potrebno da bi se granit iskopao, prevezao na neko određeno
mjesto, mnogo je rada potrebno da bi se oblikovao, izbrusio, ispolirao. S velikim straho-
poštovanjem gledamo u neki polirani granitni zid. U materijal? Ne, nego u djelo ljudskih
ruku. Zašto je onda granit bolji od žbuke? Time još nismo rekli sve. Zid sa štukaturama
koje je izradio Michelangelo zasjenit će i najbolje ulašteni granit. Na vrijednost predmeta
ne utječe samo količina nego i kakvoća, odnosno uloženi trud. Živimo u vremenu u kojem
količina ima prednost nad kakvoćom. Nju se može kontrolirati, svi je lako uočavaju i ne
traži izvježbani pogled ili znanje. Kod količine nema zabune. Toliko radnika radilo je
toliko sati za toliko novca. To svatko može izračunati. Svima želimo približiti vrijednost
stvari koje nas okružuju. Inače one nemaju smisla. Prema tom su shvaćanju materijali koji
zahtijevaju više posla više cijenjeni. To nije bilo uvijek tako. Gradilo se od materijala koji
su bili najdostupniji. Negdje je to bila opeka, drugdje kamen, negdje se rabila i žbuka. Bi
li oni koji su gradili ciglom trebali biti manje vrijedni od onih koji su gradili kamenom? I
zašto? O tome nitko ne razmišlja. Da su graditelji u blizini imali kamenolome, gradili bi od
kamena. Ali dopremati kamen izdaleka bilo je više pitanje novca nego pitanje umjetnosti.
Prije su umjetnost i umjetnički rad značili više nego danas. Fischeru von Erlachu nije tre-
bao granit. Od gline, vapnenca i pijeska napravio je djela kojima se divimo kao najboljim
ostvarenjima u nekom zahtjevnijem materijalu. Njegov umjetnički duh i sposobnost daju
značenje i najprostijem materijalu. On je mogao i običnoj prašini dati uzvišenost. Kralj
u zemlji materijala.
Programatski tekstovi
260
U današnje vrijeme više nije u prvom planu umjetnik, nego nadničar, ne kreativna misao,
nego radno vrijeme. No s vremenom i nadničari gube na važnosti jer se radni učinak koli-
činski može i poboljšati — upotrebom strojeva.
Svako radno vrijeme — bilo stroja ili nadničara — ima cijenu. Ali što kad nema novca?
Tada se počinje oponašati materijal. Strah pred količinom posla najveći je neprijatelj koji
dovodi do oponašanja. Imitacije su demoralizirale velik dio našeg obrta. Iz njega je nestao
sav ponos i duh. “Tiskaru, što ti možeš?” — “Mogu tiskati tako da će izgledati kao litogra-
fija.” “Litografe, što ti možeš?” — “Ja mogu izraditi litografije kao da su tisak.” — “Stolaru,
što možeš ti?” — “Mogu izraditi ornamente koji izgledaju tako dobro kao da ih je radio
štukater.” — “Štukateru, što možeš ti?” — “Ja oponašam vijence i ukrase tako da izgledaju
kao najbolji klesarski rad.” — “To mogu i ja!” — ponosno odgovara limar. “Kad pogledate
i opipate moje ornamente, nikad nećete pomisliti da su od lima.” — Žalosno društvo!
Naš je obrt ponižen i nitko se ne čudi što obrtnicima ne ide dobro. Njima i ne treba biti
dobro. Stolaru, budi ponosan što si stolar! Štukateru, radi svoje ornamente! Bez zavisti i
nezainteresirano ćete proći pored njih. A, ti, štukateru, što te se tiče klesar? Klesar spaja
kamenje, mora ih nažalost spajati, jer je manje kamenje jeftinije od većega. Budi sretan da
se ne moraš baviti rezbarenjem stupova i ornamenata, budi ponosan na svoj posao i budi
sretan što nisi klesar! Uzalud ja govorim. Publika ne želi ponosnog obrtnika. Što je netko
bolji u oponašanju, to ga publika više cijeni. Strahopoštovanje pred skupim materijalima
najbolji je pokazatelj društva skorojevića u kojem živimo. Skorojevići smatraju poniženjem
ako nisi okićen dijamantima, ne nosiš krzno, ne živiš u palači, jer su dijamanti, krzno i
kamene palače skupi. Njima je nepoznato da dijamanti, krzno i kamene fasade ne znače
otmjenost. Ako mu ponestane novca za originale, skorojević će posegnuti za surogatom.
Smiješan pothvat. Jer ostale skorojeviće koji imaju za dijamante, krzno i kamene fasade
to ne može zavarati. Njima su takvi pokušaji smiješni. A za ostale, koji su u društvenoj
hijerarhiji ispod njih, takvi su pokušaji ionako nebitni.
Posljednjih je desetljeća oponašanje zavladalo graditeljstvom. Tapete su od papira, ali to

se ne smije vidjeti. One moraju imati uzorak damasta, goblena ili tepiha. Vrata i prozori
su od laganog drva. Ali, budući da je masivno drvo skuplje, oni moraju biti obojeni kao
da su od skupog drva. Željezo mora oponašati broncu i bakar. Pred cementom, izumom
ovoga stoljeća, potpuno smo bespomoćni. S obzirom na to da je cement sam po sebi krasan
materijal, ljudi su imali samo jednu misao — koju imamo pred svakim novim materijalom
— što se njime može oponašati?
Počeo se upotrebljavati kao zamjena za kamen. A budući da je jeftin, počeo se obilno upo-
trebljavati. Stoljeće je poharala prava cementna groznica. “Ah, dragi gospodine arhitekte,
možete li mi na fasadu dodati još malo?”, upita naručitelj. I arhitekt je dodao koliko se od
njega tražilo, ponekad čak i više. Danas se cement rabi i za štukature.
Značajno je za naše bečke prilike da su mene, koji sam protiv oponašanja i protiv “silo-
vanja” materijala, nazvali materijalistom. Pogledajte samo sofizam: tako su me nazvali
ljudi koji materijalu daju toliku važnost da se ne libe čak posegnuti i za surogatom i ne
Adolf Loos — Građevni materijal Programatski tekstovi

261
smeta im što taj proizvod nema karaktera. Englezi su nam donijeli tapete. Nisu nam, na-
žalost, mogli donijeti i cijele kuće, no već po tapetama možemo vidjeti njihov stil. To su
tapete koje ne skrivaju da su od papira. A zašto i bi? Postoje zidne obloge koje su skuplje
od tapeta, no Englezi nisu snobovi. U njihovim domovima nećete imati dojam da im je
ponestalo novca. Njihova je odjeća od vune i oni to s ponosom pokazuju. Kad bi Bečani
diktirali modu u odijevanju, vuna bi morala izgledati kao samt ili atlas. Engleske tkanine
nikad ne pokazuju ono bečko: “Htio bih, ali ne mogu”. I tako dolazimo do poglavlja koje
u arhitekturi ima najvažniju ulogu, do načela koji je abeceda svakom arhitektu — načelo
“odijevanja”. Objasnit ću taj princip u sljedećem poglavlju.
dOm
Novinari su nas posljednjih godina pokušavali naviknuti na neukus modernih umjetnika. Ja

ću vas pokušati suočiti s vašim vlastitim neukusom. Tko želi naučiti mačevati, mora u ruke
uzeti mač. Od gledanja neće naučiti. A tko želi sagraditi kuću, mora sve urediti sam. Inače
neće naučiti nikada. Naravno da će biti mnogo grešaka. Ali bit će to vaše vlastite greške. Ako
ste disciplinirani i niste tašti, ubrzo ćete spoznati gdje ste pogriješili. I moći ćete promijeniti
i popraviti. Ne bojte se da će vam dom izgledati neukusno. O ukusima se da raspravljati.
Tko može reći da je u pravu?
Za Vaš dom uvijek ste Vi u pravu. Nitko drugi.
Zagovornici modernih umjetnika govore da oni sve domove uređuju individualno, prema
vlasniku. To je laž. Umjetnik može stan urediti samo prema svom ukusu. Ima, doduše,
ljudi koji tako nešto pokušavaju, kao što ima i onih koji umoče kist u boju i naslikaju sliku
prema želji kupca. No takve ljude ne nazivamo umjetnicima.
Vaš stan možete urediti samo Vi sami. Jer tek tim činom to postaje Vaš dom. Ako to učini netko
drugi, bio on slikar ili tapetar, to nije Vaš stan. To je niz hotelskih soba. Ili karikatura doma.
Kad uđem u takav dom, uvijek žalim jadne ljude koji u njemu žive. To je, dakle, mjesto koje
su si ljudi stvorili za male radosti i velike tragedije svojega postojanja?!! To?
Ah, ti stanovi izgledaju kao kostim Pierrota iz posudionice maski! To je hvalisanje skriveno
pod krinkom “primijenjenih umjetnosti”. Zamislite kako se u nekoj Olbrichovoj sobi do-
gađaju život ili smrt, bolni vapaj stradalog sina, smrtni hropac umiruće majke, posljednje
misli kćeri koja će uskoro umrijeti.
Nametnut će vam se samo jedna slika: mlada djevojka koja će umrijeti. Ispružena leži
na podu. Jedna ruka još grčevito drži revolver. Na stolu je pismo. Oproštajno pismo. Je li
prostorija u kojoj se to odvija ukusna? Tko će to pitati? Koga je to briga? To je soba i točka.
Programatski tekstovi Adolf Loos — Građevni materijal

262
A što ako je tu sobu dizajnirao Van de Velde? Onda to nije soba.
Onda je to…
Što je to onda?
Blasfemija nad smrću?
Tko želi naučiti mačevati, mora uzeti mač!
Tko želi naučiti mačevati, treba i učitelja mačevanja. Ja želim biti vaš učitelj stanovanja.
Vaš stan prepun je grešaka. Morate nešto tu promijeniti. Netko me pita i ja dajem odgovor.
Na ovom listu moram odgovoriti na sva pitanja koja se tiču vašeg doma.
Želite pretapecirati sobu, ali niste sigurni u boju?

Želite u novom stanu obojiti prozore i vrata?
Želite znati kako najbolje smjestiti stari namještaj u novi stan?
Može li se u dnevni boravak staviti fotelja od pruća?
I koja?
Pošaljite uzorke boja, tkanina i tapeta, pošaljite tlocrte i nacrte. Ako želite njihov povrat,
priložite i marke. Odgovorit ću vam potpuno i iskreno.
keramika (UvOdni diO)
1904.
Čovjeku koji prati današnju kulturu najviše se sviđaju uporabni predmeti od stakla, porcu-
lana, majolike i kamenine koji nisu dekorirani. Želim piti iz čaše za piće. Za vodu ili vino,
pivo ili rakiju, čaša mora biti tako napravljena da mi piće prija. To je najvažnije. I zbog toga
razloga rado žrtvujem sve staronjemačke izreke ili secesijske ornamente. Sigurno postoje
sredstva kojima se obrađuje staklo kako bi boja napitka bila ljepša. Ista voda iz jedne čaše
može izgledati bez sjaja i bljutavo, a iz druge svježe kao iz izvora. To se može postići dobrim
materijalom ili dobrom obradom. Prilikom kupnje čaša treba ih napuniti vodom i odabrati
najbolje. Tada se ukrašene čaše koje izgledaju kao da u njima plivaju zelene pijavice si-
gurno neće prodati. A napitak ne bi trebao samo lijepo izgledati, nego bi se trebao lijepo i
piti. Čaše koje se proizvode posljednja tri stoljeća uvijek ispunjavaju te uvjete. U današnje
vrijeme — ne. Naši su umjetnici osim neukusnih ukrasa izmislili i oblike čaša iz kojih se
ne može piti. Postoje čaše za vodu iz kojih vam se voda izlijeva lijevo i desno u kutu usana.
Postoje čaše za liker koje se mogu ispiti samo do polovice.
Stoga treba biti oprezan kod novih oblika i radije birati one stare. Tako je i s tanjurima.
Osjećamo se bolje od čovjeka renesanse koji je svoje meso rezao na tanjurima s mitološ-
kim scenama. Osjećamo se bolje od čovjeka rokokoa koji se nije uzrujavao što mu je juha
zbog plavog uzorka poprimila neukusnu zeleno-sivu boju. Mi najviše volimo jesti iz bijelih
tanjura. Mi. Umjetnici misle drugačije.*
Adolf Loos — Građevni materijal Programatski tekstovi

263
*Holanđani, ljubitelji žestice, pronašli su klasičnu formu čaša za liker zvonolikog oblika.
Tako gusta tekućina lakše istječe. Stoga se podrazumijevalo da se bečka secesija odluči za
obrnuti princip čaša za liker: u obliku mandarine. Samo zmijoliki ljudi, koji se mogu tako
saviti da glavom dotiču tlo, mogu ispiti takvu čašu.
Adolf Loos, Die Baumaterialien, u: Sämtliche Schriften in zwei Bänden, 1. Bd., (ur.)
Franz Gluck, Verlag Herold, Wien – München, 1962., 99 – 104.
Programatski tekstovi Adolf Loos — Građevni materijal

264

265
Viktor Kovačić
moderna arhitektura
Kad je na početku devetnaestog stoljeća barokni stil po malo izumirao — a empire-stil u

svom razvitku bio naglo zapriječen — počelo se tražiti u prijašnjim epohama i stilovima, ne
bi li se kako iz raznih elemenata na novo oživio interes za umjetničko shvaćanje.
Tako vidimo, da su u prvoj polovini stoljeća redomice bili svi stilovi od antiknog do empira
na dnevnom redu. schInkel je uveo antiku. Kad se razmahala ideja nacionaliteta, a tim
i u svim umjetnostima prevladjivala romantika — vraćali su se graditelji na romanski, a
kasnije na gotski stil.
Već se u tom vidi — da se arhitektura nije nužnom i logičnom evolucijom razvijala — nego
da je izvana unesen stil — i primijenjen arhitekturi. Kad je u slikarstvu i književnosti pre-
vladjivala antika, nicale su iz zemlje antikne gradjevine. Kad je preoteo mah gotski stil —
gradilo se sve gotskim, bila to crkva ili palača. gottFrIed semper, koji je barem u teoriji
prvi inaugurirao moderno shvaćanje u arhitekturi — opet je podigao sa svojom školom
renaissancu, a iza toga, javljao se opet barokni stil, pa rococo, a na posljetku opet empire.
Tako vidimo neko traženje, neku nestalnost. Arhitekti ili bolje nearhitekti, proglasili
su ovaj ili onaj stil modernim i onda se gradilo u tom stilu ne pitajući da li je to logično.
Naročito u Austriji i u Njemačkoj bila je arhitektura bez ikakvog stalnog temelja i odre-
djenih ciljeva. Zato nam je razumljivo, što mi još danas na svakom koraku vidimo, kako
je koja kuća gradjena u baroku ili renaissanci, a da se ne zna zašto — da je stubište radi
materijala i konstrukcije u kojem drugom stilu — a udjemo li u stanove — naći ćemo jednu
sobu altdeutsch, drugu empire, a k svemu tomu moderne ljude — koji se nikako ne mogu
snaći na onim stolicama u rococo-stilu i.t.d. Arhitekti su moguće bili posljednji, koji su
spoznali, da je svaki stil produkt svog vremena, da se moderni život ne može kretati medju
antiknim gradjevinama.
Medju tim se u Francuskoj arhitektura konsekventnije razvijala. Tradicije Ljudevita xIII.

i xIv. pomno su se čuvale — i iz njih se razvijala postepeno arhitektura. Na école des
beaux arts i na akademiji u Rimu strogo se pazilo na razvitak, tako te nisu bili mogući
oni bezrazložni skokovi. Naravno, naglašujući previše tradiciju, priječio se slobodan razvoj
i tim se više približavalo arheološkoj studiji nego slobodnoj umjetnosti. Zato i današnja
Francuska ima svu silu vrsnih arhitekata, a malo umjetnika te struke, koji bi bili protago-
nisti svog vremena.
Zanimljiv je pokret moderne arhitekture u Engleskoj. john ruskIn, koji je po razvoj

čitavog umjetničkog shvaćanja od eminentne važnosti, bio je prvi, koji je svom snagom
266
naglašivao istinu u izražaju. Novogotski stil morao je uzmaknuti pred snažnim pokretom
modernog duha. Naravnost i istina bila je lozinka u umjetnosti. Što to znači u arhitekturi?
Stanovi, kuće u opće sve zgrade moraju biti gradjene prama našim potrebama. Pošto
mi imamo sasvim drugi materijal — naravno je, da to mora uplivati i na stil. — Drugo je
graditi željeznom konstrukcijom. I zato ne valja, da nam kuće izgledaju kao da su mra-
morne palače, a kad tamo, one su kućetine sa stotinu siromašnih stanovnika gradjene
ciglom i željezom.
Sve one lažne façade, ona imitacija svih mogućih stilova ne valja. Moderna arhitektura
zahtijeva logičnost i praktičnost. Logično, da gradjevina bude prema materijalu i kon-
strukciji komponirana — a praktično, da zaista odgovara potrebama, radi kojih je gradjena,
u ilileu-u. Na primjer: Parlament gradjen u antikom stilu. Moderna to ne prihvaća, jer
nema razloga. Parlamenat, koj je gradjen tobože u antiknom stilu — u istinu nije antikan.
Bit će façada sa stupovima — quadrige itd. a unutrašnjost bit će moderna, jer to naš život
zahtijeva. Dakle je taj antikni stil samo na izliku. — Ako još uz to stoji u blizini javna zgrada
u gotskom stilu, a na drugoj strani u renaissanci — dok su neke kuće u baroknom stilu, to
je svakako više arheološki museum, po gotovo, kad oko njih i u njima buči moderni život.
Isto tako kao da su Grci na akropoli zidali piramide. Zato je Engleska pravo učinila što
je napustila antiku i sredovječnost i stvarala gradjevine prema potrebama i u duhu svog
vremena. Isto kao u Engleskoj no sasma samostalno, razvijala se arhitektura i u Belgiji, i
predstavnici kao horta, crespIn, van de velde su protagoniste moderne arhitekture.
— Tako se sve više širilo moderno shvaćanje. — U novije doba počeli su se i u Francuskoj
oslobadjati škole i arhitekti kao bonnIer, plumet, guImard daleko su izvan granica
svoje domovine poznati.
Najodlučniji, a i po moderni pokret najvažniji jest otto Wagner. On je svojim djelova-

njem najviše doprinio da se danas općenito priznaje potreba preloma sa oponašanjem
prijašnjih stilova.
Arhitektura je umjetnost, i kao takova mora da bude individualna i savremena — a to nije

niša nove, ali u doba epigona se i te kako na to zaboravilo. Za cijelo su mIchelangelo,
FIscher v. erlach, bili ljudi samonikli i ljudi svog vremena. Time se naravno ne izriče,
da valja prekinuti sa svim dojakošnjim radom. Ta zakon evolucije nas upućuje upravo na
to, da upotrebimo i izradjujemo baštinu naših otaca. I moderni život nije počeo sa tabulom
rasom — i on se po malo razvijao sa prilikama. Pa tako i arhitektura. No ona ne smije ostati
niti kod antike, niti kod renaissance, dok život svakim časom juri napred. Novo oruđe, novi
materijal, drugi način života upućuje nas — da se i forma gradjevine mora mijenjati. Tim
se ne zabacuju naprečac svi stilovi — dapače elementi pojedinih stilova, u koliko se dadu
organički upotrebiti, za cijelo će naći u kompoziciji mjesta. Ta samog Wagnera su prekorili
— da radi u empire-stilu — jer je gdjekoje elemente upotriebio. No što ga najviše razlikuje od
prijašnjih stilista? Wagner naglašuje u svojim radovima u prvom redu praktičnost, udob-
nost. U njegovim gradjevinama prevladjuje sama ploha i crta — jer ponajviše odgovara
materijalu, s kojim radi. Uporaba željeza od velikoj je upliva u modernu arhitekturu. U
njegovim gradjevinama jasno se razabire konstrukcija i materijal, kojim je radio. Tu nema
laži. Njegove gradjevine ne pokazuju više nego što jesu, a ipak uza sve to nije pustio s vida i
Viktor Kovačić — Moderna arhitektura Programatski tekstovi

267
umjetničku stranu. Usprkos praktičnog stanovišta — vidi se jasno umjetnička konsekvencija
jedne misli — a u izvedbi nam svaki detail pokazuje kako je organički svezan sa cjelinom.
Ta tendencija: umjetničke ciljeve spojiti sa praktičnošću, mora da prevladjuje kod moder-
nog arhitekte. I to od najmanje sitnije, od zapora na vratima, od stolca do osnove za kaku
palaču — sve je to polje za arhitekta — i on mora u svakoj sitnici kao i u osnovi imati na umu
suvremeni život i njegove zahtjeve.
Viktor Kovačić, Moderna arhitektura, Život, knj. I, sv. 1, 1900., 26 – 28.
Programatski tekstovi Viktor Kovačić — Moderna arhitektura

268
slIjeva na desno: robert auer, marko rašIca, mato celestIn medovIć,

Ferdo kovačevIć, leopoldIna auer schmIdt, nasta rojc, slava raškaj, oton
IvekovIć, vlaho bukovac, aladar vladImIr baranyaI, bela csIkos sesIa,
mencI clement crnčIć, antonIja krasnIk, tomIslav krIzman, Ivan meštrovIć,
gabrIjel jurkIć, jozo kljakovIć, Ignjat FIscher, vIktor kovačIć

Biografije 269
hrvatski umjetnici i arhitekti
— alexander, artur oskar (Zagreb, 1876. – Samobor, 1953.). Od 1893. do 1894. pohađao
je Akademiju likovnih umjetnosti u Beču. Od 1894. do 1896. studira na Kunstgewerbeschule
u Beču te povremeno odlazi na Académie Julian (1894. – 1896.) u Parizu. U Beču je živio
od 1905. do 1938. godine. Od 1908. godine član je austrijske grupe umjetnika Hagenbund.
Moderna galerija u Beču 1911. godine otkupila je njegovo djelo Zemljoradnici / Feldarbaiter
(1911.) koje se danas nalazi u fundusu galerije Belvedere (inv. br. 1235). Zbog umjetničkih
zasluga i širenja hrvatske kulture u svijetu, Zemaljska vlada u Zagrebu imenovala ga je
1912. godine profesorom likovne umjetnosti. Utjecaji bečke moderne vidljivi su tijekom
cijelog Alexanderova ranog opusa. p.v.
— auer, robert (Zagreb, 1873. – 1952.). Školuje se u Obrtnoj školi u Zagrebu, zatim odlazi na
studij u Beč (Akademija likovnih umjetnosti 1890. – 1891.; Kunstgewerbeschule 1892. – 1895.)
i München (Akademija likovnih umjetnosti, 1895.). Kao jedini hrvatski slikar izlagao je
na izložbi münchenske Secesije 1896. godine. Sa suprugom, slikaricom Leopoldinom
Auer Schmidt, osnovao je privatnu umjetničku školu u Zagrebu (1897.). Od 1905. godine
bio je nastavnik na Obrtnoj školi, a od 1918. profesor na Akademiji likovnih umjetnosti
u Zagrebu. Osim slikarstvom bavio se i primijenjenom umjetnošću. Rani opus Roberta
Auera obiluje reminiscencijama na bečku modernu i prevladavajući simbolizam, a utjecaji
stila posebno su vidljivi na predmetima primijenjene umjetnosti. p.v.
— auer schmidt, leopoldina (leopoldine) (Beč, 1871. – Zagreb, 1963.). Rođena Be-
čanka postala je dijelom hrvatske povijesti umjetnosti udajom za slikara Roberta Auera
s kojim je živjela u Zagrebu. U Beču je pohađala specijalnu slikarsku školu Franza von
Matscha na Kunstgewerbeschule od 1892. do 1896. Talentirana slikarica po dolasku u Zagreb
zajedno sa suprugom 1898. vodi jednu od prvih privatnih slikarskih škola. Sudjelovala je
na izložbama Hrvatskog društva umjetnosti s portretima i studijama. Bila je članica Kluba
likovnih umjetnica te je aktivno sudjelovala na njihovim izložbama. d.a.
— baranyai, aladar vladimir (Szászvár, Mađarska, 1879. – Zagreb, 1936.). U Zagrebu je

1899. završio školovanje na Graditeljskoj školi. Od 1902. do 1905. bio je zaposlen u atelijeru
Pilar, Mally & Bauda, a od 1906. do 1931. djelovao je u zajednici s arhitektom Slavkom Be-
nedikom. Osim arhitekturom, bavio se i oblikovanjem interijera i uporabnih predmeta. m.b.
— bastl, vjekoslav (Příbram/Pribram, Češka, 1872. – Zagreb, 1947.). U Zagrebu je završio

Graditeljsku školu 1896., a potom je do 1899. zaposlen u atelijeru Hönigsberg & Deutsch.
Od 1899. do 1902. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (Otto Wagner), a
za svoj je završni rad — Palaču okultnih znanosti u Parizu — bio nagrađen Gundelovom
270
nagradom. Poslije studija vratio se u Zagreb i ponovno zaposlio u atelijeru Hönigsberg &
Deutsch. Od 1908. vodio je vlastiti atelijer. Bio je jedan od utemeljitelja Kluba hrvatskih
arhitekata te eksterni učitelj/profesor na Graditeljskoj školi u Zagrebu. m.b.
— benedik, slavko (Vojni Križ, 1880. – Zagreb, 1954.). U Zagrebu se školovao na Graditelj-
skoj školi, a potom je studirao na Tehničkoj visokoj školi u Karlsruheu. Poslije povratka sa
studija djelovao je samostalno, a od 1906. do 1931. u zajednici s Aladarom Baranyaijem.m.b.
— bojničić kninska, vjera (Zagreb, 1883. – 1963). Kći Ivana Bojničića, dugogodišnjeg
ravnatelja Kraljevskoga zemaljskog arhiva u Zagrebu, na Kunstschule für Frauen und
Mädchen boravi od 1902. do 1908. te pohađala odjele za slikarstvo i grafiku. Bila je članica
bečkoga grafičkog kluba umjetnica Radierklub Wiener Künstlerinnen osnovanog 1903. go-
dine. Po povratku u Zagreb pohađala je privatnu Krizmanovu školu te usavršavala grafičke
tehnike — bakropis i drvorez. Privatno je poučava slikanje i crtanje. d.a.
— borelli vranska alačević, zoe (Zadar, 1888. – Firenca, 1980.). Školovanje je za-
počela u Zagrebu i to glazbeno i slikarsko; slikarstvo uči u privatnoj školi M. C. Crnčića
i B. Csikosa, a u Beč odlazi 1908. na Kunstschule für Frauen und Mädchen te studira kod
T. Blau, L. Michaleka i H. Tichyja, zajedno s N. Rojc. Već kao dvadesetogodišnjakinja
1909. godine samostalno izlaže karikature u bečkoj Galeriji Miethke. Nakon Beča odlazi
u Pariz i Rim, a nakon Prvoga svjetskog rata i udaje živi u Italiji. Izlagala s Društvom
Medulić. Sudjelovala je na izložbama Kluba likovnih umjetnica u Zagrebu. Sa sestrom
Malvinom Borelli-Korolijom proučavala ornamentiku dalmatinskih narodnih nošnji za
potrebe splitskoga Etnografskog muzeja. Njezina najzanimljivija djela iz ranoga bečkog
razdoblja danas su u privatnom vlasništvu. d.a.
— bukovac, vlaho (pravo ime Faggioni, Biagio, Blaise) (Cavtat, 1855. – Prag, 1922.). Do
1880. studirao na École des Beaux-Arts u klasi A. Cabanela. Od 1880. imao vlastiti atelijer
u Parizu. Radio (pod pseudonimom Paul Andrez) portrete pripadnika visokog društva za
trgovce umjetninama (Vicars Brothers u Londonu) i sliku Isus prijatelj malenih (Mention
honorable na Salonu 1888.) za engleskog industrijalca i kolekcionara Samsona Foxa. Godine
1882. i 1883. boravio je na dvoru u Beogradu i u Cetinju gdje portretira članove kraljevske
obitelji i članove obitelji kneza Nikole. Godine 1893. nastanjuje se u Zagrebu gdje postaje
središnjom ličnošću umjetničkog života. Njegovim zalaganjem izgrađeni su umjetnički
atelijeri iz kojih se poslije razvila likovna akademija te je podignut Umjetnički paviljon.
Godine 1897. gradi vlastitu kuću i atelijer na Tomislavovu trgu 18 (nekad Trg Franje Jo-
sipa I.) želeći se trajno nastaniti u Zagrebu. Zbog razilaženja u umjetničkim pogledima
dolazi u sukob s Izidorom Kršnjavim, pa s mladim umjetnicima osniva secesijsko Društvo
hrvatskih umjetnika. Razočaran polemikama oko izložbe Hrvatski salon koju je Društvo
priredilo 1898., Bukovac se povukao u Cavtat. Godine 1902. odlazi s obitelji u Beč, a
1903. imenovan je izvanrednim te 1910. redovitim profesorom na Akademiji likovnih
umjetnosti u Pragu gdje djeluje do smrti. Kao predsjednik Društva hrvatskih umjetnika
pozvan je da izlaže na I. izložbi Secesije, za koju odabire djela Autoportret u bijeloj košulji
te Klytiju. U Salonu Eugena Artina u Beču doživljava velik uspjeh samostalnom izložbom
1903. godine na kojoj izlaže djela iz zagrebačke faze. Iste godine u prosincu izlaže tri djela
Hrvatski umjetnici i arhitekti Biografije

271
u Künstlerhausu. U fundusu galerije Belvedere nalazi se Bukovčeva slika Sredina ljeta,
1903. (Hochsommer, inv. br. 567 k). p.v.
— bužan, jozo (Sisak, 1873. – Zagreb, 1936.). Pohađao slikarski odjel Obrtne škole u Zagrebu.
Godine 1894. nastavlja školovanje privatno, kod prof. Streblea u Beču. Oslikao vestibul
Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu (1891. – 1892.). U Vinkovcima djelovao od
1898. godine slikajući portrete i žanr-slike. Nakon boravka u Rimu, Berlinu i Münchenu,
vraća se u Zagreb gdje ostaje do kraja života. Bavio se i fotografiranjem. Sudjelovao je na
izložbama Hrvatskog društva umjetnosti i Saveza Lada. p.v.
— crnčić, menci clement (Bruck an der Mur, 1865. – Zagreb, 1930.). Od 1882. do 1885.
studirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Od 1886. do 1887. izučavao
dekorativno slikarstvo te izvodio kazališne dekoracije za Landestheater u Coburgu u
Bavarskoj. Od 1889. do 1892. studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu
(profesor Nikolaus Gysis). Zahvaljujući stipendiji Odjela za bogoštovlje i nastavu odlazi
u Beč kod Williama Ungera na Sonderkurs Spezial Atelier Radierkunst pri Kunstgewerbe-
schule (1893. – 1894.) i Spezial Schule für Kupfterstreicherei na Akademiji likovnih umjetnosti
(1895. – 1897.). Godine 1896. dobiva Fügerovu zlatnu medalju za najbolji rad na godini
za bakropis Nedjelja u Lovranu., dok 1897. osvaja specijalnu nagradu Akademije u Beču.
Zajedno s umjetničkom kolonijom slikara iz Beča organizirao u Opatiji izložbu koja je
doživjela velik komercijalni uspjeh. U prosincu 1902. izlaže samostalno u Salonu Eugena
Artina u Beču o čemu izvještavaju tamošnje novine. Godine 1903. sa slikarom Belom
Csikosem Sesijom osniva prvu slikarsku školu koja će 1907. činiti jezgru Privremene više
škole za umjetnost i umjetni obrt, poslije Akademije likovnih umjetnosti. p.v.
— csikos sesia, bela (Osijek, 1864. – Zagreb, 1931.). Vojnu karijeru prekida 1887. godine
kada upisuje studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (profesori: Christian
Griepenkerl, Julius Viktor Berger i Karl Müller — Specijalna škola za povijesno slikarstvo).
Na četvrtoj godini studija osvaja zlatnu Fügerovu medalju za rad Opći potop. Oslikao
je “pompejansku sobu” Odjela za bogoštovlje i nastavu, nakon čega ga Izidor Kršnjavi
šalje na putovanje u Veneciju i doškolovanje u München. Godine 1893. u Zagreb dolazi
Vlaho Bukovac i Csikos se priključuje njegovu krugu. Sudjeluje na Milenijskoj izložbi u
Budimpešti 1896. na kojoj mu je otkupljeno djelo Kirka za Nacionalnu galeriju. Godine
1903. otvara s Mencijem Clementom Crnčićem prvu privatnu likovnu školu koja 1907.
postaje Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt, poslije Akademija likovnih
umjetnosti. Teme Csikoseva opusa usko su vezane uz bečku modernu i prevladavajući
simbolizam. U početku su djela izvedena na način akademskog slikarstva, a poslije razvija
slikarsku tehniku u smjeru divizionizma i titrave atmosfere. Pod utjecajem Bukovčeve
palete u razdoblju njihova intenzivnog druženja slika svjetlijim registrom boje. Svojom
je erudicijom i intelektom utjecao na mnoge suvremenike. p.v.
— ehrlich, hugo (Zagreb, 1879. – 1936.). Studirao je od 1897. do 1903. u Beču na Tehničkoj
visokoj školi (Karl König). Poslije studija bio je zaposlen u bečkom atelijeru Humberta
Walchera von Moltheina. U Zagreb se vratio 1909., a od 1910. do 1915. vodio je zajednič-
ki atelijer s Viktorom Kovačićem. Godine 1908. preuzeo je od Adolfa Loosa nadzor nad
Biografije Hrvatski umjetnici i arhitekti

272
dovršetkom gradnje i oblikovanje dijelova interijera i parkovnog uređenja vile Karma na
Ženevskom jezeru. Od 1919. do smrti vodio je vlastiti arhitektonski atelijer. Bio je profesor na
Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu i član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. m.b.
— Fischer, ignjat (Zagreb, 1870. – 1948.). Pohađao je Realnu gimnaziju u Zagrebu, a

od 1890. studirao je na Njemačkoj visokoj tehničkoj školi u Pragu (Deutsche Technische
Hochschule in Prag). U Zagrebu je tijekom 1897. i 1898. djelovao u zajednici s arhitektom
Antonínom Hrubýjem, a potom samostalno i kao vanjski suradnik Građevnog odsjeka
Zemaljske vlade. m.b.
— Frangeš mihanović, robert (Srijemska Mitrovica, 1872. – Zagreb, 1940.). Nakon

Kraljevske muške obrtne škole u Zagrebu, stipendijom Kraljevske zemaljske vlade 1889.
odlazi u Beč. Na Kunstgewerbeschule pohađao pripremni tečaj modeliranja kod kipara A.
Kühnea, a od 1892. do 1894. u specijalnoj je kiparskoj školi O. Königa. Na jubilarnoj izložbi
u povodu 25. obljetnice Kunstgewerbeschule dobiva drugu nagradu za reljef Teologija. Od
1894. nastavlja školovanje na Akademie der bildenden Künste kod K. Kundmanna. Jedan
je od utemeljitelja i prvih profesora Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt,
preteče današnje Akademije likovnih umjetnosti. Njegov opus obuhvaćaju djela u rasponu
od sitne plastike, medalja do javnih spomenika. d.a.
— goldscheider, otto (Opava/Troppau, Češka, 1880. – Zagreb, 1934.). Studirao je od

1898. do 1903. na Tehničkoj visokoj školi u Beču (Karl König). Od 1904. djelovao je u
Zagrebu u atelijeru Hönigsberg & Deutsch. Od 1921. vodio je vlastiti atelijer. m.b.
— iveković, oton (Klanjec, 1869. – 1939.). Školovao se u Zagrebu kod Clausena, Hafnera
i Quiquereza, a zatim uz pomoć Izidora Kršnjavoga dobiva stipendiju za studij u Beču
(1887. – 1888.) i Münchenu (1892.). Nakon završene specijalizacije u Karlsruheu, vraća se u
Zagreb gdje radi kao nastavnik slikanja na Realnoj gimnaziji, zatim postaje nastavnik slika-
nja na Obrtnoj školi. U Zagrebu je sudjelovao u dekoriranju zgrade Odjela za bogoštovlje i
nastavu te Kraljevske sveučilišne knjižnice. Od 1908. godine predaje na Privremenoj višoj
školi za umjetnost i umjetni obrt (poslije 1921. Akademija likovnih umjetnosti). U Prvom
svjetskom ratu djelovao je kao vojni slikar. Objavljivao je putopise i stručne tekstove. Uz teme
iz hrvatske povijesti po kojima je poznat široj javnosti, Iveković je izniman pejzažista. p.v.
— jurkić, gabriel (Livno, Bosna i Hercegovina, 1886. – 1974.). Privatno pohađao tečaj
slikarstva kod Bele Csikosa Sesije i Mencija Clementa Crnčića (1906./07.). Godine 1907.
postao je učenikom Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, a zatim
se upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti u Beču (1908./09.) te na Spezial Schule für
Malerei (1909. – 1912.) kod profesora Kazimira Pochwalskog. Akademiju likovnih umjet-
nosti završava u Sarajevu gdje održava niz uspješnih izložbi. Posljednjih dvadeset godina
života povlači se u Livno sa suprugom gdje i dalje stvara u okrilju franjevačkog samostana
Gorica kojem je oporučno ostavio svoje brojne slike. p.v.
— kalda, lav (Bílovec/Wagstadt, Češka, 1880. – Zagreb, 1956.). Višu državnu obrtnu školu
završio je u Brnu. U Zagrebu je bio zaposlen u atelijeru Pilar, Mally & Bauda. Od 1903.

273
do 1906. studirao je u Beču na Akademiji likovnih umjetnosti (Viktor Luntz, Friedrich
Ohmann) i bio nagrađen Fügerovom zlatnom medaljom te Specijalnom nagradom škole
za završni rad. U Zagrebu je 1908. osnovao atelijer i poduzetništvo u zajednici s Ivanom
Štefanom, a od 1922. djelovao je samostalno. m.b.
— kerdić, ivan (Ivo) (Davor, 1881. – Zagreb, 1953.). Na Kraljevskoj muškoj obrtnoj školi u
Zagrebu školovao se za bravara završivši školovanje 1899. godine. U Beču usavršava zanat u
bravarskoj tvrtki Kunstschlosserei Valerian Gillar gdje uči i cizelerski posao. Uspješni cizelerski
poslovi u ovoj tvrtki dovode ga do kipara S. Schwartza koji ga privatno poučava. Od 1906.
do 1911. pohađa K. u k. Graveur- und Medailleurschule profesora Rudolfa Marschalla, nakon
čega radi u radionicama Wiener Werkstätte. Bio je član Vesne, društva slovenskih i hrvatskih
studenata umjetnosti u Beču. U Zagrebu je od 1913., zaposlen kao profesor medaljerstva
na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (Akademija likovnih umjetnosti) te
vodi ljevaonicu pri akademiji. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih medaljera. d.a.
— klaić, šteFana, udana hribar (Garčin kraj Slavonskog Broda, 1863. – Zagreb, 1941.).
Majka je, u hrvatskoj povijest umjetnosti znatno poznatijeg sina arhitekta, Stjepana Hri-
bara (1889. – 1965.). Jedna je od prvih hrvatskih polaznica upisanih na bečku Kunstgewer-
beschule. Godine 1878. pohađala figurativno i ornamentalno crtanje te modeliranje kod
prof. Kühnea, a u posljednjoj školskoj godini 1880./81. i specijalnu školu za arhitekturu
kod profesora Oskara Beyera. Danas je gotovo potpuno zaboravljena, a sačuvano je tek
nekoliko njezini radova u Zbirci Josipa Kovačića. d.a.
— kljaković, jozo (Solin, 1889. – Zagreb, 1969.). Učio slikarstvo kod Vlahe Bukovca u
Pragu. Tamo se, prema očevoj želji, upisao na Visoku tehničku školu, odjel arhitekture.
Školovanje je nastavio u Beču gdje posjećuje slikara Gustava Klimta čijim se djelima odu-
ševio vidjevši reprodukcije u Bukovčevu atelijeru. Prebacuje se na studij bečke tehnike.
Školuje se privatno u Ženevi kod slikara Ferdinanda Hodlera te na Istituto di Belle Arti
u Rimu. Od 1910. godine član je Društva Medulić s kojim izlaže na izložbi Nejunačkom
vremenu u prkos u Umjetničkom paviljonu. Od 1923. bio je profesor na Akademiji likovnih
umjetnosti u Zagrebu (1921. – 1943.). Oslikao je unutrašnjost crkve sv. Marka u Zagrebu
(1923. – 1940.) te je izveo freske i murale za brojne javne zgrade i crkve u Hrvatskoj. U Rimu
je načinio tri mozaika na pročelju Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Napisao je
knjigu memoara U suvremenom kaosu, 1952. godine. Svoju kuću i brojna djela darovao je
Gradu Zagrebu 1969. godine. p.v.
— kovačević, Ferdo (Zagreb, 1870. – 1927.). Završio je Obrtnu školu u Zagrebu 1888.
godine. Od 1889. do 1893. pohađa Kunstgewerbeschule u Beču u klasi profesora Carla
Kargera i Rudolfa Rösslera. Bio je profesor Obrtne škole od 1905. i Akademije likovnih
umjetnosti u Zagrebu od 1917. godine. Suosnivač je Društva hrvatskih umjetnika (1897.).
Bio je dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas hazu). U Za-
grebu je sudjelovao u dekoriranju zgrade Odjela za bogoštovlje i nastavu te Kraljevske
sveučilišne knjižnice. S Bukovčevim krugom izlagao je 1894. i 1898. godine na Hrvatskom
salonu. Sudjelovao je na izložbama Lade i Hrvatskog društva umjetnosti. p.v.

274
— kovačić, viktor (Ločka Vas, Slovenija, 1874. – Zagreb, 1924.). Od 1889. do 1891. pohađao
je Obrtnu školu u Grazu, a od 1891. do 1896. radio u atelijerima Hermana Bolléa, Gjure Car-
neluttija i Kune Waidmanna u Zagrebu. Od 1896. do 1899. studirao je u Beču na Akademiji
likovnih umjetnosti (Otto Wagner). U Zagrebu je do 1910. djelovao samostalno, a potom do
1915. u zajednici s arhitektom Hugom Ehrlichom. Jedan je od utemeljitelja Kluba hrvatskih
arhitekata. Od 1920. do smrti bio je profesor na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu. m.b.
— krasnik, antonija (antoinette), udana sommaruga (Lovinac, 1874. – Zagreb,

1956.). Od 1898. do 1903. pohađa bečku Kunstgewerbeschule, specijalni tečaj kod K. Mosera
i R. Ribarza i na Académie Julian u Parizu. Jedna je od rijetkih hrvatskih umjetnica koja se
kao primijenjena umjetnica i dizajnerica afirmirala u Beču u samom jeku secesije; izlaže
1902. na xv. izložbi secesije. Vrlo brzo nakon školovanja otvara svoj vlastiti atelijer u Beču
na Stubenringu, Rosenbursenstrasse 8. Sudjelovala je na izložbama Društva umjetnosti u
Zagrebu 1901. i 1902., te zajedno s bečkim umjetnicima u Moravskom obrtnom muzeju u Brnu
1903. i iste godine s Moserovim učenicima u Salonu Pisko u Beču. Prema njezinim nacrtima
izrađivani su predmeti u bečkoj staklarskoj radionici J. i L. Lobmeyr te u radionici Bakalowits
& Söhne. Osim primijenjenom umjetnošću i dizajnom, bavila se i slikarstvom. m.b., d.a.
— krizman, tomislav (Orlovac kod Karlovca, 1882. – Zagreb, 1955.). U Zagrebu je slikarstvo
učio kod Bele Csikosa Sesije i Mencija Clementa Crnčića. Od 1903. do 1907. pohađao je
u Beču Kunstgewerbeschule, Fachschule für dekorative Malerei und graphische Kunst u klasi
Feliciana Freiherra von Myrbach-Rheinfelda i Akademiju likovnih umjetnosti (William
Unger). U Zagrebu je 1912. bio zaposlen kao strukovni učitelj Obrtne škole i kao scenograf
Hrvatskoga narodnog kazališta, a vodio je i vlastitu školu za slikanje, crtanje i umjetnički
obrt. Od 1922. radio je kao profesor na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt
u Zagrebu (poslije Akademija likovnih umjetnosti). Sudjelovao je na izložbama Društva
umjetnosti u Zagrebu i Beogradu 1902. i 1903., te na izložbama u Beču (Hagenbund, Jung-
bund, Künstlerhaus, Secesija) i Parizu (Proljetni i Jesenji salon, Société des graveurs). Jedan
je od osnivača Društva Medulić, Proljetnog salona i Djela — udruženja i zadruge umjetnika
za promicanje umjetničkog obrta. Opremao je i ilustrirao knjige i časopise, radio nacrte
za kataloge, plakate i prospekte. Bavio se kostimografijom i scenografijom. m.b.
— löwenthal, anka, rođena maroičić (de Madonna del Monte) (Ogulin, 1853. – Tra-
unkirche, 1935.). Gimnaziju završava u Grazu. Slikarstvo učila privatno u Beču kod Karla
von Blaasa, profesora na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, i slikara Juliusa von Payera.
Život je provela u Austriji, no aktivno sudjeluje u zagrebačkom likovnom životu na izlož-
bama Društva umjetnosti. U njezinu opusu dominiraju portreti u akademskoj maniri te
djela sakralne tematike. Izradila je niz oltarnih slika kao primjerice Immaculata za crkvu
Sacré Coeur (Sv. Srca) u Beču, sliku Krist na Maslinovoj gori za Marinekirche, danas crkvu
Gospe od Mora u Puli, i druge. d.a.
— medović, mato celestin (Kuna na Pelješcu, 1857. – Sarajevo, 1920.). Kao dječak ulazi
u franjevački samostan Delorita u Kuni, te 1874. polaže zavjete i uzima ime Celestin. U
Rimu studirao kod Lodovica Seitza i Francesca Grandija. Godine 1887. u Dubrovniku
susreće bečkog slikara Emila Jakoba Schindlera te na njegovu sugestiju odlazi na studij

275
slikarstva u München (1888. – 1893.). Nakon kraćeg boravka u Dubrovniku i zatražene
sekularizacije, 1895. odlazi u Zagreb i pridružuje se slikarskom krugu Vlahe Bukovca.
Pod njegovim utjecajem naslikao je velike povijesne kompozicije u zgradi Odjela za
bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 u Zagrebu. Godine 1896. sudjeluje na Milenijskoj
izložbi u Budimpešti gdje mu je otkupljeno djelo Srijemski mučenici, danas u fundusu
Szépművészeti Múzeuma u Budimpešti. Godine 1912. odlazi u Beč gdje boravi do izbijanja
Prvoga svjetskog rata kada se vraća na Pelješac. U Beču 1913. izlaže na Adria Ausstellung te
u Salonu Pisko. Tijekom bečkog razdoblja stvara djela uglačane fakture i snažnog kolorita,
a skice nastale u pelješkoj sredini prerađuje u velike atelijerske formate. p.v.
— melkus, dragan (Bektež kraj Požege, 1860. – Osijek, 1917.). Pohađao je Kunstgewerbe-
schule u Beču (1876. – 1878.), a zatim je studirao na Kraljevskoj bavarskoj akademiji likov-
nih umjetnosti u Münchenu (1880. – 1884.). Za vrijeme studija boravio je u Düsseldorfu
i Parizu. Godine 1892. vraća se u Hrvatsku, postaje gimnazijski profesor u Srijemskoj
Mitrovici, Vukovaru i Osijeku. Osim slikarstvom i zvanjem profesora crtanja, bavio se i
književnim radom i publicistikom: pisao je feljtone i eseje s područja likovne umjetnosti.
Uređivao je mitrovički satirički list Knut. p.v.
— meštrović, ivan (Vrpolje, Slavonija, 1883. – South Bend, Indiana, sad). U djetinjstvu je
zapažen kao kiparski talent i upućen na školovanje u Beč 1900. godine, prvo na pripre-
mni tečaj kod Otta Königa, potom na Akademiju likovnih umjetnosti kod E. Hellmera i
H. Bitterlicha. Pohađao je dvije godine i arhitekturu kod F. Ohmanna. Izlagao je na deset
izložbi bečke Secesije i tri izložbe Hagenbunda. Zahvaljujući financijskoj potpori Karla Wi-
ttgensteina od 1908. do 1910. studijski boravi u Parizu. U Wittgensteinovoj zbirci nalazilo
se više Meštrovićevih djela, među kojima i monumentalni zidni reljef Vrelo života, 1907. U
bečkom razdoblju tematski je i formalno pod utjecajem Gustava Klimta i Augustea Rodina.
Na Međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. dobiva prvu nagradu za kiparstvo. Nakon života u
Rimu, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, 1919. dolazi u Zagreb gdje ostaje do 1942. godine; rektor
je Akademije likovnih umjetnosti i kipar angažiran na brojnim narudžbama za spomenike
u zemlji i inozemstvu. Tijekom Drugoga svjetskog rata pridružuje se velikom broju europ-
skih umjetnika i intelektualaca koji emigriraju u Sjedinjene Američke Države. Godine 1947.
samostalno izlaže u Metropolitan muzeju u New Yorku. Radio je kao profesor kiparstva na
Sveučilištu Syracuse, potom na Notre Dame Sveučilištu u Indiani, gdje umire 1962. godine.
Godine 1952. darovnicom je svoje kuće i atelijere u Zagrebu i Splitu te obiteljsku grobnicu
— kapelu Presvetog Otkupitelja u zavičajnim Otavicama i brojna umjetnička djela ostavio
hrvatskom narodu, te se ubraja među najveće hrvatske donatore. I.k.
— miše, jerolim (Split, 1893. – 1970.). Od 1910. godine polazi Višu školu za umjetnost i obrt
u Zagrebu, a već od 1911. odlazi u Rim na Regio Istituto di Belle Arti gdje upoznaje kipara
Ivana Meštrovića čiji će opus, osobito onaj bečki simbolistički, znatno utjecati na Mišu.
Od 1913. nastavlja studij na Accademia Internazionale u Firenci. Tijekom svoga likovnog
djelovanja izlaže na Proljetnom salonu, s Grupom nezavisnih, a 1930. zajedno s Ljubom
Babićem i Vladimirom Becićem osniva Grupu trojice. Svojim je slikarstvom obilježio
hrvatsku umjetnost prve polovine 20. stoljeća, dok su neki njegovi portreti, dalmatinski
pejzaži kao i sugestivne mrtve prirode amblematski primjeri stilskog razvoja domaće

276
umjetnosti. Iako nije formalno školovan u Beču, na njegov rani opus utjecala je secesij-
sko-simbolistička motivika Gustava Klimta posredno preuzeta kroz djelo Ivana Meštrovića.
— podhorsky, stjepan (Zagreb, 1875. – 1945.). Završio je Graditeljsku školu u Zagrebu

1896., a potom bio zaposlen u atelijeru Hermana Bolléa. Od 1902. do 1905. studirao je na
Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (Viktor Luntz), gdje je bio nagrađen Fügerovom i
Hansenovom nagradom. U Zagrebu samostalno djeluje od 1905. Jedan od osnivača Kluba
hrvatskih arhitekata. Bio je profesor na zagrebačkoj Obrtnoj školi. m.b.
— preradović, zora pl. (Arad, Rumunjska, 1867. – Zagreb, 1927.). Kći je poznatoga hrvatskog
pjesnika Petra Preradovića. Školuje se u Beču na Kunstgewerbeschule od 1885. do 1895. godine.
Pohađala je razne tečajeve: figurativno i ornamentalno crtanje, specijalni tečaj za dekoraciju
keramike i emajla kod Hansa Machta te specijalnu slikarsku školu kod profesora Rudolfa Ri-
barza. Školovanje je upotpunila ljetnim boravcima u umjetničkoj koloniji u Dachauu. Izlagati je
počela još u bečkom Künstlerhausu; 1909. sudjeluje na izložbi 8 Künstlerinnen und ihre Gäste
u Kunstsalonu Pisko. Od 1898. sudjeluje na Hrvatskom salonu, te redovito izlaže na izložbama
Društva umjetnosti. Svojim se plenerističkim krajolicima stilski i tematski uklopila u krug
hrvatskih modernista. Od 1918. živi u Zagrebu te privatno poučava crtanje i slikanje. d.a.
— rački, mirko (Novi Marof, 1879. – Split, 1982.). Poslije završene Učiteljske škole u
Zagrebu (1898.), pohađao je privatnu umjetničku školu Heinricha Strehblowa u Beču
(1901. – 1903.), a zatim Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu kod Vlahe Bukovca
(1903. – 1905.) te u Beču kod Williama Ungera (1905. – 1906.). Živio je u Münchenu
(1907. – 1914.), Rimu (1914.) i Ženevi (1915. – 1920.). Od 1920. živi u Zagrebu, a od 1980.
godine u Splitu. Bio je istaknuti član Društva Medulić. Od 1921. član je Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti (danas hazu). Tijekom prvog desetljeća 20. stoljeća na
temu Danteove Božanstvene komedije stvara snažne simbolističke slike. p.v.
— rašica, marko (Dubrovnik, 1883. – Koločep, 1963.). Školuje se na bečkoj Akademiji

likovnih umjetnosti (1903. – 1907.) gdje prvi put izlaže na godišnjoj izložbi Hagenbunda
1905. godine. Do 1917. živio je u Ljubljani, Münchenu, Pragu, Parizu i u Nizozemskoj, a
potom dolazi u Zagreb i postaje profesor na Obrtnoj školi (1917. – 1932.). Predavao je i
na Višoj stručnoj školi (1936. – 1945.). Napisao je nekoliko književnih djela, bavio se re-
stauracijom umjetnina te primijenjenom umjetnošću. Bio je član Vesne, Medulića, Lade i
Djela. U razdoblju prvog desetljeća 20. stoljeća izrazit je utjecaj bečke secesije na Rašičin
slikarski, grafički i umjetničko-obrtni opus. p.v.
— raškaj, slava (Ozalj, 1877. – Stenjevec kraj Zagreba, 1906.). Školovala se u Beču na
Zavodu za osobe oštećenog sluha (Taubstummeninstitut). U Zagreb dolazi 1896. te privatno
uči slikarstvo kod B. Csikosa Sesije i istodobno pohađa tečaj za risanje ili umjetno-obrtno
slikanje na Kraljevskoj zemaljskoj ženskoj stručnoj školi gdje su se, između ostalog, učile i
tehnike akvarela na drvu i svili. U hrvatskoj povijesti umjetnosti upamćena je kao jedna od
najvećih akvarelistica; njezini su akvareli iznimne fluidnost i prozračnost. Sudjelovala je
na Hrvatskom salonu 1898. i na izložbama Društva umjetnosti u Zagrebu. Njezin tragičan
kraj prometnuo ju je u jednu od ikona hrvatske moderne. d.a.

277
— rojc, nasta (Bjelovar, 1883. – Zagreb, 1964.). Prvu slikarsku pouku dobiva kod slikara
O. Ivekovića, a školovanje nastavlja u Beču i Münchenu. U Beču u dva navrata pohađala
Kunstschule für Frauen und Mädchen i polazila razne tečajeve te njezin opus, uz slikarstvo,
obuhvaća i grafičku umjetnost te kiparstvo, a nastavnici su joj T. Blau, L. Michalek i F.
Tichy. Po povratku u Zagreb izradila je brojne portrete pripadnika bogatoga građanskog
sloja te protagonista političke i društvene elite, ali i niz autoportreta. U bečkom likovnom
životu sudjelovala je i nakon povratka u Zagreb: 1913. izlaže na jesenskoj godišnjoj izložbi
u Künstlerhausu, a 1914. zajedno s kiparicom Milom Wod (Ludmila Wodsedalek) izlaže
u Austrijskom udruženju likovnih umjetnica. Zajedno s Linom Crnčić Virant odigrala je
ključnu ulogu u osnivanju i radu Kluba likovnih umjetnica u Zagrebu 1927. d.a.
— schön (šen), edvard (Zagreb, 1877. – 1949). Studirao je u Beču od 1894. do 1900. na
Tehničkoj visokoj školi (Karl König). Poslije studija, godinu je dana bio zaposlen u ate-
lijeru Maxa Fabianija u Beču. U Zagrebu je od 1902. do 1908. bio zaposlen u Gradskom
građevnom uredu, a od 1908. vodio je vlastiti atelijer. Jedan je od osnivača Kluba hrvatskih
arhitekata. Bio je dugi niz godina predavač/profesor na Tehničkoj visokoj školi na odjelu
graditeljstva u Zagrebu. m.b.
— struppi, jelka, udana wolkensperg (Križevci, 1872. – Zagreb, 1946.). U Münchenu

je studirala slikarstvo na Frauen Akademie kod Ludwiga Hertericha i Ludwiga Schmida
Reuttea, nakon čega u Beču nastavlja slikarsko školovanje, privatno kod Davida Kohna.
Afirmirala se kao uspješna portretistica i u palači Equitable na Grabenu uređuje atelijer por-
tretirajući brojne ugledne stanovnike Beča ali i drugih europskih gradova. Redovito izlaže
na izložbama Društva umjetnosti u Zagrebu, a od 1918. do smrti živjela je u Zagrebu. d.a.
— tišov, ivan (Viškovci kraj Đakova, 1870. – Zagreb, 1928.). U okruženju osječke slikarske
škole rano je otkriven njegov slikarski talent. Godine 1889. nastavlja školovanje na Obrtnoj
školi u Zagrebu, kao jedan od istaknutih učenika, te dobiva stipendiju za nastavak studija
u Beču. Nakon Beča (Kunstgewerbeschule, 1890. – 1893., Fachklasse für Malerei, Rudolf
Rössler, Friedrich Sturm, te crtanje akta kod Wilhelma i Andreasa Grolla), odlazi na Aka-
demiju likovnih umjetnosti u Münchenu. Po povratku u Zagreb, radio je na Obrtnoj školi.
Godine 1913./14. boravio je u Parizu na Académie Julian kod J.-P. Laurensa. Godine 1896.
na Milenijskoj izložbi u Budimpešti dobio je brončanu medalju, a 1900. zlatnu medalju
na Svjetskoj izložbi u Parizu. p.v.
— valdec, rudolF (Krapina, 1872. – Zagreb, 1930.). Kao i R. Frangeš Mihanović, završio
je Kraljevsku mušku obrtnu školu u Zagrebu i dobio 1889. stipendiju za nastavak školo-
vanja u Beču. Na Kunstgewerbeschule proveo je dvije školske godine i pohađao pripremni
tečaj modeliranja kod A. Kühnea nakon čega odlazi na Akademiju likovnih umjetnosti u
München kod S. Eberlea. Od prvih godina osnutka do svoje smrti bio je profesor kiparstva
na zagrebačkoj likovnoj akademiji osnovanoj 1907. pod nazivom Privremena viša škola
za umjetnost i umjetni obrt. U njegovim medaljama i reljefima ranog razdoblja vidljiv
je utjecaj secesije. d.a.

IZAZOV
IZAZOVMODERNE:
278
joseF hoFFmann, koloman moser , alFred roller,

carl moll, adolF loos, otto Wagner,
ernst stöhr, gustav klImt

Biografije 279
austrijski umjetnici i arhitekti
— andri, Ferdinand (Waidhofen an der Ybbs, 1871. – Beč, 1956.). Član je utemeljitelj
Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija (Vereinigung bildender Künstler Öster-
reichs – Secession) i predsjednik 1899./1900. i 1905./06. godine. Školovanje je započeo kao
drvorezbar i oltarist u Tirolu, a 1887. dolazi na Akademiju likovnih umjetnosti u Beč kod
Julijusa Bergera i Eduarda von Lichtensteina. U vrijeme Velikog rata angažiran je kao slikar
s bojišnice. Andri se okušao kao grafičar, slikar i kipar; radio je ilustracije za Ver Sacrum. I.k.
— engelhart, joseF (Beč, 1864. – 1941.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika
Austrije – Secesija i predsjednik 1899./1900. i 1910./11. godine. Pohađao je Višu tehničku
školu u Beču i Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu u klasi Ludwiga Löfftza i C. J.
Hertericha. Od 1890. do 1893. studijski boravio u Parizu. Premda je kao secesionist bio
jedan od najvažnijih organizatora Udruženja, slikarstvo mu je konzervativnije, s likovima
i motivima iz bečke svakodnevice. Od 1903. okušao se uspješno i u kiparstvu. I.k.
— hoFFmann, joseF (Brtnice/Pirnitz bei Iglau, Češka, 1870. – Beč, 1956.). Član je utemelji-
telj Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija. U Brnu je pohađao Državnu obrtnu
školu, a u Beču Akademiju likovnih umjetnosti (Carl von Hasenauer, Otto Wagner) gdje je
za završni rad dobio Rimsku nagradu. U atelijeru Otta Wagnera surađivao je tijekom 1897.
na projektu gradske željeznice. Od 1898. djelovao je kao samostalni arhitekt i dizajner. Od
1899. do 1936. bio je profesor na Kunstgewerbeschule i jedan je od utemeljitelja i glavnih
autora u Bečkim radionicama (Wiener Werkstätte) s čijim je suradnicima realizirao svoja
najpoznatija djela – sanatorij Westend u Purkersdorfu (1904. – 1906.) i palaču Stoclet u
Bruxellesu (1906. – 1911.). m.b.
— jaschke, Franz (Beč, 1862. – 1910.). Nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti
i Kunstgewerbeschule u Beču, 1901. postaje član Udruženja likovnih umjetnika Austri-
je – Secesija. Svoje slikarstvo razvija pod francuskim utjecajem u svijetlim tonovima
neoimpresionizma do poentilističkog rastakanja boje. U opusu dominiraju urbani pejzaži
Beča i portreti djece. I.k.
— klimt, georg (Beč, 1867. – 1931.). Školovan za cizelira i kipara na bečkoj Kunstgewerbe-
schule, sudjelovao je na izložbama Muzeja za umjetnost i industriju. Od 1910. predavao je
na Umjetničkoj ženskoj školi (Freuenkunstschule). Radio je u metalu prema predlošcima
brata Gustava i Carla Otta Czeschke, a najpoznatije su mu djelo ulazne vratnice izložbenog
paviljona Secesije prema nacrtu j. m. Olbricha. I.k.
280
— klimt, gustav (Beč, 1862. – 1918.). Pokretač je i član utemeljitelj Udruženja likovnih
umjetnika Austrije – Secesija 1897., prvi predsjednik do 1899. i najznačajnija umjetnička
osobnost Secesije. Pohađao je od 1876. do 1883. bečku Kunstgewerbeschule. S bratom
Ernstom i Franzom Matschom osnovao je Maler-Compagnie koja je djelovala do 1892.
i bavila se pretežno kazališnim oslicima, između ostalog i kazališta u Rijeci u kojem se
nalaze tri Klimtove alegorijske slike s prikazom glazbene i kazališne umjetnosti. Smatran
nasljednikom Hansa Makarta, najznačajnija djela ranog razdoblja jesu oslici svečanog
stubišta bečkog Burgtheatra i Kunsthistorisches muzeja. Nakon skandala kojeg su izva-
le Fakultetske slike za aulu bečkog Sveučilišta (alegorije Filozofija, Medicina i Justicija,
1900. – 1903.) povlači se i posvećuje portretnom i pejzažnom slikarstvu. Godine 1902.
dovršio Beethovenov friz u izložbenom paviljonu Secesije. Klimtovo je djelovanje snažno
obilježilo umjetničko udruženje Secesija iz kojeg istupa 1905., ali ostaje sinonimom za
cijelo razdoblje i stilski pravac. I.k.
— kurzweil, maximilian (Bzenec/Bisenz, Češka, 1867. – Beč, 1916.). Član je utemeljitelj

Secesije. Nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod Christiana Grie-
penkerla (od 1886.), studijski boravi u Parizu (Académie Julian) i Bretanji. Godine 1909.
proputovao je Dalmaciju. Francusko je slikarstvo obilježilo njegove slike kojima dominiraju
svijetli suzdržani tonovi pejzaža. Portretirani su mu likovi naglašene psihologizacije, a
“secesijski stil” dominira u grafičkom opusu. Od 1911. do 1914. predaje na Umjetničkoj
školi za žene i djevojke (Kunstschule für Frauen und Mädchen). I.k.
— loos, adolF (Brno/Brünn, 1870. – Kalksburg kod Beča, 1933.). Pohađao je Državnu
obrtnu školu u Liberecu i Brnu te Tehničku visoku školu u Dresdenu. Od 1893. do 1896.
boravio je u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 1896. živio je u Beču gdje je godinu
dana radio u atelijeru Karla Mayredera, a od 1898. kao samostalni arhitekt. U prvim se
godinama djelatnosti većinom bavio uređenjem interijera. Vlastitu školu arhitekture ute-
meljio je 1912. godine. Loos je 1898. počeo objavljivati tekstove u Neue Freie Presse, sabrani
i objavljeni 1921. u Parizu pod naslovom Ins Leere gesprochen, dva je članka objavio u Ver
Sacrumu (1898.), a sam je objavio dva broja časopisa Das Andere (1903.). Najpoznatiji je
njegov kritički spis Ornament und Verbrechen (1908.). Od 1922. do 1927. boravio je u Parizu
gdje je predavao na Sorbonnei. m.b.
— matsch, Franz (Beč, 1861. – 1942.). Polazio je Kunstgewerbeschule zajedno s braćom

Klimt, s kojima osniva Maler-Compagnie koja se specijalizirala za dekorativne oslike,
uglavnom kazališnih interijera. Tri alegorijske slike s prikazima kazališne umjetnosti
iz 1884./85. nalaze se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci. Za narudžbu bečkog
Sveučilišta, izveo je alegorijske kompozicije Teologija i Trijumf svjetla nad tamom, ali slike
nikad nisu postavljene zbog neprihvaćanja Klimtovih slika. Nakon razilaženja s Klimtom,
od 1893. do 1901. voditelj je odjela za slikarstvo na bečkoj Kunstgewerbeschule, koju pohađa
i Robert Auer. Uz slikarstvo, bavio se i skulpturom, i premda je u njegovu radu prisutan
secesijski utjecaj, Matsch nije bio član Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija
niti je sudjelovao na njihovim izložbama. I.k.
Austrijski umjetnici i arhitekti Biografije

281
— mediz, karl (Beč, 1868. – Dresden, 1945.). Studirao je kod C. Griepenkerla na bečkoj
Akademiji likovnih umjetnosti. Studijski je boravio u Münchenu kod P. Wagnera i a. d.
Goltza i na Académie Julian u Parizu. Zajedno sa suprugom, slikaricom Emilie Pelikan,
posvetio se pejzažnom slikarstvu pri čemu je karakteristično dekorativno stiliziranje
motiva iz prirode. U Medizovu slikarstvu zamjetan je utjecaj F. Hodlera i G. Segantinija.
Putovao je Dalmacijom i boravio u Dubrovniku gdje je nastala inspiracija za monumen-
talnu kompoziciju Nosači kamena u Dubrovniku, 1898., u fundusu galerije Belvedere u
Beču (inv. br. 7243). I.k.
— moll, carl (Beč, 1861. – 1945.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika Au-
strije – Secesija i predsjednik 1900./01. godine. Učenik je i sljedbenik najznačajnijega
austrijskog Stimmungsimpressionista Emila Jakoba Schindlera, te nastavlja njegov su-
bjektivan odnos prema pejzažu. Sa Schindlerom je putovao Dalmacijom i dulje boravio
u Dubrovniku, 1887./88. Njegovom zaslugom organizirane su brojne izložbe u Secesiji,
posebno stranih umjetnika i umjetničkih grupa, a istupa zajedno s Klimtovom grupom
1905. Često je slikao motive vlastite vile na Hohe Warte, podignute prema projektu Josefa
Hoffmanna, te bečke vrtove i parkove. I.k.
— moser, koloman (Beč, 1868. – 1918.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika
Austrije – Secesija. Studirao je od 1886. do 1892. na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti
(Christian Griepenkerl, Franz Rumpler, Joseph Matthias von Trenkwald), a od 1892. do
1895. na Kunstgewerbeschule (Franz von Matsch). Bavio se slikarstvom, scenografijom, ko-
stimografijom, grafičkim dizajnom i primijenjenom umjetnošću. S Josefom Hoffmannom
utemeljio je Bečke radionice (Wiener Werkstätte) iz kojih se povukao 1907. Od 1899. pre-
davao je na Kunstgewerbeschule. Za zgradu Secesije dizajnirao je vitraj Umjetnost i ukrase
na pročeljima, a u Wagnerovoj crkvi Am Steinhof oblikovao je glavni oltar i vitraje. m.b.
— ohmann, Friedrich (Lemberg, danas Lavov (L’viv), Ukrajina, 1858. – Beč, 1927.). U Beču
je studirao na Tehničkoj visokoj školi (Heinrich von Ferstel, Karl König) i na Akademiji
likovnih umjetnosti (Friedrich von Schmidt). Poslije studija posvetio se, uz projektant-
sku praksu, proučavanju arhitekture baroka, rokokoa i empirea. Od 1888. do 1898. bio je
predavač/profesor na Kunstgewerbeschule i na Umjetničkoj akademiji u Pragu. Od 1898.
ponovno je djelatan u Beču, između ostalog kao umjetnički voditelj dogradnji Hofburga,
te kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Bio je redoviti član Udruženja likovnih
umjetnika Austrije – Secesija. Prema projektu Ohmanna i Augusta Kirsteina, izgrađen je
Arheološki muzej u Splitu (1912. – 1914.). m.b.
— olbrich, joseF maria (Opava/Troppau, Češka, 1867. – Düsseldorf, 1908.). Član je

utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija. Pohađao je u Beču Držav-
nu obrtnu školu i Akademiju likovnih umjetnosti (Carl von Hasenauer). Nagrađivan je
tijekom studija, za završni je rad dobio prestižnu Rimsku nagradu. Od 1893. do 1898. bio
je zaposlen u atelijeru Otta Wagnera na projektu gradske željeznice. Prema Olbrichovu je
projektu 1898. izgrađena izložbena zgrada Secesije. Na poziv nadvojvode Ernsta Ludwi-
ga od Hessena 1899. odlazi u Darmstadt gdje je projektirao građevni sklop umjetničke
kolonije Mathildenhöhe. m.b.
Biografije Austrijski umjetnici i arhitekti

282
— peche, dagobert (St. Michael kod Salzburga, 1887. – Mödling kod Beča, 1923.). Studirao
je na Akademiji likovnih umjetnosti (Friedrich Ohmann) i na Tehničkoj visokoj školi (Karl
König, Ferstel, Simony) u Beču. Od 1915. do smrti bio je vodeći suradnik Bečkih radionica
(tijekom 1917. i 1918. bio je voditelj podružnice u Zürichu). m.b.
— powolny, michael (Judenburg, 1871. – Beč, 1954.) Pohađao je Stručnu školu za

keramičku industriju u Znojmu (njem. Znaim, Moravska), a potom je studirao na Kun-
stgewerbeschule u Beču. S Bertholdom Löfflerom vodio je od 1905. umjetničku radionicu
Wiener Keramik čije su proizvode prodavale Bečke radionice. Od 1909. predavao je na
Kunstgewerbeschule u Beču. Powolny je oblikovao dekorativnu i arhitektonsku keramiku.
U suradnji s Josefom Hoffmannom opremio je keramikom prostore bečkog kabarea
Fledermaus, kupalište Diana, bečke dječje vrtiće i vilu Skywa-Primavesi te slavnu palaču
Stoclet u Bruxellesu. m.b.
— roller, alFred (Brno, 1864. – Beč, 1935.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih
umjetnika Austrije – Secesija i predsjednik 1902. godine. Studirao je na bečkoj Akademiji
likovnih umjetnosti kod C. Griepenkerla, a od 1899. profesor je na Kunstgewerbeschule,
od 1909. i direktor. Oblikovao je naslovnicu prvog broja Ver Sacruma, 1898., i radio je
ilustracije i vinjete za taj časopis, te plakate i postave Iv., xIv. (Beethoven-Ausstellung) i xvI.
izložbe Secesije. U vrijeme Gustava Mahlera, radio je scenografiju za bečku Operu. I.k.
— stöhr, ernst (St. Pölten, 1860. – 1917.). Član je utemeljitelj Secesije. Nakon studija
na Kunstgewerbeschule i Akademiji likovnih umjetnosti u Beču djeluje kao učitelj violine.
Okušao se kao slikar, grafičar, glazbenik i pjesnik; br. 12 časopisa Ver Sacrum posvećen
je u cijelosti njegovim raznovrsnim talentima. Za njegov slikarski opus karakteristične
su lirske slike pejzaža sutona ili mjesečine plavičastih nijansi, te simbolističke slike
fatalnih žena. Pet Stöhrovih slika iz secesijsko-simbolističkog razdoblja nalazile su se u
kolekciji osječkog industrijalca Rudolfa Povischila, a danas su u fundusu Muzeja likovnih
umjetnosti u Osijeku. I.k.
— veith, eduard (Nový Jičín, Češka, 1856. – Beč, 1925.). Pohađao je bečku Kunstgewer-
beschule kod F. Laufbergera, nakon čega odlazi u Pariz, Tunis i Italiju. Specijalizirao je
fresco-slikarstvo te je izveo slike u Novom Hofburgu (TheresiensaaI), kupalištu Diana,
Varijeteu Ronacher i Volkstheatru. Nakon faze historicističkog slikarstva, približio se
ukusu i stilu vremena oko 1900. godine. Slovio je kao vrstan portretist, osobito ženskih
likova. I.k.
— wagner, otto (Beč, 1841. – 1918.). Studirao je na bečkoj Politehnici, Graditeljskoj

akademiji u Berlinu te na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (August Sicard von Si-
cardsburg, Eduard van der Nüll). Od 1862. radio je u atelijeru Heinricha von Förstera, a
od 1864. kao samostalni arhitekt. Od 1894. do 1912. bio je profesor na Akademiji likovnih
umjetnosti. Uz intenzivnu projektantsku djelatnost koja je uključivala i opsežne radove
na bečkoj gradskoj infrastrukturi, Wagner je pisao o arhitekturi i obnašao niz društvenih
dužnosti. Bio je član Secesije od 1899. do 1905. m.b.
Austrijski umjetnici i arhitekti Biografije

283
— wisinger-Florian, olga (Beč, 1844. – Grafenegg, 1926.). Školovala se za pijanisticu
na bečkom konzervatoriju, ali je odustala zbog zdravstvenih razloga. Privatne satove sli-
karstva uzima kod Melchiora Fritscha i Augusta Schaeffera von Wienwalda. Godine 1880.
ulazi u krug učenika oko Emila Jakoba Schindlera pod čijim se utjecajem formira u vrsnu
pejzažisticu. Redovito izlaže u bečkom Künstlerhausu, poslije u Secesiji i Hagenbundu, te
na međunarodnim izložbama. Aktivna je u ženskom pokretu zajedno s bečkim intelek-
tualkama Berthom von Suttner, Marie von Ebner-Eschenbach i dr. S Marie Egner 1900.
godine pokreće udruženje Osam umjetnica (Acht Künstlerinnen), a 1910. osnutak Umjet-
ničkog udruženja austrijskih umjetnica (Vereinigung bildender Künstlerinnen Österreichs).
Boravila je i u Opatiji gdje je slikala s Leom von Littrow. I.k.
— wiener werkstätte / Bečke radionice. Umjetničko udruženje koje su osnovali u Beču

1903. Koloman Moser, Josef Hoffmann i industrijalac Fritz Wärndorfer. Utemeljitelji i
brojni suradnici radionica oblikovali su uporabne predmete visoke umjetničke vrijednosti
i tehnički perfektne izvedbe. Svoje su podružnice Radionice imale u Karlovym Varyma i
mjestu Mariánske Lázně te u Zürichu, New Yorku i Berlinu. Zbog financijskih poteškoća
izazvanih ekonomskom krizom, Radionice su prestale raditi 1932. godine. m.b.
autorIce:
d.a. Darija Alujević

m.b. Marina Bagarić
I.k. Irena Kraševac
p.v. Petra Vugrinec
Biografije Austrijski umjetnici i arhitekti

284
hrvatski umjetnici
na školovanju u beču
k. k. kUnstgeWerbescHUle
ime i prezime godina i mjesto institucija godina smjer/tečaj proFesor

rođenja i smrti
Dragan Melkus Bektež, 1860. – Osijek, 1917. K. K. Kunstgewerbeschule 1876./77. Pripremni tečaj Michael
figurativnog crtanja Rieser
(Vorbereitung Figurales
Zeichnen)
Štefana Klaić Garčin, 1863. – Zagreb, 1941. K. K. Kunstgewerbeschule 1878./79. Pripremni tečaj Ludwig
Hribar figurativnog i Minnigerode
ornamentalnog crtanja i
modeliranje
(Vorbereitung Figural/ Karl Hrachowina

Ornamental/ Modelliren) August Kühne
1880./81. Specijalna arhitektonska Oskar Beyer

škola (Fachklasse für
Architektur)
Zora Preradović Arad, 1867. – Zagreb, 1927. K. K. Kunstgewerbeschule 1885./86. Pripremni tečaj Ludwig
figurativnog crtanja Minnigerode
(Vorbereitung Figurales
Zeichnen)
1886./87. Pripremni tečaj Karl Hrachowina

ornamentalnog
crtanja (Vorbereitung
Ornamentales Zeichnen)
Hans Macht
1888./93. Specijalni tečaj keramičke
dekoracije i slikanja na
emajlu (Spezial Atelier
Keramische Dekoration
und Emailmalerei)
Rudolf Ribarz
1892./95. Specijalna slikarska škola
(Fachklasse für Malerei)

285
Ferdo Zagreb, 1870. – 1927. K. K. Kunstgewerbeschule 1889./93. Specijalna slikarska škola Carl Karger
(Ferdinand) (Fachklasse für Malerei) Rudolf Rössler
Kovačević
1889./91. Pripremni tečaj — crtanje Andreas Groll

akta (Vorbereitung Wilhelm Groll
Aktzeichen)
Rudolf Valdec Krapina, 1872. – Zagreb, 1929. K. K. Kunstgewerbeschule 1889./90. Pripremni kiparski tečaj August Kühne
(Vorbereitung Modellieren)
1890./92. Opći kiparski tečaj

(Allgemeine Abteilung
Modellieren)
1891./92. Crtanje akta (Aktzeichen) Andreas Groll
Robert Frangeš Mitrovica, 1872. – Zagreb, 1940. K. K. Kunstgewerbeschule 1889./90. Pripremni kiparski tečaj August Kühne
Mihanović (Vorbereitung Modellieren)
1891./94. Crtanje akta (Aktzeichen) Andreas Groll

Otto König
1890./92. Opći kiparski tečaj

(Allgemeine Abteilung
Modellieren)
1892./94. Specijalna kiparska

škola (Fachklasse fur
Bildhauerei)
Ivan Tišov Viškovci, 1870. – Zagreb, 1928. K. K. Kunstgewerbeschule 1890./93. Specijalna slikarska škola Rudolf Rössler
(Fachklasse für Malerei) Friedrich Sturm
1890./93. Crtanje akta (Aktzeichnen) Wilhelm Groll

Andreas Groll
Leopoldina Beč, 1871. – Zagreb, 1963. K. K. Kunstgewerbeschule 1892./96. Specijalna slikarska škola Rudolf Rössler
(Leopoldine) (Fachklasse für Malerei)
Auer Schmidt Franz von Matsch
Rudolf Ribarz

286
Robert Auer Zagreb, 1873. – 1952. K. K. Kunstgewerbeschule 1892./95. Specijalna slikarska škola Rudolf Ribarz
Franz von Matsch
1892./95. Crtanje akta (Aktzeichnen) Andreas Groll
Menci Clement Bruck an der Mur, K. K. Kunstgewerbeschule 1893./94. Specijalni grafički tečaj William Unger
Crnčić 1865. – Zagreb, 1930. (Sonderkurs Spezial Atelier
Radierkunst)
Artur Oskar Zagreb, 1876. – Samobor, 1965. K. K. Kunstgewerbeschule 1894./96. Specijalna slikarska škola Franz von Matsch
Alexander (Fachklasse für Malerei)
Andreas Groll
1894./95. Crtanje akta (Aktzeichnen)
Antonija Lovinac, 1877. – Zagreb, 1956. K. K. Kunstgewerbeschule 1898./99. Tehničko crtanje Julius Kajetan
(Antoinette)
Krasnik
1899./1903. Specijalna škola Koloman Moser
(Fachschule)
1899./1903. Stil u arhitekturi i učenje o Adolf Ginzel

oblicima (Architektonische
Stil und Formenlehre)
1899./1901. Anatomija Hermann

Vinzenz von
Heller
Tomislav Orlovac, Karlovac, K. K. Kunstgewerbeschule 1902./03. Specijalna škola za Felician Freiherr

Krizman 1882. – Zagreb, 1955. dekorativno slikarstvo i von Myrbach-
grafiku (Fachschule für Rheinfeld
dekorative Malerei und
graphische Künste)
Pismo, Heraldika Rudolf von

(Schrift, Heraldik) Larisch
1902./03. Anatomija Hermann

Vinzenz von
Heller
1902./03. Specijalna slikarska škola
1903./04. Specijalna škola za crtanje Felician Freiherr

i slikanje von Myrbach-
Rheinfeld
Carl Otto
1904./05. (Fachschule für Zeichnen
Czeschka
und Malen)

287
akademie der bildenden künste
ime i prezime godina i mjesto institucija godina smjer proFesor

rođenja i smrti
Menci Clement Bruck an der Mur, 1865. Akademie der 1882./83. Opća slikarska škola Christian
Crnčić – Zagreb, 1930. bildenden Künste Griepenkerl
Algemeine Malerei Schule
Menci Clement Bruck an der Mur, 1865. Akademie der 1894./95. Specijalna grafička škola William Unger
Crnčić – Zagreb, 1930. bildenden Künste
Spezial Schule
für Kupfterstreicherei
Oton Iveković Klanjec, 1869. – 1939. Akademie der 1887./88. Opća slikarska škola Christian
bildenden Künste Griepenkerl
Bela Csikos Osijek, 1864. Akademie der 1887./88. Opća slikarska škola Christian
Sesia (Adalbert – Zagreb, 1931. bildenden Künste Griepenkerl
Csikos)
Robert Auer Zagreb, 1873. – 1952. Akademie der 1890. Opća slikarska škola Christian
bildenden Künste (1 semestar) Griepenkerl
Artur Oskar Zagreb, 1876. Akademie der 1893./94. Opća slikarska škola Christian
Alexander – Samobor, 1965. bildenden Künste Griepenkerl
Robert Frangeš Mitrovica, 1872. Akademie der 1894./95. Specijalna kiparska škola Carl Kundmann
Mihanović – Zagreb, 1940. bildenden Künste
Spezial Schule
für Hoher Bildhauerei
Viktor Kovačić Ločka Vas, Slovenija, Akademie der 1896./99. Specijalna Otto Wagner
1874. – Zagreb, 1924. bildenden Künste arhitektonska škola
Spezial Schule für Architektur
Vjekoslav Bastl Přibram, Češka, Akademie der 1899./1902. Specijalna Otto Wagner
1872. – Zagreb, 1947. bildenden Künste arhitektonska škola
Stjepan Zagreb, 1875. – 1945. Akademie der 1902./05. Specijalna Viktor Luntz
Podhorsky bildenden Künste arhitektonska škola
Lav Kalda Wagstadt/Bílovec, Akademie der 1903./06. Specijalna Viktor Luntz

Češka, 1880. – Zagreb, bildenden Künste arhitektonska škola Friedrich Ohmann
1956
Marko Rašica Dubrovnik, 1883. Akademie der 1903./07. Opća slikarska škola Christian
– Koločep, 1963. bildenden Künste Griepenkerl
Ivan Meštrović Vrpolje, 1883. – South Akademie der 1901. Opća kiparska škola Edmund Hellmer
Band, sad, 1962. bildenden Künste
1902./03. Algemeine Bildhauer Schule Hans Bitterlich
1903./04.

288
Ivan Meštrović Vrpolje, 1883. – South Akademie der 1904./05. Specijalna Friedrich Ohmann
Band, sad, 1962. bildenden Künste arhitektonska škola
Mirko Rački Novi Marof, 1879. Akademie der 1906. Specijalna grafička škola William Unger
– Split, 1982. bildenden Künste (1 semestar)
Spezial Schule für
graphische Künste
Tomislav Orlovac, Karlovac, Akademie der 1905. Specijalna grafička škola William Unger
Krizman 1882. – Zagreb, 1955. bildenden Künste
Spezial Schule für
graphische Künste
1905./07. Majstorska grafička škola
Meisterschule für
kupferstecherei
k. U. k. graveUr- Und medailleUrscHUle
Ivo Kerdić Davor, 1881. – Zagreb, 1953. K. u. k. Graveur- und Medailleurschule 1906. – 1911. Rudolf Marschall
tecHniscHe HOcHscHUle
Edvard Schön Zagreb, 1877. – 1949. Technische Hochschule 1894. – 1900. Karl König
Hugo Ehrlich Zagreb, 1879. – 1936. Technische Hochschule 1897. – 1903. Karl König
Otto Opava, 1880. – Zagreb, 1934. Technische Hochschule 1898. – 1903. Karl König
Goldscheider
na osnovI matIčnIh knjIga kunstgeWerbeschule pohranjenIh u arhIvu sveučIlIšta za prImIjenjenu

umjetnost (archIv der unIversItät FÜr angeWandte kunst) I matIčnIh knjIga u arhIvu akademIje lIkovnIh
umjetnostI (unIversItätsarchIv der akademIe der bIldenden kÜnste) I teksta l. magaš bIlandžIć, the vIenna
kunstgeWerbeschule and croatIan art In the FIrst decades oF the 20th century u: the entangled hIstorIes
oF vIenna, zagreb and budapest (18th – 20th century), zagreb, 2015. u beču sastavIla darIja alujevIć.

289
hrvatski umjetnici na
izložbama u beču
— artur oskar alexander

• xxv. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen – Kaiser Huldigungs Ausstellung,
Hagenbund, 1908.
• xxvII. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Hagenbund, 1908./09.
• xxIx. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Hagenbund, 1909.
Weihnachts Ausstellung, Hagenbund, 1909./10.
• 32. Frühjahrs-Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Hagenbund, 1910.
• 35. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Hagenbund, 1912.
— zoe borelli vranska alačević

• Zoe Borelli, Galerija Miethke, 1909.
— vlaho bukovac
• III. internationale Kunst-Ausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus, 1894.
• Erste Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs,
Künstlerhaus, 1898.
• Vlaho Bukovac, Salon Eugena Artina, 28. 2. – 15. 4. 1903.
• xxxI. Jahresausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus, 1904.
• xxxII. Jahres-Ausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus, 1905.
• Adria Ausstellung – Ausstellung Dalmatinischer bildender Künstler,
Ragusa Palast, Wien, 1. 6. – 4. 10. 1913.
— menci clement crnčić

• Graphische Ausstellung, Künstlerhaus, 1895.
• xII. Ausstellung der Aquarellisten Club, 1898.
• Menci Clement Crnčić, Salon Eugena Artina, 1902.
• xxxvIII. Jahres-Ausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus, 1913.
— antonija krasnik
• xv. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,
Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1902.
• Kollektiv ausstellung (Benirschke – Emmel – Hartman – Hofner – Krasnik
– Loeffler – Schuffinsky), Salon Pisko, 1903.
• Österr. Jubiläums Kunstausstellung Genossenschaft der Bildenden Künstler Wien,

290
— tomislav krizman
• 11. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Hagenbund, 1904.
• 12. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Zedlitzhalle, Hagenbund, 1904.
• 17. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Zedlitzhalle, Hagenbund, 1904./05.
• Ivan Meštrović - Tomislav Krizman, Künstler-Atelier, Beatrixgasse 14a, Wien,
4. – 15. 5. 1905.
• xxvI. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,
Ordentliche Mitglider und jüngere Wiener Künstler, Vereinigung bildender
Künstler Österreichs – Secession, 1906.
• Jubiläumsausstellung Genossenschaft der Bildenden Künstler Wien,
— mato celestin medović

• Kunst-Ausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus Wien, 1893.
• Mato Celestin Medović, Salon Pisko, 1912.
— ivan meštrović
• xvII. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,
Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1903.
• xx. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,
Österreichische Künstler, Vereinigung bildender Künstler
Österreichs – Secession, 1904.
• 12. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Zedlitzhalle, Hagenbund, 1904.
• 13. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Zedlitzhalle, Hagenbund, 1904./05
• xxxII. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,
“Plastik Ausstellung”, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1905.
• xxIII. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,
Ordentliche Mitglieder, Vereinigung bildender Künstler
• Ivan Meštrović – Tomislav Krizman, Künstler-Atelier, Beatrixgasse 14a,
Wien, 4. – 15. 5. 1905.
• xxvI. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,
Ordentiliche Mitglider und jüngere Wiener Künstler, Vereinigung bildender
Künstler Österreichs – Secession, 1906.
• xxvII. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,
Mitglieder und ausländische Künstler, Vereinigung bildender Künstler
• xxIx. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,
Ordentliche Mitglieder, Vereinigung bildender Künstler
• xxx. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,

291
• xxxIII. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession,
• xxxv. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Ivan
Meštrović; Dachauer Maler, Vereinigung bildender Künstler
— zora preradović
• 8 Künstlerinnen und ihre Gäste – 5. Ausstellung, Kunstsalon Pisko, 1909.
— nasta rojc
• Jahresausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus, 1913.
• Nasta Rojc – Mila Wod (Ludmila Wodsedalek), Vereinigung bildender Künstlerinnen
Österreichs (vbkö), 1914.
— jelka struppi wolkensperg

• Österreichischer Künstlerbund, Salon Pisko, 1, 1911. /12.
• Österreichischer Künstlerbund, Kunstsalon Pisko, 1913./14.
popIs je sastavljen na osnovI dostupnIh Izvora I obuhvaća

samo umjetnIke zastupljene na IzložbI.
sastavIle: darIja alujevIć I Irena kraševac

292 Katalog
slikarstvo,
graFika, crteži
— Ferdinand andri • oznake l. gore: Gew. Zeichen • mg-6853

• elIsabeth steIndl, oko 1903. Modellierschule; d. gore: Semester • s14
• ulje na platnu, 90 × 90 cm Schattenconstruction; l. dolje: Wien am 11.
• sign. d. donji k.: F Andri Jun 1890; d. dolje: Auer Robert — vjera bojničić kninska
• Österreichische Galerie Belvedere, Beč • Privatno vlasništvo • pInIje, 1914. – 1942.
• s7
• 6244 • drvorez, papir, prikaz: 21,3 × 20,8 cm; list:
• s1 • studIja antIčke bIste, 1890. 34 × 26,5 cm
• ugljen na papiru
— oskar artur alexander • oznake l. gore: Gew. Zeichen • Kabinet grafike hazu, Zagreb
Modellierschule; d. dolje: Wien, am 18. • 6672
• portret olge kundlIch, 1911.
jun 1890.; ispod: Auer Robert • s15
• ulje na platnu, 100 × 100 cm
• sign. d. donji k.: Oskar Artur Alexander • Privatno vlasništvo • pejzaž s rIjekom I vrbom u kasnu
1911. • s8 jesen, s. a.
• Samoborski muzej, Samobor • bakropis, prikaz: 21 × 33,8 cm; list:
• vInjeta društva “zvonImIr”,
• sm-0867 36 × 46 cm
20. veljače 1897.
• s2 • sign. d. dolje: Vjera Bojničić
• litografija
• sign. l. dolje: R. Auer 20. veljače 1897. • Privatno vlasništvo
— leopoldina auer schmidt
• Privatno vlasništvo • s16
• nacrt za tanjur, oko 1893. • s9
• akvarel / tinta u boji (kružna bordura), — vlaho bukovac
43 × 38,3 cm • Plakat za II. izložbu Društva hrvatskih • portret ksavera šandora gjalskog,
• sign. l. donji k.: L. Schmidt umjetnika, 1900. 1894.
• Privatno vlasništvo • litografija (žuta, plava, zlatna), • ulje na platnu, 46,6 × 38 cm
• s3 62,7 × 95 cm • sign. l. dolje s posvetom: Gospodinu
• sign. l. donji k.: r. a. Ksaveru Šandoru Gjalskom. prijateljska
• polka-mazur, oko 1893. • Kabinet grafike hazu uspomena, Vlaho Bukovac, Zagreb, 1894.
• tuš / akvarel / gvaš, 37,5 × 25 cm • kg 87-II • Privatno vlasništvo
• sign. l. donji k.: leopoldIne schmIdt • s10 • s17
• Privatno vlasništvo
• s4 • portret slIkareve supruge s muFom • portret stjepana pl. mIletIća, 1894.
(leopoldIna schmIdt auer), 1902. • ulje na platnu, 110 × 84 cm
• portret žene, 1894. • ulje na platnu, 100 × 60 cm • sign. l. donji k.: Vlaho Bukovac,
• ugljen, 52 × 37,2 cm • sign. l. donji k.: R. Auer, 1902. Zagreb, 1894.
• sign. d. dolje: monogram ls ‘94 • Privatno vlasništvo • Hrvatski povijesni muzej, Zagreb
• Privatno vlasništvo • s11 • hpm-33316
• s5
• alegorIja, 1902. • s18
• crtaćI blokovI s • ulje na platnu, 93 × 33 cm • žIvIo kralj, 1895.
kunstgeWerbeschule 1892. – 1895. • Privatno vlasništvo • ulje na platnu, 300 × 215 cm
• papir, olovka • s12 • sign. l. donji k.: Vlaho Bukovac,
• Privatno vlasništvo
• žena s leđa, 1909. Zagreb, 1896.
• s6
• ulje na platnu, 68,4 × 45,4 cm • Hrvatski institut za povijest, Zagreb
• portret djevojčIce (Dora Auer), 1898. • sign. d. donji k.: R. Auer 09 • s19
• ulje na platnu, 44,7 x 35,5 cm • Moderna galerija, Zagreb • portret vIlme babIć gjalskI, 1895.
• privatno vlasništvo • mg-366 • ulje na platnu, 46, 56 × 26 cm
• s6a • s13 • sign. l. dolje s posvetom: prijatelju
• kompozIcIja (Alegorija medicine), 1914. Gjalskom Vlaho Bukovac, Zagreb, 1895.
— robert auer
• pastel na papiru, 48,2 × 22,5 cm • Privatno vlasništvo
• vježba / studIja sjena, 1890. • s20
• sign. d. dolje: r.a. 1914.
• tuš i akvarel na papiru, 39,6 × 55,4 cm
• Moderna galerija, Zagreb
293
• Franjo josIp I., 1896. • portret mare von berks, Beč, 1904. • zadnjI potomak
• ulje na platnu, 241 × 138 cm • ulje na platnu, 85 × 63 cm (posljednjI roda svoga), 1898.
• sign. d. desno: Vlaho Bukovac, • sign. d. dolje na zidiću: Vlaho Bukovac, • bakropis, papir, 34,6 × 62,3 cm
Beč – Zagreb, 1896. Schloss Reiffenstein, 1904. / 62,8 × 89,4 cm
• Hrvatski povijesni muzej, Zagreb • Privatno vlasništvo • sign. d. donji k. olov.: Menci Cl Crnčić
• hpm/pmh-2677 • s29 • Privatno vlasništvo
• s21 • s36
• portret marIce perovIć, 1903.
• Franjo josIp I., 1896. • ulje na platnu, 100 × 50,5 cm • osamljena, 1899.
• ulje na platnu, 180 × 121 cm • sign. s posvetom l. dolje: Gospođi Marici • bakropis, papir, 34 × 63,8 cm / 40 × 68,5 /
• sign. s posvetom d. d.: Slavnoj Perović prijateljska uspomena, Vlaho 47,8 × 75,2 cm
Jugoslavenskoj akademiji znanosti i Bukovac, Beč, 1903. • sign. d. donji k. olov.: M Cl Crnčić
umjetnosti, Vlaho Bukovac, Zagreb, 1897. • Gradski muzej Vukovar • Privatno vlasnitšvo
• Moderna galerija Zagreb • zb-11 • s37
• mg-298 • s30
• s22 • nIna, 1905.
• portret Ivana meštrovIća, 1908. • bakropis u boji, papir, 62,2 × 39 cm
• autoportret u bIjeloj košuljI, 1897. • ulje na platnu, 66 × 49 cm • sign. sred. dolj.: Nina / d. donji k.:
• ulje na platnu, 66 × 50 cm • sign. s dedikacijom dolje sred.: Na Eau forte / ispo.: Menci Cl. Crnčić
• sign. l. dolje: Vlaho Bukovac 97 prijateljski spomen Ivanu Meštroviću • Privatno vlasništvo
• Privatno vlasništvo Bukovac Praha 1908 • s38
• s23 • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana
Meštrovića, Split — bela csikos sesia
• moje gnIjezdo, 1897. • gms-995
• ulje na platnu, 93 × 130 cm • naschmarkt u beču, 1888.
• s31 • tuš/sepija na papiru, 23,5 × 30,5 cm
• sign. s posvetom l. dolje: Gnijezdo moje
ti si drago srcu mome svako blago, Vlaho • portret bele csIkosa • sign. d. donji k.: Csikos
Bukovac, Zagreb, 1897. u atelIjeru, 1896. • Spomen zbirka Bele Csikosa Sesije
• Moderna galerija, Zagreb • ulje na platnu, 72 x 55,5 cm • Strossmayerova galerija starih majstora
• mg-3890 • Kolekcija Vugrinec, Zagreb hazu, Zagreb
• s24 • s31a • cs-22
• s39
• portret božene pl. — jozo bužan
mIletIć r. katkIć, 1899. • gradnja pIramIda, 1889.
• ulje na platnu, 110 × 84 cm • portret slave sollar, 1903. • sepija na papiru, 31,9 × 51,7 cm
• sign. l. donji k.: Vlaho Bukovac, • ulje na platnu • sign. d. donji k.: Csikos, 1889.
Zagreb, 1899. • sign. l. donji k.: Joso Bužan, 1903. • Spomen zbirka Bele Cikosa Sesije
• Hrvatski povijesni muzej, Zagreb • Privatno vlasništvo • Strossmayerova galerija starih majstora
• hpm-33937 • s32 hazu, Zagreb
• s25 • cs-118
— menci clement crnčić • s40
• sredIna ljeta, 1903. • Iz kavane v, Beč, 1895. – 1897.
• ulje na platnu, 68,5 × 54 cm • vlaho bukovac u atelIjeru
• tinta perom na papiru, 22,5 × 17,5 cm dok slIka alegorIjsku FIguru
• sign. d. donji k.: Vlaho Bukovac W 1903 • bez sign.
• Österreichische Galerie Belvedere, Beč za “gundulIćev san”, 1894.
• Zbirka Kovačić – Mihočinec, Zagreb • ulje na platnu, 31,5 × 22,5 cm
• 567k • s33
• s26 • l. donji k.: Csikos – Sesia z-1894
• Iz kavane I, Beč, 1895. – 1897. • Moderna galerija, Zagreb
• portret dječaka von berksa, 1903. • tinta perom na papiru, 17,5 × 22,5 cm • mg-514
• ulje na platnu, 165 × 85,5 cm • bez sign. • s41
• sign. desno sa strane na paravanu: • Zbirka Kovačić – Mihočinec, Zagreb
Gospodinu Hugu von Berks prijateljska • djevojka golIh grudI, 1896.
• s34 • ulje na platnu, 46,5 × 37 cm
uspomena Vlaho Bukovac, Beč, 1903.
• Privatno vlasništvo • nedjelja u lovranu, 1896. • sign. l. donji k.: Csikos Z. 1895
• s27 • bakropis, tanki podlijepljeni papir, • Moderna galerija, Zagreb
47,4 × 57,5 cm / 62,9 × 71 cm • mg-517
• portret huga von berksa, Beč, 1904. • sign. d. donji k. olov.: M Cl Crnčić • s42
• ulje na platnu, 85 × 63 cm • Kabinet grafike hazu, Zagreb
• sign. d. dolje na zidiću: Vlaho Bukovac, • kIša na grabenu u beču, 1895.
• 2051 • sepija na papiru, 13,8 × 20,3 cm
Schloss Reiffenstein, 1904. • s35
• Privatno vlasništvo • Spomen zbirka Bele Csikosa Sesije
• s28
294
• Strossmayerova galerija starih majstora • Vl. Ružica Iveković • sign. d. dolje: Gustav Klimt
hazu, Zagreb • s51 • Peter Infeld Privatstiftung, Beč
• cs-41 • s60
• s43 • ljuba s tomIslavom I marIjom na
stepenIcama klanječke kuće, 1900. • studIja za poezIju na
• mladost, Zagreb, 1898. • ulje na platnu, 67 × 87 cm beethovenovu FrIzu, 1901.
• litografija u boji, 85,4 × 65,7 cm • sign. l. dolje: Oton Iveković • crna kreda na papiru, 43,9 × 32,7 cm
• Kabinet grafike hazu, Zagreb • Vl. Ružica Iveković • sign. d. dolje: R.
• 8-ll • s52 • Strobl, Wvz Nr. 830
• s44 • vl. W & k — WIenerroIther &
• lovac sa psom, 1901. kohlbacher, Beč
• portret djevojke u bIjelom, oko 1900. • ulje na platnu • s61
• ulje na platnu, 86 × 36 cm • Samoborski muzej, Samobor
• sign. l. donji k.: c.s. • sm-1385 • ležećI akt, studIja za judItu II,
• Vl. dr. Asim Kurjak • s53 oko 1908.
• s45 • olovka na papiru, 373 × 559 mm
• pejzaž, 1905. • pečat d. dolje
• djevojka (ilustracija iz časopisa Život), • ulje na platnu, 40 × 50 cm • verso: olovkom 66
1900. • sign. d. donji k.: O. Iveković 1905. • Strobl, Wvz Nr. 3604
• litografija u boji, 20,3 × 13,9 cm • Privatno vlasništvo • vl. W & k — WIenerroIther &
• sign. d. donji k.: c.s. • s54 kohlbacher, Beč
• Privatno vlasništvo • s62
• s46 — Franz jaschke
• dolIna dunava ljetI, 1903. • požuda (ležećI akt), studIja za
• pejzaž (ilustracija iz časopisa Život), beethovenov FrIz, 1901.
1900. • ulje na platnu, 83,5 × 114 cm
• sign. d. dolje: F Jaschke 1903. • crna kreda na papiru, 44,7 × 31,2 mm
• litografija u boji • sign. l. dolje: R.
• sign. d. donji k.: c.s. • Österreichische Galerie Belvedere, Beč
• 9887 • Strobl, Wvz Nr. 815
• Privatno vlasništvo • vl. W & k — WIenerroIther &
• s47 • s55
kohlbacher, Beč
— šteFana klaić hribar • s63
— joseF engelhart
• mIchel, 1908. • vrt, 1905. • verItas (studIja za Fakultetsku
• ulje na kartonu, 102 × 74 cm • ulje, platno na ljepenci; 22 × 16,5 cm slIku justIcIja), 1903.
• sign. l. donji k.: Engelhart; l. gore: Der • bez sign. • crna kreda na velin papiru,
Michel Attersee 1908 • Zbirka dr. Josip Kovačić, Zagreb 44,6 × 31,1 mm
• Österreichische Galerie Belvedere, Beč • s56 • verso: oznaka potvrde o ostavštini:
• 1037 Georg Klimt
• s48 — gustav klimt • Strobl, Wvz Nr. 924
• glava žene na crvenoj pozadInI, • vl. W & k — WIenerroIther &
• u vrtu restorana, 1893. 1897./98. kohlbacher, Beč
• ulje na drvu, 28 × 26 cm • ulje na platnu, 30 × 19,5 cm • s64
• sign. d. dolje: Engelhart 1893; • sign. d. donji k.: Gustav Klimt
l. dolje posveta: Herrn Koch zur • mladost (alegorija), 1882.
• Klimt-Foundation, Beč • Allegorien und Embleme, (izd.) Martin
freundlichen Errinerung • inv. br. 1
• Österreichische Galerie Belvedere, Beč Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk,
• s57 Wien, 1884. sv. I, list 8
• 5212
• s49 • varljIve svjetlostI, 1903. • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt,
• ulje na platnu, 52 × 60 cm Zagreb
• autoportret s cIlIndrom, 1892. • Privatno vlasništvo • sign. Ix-a-8b, inv. br. 746
• ulje na drvu, 61 × 46,5 cm • s58 • s65
• sign. d. dolje: Engelhart Paris
• Österreichische Galerie Belvedere, Beč • prIjateljIce 1 (sestre), 1907. • doba dana (alegorija), 1882.
• 5867 • ulje na platnu, 125 × 42 cm • Allegorien und Embleme, (izd.) Martin
• s50 • sign. l. donji k.: Gustav Klimt Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk,
• Klimt-Foundation, Beč Wien, 1884. sv. I, list 26
— oton iveković • inv. br. 3 • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt,
• s59 Zagreb
• portret supruge ljube, 1897. • sign. Ix-a-8b, inv. br. 746
• ulje na platnu, 101 × 32 cm • studIja za slIku dame • s66
• sign. l. dolje: Oton Iveković, 1907. • olovka na pakpapiru, 46 × 32,8 cm
295
• Bogatstvo prIrode (alegorija), 1882. • anđelI, oko 1918. Dalmatien, Bosnien, Kroatisch Zagorien
• Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • ulje na platnu, 128, 5 × 71,5 cm und Wien”
Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • sign. d. donji k.: Kljaković • bakropis u boji, 13,1 × 33,1 / 39,3 × 49,5 cm
Wien, 1884. sv. I, list 39 • Galerija umjetnina, Split • sign. ispod otiska desno dolje:
• Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • 209 Tomislav Krizman
Zagreb • s74 • Privatno vlasništvo
• sign. Ix-a-8b, inv. br. 746 • s81
• s67 — Ferdo kovačević
• marya delvard, 1907.
• opera (alegorija), 1882. • put sv. žavera, 1901. • litografija u boji, 126,4 × 95,3 cm
• Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • ulje na platnu, 50 × 70 cm • faksimil
Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • sign. l. donji k.: F. Kovačević 1901. • Kabinet grafike hazu, Zagreb
Wien, 1884. sv. I, list 64a • Privatno vlasništvo • s82
• Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • s75
Zagreb • pejzaž u predvečerje, 1911.
• zImskI suton, 1905. • ulje na platnu, 100 × 140,5 cm
• sign. Ix-a-8b, inv. br. 746 • ulje na platnu, 80 × 180 cm
• s68 • sign. d. donji k.: Tomislav Krizman 911
• sign. l. donji k.: F. Kovačević • Zbirka V. Malančeca, Muzej Grada
• bajka (alegorija), 1884. • Privatno vlasništvo Koprivnice
• Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • s76 • s83
Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • vrbIk na savI, 1905.
Wien, 1884. sv. I, list 74 • ulje na platnu, 77 × 110 cm — max kurzweil
• Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • sign. l. donji k.: F. Kovačević 1905 • morskI pejzaž na mjesečInI, oko 1900.
Zagreb • Muzej likovnih umjetnosti Osijek • ulje na platnu, 25,5 × 37 cm
• sign. Ix-a-8b, inv. br. 746 • s77 • bez sign.
• s69 • Österreichische Galerie Belvedere, Beč
• IdIla (alegorija), 1884. — tomislav krizman • 5532
• Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • na kanalu u beču, 1903. • s84
Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • litografija, litografski papir, 25,8 × 35,9 • mIra bauer, 1907.
Wien, 1884. sv. I, list 74 / 31,8 × 48,4 cm • ulje i crna kreda na platnu,
• Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • sign. u prikazu d. l. k. monogram (tisak): 66,3 × 52,5 cm
Zagreb tk, ispod prikaza olovkom d. d. k.: • sign. l. dolje: Kurzweil 1907
• sign. Ix-a-8b, inv. br. 746 Tomislav Krizman 1903. • Österreichische Galerie Belvedere, Beč
• s70 • Kabinet grafike hazu, Zagreb • 6515
• kg hazu 3195 • s85
• basna (alegorija), 1884. • s78
• Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • bettIna bauer, 1907.
Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • kaIn I abel, 1904. • ulje i crna kreda na platnu, 66 × 52 cm
Wien, 1884. sv. I, list 75a • litografija, litografski papir, 34,9 × 25,6 • sign. d. dolje: Kurzweil 1907
• Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, / 51,4 × 33,5 cm • Österreichische Galerie Belvedere, Beč
Zagreb • sign. u prikazu d. d. k. monogram (tisak): • 6516
• sign. Ix-a-8b, inv. br. 746 tk, ispod prikaza olovkom d. donji k.: • s86
• s71 Tomislav Krizman 1904.
• Kabinet grafike hazu, Zagreb — anka löwenthal maroičić
• tragedIja (alegorija), 1897. • kg hazu 2324
• Allegorien, Serie: 1, (izd.) Martin Gerlach, • s79 • Franjo josIp I., oko 1902.
Wien, Gerlach & Schenk, list 66 • bakropis, 16,9 × 22,7 cm
• Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • jesen, 1904. • sign. natpis: Original Radirung von Anka
Zagreb • litografija, litografski papir, 275 × 295 Baronin Löwenthal Maroičić
• sign. v-d-1, inv. br. 737 / 370 × 488 mm • Zbirka dr. Josip Kovačić, Zagreb
• s72 • sign. u prikazu d. d. k. monogram (tisak): • 935
tk, ispod prikaza olovkom d. donji k.: • s87
— jozo kljaković Tomislav Krizman 1904.
• robInjIce, oko 1911. • Kabinet grafike hazu, Zagreb — Franz von matsch
• akvarel na papiru, 48 × 45 cm • kg hazu 2322 • hIlda I FranzI von matsch,
• l. donji k.: Kljaković • s8 umjetnIkova djeca, 1901.
• Privatno vlasništvo • čIstačI snIjega na dunavskom • ulje na platnu, 120 × 105 cm
• s73 kanalu, 1907. • sign. na okviru: Hilda und
• Iz mape “Skizzen und Eindrücke aus Franzi – Matsch – 1901
296
• Österreichische Galerie Belvedere, Beč • jesen na putu, 1905. • cvIjeće, s. a.
• 6205 • pastel na ljepenci, 76 × 54,7 cm • akvarel, papir, 47,4, × 59, 8 cm
• s88 • bez sign. • sign. d. dolje: Zora Preradović
• Zbirka Flögel-Mršić • Moderna galerija, Zagreb
— mato celestin medović • s96 • mg-2027
• portret žene, 1895. – 1900. • s104
• breze uz vodu, oko 1905.
• ulje na platnu, 46,5 × 38 cm • pastel na ljepenci, 71,2 × 49,1 cm
• sign. l. donji k.: mc Medović — marko rašica
• bez sign.
• Galerija umjetnina, Split • Zbirka Flögel-Mršić • melankolIja, 1906.
• 714 • s97 • ulje na ljepenci, 34,6 × 34,3 cm
• s89 • sign d. gornji k.: Rašica 906
— jerolim miše • Moderna galerija, Zagreb
• navještenje / ecce ancIlla domInI, • mg-6807
diptih, oko 1900. • strast, 1915. • s105
• ulje na platnu, 44,2 × 35,8 cm i • ulje na platnu, 201 × 119 cm
44,8 × 37 cm • sign. l. donj k.: Miše 15 — mirko rački
• sign. d. donji k.: cm • Galerija umjetnina, Split
• Privatno vlasništvo • 217 • dobra žena (pjesma), dio diptiha, 1905.
• s90 • s98 • ulje na platnu, 175,7 × 125,8 cm
• sign. l. donji k.: Rački
• žena na prIjestolju (pozira Ljerka — carl moll • Galerija umjetnina, Split
Šram), 1905. • 356 i 357
• ulje na platnu, 72,9 × 54,3 cm • heldenplatz s jorgovanIma, • s106
• sign. l. donji k.: mc Medović oko 1900./03.
• Privatno vlasništvo • ulje na platnu, 60 × 60 cm — slava raškaj
• s91 • sign. d. donji k.: C Moll
• Österreichische Galerie Belvedere, Beč • lopočI III, 1893.
• mjesečIna, Beč, 1912. – 1914. • 5099 • akvarel, 51,5 × 31,3 cm
• ulje na platnu, 80 × 110 cm • s99 • sign d. donji k: Meinen Eltern zur silbernen
• sign. l. donji k.: mc Medović Hochzeit-Slava
• Privatno vlasništvo • FIgura u pejzažu, 1909. • Psihijatrijska bolnica Vrapče, pohrana
• s92 • ulje na platnu na kartonu, 18 × 27,5 cm • Strossmayerova galerija starih majstora
• sign. d. donji k.: cm / 909 hazu, Zagreb
• krajolIk krošnjatIh pInIja • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • s107
(Ružičasti pejzaž), 1894. • 5928
• ulje na pltanu, 39 x 63,3 cm • s100 • autoportret, 1898.
• sign. L. Donji k.: MC Medović • akvarel, 22,2 × 15,8 cm
• privatno vlasništvo — koloman moser • sign. d. donji k.: 1898.
• s92a • Moderna galerija Zagreb
• borova šuma zImI, oko 1908. • mg 2275
• ulje na platnu, 55,5 × 45,5 cm • s108
— karl mediz • bez sign.
• pejzaž sa stIjenama, 1905. • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • lepeza, Zagreb, 1900.
• ulje na platnu, 40 × 50 cm • 4633 • drvo oslikano temperom, 29 × 42 cm
• bez sign. • s101 • sign.: Slava Raškaj, 23. xII 900.
• Österreichische Galerie Belvedere • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• 7244 • alegorIjska FIgura / mladIć • muo 14227
• s93 (goethe) s rašIrenIm rukama, 1915. • Lepeza je pripadala slikaru Beli Csikosu
• ulje na platnu, 33,4 × 27,5 cm Sesiji.
— dragan melkus • sign. l. dolje: monogram: km • s109
• Peter Infeld Privatstiftung, Beč
• zImskI pejzaž, oko 1905. • s102 • perunIke, oko 1900.
• pastel na ljepenci, 63 × 51,8 cm • dijelovi paravana
• bez sign. — zora pl. preradović • ulje na platnu, 114,5 × 40 cm
• Zbirka Flögel-Mršić • bez sign.
• s94 • cvIjeće (pejzaž) oko 1900.
• ulje na ljepenci, 20,7 × 35,7 cm • Privatno vlasništvo
• motIv sa save, oko 1905. • sign. l. donji k.: Zora Preradović • s110
• pastel na ljepenci, 65,9 × 47,2 cm • Privatno vlasništvo
• bez sign. • s103 — alcide robaudi
• Zbirka Flögel-Mršić • Portret Antonije Krasnik, 1907.
• s95 • ulje na platnu, 195 × 97 cm
297
• bez sign. • sign l. gore: E. Veith • zIma, 1903.
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • bronca, 12,3 × 12,3 cm
• muo 11901 • 508 • Gliptoteka hazu, Zagreb
• s111 • s119 • nz-7
• k7
— nasta rojc — olga wisinger Florian
• portret bečke modelke u žutoj • aleja u WeIheru, 1906. — ivo kerdić
haljInI, 1904. • ulje na kartonu, 37,5 × 52 cm • poljubac, 1909.
• ulje na platnu, 47,7 × 38,8, cm • sign. d. donji k.: O. Wisinger – Florian • bronca, visina 55 cm
• sign. d. dolje (u monogramu): nr • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • natpis: v ljubavI v dvbravI malo tko
• Zbirka Kovačić – Mihočinec, Zagreb • 5497 od ljudI v njoj ne zablvdI
• s112 • s120 • Moderna galerija, Zagreb
• mg 2302
• IlIca, oko 1910. • k8
• ulje na platnu, 76 × 56 cm
• sign. l. dolje: Nasta Rojc • ples hrvata u beču, 1912.
• Muzej grada Zagreba kiparstvo • bronca, promjer 20 cm
• mgz-03661 • sign. d. d.: kerdIć
• s113 • Moderna galerija, Zagreb
• putnIk, 1911. • mg2892-43
• ulje na platnu, 83, 3 × 98,9 cm • k9
— robert Frangeš mihanović
• sign. l. donji k.: Nasta Rojc 1911. • vera pIlar, 1912.
• čekIć, 1895.
• Moderna galerija, Zagreb • bronca, 18 × 15 cm, okvir: 26,3 × 17,5 cm
• srebro, 30 × 30 cm
• mg-0545 • Gradski muzej Nova Gradiška
• sign.: r. Franges
• s114 • gmng g-0151
• c. Waschman
• Muzej grada Zagreba • k10
• moj anđeo grobar, oko 1912.
• mgz-01766
• bakropis, list: 23,9 × 30,6; prikaz:
• k1 — georg klimt
12 × 19,8 cm
• sign. ispod prikaza d. dolje: Nasta Rojc • glava djevojke u proFIlu, oko 1900.
• FIlozoF, 1897.
• Zbirka Kovačić – Mihočinec, Zagreb • bakar, posrebreno, 22,5 × 33 cm
• sadra, patinirana, visina 46 cm
• s115 • Klimt-Foundation, Beč
• Gliptoteka hazu, Zagreb
• 111/1
• mzp-666
• k11
— ernst stöhr • k2
• noć, 1901. – 1912. • glava žene u proFIlu, oko 1900.
• stIdljIvost, 1899.
• ulje na platnu, 81 × 81 cm • bakar, posrebreno, 22,5 × 33 cm
• bronca, visina 22 cm
• bez sign. • Klimt-Foundation, Beč
• sign. d. otraga: R. Frangeš
• Muzej likovnih umjetnosti, Osijek • 111/2
• Moderna galerija, Zagreb
• mlu-s-126 • k12
• mg 0618
• s116
• k3 • svIračIca, oko 1903.
• noć, 1913. • bakar, 28,5 × 28,5 cm
• proljeće, 1903.
• ulje na platnu, 244 × 166 cm • Klimt-Foundation, Beč
• bronca, 12,3 × 12,3 cm
• bez sign. • 110/1
• Gliptoteka hazu, Zagreb
• Muzej likovnih umjetnosti, Osijek • k13
• nz-6
• mlu-s-422
• k4 • vItez, oko 1903.
• s117
• bakar, 28,5 × 28,5 cm
• ljeto, 1903.
• Klimt-Foundation, Beč
— jelka struppi wolkensperg • bronca, 12,3 × 12,3 cm
• 110/2
• čovjek s helebardom, 1897. • Gliptoteka hazu, Zagreb
• k14
• ulje na platnu, 119,5x70,0 cm • nz-5
• sign. l. donji k.: Struppi// 8./3.97 • k5
— ivan meštrović
• Zbirka Kovačić Mihočinec, Zagreb
• s118 • jesen, 1903. • posljednjI cjelov, Beč, 1903.
• bronca, 12,3 × 12,3 cm • bronca, 83 × 29 × 45 cm
— eduard veith • Gliptoteka hazu, Zagreb • Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer
• nz-4 Meštrović, Zagreb
• kraljeva kćI, oko 1902. • amz-222
• k6
• ulje na platnu, 74 × 49 cm • k15
298
• žrtva nevInostI, Beč, 1903. – 1904. • gms-229 • ghazu-mz-694
• gips, 40 × 122 × 58,5 cm • k23 • k31
• Muzeji Ivana Meštrovića,
Atelijer Meštrović, Zagreb • pred mInosom, Beč, 1905. • magdalena, 1898.
• amz-329 • tuš na papiru, 32,7 × 20,2 cm • bronca, 91 × 66,5 cm
• k16 • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana • sign. l. d.: valdec
Meštrovića, Split • Gliptoteka hazu, Zagreb
• tomIslav krIzman, Beč, 1904. • gms-246a • ghazu-mz-702
• smeđe patinirani gips • k24 • k32
• 91 × 60 × 51,5 cm
• Muzeji Ivana Meštrovića, • trI prIzora s aktovIma I ženska • groFIca margIta khuen-héderváry,
Atelijer Meštrović, Zagreb glava / vrtlog bludnIka, Beč, 1905. 1902.
• amz-324 • tuš na papiru, 14,8 – 15,1 × 7,5 – 8 cm • bronca, 56 × 23 × 50 cm
• k17 (32,8 × 46,8 cm) • Moderna galerija, Zagreb
• Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana • mg-623
• majčIna brIga (majka I dIjete), Meštrovića, Split • k33
Beč, 1905. • gms-253a
• mramor, 70 × 60 × 60 cm • k25 • vladImIr lunaček, 1905.
• Szépművészeti Múzeum, Budimpešta • bronca, visina 60 cm
• 5240u • Francesca I paolo, Beč, 1905. • sign. l.: v.r.; natpis: cave crItIcum
• k18 • tuš i crni akvarel na papiru, 30,8 × 26,2 cm • Moderna galerija, Zagreb
• Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana • mg 4306
• ženska glava (portret ruže Meštrovića, Split • k34
meštrovIć), Beč, 1906. • gms-250a
• sadra, 91 × 35 × 51,5 cm • k26 • Nepoznati autor, portret r. valdeca
• Privatno vlasništvo, Zagreb prI radu na spUtanom genijU (Izrada
• k19 • vannI FuccI, Beč, 1905. spomenIka), 1898. (iz serije 76 listova
• crni pastel i tuš na papiru, 47 × 30,8 cm skica spomenika, pojedinačnih plastika i
• dekoratIvnI postament, • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana dekorativnih ukrasa)
Beč, 1907. (narudžba Karla Meštrovića, Split • akvarel, papir, 26 × 17 cm
Wittgensteina) • gms-252a • Kabinet grafike hazu, Zagreb
• bronca, 126 × 59,5 × 48 cm • k27 • 5345-2
(lijevano 1969.) • k35
• Muzeji Ivana Meštrovića, • odlazak u nepovrat, Beč, 1905./06.
Galerija Ivana Meštrovića, Split • tuš na papiru, 15,5 × 25,8 cm
• gms-169 • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana
• k20 Meštrovića, Split
• gms-231 arhitektura
• portret gospođe WIttgensteIn • k28
(ženska poluFIgura), Pariz, 1908.
(narudžba Karla Wittgensteina) • studIja za vrelo žIvota, Beč, 1906.
• crni kamen, visina 107 cm (narudžba Karla Wittgensteina)
• Österreichische Galerie Belvedere, Beč • olovka, crveni i crni tuš na papiru, — aladar baranyai
• 7270 21 × 13,7 cm
• Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana • Vila i atelijer Tišov
• k21 • Pantovčak 54, Zagreb
Meštrovića, Split
• vlaho bukovac, Prag, 1908. • gms-222 • 1900. – 1901.
• gips, 59,5 × 25 × 26,5 cm • k29 • nacrt glavnog pročelja
• sign. na lijevoj bočnoj strani: mIlom • tuš i akvarel na kartonu
bukovcu meštrovIć praha 1908 • četIrI FIlozoFa (četIrI naga starca), • Privatno vlasništvo, Zagreb
• Muzeji Ivana Meštrovića, Beč, 1906. • a1
Galerija Ivana Meštrovića, Split • ugljen, olovka, kreda, zlatna i crvena boja
• gms-32 na kartonu, 178,5 × 97,2 cm — aladar baranyai
• k22 • Kabinet grafike hazu • Vila – Fantasie
• 2991 • Zagreb (vjerojatno), 1902.
— ivan meštrović — crteži • k30 • crtež, tuš
• ljubavnIcI s krIlatom zmIjom, • Privatno vlasništvo, Zagreb
— rudolF valdec • a2
Beč, 1905.
• crni pastel i tuš na papiru, 24,7 × 29,4 cm • ljubav, sestra smrtI, 1897.
• Muzeji Ivana Meštrovića, • bronca, 65,5 × 46,5 × 9 cm
Galerija Ivana Meštrovića, Split • Gliptoteka hazu, Zagreb
Slikarstvo, grafika, crteži Katalog

299
— aladar baranyai • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, — vjekoslav (alois) bastl
(Atelijer Benedik & Baranyai) Zbirka arhitekture • Trgovačko-stambena zgrada Rado
• Trgovačko-stambena zgrada Poppović • a7 • Trg bana J. Jelačića 5, Zagreb
• Trg bana J. Jelačića 4, Zagreb • 1904. – 1905.
• 1906. – 1908. — vjekoslav (alois) bastl • nacrt detalja pročelja; fotografija
• fotografija, razglednice; fotografija reljefa (u Atelijeru Hönigsberg & Deutsch) • tuš na paus-papiru
iz časopisa Der Architekt, Beč, 1912. • Ljekarna i kuća Pečić • Ministarstvo kulture rh, Uprava za
• Zbirka T. Stahuljaka, vl. J. J. Gašparac, • Ilica 43, Zagreb zaštitu kulturne baštine, Ostavština
Zagreb; Muzej za umjetnost i obrt, • 1899. Hönigsberg & Deutsch, inv. br. 1830, sign.
Zagreb, Zbirka starije fotografije i • iz časopisa Der Architekt, rzz 93/728A1; privatna zbirka, Zagreb
Knjižnica Beč, 1900.; fotografije • a13
• a3 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb,
Knjižnica i Zbirka starije fotografije — vjekoslav (alois) bastl
— aladar baranyai • a8
(Atelijer Benedik & Baranyai) • Trgovačko-stambena zgrada Kallina
• Gundulićeva 20, Zagreb
• Lječilište Brestovac — vjekoslav (alois) bastl • 1903. – 1904.
• Zagreb, Sljeme • Trgovačko-stambena zgrada • razglednica; detalji pročelja
• 1906. – 1908. s fotoatelijerom • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka
• razglednica • Beč, 1901. starije fotografije; recentne fotografije
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, • studentski rad u klasi Otta Wagnera • a14
Zbirka starije fotografije • iz časopisa Der Architekt, Beč, 1901.
• a4 • Muzej za umjetnost i obrt, — vjekoslav bastl, ivan šteFan i
Zagreb, Knjižnica otto goldscheider u atelijeru
— aladar baranyai • a9 hönigsberg & deutsch
(Atelijer Benedik & Baranyai) • Hrvatsko-slavonska centralna štedionica
— vjekoslav (alois) bastl i kavana Corso — perspektivni prikaz
• Vila Baranyai (vila arhitekta)
• Tuškanac 18, Zagreb • Najamna zgrada • Zagreb, Ilica 25
• 1909. – 1910. • Beč, 1900. • karton, tuš, akvarel; fotografije
• tlocrti, nacrt pročelja; fotografije • studentski rad u klasi Otta Wagnera • sign. d. d.: Bastl
• tuš i olovka u boji na svilenom • iz časopisa Der Architekt — Aus der • Grad Zagreb; Muzej za umjetnost
crtaćem papiru Wagnerschule, Beč, 1900. i obrt, Zagreb, Zbirka starije fotografije
• Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka • Muzej za umjetnost i obrt, i Knjižnica
građevinske dokumentacije Zagreb, Knjižnica • a15
• Zbirka T. Stahuljaka, vl. J. J. Gašparac, • a10
— adolF loos – hugo ehrlich
Zagreb; privatno vlasništvo, Zagreb
• a5 — vjekoslav (alois) bastl • Vila Karma
• Promatračnica • Clarens, Švicarska
— aladar baranyai i slavko benedik • Beč, 1901. • 1904. – 1912.
(Atelijer Benedik & Baranyai) • studentski rad u klasi Otta Wagnera • nacrti; fotografije interijera
• iz časopisa Der Architekt — Aus der • tuš na paus-papiru; tuš, papir, kolorirano
• Vila Benedik (vila arhitekta) Wagnerschule, Beč, 1901. • Hrvatski muzej arhitekture hazu, Arhiva
• Tuškanac 14, Zagreb • Muzej za umjetnost i obrt, Huga Ehrlicha, ake96/45A; Zbirka T.
• 1909. – 1911. Zagreb, Knjižnica Stahuljaka, vl. J. J. Gašparac, Zagreb;
• nacrti pročelja; fotografije; recentne • a11 Albertina, Beč, inv. br. ala 2263 i ala
fotografije 2244
• tuš na svilenom crtaćem papiru — vjekoslav (alois) bastl • a16
• Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka
građevinske dokumentacije; Muzej • Trgovačko-stambena zgrada Feller — hugo ehrlich i viktor kovačić
za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • Trg bana J. Jelačića / Jurišićeva 2, Zagreb (Atelijer Ehrlich & Kovačić)
arhitekture • 1905. – 1906.
• a6 • nacrti pročelja; razglednice • Vila Vrbanić — interijer
• tuš na svilenom crtaćem papiru • I. g. Kovačića 2, Zagreb
— aladar baranyai • Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka • 1910. – 1911.
(Atelijer Benedik & Baranyai) građevinske dokumentacije; Muzej grada • fotografije
Zagreba, Zbirka fotografije; Muzej za • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb,
• Vila Ilić umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka starije Zbirka arhitekture i Knjižnica
• Paunovac 7, Zagreb fotografije • a17
• 1919. – 1922. • a12
• fotografije
Katalog Slikarstvo, grafika, crteži

300
— hugo ehrlich i viktor kovačić • Beč, 1904. • 1906. – 1907., uređenje kasnije
(Atelijer Ehrlich & Kovačić) • studentski rad u klasi • fotografije
Friedricha Ohmanna • Muzej za umjetnost i obrt,
• Stan baruna Turkovića • kolorirani crtež Zagreb, Knjižnica
— spavaća soba • sign. uz donji rub, desno: Kalda • a28
• Zagreb, 1912. • Privatno vlasništvo, Zagreb
• fotografija [obitelj Kalda] — viktor kovačić
• Zbirka T. Stahuljaka, • a23
vl. J. J. Gašparac, Zagreb • Palača Tomašić — interijer
• a18 • Hebrangova 17 – 19, Zagreb
— viktor kovačić • 1912. – 1913.
— ignjat Fischer i antonín hrubý • Hotel na Wienzeile, Beč • fotografija
(Atelijer Fischer & Hrubý) • Beč, 1898. • Zbirka T. Stahuljaka,
• studentski rad u klasi Otta Wagnera vl. J. J. Gašparac, Zagreb
• Stambena zgrada Rado • iz časopisa Der Architekt • a29
• Strossmayerov trg 7, Zagreb — Aus der Wagnerschule, Beč, 1901.
• 1897. – 1898. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, • Indeks arhitekta Viktora Kovačića
• razglednica oko 1900. Knjižnica • Akademija likovnih umjetnosti u Beču,
• Muzej grada Zagreba, • a24 1896.
Zbirka fotografije • karton, papir; tuš, tisak; šivanje
• a19 — viktor kovačić • 9,8 × 14,5 cm
• Zbirka T. Stahuljaka,
• Carski ljetnikovac Orianda na Krimu vl. J. J. Gašparac, Zagreb
— ignjat Fischer • Beč, 1899. • a30
• Poliklinika Sanatorij • diplomski rad u klasi Otta Wagnera
• Klaićeva 18, Zagreb • nacrt glavnog pročelja i tlocrt • Bilježnice arhitekta Viktora Kovačića
• 1908. – 1909. • kolorirani crtež na kartonskoj podlozi • Zagreb, Beč
• nacrti; fotografije • sign. d. d.: Wien, 1899/Victor Kovačić • 1909. – 1917.
• tuš na svilenom crtaćem papiru, • 28 × 80 cm (pročelje); • papir, šivanje
tuš na kartonu 50,5 × 45,5 cm (tlocrt) • 17 × 11 cm
• Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka • Ministarstvo kulture rh, Uprava za • Zbirka T. Stahuljaka,
građevinske dokumentacije; Muzej zaštitu kulturne baštine, Ostavština vl. J. J. Gašparac, Zagreb
grada Zagreba, Zbirka arhitektonske Viktora Kovačića • a31
dokumentacije; privatna zbirka, Zagreb • 803 mk-uzkb-ovk/gz i
• a20 802 mk-uzkb-ovk/gz • Pismo Petra Altenberga Viktoru Kovačiću
• a25 • Beč, 1905.
— ignjat Fischer • papir, tuš
• Sjedište slobodnozidarske lože — viktor kovačić • 22,5 × 29 cm
Ljubav bližnjega • Crtež interijera — blagovaonica • Zbirka T. Stahuljaka,
• Nazorova 24, Zagreb u stanu ing. Milana Čalogovića vl. J. J. Gašparac, Zagreb
• 1910. – 1911. • Zagreb, 1913. • a32
• fotografija interijera (stubište) • tuš na paus-papiru • Razglednica Adolfa Loosa Viktoru
• Privatna zbirka, Zagreb • Ministarstvo kulture rh, Uprava za Kovačiću
• a21 zaštitu kulturne baštine, Ostavština • Würzburg, rujan 1905. ili 1906.
Viktora Kovačića • karton, fotografija, olovka
— ignjat Fischer • 542-III-85 • 14 × 9 cm
• Kino-kazalište Apollo • a26 • Zbirka T. Stahuljaka,
• Ilica 31/1, Zagreb vl. J. J. Gašparac, Zagreb
• 1911. – 1912. — viktor kovačić • a33
• nacrti; fotografija • Vila Frangeš
• tuš na svilenom crtaćem papiru • Rokov perivoj 2, Zagreb • Pismo Adolfa Loosa i Eugenije
• Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka • 1910. Schwarzwald Viktoru Kovačiću
građevinske dokumentacije; • fotografija • Beč, 6. listopada 1917.
Muzej grada Zagreba, • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, • papir, tuš
Zbirka fotografije Zbirka arhitekture • 15 × 19 cm
• a22 • a27 • Zbirka T. Stahuljaka,
vl. J. J. Gašparac, Zagreb
— lav kalda — viktor kovačić • a34
• Parkovna kompozicija • Stan arhitekta • Razglednica Huga i Carle Ehrlich Viktoru

— perspektivni prikaz • Masarykova 21 – 23, Zagreb Kovačiću iz kavane Capua

301
• Beč, 12. prosinca 1913. — adolF loos — otto schönthal
• karton, fotografija, tuš • Kavana Museum • Vila u Badenu
• 14 × 9 cm • Operngasse / Friedrichstrasse, Beč • studija objavljena u časopisu
• Zbirka T. Stahuljaka, vl. J. J. Gašparac, • 1899. Der Architekt, Beč, 1907.
Zagreb • fotografije iz časopisa Kunst und • Muzej za umjetnost i obrt,
• a35 Handwerk, 1899. – 1900. Zagreb, Knjižnica
• Muzej za umjetnost i obrt, • a47
bečki arHitekti Zagreb, Knjižnica
• a41 — otto wagner
— wunibald deininger • Trgovačko-stambena zgrada
— adolF loos • Universitätstrasse 12, Beč
• Vila s dućanom
• Stan arhitekta — spavaća soba supruge • 1888.
• studija objavljena u časopisu
Der Architekt, Beč, 1901.
Line Loos • fotografija
• Bösendorferstrasse (Giselastrasse) 3, Beč • Muzej za umjetnost i obrt,
• Muzej za umjetnost i obrt,
• 1903. Zagreb, Knjižnica
Zagreb, Knjižnica
• fotografija objavljena u časopisu • a48
• a36
Kunst 1903.
• Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, — otto wagner
— joseF hoFFmann
Zagreb • Trgovačko-stambena zgrada
• Sanatorij Westend • a42
• Wiener Strasse 64 – 66, Purkersdorf Majolikahaus
• 1904. • Linke Wienzeile 40, Beč
— adolF loos • 1898.
• fotografija interijera
• Stan Schwarzwald — blagovaonica • recentna fotografija
• mak — Österreichisches Museum
• Josefstädter Straße 68, Beč • a49
für angewandte Kunst /
• 1905. i 1909.
Gegenwartskunst, Beč
• fotografija — otto wagner
• WWF 102-84-1
• Albertina, Beč • Galerija djela suvremene umjetnosti
• a37
• ala 3137 • Beč, 1900.
• a43 • nacrt glavnog pročelja
— joseF hoFFmann
• Vila Moll 2 — neizvedeni projekt
— adolF loos • tuš i akvarel na kartonu
• Wollergasse 10, Beč
• Stan Bellak — dnevna soba • Wien Museum, Beč
• 1907.
• Kohlmessergasse 8, Beč • hmW 146208
• fotografija
• 1907. • a50
• mak — Österreichisches Museum
• fotografija
für angewandte Kunst /
• Albertina, Beč — otto wagner
Gegenwartskunst, Beč
• ala 2045 • Poštanska štedionica
• WWF 104-214-1
• a44 • Georg-Coch-Platz 2, Beč
• a38
• 1903.
— adolF loos • nacrt detalja središnjeg rizalita
— joseF hoFFmann
• Stan Löwenbach — dnevna soba — natječajni projekt
• Kazalište — interijer
• Reischachstraße 3 / Schallautzerstraße • tuš i akvarel na kartonu
• Kapfenberg
• projekt iz 1910., objavljen u časopisu
4, Beč • Wien Museum,
• 1913. • hmW 096017
Der Architekt 1911.
• fotografija • a51
• Muzej za umjetnost i obrt,
• Albertina, Beč
Zagreb, Knjižnica
• ala 3125
• a39
• A45
— marcel kammerer
— Friedrich ohmann
• Kazalište (s Hansom Bitterlichom)
• Focşani (Fokschan), Rumunjska
• studija objavljena u časopisu • Spomenik carici Elizabeti
Der Architekt, Beč, 1909. • Volksgarten, Beč
• Muzej za umjetnost i obrt, • 1901. – 1902.
Zagreb, Knjižnica • recentna fotografija
• a40 • a46

302
primijenjena
umjetnost
Hrvatski aUtOri — viktor kovačić • obojeno staklo, irizirano;

• stol za servIranje I naslonjač — aplicirano srebro, visina 7,6 cm
dIjelovI blagovaonIčke garnIture • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
— robert auer • muo 806
• Beč, 1913.
• šalIca I tanjurIć • oblikovanje: Viktor Kovačić • pu9
• Ostrov (Schlackenwerth) – Zagreb, 1910. • izvedba: Tvornica namještaja O. Föhr
• oslikao Robert Auer 1912. • vaza
• furnir mahagonija, mramor, tekstil, • Beč, 1902. – 1905.
• Tvornica Pfeiffer & Löwenstein mjed, koža
• porculan, slikani ukras, pozlata • oblikovanje: Antonija Krasnik
• stol: 104 × 205 × 56 cm; naslonjač: 99 × • izvedba: staklana Bakalowits
• visina šalice 6 cm; promjer tanjurića 50 × 54 cm und Söhne, Wien
15,2 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • obojeno staklo, irizirano visina 8,5 cm
• sign. zelena: oko krune ImperIal / pls • muo 12871/3,8 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
/ calaIs, u sredini lica tanjurića i u dnu • pu5 • muo 9927
šalice crna na ocaklini: ra (Robert Auer • pu10
• Privatno vlasništvo, Zagreb — antonija krasnik
[Eva Auer-Sedak] • posuda za cvIjeće • vaza
• pu1 • Beč, oko 1903. • Beč, 1902. – 1905.
• oblikovanje: Antonija Krasnik • oblikovanje: Antonija Krasnik
• šalIca I tanjurIć • izvedba: staklana Bakalowits
• Ostrov (Schlackenwerth) – Zagreb, 1910. • mjed, lijevana, posrebrena
• visina 21,2 cm; promjer kugle 13 cm und Söhne, Wien
• oslikao Robert Auer 1912. • obojeno staklo, listrirano, puhano
• Tvornica Pfeiffer & Löwenstein • sign.: antoInette krasnIk
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb u kalup, visina 13,6 cm
• porculan, slikani ukras, pozlata • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• visina šalice 6 cm; promjer tanjurića • muo 9929
• pu6 • muo 9928
15,2 cm • pu11
• sign. zelena: oko krune ImperIal / pls • vaza
/ calaIs, u sredini lica tanjurića i u dnu • Beč, oko 1901. — tomislav krizman
šalice crna na ocaklini: ra (Robert Auer • oblikovanje: Antonija Krasnik
• Privatno vlasništvo, Zagreb • značka
• izvedba: staklana Bakalowits • oko 1908.
[Eva Auer-Sedak] und Söhne, Wien
• pu2 • oblikovanje: Tomislav Krizman
• obojeno staklo, irizirano; • bakrena legura, posrebrena, emajl
aplicirano srebro, visina 18 cm
— ivo kerdić • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • 5,5 × 3,5 cm
• prIbor za pIsanje • muo 807 • bez žigova
• Beč, oko 1911. • pu7 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• oblikovanje i izvedba: Ivo Kerdić • uo 9231
• bakar, iskucani; kamen • vaza
• Beč, 1901. • pu12
• tintarnica 5,5 × 25 × 16 cm; posušilo 7 × 15
× 8,5 cm; pritiskivač za papir 3,5 × 17 × 7,5 • oblikovanje: Antonija Krasnik • svIjećnjak
cm; visina svijećnjaka 20 cm • izvedba: staklana E. Bakalowits • Zagreb, 1912.
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb und Söhne, Wien • oblikovanje: Tomislav Krizman;
• muo 11945/1-5 • obojeno staklo, irizirano; izvedba: Antun Mesić
• pu3 aplicirano srebro, visina 12,6 cm • mjed, tiještena, posrebrena
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • visina 35,5 cm; promjer baze 20,5 cm
• okvIr za FotograFIju • muo 808 • žig: 9 tk 12
• Zagreb, 1916. • pu8 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• oblikovanje i izvedba: Ivo Kerdić • muo 11775
• mjed, iskucana, patinirana • vaza
• Beč, oko 1902. • pu13
• 23,5 × 23,5 cm
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • oblikovanje: Antonija Krasnik • servIs za crnu kavu
• muo 34951 • izvedba: staklana Bakalowits • Ostrov (Schlackenwerth) – Zagreb, 1910.
• pu4 und Söhne, Wien • oslikao Tomislav Krizman 1911.

303
• Tvornica Pfeiffer & Löwenstein • kutIja • 24,6 × 21,5 cm
• porculan, crni slikani ukras na ocaklini • Zagreb, 1911. • sign. utisnuta u ovalu: j. kallIna /
• pladanj 46,7 × 33,2 cm; visina kantice 15 • oblikovanje: Tomislav Krizman tvornIca pećI / zagreb / 5
cm; visina šećernice 8 cm; visina šalice • ljepenka, papir; litografija • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
4,8 cm; promjer tanjurića 11 cm • 24,5 × 18 × 16,2 cm • muo 11442
• sign. zelena: ImperIal, kruna, pls, • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • pu24
calaIs; crna na ocaklini, u ligaturi tk 11 • muo 9229
(Tomislav Krizman, 1911.) • pu19 • pećnjak
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • Zagreb, 1904./05.
• muo 13095/1-5,10,11 • Igle za šešIr • Tvornica Josipa Kalline
• pu14 • Zagreb, 1912. • šamot, bijela ocaklina, reljefni ukras
• oblikovanje: Tomislav Krizman 23,5 × 20,7 cm
• servIs za kavu I čaj • drvo, metal • sign. utisnuta u ovalu: j. kallIna /
• Ostrov (Schlackenwerth) – Zagreb, 1910 • dužina 33,4 cm i 31 cm tvornIca pećI / zagreb
• oslikao Tomislav Krizman 1911. • sign.: tk 1912 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• Tvornica Pfeiffer & Löwenstein • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • muo 34369/1
• porculan, crni slikani ukras na ocaklini • muo 11772/1,2 • pu25
• visine vrčića 21 cm i 18,6 cm; visina • pu20
šećernice 12,5 cm; visina šalice 6 cm; • crIjep
promjer tanjurića 15,5 cm • Igla • Zagreb, 1904./05.
• sign. zelena: ImperIal, kruna, pls, • Zagreb, 1912. • Tvornica Josipa Kalline
calaIs; crna na ocaklini, u ligaturi • oblikovanje: Tomislav Krizman • žućkasti keramički crijep, ocaklina
tk (Tomislav Krizman) • izvedba: vjerojatno Antun Mesić • 28,5 × 14,5 cm
• Vl. Gioia-Ana Ulrich, Zagreb • mjed, posrebrena • sign. utisnuta: j. kallIna / tvornIca
• pu15 • promjer 5,2 cm; visina 2,5 cm; dužina igle pećI / zagreb
30,5 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• vaza • žig: 9tk12 • muo 45393/1,2
• Hrvatska (?) • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • pu26
• oslikao u Zagrebu Tomislav Krizman • muo 11772/3
1912. • pu21 • posuda za cvIjeće
• kamenina, slikani ukras na ocaklini • Zagreb, oko 1912.
• visina 22 cm • Igla • Prva hrvatska pećarska zadruga
• sign. crna na ocaklini, u ligaturi: tk • Zagreb, 1912. • bijeli keramički crijep, reljefni ukras,
(Tomislav Krizman) • oblikovanje: Tomislav Krizman višebojne ocakline
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • izvedba: vjerojatno Antun Mesić • 33 × 19 × 18 cm
• muo 26076 • mjed, posrebrena • sign. utisnuta: I. hrv. pećarska. /
• pu16 • promjer 2,9 cm; visina 6 cm; dužina igle zadruga / zagreb
34,7 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• vaza • žig: 9tk12 • muo 7528
• Hrvatska (?) • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • pu27
• oslikao u Zagrebu Tomislav Krizman • muo 11772/4
1912. • pu22 • stolac
• kamenina, slikani ukras na ocaklini; • Zagreb, oko 1921.
pozlaćena bronca — slava raškaj (replika prema starijem originalu)
• visina 18,5 cm • izvedba: Obrtna škola
• lepeza • smeđe ulašteno drvo, tokareno, tkanina
• sign. crna na ocaklini, u ligaturi: tk. 912 • Zagreb, 1900.
(Tomislav Krizman, 1912.) • visina 95 cm; sjedalo 50 × 50 cm
• drvo oslikano temperom • Muzej grada Zagreba, Stan arhitekta
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • 29 × 42 cm
• muo 20360 Viktora Kovačića
• sign.: Slava Raškaj, 23. xii 900. • pu28
• pu17 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• kutIja • muo 14227 • haljIna za šetnju
• Zagreb, 1911. • Lepeza je pripadala slikaru • Zagreb, oko 1905.
• oblikovanje: Tomislav Krizman Beli Csikosu Sesiji • crno-bijelo prugasto platno
• intarzija furnira javora i palisandra, • pu23 • dužina bluze 54 cm; dužina suknje
unutrašnjost: mahagonijev furnir 104 cm
• 25 × 20 × 19 cm — industrija i obrt • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • pećnjak • muo 18267/1,2
• muo 12971 • Zagreb, oko 1904. • pu29
• pu18 • Tvornica Josipa Kalline
• šamot, višebojne ocakline, reljefni ukras

304
• haljIna • 76,5 × 62 × 62 cm — michael powolny
• Hrvatska, 1905. – 1910. • sign: papirnata naljepnica na unutarnjoj • FIgura jaHač na pUžU
• oblikovanje: Bela Csikos Sesia strani sjedala: Jacob & Josef Kohn Wien; • Beč, model oko 1907.
• izvedba: Industria Berger utisnuta na unutarnjoj strani ruba sjedala: • oblikovanje: Michael Powolny
• raznobojno vezivo na bijeloj lanenoj J.&J. Kohn / Teschen • izvedba: Tvrtka Wiener Keramik
tkanini, dužina 175 cm • Vl. obitelj Bulaić, Zagreb • sivkasti crijep, ocaklina
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • pu35 • visina 19 cm
• muo 16926 • sign. utisnuta Wk s točkicama ispod
• pu30 • stolIć za servIranje
• Beč, 1905./06. (Wiener Keramik); crno: mp, 13.; utisnuto
• oblikovanje: Josef Maria Olbrich 81 (broj modela)
bečki aUtOri • izvedba: Tvornica Gebrüder Thonet • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević]
• bukovina, savijena, močena na boju • pu41
— joseF hoFFmann mahagonija; mjed, pozlaćena; ukrasni • par vaza
• košarIca željezni čavlići • Klàšterský Mlýn (Klostermühle), 1914.
• Beč, oko 1905. • 86 × 81 × 40 cm • oblikovanje: Michael Powolny
• oblikovanje: Josef Hoffmann • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • izvedba: staklana Loetz Witwe
• izvedba: Wiener Werkstätte • muo 15699 • obojeno staklo
• željezni lim, obojen • pu36 • visina 18,5 i 18,8 cm
• 17,5 × 26,5 × 14,5 cm • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević]
• žig: WIener / Werk / stätte — adolF loos • pu42
• Privatno vlasništvo, Zagreb • stol — elefantenrüsseltiscH
• pu31 • Beč, model oko 1900. • čaša s kalendarom
• oblikovanje: Adolf Loos • Beč, oko 1918.
• broš • mahagonij, mjed • oblikovanje: Michael Powolny
• Beč, oko 1905. • visina 65 cm, promjer 94 cm • izvedba: staklana Lobmeyr Wien
• bakar, emajl • Privatno vlasništvo, Zagreb [Marijan • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević]
• oblikovanje: Josef Hoffmann Hanžeković] • pu43
• izvedba: Johann Souval za Wiener • pu37
Werkstätte — ostali autori, obrt, industrija
• sign. žig: WW — koloman moser • FIgura zima
• Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • Beč, oko 1912.
• pu32 • vaza
• Klàšterský Mlýn (Klostermühle), 1900. • oblikovanje: Johanna Meier Michel
• okvIr za plesnI red • oblikovanje: Koloman Moser • izvedba: Wiener kunstkeramische
• Beč, 1909. • izvedba: staklana Loetz Witwe Werkstätte Busch & Ludescher
• oblikovanje: Josef Hoffmann • obojeno staklo • bijeli crijep, ocakljen, djelomično oslikan
• mesing, papir • visina 18,5 cm crno
• 14,3 × 11,2 cm • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • visina 25 cm
• Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • pu38 • sign. urezana: u trokutu WkkW (Wiener
• pu33 kunstkeramische Werkstätte), austrIa
• vaza 1373/324/3
• naslonjač • Klàšterský Mlýn (Klostermühle), 1900. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• Beč, oko 1906. • oblikovanje: Koloman Moser • muo 14743
• oblikovanje: Josef Hoffmann (atribucija) • izvedba: staklana Loetz Witwe • pu44
• izvedba: Tvornica Jacob & Josef Kohn, • obojeno staklo
Teschen • visina 24,7 cm • FIgura Krinolina
• crno ulašteno drvo, djelomično savijeno, • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • Gmunden, 1910. – 1912.
djelomično tokareno, sjedalo: šperploča s • pu39 • oblikovanje: Fritz Dietl
reljefno utisnutim uzorkom • izvedba: Gmundner Keramik Austria
• 72 × 57 × 49 cm • haljIna (Reformkleid) • bijeli crijep, bijela ocaklina, djelomično
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • Beč, suvremena replika prema originalu obojen
• muo 12058/1 iz 1905. • visina 25,3 cm
• pu34 • oblikovanje: Koloman Moser • sign. crna: gmundner keramIk
• pamuk, satenske vrpce, svileni taft; austrIa, utisnuto C 72, originalna
• naslonjač otisnuti ukras naljepnica: Vereinigte Wiener u.
• Beč, oko 1901. • dužina 154 cm Gmundner Keramik / Gmunden —
• oblikovanje: Josef Hoffmann (atribucija) • Wien Museum, Beč Austria, No. 1072/1
• izvedba: Tvornica Jacob & Josef Kohn • m 23142 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
• crno obojeno drvo (nekoliko naknadnih • pu40 • muo 33323
slojeva); umjetna koža novijeg datuma • pu45

305
• FIgura DjevojKa s cvijećem Kartografska zbirka starije fotografije
• Beč, model oko 1910. • hpm/pmh 79965 • muo-008745/0303
• oblikovanje: Hugo Franz Kirsch • da1 • da8
• bijeli crijep, ocakline
• sign. utisnuta: h.F.kIrsch • plan prošIrenja grada beča, 1860. • beč — prIrodoslovnI muzej
• Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • K. k. Hof- und Staatsdruckerei in Wien • Beč, oko 1912.
• pu46 • (reprodukcija) • l. m. W. Ix.
• da2 • razglednica, karton / fotografija; tisak;
• FIgurIca ljeto 9 × 13,8 cm
• Steyr, oko 1912. • nacrt grada zagreba, 1911. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka
• oblikovanje: Franz Schleiss (vjerojatno) • Izdanje Svjetlotiskarskog zavoda R. starije fotografije
• izvedba: Tvrtka Sommerhuber Mosinger d. d., Zagreb • muo-037798
• crveni crijep, ocakljen tamnosmeđe • papir, litografija • da9
• visina 14 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka
• sign. urezana: s., Steyr, sF (u ligaturi) arhitekture • beč — opera
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • da3 • Beč, 1913.
• muo 12213 • Kilophot, Wien
• pu47 — FotograFije i razglednice • razglednica, karton / fotografija; tisak;
• panorama beča 9 × 14,1 cm
• vazIce • Beč, oko 1900. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka
• Beč, oko 1907. • Schmutterer & Co. Wien starije fotografije
• Tvrtka Argentor-Werke Rust & Hetzel • razglednica, karton / tisak; 9,4 × 42,2 cm • muo-034550
• mijed, posrebrena; staklo • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • da10
• visina 17 cm starije fotografije
• žig: argentor as • beč — neue hoFburg na burgrIngu
• muo-008745/0001 • Beč, oko 1904.
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • da4
• muo 12985/1,2 • C. Ledermann jr., Wien
• pu48 • beč — vIjećnIca, Beč, oko 1907. • razglednica, karton / fotografija;
• Hans Nachbargauer, Wien svjetlotisak; 9 × 14 cm
• košarIca s vIsokom ručkom • razglednica, karton / fotografija; • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka
• Beč, oko 1907. svjetlotisak; 8,8 × 13,7 cm starije fotografije
• Tvrtka Argentor-Werke Rust & Hetzel • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • muo-008745/0045
• posrebrena alpaka starije fotografije • da11
• žig: argentor as • muo-008745/0138
• Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • beč — kursalon
• da5 • Beč, oko 1913.
• pu49
• beč — sveučIlIšte, Beč, oko 1910. • W. d. W. I.
• vješalIca • Sperlings Postkartenverlag, Wien • razglednica, karton / fotografija;
• Beč, 1907. • razglednica, karton / fotografija; tisak; svjetlotisak; 9 × 13,9 cm
• industrijski proizvedeni mjedeni elementi 9 × 14 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka
• 204 × 52 × 52 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka starije fotografije
• Grad Zagreb, inv. br. 10233 starije fotografije • muo-033976
• pu50 • muo-032346 • da12
• da6 • beč — zgrada secesIje
• beč — parlament • Beč, oko 1900.
• Beč, oko 1902. • razglednica, karton / fotografija;
dokumentarna i • C. Ledermann jr., Wien svjetlotisak; 9 × 14 cm
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka
• razglednica, karton / fotografija; tisak;
arhivska građa 9 × 14 cm starije fotografije
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • muo-008745/0266
starije fotografije • da13
• muo-032362 • zrInjevac, Zagreb, oko 1900.
• da7 • fotografija, fotograf Julius (?) Hühn
— karte
• beč — muzej povIjestI umjetnostI • Muzej grada Zagreba
• lehnerova polItIčka karta austro- • Beč, 1912. • mgz-57424
ugarske monarhIje • P. Ledermann, Wien • da14
• R. Lechner (Wilh. Müller) k.u.k. Hof-u. • razglednica, karton / fotografija; • u šetnjI zrInjevcem, 1908., Zagreb
Universitäts- Buchhandlung, Wien, 1913. svjetlotisak; 8,8 × 13,7 cm • fotografija/razglednica, tisak Robert
• Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka Ferdinand Auer

306
• Muzej grada Zagreba • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • slavoluk u IlIcI na početku
• mgz-fot-20551 starije fotografije mesnIčke ulIce
• da15 • muo-032442 • Svečana dekoracija izvedena u čast
• da22 vladarskog posjeta Franje Josipa I.
• zagreb — akademIčkI (zrInjskI) trg 1895. godine
• Zagreb, oko 1901. • obrtna škola I muzej za umjetnost • Zagreb, 1895.
• Svjetlotiskarski zavod R. Mosinger, I obrt • fotografija, fotograf Ivan Standl
tiskara, Zagreb • Zagreb, 1895. • Muzej grada Zagreba
• razglednica, karton / fotografija; tisak; • fotografija, fotograf Ivan Standl • mgz-fot-11388
9 × 14 cm • Muzej grada Zagreba • da29
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • mgz-5055/12
starije fotografije • da23 • slavoluk na početku akademIčkog
• muo-032490 trga kod zgrade akademIje
• da16 • zagreb — donjogradska gImnazIja • Svečana dekoracija izvedena u čast
• Leipzig, 1906. vladarskog posjeta Franje Josipa I.
• zrInjevac — sjeverna strana • Dr. Trenkler Co., Leipzig 1895. godine
• Zagreb, 1895. • razglednica, karton / fotografija; tisak; • Zagreb, 1895.
• fotografija, fotograf Ivan Standl 9 × 14 cm • fotografija, fotograf Ivan Standl
• Muzej grada Zagreba • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • Muzej grada Zagreba
• mgz-5055/1 starije fotografije • mgz-fot-11391
• da17 • muo-032500 • da30
• da24
• zgrada akademIje znanostI • svečana dekoracIja Izvedena u
I umjetnostI • sveučIlIšna knjIžnIca čast vladarskog posjeta Franje
• Zagreb, 1895. • Zagreb, oko 1920. josIpa I. 1895.
• fotografija, fotograf Ivan Standl • E. Marton • Svečana vrata na Sveučilišnom trgu
• Muzej grada Zagreba • razglednica, karton / fotografija; tisak; na ulazu u Frankopansku ulicu
• mgz-5055/13 9 × 14 cm • Zagreb, 1895.
• da18 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • fotografija, fotograf Ivan Standl
starije fotografije • Muzej grada Zagreb
• umjetnIčkI pavIljon u zagrebu • muo-032438
• Dresden, oko 1900. • mgz-fot-11389
• da25 • da31
• Römmler & Jonas, Dresden
• razglednica, karton / kolorirano; • zagreb — botanIčkI vrt oko 1907. • car Franjo josIp I. na svečanostI
fotografija; tisak; 9,2 × 14 cm • razglednica, karton / fotografija; tisak; otvorenja školskog Foruma
• Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka 13,9 × 9 cm • Zagreb, 14. listopada 1895.
• starije fotografije • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • fotografija
• muo-027813 starije fotografije • Zavičajni muzej Našice,
• da19 • muo-044676 Ostavština Izidora Kršnjavog
• da26 • zmn kpo 228-381a
• hrvatsko zemaljsko kazalIšte
u zagrebu • hrvatsko-slavonska zemaljska • da32
• Zagreb, 1895. centralna štedIonIca, 1916. • car Franjo josIp I. na svečanostI
• fotografija, fotograf Ivan Standl • Ilica 25 kod Gundulićeve otvorenja školskog Foruma
• Muzej grada Zagreba • Kavana Corso, Zagreb, 1916. • Zagreb, 14. listopada 1895.
• mgz-5055/8 • fotografija/razglednica • fotografija
• da20 • Stjepan Kugli; nakladnik • Zavičajni muzej Našice, Ostavština
Lavoslav Hartman Izidora Kršnjavog
• hrvatsko zemaljsko kazalIšte • Muzej grada Zagreba
u zagrebu • zmn kpo 228-382a
• mgz-fot-13602 • da33
• Zagreb, 1895. • da27
• fotografija, fotograf Ivan Standl • dječja lImena glazba na svečanostI
• Muzej grada Zagreba • kavana corso, unutrašnjost, otvorenja školskog Foruma
• mgz-5055/9 oko 1905., Zagreb • Zagreb, 14. listopada 1895.
• da21 • fotografija/razglednica, nakladnik • fotografija
Svjetlotiskarski zavod Rudolf Mosinger • Zavičajni muzej Našice, Ostavština
• hrvatsko zemaljsko kazalIšte • Muzej grada Zagreba
u zagrebu Izidora Kršnjavog
• mgz-fot-12060 • zmn kpo 228-380a
• Zagreb, 1905. • da28
• Naklada A. Brusine u Zagrebu • da34
• razglednica, karton / fotografija; tisak;
9 × 14 cm

307
• Franjo josIp I. sImbolIčnIm čekIćem • mgz-fot-14076 • nasta rojc, Autoportret u lovačkom
otvara hrvatsko zemaljsko • da42 odijelu, 1914.
kazalIšte u zagrebu • Moderna galerija, Zagreb
• Otvorenje Hrvatskoga zemaljskog • prvI hrvatskI salon 1898. – 1899. • mg-544
kazališta • Izložba Društva hrvatskih umjetnika • (recentna fotografija djela)
• Zagreb, 14. listopada 1895 • nakladnik Antun Brusina; Edgar Schmidt • da52
• Fotografija, fotograf Mosinger & Breyer • 1899., Zagreb; Dresden – Budapest
• Muzej grada Zagreba • Muzej grada Zagreba • robert Frangeš mIhanovIć,
• mgz-fot-8399 • mgz-fot-14077 Teologija, 1893.
• da35 • da43 • bronca, Hrvatski institut
za povijest, Zagreb
• dragutIn (károly) • IzložbenI postav hrvatskIh • (recentna fotografija djela)
khuen-héderváry umjetnIka na svjetskoj IzložbI • da53
• Hrvatski ban od 1883. do 1903. u parIzu, 1900.
• fotoportret: Koller Károly, Budapest • fotografija • prIznanje KUnstgewerbescHUle
• Zavičajni muzej Našice, Ostavština • hr-daz, Fond 135, Sig. 22966, tabla 30 dodIjeljeno robertu Frangešu na
Izidora Kršnjavog • du43a jubIlarnoj IzložbI povodom
• zmn kpo 228-324a 25. obljetnIce, 1893.
• ljerka šram, oko 1900. • fotografija oko 1950.
• da36 • fotografija, fotograf nepoznat, Zagreb • Arhiv za likovne umjetnosti
• IzIdor kršnjavI • Muzej grada Zagreba hazu, Zagreb
• Predstojnik Odjela za bogoštovlje i • mgz-fot-13861 • da54
nastavu od 1891. do 1896. • da44
• fotoportret: Mihajlo Merćep, Zagreb • robert Frangeš mIhanovIć,
• slava raškaj, Ilustracija Rimljanin, 1893.
• Muzej grada Zagreba • reprodukcija
• mgz-fot-21798 • mramor, Kolekcija Vugrinec
• Vienac, 9. travnja 1898. • (recentna fotografija djela)
• da37 • da45 • da55
• adolF mošInskI • slava raškaj, Ilustracija
• gradonačelnik Zagreba • robert Frangeš mIhanovIć,
• reprodukcija Skica za reljef Justicija (fragment)
• fotoportret: Foto Mosinger, Zagreb • Vienac, 9. travanj 1898.
• Knjižnice grada Zagreba • reprodukcija
• da46 • Život, 1/1900., s. 13.
• Zagrabiensia
• da38 • anka löWenthal maroIčIć, Portret • da56
biskupa Josipa Jurja Strossmayera, 1902. • robert Frangeš mIhanovIć,
• umjetnIčka kolonIja u dvorcu • ulje na platnu, Moderna galerija Zagreb
gornje oroslavje Spomeniku palim vojnicima 78.
• mg-558 Šokčevićeve pukovnije, 1897.
• fotografija, rujan 1898. • (recentna fotografija djela)
• Privatno vlasništvo, Zagreb • sadreni model
• da47 • fotografija
• da39
• Izložbena soba antonIje krasnIk • Arhiv za likovne umjetnosti
• prvI hrvatskI salon 1898. – 1899. na IzložbI u salonu pIsko 1903. hazu, Zagreb
• Izložba Društva hrvatskih umjetnika • reprodukcija • da57
• nakladnik Antun Brusina; Edgar Schmidt • Studio International, 1904.
• 1899., Zagreb; Dresden – Budapest • robert Frangeš mIhanovIć,
• da48 Nadgrobni spomenik
• Muzej grada Zagreba
• mgz-fot-14071 • antonIja krasnIk, Češljić obitelji Leitner, 1909.
• da40 • reprodukcija • bronca, Gliptoteka hazu, Zagreb
• Kunst und Kunsthandwerk, Beč, 1903. • (recentna fotografija djela)
• prvI hrvatskI salon 1898. – 1899. • da49 • da58
• Izložba Društva hrvatskih umjetnika
• nakladnik Antun Brusina; Edgar Schmidt • zoe borellI vranska alačevIć, • rudolF valdec, Genij
• 1899., Zagreb; Dresden – Budapest Karikatura (Sputani genij), 1898.
• Muzej grada Zagreba • tuš, oko 1908., privatno vlasništvo • fotografija
• mgz-fot-14072 (recentna fotografija djela) • Arhiv za likovne umjetnosti
• da41 • da50 hazu, Zagreb
• F/373-40
• prvI hrvatskI salon 1898. – 1899. • zoe borellI vranska alačevIć, • da59
• Izložba Društva hrvatskih umjetnika Kolegice u klasi umjetničke škole,
• nakladnik Antun Brusina; Edgar Schmidt • karikatura; tuš, oko 1908., privatno • tomIslav krIzman I Ivan meštrovIć
• 1899., Zagreb; Dresden – Budapest vlasništvo (recentna fotografija djela) s grupom ljudI, oko 1904.
• Muzej grada Zagreba • da51 • fotografija

308
• Arhiv za likovne umjetnosti, Zagreb • Fgm-1177/18 — österreichische
• F/196-7 • da66 nationalbibliothek, bildarchiv
• da60
• postav meštrovIćevIh djela na xxvI. • artúr lajos, počasna povorka
• mencI clement crnčIć I bela csIkos IzložbI bečke secesIje, 1906. djece pred carem u povodu
sesIa s učenIcama slIkarske škole, • fotografija polaganja zaglavnog kamena
oko 1903. • Muzeji Ivana Meštrovića, nove gImnazIjske zgrade
• fotografija Atelijer Meštrović, Zagreb u zagrebu, 1895.
• Akademija likovnih umjetnosti, • da66a • Österreichische Nationalbibliothek,
Zagreb, Arhiv Bildarchiv
• da61 • Ivan meštrovIć • Pk 353_207
• Dekorativni postament, Beč, 1907. • da 73
• bela csIkos sesIa I učenIce slIkarske (narudžba Karla Wittgensteina)
škole, Zagreb, oko 1905. • fotografija • car Franjo josIp I. na otvorenju
• fotografija • Muzeji Ivana Meštrovića, akademIje lIkovnIh umjetnostI
• Akademija likovnih umjetnosti, Galerija Ivana Meštrovića, Split u beču, 3. travnja 1877.
Zagreb, Arhiv • Album Meštrovićevih djela • akvarel Rudolfa von Alta
• da62 nastalih u Beču (1904. – 1907.) • Österreichische Nationalbibliothek,
• Fgm – 1176/01 Bildarchiv
• Ivan meštrovIć u klasI proF. • da67 • 134.142 a (b)
ohmanna • da73a
• Beč, 1905. • Ivan meštrovIć
• fotografija • Figurativni postament (žena s djecom), • car Franjo josIp I. na otvorenju 25.
• Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Beč, 1907. (narudžba Karla godIšnje Izložbe u kÜnstlerhausu,
Meštrović, Zagreb Wittgensteina) • Beč, 24. ožujka 1897.
• Fond pisama Ivana Meštrovića — pismo • fotografija • otisak prema crtežu Thea Zaschea
Skrivanek, vlasništvo Mate Meštrovića • Muzeji Ivana Meštrovića, • Österreichische Nationalbibliothek,
• da63 Galerija Ivana Meštrovića, Split Bildarchiv
• Album Meštrovićevih djela nastalih • 281.244-b
• Ivan meštrovIć, ruža I petar u Beču (1904. – 1907.) • da74
meštrovIć u meštrovIćevu bečkom • Fgm – 1176/03
atelIjeru, Beč, 1906. • da68 • car Franjo josIp I. u posjetu
• fotografija prvoj IzložbI secesIje u prostoru
• posveta Meštrovićevim rukopisom: • Ivan meštrovIć, vrelo žIvota u gartenbaugelände, 1898.
Milim prijateljima, Ruža i Ivan Meštrović palačI WIttgensteIn u beču, 1907. • otisak prema slici Rudolfa Bachera
1906. 17/V.; na poleđini pečat fotografa: • fotografija, foto: A. Bayer, Beč • Österreichische Nationalbibliothek,
Rhotographisches Atelier Carl Thiess • Gradski muzej Drniš, Fototeka gmd Bildarchiv
Wien, V. Schönbrunnerstr. 44 • da69 • 213.217 b
• Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer • da75
Meštrović, Zagreb • xxxv. Izložba bečke secesIje,
• Arhivski fond Milčinović beč, 1910. • prva Izložba bečke secesIje, 1898.
• da64 • fotografija postava Meštrovićevih djela • Österreichische Nationalbibliothek,
• Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Bildarchiv
• Ivan meštrovIć Meštrović, Zagreb • Pk 2539_4
• Zdenac života — sadreni odljev, Beč, 1905. • Arhivski fond Čurćin • da75a
• fotografija • da70
• Muzeji Ivana Meštrovića, • theodor zasche,
Galerija Ivana Meštrovića, Split • xxxv. Izložba bečke secesIje, 1910. Korzo na Ringstraße, oko 1900.
• Album Meštrovićevih djela nastalih • fotografija postava Meštrovićevih djela • akvarel na kartonu, reprodukcija
u Beču (1902. – 1908.) • Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer • Österreichische Nationalbibliothek,
• Fgm-1177/17 Meštrović, Zagreb Bildarchiv
• da65 • Arhivski fond Čurćin • Pb 236197D249
• da71 • da76
• Ivan meštrovIć
• Zdenac života — studija / sadreni odljev, • Ivan meštrovIć • xIII. Izložba bečke secesIje, 1902.
Beč, 1904./05. • Zdenac života, brončani odljev iz 1910. • izložbeni postav: Koloman Moser
• fotografija, foto: Carl Thiess, Wien • postav: Ignjat Fischer, 1912. • Österreichische Nationalbibliothek,
• Muzeji Ivana Meštrovića, • foto: Milan Drmić, 2002. Bildarchiv
Galerija Ivana Meštrovića, Split • Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, • Pk 2539,95
• Album Meštrovićevih djela nastalih Fototeka • da77
u Beču (1902. – 1908.) • da72

309
• grupna FotograFIja članova (slika je izgorjela u svibnju 1945. • alma mahler, 1909.
udruženja lIkovnIh umjetnIka u dvorcu Immendorf ) • Österreichische Nationalbibliothek,
austrIje — secesIja prIje otvorenja • Österreichische Nationalbibliothek, Bildarchiv
xIv. “beethovenove” Izložbe Bildarchiv • B10278974T13769
• Beč, 1902. • 94903 e • da93
• foto: Moritz Nähr • da84
• Österreichische Nationalbibliothek, • kabaret Fledermaus, oko 1910.
Bildarchiv • gustav klImt, meDicina, 1901. • fotografija
• Pf 31931 d 3 • fotoreprodukcija: Moritz Nähr • Österreichische Nationalbibliothek,
• da78 (slika je izgorjela u svibnju 1945. Bildarchiv
u dvorcu Immendorf ) • b 1968755 T 878157
• xIv. Izložba bečke secesIje • Österreichische Nationalbibliothek, • da94
(središnja dvorana sa skulpturom Bildarchiv
Beethovena Maxa Klingera) • 94902 e pUblikacije
• Beč, 1902. • da85
• izložbeni postav: Alfred Roller (časOpisi, knjige, katalOZi)
• Österreichische Nationalbibliothek, • gustav klImt, jUsticija, 1903.
Bildarchiv • fotoreprodukcija: Moritz Nähr (slika
je izgorjela u svibnju 1945. u dvorcu — časopisi i knjige
• Pk 2539,97
• da79 Immendorf ) • ver sacrum, Zeitschrift der Vereinigung
• Österreichische Nationalbibliothek, bildender Künstler Österreichs, Leipzig,
• xIv. Izložba bečke secesIje Bildarchiv e. a. Seeman, god. I, br. 1, 1898.
(lijeva dvorana s Beethovenovim • 94902 e • naslovnica: Alfred Roller
frizom Gustava Klimta) • da86 • Muzej za umjetnost i obrt,
• Beč, 1902. Zagreb, Knjižnica
• fotografija, autor: Moritz Nähr • gustav klImt I emIlIe Flöge • sign. III-c-4; inv. br. 1813
• Österreichische Nationalbibliothek, • Österreichische Nationalbibliothek, • da95
Bildarchiv Bildarchiv
• Pk 2539,128 • Pf 31931 e (2) • ver sacrum, Zeitschrift der Vereinigung
• da80 • da87 bildender Künstler Österreichs, Leipzig,
e. a. Seeman, god. I, br. 2, 1898.
• gustav klImt, Beč, 1902. • joseF hoFFmann • naslovnica: Gustav Klimt
• fotografija • Österreichische Nationalbibliothek, • Muzej za umjetnost i obrt,
• Österreichische Nationalbibliothek, Bildarchiv Zagreb, Knjižnica
Bildarchiv • 95.172 – b • sign. III-c-4; inv. br. 1813
• Pf31931 d (3a) • da88 • da96
• da81 • carl moll • ver sacrum, Zeitschrift der Vereinigung
• Izložba gustava klImta u • Österreichische Nationalbibliothek, bildender Künstler Österreichs, Leipzig,
pavIljonu secesIje Bildarchiv e. a. Seeman, god. I, br. 5 – 6, 1898.
• Beč, 1903. • Pf 7740 c (0) • naslovnica: Gustav Klimt
• fotografija • da89 • Muzej za umjetnost i obrt,
• izložbeni postav: Koloman Moser • koloman moser Zagreb, Knjižnica
i Josef Hoffmann • Österreichische Nationalbibliothek, • sign. III-c-4; inv. br. 1813
• Österreichische Nationalbibliothek, Bildarchiv • da97
Bildarchiv • 213 509 b
• Pk 2539,129 • ver sacrum, Zeitschrift der Vereinigung
• da90 bildender Künstler Österreichs, Leipzig,
• da82
• otto Wagner e. a. Seeman, god. II, br. 1, 1899.
• gustav klImt, portret dame u • Österreichische Nationalbibliothek, • naslovnica: Joseph Maria Olbrich
bIjeloj haljInI (serena lederer) Bildarchiv • Muzej za umjetnost i obrt,
• fotografija • lW 75136-b Zagreb, Knjižnica
• Österreichische Nationalbibliothek, • da91 • sign. III-c-4; inv. br. 1813
Bildarchiv • da98
• d 3.937 – c • tIna blau
• da83 • Österreichische Nationalbibliothek, • ver sacrum, Zeitschrift der Vereinigung
Bildarchiv bildender Künstler Österreichs, Leipzig,
• prva Izvedba Fakultetske slIke • Pf 955 : c (4) e. a. Seeman, god. II, br. 4, 1899.
filozofija gustava klImta, 1900. • da92 • naslovnica: Koloman Moser
• fotoreprodukcija: Moritz Nähr • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb,
Knjižnica

310
• sign. III-c-4; inv. br. 1813 • Muzeji Ivana Meštrovića, • inv. broj. 1615
• da99 Atelijer Meštrović, Zagreb • da114
• da107
• ludWIg hevesI, Acht Jahre • erste kunstausstellung der
Sezession (März 1897 – Jun 1905): • dIe kunst FÜr alle, xxIv. Jahrgang, vereInIgung bIldender kÜnstler
Kritik – Polemik – Chronik, Beč, 1906. Heft 12, München, 15. März 1909. österreIchs
• likovna oprema: Josef Hoffmann • Ostavština Ivana Meštrovića • Beč, 1898., katalog izložbe
• Institut za povijest umjetnosti, • Muzeji Ivana Meštrovića, • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
Zagreb, Knjižnica Atelijer Meštrović, Zagreb Zagreb
• sign. r 7.036.072; inv. br. 3231 • da108 • inv. br. 1617
• (knjiga potječe iz otkupljene biblioteke • da115
Koste Strajnića) • otto Wagner
• da100 • eInIge skIzzen, projekte u. • kollektIv-ausstellung,
ausgeFÜhrte bauWerke v., Iv. band, kunstsalon pIsko
• Ivo pIlar, Secesija, 1898. I., II. u. III. heFt, verlag von anton • Beč, 1903., katalog izložbe
• Nacionalna i sveučilišna knjižnica, schroll & co., Beč, 1910. • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
Zagreb • [S posvetom Otta Wagnera Ivanu Zagreb
• sign. zF7.03 pIl s; inv. br. 77961 Meštroviću: Dem Meister Ivan Mestrovic, • inv. br. 22392
• da101 dem treuen Mitkämpfer, in aufrichtiger • da116
Wertschätzung, der Autor]
• žIvot, Časopis Društva hrvatskih • Ostavština Ivana Meštrovića • xvIII. ausstellung der
umjetnika, 1900. • Muzeji Ivana Meštrovića, vereInIgung bIldender kÜnstler
• knj. II, sv. II Atelijer Meštrović, Zagreb österreIchs – secessIon, kollektIv-
• Institut za povijest umjetnosti, • da109 ausstelung gustav klImt, Beč, 1903.
Zagreb, Knjižnica • katalog izložbe, Ostavština Ivana
• inv. br. s-5585 • deutsche kunst und dekoratIon, Meštrovića
• da102 Ix. 1., Darmstadt, 1910. • Muzeji Ivana Meštrovića,
• Ostavština Ivana Meštrovića Atelijer Meštrović, Zagreb
• žIvot, Časopis Društva hrvatskih • Muzeji Ivana Meštrovića, • da117
umjetnika, 1900. Atelijer Meštrović, Zagreb
• knj. II, sv. III • da110 • xx. ausstellung der
• Institut za povijest umjetnosti, vereInIgung bIldender kÜnstler
Zagreb, Knjižnica • vIenac zabavI I poucI, Prilog “Obzoru” österreIchs – secessIon, Beč, 1904.
• inv. br. s-5586 br. 142, god. I, Zagreb, svibanj 1910. • katalog izložbe
• (časopisi “Život” potječu iz donirane • Ostavština Ivana Meštrovića • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
biblioteke Roberta Auera) • Muzeji Ivana Meštrovića, Zagreb
• da103 Atelijer Meštrović, Zagreb • inv. br. 1618
• da111 • da118
• dIe kunst, br. 8, 1904.
• (ur.) Adolf Loos • almanach der WIener Werkstätte, • xxxI. ausstellung der
• [broj posvećen Meštroviću] WIen – leIpzIg, 1911. genossenschaFt der bIldender
• Gradski muzej Drniš, Arhiv gmd • likovna oprema: Josef Hoffmann kÜnstler WIens
• da104 • Ostavština Ivana Meštrovića • Beč, 1904.
• Muzeji Ivana Meštrovića, • katalog izložbe, Zbirka kataloga
• dIe kunst FÜr alle, xxI. Jahrgang, Heft Atelijer Meštrović, Zagreb • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
17, München, 1. Juni 1906. • da112 Zagreb
• Ostavština Ivana Meštrovića • inv. br. 1620
• Muzeji Ivana Meštrovića, • bIldende kÜnstler, Monatsschrift
für Künstler und Kunstfreunde, • da119
Atelijer Meštrović, Zagreb
• da105 • izdavač: Arthur Roessler, • 12. ausstellung hagenbund, Beč,
Wien – Leipzig, sv. 1, 1911. 1904.
• erdgeIst, Jahrgang III, Heft I, Beč, 1908. • Ostavština Ivana Meštrovića • katalog izložbe, Zbirka kataloga
• [Plein air, Ein dalmatinischer Künstler. Das • Muzeji Ivana Meštrovića, • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
Werk des Bildhauers Ivan Meštrović] Atelijer Meštrović, Zagreb Zagreb
• Ostavština Ivana Meštrovića • da113 • inv. br. 1619
• Muzeji Ivana Meštrovića, • da120
Atelijer Meštrović, Zagreb — katalozi izložbi i pozivnice
• da106 • aquarellIsten club WIen • 17. ausstellung hagenbund, Beč,
• Beč, 1898., katalog izložbe 1905.
• dIe kunst FÜr alle, xxIII. Jahrgang, • katalog izložbe, Zbirka kataloga
Heft 17, München, 1. Juni 1908. • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
Zagreb • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
• Ostavština Ivana Meštrovića Zagreb

311
• inv. br. 1621 • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, kut. II
• da121 Zagreb • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
• k-824/xvI Zagreb
• xxx. ausstellung der vereInIgung • da129 • da136
bIldender kÜnstler österreIchs –
secessIon, Beč, 1908. • tomIslav krIzman antunu ullrIchu, • ples hrvata u beču, 1912.
• katalog izložbe, Muzeji Ivana Meštrovića, Beč, oko 1904. • letak, Ostavština Ive Kerdića
Atelijer Meštrović, Zagreb • pismo, Zbirka korespondencije • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
• Biblioteka am – 1039/2007. • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb
• da122 Zagreb • da137
• k-378/Ix
• xxxv. ausstellung der • da130
vereInIgung bIldender kÜnstler autori kataloških jedinica:
österreIchs – secessIon, Beč, 1910. • robert Frangeš mIhanovIć
• katalog izložbe, I robert auer rudolFu valdecu,
Ostavština Ivana Meštrovića • Beč, 30. 7. 1908., razglednica, • arhIv za lIkovne umjetnostI hazu
• Muzeji Ivana Meštrovića, • Ostavština Rudolfa Valdeca / Darija Alujević
Atelijer Meštrović, Zagreb • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
• da123 Zagreb • kabInet graFIke hazu
• da131 / Ružica Pepelko
• nejunačkom vremenu u prkos,
Zagreb, 1910. • karl WIttgensteIn Ivanu • mInIstarstvo kulture rh, uprava
• katalog izložbe, meštrovIću Beč, 11. 8. 1909. za zaštItu kulturne baštIne,
Ostavština Ivana Meštrovića • pismo, Muzeji Ivana Meštrovića, ostavštIna vIktora kovačIća
• Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Meštrović, Zagreb / Krešimir Galović
Atelijer Meštrović, Zagreb • Fond pisama Ivana Meštrovića, vlasništvo • muzej za umjetnost I obrt, zagreb
• da124 Mate Meštrovića Metal / Arijana Koprčina
• 923a10 Namještaj / Vanja Brdar Mustapić
• Izložba meštrovIć – račkI, • da132
Zagreb, 1910., Staklo / Sandra Kandučar
• katalog izložbe, Muzeji Ivana Meštrovića, • mencI clement crnčIć antunu Moda i modni pribor / Jelena Ivoš
Atelijer Meštrović, Zagreb ullrIchu, Kraljevica, 23. 2. 1914. Arhitektura; Keramika / Marina Bagarić
• Biblioteka am – 1558/2014. • pismo, Zbirka korespondencije, Zbirka starije fotografije / Dunja Nekić
• da125 • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, • Muzej grada zagreba
Zagreb Zbirka — stan Viktora Kovačića
• nasta rojc – mIla Wod, Beč, 1914. • k-81/III
• katalog izložbe, Zbirka kataloga / Nada Premerl
• da133
• Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zbirka fotografija i razglednica
Zagreb — dokumenti / Dubravka Zaninović Stančec
• inv. br. 61
• da126 • program svečanog otvorenja • Muzeji ivana Meštrovića
hrvatskoga zemaljskog kazalIšta Atelijer Meštrović, Zagreb
• nasta rojc – mIla Wod, u zagrebu 14. listopada 1895. / Ljiljana Čerina
Beč, 1914. • Hrvatski povijesni muzej, Dokumentarna Galerija Ivana Meštrovića, Split
• pozivnica za izložbu zbirka / Zorana Jurić Šabić
• Arhiv za likovne umjetnosti hazu, • hpm/pmh 5317
Zagreb • da134 • Privatno vlasništvo — slikarstvo
• da127 / Petra Vugrinec
• rudolF valdec,
— korespondencija Zeugniss der Allgemeinen
Abtheilung – Kunstgewerbeschule
• Ivan meštrovIć I grubIšIć paulu • Beč, 30. 7. 1890.
endlIcheru, Beč, 31. 12. 1901. • svjedodžba, Ostavština Rudolfa Valdeca,
• dopisnica, Zbirka korespondencije kut. II
• Arhiv za likovne umjetnosti hazu, • Arhiv za likovne umjetnosti hazu,
Zagreb Zagreb
• k-823/xvI • da135
• da128
• rudolF valdec, Prüfungs Zeugniss
• Ivan meštrovIć i drugi IrmI Kunstgewerbeschule
endlIcher, Beč, 20. 10. 1903. • Beč, 25. 7. 1890.
• razglednica, Zbirka korespondencije • svjedodžba, Ostavština Rudolfa Valdeca,

312
života jedne plemićke obitelji, Muzej za umjet- politika, Društvo povjesničara umjetnosti
bibliograFija nosti i obrt — Matica hrvatska, Zagreb, 2016. Hrvatske, Zagreb, 2016.
— barbarIć, damIr (ur.), Fin de siècle, Za- — clegg, elIzabeth, Meštrović and the Mo-
arhivski greb – Beč, Školska knjiga, Zagreb, 1997. derne Galerie: “Remembering the Future”, u:
Fondovi 100 Jahre Österreichische Galerie Belvede-
— barbarIć, damIr; benedIkt, mIchael (ur.), re 1903 – 2003. Das Museum — Spiegel und
internetski Ambivalenz des Fin de siècle: Wien – Zagreb, Motor kulturpolitischer Visionen. Konfe-
izvori Wien – Köln – Weimar, Böhlau, 1998. renzband zum gleichnamigen Symposium,
Wien, 16. bis 19. Oktober 2003, (ur.) Hadwig
— batušIć, nIkola; kravar, zoran; žmegač, Kräutler, Gerbert Frodl, Wuv-Univ.-Verl.,
vIktor, Književni protusvjetovi. Poglavlja iz Wien, 2004., 107 – 120.
hrvatske moderne, Matica hrvatska, Zagreb,
2001. — clegg, elIzabeth, Art, Design & Architecture
— abaFFy, mIrna, Secescijska oprema periodike u in Central Europe 1890 – 1920, Yale University
Hrvatskoj, magistarski rad, Filozofski fakultet — behal, vera j., Die Villa Karma und ihre Press, New Haven, Conn., 2006.
Sveučilišta u Zagrebu, 1985. Architekten Lavanchy/Loos/Ehrlich, u: Adolf
Loos, (ur.) Burkhardt Rukschcio, Graphische — clegg, elIzabeth; natter, tobIas G., Gu-
— adamec, ana, Rudolf Valdec, a. g. Matoš, Sammlung Albertina, Wien, 1989., 135 – 158. stav Klimt. Painting, Design and Modern Life,
Samobor, 2001. Tate, Liverpool, 2008.
— bIsanz-prakken, marIan, Heiliger Frühling.
— alujevIć, darIja, Antički motivi i odjeci anti- Gustav Klimt und die Anfänge der Wiener Se- — colomIna, beatrIz, The Split Wall: Domestic
ke u kiparstvu hrvatske moderne, u: Alegorija i cession 1895 – 1905, Christian Brandstätter Voyeurism, u: Adolf Loos & Le Corbusier: Ra-
Arkadija. Antički motivi u umjetnosti hrvatske Verlag, Wien – München, 1999. umplan versus Plan Libre, (ur.) Max Risselada,
moderne, katalog izložbe, (ur.) Petra Vugrinec, Nai010 Publishers, Rotterdam, 2013., 32 – 51.
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 26. rujna – 8. — bIsanz-prakken, marIan, Gustav Klimt. Die
prosinca 2012., 37 – 48. Zeichnungen, Albertina – Hirmer, Wien, 2012. — csáky, morItz, Das Gedächnis der Städte. Kul-
turelles Verflechtungen — Wien und die urbanen
— alujevIć, darIja, Kiparica Renée Vrany- — brandoW Faller, megan, An art of their Milieus in Zentraleuropa, Wien – Köln – We-
czany-Dobrinović, Peristil, 57 (2014.), 159 – 169. own: reinventing “Frauenkunst” in the female imar, 2010.
academies and artist leagues of late-imperial
— babIć, ljubo, Umjetnost kod Hrvata, Naklada and first republic Austria, 1900 – 1930., dok- — čerIna, ljIljana, Meštrović i “Meštrović”.
A. Velzek, Zagreb, 1943. torska disertacija, Georgetown University, Izvorno, originalno, legalno, nelegalno i ko-
Washington d. c., 2010. pirano djelo Ivana Meštrovića, Informatica
— bagarIć, marIna, Od fasade do kamina: museologica, 36/1 – 2 (2005.), 58 – 78.
keramika za arhitekturu, u: Secesija u Hr- — brandstätter, chrIstIan, Design der Wie-
vatskoj, katalog izložbe, (ur.) Anđelka Galić, ner Werkstätte 1903-1932, Verlag Christian — čerIna, ljIljana, Ivan Meštrović. Likovi i pri-
Miroslav Gašparović, Muzej za umjetnost i Brandstätter, Wien, 2003. zori Danteova pakla: ilustracije i interpretacije,
obrt, Zagreb, 2003., 84 – 91. katalog izložbe, Fundacija Ivana Meštrovića,
— brandstätter, chrIstIan (ur.), Wien 1900. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti —
— bagarIć, marIna, Hrvatski umjetnici i kera- Kunst und Kultur. Fokus der europäischen Mo- Gliptoteka, Zagreb, 2007.
mika — prilog poznavanju veza Zagreba i Beča dern, Christian Brandstätter Verlag, Wien,
na prijelazu stoljeća, u: Secesija u Hrvatskoj, 2005. — čorak, željka, Obris nakita ili tlocrt crkve?
katalog izložbe, (ur.) Anđelka Galić, Miro- Bečka arhitektura oko 1900., Telegram, Za-
slav Gašparović, Muzej za umjetnost i obrt, — brIx, emIl, The structure of the Artistic Dialoge greb, Ix/455 (17. siječnja 1969.), 18.
Zagreb, 2003., 196 – 198, 544 – 563. Between Vienna and other urban Centres in the
Habsburg Monarchy around 1900, u: Art aro- — čorak, željka, Grafički dizajn u hrvatskoj sece-
— bagarIć, marIna, Arhitekt Ignjat Fischer, und 1900 in Central Europe: art centres and siji, Život umjetnosti, 29 – 30 (1980.), 174 – 179.
Meandarmedia — Muzej za umjetnosti i obrt, provinces; international conference, 20-24
Zagreb, 2011. October 1994, International Cultural Centre, — čorak, željka, Arhitektura 20. stoljeća. Se-
Cracow, 1999. cesija, u: Hrvatska umjetnost. Povijest i spo-
— bagarIć, marIna, Arhitekt Otto Hofer i ple- menici, (ur.) Milan Pelc, Institut za povijest
mićka obitelj Vranyczany-Dobrinović, Radovi — brIx, emIl, The Role of Culture in the Decline of umjetnosti — Školska knjiga, Zagreb, 2010.,
Instituta za povijest umjetnosti, 37 (2013.), European Empires, u: The decline of Empires, 516 – 522.
145 – 158. Wien – München, 2001., 9 – 20.
— d. n. p. [Dušan Nikolajev Plavšić], Vlaho Bu-
— bagarIć, marIna (ur.), Veličanstveni Vrany- — bulImbašIć, sandI, Društvo hrvatskih umjet- kovac, “Kunst”, “Secesija”, Gustav Klimt, Anto-
czanyjevi. Umjetnički, povijesni i politički okvir nika “Medulić” (1908. – 1919.): umjetnost i nieta Krasnikova, Krizman i Meštrović, Nada,
Sarajevo, 24 (1903.), 336.

313
— damjanovIć, dragan, Bečka Akademija — gazIvoda, nIna, Vila Frangeš na Rokovu — hussleIn-arco, agnes; WeIdInger,
likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura perivoju u Zagrebu. Geneza izgradnje i prepo- alFred (ur.), Dekadenz. Positionen des österre-
historicizma. Hrvatski učenici Friedricha von znavanje značenja, Pop & Pop, Zagreb, 2008. ichischen Sybolismus, Belvedere, Wien, 20.
Schmidta, Hrvatska akademija znanosti i lipnja – 13. listopada 2013.
umjetnosti — Gliptoteka, Zagreb, prosinac — graF, otto antonIa, Die vergessene Wag-
2011. – siječanj 2012. nerschule, Verlag Jugend & Volk, Wien, 1969. — IveljIć, Iskra (ur.), The Entangled Histories
of Vienna, Zagreb and Budapest (18th – 20th
— damjanovIć, dragan, Zagreb — Arhitekton- — gubler, jacques, Loos, Ehrlich und die Villa Century), Faculty of Humanities and Social
ski atlas, agm, Zagreb, 2014. Karma, Archilhèse, 1 (1971.), 46 – 49. Sciences, Zagreb, 2015.
— de Wal, edmund, Zec jantarnih očiju, Mozaik — gubler, jacques; barbey, gIlles, Loos’s — Izložba slika i skulptura prvoupisanih studenata
knjiga, Zagreb, 2012. villa Karma, The Architectural Review, 865 Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu — u
(1969.), 215 – 220. listopadu 1907., Galerija Ulrich, Zagreb, stu-
— der-hazarIjan vukIć, andreja, Arhi- deni – prosinac 2007. (koncepcija izložbe Josip
tektura Aladara Baranyaia u Zagrebu, Život — hoFmann, Werner, “Ja, das Leben ist ein Kovačić i Boris Vrga)
umjetnosti, 56 – 57 (1995.), 28 – 43. Weib”, Gustav Klimt und das Frauenbild der Ja-
hrhundertwende, Belvedere, 2 (2001.), 66 – 77. — IveljIć, Iskra, Očevi i sinovi. Privredna elita
— domljan, žarko, Hugo Ehrlich, Društvo po- Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća, Leykam
vjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1979. — homen, zoran, Slikarica Jelka Struppi international, Zagreb, 2007.
(1872. – 1946.) i njezini radovi u rodnim Križev-
— dulIbIć, Frano, Majstor secesijske vinjete: cima, Gradski muzej Križevci, studeni 2004. — janIk, allan; toulmIn, stephen, Wittgen-
ilustracije, karikature i grafičko oblikovanje stein’s Vienna, New York, Simon & Schuster,
Dragana Melkusa, Radovi Instituta za povijest — horvat, josIp, Hrvatski panoptikum, Stvar- 1973. (njemački prijevod: Wittgensteins Wien,
umjetnosti, 36 (2012.), 211 – 218. nost, Zagreb, 1965. Piper, München – Zürich, 1987.)
— ehrlIch, hugo, Mi o Loosu, Arhitektura, 11 — hussleIn-arco agnes; kallIr, jane; WeI- — jIrsak, lIbuše, Die Rezeption de Wiener Schule
(1933.), 173 – 176. dInger, alFred, (ur.), Klimt/Schiele/Kokos- in der Kroatischen Kunstgeschichte. Izidor Krš-
chka und die Frauen, Prestel, München, 2015. njavi, der erste kroatische Kunstgeschichtsprofes-
— Facing the Modern. The Portrait in Vienna sor und seine Tätigkeit 1870 – 1890, doktorska
1900, National Gallery, London, 9. listopada — hussleIn-arco, agnes (ur.), Wien – Paris. disertacija, Universität Wien, Wien, 2007.
1913. – 12. siječnja 1914. Van Gogh, Cézanne und Österreichs Moderne
1880 – 1960, Belvedere, Wien, 2008., 3. li- — johnson, julIe m., The Memory Factory: The
— FlIedel, gottFrIed, Gustav Klimt, 1862 – 1918, stopada 2007. – 13. siječnja 2008. Forgotten Women Artists of Vienna 1900, Pur-
The World in Female Form, Taschen, Köln, due University Press, West Lafayette, 2012.
1994. — hussleIn-arco, agnes i dr. (ur.), Wien – Ber-
lin. Kunst zweier Metropolen. Von Schiele bis — johnston, W. m., The Austrian Mind. An
— FlIedel, gottFrIed, Kunst und Lehre am Grosz, katalog izložbe, Belvedere, Wien, 14. Intellectual and Social History 1848 – 1938.,
Beginn der Moderne: die Wiener Kunstgewer- veljače 2013. – 27. siječnja 2014. University of California Press, Berkeley–Los
beschule, 1868 – 1918, Wien, 1986. Angeles – London, 1972. (njemački prijevod:
— hussleIn-arco, agnes (ur.), Hagenbund, Österreichische Kultur- und Geistesgeschihichte.
— galIć, anđelka; gašparovIć, mIroslav, Belvedere, Wien, 2014. Gesellschaft und Ideen im Donauraum 1848
(ur.), Secesija u Hrvatskoj, katalog izložbe, Mu- bis 1938, Böhlau, Wien – Köln–Graz, 1974.;
zej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003. — hussleIn-arco, agnes; FellInger, mar- hrvatski prijevod: Austrijski duh. Intelektu-
cus (ur.), Max Kurzweil. Licht und Schatten, alna i društvena povijest 1848–1938, Globus,
— galjer, jasna, Aladar Vladimir Baranyai. katalog izložbe, Belvedere, Wien, 11. svib- Zagreb, 1993.)
Arhitektura i dizajn 1899. – 1936., Muzej za nja – 4. rujna 2016.
umjetnost i obrt, Zagreb, 1999. — karan, ksenIja, Jelka Struppi iz Zbirke dr.
— hussleIn-arco, agnes; WeIdInger, Josipa Kovačića, katalog izložbe, Galerija
— gamulIn, grgo, Hrvatsko slikarstvo na pri- alFred (ur.), Gustav Klimt, Josef Hoffmann, Ulrich, 2004.
jelazu xix. u xx. stoljeće, Naklada Naprijed, Pioniere der Moderne, (ur.) Agnes Husslein-Ar-
Zagreb, 1995. co, Alfred Weidinger, Belvedere, Wien, 25. — kavurIć, lada, Hrvatski plakat do 1940.,
listopada 2011. – 4. ožujka 2012. Institut za povijest umjetnosti — Nacionalna
— gamulIn, grgo, Hrvatsko kiparstvo xix. i i sveučilišna knjižnica — Horetzky, Zagreb,
xx. stoljeća, Naklada Naprijed, Zagreb, 1999. — hussleIn-arco, agnes; WeIdInger, 1999.
alFred (ur.), Gustav Klimt 150 Jahre. Jubi-
— gareljIć, tatIjana, Ivo Kerdić — 130. obljet- läumsausstellung “150 Jahre Gustav Klimt”, — kerdIć, Ivan, Moj život i uspomene, rukopis,
nica rođenja, katalog izložbe, Moderna gale- Belvedere, Wien, 13. srpnja 2012. – 6. siječnja Zagreb, 1953. (Arhiv za likovne umjetnosti
rija, 19. svibnja – 26. lipnja 2011. 2013. hazu)

314
— kneževIć, snješka, Zagrebačka zelena pot- Klovićevi dvori, Zagreb, 26. rujna – 8. prosinca — loos, adolF, Ornament i zločin, Meandar,
kova, Školska knjiga, Zagreb, 1996. 2012., 9 – 14. Zagreb, 2003.
— kneževIć, snješka (prir.), Bečka škola povi- — kraševac, Irena, Alegorijske slike Franza — lunaček, vladImIr, Frangeš Mihanović,
jesti umjetnosti, Barbat, Zagreb, 1999. Matscha u riječkom kazalištu, Radovi Instituta Zagreb, 1920.
za povijest umjetnosti, 37 (2013.), 156 – 166.
— kneževIć, snješka, Kovačićeve vizije uređenja — markovIć, zdenka, Frangeš Mihanović. Bi-
zagrebačkih trgova i perivoja 1905. – 1909., u: — kraševac, Irena; prelog, petar; koleš- ografija kao kulturno-historijska slika jedne
Arhitekt Viktor Kovačić. Život i djelo, zbor- nIk, ljIljana, Akademija likovnih umjetnosti epohe hrvatske likovne umjetnosti, Izdavački
nik radova znanstvenog skupa, (ur.) Miroslav u Münchenu i hrvatsko slikarstvo, Institut za zavod Jugoslavenske akademije, Zagreb, 1954.
Begović, hazu — Hrvatski muzej arhitekture, povijest umjetnosti, Zagreb, 2008.
Zagreb, 2003., 133 – 160. — maruševskI, olga, Počeci moderne u likovnoj
— krIstan, markus, Die Villenkolonie Hohe opremi nekih zagrebačkih časopisa, Vijesti mu-
— kohlbauer-FrItz gabrIela (ur.), Ringstra- Warte von Josef Hoffmann, in: Belvedere, 10 zealaca i konzervatora Hrvatske, 3 – 4 (1972.),
sse. Ein jüdischer Boulevard, Jüdisches Muse- (2004.), 24 – 41, 88 – 96. 92 – 104.
um Wien, Wien, 2015.
— kružIć-uchytIl, vera, Vlaho Bukovac, Glo- — maruševskI, olga, Tomislav Krizman za naš
— kolešnIk, ljIljana, Croatian Secession: The bus, Zagreb, 2005. umjetnički obrt, Bulletin Razreda za likovne
Unsucessful Quest for Modernity at the Edge of umjetnosti jazu, 2 (1982.), 11 – 38.
the Empire, Centropa, New York, xI/1 (2011.), — kružIć-uchytIl, vera, Ferdo Kovačević.
134 – 157. Počeci modernog hrvatskog pejzažnog slikarstva, — maruševskI, olga, Beč – Zagreb: uz malu beč-
dpuh, Zagreb, 1896. ku izložbu djela Josefa Hoffmanna 1987. godine,
— kolešnIk, ljIljana; prelog, petar (ur.), Čovjek i prostor, 12 (1987.), 28 – 29.
Moderna umjetnost u Hrvatskoj 1898. – 1975., — kružIć-uchytIl, vera, Mato Celestin Me-
e-knjiga, Institut za povijest umjetnosti, Za- dović, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1978. — maruševskI, olga, Arhitektonsko-urbani-
greb, 2012. stičke veze Zagreba i Beča na prijelomu stolje-
— laslo, aleksander, Aladar Baranyai i građan- ća, u: Fin de siècle, Zagreb – Beč, (ur.) Damir
— kraševac, Irena, Ivan Meštrović i secesija. ski ideal, Arhitektura, 186 – 188 (1983. – 1984.), Barbarić, Zagreb, 1997., 197 – 228.
Beč – München – Prag, 1900. – 1910., Institut 64 – 73.
za povijest umjetnosti – Fundacija Ivana Me- — maruševskI, olga, Hrvatska likovna moder-
štrovića, Zagreb, 2002. — laslo, aleksander, Ocijeni valjano ali ne na i Beč, u: Fin de siècle, Zagreb – Beč, (ur.)
strančari: prilog nagađanjima o Alojzu-Vje- Damir Barbarić, Zagreb, 1997., 257 – 280.
— kraševac, Irena, Zagrebačke teme Olge Ma- koslavu Bastlu, Čovjek i prostor, 1 – 2 (1995.),
ruševski, u: maruševskI, olga, Iz zagrebačke 22 – 25. — maruševskI, olga, Architektonisch-urbani-
spomeničke baštine, (prir.) Irena Kraševac, stische Verbindung zwischen Zagreb und Wien,
Matica hrvatska, Zagreb, 2006., 9 – 10. — laslo, aleksander, Moderne Architektur u: Ambivalenz des Fin de siècle: Wien – Za-
und Städtebau in Zagreb, u: Mythos Gro- greb, (ur.) Damir Barbarić, Michael Benedikt,
— kraševac, Irena, Auerov svijet od jučer, u: ssstadt: Architektur und Stadtbaukunst in Wien, 1998., 199 – 229.
Robert Auer (1873. – 1952.). Slikar zagrebačke Zentraleuropa 1890-1937, (ur.) Eve Blau, Pre-
secesije. Retrospektiva, katalog izložbe, (ur.) stel Verlag, München, 1999., 136 – 144. — maruševskI, olga, Der Kunstpavillon in
Petra Senjanović, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb (1896 – 1898), aeIou: Zeitschrift des
Zagreb, 21. rujna – 21. studenoga 2010., 7 – 16. — laslo, aleksander, Lica moderniteta Österreichischen Kulturinstituts Agram, 3
1898. – 1918. Zagrebačka arhitektura secesijske (2000.), 12 – 21.
— kraševac, Irena, Alegorijske slike Gustava epohe, u: Secesija u Hrvatskoj, katalog izložbe,
Klimta u riječkom kazalištu, Radovi Instituta (ur.) Anđelka Galić, Miroslav Gašparović, Mu- — maruševskI, olga, Iz zagrebačke spomeničke
za povijest umjetnosti, 36 (2012.), 153 – 166. zej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003., 23 – 41. baštine, (prir.) Irena Kraševac, Matica hrvat-
ska, Zagreb, 2006.
— kraševac, Irena, Recepcija antike u slikar- — le rIder, jacques, Modernité viennoise et
stvu hrvatske moderne, u: Metamorfoze mita. crisis de l’identité, Presses Universitaires de — meder, IrIs, “In der Kärtnerbar, in Caba-
Mitologija u umjetnosti od srednjeg vijeka France, Paris 1990. (njemački prijevod: Das rets und Nachtlokalen”. Loos, Strnad, Frank,
do moderne. Zbornik Dana Cvita Fiskovića, Ende der Illusion. Die Wiener Moderne und die Hoffmann und ihre Schüler, u: Leben mit
(ur.) Dino Milinović, Joško Belamarić, Zagreb, Krisen der Identität, öbv, Wien, 1990.) Loos, (ur.) Inge Podbrecky, Rainald Franz,
2012., 135 – 148. Böhlau Verlag, Wien – Köln – Weimar, 2008.,
— loos, adolF, Aus der Wagner-Schule, Neue 213 – 243.
— kraševac, Irena, Antički žanr u umjetnosti Freie Presse, 31. srpnja 1898., 12.
19. stoljeća, u: Alegorija i Arkadija. Antički — metesI deronjIć, željka, Polemika o secesiji
motivi u umjetnosti hrvatske moderne, ka- — loos, adolF, Wohnungswanderungen, Wien, u Hrvatskoj: Franjo Ksaver Kuhač i Ivo Pilar,
talog izložbe, (ur.) Petra Vugrinec, Galerija 1907. Cris, xI (2009.), 229 – 237.

315
— mIksovsky, katja, Die Ausstellung als Ge- — poklečkI stošIć, jasmInka (ur.) Slava Raš- umjetnosti — Školska knjiga, Zagreb, 2010.,
samtkunstwerk. Der österreichische Pavillon kaj — retrospektiva, Galerija Klovićevi dvori, 596 – 601.
an der Internationalen Kunstausstellung 1911 Zagreb, svibanj – kolovoz 2008.
in Rom, Belvedere. Zeitschrift für bildende — renzI, gIovannI (ur.), Il mobile moderno: Ge-
Kunst, 1 (2000.), 64 – 75. — poklečkI stošIć, jasmInka (ur.) Nasta Rojc brüder Thonet Vienna, Jacob & Josef Kohn, Si-
— kritička retrospektiva, Umjetnički paviljon, lvana Editoriale, Milano, 2008.
— mIller, manu von, Sonja Knips und die Wie- Zagreb, travanj – lipanj 2014.
ner Moderne. Gustav Klimt, Josef Hoffmann und — rIegl aloIs, Die Stimmung als Inhalt der
die Wiener Werkstätte gestalten eine Lebenswelt, — poznIć, zdravko, Arhitektura secesije u Hr- modernen Kunst, Graphische Künste, xxII
Verlag Christian Brandstätter, Wien, 2004. vatskoj, Čovjek i prostor, 295 – 296 (1977.), (1899.), 47 i d.
12 – 14.
— mIrnIk, Ivan, Rudolf Marschall i Ivo Kerdić, — roje-depolo, lIda; mažuran-subotIć,
Peristil, 57 (2014.), 171 – 184. — pozzetto, marco, La scuola di Wagner vesna Ivo Kerdić — retrospektivna izložba,
1894 – 1912. Idee – premi – concorsi, Comune Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i
— montanI, mIroslav, Ivo Kerdić, Jugoslaven- di Trieste, Trieste, 1979. umjetnosti, Zagreb, prosinac 1993. – siječanj
ska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1994.
1958. — prančevIć, dalIbor, Djela Ivana Meštrovića
inspirirana Danteovim Paklom, Radovi Institu- — rossberg, anne-katrIn, Loos’ Frauen-
— natter, tobIas g., Die Welt von Klimt, Sc- ta za povijest umjetnost, 27 (2003.), 241 – 254. zimmer, u: Leben mit Loos, (ur.) Inge Po-
hiele und Kokoschka. Sammler und Mäzene, dbrecky, Rainald Franz, Böhlau Verlag,
DuMont, Köln, 2003. — prančevIć, dalIbor, Crteži Ivana Meštro- Wien – Köln – Weimar, 2008., 149 – 160.
vića iz fundusa Galerije Ivana Meštrovića, ka-
— natter, tobIas g. (ur.), Gustav Klimt und talog izložbe, Fundacija Ivana Meštrovića, — scandIanI, gIuseppe (ur.), Au temps de
das Frauenbild um 1900, katalog izložbe, Zagreb, 2004. Klimt. La Sécession à Vienne, katalog izložbe,
Kobe – Nagoya, Japan, 2003. Pinacoteque de Paris, Paris, 12. veljače – 21.
— prančevIć, dalIbor, Suprotstavljanja i impe- lipnja 2015.
— natter, tobIas g.; Frodl, G. (ur.), Klimt und rativi Ivana Meštrovića. Fragmentarni pogled na
die Frauen, Österreichische Galerie Belvedere, kiparstvo prve polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj, — schmId, WIeland (ur.), Bildende Kunst in
Wien — DuMont Buchverlag, Köln, 2000. 114 – 157, poglavlje: Brza asimilacija urbaniteta Österreich. Bd. V: 20. Jahrhundert, Prestel,
— Meštrović vs Klimt, 117 – 126, u: kolešnIk, München – London – New York, 2002.
— peham, helga, Die Salonièren und die Salon ljIljana; prelog, petar (ur.), Moderna
sin Wien. 200 Jahre Geschichte einer besondern umjetnost u Hrvatskoj 1898. – 1975., e-knjiga, — schorske, carl e., Beč krajem stoljeća. Poli-
Institution, Styria Premium, Wien – Graz – Kla- Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2012. tika i kultura, (prev.) Nikica Petrak, Antibar-
genfurt, 2013. barus, Zagreb, 1997.
— prančevIć, dalIbor, Nelagoda tijela [tenzije
— peIć, matko, Slava Raškaj, Kosmos, Beo- u prikazu: starost, erotizirani pathos, drugačija — schubert, peter, Unbekannter Jugendstil in
grad, 1957. spolnost, neposredna putenost], u: Skulptura i Wien, Kral-Verlag, Berndorf, 2015.
nagost. Tjelesnost i erotika u djelima Ivana
— pepelko, ružIca, Tomislav Krizman, iz fun- Meštrovića, katalog izložbe, Gliptoteka hazu, — schulte, mIchael, Berta Zuckerkandl. Salo-
dusa Kabineta grafike HazU, katalog izložbe, 26. siječnja – 26. veljače 2016., 1 – 28. niere, Journalistin, Geheimdiplomatin, Atrium
Zagreb, Kabinet grafike hazu, Zagreb, stu- Verlag, Zürich, 2006.
deni – prosinac 2007. — prokop, ursula, Margaret Stonborough-Wi-
ttgenstein. Bauherrin, Intelektuelle, Mäzenin, — Secession — Permanenz einer Idee, Vereinigung
— petravIć klaIć, đurđa, Nasta Rojc — retro- Böhlau Verlag, Wien – Köln – Weimar, 2003. bildender Künstler Wiener Secession, Hatje
spektivna izložba, Umjetnički paviljon, Zagreb, Verlag, Ostfildern-Ruit, 1997.
1996. – 1997. — quIen, enes, Kipar Rudolf Valdec — život i
djelo (1872. – 1929.), Akademija likovnih um- — sekler, eduard F., Josef Hoffmann. Das ar-
— petschar, hans, Der ewige Kaiser. Franz jetnosti u Zagrebu, Zagreb, 2015. chitektonische Werk, Residenz Verlag, Salz-
Joseph I. 1830 – 1916, katalog izložbe, Österre- burg – Wien, 1982.
ichische Nationalbibliothek, 11. ožujka – 17. — radovIć mahečIć, darja; laslo, alek-
studenoga 2016. sander, Život i djelo Viktora Kovačića, u: — senjanovIć, petra (ur.), Jozo Kljaković —
Arhitekt Viktor Kovačić. Život i djelo, zbor- retrospektiva: 1889. – 1969., katalog izložbe,
— pevsner, nIcolaus, Academies of Art Past nik radova znanstvenog skupa, (ur.) Miroslav Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2009.
and Present, Da Capo Press, New York, 1973. Begović, hazu — Hrvatski muzej arhitekture,
Zagreb, 2003., 91 – 132. — senjanovIć, petra, Robert Auer — život i
— plakolm Forsthuber, sabIne, Künstlerin- djelo, u: Robert Auer (1873. – 1952.). Slikar
nen in Österreich 1897 – 1938. Malerei. Plastik. — reberskI, Ivanka, Secesija i Hrvatski salon zagrebačke secesije. Retrospektiva, katalog
Architektur, Picus Verlag, Wien, 1994. 1898., u: Hrvatska umjetnost. Povijest i spo- izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 21.
menici, (ur.) Milan Pelc, Institut za povijest rujna – 21. studenoga 2010., 19 – 51.

316
— shapIra, elana, Tailored Authorship: Adolf — urmann, martIn, Dekadenz, Oberfläche und — Wagner, otto, Einige Skizzen, Projekte u. au-
Loos and the Ethos of Men’s Fashion, u: Leben Tiefe in der Kunst um 1900, Turia + Kant Ver- sgeführte Bauwerke, Verlag von Anton Schroll
mit Loos, (ur.) Inge Podbrecky, Rainald Franz, lag, Wien – Berlin, 2016. & Co, Wien, 1899., Band III, Heft I & II.
Böhlau Verlag, Wien – Köln – Weimar, 2008.,
53 – 72. — uskokovIć, jelena, Slava Raškaj i secesija, — Wagner, otto, Moderne Architektur, Verlag
15 dana, 8 (1977.), 6 – 8. Anton Schroll, Wien, 1902.
— stahuljak,tIhomIl, Ein Klatsch über den
Architekten Adolf Loos, Peristil, 34 (1991.), — vlaIsavljevIć, dajana, Ruža Klein Meštro- — Waugh, alexander, Kuća Wittgenstein.
115 – 126. vić — nepoznata umjetnica, katalog izložbe, Obitelj u ratu, (prev.) Maja Šoljan, Vuković &
Moderna galerija, Studio “Josip Račić”, Za- Runjić, Zagreb, 2014.
— stekl, hannes, Wiener Mäzen im 19. Jahr- greb, 2009.
hundert, in: Bürgerkultur und Mäzenatentum — WeIdInger, alFred (ur.), Gustav Klimt. Kom-
im 19. Jahrhundert, (ur.) Jürgen Kocka, Ma- — vergo, peter, Art in Vienna 1898-1918, Pha- mentiertes Gesamtverzeichnis des malerischen
nuel Frey, Berlin, 1998., 164 – 191. idon Press Inc., London, 2015. Werkes, Prestel, München, 2007.
— strajnIć, kosta, Tomislav Krizman i njegovo — vocelka, karl; mutschlechner, martIn — WeIdInger, alFred, Klimts Frauenbilder:
djelovanje, Gutenberg, 11 – 12 (1911.), 123 – 126. (ur.), Franz Joseph 1830 – 1916, Brandstätter, das Weib, das Ornament, das Sexualobjekt, Art
Schloß Schönbrunn, Kunsthistorisches Mu- Identity, München, 2016.
— strobl, alIce, Die Fakultätsbilder “Medi- seum, Wien, 2016.
zin” und “Philosophie”, u: Gustav Klimt, (ur.) — WeIdInger, alFred; hussleIn-arco,
Alfred Weidinger, Prestel, München, 2007., — vocelka, karl; vocelka, mIchaela, Franz agnes (ur.), Klimt – nel segno di Hoffmann
41 – 53. Joseph I., Kaiser von Österreich und König von e delle secessione, Museo Corer, Venezia, 24.
Ungarn 1830 – 1916. Eine Biographie, c. h. Beck, ožujka – 8. srpnja 2012.
— šeparovIć, ana, Jerolim Miše. Između slike i München, 2015.
riječi, Skaner Studio — Plejada, Zagreb, 2016. — WeIdInger, alFred; kallIr, jane, Gustav
— vugrInec, petra, Antički motivi u slikarstvu Klimt. Auf der Suche nach dem Gesamtkun-
— šImat banov, Ive, Robert Frangeš Mihanović, hrvatske moderne, u: Alegorija i Arkadija. An- stwerk, Hangarm Art Museum, Seoul Ars
retrospektiva 1872. – 1940., katalog izložbe, tički motivi u umjetnosti hrvatske moderne, Center, Seoul, 2009.
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 29. svib- katalog izložbe, (ur.) Petra Vugrinec, Galerija
nja – 8. srpnja 2007. Klovićevi dvori, Zagreb, 26. rujna do 8. pro- — Winfried Tonner und die Künstlertradition der
sinca 2012., 17 – 35. Familie Roller, Museum Ostdeutsche Galerie,
— šImat banov, Ive, Robert Frangeš Mihanović. Regensburg, 1999.
Prilog povijesti modernog hrvatskog kiparstva, — vugrInec, petra, Slikari u atelijeru. Me-
Art studio Azinović, Zagreb, 2005. đusobno portretiranje Vlahe Bukovca i Bele — WItt-dörrIng, chrIstIan, Überwindung
Csikosa Sesije i umjetnička djela u njihovim des Historismus. Ein moderner Stil oder ein
— šImetIn šegvIć, FIlIp, Patriotizam i bunt. prvim zagrebačkim atelijerima, Peristil, 58 moderner Mensch?, u: Wege der Moderne.
Franjo Josip I. u Zagrebu 1895. godine, Srednja (2015.), 121 – 134. Josef Hoffmann, Adolf Loos und die Folgen,
Europa, Zagreb, 2014. (ur.) Christoph Thun-Hohenstein, Matthias
— vugrInec, petra, Menci Clement Crn- Boeckl, Christian Witt-Dörring, mak-Bir-
— tkalčIć koščevIć, antonIja, Sjećanje na čić, 1865. – 1930., u: Menci Clement Crnčić khäuser, Wien, 2015., 102 – 105.
prve generacije Umjetničke akademije u Zagrebu, (1865. – 1930.), retrospektiva, katalog izložbe,
Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 16. velja- — zec, danIel, Slikarstvo i skulptura austrij-
2007. če – 8. svibnja 2016., 7 – 45. skog simbolizma u kolekciji Rudolfa Povischila,
u: zec, danIel, Josip Leović (1885. – 1963.),
— tomIć, antonIa, Vrelo života Ivana Meštro- — vugrInec, petra, Obitelj Vranyczany – mece- osječki slikar, grafičar i kipar, Galerija likovnih
vića od vremena nastanka do danas, Anali ne i kolekcionari hrvatske moderne umjetnosti, umjetnosti, Osijek, 2013., 133 – 173.
Galerije Antuna Augustinčića, 32 – 33/34 – 35 u: Veličanstveni Vranyczanyjevi, (ur.) Marina
(2012. – 2015.), Zbornik radova simpozija Pro- Bagarić, Muzej za umjetnost i obrt — Matica — zlamalIk, vInko, Bela Csikos Sesia, jazu —
blem spomenika: spomenik danas, Klanjec, hrvatska, Zagreb, 2016., 174 – 199. dpuh, Zagreb, 1984.
2015., 221 – 240.
— vujIć, žarka, Hrvatske slikarice plemkinje iz — Zeit des Aufbruchs. Budapest und Wien zwis-
— topp, leslIe, An Architecture for Modern Zbirke dr. Josipa Kovačića, Muzej za umjet- chen Historismus und Avantgarde, katalog
Nerves: Josef Hoffmann’s Purkersdorf Sanato- nost i obrt, Zagreb, 17. prosinca 2002. – 13. izložbe, Kunsthistorisches Museum, Wien,
rium, Journal of the Society of Architectural siječnja 2003. 10. veljače – 22. travnja 2003.
Historians, 56 (1997.), 414 – 437.
— Wagener, maryl, Fashion and feminism in — Das Zeitalter Kaiser Franz Josephs. Von der
— ukraInčIk, lea (ur.), Hrvatski salon, Zagreb fin de siècle Vienna, Woman’s Art Journal, Vol. Revolution zur Gründerzeit 1848-1880, kata-
1898. 100 godina Umjetničkog paviljona, kata- 10, No. 2 (1989. – 1990.), 29 – 33. log izložbe, sv. 1 i 2, Niederösterreichische
log izložbe, Zagreb, 1998. Landesausstellung, Schloss Grafenegg, 19.
svibnja – 28. listopada 1984.

317
— Das Zeitalter Kaiser Franz Josephs. Glanz und
Elend 1880-1916, sv. 1 i 2, Niederösterreichis-
che Landesausstellung, Schloss Grafenegg, 9.
svibnja – 26. listopada 1987.
— žaja vrbIca, sanja, Marko Rašica, Društvo

povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb,
2014.
— žerovc, betI, Vesna ob izviru umetnosti, u:

Potlačena umetnost, Ljubljana, 1999., 55 – 77.
— žmegač, vIktor, Bečka moderna. Portret

jedne kulture, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.;
2., prošireno izd., 2012.
— žura vrkIć, slavIca, Vlaho Bukovac u sa-

lonu Eugena Artina 1903. godine, Dubrovnik,
7 (2001.), 204 – 313.
arHivi i dOkUmentacija
— Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb

— Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
— Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
— Künstlerhaus Archiv, Beč
— Research Centre Belvedere, Beč
— Universitätsarchiv der Akademie der
bildenden Künste Wien
— Universität für angewandte Kunst
Wien – Kunstsammlung und Archiv
internetski iZvOri
— www.dizbi.hazu.hr
— www.muo.hr/partage-plus/
— www.hagenbund.at
— www.kakanien.ac.at
— www.onb.ac.at

Impresum kataloga
Izložba Izazov moderne: zagreb – beč oko 1900.

slIkarstvo, kIparstvo I arhItektura
zagrebačke I bečke secesIje
Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb
za nakladnIka: Antonio Picukarić
urednIce: Irena Kraševac, Petra Vugrinec
autorI tekstova: Darija Alujević, Marina Bagarić,

Irena Kraševac, Petra Vugrinec, Alfred Weidinger,
Viktor Žmegač
recenzentI: Tonko Maroević, Petar Prelog
lektura I korektura: Ivana Majer
prIjevod s njemačkog: Sanja Mihelić Goglia, Iva Sudec Andreis
prIjevod na engleskI: Nikolina Jovanović
graFIčko oblIkovanje: Bachrach & Krištofić

(Sanja Bachrach-Krištofić, Tessa Bachrach-Krištofić)
FotograFIje: Goran Vranić, Srećko Budek, Vedran Benović
asIstent FotograFa: Jura Jazbec
obrada FotograFIja: Bachrach & Krištofić
ustupanje FotograFIja:
Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb / Arhiv za likovne
umjetnosti hazu / Državni arhiv u Zagrebu / Galerija umjetnina
Split / Hrvatski povijesni muzej, Zagreb / Kabinet grafike hazu,
Moderna galerija Zagreb / Muzej grada Zagreba / Muzej likovnih
umjetnosti, Osijek / Muzej za umjetnost i obrt (Srećko Budek i
Vedran Benović), Muzeji Ivana Meštrovića (Boris Cvjetanović)
tIsak: Intergrafika-ttž d.o.o.
naklada: 1000
Isbn 978-953-271-101-1
cIp zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne

i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000954607.

Hrvatski Salon I Becka Secesija Slikarst

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hrvatski Salon I Becka Secesija Slikarst

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

IZAZOV MODERNE:

ZAGREB – BEC OKO 1900.

izložba se održava pod visoKim

autorsKa Koncepcija izložbe: Irena Kraševac, medijsKi poKrovitelji izložbe:

Kustosice izložbe: Petra Vugrinec, Iva Sudec Andreis

Kustosica pripravnica: Valentina Galović Galerija Klovićevi dvori zahvaljuje sljedećim

125 Darija Alujević

149 Petra Vugrinec

153 Darija Alujević

175 Irena Kraševac

195 Irena Kraševac

203 Marina Bagarić

235 Programatski tekstovi

284 Hrvatski umjetnici na školovanju u Beču

289 Hrvatski umjetnici na izložbama u Beču

Antono Picukarić Uvodna riječ i zahvale

Umjetnost briše razlike između centra i periferije

Vjerujem da ćemo izložbom opravdati ukazano povjerenje te da će izbor autorskog tima

antonio picuKarić, ravnatelj Galerije Klovićevi dvori

panorama beča oKo 1900., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb

DUH BEČKE MODERNE

vijećnica, beč, oKo 1907., sveučilište, beč, oKo 1910.,

Viktor Žmegač Duh bečke moderne

parlament, beč, oKo 1902., povijesnoumjetničKi muzej, beč, 1912.,

Duh bečke moderne Viktor Žmegač

opera, beč, 1913., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb

Viktor Žmegač Duh bečke moderne

Nije teško prepoznati da se ta problematika dodiruje s neposrednim književnim pojavama.

Duh bečke moderne Viktor Žmegač

Posljednje je područje ovih razmatranja glazbeno stvaralaštvo — što, dakako, ne znači da je

Viktor Žmegač Duh bečke moderne

naklonost koncertne publike. Proročanska snaga te glazbe koja nesmiljenim disonancama

Da zaključimo: psihoanaliza, prodorna analiza jezične komunikacije, inovacijska arhitek-

Duh bečke moderne Viktor Žmegač

Franjo Josip I. (1830. – 1916.) najdugovječniji je habsburški

Brojni oficijelni portreti Franje Josipa I. nastali su za repre-

Duh bečke moderne Viktor Žmegač

Na rastanku zakazao mi novu sjednicu — od nedjelju dana.

Duh bečke moderne Viktor Žmegač

nacrt Grada zaGreba, 1911.,

Antono Picukarić Uvodna riječ i zahvale

GRAd KAO POLIGON MOdeRNIzAcIJe

Državno-pravni okvir “nagodbenog doba” znatno je utjecao na hrvatsku politiku koja je

Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900.

škola i liceja, te aktivnog participiranja u kulturnom životu praćenjem kazališta, glazbene

planiranju Zelene potkove, na čijem se parkovnom parteru također nižu reprezentativne

U sklop carske reprezentacije i snaženja moći spadali su i protokolarni posjeti u okviru

Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Irena Kraševac

zaGreb 1895., Foto: ivan standl, muzej Grada zaGreba

Definirana i prepoznatljiva unutarnja kulturna politika u kojoj je došlo do snažnijega

Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900.

hrvatsKo zemaljsKo Kazalište, 1905., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb

šKolsKi Forum, 1906., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb

obrtna šKola, 1890., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb

car Franjo josip i. na svečanosti otvorenja šKolsKoG Foruma u zaGrebu, 14.

Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Irena Kraševac

svečana deKoracija istočnoG perivoja u čast posjeta Franje josipa i.

Franjo josip i. simboličnim čeKićem otvara hrvatsKo zemaljsKo Kazalište u zaGrebu,

zGrada secesije, beč, oKo 1900., muzej za umjetnost i obrt, zaGreb

POSvećeNO PROLJeće UMJetNIčKOG StvARALAštvA

Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900.

car Franjo josip i. na otvorenju aKademije liKovnih

Grupna FotoGraFija bečKih secesionista, 1902., Foto: moritz nähr, ©Österreichische