Kartaga 1

Kartaga
Kartaga

Svjetska baština - UNESCO

Tunis
Godina uvrštenja: 1979. (3. zasjedanje)

Vrsta: Kulturno dobro

Mjerilo: ii, iii, vi

Ugroženost: -

Poveznica: [1]
UNESCO

Kartaga (fenički: Qart-Hadašt = Novi grad; grčki: Karkhēdōn; latinski: Carthago), antički grad i država na
sjevernoj obali Afrike u današnjem Tunisu kod današnjeg grada Tunisa. Osnovali su je fenički trgovci iz Tira godine
814. pr. Kr., a uništili Rimljani tijekom trećeg punskog rata 146. godine pr. Kr. Rimljani su godine 44. pr. Kr.
utemeljili koloniju Colonia Iulia Carthago, godine 439. osvajaju je Vandali, zatim 533. pada pod vlast Bizanta, a
konačno su je uništili Arapi 698. godine. Zbog njezina bogatstva i važnosti, Kartagu su još nazivali "Dragulj
Sredozemlja".
Arheološki lokalitet drevne Kartage upisan je 1979. godine na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi kao
jedinstveno mjesto miješanja i procvata više kultura koje su slijedile jedna nakon druge (Feničani, Stari Rim,
Starokršćanstvo i Arapi).

Povijest
Prema tradiciji i legendi, grad je krajem 9.
stoljeća pr. Kr. osnovala kraljica Didona
(poznata još kao Eliza ili Elizar), koja je
zajedno sa sljedbenicima pobjegla iz Tira,
nakon što je njezin mlađi brat Pigmalion
ubio njenog muža kako bi učvrstio svoju
vlast.[2]

Uspon
Kartaga je ubrzo nakon osnutka postala
najbogatijom i najprosperitetnijom feničkom
kolonijom te je ubrzo zavladala velikim
Rekonstrukcija trgovačke luke u Kartagi
dijelom Zapadnog Sredozemlja. U antičkom
Kartaga 2

su se svjetu najveći profiti mogli postići trgovinom, što je upravo ono čime su se bavili Kartažani. Zbog svog
strateškog položaja, Kartaga je nadzirala trgovinu i trgovačke rute cijelog Sredozemlja. Na tržnicama u drevnoj
Kartagi se moglo pronaći sve sto se nabavljalo trgovinom, od slonovih kljova (slonovače), pa sve do robova.
Hegemonija koju je stvorila Kartaga je bilo
jedno od najdugotrajnijih i najvećih
Hegemonija antičkog Sredozemlja. Iako se
hegemonija temeljila uglavnom na trgovini,
Kartaga je dominirala i snažnom
mornaricom te izvježbanom vojskom
plaćenika. Poznati su nam njezini ratovi sa
Grcima i Rimom, što je na kraju i dovelo do
njezina uništenja za vrijeme Trećeg punskog
rata sa Rimom.

Kartaško carstvo početkom 3. stoljeća pr. Kr.

Pad
Rimska vojska se 149. pr. Kr. iskrcala u Africi i opsjedala Kartagu. Kartažani su se zatvorili unutar svojih zidina i
gotovo nadljudskom snagom, složno i hrabro branili grad dvije godine. Onda je rimski vojskovođa Scipion Mlađi
(unuk Scipiona Starijeg) sprječio opskrbu grada hranom. Počeli su harati glad i bolesti. Na iscrpljeni narod u gradu
počeo je opći juriš u proljeće 146. pr. Kr. kada su Rimljani provalili u grad preko zidina. Šest dana Kartažani su se
borili za svaku ulicu, za svaku kuću. Unatoč tome, Rimljani su zauzeli grad i spalili ga. Navodno je grad gorio punih
17 dana i noći, pri čemu je izgorila i velika gradska knjižnica te su izgubljena brojna saznanja o Kartažanima tako da
do danas o njima neznamo gotovo ništa, što su upravo Rimljani i željeli. Nakon sto se vatra ugasila Rimljani su grad
razorili te su čak izrekli formule bogovima smrti i obasipali ga soli tako da tamo više nikada nitko ne bi mogao
živjeti. Gradsko je stanovništvo palo sa 500 000 na samo 50 000. Pobjednici Rimljani opljačkali su Kartagu, a
preživjelo i zarobljeno stanovništvo prodali u ropstvo.

S Kartagom je učinjeno ono što je tražio Katon u rimskom senatu - razorena je. Nije bilo više Kartage, "Biser
Sredozemlja", bio je sravnjen sa zemljom.

Rimska Kartaga
Preostali stanovnici Kartage su se naselili na brdu Byrsa, a obližnji
grad Utika je postao središte područja iz kojega su upravljali Rimljani.
Nakon što je rimski senat ukinuo kratkotrajnu koloniju Iunonia koju je
na mjestu Kartage osnovao Gaj Sempronije Grakho 122. pr. Kr., Julije
Cezar je na istom mjestu dao podići rimski grad Kartagu. Do 1.
stoljeća on je porastao do drugog mjesta po važnosti i broju stanovnika
u zapadnom dijelu Rimskog Carstva. Bio je rimska prijastolnica u
Africi i tzv. "žitnica carstva".
Rimski amfiteatar u Kartagi
Kartaga je također postala i jedno od središta ranokršćanstva. Na
nekoliko koncila u nizu, održanih u Kartagi, a o kojima se malo zna jer
su slabo praćeni, prisustvovalo je više od sedamdeset biskupa. Tertulijan (oko 120.-220.) je prvi značajan Kartažanin
kršćanin kojeg nazivaju "ocem latinskog kršćanstva", a uslijedio je i biskup Sveti Ciprijan Kartaški koji je umro
mučeničkom smrću 258. godine. Uslijedio je heretički pokret Donatizam, nazvan po kartaškom biskupu Donatu
Magnusu koji je smatrao da crkva mora biti crkva svetaca a ne griješnika, i zalagao se za ukidanje privatnog
vlasništva, ropstva i dugova. Sveti Augustin se dogo borio protiv njih krajem 4. stoljeća. Na trećem koncilu u
Kartagi 397. godine potvrđen je biblijski kanon zapadne crkve.
Kartaga 3

Nepodržavanje afričkih kršćanskih zajednica od strane središnje vlasti u Rimu u 5. stoljeću je vjerojatno razlog zašto
su afrički gradovi tako olako pali pod Vandalsku vlast. Vandalski kralj Gajzerik je porazio rimskog generala
Bonifacija i načinio je Kartagu prijestolnicom svog novog Vandalskog kraljevstva koje je potrajalo do 6. stoljeća.
Bizantski car Mavrikije je načinio Kartagu egzarkatom (samostalnom prijestolnicom pokrajine poput Ravenne). U 7.
stoljeću je egzarh Kartage, Heraklije (armenskog podrijetla), s vlasti svrgnuo cara Foku.
No, 695. godine nadiruća arapska vojska je osvojila Kartagu i nastavila svoj pohod prema zapadu, a Kartagu je kao
središte podrulja zamijenio Tunis.

Izgled grada
Dvije velike, umjetne luke su građene u
gradu, jedna za čuvanje velike mornarice od
220 ratnih brodova poznata i kao Koton, i
druga trgovačka za trgovinu. Unutar vojne
luke, koja je ujedno bila i središte grada,
nalazio se umjetan otok sa ovalnom
zgradom sa koje se moglo nadgledati
pristaništa i brodove koji prilaze gradu.

Koton
Vojna luka nazivala se još i Koton Kartage,
bila je kružnog oblika, a njezine se konture
mogu razaznati još i danas. Lako bi bilo
uzeti ove lagune kao djelo prirode, ali one Rekonstrukcija trgovačke luke u Kartagi
su nedvojbeno ljudsko djelo. One su ostaci
arhitektonskog čuda antike. Iskapanja su
pokazala da su Kartažani sagradili stotine
dokova od opeke na umjetnom otoku
kružnog oblika, usred zdanja. Brodovi su se
mogli dovući na kopno za popravak.
Arheolozi su izračunali da su u izgradnji
ovog mamutskog projekta, Kartažani
uklonili četvrtinu milijuna kubnih metara
zemlje. Od trgovačke luke je bila zaštićena
ovalnim i masivnim zidom te u nju nije smio
kročiti niti jedan stranac. Smatrano
svjetskim čudom u doba antike, ovo
sofisticirano zdanje je moglo primiti oko
Današnji izgled Kotona, vojne luke koji prati tradicionalni oblik drevne luke
220 ratnih brodova u nadsvođene odjeljke,
poput današnjih garaža. Bila je to
najnaprednija luka svojeg doba. Sve je nadgledavala kapetanija koja je bila locirana u središtu, na umjetnom otoku.
Od tamo su mogli nadgledati cjelu luku i obalu.
Kartaga 4

Zidine
Grad je imao masivne zidove, 37 kilometara duge, dulje od drugih gradova toga vremena. Veći dio zidina je bio
smješten na samoj obali. Bio je to obrambeni sustav od tri dijela; jarka sa nasipom, manjeg zida i glavnog zida u
kojem je živio i dio Kartaške vojske te konji i slonovi. I zidine Kartage su bile smatrane svjetskim čudom, te su i one
bile najsofisticiraniji obrambeni sustav svojeg vremena u koje su stanovnici imali veliko povjerenje. U pravilu, veči
dio zida nikada nije bio probijen. Grad je također imao velike nekropole i podzemna groblja, sakralna područja,
tržnice, Vijeće starješina, tornjeve, veliku knjižnicu i kazalište, i bio je podijeljen u četiri stambene površine jednake
veličine sa istim rasporedom.

Citadela i ostatak grada

Pogled na ostatke punskih građevina na citadeli Byrsa
da su izgrađene od skupocjenog mramora.
Otprilike u središtu grada nalazila se visoka citadela
zvana Byrsa, a njezini se ostaci mogu vidjeti i danas. Sa
svojim velikim brojem stanovnika (500 000), Kartaga
je bila jedan od najvećih gradova helenističkog doba
(po nekim procjenama samo je Aleksandrija bila veća) i
ujedno spada među najveće gradove pred-industrijske
povijesti. Kartaga se može usporediti sa Manhattanom
u New Yorku, jer je velika populacija živila na
relativno malom području. Budući da je bila jaka želja
da se nastavi živjeti unutar gradskih zidina, unatoć
rastučoj populaciji, gradski su arhitekti kao riješenje
uzeli apartmane i višekatnice. Zanimljivo je da su
stanovnici Kartage, kako bi uštedili novac, svoje kuće
oblagali nekom vrstom žbuke, tako da su izgledale kao

Uprava
Kartagom su u početku vladali kraljevi, ali je kasnije vlast preuređena u neku vrstu oligarhije i republike gdje su
vlast u rukama uglavnom imali bogati trgovci i aristokrati. Suvremenici su imali različita mišljenja o političkom
sistemu Kartage. Arhimed je Kartagu su nazivao monarhijom pošto je imala dva kralja, dok su je rimljani nazivali
diktaturom pošto su vojskom upravljali s gotovo neograničenim ovlastima vojni zapovjednici. Obje kvalifikacije
političkog sistema su bile istovremeno ispravne i neispravne. Kartagom su upravljali kraljevi (suffeti), ali oni su kao
i rimski konzuli bili izabrani na mandat od godinu dana. Identična situacija je bila s vrhovnim vijećem čiji članovi su
bili također birani na godinu dana. U vojsci situacija je bila drugačija tako da su njeni zapovjednici bili izabrani od
strane vrhovnog vijeća, ali njihov mandat je bio doživotni zbog čega su Rimljani Kartagu nazivali diktaturom. Iako
je gradsku administraciju čvrsto kontrolirala oligarhija, možemo naći demokratske elemente poput biranja
zakonodavaca, sindikata i mjesta sastanaka.
Kartaga 5

Religija
Kartaga je bila ozloglašena od strane svojih neprijatelja, da prakticira žrtvovanje beba i djece. Plutarh (ca. 46-120
CE) spominje tu praksu, kao što učinili Tertulijan, Orosius i Diodor Siculus. Polibije i Livije to ne spominju.
Moderna arheološka iskopavanja mogla biti potvrditi Plutarhove tvrdnje. U jednom dječijem groblju zvanom Tofet
otprilike 20000 urni su zakopane između 400. i 200. pr. Kr., u praksi sve do ranih godina kršćanskog perioda. Urne
su sadržavale spaljene kosti novorođenčadi i u nekim slučajevima čak kosti fetusa i dvogodišnje djece. Ovi ostaci se
tumače kao dokazi da u slučaju nedonošća, roditelji bi žrtvovali svoje najmlađe dijete. Postoji jasna korelacija
između učestalosti žrtava i dobrobiti grada. U lošim vremenima (rat, suša, glad) žrtve su bile češće, što ukazuje na
povećane vapaje upućene bogovima. Žrtve su prinošene Molohu, bogu Sunca i blagostanja.
Ponekad se tvrdi, međutim, da su ta tijela samo kremirani ostaci umrle
djece, iako je u svjetlu drugih Kanaanskih dokaza to manje vjerojatno.
U Kartagi je nekoliko tekstova koji su preživjeli i apsolutno ne
spominjite žrtvovanje djece. Mnogi moderni znanstvenici danas
smatraju da je mnogo vjerojatnije da su te priče dio rimske propagande
protiv Kartage kako bi opravdali njihova osvajanja i razaranja. U tijeku
je rasprava među modernim arheolozima i drugim znanstvenicima.
Dok preživjeli punski tekstovi ne spominju žrtvovanja dali su dovoljno
detaljan portret vrlo dobro organizirane kaste, hramova i svećenika koji
obavljanju različite funkcije, za razne prigode. Kartaga je imala mnogo
bogova. Vrhovni božanski par bio je božica Tanit i bog Ba`al Hamon.
Tanit je bila i božica zaštitnica Kartage te se njezin simbol nalazi
gotovo posvuda. Svećenici su bili potpuno obrijani za razliku od većine
stanovništva. U prvim stoljećima grada obredna slavlja uključivala su Simbol božice Tanit
ritmički ples, izveden iz feničke tradicije.

Izgleda da je božica Astarte bila popularna u ranim razdobljima. Na vrhuncu svoje kozmopolitske ere Kartaga je
izgleda prihvatila bogove i iz drugih civilizacija: Grčke, Egipta i Etruščanskih gradova-država.

Vidi još
• Hanibal
• Feničani
• Prvi punski rat
• Drugi punski rat
• Treći punski rat
Kartaga 6

Izvori
[1] http:/ / whc. unesco. org/ en/ list/ 37
[2] Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. VI., str. 92, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-05-8, isti tekst na web stranici Leksikografskoga
zavoda Miroslav Krleža (http:/ / proleksis. lzmk. hr/ 17640/ )

Vanjske poveznice
• Rekonstrukcija Kartage u 3D (http://www.christovfx.com/carthage_in_3d_1.html)
• Kartaga (http://www.livius.org/carthage.html)
• Columbia Encyclopedia: Kartaga (http://www.bartleby.com/65/ca/CarthageAf.html)
• Drevna Kartaga (http://history-world.org/Carthage, A History 1.htm)
Izvori rabljeni u članku i suradnici 7

Izvori rabljeni u članku i suradnici

Kartaga Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=3970403 Doprinositelji: August Dominus, Bitka53, Bonč, Branka France, CommonsDelinker, Dejvid, Flopy, Ivica Vlahović, Kubura,
Lukabolji, Man Usk, Orijentolog, Prof saxx, Rjecina2, Roberta F., Sombrero, 10 anonimne izmjene

Izvori, licencije i suautori slika

datoteka:Flag of UNESCO.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Flag_of_UNESCO.svg Licencija: Trademarked Doprinositelji: Mouagip
Slika:Karthago Antoninus-Pius-Thermen.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Karthago_Antoninus-Pius-Thermen.JPG Licencija: Public Domain Doprinositelji:
User:BishkekRocks
Slika:Flag of Tunisia.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Flag_of_Tunisia.svg Licencija: Public Domain Doprinositelji: entraîneur: BEN KHALIFA WISSAM
Datoteka:Maquette port marchand ciney.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Maquette_port_marchand_ciney.jpg Licencija: Creative Commons
Attribution-Sharealike 2.0 Doprinositelji: Norbert Schnitzler
Datoteka:CarthageMap.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:CarthageMap.png Licencija: Public Domain Doprinositelji: User:BishkekRocks
Datoteka:Amphitheatre carthage 1950.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Amphitheatre_carthage_1950.jpg Licencija: nepoznato Doprinositelji: Alexandrin,
Moumou82, Profburp, 1 anonimne izmjene
Datoteka:Maquette port marchand.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Maquette_port_marchand.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 2.0
Doprinositelji: Norbert Schnitzler
Datoteka:Carthage-1958-PortsPuniques.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Carthage-1958-PortsPuniques.jpg Licencija: nepoznato Doprinositelji: Albertomos,
Moumou82, Profburp, 3 anonimne izmjene
Datoteka:Quartier Punique.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Quartier_Punique.JPG Licencija: Public Domain Doprinositelji: User:BishkekRocks
Datoteka:Signe Tanit.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Signe_Tanit.png Licencija: Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 Unported Doprinositelji: P
RADIGUE

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/