PRIMJENA INTERAKTIVNIH TEHNIKA U

NASTAVI

Pripremio: prof.dr Srđan Dušanić

Postoje brojne raznovrsne interaktivne tehnike koje mogu doprinijeti zanimljivijoj i

kvalitetnijoj nastavi. Njihova vrijednost je dragocjena jer se mogu primjenjivati na širok
dijapazon tema. Čak iako dovoljno ne poznajete temu, zahvaljujući dobrom poznavanju
tehnika možete da kreirate zanimljivu radionicu/čas, pri čemu nepripremljenost svakako
treba izbjegavati. Tehnike u tekstu koji slijedi su podijeljene po stepenu opštosti na
opšte i specifične, a navešćemo i neka korisna univerzalna pitanja .

OPŠTE TEHNIKE

Opšte tehnike obuhvataju:

• individualni rad (učesnik samostalno radi na određenom zadatku)
• rad u paru (rad sa jednim partnerom)
• rad u malim grupama ( najefikasnije su grupe od 3-6 učesnika)
• plenum (rad u kojem učestvuje cijela grupa)

SPECIFIČNE TEHNIKE

Specifične tehnike su detaljnije i konkretnije od opštih. Mogu značajno doprinijeti u

kojoj mjeri će nastava biti zanimnljiva i kreativna, te koliko će animirati pojedinca i
grupuda razmatra i analizira samu temu. One obuhvataju:

Moždana oluja ili bujica ideja

Ova tehnika se odvija tako da učesnicima kažete da bez selekcije iznose sve što im pada
na pamet vezano za određeni pojam, temu ili pitanje (npr. Šta vam sve pada na pamet kad
čujete npr. riječ''konflikt''?) Voditelj sve izneseno bilježi na tabli ili flip chart papiru.
Bitno je istaći da se učesnici oslobode, da ne prave selekciju, da ništa nije glupo i
besmisleno, te da iznose sve što im pada na pamet. Zato se ovo i zove moždana oluja. Tek
u drugom dijelu kada malo diskutujete o svim iznesenim idejama, možete da vršite
selekciju. Ova tehnika je veoma korisna na početku obrađivanja neke teme kada preko
nje istražujete sa učesnicima kakav oni stav imaju o temi, na šta ih ona asocira, kako je
doživljavaju, s čim povezuju itd.

Barometar
Ova tehnika se koristi tako što kažete učesnicima određenu diskutabilnu tvrdnju (npr. ''
Ja imam predrasude'') sa kojom oni mogu u većoj ili manjoj mjeri da se slažu, odnosno ne
slažu. Kažete im da na zamišljenoj skali od 1-10 odluče koliko su saglasni sa tvrdnjom (10
je potpuno slaganje). Nakon toga, na nivou grupe provjeravate kako su se učesnici
opredijelili. Provjeravate kroz njihovo dizanje ruku koliko je ih je na podeocima 1 i 2; 3 i
4; 5 i 6; 7 i 8; 9 i 10. Nakon toga tražite da odbrazlože svoje stavove, vezano za tvrdnju.
Najbolje je ispitivati jedan ekstrem pa drugi, pa tek onda ''srednje'' stavove. Na taj

1
način, sučeljavanjem različitih stavova, možete da proizved bogatiju diskusiju. Ova
tehnika, u zavisnosi od broja tvrdnji može da traje i kraće i duže, te je pogodna da se
uključi u raznim dijelovima časa/radionice.

Nedovršene rečenice
Tehnika je posebno pogodna za početak obrade neke teme, ali može se koristiti i u
drugim fazama. Učesnicima se da zadatak da samostalno dovrše određenu rečenicu, te im
se omogući određeno kraće vrijeme za to (npr. oko 1 min). Npr. Dovršite rečenicu: „U
komunikaciji ne volim kad...“, „Najveći aktuelni bezbjedonosni problemi se odnose na...“,
„Razvoj savremene tehnologije ide u pravcu...“ itd. Nakon toga, na sugestiju voditelja
učesnici razmjenjuju svoje odgovore i diskutuju o istim.

Rječnik
Tehnika je pogodna kada se želi na početku obrade neke teme iznivelisati znanje
učesnika o ključnim pojmovima u sklopu neke teme. Ključni pojmovi se napišu na papire i
onda se podijele učesnicima (samostalno, u paru, malim, grupama - u zavisnosti od toga
šta je najpogodnije). Npr. u sklopu teme koja se odnosi na društvene ili nacionalne
odnose, pojmovi mogu biti: predrasude, stereotipi, ksenofobija, rasizam, antisemitizam,
nacionalizam, diskriminacija, fašizam itd.

Slagalica i vrteška
Slagalica i vrteška su varijacije standardnog rada u malim grupama.
Slagalica podrazumijeva formiranje nekoliko tzv. osnovnih grupa, u kojoj svaki član dobija
za zadatak da razmisli o određenom aspektu/dijelu glavne teme. Nakon toga se formiraju
tzv. specijalističke grupe u koje ulaze članovi iz osnovnih grupa koji se bave istim
aspektima teme. Specijalističke grupe razmatraju svaka svoj dio teme, a nakon toga se
vraćaju u osnovne grupe u kojima razmjenjuju iskustva iz specijalističkih grupa. Na taj
način svi članovi bivaju upoznati sa svim aspektima teme. Nakon toga moguće je i
predstavljanje na nivou kompletne grupe i diskusija u njoj.

Vrteška takođe počinje podjelom u male grupe. Svaka grupa radi na određenom zadatku,
zapisujući svoje stavove na plakatu ili preko nekog digitalnog sredstva. Nakon toga,
grupe se rotiraju, sa mogućnošću da dopisuju nešto na plakate drugih grupa. Po završetku
rotacija, svaka grupa se usmjerava prema svom radu, potom slijedi razmjena i refleksija.

Analiza slučaja
Ova tehnika podrazumijeva da imate na papiru opis jednog slučaja vezano za temu koju
obrađujete. Npr., ako obrađujete konflikt, pronađite primjer nekog konflikta i kako su ga
rješavali, a isto tako to može biti slučaj i sa timskim radom, ljudskim pravima, socijalnom
politikom, komunikacijom, medicinskim slučajem itd. Analiza slučaja može biti indiidualno,
u paru ili maloj grupi. Nakon što učesnici azmotre slučaj razgovarajte i diskutujte o
slučaju, šta je bilo dobro, a šta ne, šta je još trebalo uraditi, njihova slična iskustva itd.
Slučaj je u stvari podloga da se priča o obrađivanoj temi uopšte, a zatim i o ličnim
iskustvima učesnika.

Igranje uloga
Ova tehnika se dosta često koristi i to u različitim varijantama. Najjednostavnija je da
osmislite jednu interesantnu situaciju, vezanu za obrađivanu temu. Nakon toga svaku
ulogu u sceni kratko opište na papirima. Podijelite uloge učesnicima i date im vrijeme da
dodatno osmisle i razmisle o svojim ulogama. Nakon toga slijedi odigravanje scene i

2
diskusija o igrokazu i temi o kojoj se radi. Postoji i jednostavnija mogućnost da se
scenario detaljno ne precizira već da učesnici sami razrade uloge.

Skulptura (tablo, statua)

Tehnika se odvija tako da veliku grupu podijelite na nekoliko malih sa po 5, 6 učesnika u
svakoj. Zatim im kažete da svoj doživljaj određene pojave / teme ( npr. moći,
komunikacije među ljudima, liderstva, hemijskih jedinjenja, određene mašine, ljudske
anatomije...) predstave kroz statuu, tj. da od svojih tijela stvore nepomičnu, zaleđenu
grupnu statuu (skulpturu). Nakon određenog vremena koje ste im dali za pravljenje
statue, kažete im da predstave svoj rad. Kada predstave statuu, recite im da ostanu još
neko vrijeme u tom položaju. Zatim im priđite i pitajte svakog od njih ko je on u toj
statui, kako se osjeća, u kakvoj je relaciji sa drugim dijelovima statue, kako će se njihov
odnos dalje razvijati itd. Kroz pitanja pokušavate da osvijetlite i raščlanite obrađivanu
temu sa više strana, uključujući uzroke, osjećanja, predviđanja, posljedice...

Upitnik
Tehnika se koristi na dva načina. Prvi način je da vi date učesnicima upitnik na određenu
temu koji oni treba da popune (npr. o vještinama komunikacije). Kada popune, analiziraju
svoje odgovore i daju komentar u grupi, koje su im npr. bile snage, a koje slabosti itd.
Drugi način je da učesnicima kažete da trebaju da izvrše istraživanje o određenoj temi.
Da bi to uradili oni treba da kreiraju upitnik o tome. Upitnik treba da obuhvata 15-ak
pitanja. Pitanja treba da budu jasna, jednostavna i konkretna. Efekat ove vježbe je u
tome, što je, da bi učesnici formirali upitnik potrebno da razmišljaju o najadekvatnijim
pitanjima, raspravljaju međusobno, a kroz sve te aktivnosti oni dublje ulaze u temu.

Intervju
Suština ove tehnike je razrada teme koju inicira intervjuisanje nekog od učesnika koji
ima iskustvo sa temom (npr. iskustva sa nasiljem, narkoticima, preduzetništvom itd.).
Prije održavanja radionice pronađete osobu iz grupe koja ima traženo iskustvo. Kažete
joj da se pripremi da to izloži, a u tome će joj pomagati još jedna osoba (odredite i nju)
koja će joj postavljati svrsishodna pitanja (ta osoba može biti i voditelj). Nakon intervjua
omogućite i ostalim učesnicima da postavljaju pitanja vezano za izloženi primjer, ali i da
kažu neka svoja iskustva ili razmišljanja. Razvijajte diskusiju.

Kreativni simbolički prikaz (crtež, simbol...)

Ovo je tehnika koja se obično koristi na početku, kada počinjete obrađivati glavnu temu.
Tada se od učesnika traži da svoj doživljaj određene teme iskažu preko crteža, pjesme
ili nečeg sličnog. Nakon toga učesnici u krug predstavljaju svoje radove i tada se ulazi u
dublju diskusiju o suštini same teme.

Debata
Podijelite grupu na dva dijela. Jedan dio je afirmativan, a drugi negacijski. U okviru teme
koju obrađujete kreirajte dva stava i odštampajte ih na papiriće, takođe jedan
afirmativan, a drugi negacijski. Npr., ako je tema ''Da li mladi treba da ostanu u našoj
državi'', onda afirmativni stav može biti: ''Društvo je u teškoj situaciji, mladi treba da
ostanu u našoj državi i daju doprinos da se ta situacija popravi, jer kad bismo svi otišli
onda bismo potpuno propali!'' Negacijski stav bi bio: ''Mladi u našem društvu nemaju
perspektivu o najbolje rješenje za mlade je da napuste zemlju i sreću potraže na drugom
mjestu!'' Kada grupama date papiriće, kažete im da pročitaju svoje stavove jedne

3
drugima. Nakon toga u određenom vremenskom roku (npr. 10-20min.) u okviru svojih malih
grupa razgovaraju o argumentima za svoj stav. Poslije isteka vremena grupe ulaze u
diskusiju, svaka argumentujući svoju stranu. Varijanta u ovoj vježbi je i da odredite
sudije (npr. troje njih) koji sjede po strani i posmatraju diskusiju. Na kraju diskusije
presuđuju koja je strana bila argumentovanija. Ukoliko vam je jedan od ciljeva i
komunikacija, možete reći na početku da kao kriterij prosuđivanja je i parlamentarnost,
neupadanje u riječ i sl.

Pisanje projekata
Ova aktivnost se može realizovati u učionici, ali i kao domaći zadatak, samostalno ili u
malim grupama. Učesnici treba da dobiju ili odaberu temu projekta i onda da ga razrade
kroz opis nekih od ključnih pitanja: uvod/pozadina problema; ciljevi; aktivnosti; ciljna
grupa; proračun (tabelarno i narativno); plan praćenja i procjene uspjeha itd. Korisno
može biti da voditelj odredi okvirni proračun, da bi radovi imali slične obime i da bi se
lakše mogli porediti. Kada završe projekte, poželjno je da ih učesnici predstave pred
drugim učesnicima.

Kviz
Kviz je tehnika u kojoj se određena aktivnost, tj. njen rezultat, završni rad, boduje, a
samim tim postoji i pobjednik. Aktivnost tj. rad, može da se obavlja individualno, u paru ili
malim grupama. Npr., date instrukciju grupama da urade određeni zadatak. Nakon toga
vrši se prezentacija svakog rada, a zatim svi učesnici glasaju za najbolji. Takođe, u
sadašnje vrijeme je moguće organizovati različite vrste kvizova i u onlajn formi.

Pravljenje vijesti
Radi se o jednostavnoj tehnici putem koje možemo da ispitamo šta grupa misli o
određenoj temi. Jednostavno im se da instrukcija da se stave u poziciju novinara i da
napišu esej o obrađivanoj temi npr.: ''Rodni odnosi u našem društvu'', '' Ljudska prava,
kod nas i u svijetu'' itd. Vježba se odvija inividualno, u paru ili malim grupama. Nakon što
učesnici kreiraju svoje vijesti, slijede naravno prezentacije radova i diskusija.

Vođena fantazija
Ova tehnika se zasniva na vizuelizaciji. Kažete učesnicima smirenim glasom da je veoma
bitna pažnja i mir za ovu vježbu. Zatim im kažete da se udobno smjeste, zatvore oči, dišu
duboko , da se opuste... Poslije toga vodite ih kroz određenu priču vezanu za obrađivanu
temu, koju oni vizueliziraju. Priča nema kraj i oni trebaju sami da je završe u svojoj
vizuelizaciji. Kroz taj završetak oni upravo projektuju svoje stavove prema temi. Nakon
određenog vremena kažete: ''A sada kada završite priču, polako otvorite oči i vratite se
u stvarnost, na radionicu...'' Nakon toga razmjenjujete priče učesnika i diskutujete kako
je ko postupio, zašto, šta to u stvari znači, itd. Bitno je tokom vježbe obezbijediti mir i
pažnju prostoriji.

Upotreba AI (artificial intelligence) alata

Razvoj vještačke inteligencije manifestovan kroz brojne alate poput ChatGPT, BARD itd.
donosi sa sobom brojne prednosti ali i izazove u procesu učenja i nastave. U budućnosti
će teško biti zaobići upotrebu ovih alata, te je svrsishodnije pitanje kako ih legitimino
uključiti u proces nastave. U kontekstu interaktivne nastave jedna od mogućnosti je da
učesnici preko ovih alata tragaju za odgovorima koji su im potrebni, ali da onda daju svoj
kritički osvrt na dobijena rješenja.

4
UNIVERZALNA PITANJA/ZADACI ZA RAZRADU TEME

Radi se o najspecifičnijem i konkretnijem vidu tehnika (ili bolje reći pitanja) u odnosu na
one do sada nabrojane. Preko ovih pitanja pokušavamo da rasvjetlimo temu iz različitih
uglova i s različitih aspekata. Lista pitanja svakako nije konačna....
• Očekivanja od teme
• Podteme u okviru glavne teme
• Osnovne karakteristike x teme
• Vrijednosti i značaj x teme ( kroz bujicu ideja ili male grupe...)
• Lista prioriteta ( npr. u malim grupama), diskusija o prva tri...
• Stanje u društvu vezano za problematiku X
• Evaluacija okruženja vezano za tematiku
• Da li temu x treba posmatrati samostalno ili povezano sa...
• Iskustva učesnika sa tematikom (M.G.)
• Šta bi bilo kad ne bi bilo....( teme koju obrađujemo)
• Modeli u drugim zemljama (misli se na aktuelnu tematiku)
• Kriteriji za ocjenjivanje ... npr. nečeg što je povezano sa temom
• Uloga pojedinih sektora (vlada , NVO, privatni) u razvoju ...
• Iskustva i primjeri promjena, naravno vezano za temu
• Šta otežava, šta ubrzava, šta okruženje misli, šta pomaže održivost
• Kako mijenjati ljudske umove vezano za problem X
• Koje su to moguće nove akcije za problem X
• Razvoj projekta za problem X...