POŠALJI PITANJE BRAK I ISLAMSKA PORODICA
POUČNE PRIČE I TEKSTOVI POKAJNICI
HIDŽAB
Gorak je
ovaj grijeh
Podijeli sa drugima i
zaradi sevap:
 Spušta se noć, još jedna u
nizu, ali nije ista kao
prethodna, ova je bolnija,
ova je teža. I ovoga dana
opet sam griješila. Moj je
grijeh i meni je upisan, a ne
drugima. Radi drugih sam
tako izgledala, radi drugih
sam izašla u potpeticama,
radi drugih sam stavila
parfem, radi drugih sam se
našminkala i izašla pred
druge, da bi me gledali i
vidjeli moju ljepotu. Samo
zato da bi neko bio
ponosan na to koga on ima
kraj sebe. Gorak je ovaj
grijeh.
RAMAZAN 

KOLIKO K LA NJATI REK ATA
TERAV IH NA MA ZA
(NA PU ŠTA NJE TERAV IJE
POSLIJE 8 REK ATA )
ZA DNJE OBJAV LJENO
Šta kvari i šta ne kvari post?!

Pet velikih blagodati u ramazanu
Koje sve koristi ima ramazanski post po
zdravlje ljudi
Bereket sehura
Ovim ćeš najviše obradovati Uzvišenog
Allaha
Da li je učenje kratkih ajeta na teraviji
namazu u skladu sa hanefijskim
mezhebom?
Ko nije dužan postiti
Da li je ženi dozvoljeno da teravih-namaz
klanja sama u kući?
23 pitanja i odgovora o propisima posta
(važno za znati)
24 vrlo bitna ramazanska pitanja – Adis
Memić (kratki i poučni klipovi)
 Lijepo je preko dana, sve POPU LA RNO OV E SEDMICE
zaboravim, ne mislim na
grijeh, ne mislim na Allaha.
Ponosno ruku pod ruku
Islamske Android aplikacije

N A VRH

idem sa mužem, a on
ponosan na to kakvu ženu
ima kraj sebe. Ali poslije
dođe noć, tamnija nego
prošla, bolnija. Pritišće me
Gorak je ovaj grijeh
u grudima, ne mogu da
dišem. Ustajem iz kreveta.
Izlazim na balkon. Prelijepa
je noć, mjesec obasjao
baštu. Prelijepi cvjetovi,
koje mama sa ljubavlju
zalijeva. Čak svakoj onoj 6 stvari koje većina nemuslimana ne
ruži progovori lijepu riječ, znaju o Isusu u islamu
ponosno ih uzgaja.
Ponosna na svoj rad, a

 ponosna i na svoju djecu.

Ali ona nije svjesna šta se
dešava u mislima njene

djece, ne zna ona koliko oni
Dan kada ti niko neće moći priteći u
pate, ne samo njen sin, već
pomoć
i kćerka. A kako reći majci
da ne želim da budem
ovakva? Kako da to kažem
mužu? Kako reći ocu da mi
treba njegova podrška?
Moj babo, moj ponos, moja
podrška. A da li je?

Da li će prihvatiti to što ja
želim? Da li će podnijeti tu
promjenu? Da li će i dalje
biti ponosan na mene, na
svoju mezimicu? Sin ga je
razočarao, sin mu je
“vehabija”, ne smije da
hoda više ulicom jer se
 stidi. Zato on ima kćerku,
svoj ponos, završila
fakultet, udala se,
zasnovala porodicu, uskoro

N A VRH

će postati i magistar, lijepa

i pametna. Ali babo ne zna
o čemu kćerka razmišlja, ne
zna on šta mu ona sprema.
Plašim se za njega, Allah
najbolje zna da mi srce
zadrhti kad pomislim da
više neću biti njegov
ponos, a trebao bi biti
ponosniji na mene više
nego ikad, ali to nije uredu
za njega. To je za njega nož
u leđa, ko drugi će ga
zabosti do njegova kćerka,
a već je jedan nož sin zabo.

 Nisu samo tu babo i mama.

Možda bi to i lahko bilo,
subhanallah, pa već je meni

trideset godina, udata sam,
imam i dvije kćerke, šta bi
oni meni mogli uraditi?
Riješit ću ja to s njima?
Subhanallah, pa Allah je uz
mene. A šta ću s mužem?
Šta ću s njegovom
podrškom? Kako njemu
prenijeti odluku? Šta će
uraditi? Ah, voli on mene,
riješit ću ja to. Ali pritišće
me još više u grudima, još
teže dišem, ne mogu da
uzdahnem. Smirujem samu
sebe, smirujem svoje misli,
Allah je uz mene.
 Vraćam se u krevet. Opet
razmišljam. Vrijeme je da
se odlučim, ne mogu više
ovako. Tijelo mi ne može

N A VRH

ovaj pritisak, ne mogu da

ga podnesem. Da, ja ću to
uraditi, uradit ću to
dvadesetog novembra. To
mora biti dvadeseti
novembar. Lijep je to
datum, četvrtak, poslije
akšam- namaza. Sad je juli,
kako da izdržim do
novembra, ali ne smijem
nikome govoriti, može
šejtan da me čuje pa će me
odvratiti od toga. Ustanem,
klanjam, dovim tiho, tiho
samo za sebe, čuje mene

 moj Allah, On zna šta moje

srce želi, pomoći će On
meni.

Elhamdulillah, idem sad
spavati, donijela sam veliku
odluku i moram ustrajati u
tome.

AUGUST:
Brzo dođe ovaj mjesec,
vrijeme je vratiti se kući.
Ljubim mamu i babu i
razmišljam: “Inšallah,
sljedeći put da me vidite
drugačiju. Ne, neću ja vama
sad ništa govoriti, da mi se
ne sekirate.” Sjedam u auto
i plačem. Teško je rastati
se od njih, ali posebno od
brata. On je moja duša, moj
 ponos, moja podrška, moj
najbolji drug. Bio bi on
ponosan i presretan na
moju odluku, ali ne smijem

N A VRH

ni njemu reći.

SEPTEMBAR:
Prolazi, miran i tih. Čudan
nekako. Djeca su krenula u
školu, treba da je burnije,
više galame, ali je nekako
miran. Dođe i dvadeset
peti septembar, ah, uskoro
će naša kćerka da napuni
dvije godine, spremam
tortu, doći će gosti. Kao i
svakog dana, zovu me brat
i mama. Smiju se. Brat je

 
nekako čudan, stalno me
zapitkuje: “Šta radim? Kako
sam? Gdje je muž? Gdje su
djeca?” Ah, subhanallah,
zašto postavlja toliko
pitanja. Govorim mu: “Uredu,
znam da nešto nije uredu,
reci mi u čemu je problem.”
Držim telefon u rukama i
smijem se. Gledam ih.
Sjede jedno kraj drugog.
Mama se smije, on je
ozbiljan i tiho progovara:
“Mama ima tumor na
maternici, 56 cm prečnika,
ne znamo da li je
dobroćudni i hitno mora na
operaciju!” Ispada mi
telefon iz ruku i ne čujem
više ništa, ne razumijem
više ništa, nešto pričaju, ali
 ja ne razumijem. Izlazim
napolje, vrištim glasno.
Trčim po bašti. Ne znam ni
zašto, valjda, da podnesem

N A VRH

tu bol. Subhanallah, rak,

moja mama. Hoće li
umrijeti? Hoće li preživjeti
operaciju? Možda se
proširio na cijelo tijelo? Ma
nije to istina, ovo je samo
san. Imam ja još dosta tog
da mami kažem. Nisam bila
dobra kćerka. Nisam
slušala svaki njen savjet.
Ma ne, neće se mojoj mami
ništa desiti. Vraćam se u
kuću, oni su još uvijek na
telefonu i zovu me.
Uzimam telefon i pitam da

 
to nije neka šala, možda se
šale sa mnom? Polahko
sjedam na krevet, sabirem
misli. Šta moram uraditi?
Odmah moram rezervirati
let za Bosnu, to je prvo.
Moram ići u školu da djeca
dobiju slobodno, moram
nazvati muža i sve mu ovo
saopćiti.

OKTOBAR:
Spremamo stvari za Bosnu,
kćerke i ja. Prije nego što
krenem, moram svoju
odluku, koju sam donijela u
julu, saopćiti mužu.
Iskušenje sa mamom i
bolešću samo je bio još
veći dokaz da treba da
 ustrajem u svojoj odluci. A
da li je važno kako će ko
reagirati? Bitno je da li će
moja mama preživjeti i da li

N A VRH

ću ja stići na vrijeme da je
vidim.

Djeca su otišla spavati,

lagano počinjem razgovor
sa mužem. Kažem mu da
sam odlučila da promijenim
svoj život. Nisam
zadovoljna sadašnjim,
gušim se, ne mogu ovako
da živim. On me zabrinuto
pita: “Šta je u pitanju? Sve
ćemo zajedno riješiti.
Nemoj da se brineš.” Ustaje
i sjeda pored mene.

 
Odgovaram mu: “Ja želim
da se pokrijem. Ja želim da
nosim hidžab od
dvadesetog novembra.”

“Molim! Jesi li ti normalna?

Šta ti to meni radiš? Ti
hoćeš da se mi
razvedemo?” Gledam u
njega, sav je crven. On
nikad tako ne reagira, nikad
i ne povisi ton na mene.
Ustaje, izlazi iz kuće.
Poslije nekog vremena
vraća se smireniji. Kaže:
“To je samo trenutni hir. Kad
ti majka ozdravi, nećeš o
tome misliti.” Ja mu
govorim da ja već od jula
znam kad ću se pokriti.
“Proći će to tebe”, njegove
 su posljednje riječi na tu
temu.

BOLNICA:

N A VRH

Mama ide na operaciju.

Djeca i ja smo stigli. Mami
je puno lakše, ima našu
podršku i manje razmišlja o
operaciji. Ali, subhanallah,
tu nije kraj iskušenjima.
Djed, mamin otac, također
je bolestan, u bolnici na
drugom odjeljenju. Rođak je
dobio moždano krvarenje i
on je u bolnici. On je na
trećem odjeljenju. Cijeli dan
sam u bolnici,
elhamdulillah, nek oni samo

 
ozdrave, nije teško ići ni u
bolnicu.

Nakon nekoliko dana mama

može kući i kod kuće se
oporavlja. Djeca i ja
spremamo se nazad kući.
Djed ostaje u bolnici,
posljednji put ga vidim.

DVANAESTI
NOVEMBAR:
Godišnjica braka. Spremit
ću iznenađenje mužu,
mogli bismo na večeru
zajedno? Ujutro u 8 i 15
zovu me iz Bosne. Nije to
vrijeme kad oni zovu, tad
oni spavaju. Sigurno je
nešto bilo. Javljam se.
Opet ista priča, kako sam,
 gdje su djeca? Uredu,
spremna sam da čujem šta
je u pitanju. Brat progovara:
“Umro je djed, nije se

N A VRH

probudio iz narkoze!” Plač,

bol. Sve je to Allahova
odredba. Najvažnije da mu
Allah podari Džennet i
nama sabur.

DEVETNAESTI
NOVEMBAR:
Počinjem opet razgovor o
hidžabu s mužem i opet
potvrđujem svoju odluku.
Opet ista reakcija i svađa.

DVADESETI
NOVEMBAR:

 Odlazim na fakultet i vidim

rezultate. Položila sam

posljednji ispit sa
premaster studija. Sad
mogu upisati master.
Presretna sam. Zovem
muža i babu, naravno
ponosni su na mene.

PETNAEST DO
PET, VRIJEME
AKŠAM-
NAMAZA:
Muž se vratio sa posla,
večeramo. Ja mu opet
govorim: “Ako nam neko
večeras dođe u goste, ja ću
staviti mahramu”, (imam
samo jednu mahramu i
 jednu haljinu) i tu počinju
problemi. Optužuje me za
sve, da ja želim da rasturim
našu porodicu, da on to ne

N A VRH

može podnijeti, da ja imam

mahramu i da ja s
mahramom hodam napolju.
On će se stidjeti da ja
budem pokrivena. Želi
razvod od mene i uzet će
mi djecu, a ja se moram
vratiti odakle sam došla. U
tom momentu zvoni
telefon, gosti žele da dođu
u posjetu. Govorim im da
smo kod kuće i da ima
bujruma. Muž se sprema da
ide u prodavnicu i vodi
djecu sa sobom. Kaže da

 
ne zna na što je on sve
spreman, ali ovo ne
prihvata. Ljutito izađe iz
kuće i zalupi vratima.
Zvoni mi telefon, babo me
zove, subhanallah, šta sad
da mu kažem. Babo tiho,
onako kako sam i naučila
na njegov glas, pita me:
“Sine, je li istina ono što mi
je tvoj brat rekao?”
Odgovaram: “Babo, ja ne
znam šta ti je on rekao,
pretpostavljam, ali sve što
si čuo, istina je!” “Zar, sine,
da mi i ti to uradiš? Ja idem
sad da se ubijem.” U tom
trenutku veza se prekida.
Subhanallah, šta se ovo
dešava? A suze? Zašto ne
plačem? Gdje je onaj
 pritisak koji me godinama
pritišće i ne da mi disati?
Gdje je ona bol i plač za
svaku sitnicu? Zašto ne

N A VRH

plačem? Zašto se smijem?

Pa ja se razvodim, gubim
djecu, otac hoće da se ubije
radi mene. A ja, ja mirna.
Subhanallah, šta je ovo?

To je Allahova ljubav prema

Svojim robovima. Niko je
neće osjetiti dok se
iskreno ne preda Allahu.
Tad sam osjetila Allahovo
zadovoljstvo. Ne bih mogla
opisati riječima, i kad bih
pričala i kad bih govorila o
osjećajima, opet ih ne bih

 
mogla prenijeti.

Gosti ulaze na vrata. Muž je

blijed. Jedva naziva selam i
gleda u njih kako će da
reagiraju kad me vide. Ja
stojim iza njega i smijem
se. Ponosna na svoju crnu
dugu haljinu i svoju crnu
mahramu, bez šminke i bez
trunke parfema. Srce je
mirno i zadovoljno ovom
odlukom.

Već prije nego što sam se

pokrila polahko sam kroz
šalu nagovještavala da
žene i muškarci ne bi
trebali jedni drugima
pružati ruku i kako bih ja
voljela kad bi se to opet
kod nas uvelo, i već su svi
 muškarci shvatili da ja ne
želim njima pružiti ruku,
tako da mi je to bilo već
lakše. Žene koje su ušle

N A VRH

počele su da me ljube i
govore kako su ponosne na
mene, kako je lijepo tako
biti čvrst i takvu odluku
donijeti, a živjeti u
inostranstvu, kako u našem
mjestu nema nikog ko je
pokriven, a i da nijedna od
naših Bošnjakinja također
ovdje nema hidžab.
“Elhamdulillah, ja volim da
budem prva”, govorim im
kroz šalu i dovim Allahu da
i one budu kao i ja. Gosti
odlaze i situacija se

 
smiruje.
_________________

Narednih nekoliko dana,

ako sam trebala da uradim
neke obaveze, radila bih to
preko dana kad je muž na
poslu, a kad bi se on vratio,
skidala bih mharamu,
šminkala se i parfemisala,
da on ne bi primijetio
razliku. Ali kad bismo
izlazili, stavljala sam
mahramu, tad on ne bi
hodao sa mnom ili ne bi
nikako izlazio. Manje je
pričao o razvodu, a i manje
pričao protiv hidžaba. Ja
bih subotom išla na pijacu,
u veći grad, gdje bih mogla
da vidim pokrivene sestre.
 Koju god bih vidjela, ja bih
je poselamila. Polahko sam
shvatila koje mi sestre
odgovaraju na selam, a koje

N A VRH

me samo preko oka

pogledaju. One što nose
mahramu i helanke samo bi
od mene okrenule glavu, a
u očima onih koje nose
duge haljine i duge
mahrame vidjela sam
ljubav. Toliko sam željela
da ih sve zagrlim, da im
kažem da ih volim u ime
Allaha. Kad bih prošla
pored njih, selam im
nazvala i nasmijala im se.
One bi mi uzvratile, a ja bih
okrenula glavu da me ne

 
vide i plakala bih od sreće,
imam i ja nekog ko me voli,
takvu kakva sam. Bilo bi to
meni dovoljno za sedam
dana. Tako bih punila sebi
baterije, i opet jedva čekala
sljedeću subotu da ih opet
selamim.

Svakog dana molila sam

Allaha da mi pošalje nekog,
nekog ko će me podržavati
u svemu. Nakon mjesec
dana, zove me jedna
prijateljica i pita me jesam li
se pokrila. Prije toga
povremeno smo se čule,
ne svaki dan. Rekla sam da
jesam, počela je da plače
od sreće. Subhanallah,
kakva je to ljubav, a još je
 Allahova ljubav veća prema
meni. Nakon nekoliko dana
ponovo me zove i kaže mi:
“I ja sam se pokrila.”

N A VRH

Subhanallah, pa zar neko

može da bude sretniji od
mene! Daleko smo mi
jedna od druge, dijeli nas
sedamdeset kilometara, ali
naša su srca blizu. Od tog
momenta, ne prođe dan a
da se nas dvije ne čujemo.
Elhamdulillah. Volimo se u
ime Allaha, Allah mi je
poslao sestru koju nisam
imala.

MART:

 
Dolaze mi roditelji u
posjetu. Subhanallah, još
jedno iskušenje. Molim
Allaha da mi olakša.
Zamolila sam ih da, ako me
žele kritizirati, da to rade
kad muž nije kod kuće, već
kad je on na poslu.
Elhamdulillah, poštovali su
tu moju odluku. Babo bi
nekad nešto progovorio,
ako bih ga nešto pitala, ali
uglavnom je gledao
televizor, a u mene ne bi ni
gledao. Mama je stalno
pričala i stalno me
kritizirala. Jednog jutra
ustala sam i trebala sam da
odem do prodavnice. Prije
bi babo išao sa mnom, ali
kako su došli, on ne želi sa
 mnom ni izlaziti. Sišla sam
u dnevni boravak i zamolila
mamu da mi napravi
mahramu pozadi, jer nisam

N A VRH

mogla da je dohvatim, a ju
je uzela u ruke i strgnula sa
moje glave. Rekla mi je:
“Kako te nije sramota da to
nosiš, zar se ne stidiš?
Znaš li da se i djeca tebe
stide?” Rekla sam joj da su
moja djeca ponosna na
mene i da će, inšallah, i one
nositi hidžab. Napravila
sam mahramu i izašla iz
kuće. Poslije se situacija
malo smirila i nakon
nekoliko dana roditelji su
se vratili kući, u Bosnu.

 Prolazili su dani, pa i
mjeseci, sve je bilo bolje i
bolje, muž je polahko

počeo da klanja. Od jednog
namaza na dan, pa nakon
nekoliko mjeseci, počeo je
i pet namaza da klanja. Kad
bismo išli u prodavnicu,
išao bi kraj mene.

I te godine išli smo u

Bosnu. Naravno, dosta
pogrdnih riječi od familije, a
ponekad i podrška. Ali
nisam se ni obazirala na to.
Elhamdulillah, znala sam da
je Allah zadovoljan mnom.
Prošli su opet mjeseci i
mama me zove, kaže:
“Sine, ja sam stavila
hidžab!” Mislila sam da se
 šali, da to zaista nije istina,
ali, subhanallah, bila je
istina. Mama je ponosno
nosila hidžab i

N A VRH

elhamdulillah, nosi ga još

uvijek.
______________________

Prošli su dani, a i godine

poslije mog hidžaba, sve je
tako opet tiho, svi su
prihvatili moju mahramu i
mene. Ali ja sam osjećala
strah, subhanallah, strah me
Allaha, čudna mi ta tišina.
Navikla sam na iskušenja, a
i znam kad sam u iskušenju
da me Allah voli i
zadovoljna sam ja njima. On

 
neće nas iskušati onim što
mi nećemo moći podnijeti.
Hvala Allahu došao je
sedamnaesti maj, dvije i po
godine kako sam stavila
hidžab. Već danima me boli
glava. Doktor kaže da je
migrena, a već sam tri puta
bila kod doktora. “Bit će
sve uredu”, kaže.
Sedamnaestog maja me ne
boli glava. Čudno, hvala
Allahu da malo odmorim da
mogu razmišljati. Tri sata
poslije podne, nešto mi
puče u lijevom uhu, poče da
šušti. Pokušavam da vidim
broj doktora, ne znam da
pročitam, vidim slova, ali ih
ne razumijem. Pokušavam
upisati ime doktora na
 Google, ali ne znam da
pišem. Uvijek izlazi nešto
nepoznato.

N A VRH

Prepoznajem broj muža,

nazovem ga. Kažem mu da
mi nije dobro, nešto se sa
mnom dešava, da odmah
dolazi kući. Stanem da
klanjam. U momentu kad
predajem selam neko zvoni
na vrata, ambulanta. Kažu
da su došli zbog nekog.
Govorim im da je zbog
mene, da se ja ne osjećam
dobro. Pritisak mi je 120 sa
80, previsok za mene, za
druge normalan, ja im
kažem da je previsok, oni

 
uporno govore da je
normalan. Zovu mog
doktora i on kaže da imam
migrenu, da se moram
odmoriti. Uporno im
govorim da nisam dobro,
da se nešto u mojoj glavi
dešava, da ne mogu da se
prepoznam, ne mogu svoje
misli da saberem. Govorim
im da me voze u bolnicu,
da moram hitno u bolnicu.
Stavljaju me u auto i
odvoze. Dolazimo u
bolnicu, sve razumijem i
znam šta mi govore. Ali ja
želim da moj muž bude kraj
mene, ne želim da budem
sama.

Traže njegov broj, ja im

pokušavam reći, ali je
 netačan. Dolazi doktor pita
me datum rođenja, ja ne
znam. Pitaju me prezime, ja
opet ne znam. Postaje mi

N A VRH

sve crno i više ništa ne

vidim i ne čujem. Ponovo
se budim, vidim da su
djeca i muž tu i doktori oko
mene. Subhanallah, taj
osjećaj ne bih znala opisati,
kakva je to Allahova moć.
Osjećam da ležim na
krevetu i znam da su oni
svi oko mene, ali sam ja
tako daleko, kao da ih
napuštam. Sjećam se da
sam mužu rekla da djeca
izađu, da me ne bi vidjele
ako preselim, da ne bi

 
imale traumu. Opet crnilo i
opet ništa više ne znam.
Poslije me voze u kolicima,
da mi snimaju glavu.
Moždani infarkt i
moždano krvarenje, ali ja
ne razumijem šta oni
pričaju, ja samo govorim da
ja moram ići djeci, one su
same. Odveli su me na
intenzivnu njegu. Prva
dvadeset četiri sata bila su
mi kritična. Povremeno
sam se budila i svaki put
pokušavala da ustanem da
klanjam, ali moje ruke, noge
i moja glava nisu se
pomjerali. Vidjela sam da je
tu jedna sestrica i moj muž.
U jednom momentu došla
je moja prijateljica i
 osjećam njenu ruku na
obrazu i suze na mom licu i
opet je sve crnilo. Bio je to
utorak.

N A VRH

U srijedu me opet negdje

voze kroz bolnicu, već ne
mogu da pričam, razumijem
ponešto, znam i vidim da
će mi raditi EMRI, ali ja to
ne smijem. Ja sam
klaustrofobična. Ali kako da
kažem kad ne znam da
pričam? Suze se slijevaju
niz obraze. Taj čovjek koji
je tu pokraj mene kaže da
se ne brinem, da je on tu i
da ga mogu dozvati u
svakom momentu ako

 
pritisnem neku lopticu. Ne
znam koliko je vremena
prošlo od tog momenta,
odjednom se sve utišalo,
otvorila sam oči i sve je
tamno. Subhanallah, je li
ovo kabur? Panično
počnem pritiskati tu lopticu.
Ovaj put čekaju me dvije
sestrice. Počinjem
povraćati. Odvoze me u
sobu. Primam krv, infuziju i
morfij protiv bolova. U tim
danima povećalo mi se
čulo mirisa, mogla sam da
osjetim sa hodnika ko mi
dolazi i čiji je čiji miris kože
i parfema.

Muž je javio u Bosnu da ne

zna da li ću ja preživjeti i u
kakvom sam stanju, mama
 je već u srijedu krenula. U
četvrtak je bila kod nas.
Nisam je mogla dobro
vidjeti, ali sam osjetila njen

N A VRH

miris. Puno je plakala. Od

tog dana babo je počeo da
klanja svih pet namaza,
elhamdulillah.

Dani su prolazili, polahko

sam se počela oporavljati,
prvo sam počela pričati,
zatim sam mogla čitati po
jednu rečenicu, nakon tri
sedmice mogla sam
pročitati i cijelu stranicu.
Poslije mi se vratilo i
pisanje. Više sam znala
engleskih riječi u tom

 
momentu nego bosanskih
ili jezika koji sam zadnji
učila. Subhanallah, kakva je
to Allahova moć, a dugo
nisam engleski koristila.
Dva mjeseca sam bila u
bolnici. Kad sam izašla iz
bolnice, u potpunosti sam
bila zdrava. Mogla sam da
vozim bicikl šest
kilometara, da vozim auto,
da pišem na oba jezika.
Naravno, neke riječi sam
opet morala učiti, ali dosta
se toga vratilo. Nakon šest
mjeseci položila sam svoj
posljednji ispit na
magistarskom i postala
magistar u svojoj struci.

Danas sam u potpunosti

zdrava, ne pijem nikakve
 lijekove, povremeno imam
glavobolje, ali to je
normalno, kad se umorim.
Pišem tekstove i radim za

N A VRH

jednu ustanovu za djecu i

mlade. Naravno, ponosno
nosim svoj hidžab.
________________

Hvala Allahu na svakom

iskušenju. Zaista je
neizmjerna moja jzahvala
Njemu na ovom iskušenju.
Ja Ga molim da ovo bude
samo dobro za mene na
Sudnjem danu, a ne protiv
mene. Molim Ga da mi
oprosti grijehe koje sam
počinila i da me uvede u

 
Džennet. Ne bojim se ja,
subhanallah, smrti, bojim
se da mi Allah neće
oprostiti i da me neće
uvesti u džennetske
ljepote. Sad kada
razmišljam, kad bi mi Allah
dao ovo isto, opet bih sve
podnijela samo radi
Njegovog zadovoljstva.

Molim Allaha da ovo bude

svima samo stimulans i
motivacija da ustraju na
Allahovom putu, da sestre
koje nemaju mahramu, da je
stave, bolje sad nego
poslije. Mi zaista ne znamo
kad će nas smrt zadesiti.
Molim Allaha da nas uputi
na pravi put i da nas ojača
na Svom putu!
 Piše: A. S. (ime poznato
redakciji)
www.el-asr.com 
N A VRH

Podijeli sa drugima i
zaradi sevap:

Ukoliko pronađete
gramatičku grešku,
OZNAČITE TEKST i prijavite
tako što ćete pritisnuti
Ctrl+Enter kada je tekst
označen.

 PREPORU ČU JEMO
VA M

Dobila Ovako Pokriješ
sam sam li se,
znak od zavoljela nećemo
Gospoda hidžab moći
u snu ostati
zajedno

NAJČITANIJI
ČL ANCI NA
PORTALU
Islamske Android
aplikacije
 “Čudesna“ dova: Ko prouči
ovu dovu Allah, dž.š. će mu
dati izlaz iz situacije u kojoj
se nalazi

N A VRH

Šta kvari i šta ne kvari

   post?!

Dova za olakšanje od briga

i stresa

23 pitanja i odgovora o
propisima posta (važno za
znati)

Od sutra (19.06.2023)
nastupaju najbolji dani u
godini – Kako ih
iskoristiti?!

Znam ljude kojima je ova

dova otvorila vrata
Allahove milosti

 