Pitanja za ispit iz kolegija Vizualne komunikacije (C izborni kolegij)

Akad. god. 2021./2022.

1. Objasnite tezu Donalda Lowea da percepcija ima povijest i kako se, prema tom
autoru, dijele razdoblja povijesti percepcije?

Donald Lowe tvrdio je kako percepcija ima povijest te kako du društvene klase imale posebne
percepcije o svijetu, napravio je tablicu koja je bila sačinjena od 5 razdoblja povijesti
percepcije:
- Prvo razdoblje obuhvaćalo je srednji vijek gdje je u stvari dodirivanje i slušanje imalo
veću vrijednost od gledanja
- Drugo razdoblje i razdoblje renesanse gdje vid preuzima prevlast
- Treće razdoblje je razdoblje posredničkog društva koje se odnosi na prikaz u prostoru
tj buržoasko društvo
- Četvrto razdoblje jest razdoblje „produženja vida“ koje u stvari obilježava izum
fotografije
- Peto razdoblje je razdoblje dvadesetog stoljeća gdje je elektronička kultura, tj dolazi
do eksploatacije vida i zvuka.

2. Prema Normanu Brysonu, kakva je razlika između viđenja i vizualnosti i kakve su

kulturološke implikacije te razlike?

Viđenje je fizičko tj to je fiziološki proces utjecaja svjetlosti na oči- to je ustvari ono što mi
vidimo očima, dok je vizualnost ustvari društveni proces- to je podruštvljeno gledanje- slika
koju mi stvaramo u našem mozgu na temelju onoga što vidimo uz informacije i znanja koja
posjedujemo.

3. Što su to ikonološke konvencije prikazivanja i kakvu imaju ulogu u religijskoj

umjetnosti zapadne Europe? Navedite primjer.

Umjetnikovo prenošenje znanja do gledatelja ovisi o zajedničkim konvencijama (velika

okupljanja). Umjetnik kako bi lakše prenio znanje u svoje slike stavlja atribute- to su rekviti
koji u stvari olakšavaju prepoznavanje likova slike poput kršćanskih svetaca ili pak
mitoloških likova. Konvencije poprimaju važnu ulogu u lakšem prepoznavanju kršćanskih
svetaca te mitoloških likova. Na primjer Svetog Jurja koji je zaštitnik Londona rijetko kad
prepoznamo po njegovom izgledu nego po tome što je gotovo uvijek prikazan kako ubija
zmaja; Sveti Petar drži ključeve, Sveti Franjo je okružen životinja itd. Osim u vjerskim ili
mitološkim opisima uporaba atributa dio je i sadašnjice primjerice magarac označava glupost,
sova mudrost, vaga pravdu itd.
4. Objasnite funkciju estetskog zadovoljstva u vizualnom prikazu. O čemu može ovisiti
naš užitak gledanja?

Uživanje je proces kojim nas vizualna kultura privlači i uvjerava da slušamo neke određene
informacije, naš užitak gledanja dosta ovisi o našim mislima jer mi našim mislima dajemo
prevelik značaj za nešto što nam se sviđa i rijeko kad idemo u potragu za nečim novim što bi
nam moglo pružiti zadovoljstvo jer bi narušilo naš trenutni užitak.

5. U kakvom su odnosu subjektivni i objektivni aspekti lijepog?

Aspekti lijepog mogu biti kulturno određeni ali da postoje društveni dogovor oko toga što je
lijepo a što ne ili što je normalno a što nije u smislu čovjekova tijela. Ljepota i ružnoća su
drugačije od užitka jer se užitak odnosi na onoga koji gleda, a ružnoća i ljepota su atributa
objekta.

6. Možemo li pojam ljepote primijeniti na suvremenu umjetnost i na koji način?

Estetika potječe od riječi „ona koja se odnosi na lijepo“. Ljepota nije sadržana samo u
vizualnoj kulturi (filmovi, kazalište) nego je možemo pronaći u stvarnom životu npr cvijeće
pejzač pa se ta ljepota koja se nalazi u stvarnom životu može prenijeti na suvremenu
omjetnost npr uslikamo neko svijeće i ta slika koristi to cvijeće kao pojam ljepote....

7. Pod kojim uvjetima "ružno" postaje "lijepo" i kako biste objasnili odnos tih dviju
kategorija?

Ljepotu označavamo kao savršenstvo oblika dok je ružnoća nesavršenstvo. Dok je nekima
ružnoća primjerice nekog predmeta oznaka za gadost drugima je u stvari divljenje. Kao
primjer možemo dati kič koji većina ljudi smatra kao oznaku za ružnoću dok je drugima on
sami izvor mode te se služe njime svakodnevno bez misli kako nemaju smisla u modu. Što
nas dovodi do zaključka da je u stvari nešto lijepo ili ružno onoliko koliko svaki pojedinac na
to gleda.

8. Objasnite tezu Johna Bergera "muškarci djeluju, a žene se pokazuju". Što ona znači
za povijest zapadne umjetnosti?

Žene uvijek trebaju imati nadzor nad time tko su i kako se ponašaju jer u stvari na temelju
toga ih vide svi u društvu a osobito muškarci. Moraju voditi računa o svojem držanju,
odijevanju, razgovoru jer muškarci ih promatraju i procjenjuju prije samog djelovanja.
Problematika doga jest u tome što to može znatno utjecati na ponašanje koje će muškarac
imati prema ženi. U umjetnosti žene su bile uvijek ponavljani objekt promatranja tj akt.
Recimo u prikazu Adama i Eve gdje nakon zabranjenog voća postaju svjesni goloće. Ženu se
optužuje i kažnjava jer se prepustila muškarcu dok je muškarac prikazan kao Božji poslanik.
9. Prema Kennethu Clarkeu, koja je kulturološka razlika između nagosti i goloće?

Biti nag znači biti bez odjeće, bez krinke, nagost se otkiva dok se goloća smatra oblikom
umjetnosti. Golotinju stvara um ona je ponuđena i osuđena je na to da se nikada ne gleda kao
nagost.

10. Opišite razliku prostorne i vremenske dimenzije kazališnog i filmskog djela.

Kod filmova imamo dato vrijeme i prostor održavanja te mi doživljavamo radnju u skladu s
tim. Film nas vodu u četvrtu dimenziju tj dimenziju vremena. U filmskom djelu osjećamo
veću slobodu te osjećaj sudjelovanja upravo zbog efekata filma. Vidimo sve što vidi kamera
te kamera postaje mi.
Kod kazališnog djela vrijeme i prostor radnje doživljavamo u odnosu na realno vrijeme jer
bez obzira je li priča iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti mi je doživljavamo u tom trenutku
i ona se odvija ispred naših očiju. Nemamo pretjeranu slobodu, tijekom izvedbe mi možemo
pogledima promatrati oko nas ali naše tijelo ostaje na jednom položaju. Dramu gledamo s
fiksne točke iz fiksnog kuta. Svaka radnja je realna radnja na primjer da glumac usipa vodu
radi to na način na koji bi i mi u realnom vremenu to radili.

11. Kako biste protumačili mit o fotografskoj istini? Što je istinito, a što lažno, što je
subjektivno, a što objektivno u mediju fotografije?

Fotografija je preslika stvarnosti to je trag stvarnosti otkinut od korica života. Fotograf je taj
koji odlučuje što će slikati i koji slika. Subjektivni aspekti fotografije kose se s objektivnim
aspektima stroja koji se pripisuju mehaničkim i elektroničkim slikama. Fotografije se koriste
kao svojstven dokaz istine ili lažni. Primjerice:fotografije se rabe kao svojstveni dokazi na
sudu koji ukazuju na istinu neke tvrdnje ili pak laž, u obiteljskim albumima mogu biti dokaz
nekog okupljanja ili pak proslave, a mogu biti i dokaz da je netko živ u nekom razdoblju.

12. Na koji način slike kao reprezentacije postaju kulturološke ikone? Navedite neke
primjere "ikoničkih slika".

Ikona je slika koja se odnosi na nešto izvan svojih individualnih sastavnica za nešto ili nekoga
što ima veliko značenje velikom broju ljudi. Ikone predstavljaju univerzalne koncepte emocija
i značenja te potiču želju i užitak. Primjeri ikoničnih slika su:
- Fotografija fotografkinje D. Lange koja prikazuje ženu koja je očigledno majka
tijekom migracija iz Kalifornije 1930ih, ta je slika ikona velike depresije Sjedinjenih
država;
- fotografija Marilyn Monroe kao ikona glamura.
13. Što to znači da ljepota danas više ne počiva u predmetu, nego izvan njega?

Na ljepotu se više ne gleda kao univerzalnu kvalitetu nekog predmeta nego se gleda tako reći
šira slika. Upravo ona teza „ljepota je u oku gledatelja“ može se primijeniti sada jer ono što je
lijepo ovisi od pojedinačne percepcije tj. mišljenja.

14. Kako funkcionira model prisvajanja značenja i zašto je on ključan za suvremenu

kulturu?

Prisvajanje predstavlja preuzimanje nečega bez dozvole te se smatra krađom. Kulturno

prisvajanje je proces tako reći posuđivanja i mijenjanja značenja kulturnih proizvoda, slogana,
slika ili pak modnih elemenata. Kulturno prisvajanje prilično su uspješno rabili umjetnici koji
su željeli izraziti protivljenje dominantnoj ideologiji. Ponekad prisvajanje može funkcionirati
kao sredstvo prerade samo povijesti umjetnosti.

15. Što je to Lacanova faza zrcala i zašto je ona važna za suvremene teorije o filmskom
gledatelju?

Lacan nam govori kako bebe u starosti od 18 mjeseci prolaze razvojnu fazu koja uspostavlja
temeljne aspekte njihovog poimanja samih sebe i odvojenosti od drugih bića, počinje
prepoznavati ljude oko sebe i razlikovati ih na primjer majku itd. U fazi zrcala kad beba vidi
sjenu koja se ogleda u ogledalu on će je vidjeti i prepoznati će sebe. U fazi zrcala on formira
svoj ego putem procesa gledanja zrcalne slike.
Dio očaranosti filmom je u tome što zatamnjeno gledište i uvjeti gledanja zaslona nalik zrcalu
potiču gledatelja na povratak u stanje djeteta.

16. Što je to tehnološki determinizam i zašto ga spominjemo u kontekstu razvoja

tehnologija vizualne reprodukcije?

Tehnološki determinizam jest vjerovanje da tehnologija određuje društveni učinak i promjenu,

da je autonomna te stoga odvojena od društvenih događaja. Tehnologije su značajno utjecale
na društvo no i one same su proizvod svojih društava i vremena. Primjerice fotografija je
jedna od pojava vizualne tehnologije jer je odgovarala određenim novim društvenim
konceptima.
17. Objasnite tezu Waltera Benjamina da mogućnost tehničke reprodukcije oduzima
umjetničkim djelima auru jedinstvenosti.

Postoji veliki broj tehnologija koje mogu proizvesti više sličnih slika. Benjamin je govorio
kako je tehnološka promjena utjecala na zajedničke umetnosti u društvu. Na primjer umjetnici
bi u prošlosti često stvorili više verzija jedne slike, a postojala je tradicija stvaranja replika i to
najčešće od strane samog umjetnika ili pak pod njegovim nadzorom, međutim pojavom
reprodukcije ta je praksa nestala. Umjesto toga dolazi do ponovnog potvrđivanja
jedinstvenosti neke slike. Benjamin je tvrdio da je jedinstveno umjetničko djelo imalo
posebnu auru te da je njegova vrijednost proizlazila upravo iz njegove jedinstvenosti te uloge
u ritualu (mogla je imati i neku svetu vrijednost).

18. Kako opisujemo virtualni prostor u odnosu na kartezijski?

Kartezijski prostor je prostor koji možemo matematički mapirati i izmjeriti dok virtualni ne
možemo, virtualni prostor je prostor stvoren digitalnim i elektroničkim tehnologijama, ti
prostori znači nisu fizički prostori, njih je definiralo računalo. Virtualni prostor može se
smatrati dramatičnom promjenom prostora, prikaza i slika koje smo poznavali.

19. Objasnite pojmove medija, masovnih medija, jednosmjernih i višesmjernih medija.

Mediji se odnose na skup komunikacijskih djelatnosti i tehnologija koje zajedno stvaraju i šire
javne vijesti, zabavu i informacije. Mediji su televizija, radio, megafon pa čak i naš glas.
Medij ne zahtijeva nužno tehnologiju.
- Masovni mediji su mediji namijenjeni široj publici za koju se smatra da ima
zajedničke interese. To je termin koji se često odnosi na načine na koji publika prima
novosti o događaju na dnevnoj bazi.
Jednosmjerni mediji ne omogućuju interakciju s gledateljima/ slušateljima (televizija, radio)
ali doprinose osjećaju zajedničke publike među gledateljima. Višesmjerni mediji (dvosmjerni
mediji) poput interneta omogućuje razmjenu i preoblikovanje informacija između mnogo
sudionika, nudi neki oblik interakcije.

20. Što je to društvo spektakla i što je osnovni element njegovog funkcioniranja?

Društvo spektakla osnovano je 1967.godine Guy Debord. Skupinu su činili društveni

teoretičari povezani sa starim pokretima futurizma, dadaizma i nadrealizma. Oni su željeli
obrisati razliku između života i umjetnosti, i tražili su stalnu transformaciju življenog
iskustva. Debord je iznio ideju spektakla kao svjetsku viziju koja je izgradila društveni odnos
među ljudima u kojima su središnje mjesto zauzimale slike i aktivnosti gledanja. Tvrdio je da
je sve što je nekad izravno doživljeno postalo pukim prikazom.
21. U kontekstu navedenih teza Susan Sontag, kako komentirate ulogu suvremenih
medija (fotografija, televizije, interneta) u prenošenju istine o stvarnim događajima.
Imaju li slikovni mediji objektivnost?

Uvijek je postojala mogućnost da fotografija iskrivi stvarnost. Za sliku ili crtež kažemo da je
krivotvorena ako otkrijemo da nije načinjena od strane autora kojemu je pripisana, fotografiju
ili film koji je prikazan na televiziji ili pak dostupan na internetu smatramo krivotvorenim ako
ne prikazuju ono što se uistinu dogodilo te tako gledatelja dovode u zabludu. Slikovni mediji
su uvijek povezivali dvije kontradiktorne osobine s jedne strane posjedovali su ugrađeno
svojstvo objektivnosti dok su s druge strane uvijek prikazivali nečiji point of view. Oni su
uvijek bili neporeciv otisak stvarnosti osobito jer ga je načinio stroj a ne čovjek.

22. Što je potrošačko društvo i kako nastaju robni fetiši?

Potrošačko društvo je društvo u kojem je pojedinac okružen i suočen s velikim izborom roba
čije se karakteristike neprestano mijenjaju. Oglašivači nemaju potrebe stvarati nove reklame
za proizvode ako su oni stalno isti te se prodaju istim strategijama. Kod potrošačkog društva
postoje velike razlike između veličine društvene i fizičke udaljenosti između same
proizvodnje te njihove kupovine i uporabe (onaj tko sudjeluje u stvaranju automobila može
živjeti dalje od mjesta gdje se automobil prodaje te nikad ne biti u mogućnosti da si priušti taj
automobil).
Robni fetiš se odnosi na proces kojim se masovno proizvedena roba lišava značenja svoje
proizvodnje te se zatim ispunjava novim značenjem na način koji manifestira proizvod i
pretvara ga u fetiš. Primjerice nigdje na dizajnerskoj košulji nema konteksta o tome kako je
nastala, tko ju je sašio u kojoj tvornici je proizveden materijal itd, umjesto toga na nju je
prišiven logo te je povezan s reklamama koje preplavljuju svakodnevno u medijima.

23. Objasnite funkciju branda i kako on pridonosi osjećaju pripadanja kolektivu u inače
radikalno individualiziranim društvima zapada.

Brand je poznato ime proizvoda bez obzira jel mi posjedujemo taj proizvod ili ne te imamo li
uopće namjeru kupovine tog proizvoda. Da bi neki proizvod postao brand mora mu se
reklamom dati tj. stvoriti određena vrijednost. Mora imati određene atribute, prikazivati
određeni način života te stvoriti sliku svojeg potencijalnog potrošača.
Dosta osoba na temelju nekog branda stvara svoj identitet koji se ne mora odnositi samo na
robu već može biti označitelj stila ili pak svoje kulture.
Primjerice 1990.-ih Nike znak bio je sveprisutan i to ne samo u SAD-u nego i u Europi pa i u
nekim gradovima trećeg sviejta. Kao globalni brand koji ne označava samo sport nego i
određeni način kvalitetnog sportskog života, Nike je razvio zaštitni znak da njegovi proizvod
postaju gotovo univerzalni označitelj modne kulture mladih, u toj mjeri da je bilo rasprava i
pretjeranoj izloženosti njihovo logotipa.
24. Kako bismo mogli definirati razliku između mode i povijesti odijevanja?

Moda se opisuje kao određeni način odijevanja koji se pojavio u Europi sredinom srednjeg
vijeka. Njezin razvoj bio je povezan sa širenjem gradova i postupnim uspostavljanjem
kapitalizma. Iako su raniji oblici odijevanja i ukrašavanja bili donekle povezani s modom te
imali su specifično značenje unutar nekog društva ili kulture ne bismo ih trebali razlikovati
sustavom odijevanja kojeg nazivamo moda. U modi se radi tako reći o „promjeni radi
promjene i iluzije novine“ što se čini prikladnim načinom za razlikovanje zapadnog načina
odijevanja srednjeg vijeka do danas gdje su recimo indijski sari i japanski kimono ostali
relativno ne promijenjeni stoljećima.

25. Kako moda određuje identitet u odnosu na sustav mode, a kako u odnosu na
potrošnju?

Sustav mode koristan je jer obuhvaća i pozitivne i negativne aspekte mode. Omogućava nam
zamišljanje industrije koja besramno iskorištava radnike u lošim tvorničkim uvjetima, koji
istovremeno stvaraju vrlo lijepe, elegantne i privlačne predmete. Krajem dvadesetog stoljeća
došlo je do širenja profila mode u okviru različitih popularnih medija, što je značajno utjecalo
na prirodu modne industrije i način na koji su se potrošači uključili u modu. Moda je sve
manje obuhvaćala samo odjeću, idealizirale su se i modne industrije, kuće te časopisi poput:
Vogue, Vanity, Fair koji nudi ženama redovitu mogućnost uključenosti u modnu slikovitost i
njezin potencijal za stvaranje fantazije i bijega odnosno samoostvarenja. Ti časopisi su
odigrali ključnu ulogu u razvoju i promicanju vrijednosti potrošačke kulture dvadesetog
stoljeća. Kultura mladih uvijek je zauzimala mjesto unutar sfere potrošnje odnosno identitet
mladih nikad nije postojao bez uključivanja u potrošačka tržišta.

26. Nabroji najmanje tri teorije vizualne percepcije i jednu od njih objasni te potkrijepi
primjerom.

Tri teorije vizualne percepcije su: konstruktivistička, perceptualna i geštalt.

Geštalt psihologija(teorija)- geštalt je riječ njemačkog podrijetla koja u prijevodu znači oblik
ili forma. Općenito se prevodi na način na koji se stvari postavljaju ili sastavljaju u cjelini. U
području psihologije, gestalt se preciznije opisuje kao obrazac ili konfiguracija. U tom
kontekstu obuhvaća ljudski um i ponašanje u cjelini i povezan je sa iluzijama.

Primjer : Rubinova vaza- Edgar Rubin je predložio da grupa povezanih objekata može
mentalno biti shvaćena kao objekt tj figura. Kod rubinove vaze ovisno o načinu na koji
promatramo sliku možemo vidjeti ili dvije siluete okrenute jedna ka drugoj ili vazu.
27. Što su to stereotipi i predrasude? Navedi jedan stereotip ili predrasudu koju
poznaješ i objasni primjerom.

Stereotipu su generalizacija o grupi ljudi, gdje se neke osobine prepisuju gotovo svim
članovima te grupe, neovisno o stvarnim razlikama između članova. Stereotipi ne moraju bit
negativni, što više postoji veliki broj pozitivnih stereotipa. Primjerice: svi Britanci piju puno
čaja, svi Afroamerikanci su dobri u sportu, žene su bolje u crtanju dok su muškarci bolji u
fizičkim poslovima itd.
Predrasude su neprijateljski ili negativni stavovi prema pripadnicima prepoznatljive skupine
ljudi koji se zasnima isključivo na njihovom članstvu u toj grupi, predrasude obuhvaćaju
emocionalnu sastavnicu. Primjerice rasizam, seksizam, homofobija...

28. Što su to simboli, kako komuniciramo simbolima i u kojim situacijama simboli mogu
biti problematični? Navedi primjer.

Simbol je svaki fenomen kojemu je društveno ili kulturno pripisano neko značenje, to je
mehanizam komunikacije kojeg koriste samo ljudi. Simbol je riječ ili izraz proširenog
značenja na primjer srce je ljudski organ ali isto predstavlja ljubav. Komunikacije je
neizostavan dio u ljudskom životu, svaki dan komuniciramo, verbalno i neverbalno. Simboli
su oduvijek prisutni u komunikaciji, još od davnih crteža po pećinama do današnjih dana kada
se suvremena komunikacija temelji na znakovima i simbolima. Oni su neizbježni u
svakodnevnoj komunikaciji. Simboli su se isprepreli u našoj komunikaciji te nam omogućuju
da komuniciramo bez riječi uporabom simbola ili primjerice emotikona.
Problematika simbola jest što značenje simbola može varirati od kulture do kulture kao na
primjer svastika. Svastika je križ s četiri jednaka kraka u bliskoj prošlosti imala je značenje
koje danas recimo nosi bubamara ili djetelina s četiri lista te potkova što znači da je donosila
sreću. Zatim predstavljala je ciklus vječne obnove i sreće. Svastika je u jako kratkom vremenu
dobila novo loše značenje tijekom vladavine Hitlera kada je označavala nacizam tako da je od
simbola sreće postala simbolom nesreće i stradanja mnoštva ljudi.