SVETLOBA

PANTEON
• 2.st, arhitekt Agrippa
• Najveći i najljepši rimski hram – hram centralnog tipa, kružne osnovice s jedinstvenim prostorom
iznad kojeg je uzdignuta kupola (promjera 43,5 m). Ime mu kaže da je posvećen svim bogovima.
• Na vrhu kupole nalazi se otvor – oculus, promjera 8,92 m., koji osvjetljuje unutrašnjost.
• Kiša ne pada kroz oculus (otvor na vrhu) Panteona
• Svjetlost koja prolazi kroz oculus dramatično osvjetljava unutrašnjost Panteona, stvarajući
dinamičan efekt koji se mijenja tijekom dana. Kako se Sunce kreće po nebu, svjetlosni snop koji ulazi
kroz oculus pomjera se po unutrašnjim zidovima i podu, naglašavajući različite dijelove građevine u
različito vrijeme.

RODEN CRATER, CRATERS EYE, JAMES TURRNELL

▪ "Crater’s Eye" je jedna od značajki unutar Roden Cratera, koja služi kao
promatrački prostor usmjeren na nebo.
▪ Svjetlost igra ključnu ulogu u Roden Crateru; Turrell koristi prirodno svjetlo
ne samo kao medij, već i kao materijal. Promjene svjetlosti tijekom dana i
noći, kao i tijekom različitih sezona, mijenjaju percepciju prostora unutar
kratera.
▪ "Crater’s Eye" i ostali dijelovi kratera konstruirani su tako da omogućavaju
posjetiteljima da promatraju nebeska tijela, svjetlosne fenomene i promjene
u atmosferi na načine koji bi inače bili nevidljivi golim okom.

NUK, JOŽE PLEČNIK, 1940

▪ Arhitektura knjižnice odražava Plečnikovu težnju za stvaranjem prostora koji nije samo
funkcionalan, već i inspirativan, te služi kao simbol nacionalnog identiteta i znanja.
▪ Svjetlost igra iznimno važnu ulogu u dizajnu NUK-a, posebno u glavnom hodniku i velikoj čitaonici.
Glavni hodnik karakterizira dramatična igra svjetla i sjene, stvorena kroz upotrebu prozora i otvora
koji su pažljivo postavljeni kako bi kontrolirali protok prirodnog svjetla unutar zgrade. Ovaj dizajn
stvara posebnu atmosferu i naglašava monumentalnost prostora.
▪ Velika čitaonica posebno je istaknuta upotrebom prirodnog svjetla koje prodire kroz velike prozore
postavljene visoko na zidovima, omogućavajući difuzno
osvjetljenje koje ravnomjerno osvjetljava čitalački prostor
bez ometanja korisnika direktne sunčeve svjetlosti.
▪ Osim što pruža optimalne uvjete za čitanje i učenje,
prirodno svjetlo također naglašava arhitektonsku ljepotu
prostora, ističući detalje poput korištenja različitih
materijala, stupova i lukova.
CAJA GENERAL DE AHORROS, GRANADA, CAMPO BAEZA, 2001
▪ predstavlja remek-djelo minimalističke arhitekture i filozofiju dizajna koja teži esencijalnosti, čistoći
formi i prostoru ispunjenom svjetlošću
▪ Svjetlost igra ključnu ulogu u stvaranju atmosfere i definiranju prostora. Manipulira prirodnim
svjetlom kroz pažljivo postavljene otvore, stvarajući dramatične efekte svjetla i sjene koji dinamički
transformiraju interijer tijekom dana.
▪ Prozori i svjetlarnici su dizajnirani da maksimiziraju unos dnevne svjetlosti, a istovremeno
minimiziraju izravno sunčevo zračenje, stvarajući prostor koji je vizualno udoban i energetski
učinkovit.
▪ Unutrašnjost zgrade karakterizira upotreba bijelog kamena i betona, koji djeluju kao platno koje
hvata i reflektira svjetlost, dodatno pojačavajući osjećaj svjetlosti i prostranosti. Dizajn naglašava
horizontalne i vertikalne linije, stvarajući snažan vizualni ritam koji vodi posjetitelje kroz prostor.

 

DUNAJ, SECESSION, DOUBLE BLIND, ROBERT IRWIN, 2013

▪ Instalacija umjetnika Roberta Irwina, postavljenu u povijesnom prostoru Bečke secesije
▪ "Double Blind" specifično je dizajnirana za prostor Bečke secesije i predstavlja seriju prozirnih,
poluprozirnih i reflektirajućih panela postavljenih unutar galerije.
▪ Ovi paneli stvaraju složene vizualne i prostorne efekte, manipulirajući prirodnom i umjetnom
svjetlošću unutar prostora. Kroz promjene u osvjetljenju i kretanju posjetitelja kroz instalaciju, Irwin
stvara dinamično iskustvo koje neprestano mijenja percepciju prostora i svjetlosti.
▪ Posebno, svjetlost u "Double Blind" igra ključnu ulogu u oblikovanju iskustva. Instalacija koristi
svjetlost kako bi razotkrila i sakrila elemente, stvarajući dojam dubine, pokreta i promjene koji
izaziva posjetitelje da ponovno procijene svoje iskustvo prostora.
▪ Svjetlost se ne koristi samo kao sredstvo za osvjetljavanje ili ukras; ona postaje integralni dio
umjetničkog djela, suptilno vodeći gledatelja kroz proces otkrivanja i promišljanja o percepciji i
stvarnosti

TERMALNO KOPALIŠČE, VALLS, PETER ZUMTHOR, 1996

▪ Projekt je zamišljen kao suptilna integracija u prirodni krajolik, koristeći lokalni kamen valser kao
osnovni materijal, što objektu daje osjećaj trajnosti i povezanosti s okolinom. Upotreba
svjetlosti u Therme Valsu ključni je element dizajna, stvarajući atmosferu mira
▪ Svjetlost se filtrira kroz pažljivo postavljene otvore stvarajući igru svjetla i sjene koja se mijenja
 tijekom dana i godišnjih doba. Ova dinamička interakcija svjetlosti naglašava teksturu materijala
i obogaćuje iskustvo prostora, dovodi do osjećaja unutarnjeg mira i povezanosti s prirodom.
▪ Prirodno svjetlo ulazi u kupalište kroz različite otvore: od uskih proreza do
većih prozorskih površina, pa čak i kroz krovne svjetlarnike. Ovi otvori su
strateški raspoređeni kako bi kontrolirali količinu i kvalitetu svjetlosti koja
prodire u unutrašnjost, stvarajući raznolike svjetlosne ambijente u različitim
dijelovima kompleksa.
▪ Svjetlosni efekti variraju od difuznog, mekog svjetla do dramatičnih snopova
svjetlosti koji naglašavaju teksture kamena i vode. Ova igra svjetla i sjene
dodaje dubinu prostoru i stvara dinamičan, ali smirujući vizualni doživljaj.
Svjetlost također isticanje geometrije prostora, naglašavajući čistote linija i
materijala.
▪ Zumthor također koristi refleksiju vode da pojača efekte svjetlosti, gdje se
svjetlosni zraci odbijaju od površine vode, stvarajući pokretne uzorke svjetla
na zidovima i stropovima.

KAPELA BRATA KLAUSA, WACHENDORF, 2007

PETER ZUMTHOR
▪ Zumthor je koristio jedinstvenu tehniku gradnje, koristeći stabla koja su poslužila kao oplata za
beton. Nakon što je beton stvrdnuo, drvo je izgorjelo, ostavljajući za sobom teksturiranu
unutrašnjost s tragovima plamena.
▪ Centralni element u kapeli je zlatni stalaktit koji visi iznad kamena, simbolizirajući Božju
prisutnost.
▪ Zumthor je pažljivo osmislio kako svjetlost ulazi u kapelu, koristeći se minimalnim otvorima koji
svjetlost propuštaju na kontroliran i simboličan način.
▪ Unutrašnjost kapele je većinom tamna, s malim otvorima koji dopuštaju ulazak svjetlosti, što
dodatno naglašava važnost i učinak svjetla koje ulazi. Svjetlost prodire kroz nekoliko malih
otvora i uskih prozora raspoređenih po kapeli, kao i kroz vrh kupole, stvarajući dramatične
snopove svjetla koje osvjetljava unutrašnjost.

MUZEJ UMETNOSTI KOLUMBA, KOELN, PETER ZUMTHOR, 2007

▪ Projekt je nastao kao proširenje za jedan od najstarijih muzeja u Njemačkoj, i uključuje ruševine
gotičke crkve Svete Kolumbe, uništene u Drugom svjetskom ratu.
▪ Zumthorov dizajn karakterizira minimalistička estetika i pažljiva upotreba materijala, posebno
betona i stakla, stvarajući prostor koji je istovremeno suvremen i bezvremenski. Prozračnost i
propusnost svjetlosti ključni su elementi u ovom muzeju, gdje prirodno svjetlo igra centralnu
 ulogu u prezentaciji izložaka i stvaranju atmosfere.
▪ Prostor muzeja fluidno integrira nove i stare elemente, stvarajući dijalog između povijesti i
suvremenosti. Zumthor je uspio harmonično povezati prošlost i sadašnjost, ne samo kroz fizički
prostor, već i kroz način na koji posjetitelji doživljavaju i interpretiraju umjetnička djela i
arheološke ostatke.
▪ Prirodno svjetlo ne samo da naglašava izložene umetničke predmete i arhitektonske elemente,
već i stvara dinamičnu atmosferu koja se mijenja s kretanjem sunca tijekom dana. Zumthor je
također razmislio o kvaliteti svjetlosti, koristeći se difuznim staklom i drugim materijalima koji
omekšavaju i filtriraju svjetlost, čime se izbjegava prekomjerna izloženost i oštre sjene koje bi
mogle ometati percepciju umetničkih djela.

ŠOLA ZA UPRAVO IN OBLIKOVANJE, ZOLLVEREIN, NJEMAČKA, 2006

KAZUYO SEJIMA, RYUE NISHIZAWA – SANAA

▪ Škola je dio kompleksa Zollverein, UNESCO-ve svjetske baštine i nekadašnjeg ugljenokopa i
industrijskog kompleksa.
▪ Ovaj arhitektonski projekt odražava SANAA-ov potpisni stil: minimalizam, transparentnost i
fluidnost prostora. Zgrada je koncipirana kao lagan, prozračan objekt s velikim staklenim
fasadama koje omogućavaju obilje prirodnog svjetla unutar prostorija, te stvaraju osjećaj
otvorenosti i povezanosti s okolnim krajolikom. Struktura je modularna, s nizom fleksibilnih i
multifunkcionalnih prostora koji podržavaju dinamično i interaktivno obrazovno okruženje.
▪ Zgrada je karakterizirana velikim staklenim fasadama koje omogućavaju maksimalan ulazak
prirodnog svjetla u unutrašnjost. Ove transparentne površine ne samo da povećavaju vizualnu
prostranost, već i brišu granice između unutrašnjosti i vanjskog okruženja, stvarajući osjećaj
otvorenosti i povezanosti s prirodom i okolnim industrijskim naslijeđem.
▪ Prirodno svjetlo unutar zgrade distribuira se na način koji minimizira potrebu za umjetnim
osvjetljenjem tijekom dana, čime se postiže energetska učinkovitost i stvara ugodna atmosfera
za učenje i rad.

SAMOSTAN, LATOURETTE, LE CORBUSIER, 1960

▪ Samostan je projektiran za dominikanski red
▪ Konstrukcija se odlikuje uporabom betona, jednostavnim geometrijskim oblicima i modularnim
sustavom poznatim kao "Modulor", koji se temelji na ljudskim proporcijama kako bi se osigurala
 harmonija i udobnost u prostoru. Samostan La Tourette poznat je po svojim inovativnim
arhitektonskim rješenjima, uključujući krovnu terasu, prostrane hodnike, i posebno, kapelu koja
predstavlja vrhunac Le Corbusierove igre svjetlosti i sjene.
▪ U kapeli je dizajnirao niz otvora različitih oblika i veličina koji kontrolirano propuštaju svjetlost,
stvarajući snažne kontraste svjetla i sjene. Ovi otvori su pažljivo postavljeni tako da svjetlost ulazi u
prostor na specifične, često dramatične načine, naglašavajući geometriju prostora i stvarajući
duboku spiritualnu atmosferu.
▪ Le Corbusier je također koristio horizontalne trake prozora na nekim dijelovima samostana, što
omogućava difuznu svjetlost da nježno osvjetljava hodnike i sobe, promičući osjećaj mira

KIMBELL UMETNIŠKI MUZEJ, FORT WORTH, LUIS I. KAHN, 1972

▪ Muzej je poznat po svojoj jednostavnoj, ali snažnoj arhitekturi koja harmonično kombinira prirodnu
svjetlost i betonske strukture, stvarajući intimne i inspirativne prostore za izložbu umjetničkih djela.
▪ Kahnov dizajn karakteriziraju poznati valoviti betonski "svodovi" koji omogućavaju kontroliranu
difuziju prirodnog svjetla unutar galerija. Svaki od ovih svodova sadrži sistem reflektirajućih ploča
koji usmjerava svjetlost prema unutrašnjosti, čime se osigurava da su umjetnička djela osvijetljena
na način koji ističe njihovu ljepotu bez izlaganja štetnim direktnim sunčevim zrakama.
▪ Prostori unutar muzeja su fleksibilni i fluidni, omogućavajući različite konfiguracije izložbi. Kahn je
također pažljivo integrirao muzej s okolnim pejzažom, koristeći vodu i zelenilo kako bi stvorio miran
i pozivajući vanjski prostor koji dopunjuje unutrašnjost muzeja.

KNJIŽNICA PHILLIPS EXETER, NEW HAMPSHIRE, LUIS I. KAHN, 1972

▪ Knjižnica je poznata po svom monumentalnom dizajnu i inovativnom pristupu
organizaciji prostora i svjetlosti. Centralni element osvjetljenja unutrašnjosti su
ogromni okrugli otvori na stropu, koji služe kao svjetlarnici, propuštajući difuzno
prirodno svjetlo koje ravnomjerno osvjetljava unutrašnjost. Ova strategija
minimizira potrebu za umjetnim osvjetljenjem tijekom dana i stvara mirnu
atmosferu idealnu za čitanje i istraživanje
▪ Struktura knjižnice organizirana je oko centralnog atrija, s četiri kata koja gledaju
unutra, omogućavajući svjetlosti da prodre duboko u zgradu. Kahn je također
koristio reflektirajuće materijale i boje unutar knjižnice kako bi pojačao efekte
prirodnog svjetla, ističući teksturu prirodnih materijala poput betona i drveta
ČEŠLJEVI VJETRA, EDUARDO CHILLIDA

▪ "Češljevi vjetra" je poznata skulpturalna instalacija španjolskog kipara Eduarda Chillide, smještena u
San Sebastián, na kraju plaže Ondarreta, gdje se susreću kamenje i more. Instalirana 1977. godine,
sastoji se od nekoliko masivnih čeličnih skulptura, koje su ugrađene u stijene uz obalu.
▪ Chillidino djelo karakterizira igra s prostorom i oblicima, gdje "Češljevi vjetra" stvaraju dramatičnu
interakciju s prirodnim elementima – vjetrom, morem i zemljom. Skulpture su izrađene od
hrđajućeg čelika, materijala koji s vremenom dobiva patinu, čime se dodatno naglašava njihova
povezanost s prirodnim okruženjem i vremenom koje prolazi.
▪ Struktura skulptura je robustna i teška, a njihov raspored i oblik su pažljivo osmišljeni da izdrže
surove uvjete obalnog okruženja, uključujući jake vjetrove i talase. Chillida koristi ovaj materijal ne
samo zbog njegove fizičke izdržljivosti već i zbog sposobnosti da stvori snažan vizualni i emocionalni
dojam.

WANG SHU, AMATEUR STUDIO, TILE GARDEN

▪ Wang Shu, dobitnik Pritzkerove nagrade, zajedno sa svojim studijom "Amateur Architecture
Studio", predstavio je projekt "Tiled Garden" na Piranskim dnevima arhitekture. Projekt Vrt od
pločica odražava Wang Shuovu filozofiju koja stavlja naglasak na ponovnu upotrebu materijala.
▪ Vrt od pločica je instalacija koja se sastoji od niza modularnih elemenata izrađenih od recikliranih
keramičkih pločica. Ova upotreba recikliranih pločica nije samo ekološki osviješten izbor, već i način
da se istraže novi estetski izrazi i metode gradnje koje odražavaju lokalnu
tradiciju i kulturu.
▪ Koncept "Vrta od pločica" također odražava duboku povezanost između
arhitekture i prirode, koja je ključna komponenta Wang Shuove filozofije.

CASTILLO DE PEÑAFIEL
▪ Zamak je odigrao ključnu ulogu tijekom srednjeg vijeka kao strateška obrambena točka i plemićka
rezidencija. Danas, Castillo de Peñafiel dom je prestižnog Muzeja vina, koji privlači posjetitelje
zainteresirane za povijest i kulturu vinarstva regije, jedne od najpoznatijih vinskih regija Španjolske.
▪ Očuvana struktura i lokacija zamka pružaju izvanredne panoramske poglede na okolnu pokrajinu,
čineći ga popularnom turističkom atrakcijom. Njegova arhitektura, povijest i veza s vinom čine
Castillo de Peñafiel značajnim simbolom kulturne i povijesne baštine Španjolske.

VILLA MALAPARTE, ADALBERTO LIBERA, CAPRI, 1942

▪ Vila Malaparte, smještena na dramatičnoj stijeni na otoku Capri odražava duboki odnos između
arhitekture i prirode. Dizajnirana je uglavnom od strane Curzia Malapartea, s početnim doprinosima
Adalberta Libere. Njena lokacija na rtu Massullo, s pogledom na plavetnilo Tirenskog mora i okolni
krajolik, čini je jedinstvenim primjerom kako arhitektura može suptilno ulaziti u dijalog s prirodom.
 ▪ Arhitektura vile Malaparte je jednostavna, ali izrazito skulpturalna, s čistim linijama i masivnim
oblicima koji se ističu, a opet se savršeno uklapaju u prirodni krajolik. Njena najupečatljivija
karakteristika, velika krovna terasa koja se izdiže prema nebu, služi kao prostor za meditaciju. Ova
terasa, zajedno s stepenicama koje vode do nje, stvara dramatičan prostorni doživljaj koji pojačava
osjećaj povezanosti s prirodom.
▪ Vila je izgrađena od lokalnog kamena, što joj daje osjećaj trajnosti i pripadnosti pejzažu, dok crvena
boja fasade vibrira pod mediteranskim suncem, dodajući vizualni kontrast prirodnim tonovima
okoline. Prozori i otvori pažljivo su pozicionirani kako bi okvirali specifične poglede na okolni
krajolik, stvarajući žive slike prirode unutar same vile.
▪ Vila ne dominira pejzažu; umjesto toga, ona postaje dio njega, primjer kako ljudska intervencija
može poštovati i slaviti prirodno okruženje.

JOŽE PLEČNIK, MURKA BREZJANKA, BEGUNJE JOŽE PLEČNIK, JOŽAMURKA, BEGUNJE

OTON JUGOVEC, OTOK PRI DOBRAVI, 1974 DELFI (POT = RITUAL)

DELFI, GRČIJA
▪ Delfi, smješten u Grčkoj, predstavlja jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta drevne Grčke, poznato kao
središte proricanja. Smještaj Delfi u grčkom krajoliku ilustrira dubok odnos između arhitekture i prirode, gdje
su se prirodni elementi i ljudska nastojanja spajali u harmoničnu cjelinu.
▪ Delfi su izgrađeni na južnim obroncima planine Parnas, u području koje se odlikuje izrazito strmim terenom i
bogatom vegetacijom. Ova lokacija nije odabrana slučajno; Grci su vjerovali da je to mjesto "pupak svijeta",
središte Zemlje, označeno kamenom poznatim kao Omfalos. Prirodni krajolik igrao je ključnu ulogu u odabiru
mjesta za gradnju svetišta, prorocišta i drugih važnih građevina.
▪ Arhitektura Delfi skladno se uklapala u prirodni krajolik, pri čemu su građevine bile postavljene na terasama
izrezanim u stjenovitom terenu. Ovaj pristup nije samo omogućio efektivno korištenje ograničenog prostora
već je i istaknuo veličanstvenost prirodnog okruženja. Stubišta i putevi povezivali su različite dijelove svetišta,
 omogućavajući posjetiteljima da se kreću kroz kompleks, dok su uživali u impresivnim pogledima na dolinu i
okolne planine.
▪ Temple, kao što je poznati Hram Apolona, dizajnirani su tako da odražavaju i poštuju prirodnu okolinu,
koristeći lokalne materijale i integrirajući svetišta u prirodni krajolik. To je stvorilo osjećaj da su ljudska djela
dio prirode, a ne nasilna intervencija u nju.

SPOMENIK NOB, JANEZ LENASSI, ILIRSKA BISTRICA

▪ Janez Lenassi, slovenski kipar, stvorio je spomenik NOB-u (Narodnooslobodilačkoj borbi) u Ilirskoj
Bistrici. Spomenik je posvećen borcima i žrtvama iz Drugog svjetskog rata s područja Ilirske Bistrice,
koji su dali svoje živote u borbi protiv fašizma i nacizma.
▪ Lenassijev spomenik u Ilirskoj Bistrici karakterizira modernistički pristup i skulpturalna inventivnost,
koja se odražava kroz snažne formalne karakteristike i simboličko značenje. Umjesto tradicionalnih
figurativnih prikaza, Lenassi se odlučio za apstraktnu kompoziciju koja evocira osjećaj pokreta,
otpora i dinamičnosti, što odražava duh NOB-a i univerzalnu težnju za slobodom.
▪ Spomenik je tipično izrađen od trajnih materijala, kao što su beton i kamen, što je uobičajeno za
monumentalne skulpture tog vremena. Ti materijali doprinose osjećaju postojanosti i vječnosti, što
je prikladno za djelo čija je svrha trajno očuvanje sjećanja na povijesne događaje i ljude koji su u
njima sudjelovali.

ŠANCE, JOŽE PLEČNIK

▪ Šance su obrambeni zidovi koje je osmislio Jože Plečnik, kao dio njegovih brojnih projekata za
preoblikovanje Ljubljane, u prvoj polovici 20. stoljeća. Projekt Šance bio je dio Plečnikove vizije
transformacije Ljubljane u simbolični "Novi Jeruzalem", reflektirajući njegovu težnju za stvaranjem
harmoničnog i funkcionalnog urbanog prostora koji bi istovremeno bio isprepleten s povijesnim i
duhovnim simbolizmom.
▪ Šance su bile dio obrambenih zidina Ljubljanskog grada, a Plečnik ih je transformirao u prostor za
javno korištenje, pretvarajući ih u jedinstveni arhitektonski kompleks. Njegov pristup nije bio
usmjeren samo na očuvanje povijesnih struktura kao muzejskih artefakata, već je te strukture
revitalizirao i integrirao s prirodnim krajolikom, stvarajući prostor koji je živ i relevantan za
suvremeni život.
▪ Plečnik je planirao obnoviti i osnažiti postojeće zidine, dodajući nove elemente i terasasta šetališta
koja bi omogućila posjetiteljima da uživaju u panoramskim pogledima na grad i okolnu prirodu.
Osim svoje praktične funkcije zaštite i obrane, Šance su bile zamišljene kao prostor za rekreaciju i
odmor, nudeći mjesto za kontemplaciju i druženje građana.
▪ Plečnik je ruševine stare zidine koristio kao osnovu za stvaranje novih prostora i oblika, koristeći se
postojećim materijalima i formama kao inspiracijom za nove intervencije. Kroz ovaj proces, ruševine
nisu samo očuvane već su postale integralni dio novog, živog prostora. Plečnikova intervencija na
Šancama ilustrira kako povijesni i arhitektonski slojevi mogu koegzistirati, obogaćujući jedni druge.
▪ Integracija s prirodom ključni je aspekt Plečnikove filozofije. Njegovi dizajni često uključuju
 elemente poput vode, zelenila i kamena, kojima se postiže osjećaj kontinuiteta između izgrađenog
okruženja i prirodnog krajolika. Na Šancama, Plečnik je koristio prirodni teren i vegetaciju kako bi
stvorio prostorne sekvence koje vode posjetitelje kroz različite vizualne i emotivne doživljaje, od
intimnih vrtova do širokih panoramskih pogleda.

FALLINGWATER, FRANK LLOYD WRIGHT

▪ Fallingwater House, poznata i kao Kuća na vodopadu, djelo je američkog arhitekta Franka Lloyda
Wrighta, izgrađeno 1939. godine za obitelj Kaufmann u Pennsylvaniji, SAD. Smještena iznad
prirodnog vodopada na potoku u planinskom području, Fallingwater je jedan od najslavnijih
primjera Wrightove filozofije organske arhitekture, koja naglašava harmoničnu integraciju
građevine u njezin prirodni okoliš.
▪ Wright je pažljivo odabrao lokaciju za kuću tako da se ona ne samo nalazi u blizini vodopada, već je
konstruirana direktno iznad njega, omogućavajući vodi da teče ispod dijela građevine. Time je
vodopad postao integralni dio životnog iskustva u kući, a zvuk tekuće vode stalna pozadina.
▪ Wright je koristio kamen iz neposredne okoline i drvo, čime je vizualno povezao kuću s njezinim
prirodnim okruženjem. Materijali su odabrani i obrađeni na način da odražavaju prirodne teksture i
boje, čime se postiže osjećaj da je kuća organski dio krajolika.
▪ Veliki prozori i terase omogućavaju stanovnicima kuće neprekidni vizualni i fizički kontakt s
prirodom. Prozori se protežu od poda do plafona, brišući granice između unutrašnjeg i vanjskog
prostora, dok terase pružaju izravan pristup prirodnim ljepotama okoliša.
▪ Fallingwater karakteriziraju snažne horizontalne linije koje odražavaju prirodne horizonte i slojeve
stijena u okolišu. Ove linije, zajedno s kantilevernim balkonima koji se izdižu iznad vodopada,
stvaraju dojam da je kuća prirodni nastavak stijena.
▪ Wright je dizajnirao Fallingwater s namjerom da minimizira utjecaj na prirodni okoliš. Kuća je
pozicionirana tako da sačuva većinu postojećeg drveća i vegetacije, a pažljivo planiranje omogućilo
je da se prirodni elementi, poput stijena, integriraju u unutrašnji prostor.
▪ Fallingwater House predstavlja vrhunac Wrightove težnje za stvaranjem arhitekture koja je u
dubokoj simbiozi s prirodom.

GLASS HOUSE, PHILLIP JOHNSON

▪ Glass House ili Kuća od stakla izgrađena je 1949. godine. Ovaj arhitektonski pothvat postao je jedan
od ključnih primjera modernističke arhitekture i često se spominje u kontekstu minimalizma,
transparentnosti i odnosa između arhitekture i okoliša.
▪ Kuća od stakla ima izuzetno jednostavan, ali revolucionaran dizajn. Sastoji se od transparentnih
 staklenih zidova bez ukrasa, koji su postavljeni oko čeličnog okvira. Ova struktura omogućuje
gotovo neometan pogled na okolni pejzaž, čineći prirodu integralnim dijelom unutrašnjeg prostora
kuće.
▪ Stakleni zidovi doslovno brišu granice između unutrašnjosti i vanjskog svijeta, stvarajući osjećaj da
su korisnici kuće dio prirode koja ih okružuje. To stvara dinamičan odnos između unutrašnjeg
prostora i prirodnog okruženja, gdje se mijenjaju svjetlo, sjene i boje kontinuirano reflektiraju
unutar kuće.
▪ Johnson je dizajnirao pejzaž tako da komplementira kuću, koristeći prirodne elemente kako bi
stvorio skladne vizure i vidne linije. Odsutnost ukrasnih elemenata i fokus na čiste linije naglašava
esencijalnu povezanost između arhitekture i prirode. Minimalizam Kuće od stakla potiče
promatrača da se usredotoči na prirodnu ljepotu koja ga okružuje, umjesto na samu građevinu.

NORDIC PAVILLION VENICE, SVERRE FEHN

▪ Nordijski paviljon u Veneciji izgrađen je 1962. godine kako bi predstavljao Norvešku, Švedsku i
Finsku na Venecijanskom bijenalu. Paviljon se nalazi u Giardinima, jednom od glavnih izložbenih
prostora Bijenala.
▪ Arhitektura Nordijskog paviljona odražava Fehnovu sposobnost da stvori prostor koji je
istovremeno suptilan i izražajan, povezujući unutrašnje i vanjske elemente na način koji naglašava
odnos između prirode i izgrađenog okoliša. Karakterizira ga upotreba prirodnih materijala, poput
drveta i kamena, te velikih staklenih površina koje omogućuju obilje prirodnog svjetla unutar
paviljona i stvaraju osjećaj otvorenosti.
▪ Jedna od najupečatljivijih karakteristika paviljona je njegov krov, sastavljen od tankih, zakrivljenih
betonskih lamela koje omogućuju prirodno svjetlo da prodre unutra, dok istovremeno štite
unutrašnjost od direktnog sunčevog zračenja. Ovaj dizajn krova stvara dinamičan igru svjetla i sjene
unutar paviljona, a također služi kao vizualni simbol nordijskih pejzaža i prirodnih fenomena, poput
sjevernih šuma i snijega.
▪ Fehn je projektirao Nordijski paviljon s naglaskom na fleksibilnost i multifunkcionalnost,
omogućavajući da se prostor lako prilagodi različitim izložbenim potrebama. Unutrašnjost paviljona
je prostrana i otvorena, s minimalnim pregradama, što potiče kontinuirani dijalog između izloženih
djela i arhitektonske forme samog paviljona.

MUURATSALO EXPERIMENTAL HOUSE, ALVAR AALTO

▪ Izgrađena je kao ljetnikovac na otoku Muuratsalo, u jezeru. Kuća je izgrađena 1953. godine i služila
je kao osobna ljetna rezidencija za Aalta i njegovu suprugu Elissu Aalto, kao i prostor za
arhitektonska istraživanja.
 ▪ Koncept eksperimentalne kuće Muuratsalo odražava Aaltoovu filozofiju organske arhitekture, koja
teži stvaranju harmoničnog odnosa između izgrađenih struktura i prirodnog okoliša. Kuća je poznata
po svojim eksperimentalnim zidovima, na kojima je Aalto testirao različite materijale, tehnike i
završne obrade, uključujući različite vrste opeke i kamena. Ovi zidovi omogućili su Aaltu da istražuje
i demonstrira kako se različiti građevinski materijali mogu koristiti u finskim klimatskim uvjetima.
▪ Dizajn kuće karakterizira korištenje prirodnih materijala i bliska povezanost s okolnim krajolikom.
Kuća je smještena tako da maksimalno iskorištava prirodno svjetlo i pruža prekrasne poglede na
jezero i šumu. Prozori su pažljivo postavljeni kako bi uokvirili te poglede, dok terase i vanjski
prostori omogućavaju blisku interakciju s prirodom.
▪ Unutrašnjost kuće odražava Aaltoovu pažnju prema detaljima i kvaliteti životnog prostora. Prostori
su funkcionalno organizirani, s fluidnim prijelazima između unutarnjih i vanjskih područja, što
dodatno potiče osjećaj povezanosti s prirodom. Kuća uključuje i saunu, ključni element finske
kulture, koji također naglašava važnost bliskosti s prirodnim okruženjem.

PIAZZA OF SAN MARCO SCHLOSS GLIENICKE, SCHINKEL, POTSDAM

POKOPALIŠČE SREBRNIČE, VODOPIVEC HOLOCAUST MEMORIAL, PETER EISENMAN

FERNANDO TÁVORA, BOM JESUS DO MONTE, BRAGA

PARQUE MUNICIPAL

DA QUINTA DA

CONCEIÇÃO

ÁLVARO SIZA, PISCINA, ÁLVARO SIZA, PISCINA DE LEÇA,

PARQUE MUNICIPAL DA QUINTA DA CONCEIÇÃO MATOSINHOS

ÁLVARO SIZA, CASA DE TÉ BOA NOVA, MATOSINHOS

▪ Casa de Chá da Boa Nova, smještena u Matosinhosu, blizu Porta u Portugalu je restoran čaja,
izgrađen 1963. godine, koji odražava njegovu sposobnost integracije zgrade u prirodni krajolik.
▪ Objekt je pažljivo postavljen među stijene na obali Atlantskog oceana, koristeći prirodni teren kao
sastavni dio dizajna. Siza je dizajnirao prostor tako da se maksimalno iskoriste spektakularni pogledi
na more, dok istovremeno štiti posjetitelje od vjetrova s Atlantika. Struktura se skladno uklapa u
okolni krajolik, s niskim profilom i upotrebom materijala koji odražavaju lokalni ambijent, poput
bijelog obojenog betona i drva.
▪ Interijer Casa de Chá da Boa Nova karakterizira minimalizam i pažnja prema detaljima, s prostranim
staklenim površinama koje omogućavaju da prirodno svjetlo obasjava unutrašnjost, stvarajući
mirnu i pozivajuću atmosferu. Prozori su pažljivo postavljeni kako bi se posjetiteljima pružili kadrovi
prirodnih ljepota okoline, kao što su stijene, more i nebo.
▪ Casa de Chá da Boa Nova ne samo da predstavlja Sizino duboko razumijevanje odnosa između
arhitekture i prirode, već i njegovu sposobnost da stvori prostore koji promiču kontemplaciju i
uživanje u prirodnim ljepotama.
STUDORSKI KOZOLCI
▪ Kozolci pod Studorjem predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih i tradicionalnih elemenata
slovenske kulturne krajine. Studor, selo u Bohinju, dom je jednoj od najpoznatijih skupina kozolaca.
Ti kozolci su poseban oblik dvostrukih kozolaca koji su tradicionalno korišteni za sušenje sijena i
skladištenje alata ili stočne hrane.
▪ Studorski toplari posebno su zanimljivi jer njihova povijest i arhitektura odražavaju drevne tehnike
gradnje i gospodarenja poljoprivrednim površinama u alpskom okruženju. Ti kozolci su izgrađeni u
18. i 19. stoljeću, a njihova posebnost leži u detaljima konstrukcije i u dekorativnim elementima koji
odražavaju vještine i estetski osjećaj ondašnjih majstora. Domaći ljudi ih nazivaju stogovi.
▪ Toplari su dvostruki kozolci, što znači da imaju dvije paralelne serije stupova koje podržavaju krov, a
između tih serija je prostor za skladištenje. Ovaj dizajn omogućava dobru ventilaciju i sušenje sijena
te drugog materijala koji se čuva u kozolcu.

CASA DAS CANOAS, OSCAR NIEMEYER

▪ Casa das Canoas, projektirana od strane Oscara Niemeyera smještena je u Rio de Janeiru, Brazil.
Izgrađena 1953. godine te je služila kao Niemeyerova rezidencija.
▪ Arhitektonski, Casa das Canoas karakterizira fluidnost oblika i prostora, s glatkim krivuljama koje
oponašaju prirodne linije okolnog pejzaža. Niemeyer je koristio beton, koji mu je omogućio
stvaranje složenih zakrivljenih struktura, čime je postigao estetsku lakoću i vizualnu prozračnost.
Krov kuće, koji je podržan tankim, elegantno raspoređenim stupovima, izgleda kao da lebdi iznad
staklenih zidova, što omogućava neprekidnu interakciju unutrašnjeg i vanjskog prostora.
▪ Struktura Casa das Canoas pokazuje inovativnu upotrebu armiranog betona, koja Niemeyeru
omogućuje da transcendirira tradicionalne arhitektonske forme i stvori prostor koji je istovremeno
funkcionalan i skulpturalan.
▪ Unutrašnjost kuće je otvorena i fluidna, s minimalnim pregradama, što potiče osjećaj slobode i
povezanosti sa okolnim pejzažem. Velike staklene površine pružaju obilje prirodne svjetlosti i
panoramske poglede na tropski vrt i okolni krajolik, čime se dodatno naglašava povezanost između
unutrašnjosti i vanjskog prostora.

SOL LEWITT, IRREGULAR TOWER

▪ Sol LeWitt, jedna od njegovih značajnih serija djela obuhvaća strukture koje naziva "tornjevi".
"Irregular Tower" je jedan od primjera takvog djela, gdje LeWitt istražuje geometrijske oblike i
strukturalnu jednostavnost.
▪ Sastoji se od otvorene modularne konstrukcije koja koristi ponavljajuće geometrijske oblike - obično
kocke ili druge pravokutne forme - organizirane u nepravilni uzorak koji se vertikalno proteže.
 ▪ Osnovna karakteristika LeWittovih "Irregular Towers" leži u njihovoj sposobnosti
da istražuju prostor i volumen kroz ponavljanje i varijaciju unutar definiranog
skupa pravila. LeWitt je formulirao ideje svojih djela kroz pisane upute ili skice,
dopuštajući da se konačna fizička realizacija djela izvede od strane drugih, čime
se naglašava važnost koncepta nad autorovom ručnom izradom.

DONALD JUDD, 100 UNTITLED WORKS IN MILL ALUMINIUM

▪ Ovaj projekt, realiziran između 1982. i 1986. godine, nalazi se unutar posebno renoviranih dviju
bivših vojnih zgrada na imanju koje je Judd prilagodio za svoje stalne instalacije.
▪ Djelo se sastoji od stotinu skulptura izrađenih od anodiziranog aluminija, koji je obrađen na način
da površina reflektira svjetlost na specifične načine. Svaka skulptura ima jedinstvenu geometrijsku
formu, a dimenzije su pažljivo odabrane kako bi se stvorila koherentna vizualna i prostorna iskustva.
Skulpture su raspoređene u dva simetrična niza unutar objekata, stvarajući ritmičku sekvenicu
oblika i refleksija svjetlosti koja se mijenja ovisno o dobu dana i kutu gledanja.
▪ Juddova namjera bila je istražiti koncepte prostora, boje, materijala i specifičnosti lokacije,
ostavljajući radove nenazvanima kako bi se naglasila njihova univerzalnost i otvorila mogućnost
različitih interpretacija.

DONALD JUDD, 15 UNTITLED WORKS IN CONCRETE

▪ Ova instalacija sastoji se od petnaest velikih betonskih blokova raspoređenih na otvorenom
prostoru pustinjskog krajolika.
▪ Svaki od ovih betonskih radova ima različite geometrijske oblike, ali svi dijele zajedničku estetiku
minimalizma, s čistim linijama i jednostavnim formama. Judd je smatrao da je direktna interakcija
između umjetničkih djela, prostora u kojem se nalaze, i promatrača ključna. Time je postavljena
osnova za iskustvo koje transcendirira tradicionalno razumijevanje skulpture kao izoliranog objekta.
▪ Ovi betonski radovi istražuju odnos između prirodnog okoliša i industrijskih materijala,
naglašavajući kako se umjetnost može integrirati u pejzaž bez dominacije nad njim. Instalacija
pokazuje Juddov interes za trajnost materijala i za korištenje industrijskih procesa u umjetničkom
stvaranju.

EDVARD RAVNIKAR, SPOMINSKI KOMPLEKS KAMPOR, OTOK RAB

▪ Edvard Ravnikar je projektirao kompleks groblja interniraca na otoku Rabu, obilježavajući 10.
godišnjicu oslobođenja iz talijanskog koncentracijskog logora Kampor, gdje su bili zatočeni
Slovenci, Hrvati i Židovi. Kompleks, namijenjen odavanju počasti žrtvama, nalazi se na dnu
doline koja završava u moru, okružen zelenilom i s pogledom na otok Krk.
▪ Dizajniran kao "grad mrtvih" s ulaznom platformom, glavnom procesijskom stazom, terasama,
nizovima grobova i centralnom platformom s 12-metarskim obeliskom, kompleks sadrži i Muzej
 s paraboličnim lukom i zidnim mozaikom Marija Preglja. Izgrađen isključivo od lokalnog kamena,
kompleks je primjer poezije prostora s detaljima poput popločavanja i strukture zida.

KENGO KUMA, HIŠA COEDA

▪ Struktura Hiše Coeda karakterizira upotreba složenog "drveća" od slojevitih drvenih stupova koji
podržavaju cijelu konstrukciju, omogućavajući velike prozore koji otvaraju prostor prema vanjskom
pejzažu.
▪ Ova metoda konstrukcije inspirirana je tradicionalnom japanskom tehnikom gradnje i dizajnirana je
tako da stvara osjećaj šume unutar same zgrade, gdje "stablo" ne samo da nosi krov već i distribuira
težinu kroz mrežu grananja, smanjujući potrebu za unutarnjim zidovima i omogućavajući fleksibilan,
otvoren plan.
▪ Korištenjem prirodnih materijala, poput drva, i integracijom zgrade u prirodni krajolik, Kengo Kuma
stvara prostor koji odražava njegovu težnju za harmonijom između prirode i arhitekture,
istovremeno promičući održiv dizajn.

FOSSE ARDEATINE, RIM

▪ Fosse Ardeatine je mjesto masakra i spomen-područje u Rimu, Italija, koje obilježava jedan od
najmračnijih događaja tijekom Drugog svjetskog rata u Italiji. Dana 24. ožujka 1944. godine
nacističke okupacijske snage su pogubile 335 talijanskih civila i antifašističkih boraca u pećinama
Fosse Ardeatine. Žrtve su bile nasumično odabrane iz skupine zatočenika, uključujući Židove,
političke zatvorenike i obične civile.
▪ Mjesto masakra kasnije je pretvoreno u nacionalni spomenik i groblje kako bi se odala počast
žrtvama ovog zločina. Spomen-područje Fosse Ardeatine sastoji se od spomen-obilježja, koje
uključuje pećine gdje je masakr izvršen, i grobnice gdje počivaju žrtve. Dizajn spomen-područja
usmjeren je na sjećanje i poštovanje prema žrtvama, te služi kao podsjetnik na užase rata i važnost
mira.

GINO VALLE, MONUMENTO DELLA RESISTENZA, UDINE

▪ Monumento della Resistenza u Udinama, djelo je posvećeno sjećanju na pokret otpora protiv
nacističke i fašističke okupacije tijekom Drugog svjetskog rata. Spomenik predstavlja snažan simbol
borbe, žrtvovanja i otpora antifašističkih boraca.
▪ Dizajn spomenika odlikuje se minimalističkim pristupom, sastoji se od niza monumentalnih
betonskih blokova koji su raspoređeni tako da formiraju dinamičan i emocionalno nabijen prostor.
 ▪ Ovi blokovi simboliziraju snagu i postojanost otpora, dok njihova organizacija u prostoru
omogućava posjetiteljima da prođu kroz spomenik, doživljavajući tako osjećaj introspekcije i
refleksije o povijesnim događajima.

NIKOLA BAŠIĆ, SPOMENIK VATROGASCIMA, KORNATI

▪ Spomenik vatrogascima na Kornatima, podignut je u čast 12 vatrogasaca koji su tragično izgubili

živote tijekom velikog požara na otoku Kornatu 2007. godine. Spomenik, poznat kao "Vrata od
pijeska", sastoji se od 12 bijelih križeva postavljenih na kamenu ploču koja simbolizira solidarnost,
žrtvu i hrabrost vatrogasaca.
▪ Križevi su raspoređeni tako da u određeno doba dana njihove sjene pokazuju vrijeme kada je požar
izbio, služeći kao snažan podsjetnik na tragediju. Ovaj emotivni spomenik ističe poštovanje prema
vatrogascima i njihovoj žrtvi, te naglašava važnost sjećanja na one koji su dali svoje živote pomažući
drugima.

KONTEKST

Kontekstualna arhitektura nije ni slijepo ponavljanje povijesti ni stalno otkrivanje nepoznatog, već odgovor
na okolinu, uvažavajući i fizičku i društvenu dimenziju. Zgrade se promatraju kao dio veće cjeline,
naglašavajući odnos između individualnog i zajedničkog. Arhitektova zadaća je stvarati prostore koji
obogaćuju život, u dijalogu s lokacijom, vremenom i namjenom. Svaki prostor odražava i dopunjava
čovjekovo shvaćanje okoliša, povezujući značenja iz različitih mjesta. U urbanim sredinama, gdje je veza s
prirodom oslabljena, važno je stvarati smislene, povezane prostore koji odražavaju duh mjesta.

LINA BO BARDI, MUZEJ UMETNOSTI SAO PAOLO

▪ Lina Bo Bardi bila je talijansko-brazilska arhitektica poznata po svom humanističkom pristupu
dizajnu i snažnoj socijalnoj orijentaciji. Njezin rad bio je oblikovan pod mentorstvom Gio Pontija,
jednog od vodećih talijanskih modernista tog doba, koji je pak imao poveznicu s Jožom Plečnikom.
▪ Lina Bo Bardi bila je posebno osjetljiva na potrebe zajednice i okoliša, što se očituje u njezinim
projektima koji često uključuju integraciju prirodnih elemenata i socijalnih prostora namijenjenih
okupljanju i interakciji. Njezin angažman u zaštiti Amazonskog gozda i osvještavanju o važnosti
starosjedilačkih kultura naglašava njezinu predanost očuvanju okoliša i prava manjinskih zajednica.
▪ Ključna karakteristika MASP-a je njegova strukturalna inovacija - izložbeni prostori "lebde" iznad tla,
poduprti četirima masivnim betonskim stupovima, što omogućuje stvaranje velikog, slobodnog
javnog prostora ispod muzeja. Ova otvorena površina postala je vitalno mjesto okupljanja, pružajući
građanima ne samo pristup umjetnosti već i prostoru za društvene interakcije i kulturne aktivnosti.
ROBERTO BURLE MARX
▪ Roberto Burle Marx bio je brazilski krajinski arhitekt, umjetnik i botaničar
poznat po svojem inovativnom pristupu dizajnu pejzažne arhitekture, koji je
kombinirao modernističke estetske principe s bogatstvom tropske flore Brazila.
▪ Njegov rad karakterizira upotreba autohtonih biljaka, inovativna upotreba boja
i tekstura, te fluidne, organske forme koje uspostavljaju harmoničan odnos
između prirodnog okoliša i urbanog konteksta. Marx nije samo dizajnirao preko
stotinu javnih i privatnih vrtova diljem Brazila i svijeta, uključujući poznatu Copacabana promenadu
u Rio de Janeiru, već je također bio aktivno uključen u očuvanje brazilskih autohtonih biljnih vrsta i
ekosustava.

MESARSKI MOST, LJUBLJANA, JOŽE PLEČNIK

▪ Nema kontekst, osim toga što je između dva brda. Mesarski most, kao dio Plečnikovih urbanističkih
intervencija u Ljubljani, dokazuje njegovu viziju povezivanja povijesnih i modernih elemenata grada
u koherentnu cjelinu.
▪ Mesarski most izvorno je zamišljen kao dio tržnice i namijenjen je olakšavanju kretanja između
tržnice i starega grada, kao i poboljšanju logističke povezanosti unutar grada. Plečnik je težio
stvaranju prostora koji ne samo da služi praktičnim potrebama već i obogaćuje gradsku estetiku,
integrirajući elemente klasične arhitekture u urbanu strukturu Ljubljane.
▪ Međutim Mesarski most kakav je Plečnik zamislio nikada nije izgrađen tijekom njegova života, ali je
njegov konceptualni dizajn ostavio trajni utjecaj na planiranje grada.

MALO RIMSKO GLEDALIŠČE, EMIL JURCA, PULA

▪ U kontekstu je
▪ Malo rimsko gledalište u Puli, moderni je interpretacijski centar antičke baštine grada, inspiriran
tektonikom i harmonijom antičkih gledališta. Projekt reflektira težnju za spajanjem povijesnih
principa s modernim potrebama, koristeći se principima antičkog gledališta kako bi stvorio prostor
koji je istovremeno funkcionalan, estetski privlačan i usklađen s povijesnim kontekstom.
▪ Konceptualno, gledalište je zamišljeno kao višenamjenski prostor koji služi ne samo kao mjesto za
interpretaciju povijesne baštine, već i kao središnje mjesto za kulturna događanja, predstave i
društvene skupove, revitalizirajući antičku tradiciju okupljanja u javnom prostoru. Jurca integrira
elemente klasične arhitekture i suvremene tehnike kako bi stvorio dinamičan prostor koji odgovara
na suvremene kulturne i društvene potrebe, dok istovremeno časti i očuva bogato povijesno
naslijeđe Pule.
VREMSKI BRITOF, POŠTA IN TRGOVINA, SKUPINA KRAS, 1978
Skupina KRAS: Marko Dekleva, Matjaž Garzarolli, Vojteh Ravnikar i Egon Vatovec
▪ Vremski Britof, pošta i trgovina, primjer je projektiranja koje pažljivo uvažava lokalni kontekst i
kulturnu baštinu. Zgrada je obnovljena s ciljem da se uskladi s okolnim pejzažom i arhitektonskim
naslijeđem, čime ne iskače iz vizualnog identiteta okoline, već se harmonično uklapa.
▪ Ovaj objekt postao je kanoničan primjer slovenske arhitekture, priznat kao spomenik lokalnog
značaja, što potvrđuje njegovu važnost u očuvanju kulturnog identiteta regije. Projekt odražava
suptilan pristup dizajnu koji promiče dijalog između nove strukture i postojećeg konteksta, čime se
postiže ravnoteža između tradicije i modernih intervencija.
▪ Dijagonalna postavka novog objekta unutar kompleksa nije samo funkcionalna, već i simbolična,
predstavljajući novi pristup u integraciji arhitekture s okolnim prostorom. Ovaj pristup omogućava
da zgrada bude istovremeno suvremena i poštovana unutar lokalne zajednice, služeći kao primjer
kako arhitektura može obogatiti lokalnu kulturnu i društvenu scenu.

LOVĆEN, CRNA GORA

▪ Lovćen je značajno nacionalno i kulturno simboličko mjesto u Crnoj Gori, poznato po svojoj
impozantnoj prirodnoj ljepoti i kao počivalište Petra II. Petrovića Njegoša, jednog od najvažnijih
crnogorskih vladara i pjesnika. Nakon Prvog svjetskog rata, kompleks na Lovćenu bio je prenovljen
pod vodstvom arhitekta Nikolaja Popovića, odražavajući time poštovanje prema nacionalnoj
povijesti i kulturnom identitetu Crne Gore.
▪ Tijekom Drugog svjetskog rata, kompleks je ponovno pretrpio oštećenja, ali nakon rata nije
obnovljen u izvornom obliku. Umjesto toga, odlučeno je izgraditi moderni mauzolej koji bi služio
kao trajni spomenik Njegošu i simbol crnogorske nacionalne ponosnosti. Mauzolej, djelo je
poznatog jugoslavenskog arhitekta Ivana Meštrovića. Ovaj moderni mauzolej smješten na vrhu
Jezerskog vrha na Lovćenu dominira pejzažom, nudeći posjetiteljima ne samo mjesto za odavanje
počasti velikom vladaru i pjesniku, već i spektakularne vidike na crnogorsko primorje i unutrašnjost.
▪ Projekt mauzoleja na Lovćenu simbolizira spoj povijesti, kulture i prirode, te predstavlja važan dio
crnogorskog kulturnog i nacionalnog identiteta, odražavajući poštovanje prema prošlosti i težnju ka
budućnosti.

SLOBODIŠTE, KRUŠEVAC, BOGDAN BOGDANOVIĆ

▪ Slobodište predstavlja jedinstveni spomenik posvećen žrtvama Drugog svjetskog rata. Ovaj spomen-
park karakterizira ekspresionistička i intimna arhitektura koja kroz simboličan dizajn odaje počast i
časti mrtve. U parku se nalaze masivne grobnice, koje su integralni dio ovog memorijalnog
kompleksa, služeći kao vječna počivališta i podsjetnik na žrtve.
▪ Središnji element kompleksa je "Kapija Sunca", monumentalna struktura koja simbolizira ulazak u
svijet mrtvih i vječni mir. "Dolina Živih", sa 12 kamenih krila ukrašenih apstraktnim uzorcima,
 predstavlja metaforički prikaz duša žrtava koje lepršaju slobodne, naglašavajući vječnu povezanost
živih s duhovima predaka.
▪ Amfiteatar, dodan kompleksu dvije godine nakon izgradnje glavnog dijela, služi kao prostor za
okupljanje, komemoracije i kulturne događaje, čime se dodatno pojačava funkcionalnost i
višenamjenski karakter Slobodišta.

SPIN-OUT, RICHARD SERRA, OTERLOO, NL, 1972

▪ Serra, poznat po svojim monumentalnim skulpturama od čelika, kroz "Spin-Out" istražuje odnos
između prostora, gledatelja i skulpture. Skulptura se sastoji od tri velika čelična panela postavljena
u formi koja poziva gledatelje da se kreću oko i između njih, doživljavajući prostor na nove načine.
▪ Umjetnikova namjera bila je stvoriti djelo koje mijenja percepciju prostora i potiče interakciju.
"Spin-Out" se savršeno uklapa u prirodni i arhitektonski kontekst, naglašavajući Serrov interes za
integraciju umjetnosti u različite okoline.

ŠOLA ZA PRIHODNOST / ITHUBA, JOHANNESBURG

▪ Škola za prihodnost / Ithuba u Johannesburgu, Južnoafrička Republika, projekt je Skupine SAIP
Fakulteta za arhitekturu iz Ljubljane. Ovaj projekt predstavlja inovativni pristup obrazovanju i
arhitekturi, usmjeren na stvaranje održivih i poticajnih obrazovnih prostora za lokalnu zajednicu.
Cilj projekta bio je razviti školu koja ne samo da pruža prostor za učenje, već i aktivno doprinosi
socijalnoj, ekološkoj i ekonomskoj dobrobiti zajednice.
▪ Korištenjem lokalnih materijala i tehnika, projekt naglašava važnost održivog dizajna i
uključivanja zajednice u izgradnji. Škola Ithuba služi kao model za buduće obrazovne projekte u
Južnoj Africi i šire, pokazujući kako arhitektura i obrazovanje mogu zajedno raditi na poboljšanju
života i otvaranju novih mogućnosti za mlade generacije.

INUJIMA ART HOUSE PROJECT, INUJIMA, JAPAN, KAZUJO SEJIMAY, STUDIO SANAA
▪ Inujima Art House Project dio je šireg umjetničkog i arhitektonskog nastojanja da se revitalizira otok
kroz umjetnost i arhitekturu. Projekt predstavlja jedinstvenu suradnju između umjetnosti,
arhitekture i lokalne zajednice. Projekt uključuje niz umjetničkih instalacija i prostora za izložbe,
dizajniranih kako bi se harmonično integrirali u prirodni i društveni kontekst otoka. Cilj
je bio ne samo obogatiti kulturni život, već i potaknuti održivi turizam i ekonomski
razvoj, istovremeno poštujući i čuvajući prirodnu ljepotu i kulturno
naslijeđe otoka.
FAKULTETA ZA ARHITEKTURO ZHAW, WINTERTHUR, STEPHAN MAEDER I HERMAN EPPLER
▪ Fakulteta za arhitekturu ZHAW u Winterthuru, predstavlja suvremeni obrazovni prostor namijenjen
arhitektonskom obrazovanju, ističući se svojim funkcionalnim dizajnom i prilagodbom potrebama
studenata i nastavnog osoblja. Integrirajući moderne tehnologije i održive graditeljske prakse,
fakultet služi kao primjer arhitektonske inovacije i ekološke osviještenosti. Dizajn objekta naglašava
otvorene prostorne koncepte, potičući suradnju i kreativni rad, dok njegova integracija u urbanu
strukturu Winterthura doprinosi dinamičnosti i vitalnosti lokalne zajednice. Ovim projektom,
Maeder i Eppler stvorili su prostor koji ne samo da odgovara akademskim potrebama već i promiče
arhitektonsku izvrsnost..

PRAZNINA

BARCELONA PAVILJON, LUDWIG MIES VAN DER ROHE

▪ Barcelona Paviljon, izgrađen za Međunarodnu izložbu 1929. godine u Barceloni, predstavlja vrhunac
modernističke arhitekture i njezinog pristupa prostoru i materijalima. Paviljon se ističe svojom
jednostavnošću, čistim linijama i otvorenim planom, gdje Mies koristi koncept "protoka prostora"
da bi eliminirao tradicionalne zatvorene sobe i stvorio kontinuirani prostor. „manje je više“
▪ Praznina nije samo odsutnost strukture, već aktivni element dizajna koji definira prostor, usmjerava
kretanje i potiče interakciju između unutarnjeg i vanjskog prostora. Mies koristi prazninu kako bi
naglasio važnost prostora kao esencije arhitekture, čime prostor postaje glavni protagonist, a
arhitektonska forma i materijali služe kao sredstvo za njegovo oblikovanje. Kroz upotrebu
transparentnih površina, reflektirajućih materijala i minimalističkog namještaja, Paviljon postaje
primjer kako praznina može stvoriti osjećaj otvorenosti, slobode i fluidnosti, istovremeno potičući
dublje promišljanje o odnosu između čovjeka, prirode i arhitekture.

VILA SAVOYE, POISSY, LE CORBUSIER

▪ Preoblikovao je moderne temelje kuće i grada, koncept puno/prazno, njegova je arhitektura prazna
i bez detalja, ne zanima ga kontekst i prostor
▪ Izgrađena između 1928. i 1931., ova vila predstavlja realizaciju Corbusierovih "Pet točaka nove
arhitekture" i ističe arhitektonsko značenje prostora i praznine.
▪ Vila je državni spomenik i pažljivo je obnovljena kako bi se sačuvala njena originalnost. Corbusieru
kontekst i tradicionalna interpretacija prostora nisu bili od primarnog interesa; umjesto toga,
fokusirao se na kreiranje svjetlosnih, prozračnih prostora koji mijenjaju percepciju arhitekture.
Svjetlost u Vili Savoye igra ključnu ulogu, transformirajući prostor kroz dan i stvarajući dinamičnu
interakciju između unutrašnjosti i vanjštine.
▪ Rampa u vili omogućava kontinuirani tok prostora, dodajući dinamičnost strukturi i vodeći
posjetitelje kroz različite razine vile, naglašavajući fluidnost i otvorenost arhitektonskog dizajna. Na
vrhu vile, prozor uokviruje pogled, služeći kao vizualni fokus koji povezuje stanare s okolinom, dok
istovremeno naglašava važnost praznine i prostora kao osnovnih elemenata arhitektonske
kompozicije.

VILA LA ROCHE, LE CORBUSIER

▪ Vila La Roche, predstavlja ikonu modernističke arhitekture koja istražuje arhitektonsko značenje
prostora. Konstruirana kao galerija i dom za kolekcionara umjetnina Raoula La Rochea, ova vila
demonstrira Corbusierove inovativne pristupe dizajnu, poput otvorenog tlocrta, fluidnosti
prostora i upotrebe svjetlosti za oblikovanje i definiranje prostornih doživljaja. Arhitektonska
organizacija vile usmjerena je na stvaranje serije povezanih prostora koji omogućavaju
kontinuirani vizualni i fizički protok, naglašavajući ideju o prostoru kao osnovnom elementu
arhitektonske kompozicije i sredstvu za obogaćivanje ljudskog iskustva.

VILLA MULLER, ADOLF LOOS, PRAG

▪ Vila Müller u Pragu, iz 1930. godine, predstavlja vrhunac njegove arhitektonske filozofije koja naglašava
važnost prostora i praznine u odnosu na dekoraciju. Danas služi kao spomenik i muzej, odražavajući
Loosovu težnju ka prostornoj i materijalnoj bogatosti, uz minimalistički pristup ukrasima. Loos se
fokusirao na "oblačenje" prostora kvalitetnim materijalima poput kamena i drva, integrirajući ormare u
zidove te stvarajući funkcionalne, ali estetski privlačne prostore.
▪ Nizak ulaz u objekt vodi u unutrašnjost koja je bogato opremljena kombinacijom starog i novog
namještaja, dok se razlikuju muški i ženski prostori, svaki s vlastitim karakteristikama. Zanimljivo, vila
sadrži dizalo za hranu, naglašavajući funkcionalnost i udobnost. Jedna od ključnih karakteristika vile je
terasa s prozorom na vrhu, gdje zid služi kao postavka horizonta, stvarajući vizualnu poveznicu između
unutarnjeg prostora i vanjskog svijeta.
 KUNSTHAUS BREGENZ, PETER ZUMTHOR
▪ Zgrada se sastoji od tri betonske stijene koje formiraju osnovnu strukturu, dok
rubovi volumena pružaju definiciju prostoru bez ometanja fluidnosti unutarnjih
i vanjskih granica. Oko ovih betonskih jezgri nalazi se transparentna lupina koja
omogućava prirodno svjetlo da prodre unutar, stvarajući igru svjetlosti i sjene.
Ova značajka dodaje eterealnu kvalitetu prostoru, istovremeno omogućavajući
dijalog između umjetnosti unutar muzeja i urbanog konteksta Bregenza.
TIPOLOGIJA

o prikaz razvoja tipologije zgrada kroz stil i funkciju:

o stil – stvar arhitekturne zgodovine
o funkcija – stvar društvene zgodovine

É.L. BOULLÉE, PROJEKT ZA SPOMENIK ISAAC NEWTON-U

▪ Projekt za spomenik Isaacu Newtonu, iz 18. stoljeća, predstavlja monumentalnu kuglu koja
simbolizira svemir i odaje počast Newtonovim doprinosima znanosti. Unutar masivne strukture,
Boullée je zamislio veličanstven unutarnji prostor s "noćnim nebom" na stropu, stvarajući zvjezdano
nebo pomoću rupa koje propuštaju svjetlost.
▪ Ovaj neostvareni projekt ističe Boulléeovu fascinaciju idealiziranom arhitekturom i njegovim
težnjama prema stvaranju emotivnog i intelektualnog doživljaja prostora, koristeći arhitekturu kao
sredstvo za izražavanje ideja i osjećaja.
7

PARIS OPERA, CHARLES GARNIER

▪ Opera u Parizu, izgrađena u 19. stoljeću, predstavlja vrhunac arhitektonske elegancije i
inovativnosti. Koncipirana ne samo kao mjesto za izvedbene umjetnosti, već i kao društveno-
socijalni prostor, naglašava važnost operne kuće kao središta javnog života. Jedna od ključnih
arhitektonskih karakteristika je njezin dimnjak za prozračivanje koji omogućava prirodni protok
toplog zraka, pokazujući ranu brigu za udobnost posjetitelja. Centralni element zgrade nije dvorana,
već monumentalno stopnište koje služi kao glavni prostor za društveno okupljanje, ističući operu
kao mjesto susreta i interakcije.

OPERA BASTILLE, CARLOS OTT

▪ Opera Bastille, modernistička je građevina koja predstavlja prekretnicu u opernoj arhitekturi. Sa
svojom staklenom fasadom i monumentalnom veličinom, Opera odražava transparentnost i
otvorenost prema gradu.
▪ Unutrašnjost je dizajnirana s naglaskom na funkcionalnost i akustičku izvrsnost, pružajući
izvanredno iskustvo za publiku. Ottova upotreba modernih materijala i tehnologija simbolizira novi
pristup kulturnim prostorima, čineći Operu Bastille vizualno impresivnim i tehnički naprednim
zdanjem.
 OPERNA KUĆA, OSLO, SNØHETTA

▪ Operna kuća u Oslu, predstavlja djelo suvremene arhitekture

koja naglašava demokratičnost i pristupačnost umjetnosti.
Dizajniran s namjerom da stvori javni prostor, njezin krov služi
kao trg na kojem se posjetitelji mogu slobodno kretati i uživati
u pogledima na grad i fjord. Unutra, posebnost leži u odsutnosti
tradicionalnih loža, zamijenjenih samo s balkonima, što
simbolizira demokratični pristup kulturi i umjetnosti. Ovaj
pristup odražava težnju za stvaranjem otvorenog i inkluzivnog kulturnog centra.

CASE STUDY HOUSES L.A.

o Imigranti koji su bježali pred Hitlerom (arhitekti)
PIERRE KOENIG, P.KOENIG HOUSE NO. 1
▪ Primjer je Koenigovog pionirskog pristupa korištenju industrijskih materijala u stambenoj
arhitekturi. Ova kuća odlikuje se čistim linijama, staklenim fasadama i upotrebom čelika, što je
karakteristično za Koenigovu težnju prema modernizmu i integraciji kuće s njezinim prirodnim
okruženjem. Projekt je naglasio funkcionalnost i estetiku, postavši simbolom inovativne arhitekture
sredinom 20. stoljeća. Kuća podsjeća na Skandinavski paviljon.

PIERRE KOENIG, CASE STUDY HOUSE NO. 22

▪ Poznata i kao Stahl House, smještena u Los Angelesu, postala je ikonični primjer modernističke
arhitekture i jedan od najprepoznatljivijih projekata u seriji Case Study Houses. Izgrađena 1960.
godine, ova spektakularna rezidencija karakterizira se čistim linijama, staklenim fasadama i
impresivnim pogledom na grad, simbolizirajući ideal suvremenog življenja i usko povezujući
unutarnji i vanjski prostor. Koenig je kroz ovaj projekt demonstrirao mogućnosti upotrebe
industrijskih materijala u stambenoj izgradnji, postavljajući standarde za buduću arhitekturu.

VILLA DALL’AVA, PARIZ, REM KOOLHAAS, OMA

▪ Villa Dall’Ava, projektirana od strane Rema Koolhaasa i njegove arhitektonske firme OMA,
smještena je u Parizu i dovršena 1991. godine. Ova inovativna stambena kuća poznata je po svojoj
jedinstvenoj strukturi koja kombinira staklo, čelik i beton, te se ističe svojim plutajućim bazenom
koji se proteže iznad krova, nudeći spektakularan pogled na grad. Villa Dall’Ava predstavlja
eksperimentalni pristup stambenom dizajnu, istražujući odnos između privatnosti, otvorenog
prostora i integracije s okolnim pejzažem.
 TRAJNOST

o Trajnost - sposobnost održavanja određenog procesa ili faze na neodređeno vrijeme ili
zadovoljavanje potreba sadašnjosti bez ugrožavanja zadovoljenja potreba budućih generacija
o Uistinu održiva kuća trebala bi već u idejnoj fazi uključiti socijalna, ekonomska pitanja i pitanja
zaštite okoliša, s ciljem pružanja pristupačne, pristupačne i ekološki prihvatljive zgrade
o Zgrade su najveći potrošači primarne energije, jer se više od 40% iste globalno koristi za njihov rad
o Najveći dio energije u zgradarstvu koristi se za grijanje, hlađenje i ventilaciju, a značajan udio ima i
rasvjeta
o Građevine uništavaju prirodu prekomjernom i nepotrebnom potrošnjom čiste pitke vode te lošom
regulacijom i korištenjem otpadnih voda. U kućanstvima se samo 10% vode koristi u kuhinjama i to u
pitkom obliku, dok se oko 65% koristi u kupaonicama i posebno WC-ima koji troše najviše vode
o Gradovi pokrivaju manje od 1% Zemljine površine, u njima živi oko 50% svjetske populacije, troše 75%
svjetske energije i generiraju 80% stakleničkih emisija

JAPONSKI SPREHODI

JUNYA ISHIGAMI, KAIT WORKSHOP, ATSUGI

▪ korištenje prirodnih materijala

▪ jako promišljena uporaba prostora
▪ poštivanje prostora i preprostosti
INSIDE GARDEN RYOANJI, KYOTO

▪ Kao grčki hram, iznad grada, otvoren, iz kamena

▪ Praznina
▪ Jedan od najvažnijih japanskih suhih vrtova
▪ Kompozicija 15 kamena i proda
SVETIŠTE ISE NAIKU

▪ Prototip klasične arhitekture, u šumi, sakriven/zatvoren, drvo

▪ ritual ponovne izgradnje na 20 godina
▪ Odnos japanaca i prirode je veoma specifičan
▪ Praznine
▪ Bitno za prijenos znanja i tradicije
▪ Izuzetno obvladavanje drvenih spojeva (detalji), bez žlijebova
▪ Bolje za potrese
ISE GEKU, ISE-SHI

▪ Pokušavaju razumjeti prirodu, u njoj prepoznaju životne cikluse

ISUIEN GARDEN, NARA

▪ umjetni vrtovi, izgledaju prirodno, promišljeni kadrovi

▪ glavna uloga pri mijenjanju ambijenta - otvaranje/zatvarnje pogleda
▪ od prirode se ne odvajaš – drugačije ju osjećaš (ne s vidom)
KAWAI KANJIRO HOUSE, KYOTO

▪ Sobu stvara svetloba, a ne geometrijska osnova

▪ Zasloni krhka pregrada između unutra i van
▪ Princip Hvalnice senci

o Očuvanje dediščine – redovno uzdržavanje, obnavljanje

o Skrb za vrtove – dediščina vrtnarjenja se prenosi generacijama – dio japanske kulture
o Nije samo fizično, bitno je sačuvanje vrednota, prakse, običaja i prenošenje na mlađe generacije
VILANOVA ARTIGAS, FAU SCHOOL OF ARCHITECTURE, SAO PAULO

▪ poznata je po svojoj otvorenoj strukturi i kontinuitetu prostora, povezujući nivoe serijom rampi
umjesto stepenica, čime se promiče interakcija i kretanje.
▪ konstrukcija od armiranog betona i upotreba sirovog betona ne samo da odražavaju brutalistički stil,
već i funkcionalnu estetiku koja odgovara potrebama škole arhitekture.

LINA BO BARDI, SECS POMPEA, SAO PAULO

▪ Ovaj kompleks, koji uključuje kazalište, sportski kompleks i kulturni centar, postao je
žarište društvenog života u gradu, promičući ideju o integraciji različitih društvenih
slojeva kroz kulturu i rekreaciju
▪ Bo Bardi je koristila beton i staklo kako bi stvorila prostore koji su istovremeno
robustni i otvoreni, čime je potaknula interakciju i zajedništvo među korisnicima
▪ Njezin rad na projektu SECS Pompeia pokazuje njezinu predanost stvaranju prostora
koji služe zajednici i promiču kulturnu razmjenu

BUTANTÃ HOUSE, PAULO MENDES DA ROCHA

▪ Unatoč sirovim materijalima i jednostavnom tlocrtu, svaki je detalj pažljivo osmišljen

▪ Odlikuje se upotrebom betona, materijala koji je obično težak i nepristupačan, ali ovdje djeluje
prirodno, kao da je izrezbaren iz kamena
▪ U kombinaciji s prirodnim drvetom i okružena drvećem, kuća pruža osjećaj prostranosti i
jednostavnosti linija, što je čini jednim s prirodom. Arhitektura omogućava otvorenost, a
istovremeno osigurava privatnost i bliski kontakt s prirodom, stvarajući jedinstveni životni prostor

AFFONSO EDUARDO REIDY, MUSEUM OF MODERN ART IN RIO DE JANEIRO

▪ Muzej se odlikuje svojom jednostavnošću, funkcionalnošću i integracijom s okolnim pejzažom, što je

tipično za Reidyjev pristup dizajnu. Konstrukcija muzeja koristi beton i staklo kako bi stvorila
prozračne prostore koji potiču interakciju između umjetnosti i posjetitelja, te naglašava vizualnu
povezanost s vanjskim prostorom.
OSCAR NIEMEYER, LUCIO COSTA, LE CORBUSIER...

MINISTRY OF EDUCATION AND HEALTH, RIO DE JANEIRO

▪ Zgrada je poznata po svojoj inovativnoj upotrebi betona, vertikalnom vrtlarstvu i brise soleilima koji
štite unutrašnjost od sunca, čime se postiže prirodna klimatizacija. Niemeyer je kroz ovaj projekt
pokazao kako arhitektura može uključivati estetske i funkcionalne elemente koji odgovaraju
lokalnom klimatskom i kulturnom kontekstu.

OSCAR NIEMEYER, THE CHURCH OF ST FRANCIS

▪ Ovdje Niemeyer koristi oblikujuće forme kako bi kapelu razlikovao od ostalih zgrada koje je
dizajnirao u tom kompleksu, sugerirajući princip prema kojem su zgrade veće društvene važnosti
očiglednije. To odražava kapelu kao najcivičkiju zgradu ove kolekcije. Crkva svetog Franje je mjesto
rođenja prave brazilske arhitekture. Sa svojim samonosivim svodovima različitih dimenzija, koristi
strukturni i skulpturalni potencijal betona.

OSCAR NIEMEYER, MUZEJ UMJETNOSTI PAMPULHA

▪ Ovdje je Niemeyer reinterpretirao Le Corbusierov koncept "promenade architecturale" u prostornom

sastavu izuzetne ravnoteže i igrivosti. Ovo je narativna zgrada u svakom pogledu, od dvokatnog
foajea koji nas pozdravlja pri ulasku do rampi koje se penju na kat kazina. Vrlo jasna "promenada"
artikulira prostor zgrade na način kao što je strukturirana sofisticirana igra na sreću, igra koja je
složena kao i običaji društva kojemu zgrada treba služiti.

KATEDRALA U BRASÍLII, OSCAR NIEMEYER

▪ Katedrala se ističe svojom futurističkom kupolom i betonskom strukturom koja formira cvet,
otvarajući se prema nebu kroz staklene panele koji dopuštaju prirodnoj svetlosti da obasja
unutrašnjost. Struktura je podržana od 16 zakrivljenih stubova, simbolizujući dlanove uperene ka
nebu
PALÁCIO DA ALVORADA, OSCAR NIEMEYER

▪ Zdanje se ističe svojom elegancijom i fluidnošću oblika,

što je postignuto Niemeyerovom upotrebom zakrivljenih
linija koje stvaraju dojam lakoće i prozračnosti. Interijer
palače odražava Niemeyerovu strast prema integraciji umjetnosti i arhitekture, uključujući radove
poznatih brazilskih umjetnika
MINISTRY OF JUSTICE, OSCAR NIEMEYER

▪ Radujem se spoznaji da su ovi oblici na skroman način dodijelili individualnost i originalnost

palačama te (i to smatram važnim) uspostavili vezu s arhitekturom kolonijalnog Brazila.

MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA, OSCAR NIEMEYER

NITERÓI CONTEMPORARY ART MUSEUM, OSCAR NIEMEYER

▪ Smješten na izvanrednoj lokaciji koja pruža panoramski pogled na Guanabara zaljev u Rio de
Janeiru, muzej je postao ikonična silueta na horizontu. Njegova jedinstvena strukturalna forma, koja
podsjeća na leteći tanjur, demonstrira Niemeyerovu sklonost prema fluidnim linijama i eksploraciji
prostornih mogućnosti betona.
▪ Konstrukcija izaziva osjećaj lagodnosti i težine, dok se istovremeno savršeno uklapa u prirodni
krajolik, ističući Niemeyerovu filozofiju da arhitektura treba poboljšavati, a ne narušavati okoliš.

TEATRO POPULAR, OSCAR NIEMEYER

▪ Kroz fluidne linije i otvorene prostore, Niemeyer potiče socijalnu interakciju i povezivanje umjetnosti
s publikom. Njegov dizajn odražava ideju o dostupnosti kulture svima, čime Teatro Popular postaje
simbol demokratizacije prostora i kulture.

MUSEU NACIONAL DA REPÚBLICA, OSCAR NIEMEYER

▪ muzej se ističe svojom bijelom kupolom i vanjskom rampom koja dodaje skulpturalnu dinamiku
kompleksu. Zgrada, posvećena umjetnosti i kulturi, izrađena je od betona, pokazujući Niemeyerovu
sklonost prema jednostavnim, ali moćnim oblicima.
▪
1. KAJ JE ABSTRAKCIJA, NAVEDI VSAJ PET POJMOV S KATERIMI LAHKO NA ABSTRAKTEN NAČIN
OPIŠEŠ KONKRETNO SITUACIJO, RAZLOŽI NA SVOJEM IZBRANEM PRIMERU

o Apstrakcija u arhitekturi odnosi se na proces smanjenja i pojednostavljivanja oblika do

njihove osnovne, suštinske kvalitete, uklanjajući sve što je suvišno kako bi se naglasile ideje
iza dizajna. To uključuje upotrebu jednostavnih geometrijskih oblika, čistih linija i ograničenu
paletu materijala, što omogućava stvaranje prostora koji transcendiraju konkretno i
naglašavaju konceptualne aspekte arhitekture. Apstrakcija omogućava arhitektima da
istraže i izraze temeljne ideje o prostoru, obliku i funkciji, potičući promišljanje o vezi između
arhitektonskog objekta i njegovog okruženja
o Apstrakcija, kako ju je koristio Piet Mondrian, proces je redukcije realnog svijeta na osnovne
oblike i boje, čime se istražuje esencija stvarnosti preko pojednostavnjenja. Mondrian je svoj
rad razvio prema potpunoj apstrakciji kroz seriju radova koji su postepeno minimizirali
prepoznatljive oblike prirode do međusobno isprepletenih vertikalnih i horizontalnih linija,
ograničavajući paletu na primarne boje. Njegova djela, poput serije "Kompozicija s crvenom,
plavom i žutom", primjer su kako apstrakcija može pojednostavniti složeni svijet oko nas u
univerzalni jezik oblika i boja, nudeći dublje razumijevanje strukturalnih odnosa.

2. KAJ POMENITA POJMA ARHE IN TEKTURA, RAZLOŽI NA PRIMERU

o Pojmovi "arhe" i "tektura" u arhitekturi dolaze iz grčkog jezika, gdje "arhe" označava temelj
ili tlo, a "tektura" se odnosi na gradnju ili tehniku. Ovi pojmovi zajedno čine riječ
"arhitektura", koja doslovno znači "umijeće gradnje na temelju". Ova dva pojma su ključna
za razumijevanje arhitekture kao discipline koja spaja praktične aspekte konstrukcije
(tektura) s osnovnim principima i konceptima (arhe), stvarajući prostor koji je funkcionalan,
estetski privlačan i trajno povezan s lokacijom na kojoj se nalazi.
o Murka Brezjanka, Plečnik
➢ korištenje lokalnih materijala
➢ snažna konstrukcija
➢ uklapa se u krajolik u kojem se nalazi
o Plečnikov rad, gdje "arhe" simbolizira temelj ili konceptualnu osnovu njegovih projekata, a
"tektura" tehniku i umijeće gradnje. Plečnikova arhitektura često integrira lokalne
karakteristike i materijale s inovativnim konstrukcijskim tehnikama, stvarajući djela koja su
duboko ukorijenjena u kontekst i istovremeno pokazuju majstorstvo u obradi prostora i
materijala.

3. NA SVOJEM IZBRANEM PRIMERU RAZLOŽI KAJ POMENI HORIZONT V ARHITEKTURI

o Horizont u arhitekturi odnosi se na percepciju horizontalnih i
vertikalnih linija koje definiraju prostor i oblikuju vizualni dojam
strukture. Horizontalne linije sugeriraju mir, stabilnost i širinu,
dok vertikalne linije impliciraju visinu, stremljenje i snagu. U
arhitekturi, balans između horizontalnih i vertikalnih elemenata
ključan je za stvaranje harmoničnog i funkcionalnog prostora
o Na projektu "Šance" Jože Plečnik maestralno koristi koncept horizonta
 kroz igru horizontalnih i vertikalnih elemenata, čime stvara dinamičan, ali
harmoničan prostor. Horizontale u arhitekturi Plečnika predstavljaju
stabilnost i kontinuitet, dok vertikale simboliziraju težnju i dinamiku. U
"Šance", Plečnik kombinira ove elemente kako bi stvorio prostor koji ne
samo da se odlikuje vizualnom ravnotežom, već i potiče promatrača na
razmišljanje o odnosu između čovjeka i prirode, neba i zemlje.

4. PICASSO IN ABSTRAKCIJA
o Picasso i apstrakcija predstavljaju ključne momente u razvoju moderne umjetnosti. Iako
Picasso nije bio apstraktni umjetnik u najužem smislu, njegov rad na kubizmu postavio je
temelje za apstraktnu umjetnost. Picasso je razbio tradicionalne perspektive i predstavio
objekte iz više kutova istovremeno, težio je ka dekonstrukciji stvarnosti na osnovne
geometrijske oblike. Ovaj pristup omogućio je novi način vizualnog izražavanja koji je
transcendirao izravno predstavljanje svijeta. Picasso je kroz svoja kubistička istraživanja
stvorio djela koja su istraživala odnos između forme, prostora i percepcije, čime je postavio
osnovu za daljnji razvoj apstraktne umjetnosti.

5. RICHARD SERRA IN PROSTOR

o Richard Serra, poznat po radu s korozivnim čelikom, istražuje odnos između skulpture,
gledatelja i prostora. Njegova instalacija u Dia Beaconu i radovi izloženi u Museo Reina Sofia
primjeri su kako Serra manipulira prostorom i percepcijom. Kroz monumentalne, zakrivljene
čelične ploče, Serra stvara prostorne intervencije koje gledatelje pozivaju na interakciju,
istraživanje i iskustvo prostora na nov, nepredvidiv način. Ove skulpture ne samo da
transformiraju fizički prostor galerija i muzeja, već i utječu na način na koji posjetitelji
doživljavaju i navigiraju kroz taj prostor, potičući ih da postanu aktivni sudionici u
umjetničkom djelu.

6. PENA GANCHEGUI, EDUARDO CHILLIDA: „El peine del viento“ San Sebastian Španija - OPIŠI KONCEPT
PROJEKTA
o Peña Ganchegui je kao arhitekt imao ključnu ulogu u projektu "El peine del viento",
usmjeravajući integraciju skulptura Eduarda Chillide u okolni pejzaž San Sebastiána. Njegov
doprinos leži u osmišljavanju arhitektonskog okvira koji harmonično spaja umjetnička djela s
prirodnim elementima obale, stvarajući prostor dijaloga između umjetnosti, prirode i
posjetitelja.

o Eduardo Chillida, s druge strane, dao je projektu svoje monumentalne skulpture od čelika,
koje simbolično predstavljaju češljeve vjetra. Chillidina djela, postavljena na krajnjoj točki
obale, suočavaju se s silom vjetra i mora, stvarajući dramatičan susret između prirodnih
elemenata i ljudske kreativnosti.

o Koncept projekta "El peine del viento" temelji se na ideji dijaloga između umjetnosti, prirode
i arhitekture. Ganchegui i Chillida surađuju stvarajući prostor gdje skulpture postaju dio
krajolika, potičući promišljanja o vremenu, prostoru i postojanju. Ovaj projekt predstavlja
spoj tehničke preciznosti i poetske imaginacije, pružajući posjetiteljima jedinstveno iskustvo
koje preispituje odnos čovjeka prema okolišu.