PLAZMA- Četvrto agregatno stanje

Uvod
Plazma je stanje tvari koje se ponešto razlikuje od plinovitog, tečnog ili čvrstog pa se
ponekad uzima kao četvrto agregatno stanje. Ipak to nije pravo agregatno stanje. Svaka čista tvar,
ako je pri tim uvjetima stabilna, može prelaziti iz jednog agregatnog stanja u drugo. I svaku čistu
tvar karakteriziraju čvrste tačke prelaza između agregatnih stanja (zanemarimo sada stakla i
slično). Npr. voda uz pritisak od jedne atmosfere pri 0 stepeni celzijusa prelazi iz tekućeg stanja
u čvrsto a na 100 stepeni celzijusa iz tekućeg u plinovito (i obrnuto). Određeni prelaz u stanje
plazme ne postoji ( za tvar postoji talište, vrelište ali ne i „plazmište“). Također, kao plazma ne
mogu postojati hemijski spojevi jer su svi atomi odvojeni.

Šta je plazma?
To je stanje visokoionizirane tvari, „mješavina“ atoma koji su otpustili sve ili gotovo sve
elektrone (praktički gole jezgre) i elektrona koji se kreću slobodno. Plazma obično nastaje na
vrlo visokim temperaturama (bar nekoliko hiljada stepeni) jer ogromna energija je potrebna da se
svi elektroni otrgnu od jezgri i održe u takvom stanju. Može nastati i djelovanjem intenzivnog
ionizirajućeg zračenja (ultraljubičasto, roentgensko i gamma zračenje) na razrijeđeni plin.
Elektroni, iako slobodni, ne kreću se potpuno neovisno od jezgri. Plazma je ukupno, ipak,
električki neutralna.
Iako je na zemlji plazma rijetka pojava (stvara se na prolazu munje kroz zrak i u visokim
slojevima atmosfere pod uticajem zračenja od sunca), većina tvari u svemiru nalazi se u takvom
stanju. Na zvijezdama vladaju temperature od hiljadu stepeni a na površini do milione stepena
celzijusa u unutrašnjosti. Između zvijezda ipak može postojati hladna plazma, vrlo razrijeđena
struja elektrona i protona neprestano teče sa Sunca u okolni Svemir.
Plazma se u nekim pogledima ponaša dosta slično običnom plinu, nema stalan oblik niti
volumen (zapremina). Ali u prisutnosti vanjskog magnetnog polja razlike su ogromne jer
nabijene čestice „pokorno“ slijede magnetne silnice. Plinovi koji se sastoje od neutralnih čestica
ne vode električnu struju ali plazma vodi izvrsno. Na svojsvta utiče i elektrostatička povezanost
čestica.
Plazma nije zanimljiva samo kao „zgodna prirodna pojava“. U središtu je mnogih
istraživanja u fizici, hemiji i astronomiji, razloga ima jako puno : razumijevanje procesa koji se
odvijaju na Suncu i našoj atmosferi, pitanja oko građe i postanka tvari i Svemira, pokušaj
pronalaska neiscrpnog izvora energije, plazma kao intenzivan izvor zračenja itd...
Gdje možemo pronaći plazmu
Egzotični izvori plazme uključuju čestice u nuklearnim fuzijskim reaktorima i oružju, no
svakodnevni izvori uključuju Sunce, munje, požar i neonske znakove. Drugi primjeri plazme
uključuju statički elektricitet, plazma kugle. Sunce je najbliži primjer gdje na masivnim skalama
možemo procijeniti karakteristike plazme u prirodnom okruženju.