Definisati i objasniti timsku nastavu i mentorku nastavu

Nastava možemo definisati kao planirani odgojno- obrazovni proces, temeljni dio
školskog rada, u kome se provodi odgoj i obrazovanje učenika prema utvrđenom
nastavnom planu i programu. Timska nastava 60-tih godina prelazi iz SAD u Evropu.
Osnovno obilježje da se nastava shvaća kao timski rad, tj. rad u kojemu vlada duh
suradnje i nadopunjavanja, a ne natjecanja, gdje svi članovi prema mogućnostima
imaju svoj udio. Osnovu timskog rada čine projekti, pa se ova nastava naziva još i
“projekt metoda”.
Bitna obilježja:
1. Nastavnici: Postoje dva ili više nastavnika koji planiraju i izvode nastavu, a u svom
timu nastavnici rade ono za što su najkompetentniji.
2. Učenici: Grupe učenika nisu stalne, već su sastavljene od učenika više odjela istog
razreda, odnosno više odjela više razreda. Dakle formiranje grupa je fleksibilno. One
mogu varirati s obzirom na sadržaj (grupe koje se bave npr. fizikom, ili umjetnošću,
ili dr.)
3. Odnosi sudionika: Timska nastava ide u susret potrebama učenika, pa zato u
planiranju, izvođenju i valorizaciji kao partneri sudjeluju nastavnici i učenici. Ovdje
vlada duh suradnje i razumijevanja, te osobna inicijativa.
Proces nastave: rad se odvija na tri razine:
Pripreme: Planiranje timske nastave vrši se prije početka školske godine odabirom
tema pogodnih za taj oblik rada, gdje interdiscipliniranost dolazi do izražaja i gdje
postoje mogućnosti grupnog i individualnog rada učenika. Sastavni dio pripreme je
formiranje timova i određivanje radne dinamike.
1. Velike grupe: Velika grupa može obuhvaćati više odjeljenja, a frontalnim radom se
obrađuju lakši, opći sadržaji, za sve zajednički.
2. Podjela u manje grupe: Sastavljaju se manje grupe (10-15) na osnovi specifičnih
pitanja koja članove neke grupe zanimaju više od ostalih. Ovdje se provodi daljnji
rad,koji se izvodi u obliku rasprava, diskusija, terenskih istraživanja i sl., gdje učenik
stječe ona znanja i iskustva koja frontalno ili individualno ne bi mogao. Udio
pojedinca primjeren je njegovim mogućnostima i interesima.
3. Samostalan rad: Individualni rad vezan je uz rad u grupi jer pojedinac traži i nalazi
rješenja na pitanja koja su relevantna za čitavu grupu.
Težište rada je na učeniku jer je on taj koji mora steći određena iskustva i razviti
sposobnosti kritičkog znanstvenog mišljenja, a smisao nastave je stvoriti uvjete za
efikasno učenje. (A. Einstein: “Nikad nisam učio svoje učenike. Samo sam nastojao
osigurati uvjete u kojima oni mogu učiti.”)
Tim predstavlja oblik formalne organizacije zajedničkog radnog ili poslovnog procesa
koje povezuju odredjeni ciljevi i interesi članova, zajednička misija i zadaci. Tim je
specifična vrsta vještački organizovane i strukturisane male grupe koja ima zajedničke
ciljeve i interese.Učinak u timovima zavisi od individualnih doprinosa i od proizvoda
kolektivnog rada.Timovi se raspoznaju prema svojim karakterističnim
obeležjima.Tim se može analizirati sa tri aspekta:njegove strukture,dinamike i
razvoja.Formiranjem timova treba da se obezbjede tehnički uslovi funkcionisanja
organizacije i njenih radnih procesa i zadovoljenje socijalnih i grupnih potreba
članova tima.Koncept timskog rada nije nov. Timovi nas okružuju hiljadama godina.
Plemenska društva su bili timovi u akciji – individualci radeći zajedno za dostignuća
zajedničkih ciljeva za bolje dobro. Ali nekako je to postalo individualno, a ne timski
zato što je to postalo apstrakcija mnogih organizacija. Do danas mnoge organizacije
kreću se u krugu individualnih odgovornosti individualnih kompenzacija,
individualnih uloga i poslovnih etika, a radne grupe su vođene od odgovornih
nadzornika za nadgledanje uloga individualaca koji čine ove grupe. Vreme je zapitati
se gde leže pretpostavke u osnivanju ovakve prakse. Svet je isuviše složen, a naše
organizacije različite da nastave sa prvobitnim individualnim nego sa grupnim
eksponentima, niti možemo raspustiti po svaku cjenu unutrašnje takmičenje
individualizma kao praksu većine organizacione stope.
Timska nastava je o r g a n i z o v a n j e n a s t a v e u k o j o j d v a i v i š e
nastavnika i njihovi saradnici koordiniraju rad na realizovanju
programa jedne veće po uzrastu (obrazovnom nivou) ujednačene grupe (npr. više
odjeljenja istog razreda), radeći na onim djelovima programa ili aktivnostimaza koje
su stručno najviše zainteresovani i osposobljeni. Tim zajednički realizuje pojedine
teme ili programe: planira, izvodi i vrednuje aktivnosti učenika, organizuje
nastavu i priprema sadržaje, zadatkei slično koji odgovaraju njihovim potrebama i
mogućnostima i na taj način nastoji da racionalizuje rad i učini ga efikasnim.Timsku
nastavu karakteriše fleksibilno raspoređivanje nastavnih sadržaja
ikori št enje vremena kao i intenzivan stručni pristup obradi sadržaja uz
potrebu savremenih nastavnih sredstava. Problem kod timske nastave jeste taj što
je veoma teško organizovati i uspješnost zavisi od stalne saradnje i
dogovaranja nastavnika. Organizacija rada i trajanje časa su elastičniji i
prilagođavaju se nastavnim potrebama. Pošto se završi rad sa velikom
grupom radi se sa manjim grupama i detaljnije se objašnjava gradivo i
nejasnoćaće (ako ih je bilo) učenicima.Pošto se završi rad sa manjim
grupa ma učenici će samostalno trebati da izvršavaju zadatke i uvježbavati
svoje vještine, spretnosti i slično. Tek poslije ove zadnje faze na red dolazi nova tema
o kojoj se članovi tima dogovaraju kako će je realizovati.
Timska nastava se može primeniti u svim nivoima odbrazovanja.

Mentorska nastava jedan je od savremenih didaktičkih sistema nastave. Osim

mentorske nastave razlikujemo heurističku, programiranu , egzemplarnu i
problemsku nastavu. Navedeni sistemi predstavljaju varijaciju odnosa između
tri bitna činitelja tzv. didaktičkog trokuta – nastavnika, učenika i nastavnih sadržaja.
Karakteristika mentorske nastave je povećana samostalnost rada učenika koji se
nalaze pod nadzorom i vodstvom odabranih mentora. Učitelj se može brinuti za
učenika s posebnim potrebama, za iznimno talentiranog učenika ili učenika koji radi
na nekom istraživačkom projektu.

Mentorsku nastavu možemo definirati kao sistem nastave u kojem dominira

mentorski rad učitelja s pojedinim učenikom. Takvu nastavu karakterizira povećana
briga za napredovanje određenih učenika (npr. talenata, hendikepiranih, učenika koji
rade na nekom istraživačkom projektu i sl.). Učitelj se ovdje priprema za rad s jednim
(određenim) učenikom. Takav sistem rada može pratiti učenje i poučavanje u
kolektivnoj nastavi, a također može karakterizirati i individualnu nastavu.

Mentorska je nastava po svojoj koncepciji slična problemskoj nastavi. Razlika je

u tome što se poučavanje nastavnika još više smanjuje i svodi uglavnom na
povremene konzultacije za vrijeme rada, dok se povećava samostalan rad učenika, i to od izbora
znanstvenog problema pa sve do njegova rješenja. Karakteristika je tog didaktičkog
sistema da se učenici, odnosno studenti, samostalno ili po sugestiji nastavnika
opredijele za proučavanje znanstvenog problema, tako da se u toku proučavanja
povremeno konzultiraju sa svojim nastavnikom kao mentorom. Upravo konzultacije s
mentorom daju obilježje tom sistemu nastave, jer nastavnik za vrijeme konzultacija više ili
manje poučava učenika, odnosno studenta, o sadržajima koje mora obuhvatiti,
izvorima proučavanja, metodologiji rada itd. Ujedno se za vrijeme konzultacija
nastavnik informira što i kako kandidati rade, savjetuje im kako će prevladati
spoznajne dileme, zastranjenja i sl. Zato kandidati obavezno dolaze na konzultacije s
radnim materijalom (radnim mapama) iz kojih mentor vidi ekstenzitet i intenzitet njihova
rada. Za konzultacije kandidati kao podsjetnik obavezno pripreme pismena pitanja o
kojima će raspravljati s mentorom.Mentorska nastava se koristi i u savremenom
kontekstu, online tutorstvo.