Silikati

• Najveća, najzanimljivija i najkompleksnija grupa minerala.

• Definiraju se kao soli silikatnih kiselina (iako su one većinom
hipotetske).
KEMIJA SILIKATA • Značaj silikata veći je od bilo koje druge skupine minerala.
• Dva su osnovna razloga ovog izuzetnog značaja silikata:
Uvodno predavanje količina i raznovrsnost.

Stanislav Kurajica
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije

Količina Količina
• Si je osmi kemijski element po zastupljenosti u Svemiru • Većina petrogenih minerala su silikati.
• Treći na Zemlji, drugi u zamljinoj kori • Silikatni minerali glavni su sastojci magmatskih stijena.
• Pretežni dio sedimentnih stijena također silikati.
O
s
t
a
l
i
<
1
%
O
s
t
a
l
i
1
,
2
%

K
a
l
i
j
2
,
0
%
A
l
u
m
i
n
i
j
1
,
4
%

M
a
g
n
e
z
i
j
2
.
4
%
K
a
l
c
i
j
1
,
5
%

100
• Gornjih 16 km zemljine kore sastoji se uglavnom od silikata.
N
a
t
r
i
j
2
,
5
%
N
i
k
a
l
1
.
8
%

K
a
l
c
i
j
4
,
2
%
S
u
m
p
o
r
2
.
9
%

Silikati prisutni i u hidrosferi (topivi SiO2), male

Ž
e
l
j
e
z
o
5
,
6
%
M
a
g
n
e
z
i
j
1
3
.
9
%

•
A
l
u
m
i
n
i
j
8
,
2
%

80
S
i
l
i
c
i
j
1
5
,
1
%

koncentracije (2.2 mgL‐1) ali velike količine

S
i
l
i
c
i
j
2
8
%

60
K
i
s
i
k
3
0
,
1
%
w (%)

40
K
i
s
i
k
4
6
%
Ž
e
l
j
e
z
o
3
2
.
1
%

20

0
2 3 2 3
Zemlja Zemljina kora

Raznovrsnost Raznovrsnost
• Osim po količini silikati i po raznovrsnosti čine najveću • Glavni razlog raznovrsnosti je osnovni element strukture
skupinu anorganskih spojeva. silikata, [SiO4]4‐ tetraedar
• Oko 25% svih poznatih minerala odnosno oko 40% minerala
koji se javljaju u značajnijim količinama spada u silikate.

• 4 O2‐ atoma koji okružuju mali centralni kation Si4+ ili Al3+.
• ‐ Kemijska stabilnost [SiO4]4‐ tetraedara
• ‐ Sklonost međusobnom povezivanju
• ‐ Brojni načini na koje se mogu povezati
• ‐ Izomorfne zamjene
• Omogućuju nastanak spojeva iznimne strukturne i kemijske
raznovrsnosti
• Silikati se, više od bilo koje druge skupine spojeva osim
organskih, odlikuju izuzetnom kemijskom i strukturnom Uporaba
raznovrsnošću
Friedrich Liebau, 1985.

• Veliki broj minerala + koncentracija u ležištima

• Široka uporaba silikata u proizvodnji sintetskih proizvoda i
velike tehničke i ekonomske važnosti.
• Si u brojnim proizvodima od svemirskih brodova do
tjelesnih implantata.
• Od izuzetne važnosti u građevinarstvu.
• U obliku kamena pijeska ili glina koriste se direktno

Uporaba Tlo
• Pored toga silikati i silicijev dioksid primarne su sirovine za
• I tlo se u najvećem dijelu sastoji od silikata a plodnost tla u
beton, ciglu, keramiku, staklo, topive silikate, silikone, itd.
velikoj mjeri ovisi o silikatima odnosno o njihovoj
• Ključna ili važna sirovina i u brojnim drugim industrijskim sposobnosti da vežu i otpuštaju vodu te sposobnosti ionske
granama poput proizvodnje elektronike, obnovljivih izvora izmjene.
energije, optičkih materijala, prijevoznih sredstava,
farmaceutika, tekstila, kozmetike, papira, abraziva,
polimera, prehrambenih proizvoda itd.

Živi svijet Kemija silikata

• Si sastavni dio i bitna komponenta nekih živih organizama. • Kemija silikata izučava
• Važan je čimbenik metabolizma nekih bakterija, u različitim silikate i druge silicijeve
biljkama (riža, trstika, bambus) te u skeletu dijatomeja. spojeve.
• Kao znanost pojavljuje se
• U tragovima prisutan u ljudskom organizmu (1 mg Si/kg u drugoj četvrtini
težine) ‐ biosinteza kolagena i stvaranje koštanog tkiva. dvadesetog stoljeća, iako
su različiti aspekti kemije
silikata proučavani i
ranije u okviru različitih
disciplina poput
mineralogije, znanosti o
materijalima, tehnologije
stakla i keramike,
anorganske kemije i sl.
 Interdisciplinaran pristup Struktura
• Presudno određuje njihova svojstva
• Omogućava razumijevanje ponašanja ‐ proizvodnja i
uporaba
• Važni segmenti kemije silikata uporaba
• postanak silikata (geologija)
• struktura silikata (kristalokemija i mineralogija)
• kemijska svojstva (anorganska kemija)
• fizikalna svojstva (fizikalna kemija, termodinamika
materijala) proizvodnja
• karakterizacija (analitička kemija, instrumentalne struktura
metode analize, posebice rendgenska difrakcija)
• prerada (kemijsko inženjerstvo, tehnologije)
• uporaba (kemija, mehanika, fizika…). svojstva

Kratki povijesni pregled Silicij

• Postojanje predvidio
Antoine Lavoisier 1787.

• Prvi ga izolirao Jons

Jakob Berzelius 1823.
redukcijom K2SiF6 s
rastaljenim K.

• Ljudi koriste silikate i SiO2 od prethistorijskih vremena

• Kremen – oruđa i paljenje vatre (prije 500 000 g.) • Naziv predložio je
• Građevni materijal, nakit i ukrasno kamenje Thomas Thomson 1831.
• Staklo keramika mortovi (lat. silex, kremen)

Nesilikatni, kovalentni spojevi Organosilicijevi spojevi

• Prvi organosilicijev spoj
• Prvi halogen silan, SiF4, (spojevi u kojima je silicij
pripravio je Carl Wilhelm je direktno vezan za
Scheele 1771. godine organske ugljikove
djelovanjem fluoridne atome), tetraetil silan,
kiseline na SiO2. otkrili su Charles Friedel i
James Craft 1863. godine.

• Friedrich Wöhler je 1857. • Alfred Stock ‐ istraživanja

godine pripravio SiHCl3 a silana
1858. godine SiH4. • Frederic Stanley Kipping ‐
i t ži j il
 Silikati Sadašnjost
• Početak dvadesetog stoljeća • Druga polovica 20.
• Kristalne strukture silikata shvaćene tek s pojavom XRD. stoljeća ‐ silicijski
mikroprocesori,
• Prve strukture silikata William Lawrence Bragg
fotonaponske ćelije,
• Razvoj principa kristalokemije Linus Paulinga molekulska sita,
• Geokemija Victor Goldschmidt. katalizatori, silikoni.

• Početak 21. stoljeća ‐

mikro
elektromehanički
sustavi (MEMS),
nanomaterijali.

Cilj kolegija Pravila igre

• Nastava – usmena izlaganja uz vizualnu prezentaciju
(pitanja su dobrodošla)
• Molim da praćenje predavanja bude što redovitije
• Stjecanje znanja o vrstama, strukturama, svojstvima i • Vježbe – laboratorijske vježbe
primjeni silikata i ostalih silicijevih spojeva • Provjera znanja – kolokviji ili usmeni ispit
• Pri ocjenjivanju će se, pored uspjeha na kolokvijima / ispitu,
• Upoznavanje s fenomenima vezanim uz uporabu silikata uzimati u obzir cjelokupan rad studenta (praćenje
kao sirovina, uz proizvodnju pojedinih silikatnih materijala predavanja, vježbe, komunikacija na predavanjima)
te njihovu uporabu
• Vi ste studenti
• Upoznavanje s tehnologijama silikata koje se ne izučavaju u • Vaš posao nije samo naučiti što vam je ponuđeno
okviru drugih kolegija na Fakultetu • Prosuđujete što je važno a što nevažno
S t l d j j t j j
Sadržaj kolegija Silicij
• Uvodno predavanje – značaj silikata
• Fizikalna i
uporaba kemijska svojstva
• Dobivanje
• Sličnosti i razlike
kemije Si i C
• Proizvodnja
proizvodnja • Dobivanje
ultračistog Si
struktura
• Tehnički,
poluvodički i
solarni silicij
svojstva
 (SiO4)‐tetraedar Klasifikacija silikata
• Priroda kemijske • Kemijska,
veze silicija i kisika prirodna i
• Paulingova pravila strukturna i
• Načela i načini ostale
povezivanja (SiO4)‐ metode
tetraedara klasifikacije
silikata
• Stabilnost silikatnih
struktura • Nomenklatur
a silikata,
• Izomorfne zamjene
strukturne
formule
silikata

Otočni i grupni silikati Prstenasti i lančani silikati

• Olivin • Beril
• Granati • Kordijerit
• Grupa
• Pirokseni
silimanita
• Amfiboli

• Drago i
poludrago
kamenje

Slojeviti silikati Sustav glina‐voda

• Glina
• Kaoliniti
• Geneza
• Serpentini
slojevitih
• Pirofilit silikata
• Talk • Stabilnost
• Liskuni suspenzije gline,
• Ilit plastičnost,
• Lomljivi liskuni viskoznost i
svojstva tečenja
• Vermikuliti
• Ionska izmjena
• Smektiti
na glinama
• Kloriti
 Tektosilikati Sintetski finodisperzni SiO2
• Prirogeni SiO2, silika‐sol, silika‐gel, taloženi SiO2
• Glinenci
• Zeoliti
• Polimorfne
modifikacije SiO2

Ostali anorganski spojevi silicija Organosilicijevi spojevi

• SiO • Organosilani
• SiC • Organoklorsilani
• Si3N4 • Silikoni: silikonska
• Slicij‐hidridi ulja, masti, smole i
gume
• Silicij
halogenidi

Literatura
• F. Liebau, Structural Chemistry of Silicates, Springer‐Verlag, Berlin,
1985.
• W. E. Worrall, Clays and Ceramic Raw Materials, 2nd ed., Elsevier,
London, 1986.
• D. T. Griffin, Silicate Crystal Chemistry, Oxford University Press,
Oxford, 1992.
• P. J. Chenier, Survey of Industrial Chemistry, Kluwer Academic/Plenum
Pub., New York, 2002.
• C. Klein, C. S. Hurlbut, Manual of Mineralogy, John Wiley & Sons, New
York, 1985.
• A. Petzold, Physikalische Chemie der Silicate und nichtoxidichen
Siliciumverbindungen, Deutscher Verlag fuer Grundstoffindustrie,
Leipzig, 1991.
• M. Grayson, Encyclopedia of Glass, Ceramics and Cement, J. Wiley &
Sons, New York, 1985.