SMJESE TVARI

 Smjese su mnogo češće od čistih tvari, a dijele se na homogene i heterogene

smjese.

 Kod homogenih smjesa ne raspoznaju se pojedini sastojci promatranjem okom

ili mikroskopom (npr. čisti zrak, vodena otopina šećera, otopina kuhinjske soli,
klorovodična kiselina i dr.).

Smjese dvaju ili više plinova uvijek su homogene, a nazivaju se plinske smjese.
Primjeri takvih smjesa su zrak i zemni plin.

 Kod heterogenih smjesa pojedini se sastojci raspoznaju promatranjem okom ili

mikroskopom (npr. žbuka, smjesa pijeska i šećera, smjesa suhog voća, ulja i
vode, ptičja hrana, Vegeta i dr.

Postupci za odvajanje sastojaka heterogenih smjesa

Postupci za odvajanje tvari iz heterogenih smjesa su: odvajanje magnetom, filtracija,
dekantacija i sublimacija.
Upoznajmo neke od njih!

Odvajanje magnetom -Željezo iz heterogene smjese možemo izdvojiti ako se poslužimo

njegovim svojstvom magnetičnosti. Tako se željezo npr. izdvaja iz smjese sa sumporom jer
magnet privlači željezo, a ne privlači sumpor.

Odvajanje filtracijom

Razdvajanje filtracijom smjese usitnjene krede i vode omogućuje različita veličina

čestica sastojaka smjese. Čestice krede su veće i zaostaju na filtrirnom papiru te
tvore talog. Čestice vode su manje, prolaze kroz pore filtrirnog papira i daju filtrat.

Filtracija je metoda odjeljivanja čvrste, netopljive tvari od tekućine s pomoću

filtrirnog papira.
Postupci za odvajanje tvari iz homogenih smjesa su: hlapljenje i
isparavanje, destilacija i kristalizacija.

Hlapljenje i isparavanje slane vode

Isparavanjem i hlapljenjem vode iz otopine kuhinjske soli na stakalcu ostaje bijela
mrlja soli.
Hlapljenje je sporiji proces jer se zbiva pri temperaturi nižoj od vrelišta, a za
isparavanje treba otopinu zagrijati do vrelišta. Na oba smo načina iz smjese odvojili i
sačuvali sol, ali smo uklonili vodu.

Kristalizacija je izlučivanje kristala iz otopine. Veličina i oblik kristala ovise

o brzini kristalizacije.

Kristalizacija i poznavanje njezinih uvjeta važni su za proizvodnju različitih

kristala koji se koriste u suvremenim tehnologijama npr. u laserima ili u vodičima
u računalu.

Destilacija
Želimo li odvojiti i sačuvati sve sastojke neke tekuće homogene smjese, koristit ćemo
se metodom destilacije.

Destilacija je postupak prevođenja tekućine u paru i kondenzacija pare u

tekućinu.

Svaka aparatura za destilaciju ima tri dijela. Dio u kojem se nalazi početna smjesa,
zatim dio u kojem nastala vodena para kondenzira – hladilo i dio u kojem se ukapljena
para skuplja – predložak.
OTOPINE
Otopine su homogene smjese koje nastaju otapanjem tekućina, plinova ili čvrstih
tvari u nekoj tekućini.

Tekućina u kojoj se otapaju topljive tvari naziva se otapalo, a tvari koje se otapaju u
otapalu nazivaju se topljivim tvarima. U otopinama koje se sastoje od dviju tekućina
otapalo je ona tekućina koje ima više. Voda je najčešće otapalo. Otopine u kojima je
voda otapalo nazivaju se vodenim otopinama.

Tijekom otapanja čestice otapala i otopljene tvari se bitno ne mijenjaju pa je

otapanje fizikalna promjena.

Koliko će se neke tvari otopiti u određenoj količini otapala ovisi o vrsti tvari i
temperaturi.

Prema količini otopljene tvari koja je u njima otopljena, otopine mogu biti
nezasićene, zasićene i prezasićene.

Otopina u kojoj se pri određenoj temperaturi može otopiti još topljive tvari naziva
se nezasićenom otopinom.

Otopina u kojoj se pri određenoj temperaturi ne može otopiti dodatna količina tvari
zove se zasićena otopina.

Nekim se tvarima topljivost jako povećava porastom temperature. Pažljivim

postupnim hlađenjem takvih otopina može se postići da otopina sadrži više otopljene
tvari nego što pri toj temperaturi sadrži zasićena otopina. Takva se otopina
naziva prezasićena otopina.

Prezasićena otopina je nestabilna. Tek slabo protresanje ili dodatak jednog kristala,
dovoljni su da se suvišak otopljene tvari istaloži u obliku kristala. Otopina koja tada
zaostane iznad kristala po sastavu je zasićena otopina.
Iz otopine prikazane na slici je iskristalizirala modra galica.

Topljivost plinova u vodi

Topljivost plinova u vodi ovisi o tlaku i temperaturi. Plinovi se bolje otapaju pri nižoj
temperaturi i višem tlaku.

Hladna mora, jezera i rijeke bogatija su kisikom. Ljeti je u vodama stajaćicama voda
uz površinu vrlo topla s malo otopljenog kisika pa je čest pomor riba

Računanje masenog udjela pojedinog sastojka u smjesi

Kažemo li da je vapnena žbuka smjesa gašenog vapna, pijeska i vode, iskazali smo
njezin kvalitativni sastav. No, ako navedemo koliko ima vapna, koliko pijeska, a koliko vode,
iskazali smo kvantitativni sastav žbuke.

Kvantitativni sastav smjese možemo iskazati masenim udjelima sastojaka u smjesi.

Maseni udio sastojka u smjesi označavamo slovom w.

Maseni udio nekog sastojka izračunavamo:

w(sastojak)=m(sastojak) / m(smjesa)⋅x 100 %

Na temelju podataka iz pokusa izračunaj maseni udio željezne piljevine (w) i maseni
udio sumpora (w) u smjesi željeza i sumpora.

Zadano je:
m(željezo)=7,0 g
m(sumpor)=10,0 g
m(smjese)=17,0 g

Račun:
w(željezo, smjesa)=m(željezo) / m(smjesa)=7,0 g / 17,0 g=0,412=41,2 %

w(sumpor,smjesa)=100 %–41,2 %=58,8 %

ili

w(sumpor, smjesa)=m(sumpor) / m(smjesa)=10,0 g / 17,0 g=0,588=58,8 %

Zbroj masenih udjela svih sastojaka u smjesi je 1 ili, ako

ga iskazujemo u postotcima, 100 %

GRAĐA TVARI
Građa i označivanje elementarnih tvari
Elementarne tvari mogu biti građene od istovrsnih atoma ili
od molekula. Molekule elementarnih tvari nastaju povezivanjem dvaju ili više
istovrsnih atoma.

Molekule su čestice sastavljene od dvaju ili više atoma. Njihov sastav prikazuje
se kemijskom formulom.

Kemijska formula elementarnih tvari izgrađenih od molekula sastoji se od simbola

elementa i donjeg desnog indeksa koji označava broj atoma u molekuli.

Simbolima kemijskih elemenata označujemo sve metale i polumetale, a od

nemetala sve plemenite plinove i ugljik.

Kemijskim formulama označujemo sve nemetale građene od molekula.

Građa molekula elementarnih tvari

Za prikazivanje građe tvari kemičari se često koriste modelima. Modeli atoma su i do
nekoliko stotina milijuna puta uvećani prikazi atoma. Modeli atoma imaju
međunarodno dogovorene boje: vodik – bijela, kisik – crvena, ugljik – crna, dušik –
plava, sumpor – žuta, klor – zelena, jod – ljubičasta.
Dvoatomne molekule elementarnih tvari i višeatomne molekule elementarnih tvari.

Molekula ozona izgrađena je od triju atoma kisika pa je njezina kemijska formula:

Prikaz modela molekula kisika i ozona

Molekule
kemijskih spojeva
građene su od
dvaju ili više
raznovrsnih atoma
nemetala.
Kemijski sastav molekula prikazuje se kemijskom formulom. Takva se formula
naziva molekulska formula i ona u potpunosti opisuje sastav molekule.
Primjerice, molekula vode građena je od dvaju atoma vodika i jednog atoma kisika. Uz simbol
vodika piše se indeks dva. Uz simbol kisika nije potrebno pisati indeks jedan jer simbol elementa
već označava jedan atom.

Kemijske formule imaju kvalitativno i kvantitativno značenje. Kvalitativno označuju vrstu

kemijskog spoja, a kvantitativno broj molekula tog spoja.

Veći broj istovrsnih molekula kemijskog spoja označuje se koeficijentom koji se piše ispred
molekulske formule.

Kemijski
spojevi građeni
od iona
Ioni su građevne jedinice mnogih kemijskih spojeva, primjerice soli. Spojevi građeni
od iona nazivaju se ionski spojevi. Ionski spojevi jesu spojevi metala i nemetala.

Ioni nastaju od atoma, otpuštanjem ili primanjem elektrona. To su stabilne čestice

pozitivnog ili negativnog naboja.

Pozitivno nabijeni ioni zovu se kationi. Negativno nabijeni ioni zovu se anioni.

Naboj iona označuje se kao gornji desni indeks uz simbol elementa.

Kako nastaje kation?

Pozitivno nabijeni ioni nazivaju se kationi. Kationi nastaju kada atom, npr. nekog
metala, otpusti elektrone.
Odbaci li atom natrija jedan elektron, u elektronskom omotaču ostaje 10 elektrona.
Nastao je pozitivno nabijeni kation natrija
Kako nastaju anioni?

Negativno nabijeni ioni nazivaju se anioni. Anioni nastaju kada atom, primjerice,
nekog nemetala, primi elektrone.
Proučimo građu atoma klora.
VALENCIJA I KEMIJSLKE FORMULE
Atomi različitih elementa razlikuju se po građi i svojstvima. Jedno od svojstava jest sposobnost
vezivanja različitih atoma pri čemu nastaju kemijski spojevi.

Svojstvo atoma da se veže s točno određenim brojem atoma drugog elementa naziva se
valencija.

Valencije elemenata označuju se rimskim brojem.

Na prikazanim molekulama lako je uočiti da se svaki atom vodika veže samo s jednim atomom
drugog elementa, stoga je vodik jednovalentan.

U molekuli korovodika, atom klora vezan je sa samo jednim atomom vodika pa je klor
jednovalentan.

U molekuli vode, atom kisika veže se s dvama atomima vodika pa je atom kisika dvovalentan.

U molekuli amonijaka, atom dušika veže se s trima atomima vodika pa je atom dušika
trovalentan. U molekuli metana, , atom ugljika vezan je s četirima atomima vodika pa je
atom ugljika četverovalentan.

Primjer određivanja formule spoja na temelju valencija elemenata

naziv spoja aluminijev oksid

simboli elemenata u spoju Al O

valencije atoma u spoju III II

najmanji zajednički višekratnik valencija atoma aluminija i kisika 6

broj atoma aluminija i kisika s jednakim zbrojem valencija 6:3=2 6:2=3

omjer broja atoma aluminija i kisika 2:3

formula spoja Al2 O3

Relativna molekulska masa dobije se zbrajanjem relativnih atomskih masa svih

atoma u molekuli.