HLA sustav

ULOGA LIMFOCITA T UNITAVANJE MIKROBA I AKTIVACIJA OSTALIH

STANICA UKLJUENIH U IMUNOSNI ODGOVOR (LIMFOCITI B I MAKROFAZI)

NAIVNI LIMFOCITI T

STANICE KOJE
PREDOAVAJU
ANTIGENE

TKIVA

PREDOAVANJE
ANTIGENA
LIMFOCITIMA T
AKTIVACIJA
LIMFOCITA T

REGIONALNI
LIMFNI VOROVI
UNUTARSTANINI MIKROBI

UKLANJANJE
UZRONIKA
IZVANSTANINI MIKROBI

Vanost predoavanja antigena

Predoavanje antigena limfocitima T
specijalizirani je i organizirani proces koji
ima znaajne funkcionalne implikacije.

Karakteristike antigena koje

prepoznaju limfocti T
Fizikalnokemijske karakteristike antigena koje
prepoznaju limfociti T drugaije su od antigena
kojih prepoznaju limfocti B.
Limfociti T (CD4+ ili CD8+) prepoznaju antigene
u kontaktu sa imunopredonim stanicama
pomou posebnih proteina poznatih kao glavne
molekule histokompatibilnog kompleksa (MHC
skraeno od eng. Major histocompatibility
complex)

Limfociti T prepoznaju samo kratke

linerane peptide

Limfociti B mogu perpoznati peptide,

proteine, ugljikohidrate, nukleinske kiseline
i kemikalije.

Limfociti T prepoznaju samo

peptide zato to je njihov
antigenski receptor specifian
za antigene koje se
predoavaju u sklopu molekule
MHC, a ova molekula moe
vezati samo peptide a ne druge
kemijske oblike.

Antigenski receptor limfocita T

Svaki limfocit T specifian je

(odnosno ima antigenski receptor) za kombinaciju peptidnog
antigena i dijela molekule MHC.
Polimorfizam
MHC (brojnost
molekula)

Naivni limfociti T

Limfocti T mogu prepoznati antigenski

peptid samo ako je prezentiran samo od
jedne od brojnih molekula MHC.
MHC restriction ili
spregnuto prepoznavanje

Proetinski ili peptidni antigeni mogu aktivirati limfocite T samo ako su

prisutne stanice koje predoavaju antigene
(DC dendritike stanice, makrofazi)

CD4+ limofciti T

Antigenini
peptid

Dendritike stanice
Makrofazi

Aktivacija
limfocita T

Stanice koje predoavaju antigene

Dendritike stanice su najefikasnije
stanice koje predoavaju antigene.
Makrofazi i limfociti B takoer predoavaju
antigene.

Uloga u aktivaciji limfocita T

APS izraavaju antigenski peptid MHC
kompleks a osim toga izraavaju druge
molekule koje su nune za potpunu
aktivaciju limfocita T (kostimulcaijski
receptori i citokini).
Proizvodi mikroba pojaavaju
sposobnost predoavanja antigena.

Miji MHC (H-2 kompleks)

MHC je otkriven tijekom istraivanja
transplantacije organa, puno prije nego to je
funkcija ovog kompleksa danas poznata.
Transplantat koe genetski neindentinih jedinki
se odbacuje, kod indentinih jedinki dolazi do
prihvaanja (nasljeeni geni odgovorni su za
odbacivanje presatka).
George Snell je 1940 godine proizveo krianjem
sojeve mieva koji su bili potpuno indentini i
unutar polimorfnih alela (singenini sojevi).

Geni koji su odgovorni za odbacivanje presatka nazvani su glavni lokus

tkivne podudarnosti ili major histocompatibility locus

Ljudski MHC (HLA)

Ljudski MHC otkriven je traenjem povrinskih staninih
molekula odgovornih za odbacivanje presatka.
Otkrivena su protutijela u krvi osoba (osobe koje su
primile krv, imale presaeni bubreg ili su bile
vierotkinje), a otkrivena protutijela bila su specifina za
stanice davatelja odnosno u sluaju trudnica oca.
Proteini koje ova protutijela prepoznaju nazvane su
ljudski leukocitni antigeni (HLA human leukocyte
antigens). Leukocitni zato to su se koristili leukociti
darivatelja, a antigeni zato to veu protutijela.

Geni MHC
MHC lokus sadri dva tipa polimorfnih
MHC gena (razred I i razred II) i ostale
nepolimorfne gene.
Svi ovi geni su ukljueni u
predoavanje antigena.

In humans, the MHC is located on the short arm of chromosome

6 and occupies a large segment of DNA, extending about 3500
kilobases (kb).

Razred I i II
Ljudski razred I HLA prvi puta je definiran
serolokom tehnikom (vezivanjem
protutijela). Postoje 3 gena razreda I
(HLA-A, HLA-B i HLA-C)
Razred II je prvi puta indentificiran u in
vitro testu proliferacije limfocita (rekacija
mjeanih limfocita). Geni razreda II su
HLA-DP, HLA-DQ i HLA-DR.

Unutar HLA lokusa postoji veliki polimorfizam gena (velika

varijabilnost izmeu osoba) ova varijabilnost se utvruje ne
samo serolokim metodama ve molekularnim metodma

Razliitost izraaja
Razred I nalazi se na svim stanicama s
jezgrom.
Razred II nalazi se samo na
dendritikim stanicama, limfocitima B i
makrofazima.

Predoavanje antigena iz razliitih djelova stanice (cioplazma razred I a

izvanstanini prostor razred II)