BAROK

OD 17. DO SREDINE 18.STOLJEĆA

Barok je razdoblje od 17. do sredine 18. stoljeća.

Sama riječ Barok potječa od portugalske riječi barroco a
znači "nepravilan biser".
DRUŠTVO

U razdoblju baroka društvo je bilo feudalno.

Na vrhu društva pojedinih država nalaze se
carevi i kraljevi, a na dnu je kmetstvo.
Između tih dviju krajnosti – plemstva i
kmetstva – postoji građanstvo. Građanstvo
se bavi proizvodnjom, trgovinom, prometom
i bankarstvom.
DRŽAVA

U to vrijeme najjača država bila je

centralizirana i ujedinjena Francuska.
Italija i Njemačka bile su podijeljene na
manje nezavisne države. Valja
napomenuti da je Njemačka bila
podijeljena na 300 manjih nezavisnih
država. Vladari su kroz umjetnost
pokazivali svoju moć.
KRŠĆANSKA CRKVA
Katolička crkva borila se protiv
reformacije kojom je Martin Luther
pokušao unijeti duhovnu i
strukturalnu promjenu crkve što je
dovelo do reformiranog kršćanstva.
ARHITEKTURA

U arhitekturi baroka teži se ukrašavanju, jakom sjaju i

raskoši (kupole, niše, stupovi, konkavnost-
konveksnost (udubljeno, izbočeno) ).
Građevine izvana stvaraju dojam beskrajnog
bogatstva, a iznutra se ostvaruje bezgraničan prostor i
velika raskoš. Namještaj je sa mnogo pozlate i
arhitektonskih ukrasa.
U gradovima drvene kuće zamijenjuju se zidanima, a
seoske i gradske crkve grade se u baroknim oblicima.
.

UMJETNOST
Slikarstvo
-karakteristične su jake boje i snažni
kontrasti svijetlog i tamnog
-lijeva i desna strana slika su asimetrične

Kiparstvo
- razigrani pokreti.
ZNANOST
Talijanski fizičar i astronom Galileo Galilei usavršava teleskop
i otkriva da prostor nema granica, već da je prostor beskrajan.
Isaac Newton, engleski znanstvenik, postavlja zakone gibanja
tijela: gravitaciju i dinamiku.
RAZUM
U baroku najviše se je cijenio razum. Smatralo se da
su i osjećaji pod njegovom kontrolom.
Koliko je razum bio važan govori nam poznata
rečenica matematičara i filozofa Rene Descartesa:
"Mislim, dakle postojim".
Filozofi stvaraju dvije teorije spoznaje svijeta i
stvarnosti: empirizam i racionalizam. Empirizam je
pravac koji govori da su pokus i iskustvo osnovni
izvor spoznaje, dok racionalizam govori da se
stvarnost može spoznati jedino mišljenjem.
KNJIŽEVNOST
Književnost je obilježena čestom upotrebom
metafora, kontrasta, parabola i hiperbola, a važna
stilska figura je concetto(končeto), odn. spajanje
naizgled nespojivih pojmova kako bi se postigla
duhovnost.
U 17. st. Dalmacija je pod Mlecima, Turci su
zauzeli Slavoniju, a preostali dio je pod
Habsburgovcima. Slobodan je samo mali dio uz
Dubrovačku Republiku. U razdoblju baroka
Dubrovnik je centar književnog razvoja. Tako se
pod utjecajem Dubrovnika počinje izdvajati
štokavsko narječje, Bartol Kašić, 1604. godine
izdaje «Hvatsku gramatiku» te postavlja temelje
hrvatskog jezika. Književne vrste koje se
razvijaju su: Ilirika, Epika i Drama.
VAŽNE LIČNOSTI

Važne ličnosti:
•Isaac Newton, engleski fizičar i znanstvenik
•Galileo Galilei, talijanski astronom i fizičar
•Luj XIV, francuski vladar (1661. u Parizu otvara prvu plesnu
školu)
•barokni književnici u Hrvatskoj: Fran Krsto Frankopan,
Katarina Zrinska i Petar Zrinski
•Ivan Gundulić, hrvatski pjesnik
GLAZBA BAROKA
(17. I PRVA POLOVICA 18. STOLJEĆA)

Najvažnije novosti baroka su opera i

koncert

Najomiljenija zabava na dvoru bila je

opera
Razlikujemo dvorsku i crkvenu glazbu, tj.
svijetovnu i duhovnu
Slušni primjer:
J.S.Bach: Brandenburški koncert br.2,
I.stavak
G.F.Handel: Messiah
For unto Us a Child is born
TONSKA GRAĐA VIŠE NISU STARI NAČINI VEĆ DUR I MOL
TONALITETI.
RITAM IMA NEPREKIDAN TIJEK KOJI PODSJEĆA NA ZVUK
RADA MOTORA
NE KORISTE SE POSTUPNI PRIJELAZI CRESCENDO –
DECRESCENDO VEĆ NALAZIMO NAGLE IZMJENE TIHOG (P) U
GLASNO (F) ILI FORTEA U PIANO – PLOŠNA DINAMIKA.

Žena je mogla postati operna pjevačica, ali nije

mogla svirati u orkestru.
Prema broju izvođača razlikujemo solističku glazbu od
komorne i orkestralne glazbe. (razlika između komorne i
orkestralne glazbe bila je samo u broju izvođača).
Solistička glazba namijenjena je orguljama, violini ili čembalu.
Komorna i orkestralna glazba,(razlika je samo u broju izvođača),
namijenjena je za gudače kojima su dodavali i poneki puhački
instrument.
S obzirom na velik broj izvođača u orkestru neophodan je bio
dirigent. Dirigent se pojavljuje u opernom kazalištu. Dirigent je
imao veliku palicu kojom je udarao o pod te tako označavao
taktove doba.
HRVATSKA

U Hrvatskoj, u tadašnje vrijeme, postojala su tri crkvena reda:

isusovci, pavlini i franjevci. Zapisivali su jednostavne duhovne
pjesme. Tako je 1644.god. nastala Pavlinska pjesmarica.
U svom stvaralaštvu isusovci su se oslanjali na narodne
popijevke.
Tako npr ispod popjevke Posejal sem bažulek potpisuju tekst
Zdravo budi Marija.
MONODIJA
Monodija označava pjevanje glavne melodije a prati je basso
continuo - orgulje, čembalo ili orkestar. U monodiji se ističe
pojedinac i jasno se mogu razumijeti riječi. Skladatelji su veliku
važnost usmjeravali na odnos teksta i glazbe. Uz pojavu
monodije veže se nastanak opere. U baroku opera je bila
najomiljenija zabava plemića, a kasnije i građana.
Monodija se širi i u crkvenu glazbu, pa nastaju oratorij i kantata,
a zatim i u instrumentalnu sonatu.

U Hrvatsku monodiju je uveo Ivan Lukačić.

Slušni primjer: I.Lukačić: Canite et psalite omnes populi

(Pjevajte i svirajte svi narodi)
 POLIFONIJA
Polifonija je način skladanja u kom su sve dionice ravnopravne,
jer svaka dionica donosi samostalnu melodijsku liniju.
Samostalnost glasova skladatelji ostvaruju postupkom imitacije
(nakon izlaganja u jednom glasu tema se ponavlja u drugom
glasu).
Fuga (lat. bijeg) najsavršeniji je oblik polifonije.

Slušni primjer: J.S.Bach

Fuga u c-molu
HOMOFONIJA
 Homofonija je način skladanja u kom glavnu
melodiju, najčešće u najvišem glasu, prate ostali
glasovi u akordima.
 Efektne kontraste skaldatelji su postizali
izmjenom homofonih i polifonih odlomaka.
 Slušni primjer: J.S.Bach

 Muka po Mateju br. 54. ili55.

BASSO CONTINUO

Javlja se basso continuo. Njega izvode dva instrumenta

violončelo i čembalo ili orgulje. Svira se na način da se
lijevom rukom svira ista basova linija dok se desnom
rukom izmišlja melodija i svira je (improvizira).
• Najveći napredak imala je gradnja gudačkih instrumenata,
te je graditeljstvo gudačkih instrumenata postalo pravo
umijeće. Na taj način u središte dolazi instrumentalna glazba.
Vokalnoj glazbi pridodaje se instrumentalna pratnja. Takova
glazba naziva se vokalno-instrumentalna glazba.
• U baroku su nastala tri vokalno- instrumentalna oblika:
opera, oratorij i kantata. Preuzeti vokalni oblici, iz
razdoblja renesanse, misa, motet i pasija dobivaju
iinstrumentalnu pratnju pa i oni postaju vokalno-
instrumentalne skladbe
•

• Slušni primjer: motet

• Ivan Lukačić: Cantabo Domino
NASTAJU NOVI GL. OBLICI INSTRUMENTALNE GLAZBE:
KONCERT (SOLISTIČKI KONCERT, CONCERTO GROSSO),
SONATA I SUITA
• Riječ koncert ima dvojako
značenje : tal.
concertareznači natjecati se,
sukobiti, a druga riječ je
conserere što znači slagati
se, uskladiti. Tako se u
koncertu suprotstavljaju
jedan ili više solista sa
orkestrom.
• postoje dvije vrste koncert:
concerto grosso i solistički
koncert.
• u concertu grossu (tal.
veliki koncert) izmjenjuje se
manja skupina solista
nazvana concertino (tal.
mali koncert), s orkestrom
Tutti(tal.-svi)
• concertino su sačinjavali
dva do četiri instr. Tutti
čine gudači i čembalo.
•
• Slušni primjer: J.S.Bach
• Brandenburški koncert br.
5 u D-duru
•
SOLISTIČKI KONCERT

Solistički koncert nastaje smanjenjem

solističke skupine concertina na jednog
solistu u concertu grossu. Obično ima tri
stavka: brzi-polagani-brzi.

Slušni primjer: Antonio Vivaldi:

Koncert za violinu i gudački orkestar
"Proljeće"
Suita je niz stiliziranih plesnih stavaka koji su poredani po
kontrastima: mjere, tempa i ugođaja. Najčešći slijed stavaka
suite je: allemande, courante, sarabande i gigue.
Allemande – podrijetlom iz Njem. umjerenog tempa i stalnog
ritmičkog toka i bogato ukrašene melodije.
Courante je najbrži suitni stavak, potječe iz francuske
Sarabande potječe iz južne Amerike i u 16. st. dolazi u
Španjolsku. polaganog je tempa i svečanog ugođaja..
Gigue potječe od živahnog seljačkog plesa, koji postoji još i
danas u Irskoj.
Suite su svirali na dvorskim koncertima, u privatnim kućama, za
vrijeme objeda ili vrtnih zabava.
Slušni primjer: G.F.Handel:
Suita za čembalo u d-molu
•Početkom 17.st. u Italiji se javljaju novi gl-
oblici.:
sonata (tal. sonare- svirati) skladba za
sviranje na gudačkim instrumentima
toccata (tal. toccare – dirati),, gl. za instr. s
tipkama
kantata(tal. cantare – pjevati) skladba za
pjevanje
Slušni primjer: Johann Sebastijan Bach
Toccata i fuga u d-molu za
orgulje
Postoje crkvena i komorna sonata.
-crkvene sonate- svećanijeg ugođaja i zatopogodnije
za izvođenje u crkvi
-komorne sonate – uglavnom plesnog ugođaja – zato
su ih radije izvodili na dvoru.
Sonate su se svirale na dvorovima, u građanskim
kućama te u crkvama (prije, za vrijeme ili poslije
obreda).
Slušni primjer: - crkvena sonata
A.Corelli: Trio sonata u d-molu,
3.stavak, Adagio