RAZVOJ POJEDINCA

Lozena Ivanov
Odjel za psihologiju
Sveučilište u Zadru
 RAZDOBLJE ČOVJEKOVA PRIBLIŽNO TRAJANJE
PSIHIČKOG RAZVOJA

1. PRENATALNO RAZDOBLJE od začeća do rođenja (9 mj.)

2. NOVOROĐENČE od rođenja do 1. mjeseca
3. DOJENČE od 1. - 12. mjeseca
4. RANO DJETINJSTVO od 1.,2. - 6.,7. godine
5. KASNO DJETINJSTVO 6.,7. - 11.,12. godine
6. ADOLESCENCIJA
a)preadolescencija (11 - 13 g.) od 11.,12. godine
b)srednja ad. ili pubertet (13-16g.) do odrasle dobi
c)kasna ad. (16,17 - 21,…30)
7. RANA ODRASLA DOB 20. - 40. godine
8. SREDNJA ODRASLA DOB 40. - 65. godine

9. KASNA ODRASLA DOB više od 65 godina

PIAGETOVA TEORIJA KOGNITIVNOG RAZVOJA

Intelektualni razvoj se odvija

kroz nekoliko kvalitativno
različitih stupnjeva
Ustanovio da djeca određene
dobi čine kvalitativno različite
pogreške od djece drugih
dobnih skupina
Zašto se mentalne sposobnosti
mijenjaju u funkciji vremena?
djeca su aktivna u odnosu
prema svojoj okolini
JEAN PIAGET (1896-1980)
Kognitivni razvoj je usmjeren prema razumijevanju i
osmišljavanju vanjskog svijeta
Faktori koji određuju kognitivni razvoj:
1. maturacija
2. aktivnost pojedinca

Unutrašnji misaoni svijet izgrađuje se ili konstruira na

temelju iskustava stečenih izravnim dodirom i
manipulacijom predmetima u vanjskom svijetu
KONSTRUKTIVIZAM
Kognitivna struktura je izgrađena od osnovnih elemenata
ili SHEMA koje predstavljaju opći potencijal za izvedbu
neke vrste ponašanja
Glavni mehanizmi pomoću kojih se mijenjaju sheme jesu:
- AKOMODACIJA
Proces kojim se postojeće sheme mijenjaju u skladu s
novim informacijama
- ASIMILACIJA
Proces kojim se novi podaci iz okoline uključuju u već
postojeće misaone sheme
Suočavanje s novim činjenicama koje nisu u skladu s
postojećim shemama dovode do stanja mentalne
neravnoteže
Proces uspostave ravnoteže kako bi se osigurala
uravnoteženost misaonih struktura naziva se
EKVILIBRACIJA
Misaoni razvoj se odvija kroz četiri stupnja:

1. SENZOMOTORIČKO RAZDOBLJE (0 do 2 godine)

2. PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE (2 do 7 godina)

3. STUPANJ KONKRETNIH OPERACIJA (7 do 11 godina)

4. STUPANJ FORMALNIH OPERACIJA (12 do odrasle

dobi)
1. SENZOMOTORIČKO RAZDOBLJE (0 do 2 godine)

Senzomotoričke sheme temelje

se na urođenim, refleksnim
ponašanjima
Na početku je učenje slučajno, a
zatim se počinje temeljiti na
uvidima stečenim kroz pokušaje i
pogreške
Glavni napredak povezan je sa
shvaćanjem stalnosti objekta
Na kraju razdoblja dijete je u
stanju predočavati predmete i
kad nisu u njegovom vidokrugu
2. PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE (2 do 7 godina)

Veći napredak u razvoju govora i stjecanju pojmova

Neka obilježja ometaju dijete u logičkom prosuđivanju koje
počiva na načelima KONZERVACIJE (odnosi se na
međusobnu neovisnost nekih svojstava predmeta)
Obilježja predoperacijskih misli:
- konkretnost – još uvijek veća usmjerenost na
predmete koji su blizu ili su povezani s trenutnom
situacijom
- ireverzibilnost – nemogućnost logičkog
povezivanja uzajamno ovisnih predodžbi (ima li tvoj
brat brata?)
- egocentrizam – ponašanje prema kojem kao
da svi znaju i vide ono što dijete opaža ili zna (kada
dijete nešto pokazuje osobi s kojom razgovara preko
telefona)
Obilježja predoperacijskih misli:
- centracija – usmjerenost na samo jedan aspekt
situacije

B
- ovisnost o percepciji – usmjerenost na trenutno
stanje ili oblik onoga što dijete opaža
Obilježja predoperacijskih misli:
- transduktivno prosuđivanje – nemogućnost
povezivanja i uspoređivanja poznatih pojmova.
Ako su ispred njega:

Ima li više lavova ili konja? Konja

Ima li više konja ili životinja? Konja
3. STUPANJ KONKRETNIH OPERACIJA (7 do 11 godina)
Kod djeteta se pojavljuje mogućnost logičkog razmišljanja i
mogućnost konzervacije na poznatim i konkretnim
sadržajima (stvaranje pojmova, uviđanje odnosa i
rješavanje problema).
Pojavljuje se i mogućnost:
- serijacije - sposobnost nizanja predmeta prema
nekom mjerljivom svojstvu
Pojavljuje se i mogućnost:
- tranzitivnost – sposobnost zaključivanja o
odnosu između dva predmeta na osnovi znanja o
njihovom odnosu prema trećem predmetu (ako je Maja
veća od Ivane, a Ivana veća od Mateje, da li je Mateja
veća od Maje?
- klasifikacija – uočavanje nadređenog načela
koje omogućava logičko razvrstavanje predmeta u
skupini
Nestaju obilježja predoperacijskih misli.

• =• • • • •
4. STUPANJ FORMALNIH OPERACIJA (12 do odrasle
dobi)

•Razmišljanje postaje sve apstraktnije

•Dijete se može odvojiti od konkretnog predmeta i
zamišljati predmete služeći se apstraktnim pojmovima
•Može shvatiti omjere, a ne samo apsolutne veličine
•Sposobna su uopćavati
 Senzomotoričko Predoperacijsko razdoblje
razdoblje (0-2) (2-7)

Razdoblje konkretnih Razdoblje formalnih

operacija (7-11) operacija (12- )
TEORIJA KOGNITIVNOG RAZVOJA LAVA
VIGOTSKOG

Učenje prethodi razvoju

Dvije važne pretpostavke:
- kognitivni razvoj se mora promatrati u okviru
socijalnog konteksta u kojem dijete odrasta

- učenje simboličkog sustava odvija se

postupnim slijedom koji je jednak kod sve djece
- kognitivni razvoj se mora promatrati u okviru
socijalnog konteksta u kojem dijete odrasta

Temelj spoznajnog razvoja jeste učenje sustava

simbola koji djetetu omogućavaju rekonstrukciju
značenja pojava iz njegove okoline
1. korak – prepoznavanje značenja
2. korak – razvoj misaonih struktura i pokušaj
upravljanja okolinom
3. korak – samostalna upotreba simbola pri
prosuđivanju, zaključivanju i rješavanju problema
(korištenje unutrašnjeg govora)
- učenje simboličkog sustava odvija se postupnim
slijedom koji je jednak kod sve djece

PODRUČJE PRIBLIŽNOG RAZVOJA pokriva raspon

između dvije razine funkcioniranja:
- donja granica – samostalno izvođenje zadatka
- gornja granica – ne može samostalno izvoditi
zadatak, ali može uz pomoć odrasle osobe
Znanja i vještine
- ispod područja približnog razvoja - dijete već ima
ili ih može samostalno svladati
- iznad područja približnog razvoja – dijete ne
može svladati niti uz pomoć druge osobe
 Neznanje

Znanje

ZPD

Područje približnog razvoja

KOLBERGOVA TEORIJA MORALNOG RAZVOJA

Jednoj ženi prijeti smrt od raka.

Može je spasiti lijek jednog
farmaceuta koji taj lijek naplaćuje
po cijeni deset puta većoj od
njegove stvarne vrijednosti. Suprug
ove žene ima samo pola potrebnog
iznosa. Farmaceut mu ne želi
prodati lijek po toj cijeni, niti mu želi
omogućiti da ostatak iznosa plati
naknadno. Očajan suprug provalio
je u ljekarnu i ukrao lijek. Da li je to
trebao učiniti? Zašto? LAWRENCE KOHLBERG
(1927-1987)
 PREDKONVENCIONALNA RAZINA (4. do 10. g.)

1. stupanj - moralnost 2. stupanj – moralnost

određuje autoritet ponašanja kroz vlastite ciljeve

KONVENCIONALNA RAZINA (10. do 13. g.)

3. stupanj – ponašanjem se 4. stupanj – ponašanje

želi postići odobravanje treba biti u skladu sa
drugih zajedničkim ciljevima
POSTKONVENCIONALNA RAZINA (od 13. g.)

5. stupanj – ponašanje koje 6. stupanj – univerzalni

šteti zajednici loše je i kad principi moralnosti koji su
nije nezakonito iznad zakona
SOCIJALNI I OSOBNI RAZVOJNI ZADACI

RANO • učenje kulturalnih pravila i

DJETINJSTVO očekivanja
• učenje o tome što je dobro, a što
loše
• učenje o spolnim ulogama
• emocionalni odnos prema
članovima obitelji i vršnjacima
SREDNJE • odnos s učiteljicom i ostalim
DJETINJSTVO nepoznatim odraslim osobama
• stjecanje neovisnosti unutar
obitelji
•udovoljavanje očekivanjima
vršnjačkih grupa
•suočavanje s očekivanjima
vezanim uz spolne uloge i ostalim
vanjskim pritiscima
• razvoj tolerancije na frustraciju
ADOLESCENCIJA I • prilagođavanje tjelesnim
RANO ODRASLO promjenama i novim emocijama
DOBA • ostvarivanje postupne
neovisnosti od odraslih
• preispitivanje vrijednosti
• izbor partnera, zanimanja i
životne filozofije
 ERIKSONOVA TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG
RAZVOJA

FAZA DOB KONFLIKT OPTIMALAN RAZVOJ

razvoj opće sigurnosti,
novorođenče povjerenje - optimizma i povjerenja u
1.
(0-1 g.) nepovjerenje druge (zadovoljavanje
potreba)
razvoj osjećaja
autonomija autonomnosti i
dojenče
2. – sram i samopouzdanja (granice
(1-3 g.) bez odbacivanja i
sumnja
optuživanja

rano razvoj inicijative u

djetinjstvo
inicijativa istraživanju i manipuliranju
3.
– krivnja okolinom (iskustvo
(3-6 g.) tolerancije i poticanja)
FAZA DOB KONFLIKT OPTIMALAN RAZVOJ

srednje uživanje i svladavanje

djetinjstvo marljivost - razvojnih zadataka u školi i
4.
inferiornost izvan nje (doživljaj uspjeha i
(6-12 g.) napretka)
postizanje stabilnog
identitet – osjećaja identiteta i
adolescencija
5. konfuzija usmjerenosti (osobno
(12-18 g.)
identiteta iskustvo uspjeha i
prihvaćenosti)

rana odrasla razvoj sposobnosti

dob intimnost - održavanja bliskih odnosa
6.
izolacija (otvorenost i povjerenje u
(18-25 g.) odnosu s bliskim osobama)
FAZA DOB KONFLIKT OPTIMALAN RAZVOJ

7. zadovoljenje osobnih i
obiteljskih potreba uz
odrasla dob generativnost
interes za dobrobit drugih
(25-65 g.) - stagnacija
(siguran i zadovoljavajući
osobni život)
8. prihvaćanje starenja i
moguće smrti s osjećajem
zadovoljstva zbog prošlosti
starost integritet –
i spremnost na budućnost
(iznad 65 g.) očaj
(uspjeh u prethodnim
fazama, zadovoljstvo
ispunjenim životom)
SLIKA O SEBI (SAMOPOIMANJE)

Znanje o sebi – tko sam ja?

(spol, rasa, zanimanje, socijalni status, tjelesni izgled,
ponašanje prema drugima, političko opredjeljenje,
moralne osobine, itd.)
stvarno “ja” – ono što jesam

2. Očekivanja od sebe – ono što bismo mogli biti

Idealno “ja” – ono što bih želio biti (želje, nade)
Očekivano “ja” – ono što bih trebao biti (dužnosti,
obveze, odgovornosti)
 3.Vrednovanje sebe – kakav sam ja?
procjene onog što jesmo i kakvi jesmo, s onim što bismo
željeli, mogli ili trebali biti.
Rezultat je samopoštovanje:
- osjećaj vlastite vrijednosti – odnosi se na naše uvjerenje
kako smo vrijedni poštovanja, kako zaslužujemo
postignuće, uspjeh, sreću, prijateljstvo, ljubav, itd.
- samopouzdanje – uvjerenje kako smo sposobni suočiti
se sa životnim izazovima, sposobni učiti, donositi odluke,
itd.

postignut uspjeh
Samopoštovanje = -----------------------
očekivanja
Osobe visokog samopoštovanja:
- boljeg su fizičkog i psihičkog zdravlja, otpornije su na
stres,
- zadovoljnije su svojim poslom, školom i osobnim
životom,
- češće planiraju, sudjeluju u raspravama, surađuju s
drugima i postavljaju pitanja u školi,
- kompetentniji su u školi, na poslu, i u različitim socijalnim
situacijama,
- uvjereniji su da će njihovi napori dovesti do uspjeha,
- vode računa o dobrobiti drugih, razumiju njihove potrebe
i spremniji su pomoći,
- spremniji su suprotstaviti se drugima, izraziti svoje
mišljenje i lakše podnose kritiku,
- bolje su raspoloženi, procjenjuju sebe sretnijim i
zadovoljnijim od većine.
ŠKOLSKO SAMOPOIMANJE (AKADEMSKO)

U ranom djetinjstvu djeca još nisu dovoljno kognitivno

zrela da bi se uspoređivala s drugima. S vremenom
postaju sve više osjetljiva na informacije iz okoline o
svom uspjehu i sve se više uspoređuju s vršnjacima.
Roditelji imaju važnu ulogu u razvoju slike o sebi
Nastavnik povratnim informacijama oblikuje sliku
učenika o samom sebi.
Istraživanja pokazuju povezanost između školskog
samopoimanja i učenja.
 OPĆE SAMOPOIMANJE

AKADEMSKO SOCIJALNO EMOCIONALNO TJELESNO

SAMOPOIMANJE SAMOPOIMANJE SAMOPOIMANJESAMOPOIMANJE

m
m z
a p tj. tj.
a v n pojedinačna
t o
t r a emocionalna
e v s i
e š č stanja
m i p z
r nj a
a j o g
i a j
t e s l
nj c n
i s o e
i i i
k t b. d
j. dr.
a
U školskom postignuću žene pokazuju prednost nad
muškarcima sve do završetka srednje škole.
Žene imaju bolje ocjene čak i iz matematike i
prirodnih znanosti iako pokazuju niže rezultate na
testovima.
U srednjoj školi muškarci precjenjuju svoje jezične i
matematičke vještine dok ih žene podcjenjuju.
U osnovnoj školi muškarci češće imaju problema s
čitanjem, poteškoće u učenju i emocionalne
probleme.
 Prema muškoj i ženskoj djeci postupa se različito od
rođenja.
Djeca dolaze u osnovnu školu u skladu sa spolnim
ulogama i očekivanjima društva.
Razlike u spolnim ulogama veće su među dječacima i
djevojčicama u obiteljima niskog socioekonomskog
statusa.
Socijaliziranje spolnog tipičnog ponašanja nastavlja se
kroz život, a pridonose mu i škole.
Muškarci:
učitelji im posvećuju više pažnje
učitelji ih češće okrivljuju
učitelji su češće u interakciji s njima
učitelji im više daju upute i više ih slušaju
učitelji
ih manje nego žene kažnjavaju za
agresivno ponašanje
učitelji
tri puta više nagrađuju njihovo kreativno
ponašanje
POSLJEDICE NEGATIVNE SLIKE O SEBI

ne prihvaćanje odgovornosti za (ne)uspjeh (vanjski

lokus kontrole)
ranije odustajanje
lakše popuštanje pritisku
depresivnost, anksioznost
UZROCI STRAHA OD USPJEHA

strah od nepoznatog
strah da uspjeh nismo zaslužili
strah da nećemo ispuniti očekivanja
strah od odbacivanja
strah od gubitka slobode
ŠTO MOŽE NASTAVNIK?

prihvatite učenike onakvima kakvi jesu

učiti ih natjecanju sa sobom
učiti ih postavljati realne ciljeve
vrednovati individualni napredak
naglašavati pozitivno
ne izjednačavati sposobnosti s osobnom vrijednošću
koristite kooperativno učenje
uzimati u obzir njihove probleme i interese
postaviti pravila
 OSOBINE LIČNOSTI

LIČNOST predstavlja integraciju osobina pojedinca u

relativno stabilnu i jedinstvenu organizaciju koja
određuje pojedincu svojstven način ponašanja.
Ponašanje je funkcija ličnosti, situacije i prethodnog
iskustva.
Osnovna područja ličnosti:
kognitivno područje – spoznajno, uključuje različite
psihičke sposobnosti
afektivno područje – čuvstveno, odnosi se na
emocionalnu reaktivnost
konativno područje – voljno, motivacijsko, odnosi se
na dinamičke osobine ličnosti koje ljude pokreću na
aktivnost
somatsko područje – tjelesno, uključuje psihomotorna
svojstva.
Kako biste ih opisali?
Kako biste ih opisali?
 Radikalni biološki determinizam

PHYSIOGNOMY PHRENOLOGY
Temeljne dimenzije ličnosti (Eysenck)
1. dimenzija
INTROVERTIRANOST - EKSTRAVERTIRANOST
Tipičan introvert je tih, miran, introspektivan, suzdržan i
povučen u društvu, sklon je planiranju unaprijed, ne voli
uzbuđenje, svemu prilazi prilično ozbiljno, voli sređen
život, ima dobru kontrolu nad osjećajima, teško se naljuti i
rijetko je agresivan, pouzdan je, ponekad pesimističan i
veliku važnost pridaje etičkim normama.
Tipičan ekstravert je društven, voli zabave, ima mnogo
prijatelja, traži uzbuđenja, spreman je riskirati, općenito je
nagla osoba, voli promjenu, bezbrižan je, vedar,
optimističan, voli biti u pokretu, sklon je agresivnom
ponašanju, nema čvrstu kontrolu nad osjećajima i nije
osobito pouzdan.
2. Dimenzija
EMOCIONALNA STABILNOST – EMOCIONALNA
NESTABILNOST

Emocionalno stabilna osoba emocionalno slabije

reagira, a i nakon uzbuđenja brzo se vraća u početno
stanje, smirena je, uravnotežena, kontrolirana i nije
zabrinuta.
Emocionalno nestabilna osoba je tjeskobna, često
neraspoložena, depresivna i pati od psihosomatskih
poremećaja, pretjerano je osjećajna, često pretjerano
reagira na sve vrste podražaja, nemirna je, lako uzbudljiva,
nekad i agresivna, stalno radi nečeg zabrinuta.
 Emocionalno
nestabilan
Fig14_3osjetljiv
sjetan
tjeskoban nemiran
krut agresivan
trezven uznemiren
pesimističan promjenjiv
suzdržan naga
nedruštven optimističan
o
tih aktivan
MELANKOLIK KOLERIK

Introvertira Ekstravertiran
n FLEGMATIK SANGVINIK
pasivan društven
opreza otvoren
npromišljen govorljiv
smiren pristupačan
kontroliran lakomislen
pouzdan živahan
postojan bezbrižan
miran vođa
Emocionalno
stabilan
 KOLERIK
em. nest.
ekstravert

FLEGMATIK
em. stab.
introvert

MELANKOLIK
em. nest.
introvert

SANGVINIK
em. stab.
ekstravert
 Emocionalno
nestabilan
Fig14_3osjetljiv
sjetan
tjeskoban nemiran
krut agresivan
trezven uznemiren
pesimističan promjenjiv
suzdržan naga
nedruštven optimističan
o
tih aktivan
MELANKOLIK KOLERIK

Introvertira Ekstravertiran
n FLEGMATIK SANGVINIK
pasivan društven
opreza otvoren
npromišljen govorljiv
smiren pristupačan
kontroliran lakomislen
pouzdan živahan
postojan bezbrižan
miran vođa
Emocionalno
stabilan
Genetska osnova ekstraverzije – introverzije
sastoji se u različitoj osjetljivosti somatskog živčanog
sustava, odnosno u pobudljivosti i brzini nastajanja
inhibicije središnjeg živčanog sustava
Ekstraverti – slabije su pobudljivi, a brzina i intenzitet
razvoja inhibicije je veća nego kod introverata. Zato u
njih uzbuđenje teže nastaje i brže nestaje, zbog čega je
kod njih izraženija potreba za promjenom i jačim
podražajima.
Introverti – imaju osjetljiviji živčani sustav od
ekstraverata. Doživljavaju jače uzbuđenje i duže traje
zbog sporijeg i slabijeg djelovanja inhibitornih procesa.
Zbog toga kod njih uzbuđenje jače i duže traje, pa oni
češće izbjegavaju promjene jer ih prekomjerno uzbuđuju.
Genetska osnova emocionalne stabilnosti -
emocionalne nestabilnosti
je u osjetljivosti (labilnosti) vegetativnog živčanog
sustava.
Emocionalno stabilni – brže se razvija inhibicija što
smanjuje živčano uzbuđenje.
Emocionalno nestabilni – imaju osjetljiviji vegetativni
živčani sustav. Za manifestnu nestabilnost (neuroze)
djeluje i okolina kroz dovoljnu količinu izloženosti stresu.
Zamislite osobu koju bismo mogli opisati sljedećim
pridjevima:

INTELIGENTAN, SPRETAN, MARLJIV, HLADAN,

ODLUČAN, PRAKTIČAN, OPREZAN

INTELIGENTAN, SPRETAN, MARLJIV, TOPAO,

ODLUČAN, PRAKTIČAN, OPREZAN
Kognitivni stilovi

•odnosi se na način na koji pojedinac pojmovno

organizira svoju okolinu. Predstavlja središnji član u
formuli S – O - R.
•Proces transformiranja informacija osnovna je
pretpostavka kognitivnih stilova. Smatra se da
pojedinac uči strategije, programe i ostale
transformacijske operacije kako bi pretvorio objektivne
podražaje u smislene dimenzije.
•Kognitivni stilovi utječu na to kako učenici uče, kako
nastavnici podučavaju, u kakvoj su interakciji učenici i
nastavnici.
•Kognitivni stilovi su stabilni i relativno širokog utjecaja
na različita područja ponašanja.
Najpoznatiji i eksperimentalno najviše istraživan
kognitivni stil jeste Ovisnost-neovisnost o polju.

•Ovisni o polju su manje odvojeni od okoline i više se

oslanjaju na informacije izvan sebe.
•Veće konformiranje ovisnih o polju.
•Ovisni uvažavaju mišljenje drugih, osjetljiviji na
socijalne znakove, interpersonalno orijentirani,
interesiraju se za druge, emocionalno su otvoreniji,
imaju bolje razvijene socijalne vještine od neovisnih i
sl. S druge strane neovisni su bolji u nekim vrstama
kognitivnih zadataka.
•Ovisnost-neovisnost nije dobra ili loša, već se
sagledava u okviru njegove adaptibilnosti na
određene životne uvjete. Ovisni su bolji u timskom
radu, neovisni u individualnom.
Razlike u:
•Spolne razlike. Ovisi o načinu testiranja. Negdje
muškarci neovisniji, negdje razlike nisu tako jasno
istražene. Popularnije su ovisne djevojčice i neovisni
dječaci. U odrasloj dobi popularnije ovisne žene, a kod
muškaraca nema razlike.
•Profesionalni interesi. Ovisni preferiraju
interpersonalne i neanalitičke studije, a neovisni
obratno.
•Učenje. Ovisni su češće promatrači, a neovisni češće
sudionici u procesu učenja zbog svoje veće sposobnosti
strukturiranja informacija na nov način. Povezanost
ovisnih i namjernog zaboravljanja, manje se sjećaju i
snova. Pri nenamjernom učenju ovisni pamte više
socijalnih informacija, osim kad je takav zadatak zadan
pri čemu nema razlike između neovisnih i ovisnih.
•Motivacija. Uz vanjske nagrade podjednaki i ovisni i
neovisni. Negativni vanjski socijalni utjecaji više utječu na
ovisne. Kad se njihov rad kritizira slabije uspijevaju, kao
što i kod operantnog uvjetovanja brže razvijaju reakcije
izbjegavanja kad ih se verbalno kažnjava. Kad se učenje
odvija uz prisutnost intrinzične motivacije, neovisni su
uporniji i nauče više jer su im važniji unutarnji okviri nego
vanjske reference.
•Nastavnici. Ovisni nastavnici favoriziraju nastavu koja
dozvoljava interakciju s učenicima, a neovisni preferiraju
impersonalne situacije s naglaskom na kognitivne
aspekte poučavanja. Ovisni učenici se više zalažu i bolje
usvajaju građu kad je i nastavnik ovisan. I obratno.
•Uspjeh u studiju. Nema razlike.
•Dobi. Neovisnost se snažno razvija između 10 i 13
godine, nešto sporije do 17 kad više nema razlike u
odnosu na odrasle. U starijoj dobi se smanjuje.

•Dio varijance neovisnosti o polju se može pripisati

odgoju kojim se poticalo eksploratorno i nezavisno
ponašanje, dok rigidna kontrola djeteta vodi razvoju
ovisnosti.

•Ovisni su češće bili kažnjavani za nerespektiranje ili

agresiju prema roditeljima i autoritetu, dok su roditelji
neovisnih kažnjavali djetinjasto i pasivno ponašanje.
Majke ovisnih su se češće miješale u dječje svađe. Kad
je otac više uključen u odgoj veća je neovisnost.
Refleksivnost-impulzivnost
se odnosi na brzinu donošenja odluke u uvjetima
neodređenosti. Najčešće se mjeri testovima gdje treba
naći za svaku od podražajnih slika onu koja je identična
među više ponuđenih. Ispitanici koji su iznad medijana po
točnosti, a ispod medijana po brzini kategorizirani su kao
refleksivni, a u obrnutom slučaju kao impulzivni.

Broj grešaka ima značajne relacije s dimenzijama ličnosti.

Ispitanici s manje grešaka opisani su kao zdravi
takmičari, spretni domišljati, empatični, pristupačni i
razumni. Oni s mnogo grešaka su preosjetljivi, ranjivi,
stalno nešto traže od svoje okoline, manjka im
samopouzdanje, rigidni su, osjećaju se zanemareni i nisu
sretni.
Ovaj stil je neovisan o intelektualnom funkcioniranju. Broj
grešaka više korelira s mjerama inteligencije nego vrijeme
rješavanja.
U zadacima socijalnog rezoniranja impulzivni brže
odgovaraju, češće biraju odgovore koji se pozivaju na
autoritet, a refleksivni agresivne takmičarske odgovore,
što je direktniji način pristupu problemu.
Usporedba djece s teškoćama u učenju i bez njih nema
razlike u impulzivnosti refleksivnosti, već oni imaju slabije
strategije pri procesiranju informacija. Ali poučavanje
čitanja djece s poteškoćama u učenju refleksivnim stilom
poboljšava njihovo razumijevanje teksta.