Komutacija poruka

Marko Medenica
 Zašto se uvodi komutacija poruka?
• Pristup koji odgovara prenosu digitalnih signala, je razmjena logičkih
jedinica koje se nazivaju poruke.
• Primjeri poruka su telegrami, elektronska pošta, računarski programi,
transakcije sa upitom i odgovorom.
• Ukoliko je potrebno razmjenjivati poruke u oba pravca između stanica
koristi se pristup poznat pod nazivom komutacija poruka.
• Sa komutacijom poruka nije neophodno uspostaviti dodijeljeni put između
stanica.
• Stanica koja šalje poruku dodaje adresu odredišta poruci. Poruka se zatim
prosljeđuje kroz mrežu od čvora do čvora.
• U svakom čvoru cijela poruka se primi, smjesti na kratko i zatim šalje ka
sljedećem čvoru(store and forward mehanizam).
• Poruka se narednom čvorištu prosleđuje tek nakon kompletnog i ispravnog
prijema od strane prethodnog čvorišta.
• Jasno je da prethodni postupak prenosa zahtjeva da prije početka prenosa,
poruka dobije adresu odredišne stanice (stanice kojoj je namjenjena) i
neke dodatne kontrolne informacije.
• Kako bi se ostvarila visoka iskorišćenost linkova, poruke u čvorištima
(komutatorima) formiraju red čekanja (koji određuje redosled njihovog
prosleđivanja).
• Usled toga, javlja se potreba za komutatorima koji raspolažu određenim
memorijskim kapacitet za skladištenje poruke. U protivnom, javiće se
kašnjenje u prenosu poruka (od nekoliko sekundi pa do pola sata i više)
Kašnjenje usled komutacije poruka
 Nedostaci komutacije poruka

• Glavni problem komutacije poruke potiče od toga da su dužine poruka

najčešće različite, što znači da uvije nije moguć ravnomjeran protok kroz
mrežu.
• Mogućnost prenošenja poruke bilo koje veličine dovodi do smanjenja
efikasnosti mreže.
• Dugačke poruke mogu da zaguše memorijski prostor čvora.
• Kada čvor nema potreban kapacitet memorije da memoriše neku dugačku
poruku, takva poruka neće biti prenijeta.
 Prednosti komutacije poruka
• Prednosti komutacije poruke u odnosu na komutaciju linija:

– Efikasnost linije je veća pošto u datom trenutku kanal čvor-čvor može

dijeliti više poruka. Za istu količinu saobraćaja potrebni su manji
kapaciteti prenosnih kanala.
– Nije neophodna istovremena raspoloživost i predajnika i prijemnika.
Mreža može da čuva (smjesti) podatke.
– Kada je saobraćaj povećan mreža sa komutacijm kanala blokira neke
pozive, tj. mreža odbija da ih primi. Kod sistema sa komutacijom
poruka poruke se i dalje primaju, ali prosljeđivanje kasni.
– Sistem sa komutacijom poruka može da šalje jednu poruku ka mnogim
odredištima. Prave se duplikati poruke i svaka se šalje ka jednom od
zahtijevanih odredišta. Ovo se ne može lako postići sistemom sa
komutacijom kanala.
– Moguće je obezbijediti prioritet poruka. Tako, ukoliko čvor ima veći
broj poruka koje čekaju u redu za prenos, on može prvo da šalje
poruku sa višim prioritetom. Ove poruke će stizati sa manjim
kašnjenjem nego poruke sa manjim prioritetom.
– Kontrola greške i oporavak od greške mogu biti ugrađeni u mrežu.
Poruke mogu biti numerisane i iskopirane za kasnije, ukoliko originalna
ne uspije da stigne do odredišta.
– Poruka koja se šalje ka stanici koja nije u radu može se ponovo poslati
ka nekoj drugoj stanici ili zadržati do daljnjeg;
– Mreža sa komutacijom poruka može da obezbijedi konverziju koda i
brzine. Dvije stanice sa različitim brzinama mogu biti međusobno
povezane. Mreža sa komutacijom poruka može lako da konvertuje
format (npr. iz ASCII formata u EDCIDIC format).