ENTROPIJA

Entropiju (oznaka S) je uveo 1865. Godine Rudolf

Clausius veličina stanja koja se može posmatrati kao mjera
za "vezanu" energiju nekog zatvorenog materijalnog
sistema, tj. za energiju koja se, nasuprot "slobodnoj", više ne
može pretvoriti u rad.
• Entropija je težnja sistema da spontano pređe u stanje
veće neuređenosti
• Entropija je veličina određena količnikom toplote i
apsolutne temperature. Ova definicija ne otkriva pravi
smisao entropije, ali omogućava njeno mjerenje.
• Entropija se računa kao:

• Gdje je: dQ količina toplote razmjenjena u reverzibilnom

procesu,a T je temperatura
Topljenje leda je klasični primjer
rasta sistema entropije
• Drugi princip termodinamike opisuje posljedice entropije:Ne može se
dobiti rad prenosom toplote sa hladnijeg na toplije tijelo.Svako je
vidio knjigu kako padne sa stola pri čemu se njena kinetička energija
pretvoila u toplotu i malo ugrijala podlogu na koju je pala. Ali niko nije
vidio da knjiga sa poda poleti na policu uz spontano hlađenje poda. U
prvom slučaju entropija sistema raste a u drugom opada. Svi spontani
procesi se odigravaju u smijeru porasta entropije. Normalno, niko nas
ne sprječava da knjigu podignemo i vratimo u policu. Ali tada smo
smanjili entropiju na račun rada koji je izvršen podizanjem knjige. A
da bi se došlo do te energije morala je da poraste entropija na nekom
drugom mjestu pri čemu je ukupan rezultat porast entropije
u svemiru.
Prema drugom zakonu termodinamike entropija sustava
toplinsko izolovanih od okoline veća je ili jednaka od nuli:
ΔS ≥ 0, pri čemu se znak jednakosti veže za reverzibilne
procese,a znak nejednakosti za ireverziblini procese.
Reverzibilni proces od termičkog stanja (temperatura,pritisak I
volumen) plina s lijeve strane može se postići termodinamičko
stanje plina s desne strane, i obratno, bez izmjene toplote s
okolinom
Temeljnu vezu između entropije S I vjerovatnoće P,Ludwig
Boltzmann formulirao je kao relaciju:

Gdje je k Boltzmannova konstanta Termodinamička vjerojatnost na

visokim je temperaturama znatno veća od jedinice, pa je bitno
različita od matematičke vjerojatnosti s područjem vrijednosti
[0,1]. Iz drugog zakona termodinamike proizlazi da se neki
makroskopski procesi odvijaju samo u smjeru porasta entropije, da
imaju strijelu vremena i da im se nered i besciljnost povećavaju
(disipativni sustavi). Budući da u stvarnosti ne pokazuju smanjenje
entropije, u makroskopskim procesima nije moguć obrat vremena.
• Stvarni procesi u prirodi su uvijek nepovratni (ireverzibilni),
to jest kod njih entropija uvijek raste. Entropija je specifična
u odnosu na ostale fizikalne veličine po tome što možemo
reći da entropija određuje smjer (ili strijelu) vremena u
makroskopskom svijetu. Stvarni smjer vremena (uobičajeni
smjer, vrijeme ide prema "naprijed") je onaj u kojem se
entropija makroskopskih sistema povećava ili ostaje ista.
Ireverzibilni proces: od termodinamičkog stanja
(temperatura,pritisak,volumen) plina s lijeve gornje strane može se
postići termodinamičko stanje plina s desne strane, ali obratno, zbog
izmjene količine toplote s okolinom postiže se novo stanje s povećanom
entropijom (s gubitcima energije).