RETORIKA

- Pravna retorika -
Prof. dr Siniša Karan
 PRVI DIO

UVODNI POJMOVI
 Ako želiš da ti dijete bude s bogovima,
podučavaj ga filozofiji, a ako želiš da živi
sa ljudima, podučavaj ga retorici.

Sokratov učenik Antisten

 Vodič za one koji žele da usavrše svoj govor
 Upoznavanje sa tajnama, principima, pa i
trikovima prilikom javnog istupanja, poslovnim
sastancima, sudu, političkoj sceni, predavanju,
pred kamerama, medijima, sahranama, slavljima,
kada tražite posao, kada dajete intervju....
 Uvijek gdje se možete naći voljno i nevoljno,
očekivano i neočekivano.....
 Svi imamo strah i nelagodu pred govor
 Retorikom pobjeđujemo taj strah od antičke grčke
do danas
 Spremamo se za javni nastup public speaking
 Potreba za vježbu govorništva
 Naučiti sastaviti govor
 Osobine govornika da izgradimo
 Retorika treba svima: advokatima, sudijama,
tužiocima, političarima, menadžerima
 Ali postoje oni koji ne rade na sebi
 Mudri latini poručuju: kovanjem se ne postaje
kovač (Fit fabricando faber)
 A Kinezi dodaju: „ i dragom kamenu je potrebna
ruka vještog majstora“
 RETORIKA, BESJEDNIŠTVO
I JAVNI NASTUP

U početku bješe riječ (in principio erat Verbum)

Riječ, rječitost, govor, besjeda,elokvencija,oratorstvo....
Govor najčudesnije svojstvo čovjeka
Aristotel: retorika je učiteljica uvjeravanja i nagovaranja
 Rječitost je poezija proze (Vilijam Brajant)

 Rječitost je slikovito izražavanje misli(Blez Paskal)

 Najdublje su ljepote i istine rečene u nekoliko riječi( Jovan

Dučić)
 Retorika je moćni instrument obmane (Džon Lok)
 Viva vox docet - živa riječ uči

 Rječitost je i mač i štit (Miloš Đurić)

 Odnos retorike i besedništva

 Retorika predstavlja teoriju, skup pravila o lijepom

govoru, a besjedništvo govorništvo praksu u kojoj se ta
pravila primjenjuju
Grčki rhetor =besjednik
Rhetorie=rječitost
Rethorike techne=priručnik o besjedništvu
Kvintilijan=nauka o dobrom govoru
 Aristotel napisao najpoznatiji antički udžbenik retorike, a
nije bio dobar govornik
Retorika hrani besjedništvo, praksa i teorija
 Besednički talenat –
s njim ili bez njega

 Da li svaki profesor retorike mora i jeste i

dobar besjednik?
 Retorika i besjednišvo su dva lica jedne
medalje
 Besjеdništvo nije običan govor, mudre misli
oduzimaju dah, podstiču pravdu,
 Besedništvo kao
vještina i umetnost

 Retorika= ars bene dicendi=vještina lijepog

govora
 Platon smatra dа je besjedništvo u osnovi
umjetnost
 Javni nastup i public speaking

 public speaking = danas dio obrazovanja,

političara, menadžera...ali i opasnost da se ode
u pretjerani pragmatizam
 Rethorika techne i public speaking - spoj ka
modernom javnom nastupu
VRSTE BESJEDNIŠTVA
I NASTANAK RETORIKE

Pitanje podjele je i pitanje porijekla

besjedništva, sudsko političko.
 DEMOKRATIJA, RETORIKA
I BESJEDNIŠTVO
 Govor i dogovor, demokratija uslov, a u demokratiji ne
može bez besjedništva.
 Riječ jača od sile, nova šansa za demoktaiju i
besjedništvo.
 Demagogija=kao zloupotreba retorike.
 Kako prepoznati demagogiju?
 Govor mantri=totalitarni režimi, kapitalizam, floskule,
skraćenice, političko besjedništvo socijalizma, forma fraza,
skrivanje iza sintagmi, obrazaca, šablona, globalistički
riječnik, parole uvezene riječi i neologizmi, kroatizmi,
anglicizmi, deformisane riječi (odraditi), specifični tekstovi
(CV). Totalitarizam počinje u jeziku i njime se služi.
 Misaono jedinstvo
 Logos=misao, logika,
 Ethos=etika,
 Pathos=osjećanje.
 Ovo trojstvo je sama suština besjedništva.
 Pablic speaking ovo prepoznaje kao speach,
speaker i audience.
 DRUGI DIO

POUKE IZ ISTORIJE

RETORIKE I BESEDNIŠTVA
KORJENI – SAMONIKLO BESJEDNIŠTVO

Historie est magistra Vitae

U početku lični talent pojedinaca: indijski Ep

Mahabhrama i Ramajana, sumerski Ep o Gilgamešu,
Ilijada i Odiseja, egipatski i vavilonski tekstovi, govore o
samoniklom besjedništvu kao ličnom talentu.
Religiozni tekstovi, sveštenički govori.
Pravo: Solonov zakon u Atini.
 GRČKO ČUDO – KOLEVKA RETORIKE

 Prva sistematska učenja o govoru, kao glavnom svojstvu

čovjeka.
 Ksenofont u spisu o Atinskom ustavu: “svaki Atinjanin koji
želi može da govori“.
 Sloboda mišljenja i govora kod Grka neprikosnovena. Na
ovoj osnovi besjedništva se rađa i retorika kao teorijska
disciplina.
 Postanak retorike u Grčkoj

 Razvoj grčke retorike u tri faze: tehnička,

sofistička i filozofska.Prva teorija besjedništva se
javlja kod besjednika Koraksa koji otvara prvu
školu retorike (rhetorike techne). Gaji vještinu
besjedništva kao nagovaranja.
 Prvo značenje riječi rhetor jeste „onaj koji
podnosi zahtjev sudu“, a kasnije označava
svakog govornika.
 Tisije učenik Koraksa (gavran), koji ide u pravcu da je
retorika vještina izvrtanja istine. „Od pokvarenog
gavrana, pokvareno jaje“. Period tehničke retorike
 Gorgijan i sofisti drugi period. Uvodi logički i estetski
aspekt. Sofistički stil nagovaranja i ubjeđivanja što
govornik želi bez obzira na istinitost. „Sofizam lažljivac“.
 Sofisti grčki sophos =mudrac. Uveli šablone u govore i
učenje retorike iz knjiga. Retorika kao vještina okrenuta
praktičnom cilju bez obzira na istinu.
 Platon grčki filozof koji u prvi plan stavlja odnos retorike
i etike. Ubjeđivanje u pravedno i moralno. Čuvena
Odbrana Sokratova, uvod retorike u etiku i dobro, istini i
vrlini koja je moguća kroz filozofiju. Naziv filozofija
potiče od grčkih reči philos (prijatelj), ili phileo (volim,
težim za nečim) i sophia (mudrost, znanje).
 Filozofija predstavlja težnju ka onoj vrsti znanja koja
otkriva osnove, prve principe stvarnosti na osnovu
kojih se ona može objasniti, principe koji nam, takođe,
omogućavaju da upotrebom razuma (uma)
argumentovano dokazujemo da su naše predstave o
stvarnosti istinite. Takav oblik saznanja naziva se
teorija, i izvorno se ne razlikuje od nauke. U stvari,
filozofsko znanje pojavljuje se u evropskoj kulturi kao
prvi oblika naučnog znanja.
 Aristotel, Platonov učenik. Retorika za njega nije
specifična nauka već je saobrazna dijalektici.
 Dakle retorika je samostalna disciplina u rangu vještine,
oslonjena na logiku. Aristotelova Retorika je najbolji
udžbenik do tada kao sinteza svih dotadašnjih učenja,
kao teorijski spis, a manje kao klasična retorika tehne.
Ovo je period filozofske retorike. U prvoj knjizi dijeli
besjedništvo na političko, sudsko i pohvalno, u drugoj
govori o uvjerljivosti besjede, a trećoj o formi, stilu
govora. Retorika je povezana sa dijalektikom, etikom i
psihologijom.
Spona prava i besedništva - logografi
 Primat sudskog besjedništva nad političkim.
 Logografi pisci sudskih govora.
 Logograf i pravnik i besjednik.
 Poznati besednici

 Antifont, prvi Atinjanin, logograf, rođ. 480. p.n.e.

Besjeda o sopstvenoj odbrani nakon koje je smaknut.
Izmišljeni govori za potrebe optužbe i odbrane.
 Lisija. 45. p.n.e. U Atini, sastavio 200 govora za
klijente. Razvio pojam ethiopia, da se pri sastavljanju
govora vodi računa o karakteru i osobinama govornika
i prilagode se.
Zaslužan za razvoj jednostavnog stila, jezgrovit, jasan i
kratak.
 Isokrat, dalje razvija sudsko govorništvo. Pisao i
objavljivao govore. Za govorništvo potrebni talent,
vježba i obrazovanje. Glavni doprinos dao u sferi
epideiktičkog (prigodnog) i deliberativnog (političkog)
besjedništva. Vrhunski retoričar nije i najbolji govornik,
a ko želi biti dobar besjednik mora se obrazovati. Ovo
slijede Ciceron, Kvintilijan i savremeni Pablic
speaking.
 Isej spona između Isokrata i Demostena. Obraća se
više razumu nego emocijama sudija u govorima. Isej
uči da se ne robuje uobičajenoj strukturu govora i
rutini, već uvodi efektne sekvence što danas
sugeriše i Pablic speaking.
 Demosten

Rođ. 384. p.n.e. Rano ostao bez roditelja i nasleđa

koje ga je kasnije odvelo u razradu sporova oko
nasleđa. Nije imao prirodne govorničke
predispozicije, koje pobjeđuje višegodišnjim
upornim vježbanjem u podrumu. Uporedo je radio
na ličnom obrazovanju. Uspjeh u sudskim
besjedam u vlastitom sporu. „Protiv Afoda“.
Govor:
 Sa 30 godina drži političke govore. Postao
radikalni protivnik makedonske stranke i Filipa
Makedonskog. Govor:
 Nakon pada Aleksandra i poslednjeg ustanka Helena,
otrovao se 322. god. P.n.e. Na grobu mu piše: „Da ti je
snaga, Demostene, bila ko pamet, ne bi makedonska
vlast helenski pritisla grob“.
 Možda najvrijednije što je ostalo je nauk da se vježbom
i iskustvom da pobijediti nedovoljan prirodni govornički
potencijal.
 RIMSKA TRADICIJA –
KOPIJA ILI ORIGINAL?

 Pobijeđena Grčka pobijedila je je pobjednike Rimljane i

„unijela umjetnost u surovi Lacijum“.Rimsko
obrazovanje oslonjeno na grčku tradiciju, kao i retorika.
Retorika u sudstvu nije bila tako zastupljena zbog
različitog sudskog sistema, formalan postupak. Od
Grka pozajmljen institut da se neko drugi može obraćati
u ime stranke.
 Besedništvo i retorika pre Cicerona

 Katon Stariji (234-149) prvi rimski besjednik i

govornik. Čuvena izreka: „drži se predmeta, a riječi
će same doći“ (Rem tene, verba sequentur).

 Prvi i posljednji autentični perfektus orator je bio

Marko Tulije Ciceron.
 Marko Tulije Ciceron (106-43)
Veliki retoričar sa dva kapitalna djela: De invencione i
De oratore, ali i veliki govornik. Bio učenik Lucije Licinija
Krasa veliki poznavalac prava. Zbog potrebe da se
zapiše njegovi govori, razvija se stenografija. Rob Tiron
ga je pratio i zapisivao skraćenicama i znakovima
(Tironovo pismo). Tako je sačuvano 60 govora.
Ciceronovo ime je sinonim za govorništvo.
Antički pisac Plutarh sačuvao najviše njegovih govora.
Ciceronov spis O besjedniku jedan je od
najznačajnijih djela antike o retorici kojom uvodi
revoluciju u dotadašnju retoriku. Knjiga je
okrenuta sasvim konkretnim i praktičnim
savjetima: opšta kultura, vježbe, čistota i
korektnost jezika, korištenje humora i šale.
Započeo je karijeru kroz sudske govore.
Govor u Sulinu zaštitu (optuženog za oceubistvo):
 Politički govori, posebno u obračunu sa
Katilinom:
 Govor:
 Poslednje godine života proveo u borbi protiv
Marka Antonija u svojih čuvenih 14 govora.
 Drugi govor:
 Ciceronovi stavovi i stil su sinteza poezije i filozofije, kao
posljedica njegovog širokog obrazovanja. Snažan utjecaj
grčke filozofije i besjedništva i retorike. Ipak je u sjenci
Platona i Aristotela. Optuživan za eklekticizam i
osporavanje istine u govorima. (Eklekticizam od grč.
ἐκλέγειν - izabrati) je filozofski pristup koji se ne drži ni
jedne rigidne paradigme postavljenih
pretpostavki ili zaključaka, već stvara višestruke teorije
kako bi stekao uvid u fenomen, ili primjenjuje samo
određene teorije u određenim slučajevima. Eklekticizam
smatra da se traženje istine ne iscrpljuje u jednom
filozofskom sistemu. Pojam potiče od grčke reči
eklektikos, birati najbolje.
 Kvintilijan i Institutio oratoria
 Marko Fabije Kvintilijan 35-96. n.e. Vrijeme kada retorika
glorifikuje imperatora, (dakle retorika ima istorijski i društveni
karakter), retorika prerasta u školski predmet, uče se
formalna načela, jezičke finese, tehnika besjedništva i
deklamacija.
 Životno djelo retorike Institutio oratoria u kome čuva od
zaborava vrline retorike i besjedništva do tada.Moralistički
stav suprotan stavu o ulozi besjedništva u nagovaranju.
Protiv „upotrebe govorništva za uništavanje drugih“. Protiv
formalizovane i izvještačene deklamacije. Ne prihvata kruta
pravila, sa korištenjem riječi iz svakodnevnog govora. Ne
misli da je talenat presudan za govornika. Neki dijelovi
njegovog djela Institutio oratoria su slični savremenim
udžbenicima public speaking.
 Epilog

 Poslije Cicerona i Kvintilijana Rim nema velikog

besjednika.
 Odnos Cicerona i Demostena Kvintilijan
pojašnjava da se „Demostenu ništa ne može
oduzeti (zbog zgusnutog stila), kao ni Ciceronu
dodati (zbog njegove bujnosti).
 HRIŠĆANSKO I SREDNJOVEKOVNO
BESEDNIŠTVO - NE TAKO MRAČNO DOBA
.
 Panegirik
 Retorika preživljava ne kao praktična, već
pretežno kao školska disciplina. Retorika se
okreće sterilnim, izmišljenim problemima i temama
na kojima se vežbaju učenici. Helenizam u velikoj
meri je doprineo zamiranju, pa i nazadovanju
retorike.
 „Nova sofistika“ rimske imperije je suviše često
bila u službi politike. Dobra islustracija takvog
stanja je Panegerik Trajanu.
 Pohvalni govori su se upućivali pojedinim
istorijskim ličnostima i događajima,
velikomučenicima i svetiteljima, monasima.
 Omilitika
 Baklju govorništva preuzima hrišćanstvo koje se
širi usmenim putem-propovijedanjem upućeno
neukom narodu.
 Besjedništvo je u funkciji misionarstva, širenja i
učvršćivanja hrišćanstva ili tzv. Omilije. Omilitika je
nauka koja izlaže teorijska pravila crkvenog
govorništva (grčka riječ omilitike vještina
razgovaranja). Propovjedi su dogmatske (postulati
vjere), moralno-poučne (poželjno ponašanje
vjernika) i prigodne (sahrane, slavske...).
 Nakon žestoke borbe hrišćana, Rim dozvoljava 313.
godine ispovijedanje hrišćanstva(car Konstantin)
Hrišćanstvo za uzvrat priznaje cara za poglavara uz
maksimu:“Caru carevo, Bogu božije“. Crkveni
besjednici vode računa o umjetničkoj strani besjede i
ubjedljivosti.
 Najveći propovjednik ovog perioda bio je Jovan
Hrizostom Zlatousti.
 Sačuvano je oko 800 njegovih Omilija.
 Postaje carigradski patriujarh.
 Njegov pandam na zapadu je Aurelije Avgustin (354-
430), koji se više obraća razumu, a manje emocijama.
 Od njega počinje razvoj Omilitike kao posebne
teološke discipline za vještinu propovijedanja.
 Retorika u sistemu obrazovanja
 Vizantija je kolijevka za kasniji srednjovjenjkovni
obrazovni sistem.
 Humanističko obrazovanje od kraja 14. do početka
15. vijeka u zapadnoj Evropi vraća se na antičke
ideale u retorici. Sa humanizmom i renesansom
niču univerziteti u Evropi, a retorika se uči kroz
vještinu raspravljanja. Kasnije se retorika
formalizuje, kao zbirka dosljednih načela. Francuski
pisac Žilber u knjizi Retorika ili pravila o elokvenciji
razmatra preko 650 tropa (retoričke figure).
 Zaključak bi mogao da glasi: uvijek kada se retorika
formalizuje i pretvara u pravila stroge naravi,
besjedništvo zamire.
 REVOLUCIONARNI NOVI VIJEK

Inspiracija moderne države su postulati

klasične grčke demokratije:
 isonomija -pravna jednakost i
 isegorija-pravo građana da javno istupaju u
državnim tijelima.
 Engleska revolucija
 Koncept promjena u Engleskoj se razvijao kroz
besjedničke obračune u Parlamentu (parler) instituciji
za govorenje.
 Edvard Kouk, jedan od prvih parlamentarnih govornika,
nakon sukoba sa kraljem Džemssom prvim, postaje
autoritaran besjednik u parlamentu. Svojim govorima
utječe na donošenje čuvene Peticije o pravima iz1628.
god. Kao uvod u englesku revoluciju. Kao veliki
besjednik u vrijeme revolucije javlja se i Oliver
Kromvel. Pored ovih pozirivnih primjera, generalno
engleske parlamentarne besjede postaju pragmatiične
u nadpričavanju, uz nesumnjive besjedničke vještine.
 Francuska revolucija
 Njegovana je dvorska retorika po dvorovima kao
mješavina propovijedi i panegirika(pohvalnog
govora). Revolucija je iznjedrila velike besjednike,
grof Mirabo, Danton i Robespjer, Sen Žist.
Deklaracija o pravima čovjeka i građanina kao
sastavni dio svih budućih revolucija utvrđuje i
slobodu govora. Ova deklaracija širom svijeta
implicira donošenje sličnih dokumenata (Bill of
Rights).
 Američka revolucija

 Borba za nezavisnost američkih kolonija. Uloga

Tomasa Džefersona prilikom donošenja dva velika
akta: Deklaracija o nezavisnosti i prvih deset istavnih
amandmana - Bil o pravima.U prvom amandmanu se
ističe sloboda govora (sam se odlikovao dugim
govorima. Sloboda govora postaje temelj ljudskih
prava i demokratskoh modernih država. Na
univerzitetu Harvard se osniva Katedra za retoriku
SAD.
 Kroz besjede-govore u Kongresu su se rješavala
najvažnija pitanja. Proslavljeni besjednici su: Danijel
Vebster, Klej, Kalhun, Lafolet, Taft, Abraham Linkoln
(o pravima crnaca i sudski govori). Ovo je period
razvoja političkog besjedništva, iz koga proističe
godišnje obraćanje narodu predsjednika SAD.
Posebno su interesantni predizborni govori. SAD
stvara i public speaking.
 Srpska revolucija
 Prvi i drugi srpski ustanak početkom 19. vijeka
uvode narodne slojeve u odlučivanje kroz narodne
skupštine. Čuvene besjede prote Mateja
Nenadovića. Ističu se još Toma Vučić Perišić, Ilija
Garašanin, kralj Milan. U crnoj gori je zavladao
manir lijepog govora, gotovo kao kult.Ističu se Petar
Prvi Petrović, Petar Drugi Petrović Njegoš.Vuku
korjene iz plemenskih skupština i nadarenih
„govordžija“.
 Dositej Obradović razvija i teoriju besjedništva i retoriku
kao centralne discipline u svom prosvjetiteljskom
programu. Prvi srpski udžbenik retorike sačinio je
Avram Mrazović koji u Budimu 1821. god. Objavljuje
Rukovodstvo ka slovenskome krasnorečiju.
 Prvi udžbenik retorike u samoj Srbiji piše
komediograf Jovan Sterija Popović 1884. god.
Nakon toga se pojavljuju i drugi udžbenici, a 1873.
god. Vladimir Vujić izdaje Opštu retoriku.
 Kasniji najznačajniji udžbenik izdaje Branislav
Nušić 1934. objavljena, koji je udžbenik
primjenjenog besjedništva. Nušić kao instruktor
daje praktične savjete besjedništva.
 TREĆI DEO

OD ČEGA ZAVISI USPEŠAN

JAVNI NASTUP
 BESJEDNIK
Qualis homo, talis oratio
Kakav čovjek, takav govor.
Ciceron

Dobar govornički nastup podrazumijeva:

1. Besjednik

2. Besjeda

3. Slušaoci.

Bez sinergije koja uvijek i postoji u različitim oblicima, ova

tri elementa, nema ni dobrog govora.
 Talenat
 Talenat koji nije oplemenjen radom, nikada neće
izrasti u pravu vrijednost.
 Bez vježbe i najtalentovaniji besjednik neće dati dobre
rezultate, a prosječno nadareni govornikk vježbom
može mnogo postići.
 Stara kineska poslovoca kaže: ono što čujem
zaboravim, ono što vidim zapamtim, ono što uradim
razumijem.
 Samo praksa i vježba mogu da razvijaju govorničku
sposobnost.
Talenat se ne smije zapustiti, jer, kad je i najveći, gubi
se u neradu.
Tolstoj
 Fizičke osobine – stas i glas

„Ono, naime, što smo u svojim mislima složili i

sastavili nije toliko važno koliko način na koji to iz
sebe dajemo, jer će se osjećanja svakog našeg
slušaoca zasnivati na njegovim utiscima prilikom
slušanja govora. Zato nijedan dokaz koji govornik
navodi nije sam po sebi toliko čvrst da neće na
snazi izgubiti ukoliko ne bude potpomognut
uvjerljivim glasom govornika“.

Kvintilijan
 Izgled
Govoreći jednom prilikom studentima retorike na
Pravnom fakultetu u Beogradu, glumac Ljuba Tadić je
rekao: „Možda nikad ne bih postao glumac da me
majka nije rodila ovolikog i s ovolikim očurdama“.
Fizička ljepota i stas, izražajnost očiju, ukupan sklop
lica, simpatična spoljašnost, jesu privilegije, ne samo
u besjedništvu, već i u glumi.
Nušić ipak tješi nas koji prirodno oskudjevamo: „Ono
što besjednik oskudjeva u spoljašnosti kadar je on
uvijek nadoknaditi snagom duha i riječi“.
 Stručnjaci komunikologije ističu govor tijela, gestovi,
izraz lica, ali i odjeću. Naravno postoje i negativni
primjeri: Džordž Buš mlađi nosio je tačkastu pepito
kravatu, koja je zbog tačkastog načina na koji se
formira tv slika, neprestano treperila pri svakom
njegovom pokretu i skretala pažnju gledalaca.
 Izbjegavati ekstremno oblačenje, izuzetno može biti
poželjno.
 Frizura nije nebitna, ako ne želite ekstravagantnom
frizurom da pobudite pažnju.
 Oči su vjerovatno jedan od najljepših detalja
većine ljudi, zato razmaknite kosu radi bolje
vizuelne komunikacije. U Keniji kada se
raspravljaju zet i tašta moraju biti okrenuti leđima,
kako ne bi čitali emocije iz očiju.
 Ne skrivajte pogled, djelujete neiskreni i nesigurni.
 Glas
 Glasovne mogućnosti predstavljaju još veće prirodne
predispozicije od izgleda.
Glas može biti jasan, promukao, sitan, krupan,
nježan, grub, zvonak, gibak...
 Korekcija nedostataka koje nam je dala priroda za
izgled teže je korigovati od glasovnih mogućnosti.
Kvintilijan naglašava da se i glasovne mogućnosti
usavršavaju njegovanjem, a umanjuju
zanemarivanjem. Lijep glas predstavlja samo
preduslov za uspješan govornički nastup, ali ne i
uslov bez koga se ne može. Fizičke osobine
predstavljaju prednost, ali ih ne treba precjenjivati.
Jedna izreka kaže da govornik mora imati glavu, a ne
samo grlo.
 Duhovne osobine – ličnost besjednika
 Svaki se čovjek može lakše izboriti sa svojim fizičkim
osobinama, nego sa svojim intelektualnim i duhovnim
svojstvima. Ove osobine su presudne za naš ukupan
uspjeh, pa i uspjeh u besjedništvu. Da li su sve osobine
podjednako važne, ili su neke važnije?
 Za Aristotela su bile najvažnije osobine: znanje (sophia),
inteligencija (synesis) i praktična mudrost (phorenesis).
Stari pisci uz to dodaju i duhovne, etičke i moralne
karakteristike: opreznost, čestitost, dobronamjernost,
skromnost, pristojnost, obazrivost. Posebno ističemo tri
osobine pored navedenih: uvjeljivost, samouvjerenost i
sugestivnost.
 Uvjerenost i znanje

 Gete: „Ako besjeda ne potiče iz duše, ona i pored

sve svoje ljepote, neće pobijediti srca slušalaca“.
 Znanje dodatno podstiče i uvjerenost.

 Nekada su se mogli slušaoci „upecati“ na retoričko

pitanje kao besjednički trik:
„Ko to ne zna“ i odmah odgovor:
„To svi znaju“.
 Samouverenost (samopouzdanje)
 Iz prethodne uvjerenosti slijedi samouvjerenost
 Počesto auditorijum, slušaoci nas čine nesigurnim.

 Kako pobijediti nesigurnost?

 Bernard Šo na pitanje kako postati dobar govornik,

odgovara: „ Na isti način na koji sam naučio da se
klizam-uporno sam od sebe pravio budalu“.
 Ili, kao su rekli Ciceron i Demosten, da treba da
ovladamo auditorijem. Glumac Ljuba Tadić je to radio
na duhovit nači: zamišljao je od glava slušalaca njivu
sa glavicama kupusa.
 Sugestivnost (“govor iz srca”)

Lako reći, a teško postići.

Sugestivnost se može vježbati: ako hoćete da
izmamite suzu iz mog oka, zaplačite prvo vi. I
najbolji sadržaj, izgovoren bez emocija, osuđen je
na neuspjeh.
Kvintilijan: samo vatra može zapaliti vatru.
Ovdje su bitni „rad očiju“, mimika, pokreti ruku,
govor tijela.
 Obrazovanje
Ciceron, Kvintilijan inspirisani Isokratom su smatrali da je
obrazovanje jedna od najvažnijih osobina govornika.
Platon: pravac u kome obrazovanje usmjeri čovjeka,
određuje cio njegov život.
Opštu obrazovanost nikako ne smijete prikazivati
usiljeno, već spontano. Suprotan utisak je: pravi se
važan.
Na pitanje Danijelu Vebsteru (emerički političar i
besednik) koliko mu je trebalo da sačini govor,
odgovara 20 godina, a Čerčil kaže 40 godina. Ističu
strpljenje i vrijeme potrebno u obrazovanju.
 Public speaking danas nudi brži izlaz iz problema
dugotrajnog sticanja znanja: upotrebom različitih
citata, misli, izreka, sentenci.
 Govornik ovdje mora biti pažljiv, jer pogrešnom
upotrebom, umjesto da fascinira, postaje
smiješan.
 Inteligencija
 Američki psiholog Terston svodi inteligenciju na
sedam faktora: rječitost, razumijevanje, operisanje
brojevima, memorisanje, percipiranje, rezonovanje,
rješavanje problema. Mada po Rotu, pored ove
praktične inteligencije postoji i apstraktna bez
izvođenja praktičnih konsekvenci. Postoji i
reproduktivna postojeća znanja) i kreativna
inteligencija (nova rješenja). Džon Milton ističe: čista
inteligencija bez snage vonje je kao polirani mač bez
oštrice.
U praktičnim udžbenicima koje koristi Public
speaking inteligenija (visok IQ) se ne pominje.
 Temperament i vladanje sobom

 Temperament je direktno povezan sa karakterom

ličnosti i direktno se odražava na govor.
Hipokratova četiri osnovna temperamenta: Kolerici,
sangvinici, flegmatici i melanholici.
 Bijes i gnjev su odlike temperamenta i loši saveznici
koji govornika pretvaraju u „šetajuću bombu“.
Ciceron, Seneka i i Horacije bijes porede sa
ludilom.
 Memorija
Ukupna sposobnost da se u glavi drži mnogo
podataka, „trezor znanja“.Kvintilijan: treba pamtiti
pojmove, mjesta (loci) i slike(imagines). Neki pisci
predlažu gimick sistem, po prvim slovima nosećih
ideja. Napisan tekst je za početnike i nesigurne, a
može se i robovati napisanom tekstu. Ali krije se i
velika opasnost od govora napamet. Dešava se
fenomen lapsus mentis ili još gore tabula rasa-
apsolutni zaborav. Memorisanje govora nije baš
od velike koristi niti je poseban kvalitet u
besjedništvu. Pametno korištenje koncepta
govora je dragocjenije. Daje šansu za kreativnu
improvizaciju, šalu duhovitost i dr.
 Duhovnost i vedrina

Postoje ljudi čija je priroda takva da im osmijeh zrači,

a ukupan psihološki status prenosi pozitivnu energiju
i širi optimizam. Postoje i oni drugi pesimisti kod
kojih je čaša „uvijek poluprazna“, a kod optimista
„polupuna“. Nekada i najozbiljnije poruke lakše se
šalju uz dozu primjerenog humora.
 Trema
Nedostatak samopouzdanja, trema, strah, crvenilo
lica, drhtanje glasa, ruku, znojenje dlanova, lupkanje
prstima, stezanje pesnice, mlataranje rukama,
klecanje kolena, klaćenje gore dolje, unezvjeren
pogled, nedostatak daha, stegnuto grlo, suha usta,
ubrzan puls, gubljenje misli, tipični znaci početnika
govornika, nepripremljenosti. Ovo se dešava i kod
poznatih tema: predstavimo sami sebe. Da li se od
kukavice može preći lako i brzo put do suverenog
govornika? Vrijedi probati.
 Dijagnoza i etiologija
 Šta je trema, kako nastaje, koji su njeni uzroci?
Analiza „straha od javnog nastupa“. Trema ital.
Tremarella ili poljskom trzema, se bukvalno prevodi
kao „groznica od svjetla“ ili „strah od pozornice“.Da li
trema predstavlja strah? Strah je vezan za
egzistencijalne probleme, a trema za opšti ugled.
Prema tome besjednik treba prvo svatiti da neće
„izgubiti život“ ako njegov javni nastup nije dobar.
Studenti kažu: „obrukaću se“, „ispašću glup“, „neću im
se dopasti“, „smijeće mi se“. Glavni razlozi treme su
psihološko-socijalni elementi: briga za sopstveni
prestiž i ugled , briga o mišljenju drugih, prevelika
očekivanja od sebe, izražena odgovornost, nedostatak
vjere u sebe, a najčešće sve po malo.
 Terapija

Svako mora napraviti svoju procjenu i samoanalizu

treme i ići u pravcu kontrole.
Trema je normalna stvar kod svakog čovjeka. Mi
govorimo o prenaglašenoj, skoro patološkoj tremi, za
razliku od konstruktivne treme bez koje se ne može
prema slušaocima prenijeti uzbuđenje, doživljaj,
iskrenost i uvjerljivost. Ciceron: ne može se desiti da
slušalac osjeća žalost, bol, tugu, sreću, strah, da se
dovede do suza, ukoliko svi ovi osjećaji nisu u nama.
 Dobra priprema govora otklanja tremu.
Ralativizovanje značaja govorne situacije djeluje
umirujuće.
 Mislite pozitivno.
 Cezura djeluje takođe smirujuće, pravite male pauze.
 Koristite džoker ideje, neka izreka, čak vic.
 Pogled u slušaoce, je i uzrok treme, ali i način
prevazilaženja.
 Uvježbanost eliminiše tremu. Trema je psihološke
prirode, tako da je za nekoga potrebna i neka
relikvija, talisman.
 Uvjerenost i samouvjerenost eliminišu tremu.
Dobar početak govora je jako važan. Vještačko
smirenje putem sedativa, nije u načelu
zabranjeno, ali se mora strogo kontrolisati.
 Vježbe disanja nisu na odmet.
 Adekvatan stav, nogu, ruku, naslon mogu pomoći.
 Vizuelna pomagala, prezentaciju takođe pomažu.
Tremu imaju svi: neko je samo pokazuje više, neko
manje i kontroliše je.
 Poruke

 Dobrog besjednika čini ukupnost fizičkih, a naročito

duhovnih sposobnosti. Iako se neke urođene, može se
utjecati na sve u većoj ili manjoj mjeri kroz vježbe. „Sve
se može kad se hoće“.
 Epiktet: „ U svakoj stvari i u svakoj prilici treba činiti
ono što od nas zavisi; što se ostalog tiče, treba biti
potpuno miran“.
 BESEDA
„Govori samo o onome što ti je jasno, inače ćuti.“
Tolstoj
Dvije osnovne komponente: logička (šta se govori) i estetska
(kako se govori).Ako se prednost daje estetskom segmentu,
to je skup pravila formalne preirode. Ako je prednost
logičkoj komponenti, kod slušaoca treba da proizvede
intelektualnu reakciju. Viljem Brajant karikira i upozorava:
„Sada ću Vam pričati ni o čemu, al će Vam se dopasti.“
Za dobru besjedu treba:
1. Ideja
2. Kompozicija
3. Stil
4. Izlaganje.
 Predmet, cilj i priprema besede –
inventio
Izbor predmeta besede
„Mudar čovjek govori zato što ima nešto da kaže, a budala
zato da bi govorio“
Platon
Predmet je noseći element besjede. Glavna idеja mora
biti jasna. Kanton:“ Drži se predmeta, a riječi će same
slijediti“.
Osnovna misao se provlači više puta, (čuveni
govori):Katon: „Uostalom smatram da Kartaginu treba
razoriti...“. Govor je omeđen predmetom. Ko zna
predmet malo govori, ko ne zna izvlači se mnoštvom
riječi. Da su ćutali, ostali bi filozofi.
Ko mudro muči, lijepo govori.
Odabir teme važan, o već poznatoj temi je moguće
na nov način prići, spisak tema moguće napraviti po
raznim kriterijima, ličnim, hobi...Govor po obimu mora
biti prilagođen vremenu koje stoji na raspolaganju. ABC
formula Maleta Malkoma: tačnost, kratkoća i jasnoća.
Ako ste nakon govora nezadovoljni, ne očajavajte.
Kako kaže Dejl Karnegi, uvijek postoje tri govora: koji
ste pripremili, koji ste izgovorili i koji ste željeli
izgovoriti.
 Cilj besede
Ako jedna riječ ne pogodi u cilj, hiljadu riječi gubi
smisao
Kineska
Cilj ili svrha besjede utiče i na izbor predmeta o
kome je bilo riječi. Aristotelova podjela: sudski govori,
politički i epideiktički (hvale i kude).Dejl Karnegi dijeli
na: govor uvjeravanja, zabavni i koji ostavlja utisak s
ciljem pridobijanja. Informativni govor saopštava
neke činjenice, zabavni govor je za uži krug, i govori
ubjeđivanja.
 Priprema besede
Tajna kako postati dosadan je u tome da se kaže sve
Volter
 Provedimo „hiljade sati pripreme“ za jedan sat
izlaganja. Govor se ne može, ne smije, ne treba držati „iz
glave“. Vi možete logicirati, ali nikada ne možete iz glave
reći esencijalnu suštinu. Priprema šire: opšte znanje,
razvijanje sposobnosti i sl. Uže: tema, prikupljanje građe,
memorisanje, vježba...
 Prvi korak u pripremi je: kritičko razmišljanje o
predmetu., zatim istraživanje i prikupljanje materijala,
razgovori i razmjena mišljenja, odlazak u biblioteku,
zbirka citata ili biografija, danas elektronski materijali,
bilježenje prikupljenih informacija, racionalizacija
prikupljenog.
 Koncept (autlining)

 Dobar koncept (organizacija misli, mijenja nepotrebno

memorisanje) garancija uspjeha.
 Tri pristupa: pripremljen tekst koji sadrži cijeli
govor(dosta nedostataka, recitovanje govora),
„namjerno improvizovani govori“ (ekstemporarni,
tempore=trenutak kada se govori, kada se notiraju
ključne rečenice u cjelosti, iziskuje dobru pripremu,
1/3 cijelog govora) i treći koncept pamćenje
pripremljenog govora (memorisanje). Ovo
podrazumijeva uvježbavanje govora (pred ogledalom).
Kvintilijan:“Bolje je i pred samim sobom govoriti, nego
uopšte ne govoriti“
 Improvizovani govor
„Obično mi treba više od tri nedelje da bih održao dobar
improvizovani govor“
Mark Tven
Improvizovani govori omiljeni u modernom javnom
istupu. Smelost improvizacije najjače
uživanje,umetanjem efektnih dodataka.
Pravi improvizovani govor kao reakcija na verbalni
napad.Govoriti sporije i pogoditi glavnu ideju. Ljudi
koji lako koriste dosjetke, šale lakše se snalaze.
Public speaking se dosjetio „zlatnog pravila“
improvizacije, uvod, razrada i zaključak. Iznenadna
situacija za improvizovani govor je veliki izazov.
Namjerno improvizovani govor je ranije pripreman, ali
se u trenutku dešava.
 Podjela (organizovanje) govora
- dispositio
Fac tantum incipias, sponte disertus eris
Samo započni, pa ćeš biti govorljiv
Ovidije
Public speaking ne robuje rasporedu materije u
govoru, koji zavisi od karaktera govora, slušalaca,
okolnosti, prilike, vremena...Ipak osnovna pravila
postoje:
 Uvod- proemium
 Izlaganje-naratio
 Dokazivanje- probatio
 Pobijanje-refutatio
 Zaključak-peroratio
Platon: govor treba da ima glavu, trup i noge.
 Uvod (proemium, introduction)
 Uvod efektan, efikasan, originalan, nekad
zabavan(vodeći računa o auditorijumu), brz
ulazak u temu.
 Ispričati priču, neki citat, postaviti pitanje, šala...ili
sličnim toposima:“počastovan sam što govorim
pred ovako uvaženim slušaocima“.
 Osvojiti simpatije slušaoca.Ipak, našu maštu i
imaginaciju i snalažljivost ne može zamijeniti
nikakav savjet.
Razrada (narratio, body of the speech)
 Najobimniji dio govora. Nakon uvoda razrada ima
dva zadatka: otvoriti problem i prići na više načina
problemu. Neko počinje od razrade, a tek kasnije
uvod i zaključak.
 Predstavljanje problema može na veliki broj
načina: iznošenje različitih stavova, definicija,
tumačenja, navođenje primjera, više aspekata,
pravni, moralni, politički....ipak koncentracija na
najvažnije.
 Ipak može se i danas primjeniti novinarska
varijanta: ko, zašto, kada, gdje, skim, s čim....
 Najvažniji dio govora, jer: što nije dokazano, isto
kao i da ne postoji. Ne treba ni pretjerati: ništa ne
dokazuje ko previše dokazuje. Sopstveno
mišljenje nije dokaz. Logika je bitna u
dokazivanju, kao i figura vjerovatnoće. Poređenja,
metafore, alegorije, komparacije, parabole...
 Zaključak (conclusio, conclusion)
Finis coronat opus: konac djelo krasi

 Najvažniji dio besjede. Aristotel: Na samom

završetku besjede najviše pristaju rečenice bez
veznika, primjer: «Rekoh, čuli ste, djelo je u
vašim rukama». Za kraj govora može i neka
lijepa misao, citat, sentenca.
 Zaključak treba biti kratak ne duži od 5 do 10 %.
Sam kraj, posljednja rečenica mora biti efektna,
snažna.
 Stil (jezik) besede – elocutio

 Govori mjereni satima, umiru za sat.

 Bitno je šta se govori, ali i kako se govori.
 Ciceron:koliko govornika, toliko stilova.
 Govorni i pisani stil

 Govorni stil je direktniji i ličniji, manje

obavezujući, više emocija, više iskaza,
pisani suprotno.
 Vrste i karakteristike stila
 Antički stil: jednostavan, zbijen, sadržajan.
 Azijantski: kitnjast, uzvišen, razvodnjen...

 Rimljani dijele na dva stila: jednostavan (prost) i

snažan (po emocijama).
Bez obzira na mnoštvo stilova svi bi trebali biti,
jednostavni, jasni i razumljivi. Odlike stila određuju
mnogi faktori: živost i slikovitost, jednostavnost i
jasnoća, upotreba raznih figura „zapad stoji na
stanovištu“. Public speaking figure svodi na dvije:
figure zvuka (ritam, rimovanje, i figure misli
(metafore, pretjerivanja, umanjivanja).
Česte figure: poređenje, ponavljanje, gradacija,
anafora (počinjanje rečenice istom rječju), retorsko
pitanje kojim se ne daje odgovor, on se
podrazumijeva: „Zar je bolji mir“. Antiteza,
personifikacija, ironija, metafora skraćeno
poređenje „čelična volja“. Metonimija, zamjena
riječi drugom bliskog značenja), sinegdoha
(zamjena značenja jedne riječi drugom „izgubio je
krov nad glavom (misleći na kuću). Za stil je bitno
lijepo izražavanje. Jasnoća ideje, jasnoća stila.
Kako poboljšati stil: truditi se, raditi, vježbati.
Govorničke vježbe.
 Držanje (izlaganje) govora – actio

Možda će slušaoci zaboraviti o čemu ste pričali, ali će

zapamtiti da li ste govorili dobro. I najbolji dokaz u
govoru, nije čvrst, ako niste uvjerljivi. Prezentacija
besjede je najbitnija. Tema besjede uslovljava
prezentaciju. Public speaking ovom elementu daje
prioritet. Prevelika patetika može ugroziti govor, koji
može biti protumačen kao izvještačen, neiskren, čak
smiješan. U govoru budi svoj, ne imitiraj, uspostavi
kontakt očima, pazi na pozu, ne vrpolji se, govori
dovoljno glasno.
 Vokalna ekspresija

Glas je prednost, ali i hendikep, što mogu biti

genetski faktori. Mora se raditi na poboljšanju
glasa. Dobar glas nije dovoljan. Artikulacija-način
izgovora glasova, pravilno disanje. Govorne mane,
mucanje, č, ć, mogu dekoncetrisati besjednika, ali
to može biti i simpatično i ne predstavlja apriori
nedostatak. Nekad su greške plod nemara, ne
otvaramo usta dovoljno, „mrmljamo“. Akcent-
naglasak je bitan.
Ruso: akcent je duša govora. Primjer: gore gore gore,
no što gore gore dole“. Nepravilan akcent i dikcija
skreću pažnju sa sadržaja na greške. Akustični elementi
pokazuje emotivni naboj. Intonacija predstavlja
raspored glasova u tonskoj skali, visinu tona. Glasnost
predstavlja čujnost govora prema slušaocu. Tempo je
brzina izgovora. Modulacija je slična glasnosti i tempu-
ona ih povezuje.
 Cezura

Pauza u govoru. Lat. Cesso prestati, oklijevati.

Pauza je dobro sredstvo naglašavanja važnog.
Dobra pauza može biti efektnija od bilo koje
riječi. Pauza povećava pažnju slušaoca, a
koristi i samom govorniku, skriva uzbuđenje,
tremu. Previše pauza nije dobro, govor
monoton.
 Retorski šumovi

Drhtanje glasa, ruku, blijedilo, ukočen pogled,

Kao da se bojimo tišine, pauze. Aa, hm, ovaj,
onaj, ali, znači......Kako ovo izliječiti, prvo
dijagnoza, biti svjestan šuma.
 Gestovi i jezik tela

Glas i pokreti najvažniji prema slušaocu. Mnogo toga

se može iskazati bez riječi, gestom. Pokret ruke,
glave, lica pogled okom, dopunjuju riječi, daju im
potpuni smisao. Slušajte isti govor uživo i na radiju.
Važno je kako mimika prati riječ. Gestom ipak ne
smijete skrenuti pažnju sa osnovne poruke, upravo
suprotno, ojačavate poruku prema slušaocu.
Poza je bitna, sama poza unaprijed utječe na
slušaoca. Pogled mora često biti na slušaocu. Ruke
su najveći problem, nekima ih treba zalijepiti.
Prekomjerna gestikulacija čini govor neozbiljnim.
Mimika - izraz lica važna, potvđuje ili osporava
tvrdnju. U public speaking-u, govor tijela jako važan.
 Greške i nepredviđene okolnosti

 Greške u govoru se mogu svakome desiti.

 TV voditelji koji često griješe.
 Problem „tabula raza“ se dešava svima.
 Neke pauze se ne vide, pauza kao izlaz iz
problema. Problem su slušaoci koji dobacuju, mogu
vas zbuniti, ali ako im dosjetljivo odgovorite, dobijate
prednost.
 Ilustracija

 Doprinosi interesovanju slušaoca, ali ne pretjerujte.

Public speaking obilato koristi, povećava
samouvjerenost, razbija monotoniju, podržava glavnu
poruku. U sudskim govorima pokazivanje dokaza je
efektno, slike, i sl.
 Danas je najviše u upotrebi Power point.

Ima i pozitivne i negativne strane. Ilustracija treba

samo da ojača neku tvrdnju.
 SLUŠAOCI

 Šta se govori i ko govori dva najvažnija faktora. Treći

podjednako važan: kome se govori.
 Problemi što su slušaoci retko dovoljno homogeni,
moguće je otkriti neke osobine koje su zajedničke za
većinu u grupi slušalaca
 Neumesno je obraćati se klubu penzionera žargonom
mladih ljudi ili obrnuto, koristiti latinske izreke
radnicima u štrajku, govoriti menadžerima filozofskim
rečnikom....
 Pre govora analizirati auditorijum, na osnovu nekog
impulsa ili zapažanja govornik tek u trenutku
suočavanja sa sluašaocima, osobine koje ih mogu
povezivati i prema njima usmeriti tok i ton govora,
„područje slaganja“ (common ground) može da iskrsne
spontano, prve rečenice sadrže neki zanimljiv ili duhovit
primer koji privlači pažnju publike, nasmeje ih i izazove
inicijalne pozitivne emocije.
 Karnegi je citirao Linkolnovu rečenicu „Raspravu
započinjem tako da prvo pronađem područje
zajedničkog slaganja“
 Sastav auditorijuma
„Publika je aždaja sa hiljadu glava“pisao je jedan
francuski pisac. Kako pripitomiti aždaju?
 Naročit izazov predstavlja tzv. „difuzni“auditorijum.

 Zajednička osobina, neka differentia specifica. Životno

doba slušalaca treba da utiče na skoro sve elemente
govora. Starije slušaoce je teže ubediti jer su
konzervativniji i manje prijemčivi za nove ideje.
Aristotel posvećuje čitave tri glave svoje Retorike
„karakternim osobinama ljudi u pojedinim uzrastima“.
 Za govor može biti značajan „generacijski identitet“.
Stare filmove će razumeti jedna vrsta slušalaca, ali
oni neće odreagovati na antologijske citate iz kultnih
filmova mlade generacije, poput Maratonaca, Ko to
tamo peva ili Mi nismo anđeli, naprotiv to ih može
iritirati.
 Politička pripadnost sve značajniji faktor u
svakodnevnom životu. Ako se ne vodi računa o
većinskom raspoloženju auditorijuma posledice loše
prihvatanje govora u celini i neželjena reakcija
publike. Politička opredeljenost ne podrazumeva
pripadnost političkim strankama, nego čitava lepeza
stavova na koje su ljudi veoma osetljivi.
 U svakom konkretnom slučaju po kojem kriterijumu
će svrstati sluašaoce zavisi od inventivnosti
govornika. Nije isto da li se govori grupi od nekoliko
ljudi, desetini ili stotinama slušalaca.
 Kamerni skup i masovni auditorijum podrazumjevaju
različit pristup. Preko stotinu slušalaca tretira se kao
masovni auditorijum.
 O psihologiji mase je napisano toliko toga –Isokrat je
isticao dva, možda najvažnija obeležja mase: da ne
voli da sluša ono što protivureči njenom vlastitom
uvjerenju, i da u njoj vladaju glupost i niži prirodni
nagoni.
 Revoluciju u sagledavanju psihologije mase izveo je
francuski pisac Gistav le Bon u drugoj polovini XIX
veka svojom knjigom Psihologija gomila (Psichologie
des foules). Ističe da ljudi različitog stepena
obrazovanja, inteligencije, socijalne pripadnosti u masi
menjaju svoju prirodu i ispoljavaju skoro identične
instinkte, strasti i osećanja (Koliko ste se iznenadili
kada ste videli reakcije svog uglađenog prijatelja na
fudbalskoj utakmici?) Emocije, a ne razum vladaju
masom.
 Iskustvo sa ovih prostora...
Platonov moralistički imperativ da se veština
besedništva ne sme koristiti na zlo, nego na dobro
građana,“da duše građana učini boljim“.
 Masovnom auditorijumu nije poželjno grubo se
suprotstavljati, treba naći mjeru kada se saopštava
neprijatna istina, kao i kada se laska osjećanjima i
uvjerenjima mase.
„Šta je slađe nego imati nekoga sa kim sve smeš
govoriti kao sa sobom“
Ciceron.
 Neutralni auditorijum, u osnovi najčešći, zahteva
nešto više napora.
 Najdelikatnije je, naravno, nositi se sa neprijateljski
opredeljenim slušaocima. Samopouzdanje
govornika i njegova uverenost u ono što govori
moraju biti na najvišem nivou. Preporučuje se da se
najjači dokaz sačuva za kraj govora, a da se drugi
po snazi saopšti odmah na početku.
 Kod beseda nesaglasnom auditorijumu važi stara
izreka da je svako sebi najgori neprijatelj. Govornik
mora biti pažljiv da izborom reči ne nanese svojoj
ideji više štete nego koristi.
 Pol i razlike u psihologiji ženskog i muškog
auditorijuma se bez izuzetka smatraju veoma
važnim.
 U obraćanju ženskom auditorijumu uglavnom se
preporučuje više pozivanja na emocije (pathos) a
na argumentaciju (logos) kod muškog. Govornički
šarm ostavlja jači utisak na ženski, nego na muški
auditorijum.
 Obrazovanje slušalaca kako opšte, tako i posebno
(poznavanje teme o kojoj se govori) direktno treba
da orijentiše pripremu govora.
 Drugi kriturijumi: bogatsvo i nepredvidivost situacija
koje rađa život, nameću mnogo veću fleksibilnost u
razmišljanju o potencijalnom auditorijumu.
 Auditorijum se može odrediti kao pretežno poznat ili
nepoznat, profesionalno povezan ili stručno raznolik,
tolerantan ili prgav, formalan ili opušten, siromašan ili
bogat, voljni ili naterani, debeli ili mršavi, hrabar ili
kukavički, pušački ili nepušački, pospan ili oran,
kompetentan ili neuk, kulturan ili primitivan,
zainteresovan ili nezainteresovan, zavisan ili
superioran, pažljiv ili nemiran, a američki priručnici
naročito ukazuju na značaj seksualne orijentacije
većine prisutnih.
 Procena okolnosti – prilika

 Brojne besede nastaju kao „govori situacije“, kao

proizvod određenog trenutka, to je onaj momenat
„pravi trenutak“
 Važni faktori su i prostor, vreme, koliko slušaoci
poznaju predmet, koliko ih tema interesuje. U
zatvorenom prostoru, treba voditi računa o veličini
prostorije i njenoj popunjenosti. Govor na otvorenom
prostoru postavlja specifične zahtjeve. Slušaoci na
otvorenom prostoru obično stoje, tako da govor treba
biti što kraći, sažetiji i efektniji.
 Faktor vreme treba uključiti pri analizi stanja u
kome će biti slušaoci.
 Važno je znati koliko su slušaoci prethodno
upoznati sa predmetom o kome će biti reči.
Interesovanje publike je tesno vezano, ako je reč
o komplikovanim informacijama.
 Kako analizirati auditorijum?

 Prije govora dobro procjeniti auditorijum,

informisanjem o sastavu auditorijuma od
kontakt osobe – od onoga ko je govorniku
uputio poziv, ili sa nekim ko je govorio pred tim
ili sličnim auditorijumom
 Prilagođavanje slušaocima

 Akademska anegdota odlično oslikava potrebu da se

govornik prilagođava auditorijumu. “Probudite kolegu
pored vas koji spava!“, uzviknuo je ljutit profesor.
„Probudite ga vi, ja ga nisam uspavao!“, usledio je
odgovor.
 Karnegijeva opservacija da kad ljudi u crkvi zadremaju,
treba probuditi propovednika, dakle govornik je taj koji
mora da se prilagođava slušaocima, a ne obratno.
 Pet najvažnijih saveta
1. Identifikujte se sa auditorijumom – govor je interakcija,
komunikacija sa slušaocima, a ne jednosmeran kanal.
2. Identifikujte auditorijum sa problemom- od početka govora
uvući slušaoce u priču.
3. Respektujte publiku- ceo govor mora da prati poštovanje
auditorijuma kao celine i pojedinaca u slušalaštvu.
4. Vodite računa o očekivanju slušalaca- dobar govornik se
neće samo formalno identifikovati sa slušaocima.
5. Uvijek imajte na umu: publika nikad nije kriva za neuspeh
govora.Public speaking bi sve pomenute savete sveo na
dve formulacije: Grab your audience i Know your
audience.
 ČETVRTI DEO

SPECIFIČNOSTI POJEDINIH
VRSTA GOVORA
 POLITIČKO BESEDNIŠTVO

 Govor je modus operandi politike. Govor

javni ili tajni, slatkorečiv ili surov, iskren ili
pretvoran, pomiriteljski ili hušački, govor
prijateljstva ili govor mržnje.
 Politika, političari i besedništvo

 Političari često govore ono što, u stvari, ne misle i

misle ono što ne govore.
 Najšire značenje pojma politika može podrazumevati
svako interaktivno odlučivanje grupe ljudi u kome se
usklađuju različiti interesi, prvenstveno se vezuje za
proces odlučivanja i učestvovanja u vlasti.
 Politika je često sinonim za vlast, upravljanje i
vladavinu društvom i državom, a Veber je definisao da
vlast podrazumjeva mogućnost (sposobnost)
nametanja volje drugima.
 Čovek društveno biće (zoon politikon) – mora
učestvovati u političkom životu, takav život uključuje
potrebu da se drugi uvjeravaju u opravdanost
sopstvenih stavova, viđenja pa i interesa.
 Ethos u političkom govoru

 Cilj doborog političkog govornika je da se njegovo

obraćanje auditorijumu zasniva na snazi argumenata i
ličnom autoritetu, a ne na utoritetu snage i trenutne
moći.
 Svesno iznošenje neistine, što je već viđen fenomen,
nažalost često i u našoj nedavnoj političkoj prošlosti.
 Politički govor pribegava različitim kompromisnim
varijantama: no comment pristup - spasavaju političare
od saopštavanja javnosti neprijatne istine.
 Ruiniranje govorničkog ethos-a i autoriteta u
političkom govorništvu i samoj politici može voditi ka
političkoj smrti.
 Veber i poznate podele: tradicionalni, harizmatični i
pravno-racionalni.
 Dobar politički besednik objediniti sve tipove
autoriteta.
 De Golova otrovna opaska da je politika suviše
ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima.
 Vrste političkog besedništvo

 Nušić je političke govore delio na državničke,

parlamentarne i partijske.
 Dejan Milić razlikuje politički govor u širem smislu
(sudski, prigodni,vojnički govor, duhovna beseda, svaka
od tih vrsta govora mora sadržavati političku poruku).
 Opredeljujemo se za podelu na politički govor u užem
smislu, onaj koji je tesno vezan za državnu vlast i njeno
osvajanje ili očuvanje, i politički govor u širem smislu,
koji teži ostvarivanju bilo kog drugog interesa ili cilja.
 Politički govor u užem smislu-mnoštvo različitih povoda i
sadržaja, koji su neposredno vezani za osvajanje ili
vršenje vlasti.
 Skupštinski govor je u fokusu naše javnosti, zbog
relativno mlade prakse višepartijskog sistema i
televizijskih prenosa parlamentarnih zasjedanja.
Nenapisan i neposredno izazvan govor traži od
govornika smirenost i vladanje situacijom.
 Ciceron je davao savjet da se u takvim prilikama
govornik naročito mora sačuvati padanja u vatru.
U skupštinskom životu – pokušaji da se neželjene
odluke opstruišu i spreči njihovo donošenje; miniranje
glasanja o odluci se postiže neprimjerno dugim
govorima kada je jasno da će predlagač imati
dovoljnu većinu da je izglasa; na skupštinske odluke
se može uticati snažnim govorima, ili u odlučivanju
pretežu partijski interesi.
 Partijski govor je, po pravilu, govor prijateljskom
auditorijumu, u uslovima unutarpartijske borbe može
se zaoštriti, kada poprima elemente agitacionog
govora. Agitacioni – predizborni govor je omiljena ali
najnapornija sportska disciplina mnogih političara.
 Diplomatski govorni diskurs zahteva odmerenost,
uglađenost, poverljivost, mudrost, kulturu ophođenja,
govornik mora biti dovoljno sugestivan da angažuje
auditorijum i utiče na slušaoce.
 Govor na mitingu postavlja pred govornika drugačije
zahtjeve- obraćanje masovnom auditorijumu zahtjeva
krajnje oprezan i specifičan pristup.
 Ko se odluči da govori pred masom, neophodno je da
pored besedničkog talenta i harizme prouči i bogatu
literaturu.
 Limerman je, u vezi sa političkim govorom, naročito
isticao dve osobine mase: da gomila lako reaguje na
duševna pokretanja i da pokazuje slabu moć
rasuđivanja.
 Dijalog sa publikom, zamišljenim „protivnikom“, stil
rasprave tokom protesta ili ubeđivanja prilikom
obraćanja masi, u atmosferi povišene emocionalnosti,
zahtjevaju osmišljen pristup. Govor masi najzahtjevniji
oblik političkog obraćanja.
 Politički govor je postao neka vrsta javne zabave
za široke narodne mase, glad za polemičkim
tonovima i dijaloškom formom.
 Za TV duele je neophodna veoma temeljna
priprema. Neozbiljnost u pogledu pripremljenosti
može biti ubitačna.
 Revolucionarni govor odvija se po prilično
prepoznatljivoj matrici, bez obzira o kojoj je
revoluciji riječ.
 Druge vrste političkog govora: prilikom stupanja
na funkciju (inaugralni govor), uličnog susreta sa
građanima, obraćanja naciji povodom značajnih
dešavanja, podnošenja ekspozea u
parlamentu.....
 Omiljeni argumenti u politici –
eristički podsetnik za političkog besednika

 U politici ne samo da mnogo lakše može proći, nego i

može doneti dosta uspeha argument ad hominem,
argument ad baculum (sile), argument ad autoritatem,
argument ad oculum (iz očiglednog), argument iz
verovatnog, argument ad ignorantiam, argument ad
populum, poluistina, lažna dilema (ili-ili), drugi oblici
zamene teze (svi prethodni argumenti su to), pa i tzv.
nelogički trikovi.
 Celokupni politički diskurs se u osnovi svodi na dve
osnovne komponente: dokazivanje i pobijanje pomoću
svih mogućih argumenata. Cilj–pridobijanje
sledbenika.
 Argumentum ad hominem je najomiljenije sredstvo u
našem političkom govoru, naslijeđeno iz socijalističkog
vremena etiketiranja. Tada je bilo dovoljno dodeliti
nekome atribut reakcionara, revizioniste,
neprogresivnog, građanski orijentisanog, time se ne
samo dezavuiše svaka dalja riječ koju bi taj eventalno
izgovorio, zbog takve etikete može očekivati različite
posledice.
 Argumentum ad autoritatem (koji se oslanja na
autoritet) omiljen među našim političkim govornicima.
Pojavljuje se u dvije varijante: prva je tvrdnja bez
pokrića „ja to kažem“; drugi tip argumenta koji se
oslanja na autoritet je pozivanje na mišljenje i stavove
drugih, poznatih ljudi (citiranje).
 Argumentum ad oculum (iz očiglednog) se oslanja
na dokazivanje putem opažanja i on objektivno spada
u jedan od najubedljivijih argumenata, pritom etički ne
mora biti problematičan.
 Argument iz verovatnog je retorski trik koji su
koristili već Koraks i Tisija, pogotovo sofisti („zar bih
se ja, ovako mali i nejak, usudio da prvi napadnem
onoliko velikog čoveka?“
 Argumentum ad ignorantiam (koji se oslanja na
neznanje) zasniva se da ukoliko nešto nije poznato, to
ne postoji. „Ako nema dokaza da Bog postoji, onda on
ne postoji“.
 Argumentum ad populum je zgodan način da se
izbegne prava argumentacija. „Sav narod to zna“,
„svima je dobro poznato“, „svi znate“ omiljene
floskule.
 Korišćenje poluistine je jedan od čestih metoda u
politici. Dovoljno je ispustiti samo jednu tačku iz
političkog sporazuma i ne saopštiti je javnosti, da bi
se mogao prikazati kao veliki politički uspeh onoga
ko je postigao.
 Lažna dilema naročito raširena u socijalističkom
političkom vokabularu („ili si sa nama-ili si protiv
nas“)
 Proširivanje i prebacivanje je stari metod
političkih rasprava, kada suparnik tvrdi jedno, a
govornik pobija nešto drugo.
 Zamena teze se javlja i u mnogim drugim
foramama, pored onih kojima pripadaju skoro svi
već pomenuti argumenti.
Vežba političkog besedništva – debata

Ako bi sve moje moći i ono što posedujem trebalo da mi

bude oduzeto, sa jednim izuzetkom, ja bih izabrao da
sačuvam moć govora, jer bih pomoću njega uskoro
mogao da povratim i sve ostalo.
Danijel Vebster
 O debati uopšte

Šta je, uopšte, debata?

 Debata je pravilima uređen oblik argumentovane
rasprave na zadatu temu, u kojoj se sukobljavaju dve
strane, od kojih jedna ima zadatak da zastupa tezu
(afirmativna), a druga da je opovrgava (negativna).
O strukturi debate
O suđenju u debati
O vrednostima edukacione debate
 SUDSKO BESEDNIŠTVO

 Ius est ars boni et aequi – „pravo je veština

dobrog i jednakog“ latinska izreka iz antičkog
pravnog teksta Justinijanovi Digesti.
 U Grčkoj se sudsko besedništvo nazivalo genos
dikanikon.Kao i kod političkog besedništva, i
ovdje etimologija grčkih i latinskih naziva dosta
govori o samoj pojavi, dike (pravda, pravičnost,
pravna norma)
 Sudskom besedništvu su veliku pažnju poklanjali svi
značajni pisci govorničkih priručnika – Aristotel,
Kvintilijan, Ciceron, što govori ne samo o značaju
nego mogućem prioritetu nad drugim vrstama
besedništva. Demosten i Ciceron, počeli su svoju
karijeru kao govornici.
 Sudsko besedništvo u velikoj meri zavisi od vrste
auditorijuma, procvat sudskog besedništva a iz
njega besedništvo uopšte snažno podstaknut
uvođenjem porotnog suđenja u grčkim polisima.
 Porota i sudsko besedništvo

 Porota je van svake sumnje najveći govornički izazov

za sve učesnike u suđenju, prvenstveno za advokate.
Laici koji je čine više su podložni emocijama i
vanpravnim argumentima nego sudija profesionalac,
što povećava značaj sudskog govora pred porotom.
 Porota često ne donosi odluke koje su u skladu sa
pravom i pravičnošću, nego u zavisnosti od
uspešnosti advokata jedne ili druge strane.
 Američki priručnici koji daju savete kako efektno
nastupati na sudu pažnju poklanjaju ubedljivom
argumentisanju.
 Sudija pojedinac i sudsko besedništvo
 Sudija pojedinac ima veliku moć i diskrecionu vlast, što
predstavlja jednu od glavnih primedbi zagovornika
porotnog suđenja. Sudija bi morao biti nepristrasan i
neutralan.
 Kodeks sudijske etike, koji je usvojilo Društvo sudija
Srbije 1998., od sudije traži da bude pravedan (kanon
2) a postavlja i niz drugih, doduše načelnih postulata,
sadržanih u deset kanona.
 Pravni realizam, kao sociološki pravac, sve više
napušta normu i pokušava da posmatranjem
ponašanja sudija dođe do suštine prava. Američki
sudija Vrhovnog suda Oliver V.Holms (Oliver
Wendell Holmes, Jr.) osnivač ovakovog gledanja.
 „Sudija nije samo mehanički izvršilac, primenjivač
prava, već je on stvaralac, tačnije, jedini kreator
prava. Pravo ne čine norme koje je stvorio
zakonodavac, niti norme stvorene precedentima,
već je pravo odluka suda“
 Ugled advokata i advokatska etika

 Kada je hteo da kazni ljude Bog im je poslao

advokate, kaže jedna ruska poslovica.
 Platon je mnogo doprineo lošem ugledu atinskih
pisaca sudskih govora - logografa.
 S druge strane, rimski odnos prema advokaturi je
dijametralno suprotan. Ciceron je govorio da su
advokati „najugledniji i najslavniji ljudi“.
 Pitanje advokatske etike, najveća boljka mnogih
advokata – nedovoljna pripremljenost.
 Advokatski ugled se stiče i prihvatanjem odbrane
“nepopularnih“ i „opasnih“ klijenata.
 Ono što sigurno predstavlja neetičko ponašanje koje
nije tako retko, je retorika usmerena prema klijentu.
 Proizilazi zaključak da odnos poverenja između
advokata i klijenta predstavlja najvažniji osnov i
garanciju dobrog zastupanja
 Odnos prema sudiji

„Napadajte protivnika, a nikada sud“ zlatno je pravilo

na koje neprestano ukazuju američki priručnici za
advokate.
 Neutralnost sudije je nešto što se pretpostavlja
(impartial judge) advokat tada može da postigne
željeni rezultat svojim retoričkim nastupom.
 Kako se postaviti kada je sudija nenaklonjen? Kao i
u svakom besedničkom poduhvatu, pratiti reakcije
auditorijuma i prema njima se prilagođavati. Uzroci
naklonjenosti ili nenaklonjenosti svode se na one na
koje se ne može i na one na koje se donekle može
uticati.
Savjeti iz američkog iskustva: Za „neutralan izgled“
advokatu više odgovara odjelo sa kravatom, nego
sportska jakna, farmerke, za dame klasični kostim.
Svi ovi detalji navedeni kao primjer od kojih sitnica
u Americi je izgled u sudnici važan, zbog mogućeg
pozitivnog ili negativnog uticaja na psihološki status
onih koji sude.
Sadržina i strategija izlaganja sudskog
govora

 Sadržina zavisi od njegove vrste, koja je trojaka: kao

glavni (afirmativni) govor – case/in/chief, odgovor
(negirajući) na suparnički glavni govor – response i
odgovor na suparnikov odgovor - rebutal.
 Strategija određuje na kome mjestu i u kome trenutku
će advokat iskoristiti odabrane argumente da izazove
najpovoljniji rezultat.
 Odgovor na izlaganje suprotne strane mora biti
koncizan, jasan i argumentovan.
 Veliku uvjerljivost svakom, a naročito sudskom govoru,
daju ne samo argumenti sami po sebi, nego i detalji
koji ih oživljavaju.
 Sudski govor zahtjeva sve ono što se očekuje i od
drugih beseda, samo što je zahtjevniji, naročito u
pogledu sadržine.
 Dobar govor – ono što se kaže=na koji način je
saopšteno.
 PRIGODNO (EPIDEIKTIČKO)
BESEDNIŠTVO

 Ovaj govor nema za cilj da uverava slušaoce, već

da što lepšim rečima kod njih izazove posebno
osećanje i razvija pozitivan ili negativan odnos
prema nekoj osobi ili ponašanju. Stil ima prednost
nad sadržinom.
 Svečana beseda
 Ovaj naziv objedinjuje razne vrste prigodnih,
pozdravnih i kurtoaznih govora. To su govori koji se
ne mogu izbeći.
 Svečani govor ne sme biti pretenciozan, a naročito
ne egocentričan, tako da se govor o drugome u
suštini pretvori u govor o sebi samom.
 Svečani govor može biti kitnjast (ali ne preterano
patetičan), a u svakom slučaju ne sme biti dug.
 Zdravica poseban oblik svečane besede
 Vojnički govor

 U istoriji gotovo da nema značajnije bitke ili rata kojoj

nije prethodio snažan govor, obraćanje vladara ili
vojskovođa svojim vojnicima i podanicima.
 Budući oficiri na vojnim akademijama izučavaju i
retoriku, posebna pravila koja važe za ovu vrstu
besede.
 Posmrtna beseda
Smrt ma kog čoveka umanjuje mene, zato što sam ja
deo čovečanstva; i zbog toga, nikad ne pitaj kome
zvono zvoni, ono tebi zvoni.
John Donne, engleski pesnik
 Ne sme biti duga, kao ni druge prigodne besede.

 Starogrčki naziv za posmrtni govor je epitaf

(epitaphios logos) označava pisane poruke na
grobovima.
 Govor za medije

 Govor za masovne medije (mass media)

predstavlja naročito iskušenje, zahtjeva specifičnu
vrstu besedničkog obraćanja.
 Danas mediji vladaju, formiraju publiku i od nje
prave proizvod.
 Obično su vezani za vlast, državu, političke partije
ili privatni sektor, važno je kome i kakvom se
mediju besednik obraća, kakav će biti odnos prema
upućenim porukama.
 Intervju pisanim medijima

 Govor obično ima dijalošku formu intervjua, u kome

se novinar ili grupa novinara pojavljuju kao
radoznali sagovornici, koji žele da svoje čitaoce
detaljnije upoznaju sa određenom temom.
 Pored opreza i nastojanja da se pomogne
novinaru, često se dešava da govornik jedva
prepozna svoje riječi kada budu objavljene.
 Delikatan govor – intervju koji se daje telefonom,
sve češća praksa.
 Govor za radio
 Na prvi pogled može izgledati manje zahtjevna nego
nastup na televiziji.
 Opasnosti: nedostatak vizuelnog kontakta sa
slušaocima eliminiše najvažnije besedničko oružje –
govor tela.
 Sadržinski važe skoro ista pravila kao i za televizijski
nastup
 Nastup na televiziji

 Ogroman broj televizijskih kuća sa njima potreba

za brojnim sagovornicima.
 Razlika između nastupa u emisijama „uživo“ i
snimljenih televizijskih intervjua.
 Oblačenje je uvek važan deo govorničkog
nastupa.
 Savjet kako govoriti: treba ostati hladnokrvan
 VEŽBE IZGOVORA
STRUKTURA GOVORA
 Svaki govor, odnosno besjeda sastoji se iz dvije
komponente: logičke i estetske, odnosno, sadržine i
forme, ili još jasnije od onoga što se govori i onoga
kako se govori.
 Predmet o kome se govori noseći je element
besjede.
 Prema njemu se određuje način
 Pripremanja govora, vrijeme njegovog trajanja i
drugi elementi. Osnovna smisao se mora provlačiti
kroz govor kao lajtmotiv a ne biti suvišna, ako je
govornik ponovio više puta.
 Pošto se utvrdi predmet besjede, govornik pristupa
pripremi govora. Priprema može biti različita i zavisi
od vrste govora, kao i od individualnih svojstava i
sklonosti govornika. Neki su skloni dugoj i pedantnoj
pripremi, dok se drugi lako snalaze i posle kratkog
pripremanja.
 Priprema se sastoji iz niza različitih poslova. Ona
uglavnom počinje samim razmišljanjem o temi.
Razmišljanje o predmetu govora je najznačajniji dio
pripreme. Prikupljanje materijala je važna faza u
pripremi, jer od nje zavisi manja ili veća zasnovanost
i ubjedljivost govora.
 Koncept besjede takođe je važan garant
uspješnog govora. Bez koncepta, makar i
najgrubljeg, govor je po pravilu konfuzan.
Besjednik lako zaboravi važnu činjenicu te se
na nju vraća na pogrešnom mjestu u govoru,
gubi samopouzdanje i koncentraciju.

 Svaki govor se po pravilu sastoji iz uvoda,

razrade i zaključka.
 Uvod u govoru ima dvostruku funkciju: s
jedne strane on treba da privuče naklonost i
pažnju slušalaca, a sa druge da ih postepeno
veže za sam predmet besjede i polako ih
uvlači u problem i glavni dio govora. Uvod ne
treba da bude suviše dug. Govor se ponekad
može vrlo efektno započeti i bez uvoda, ali je
za to potrebno govorničko iskustvo.
U uvodu simpatije i pažnju slušalaca treba
osvojiti na zanimljiv i spontan način.
To se najčešće postiže duhovitom
dosjetkom, pitanjem ili anegdotom.
 Razrada (rasprava) čini najobimniji dio besjede. U
principu tu se govornik više obraća razumu
slušalaca, dok su uvod i zaključak upućeni i njihovim
emocijama. Prezentovanje problema može se
ostvariti na različite načine.
 Jedan od najčešćih je širenje i razbijanje pitanja na
njegove sastavne djelove iznošenje različitih stavova
o njima. Model prezentovanja predmeta može pratiti
hronologiju zbivanja, uzročno-posledični sled.
 Objašnjenje predmeta se može zasnivati na nizu
definicija, tumačenja, slikovitom opisivanju,
navođenju primjera, klasifikacijama,
sagledavanju pitanja po pojedinim oblastima itd.
 Govor valja koncentrisati samo na one glavne
tačke koje su od suštinskog značaja.
 Zaključak je izuzetno važan dio besjede. U
njemu treba zaokružiti i konačno plasirati
osnovnu poruku jasno i efektno. Tu više nema
mjesta za dileme, dodatne argumente, digresije.
 Svaki govor je jedna vrsta pozorišta, a zaključak
je finale predstave. U zaključku slijedi obraćanje
emocijama slušalaca.
KRATKI SAVJETI
 Za razvoj i uspijeh govorničke vještine presudno je
znati izabrati prave riječi, izreći ih na najupečatljiviji
način, pravim tonom i pri tome ne biti ni preopširan ni
prekratak.
 Dobar govornik treba imati blage manipulativne
karakteristike ali se manipulacijom ne smije služiti
kao sredstvom komunikacije.
 Vježbom i svjesnim korigovanjem manjkavosti u
verbalnom izražavanju mogu se postići odlični rezultati,
što svakako ima za cilj ostavljanje dobrog utiska i jasnog
i uspiješnog prenošenja svojih ideja i stavova. Da biste
ostavili utisak jasnog i estetski lijepog izražavanja
možete na sledeći način vježbati:
 Glasno čitanje tekstova koji su vam na raspolaganju,
 Čitanje teksta uz naizmjenično mjenjanje brzine čitanja,
 Izgovaranje teško izgovorljivih riječi,
 Brzalice,
 Vježbajte da pravilno i razložno izgovarate riječi,
 Prilikom vježbe izgovora vodite računa da pravilno
akcentujete svaku riječ,
 Vježbati kratko i jasno izražavanje izbjegavajući
poštapalice, odnosno svjesno ih izbaciti (ovaj, onaj...),
 Umiriti misli prije nego počnete rečenicu,
 Pazite da se vaš glas ne povišava na kraju
rečenice kako ne bi ispalo da konstantno
postavljate pitanja,
 Jasno iznesite svoj stav,
 Vježbati pred ogledalom gdje ćete pratiti svoj
stav, držanje tijela, gestikulaciju rukama,
pogled...
 Dobar govornik sem govornih vještina mora
svjesno kontrolisati svoje neverbalno izražavanje.
Sem verbalne komunikacije svako od nas ima i onu
manje svjesnu, takozvanu, neverbalnu
komunikaciju, pa tako treba uvijek imati na umu,
sledeće:
 Šta radite sa rukama, da li ih pokrećete u gestu,
 Da vam ton bude što prirodniji,
 Da se ne prenaglašavaju riječi,
 Da je vaše izražavanje sinhronizovano i u ritmu.
 IZBOR TEKSTOVA

TAKMIČENJE U
GOVORNIŠTVU

„ Iustitia omni auro carior – pravičnost je od sveg

zlata skupocijenija“,
Ciceron