RETORIKA KAO VJETINA GOVORENJA

Retorika je voma stara disciplina jer se umijee govorenja njegovalo od davnina. Posebno joj je
pridavana vanost u antici, najplodnijem dobu evropske retorike. U njoj je retorika bila visoko
vrednovana kao kraljica umijea govora (regina artium), tj. umjetnosti. Dan kada su neki
govornici trebali govoriti Atinjanima je bio praznik. Prema Aristotelu retorika je umijee
pronalaenja uvjerljivog u svakom datom trenutku. Ciceron kae da je retorika umijee govorenja
prilagoenog za uvjeravanje. Kvintilijan kae da je retorika lijepo, vjeto govorenje.. Retorika je
prema Platonu voenje ljudskih dua rijeima, psihagogija, pa stoga govornik mora znati
prilagoditi govor vrsti I razini svijesti ljudi kojima se obraa.

Dobar govor

Rimljanin Marko Fabije Kvintilijan (35 96. godine), najznaajniji meu latinskim retoriarima,
pie da je velianstvo govora najljepi dar to su ga besmrtni bogovi mogli podariti ovjeku. U
uvenoj knjizi Obrazovanje govornika Kvintilijan retorik smatra naukom o dobro izraavanju
kojem je krajnji cilj i krajnja svrha dobro govoriti.
Dobro govoriti znailo je lijepo govoriti. Tako je u Ilijadi Homer (8 9. st. prije n.e.) pohvalu
pjevao Nestoruzbog lijepog govora- O ljepoti ljudskog govora svjedoe i knjige Objave. Kur'an
ui da je Bog uinio lijepom svaku stvar koju je stvorio pa je ovjeka poduio lijepom govoru,
kao iznimnoj sposobnosti.
Lijepim govorom antika je retorika proglaavala uspjean govor, a uspjenost mu se mjerila
utiskom koji ostavlja na sluatelja, na auditorij: svoje argumente tako izloiti da sluaoca uvjere
u sadraj onog to govore. Za Demostena, jednog od velikih govornika Stare Grke, kae se da je
bio toliko dobar govornik da je silni Filip Makedonski, protiv koga su bili usmjereni njegovi
govori, izjabio da bi i sam protiv sebe navalio da je uo Demostenove govore.

Moralan govornik

U poglavlju Koristi retorike Kvintilijan navodi jedno pitanje koje ni danas ne gubi na aktualnosti:
da li je rotorika korisna? Pitanje se postavljalo zato to npr. dobrim govorom, odnosno
odbranom ak i zloinac moe ostati nekanjen. Antiki su retoriari i na taj prigovor odgovarali
vjetinom dobrih oratora:

Odrecimo se jela! Ta, ona su nam esto bila uzrok bolesti!
Ne ulazimo vie nikad u kue jer se nekad znaju sruiti na
stanare! Neka se za vojnike vie nikad ne kuje ma jer se
moe njime posluiti razbojnik. Ko ne zna da voda i vatra,
bez kojih se ivot ne da zamisliti

Ta pitanja po Kvintilijanu postavljaju oni koji ue da je retorika sposobnost ubjeivanja i vjetina
argumentacije.

A ako je ona nauka o dobrom izraavanju, e tu sam definiciju
prihvatio, i ako se pretpostavlja da govornik mora biti dobar
ovjek onda se ne moe sumnjati u njezinu probitanost.

Jedno je manipuliranje ljudima govornikom vjetinom i zamagljivanje istine vjetinom govora,
a drugo ono to je hvalevrijedna retorika kao spoznajni insturment i injenje ljudi boljima. Nju
mogu izvesti moralni govornici.

Govorne vrednote

Vanu ulogu u govoru imaju dranje (poloaj tijela), geste (pokreti), mimike (posebno oiju),
jainaglasa, intonacija, tempo govora, pauze itd. Kao govorne vrednote dio njih izuava fonetika.
Dio izuava semiologija, odnosno komunikologija, kao govor tijela itd. Kao nejezikim
(neverbalnim) sredstvima koji su za ostvarenje i efekt jezikih jedinica govora vrlo vani, njima
se bavila jo i antika retorika. ak je jedan njen dio bio tome posveen (zvao se actio akcija).
Tako o znaaju nastupa, nainu izlaganja itamo jo kod antikih retoriara.

Ali sve to djeluje onako kako biva izvedeno. Izvedba, ponavljam,
jedina vlada govorom; bez nje vrhunski govornik ne moe postii
nikakvu vrijednost, a osrednji e, kad je savlada, esto nadmaiti
vrhunske. Njoj je, kau, Demosten dodijelio prvu ulogu kad su ga
pitali ta je prvo u retorici; njoj drugu, njoj treu.
(Ciceron, O govorniku, u Antika retorika)

Podstilovi

Govorei o predmetu retorike Kvintilijan je prije 20-ak stoljea istakao da je predmet retorike
sve ono to moe biti sadraj govora, i da govornik moe govoriti o svakoj stvari koja mu se
stavi u zadatak. Navodi miljenja nekih retoriara i filozofa (npr. Platona) koji otvoreno priznaju
da se retorika ne nalazi samo u sudovima i jabnim skupovima nego i u privatnom domaem
ivotu. Ipak, antika se retorika najvie bavila javnim govorima i to vie usmenim, a razlikovala
je sljedece govorne stilove:
- visoki (uzvieni),
- srednji (umjereni) i
- niski (prosti).
Stilovi se meusobno razlikuju po izboru jezikih sredstava i sferi upotrebe. To se moe
jednostavno pokazati na primjeru izbora leksikih jedinica at ( konj plemenite pasmine), konj i
kljuse.
- Uvijek drim jednog ata.
- Uvijek drim jednog konja.
- Uvijek drim jedno kljuse.
Svaka od ovih reenica, tj. rijei odgovara jednom stilu: prva uzvienom ili visokom ( npr.
sveani govor), druga umjerenom ili srednjem ( neutralno standardni razgovor), trea niskom ili
prostom ( stil svakodnevne konverzacije, kolokvijalni).
Dananje vrijeme razvilo je velik broj razliitih vrsta i podvrsta javnog govorenja.