EPIKA

osnovni pojmovi
 VANJSKA UNUTRAŠNJA

FABULA
KOMPOZICIJA
SIŽE SVEZNAJUĆI/
NEPOUZDANI

PRIPOVJEDAČ
PROSTOR/ EPIKA
VRIJEME U 1./3. LICU

LIKOVI
PRIPOVJEDAČKE
TEHNIKE EPSKE
TEHNIKE
OPISIVANJE TEMA

RETARDACIJA
PRIPOVIJEDANJE MONOLOG INVOKACIJA
DIJALOG UNUTRAŠNJI MONOLOG
IN MEDIAS RES
TEMA-ono o čemu pisac piše-životna tema koju pisac
umjetnički obrađuje-intimne,društvene,povijesne,političke,
nacionalne,egzistencijalne

KOMPOZICIJA- način na koji je književno

djelo sastavljeno,raspored dijelova u djelu.
Unutrašnja kompozicija- unutrašnja logika kojim se razvija
književno djelo(kronološka,retrospektivna,uokvirena)
Vanjska kompozicija-podjela na poglavlja,ulomke…

FABULA-niz događaja u djelu poredanih onako kako bi se

mogli dogoditi u zbilji (uzročno-posljedičnim redom)
-SIŽE- poredak događaja u književnom djelu
-LIKOVI- književni junaci-nositelji zbivanja i ideja.
Karakterizacija lika je zbir postupaka i sredstava kojima se
pisac služi da bi oblikovao lik.
Ostvaruje se na više načina:
-opisivanjem vanjskog izgleda
-pripovijedanjem(naracijom)

-dijalogom(razgovor dvaju ili više likova)

-monologom
-piščevim komentarom

Vrste karakterizacije: a) fizička – portretiranjem autor nam

b) govorna-uključivanjem izvornoga govora u dijaloge i
monologe pisac pokazuje razlike između svoga govora –
pripovijedanja i govora likova.govor lika kazuje o njegovoj
društvenoj pripadnosti, obrazovanju…
c) socijalna-sredina na neki način uvjetuje način života,
poglede na svijet,međusobne odnose.
d) etička- moralni nazori lika
e) psihološka-otkrivaju se unutarnja stanja,proživljavanja
(voljna,emocionalna,intelektualna)
-PRIPOVJEDAČ-imaginarna osoba koja pripovijeda o
nečemu što se dogodilo,kad se dogodilo,gdje se
dogodilo i tko je u tome sudjelovao.
Pripovjedač može biti: a) sveznajući pripovjedač- preuzima
ulogu osobe koja sve zna o likovima i zbivanjima
b) nepouzdani pripovjedač priča
onako kako bi to ispričao neki od sudionika u zbivanju jer mu
je priča određena njegovim vjerovanjima i osjećajima.
Razlikujemo Ich-formu i Er formu.

-PROSTOR I VRIJEME -u epskom djelu

uvijek postoje ove kategorije,ali one
ne moraju biti realno prikazane-radnja romana može se
odvijati i u jednom danu,prostor može biti izmišljen
-PRIPOVJEDAČKE TEHNIKE-načini iznošenja teme:
a) PRIPOVIJEDANJE-postupak nizanja motiva prema
načelu “što se dalje dogodilo”-obuhvaća neki događaj i
njegov slijed u vremenu
b) OPISIVANJE-nizanje motiva tako da se navodi dio po
dio osobina nekog predjela,stvari,osobe
c) DIJALOG- razgovor između likova,služi za iznošenje
stavova i razmišljanja likova
d) MONOLOG- služi za iznošenje stavova i razmišljanja
lika
 e) UNUTRAŠNJI MONOLOG-može biti:
indirektni unutrašnji monolog - pripovjedač je prisutan i
djelomično komentira proživljavanje lika
direktni unutrašnji monolog – lik je potpuno sam ,
asocijacije teku slobodno, a tijek asocijacija omogućuju
pamćenje, osjeti, mašta

-EPSKE TEHNIKE-načini na koji se prikazuju

zbivanja u epskom djelu.Mogu biti:
a) invokacija-kratki uvod na početku epa
u kojem se zaziva pomoć bogova pri pisanju epa i iznosi
osnovna tema djela
 b) in medias res (lat. u središte zbivanja) -epsko djelo
najčešće počinje pripovijedanjem događaja u njegovom
vrhuncu,a retardacijom doznajemo što mu je prethodilo
c) retardacija -postupak zadržavanja radnje.Ostvaruje se :

digresijom(usporavanje pripovijedanja dužim

opisom nekog predmeta,osobe,događaja)
epizodom(veća,zaokružena digresija koja se može
izdvojiti iz cjeline)
ponavljanjima (riječi,stihova,rečenica…)