SISTEMATSKO MJESTO ŽIVINE

• U zoološkom redu ptice su između gmizavaca i sisara. Prema zoološkoj

klasifikaciji sve vrste živine pripadaju:
  kokoške ćurke guske plovke
Kolo - Fillum Chordata Chordata Chordata Chordata
Podkolo - Vertebrata Vertebrata Vertebrata Vertebrata
Subfillum
Klasa - Classis Aves Aves Aves Aves
Podklasa - Carinata Carinata Carinata Carinata
Subclassis
Red - Ordo Gallinaceae Gallinaceae Natatores (plovuše) Natatores (plovuše)
(sa krijestom) (sa krijestom)
Familija - Phasianideae Phasianideae Lamellirostres (sa Lamellirostres(sa
Familia razapetom kožicom) razapetom kožicom)
Rod - Genus Gallus Meleagris Anser Anas
Vrsta - Specise G. species M. galopago A. domesticus A. domesticus
 
EKSTERIJER ŽIVINE

Tijelo živine je obloženo perjem.

Prednji udovi su transformisani u krila (pomoću kojih neke vrste mogu da
lete). Zadnji udovi služe za hodanje (nose svu težinu tijela).
Živina nema zube, već su joj vilice obložene jakim rožnim navlakama koje
sačinjavaju kljun.

Koža
Tanka, elastična i fina, jer su rožni sloj i perje relativno vrlo slabo razvijeni.
Zbog toga, kod živine ne postoji presvlačenje, obnavljanje rožnog sloja vrši
se postepeno u obliku perutanja, slično sisarima.
U koži živine nema znojnih žlijezda, a postoji samo jedna lojna, koja se nalazi
u potkožnom tkivu u predjelu posljednjih repnih pršljenova.
Sekret koje luče ćelije ovih žlijezda sličan je loju i
prikuplja se u dvjema komorama, odakle se
izvodnim kanalićima izlučuje na površinu kože.
Plovuše, kod kojih su trtične žlijezde razvijenije i
aktivnije, imaju po dva izvodna kanala, a ostale
vrste živine po jedan.
Ovaj sekret ima ulogu podmazivača i na taj način
štiti plovke i guske od vlage.
Na nekim dijelovima tijela koža je orožala (kljun i
noge).
Kod neke živine koža pravi izvjesne nabore na glavi
u vidu krijeste, podušnjaka i podbradnjaka, koji su
opet izraženiji kod mužjaka - polni dimorfizam.
• Živina ima slabo razvijen podkožni dio, a mnogo bolje razvijen
epidermis koji nosi orožale dijelove kože, a nazivamo ih perjem.
Po dužini i kvalitetu perje može biti:
 perje,
 paperje,
 polupaperje i
 končasto perje.
• Najboljeg kvaliteta je ptičje perje – elastično
• Najslabijeg kvaliteta kokošije
• Boja kože i rasna karakterisika živine i može biti bijela ili žuta u
različitim nijansama.
Na tijelu živine razlikuje se tri vrste pera, i to:
• velika i krupna konturna pera, koja se nalaze na
repu i krilima i spolja određuju pravac perja na
tijelu živine,
• mala konturna pera vrlo slična prethodnim, manje
kruta, pokrivaju vratni, grudni i trbušni dio tijela,
• paperje, koje se sastoji iz mekanih, nježnih pera,
nalazi se ispod krutih, uz samo tijelo i čini gust i
topao tjelesni pokrivač.
• Perje se razvija kod embriona iz tzv. kožne papile.
• Najprije se stvara malo ugnuće, koje se jače snabdjeva krvlju, zatim
nastaje povremeno orožavanje koje biva sve jače i jače dok ne
postane pero.
• Perje je po pravilu određene dužine na određenom dijelu tijela, sa
određenim rasporedom, i obnavlja se jednom godišnje.
• Ovo periodično mjenjanje perja naziva se mitarenje, a kontroliše ga
hormon štitne žlijezde i seksualne žlijezde.
• Mitarenje je normalan proces gubitka i obnavljanja perja, oba pola.
• Prirodno mitarenje se obično ne javlja do poslije perioda od 8 – 12
mjeseci proizvodnje jaja.
• Ako se ništa ne učini za promjenu normalnog ciklusa mitarenja,
potrebno je oko 4 mjeseca da kokoš odbaci svoje perje i poraste novo.
• Pri prirodnom mitarenju kokoške gube perje sa različitih dijelova tijela
po sljedećem redosliedu: glava, vrat, grudni koš, bataci, leđa, krila i
rep.
• Međutim, ovaj proces se može ubrzati korišćenjem programa
forsiranog mitarenja, a zatim ponovo koristiti kokoši za drugu
proizvodnju i poboljšan kvalitet jaja.
Postoje više metoda mitarenja kod kokoši:
• Prirodnim putem,
• Vještačkim-prinudnim putem:
a)  Restrikcijom hrane,
b)  Korišćenjem hemijskih sredstava-aromatizera hrane.

PROCES MITARENJA
na početku se smanjuje hrana, voda i svjetlost,
nakon par dana počinje proces mitarenja kada se kokama daje samo jedan sat svjetla i voda u
tom period
kokama potpuno opadne staro i izraste novo perje
u toku mitarenja postepeno se povećava svjetlosni program i počinje da im se daje hrane
koke se time polako uvode u proces proizvodnje na isti način kao i na početku svog
proizvodnog ciklusa
cijeli proces traje između 35-50 dana u zavisnosti od vrste i kondicije živine
po završetku mitarenja koke ponovo počinju da nose jaja, a nosivost u novom ciklusu je 80%
od maksimalne nosivosti u prvoj godini eksploatacije.
Osnovne karakteristike metode prinudnog mitarenja koka nosilja su sledeće:
• nosilje prestaju sa proizvodnjom jaja 6 dana od dana početka procesa mitarenja, a
vremenski period bez  proizvodnje jaja iznosi 30 dana;
• opadanje starog i istovremeno rast novog perja počinje 18 dana od početka
izvođenja procesa prinudnog mitarenja;
• za vrijeme restrikcije hrane kokoške su izgubile 25% od svoje prosječne težine,
mjerene prije mitarenja.
• koke nosilje su potpuno izmijenile perje 48-og dana od početka mitarenja;
• nosivost 50-og dana kreće se oko 72%
• proizvodnja jaja u prvim nedjeljama nakon mitarenja pokazuju masu od 63-78
grama;
• mortalitet koka nosilja u periodu procesa mitarenja kreće se oko 1,2-2,7%
• prosječna količina konzumirane hrane za vrijeme mitarenja kreće se 67
grama/koki.
Kod živine razlikujemo dvije vrste mijenjanja pera:
1.) mijenjanje prvobitnog perja kod mladih grla (juvenilno mitarenje),
2.) periodično mijenjanje perja kod odraslih grla ili mitarenje u užem
smislu riječi.
• Zamjena prvog perja kod pilića počinje obično u uzrastu od mjesec
dana, a završava se potpuno kad podmladak dostigne polnu zrelost.
• Zamjena juvenilnog perja počinje mjenjanjem repnog perja, zatim se
zamjenjunju primarna i sekundarna ljetna pera na krilima, a onda i
ostalo perje.
• Kod muškog podmlatka zamjena prvog perja se obavlja aktivnije i
primjetnije nego kod ženki.  
Kostur - je karakterističan, jer
su kosti šuplje, pneumatične.
• Šupljine kostiju su u vezi sa
vazdušnim kesama pluća,
tako dobijaju vazduh iz
pluća.
• Ovaj sistem građe kosti
olakšava kostur živine, ali
ne umanjuje jačine kosti, te
i na taj način pomaže i
omogućuje letenje.
Glava
mala i kupasta,
u prednjem dijelu završava kljunom (zašiljen kod kokošaka i ćuraka, pljosnat
kod plovuša),
kljun obrazuju međuvilične, dio viličnih i dio nepčanih kostiju, a to je sve
pokriveno orožalom kožom,
sastoji se iz dva dijela: lični i lubanjski,
lubanja sadrži jedan neparni gležanj (Condilus occipitalis), i preko njega se
spaja sa vratom - omogućava veliku pokretljivost glave u svim pravcima,
kvadratna kost predstavlja jedan snažan koštani stubić koji je u vezi sa
donjom vilicom i dijelom koji odgovara sljepoočnoj kosti i čini vezu između
lubanje i donje vilice, odnosno služi za otvaranje i zatvaranje kljuna.
Kičmeni stub
• Varira broj pršljenova, kod kokošaka postoji 14 vratnih pršljenova,
plovke 15, guske 18.
• Vratni pršljenovi su sedlasto povezani, što dozvoljava veliku
pokretljivost vrata kod ptica.
• Kokoške imaju 7 leđnih pršljenova, plovuše 9.
• Slabinskih ima 14, koji su srasli u jednu kost.
• Krsna kost se sastoji iz dva srasla pršljena.
• Sa prednje strane je srasla sa slabinskim dijelom, a pozadi sa nekoliko
repnih pršljenova.
• Ovo srašćavanje u zajednici sa karlicom, koja je odozdo, čini
karakterističnu dugačku trticu kod živine.
Dakle, trticu obrazuju:
• dio slabinskih pršljenova,
• karlica,
• krsna kost i
• dio repnih pršljenova.
Rep se sastoji iz 7 repnih pršljenova, koji nisu srasli već su razdvojeni i
daju mogućnost repu da se kreće u svim pravcima.
Grudni pršljenovi, tj. prvih 7-12, snabdjeveni su sa po parom rebara.
Svako rebro sastoji se iz dva dijela:
• gornjeg odnosno leđnog koji je duži i u vezi je sa kičmom i
• donjeg , tj. grudnog koji je kraći i oslanja se na grudnu kost.
• Gornji i donji dio rebra spajaju se međusobno pod više ili manje
oštrim uglom.
• Takvi spojevi sa grudnom kosti dozvoljavaju i izvjesnu pokretljivost
grudnog koša kod ptica.
• Kokoške imaju 7, a plovke 9 pari rebara.
• Gornji dio svakog rebra nosi pozadi jedan koštani izraštaj koji naliježe
na sljedeće rebro.
• Ovi izraštaji doprinose jačem učvršćavanju grudnog koša.
Kosti prednjih udova – krila - anatomski pokazuju sličnost sa građom
prednjih udova kod sisara.
• Lopatica je duga, sabljasta kost, paralelna sa leđima.
• Ključne kosti su u svom donjem dijelu tako srale tako da čine jednu
zajedničku viljuškastu kost koja se naziva jarac čiji vrh obično dodiruje
početak grudne kosti.
• Sve tri ove kosti zglobljavaju se ispred grudnog koša i daju živinskom
tijelu čunast oblik, pogodan za probijanje kroz vazduh pri letenju.
Dakle, rameni pojas živine obrazuju:
• sabljasta lopatica,
• stubičasta karakoidna kost i
• ključnjača.
• Iza lopatice je ramenjača, koja ide unazad priljubljujući se uz grudnu kost, zatim
lakatna kost sa žbicom, koje su okrenute naprijed i naliježu na grudnu kost, te ručje i
doručje su unazad okrenuti i izmjenjeni, a nekad zakržljali prsti.
• Prema tome, krilo je u stanju mirovanja uz tijelo u obliku u obliku slova Z.
• Lakatna kost je bolje razvijena od žbice i ona nosi perje za letenje.
• Srednji dio krila obično je i najduži.
• Krila se završavaju sa 3 prsta i to prvi i treći imaju po jedan članak, dok drugi ima
obično dva.
Kosti zadnjih udova
Najrazvijenija je karlična kost, jer nosi najveći dio trupa.
Sjednjačke kosti su pljosnate i idu unazad paralelno, a u suprotnom pravcu od
crijevnih kostiju sa kojima su srasle u butnom zglobu.
Stidne kosti su uzane, tanke i duge i nisu međusobno srasle u svom zadnjem
dijelu, te zato ptice imaju otvorenu karlicu.
Crijevna, sjednjačka i stidna kost srašćuju u karlično - butni zglob.
Butna kost je kraća od goljenjače i lisnjače.
Na donjem dijelu sa srednje strane butne kosti nalazi se čašica koja obrazuje
pravo koljeno.
Iza butne kosti dolazi goljenjača sa lisnjačom.
Lisnjača je zakržljala.
• Cjevanica kod živine je jedna i naziva se piska.
• Različite je dužine kod različitih vrsta ptica.
• Sa zadnje unutrašnje strane piska nalazi se jače ili slabije razvijen
trnoliki izraštaj - mamuza, koji je naročito dobro razvijen kod pjetlova
i ćurana.
• Pisak se završava prstima.
• Normalno ptice imaju 4 prsta (nekad 3 ili 2), a 5 prstiju je anomalija.
• Tri prsta su naprijed, a jedan pozadi.
• Spoljnji prst se sastoji iz 5 kostiju, srednji iz 4, a on je i najduži, i
unutrašnji iz 3.
• Četvrti prst se naziva palac i sastoji se iz dvije kosti.
• Ako se nađe i peti, on je iznad palca i ne dodiruje zemlju.
OCJENJIVANJE PROIZVODNIH SPOSOBNOSTI

• Na osnovu eksterijera kokoši djelimo na:

kokoši za proizvodnju jaja,
za proizvodnju mesa i
tip kokošaka kombinovanih proizvodnih sposobnosti.
Kokoši tipa nosilje
• odlikuju se širokom i dubokom glavom, srednjih razmjera.
• krijesta dovoljno velika, povijena na stranu,
• kljun kratak i snažan,
• grudi zaobljene sa dobro razvijenom prednjim dijelom kobilice, koja se
ne prostire suviše unazad,
• abdomen širok, dubok i mek, malo nadole opušten,
• stidne kosti tanke, pokretljive sa razmakom od oko 3 prsta,
• kloaka je široka, meka i vlažna,
• noge široko postavljene i kratke,
• temperamentan je tip.
• Predstavnici su: Talijanka, Leghorn, Me(i)norka.

Leghorn

Talijanka

Me(i)norka
Tip kokoši za proizvodnju mesa
ima glavu u odnosu na trup malu i široku;
vrat mišićav i kratak,
trup je pravougaonog oblika sa muskuloznim i širokim grudima, koje
treba da se prostiru unaprijed i naniže,
sve širine tijela su jasno izražene,
trbušni dio je takođe širok, spušten nadole i unazad,
ekstremiteti relativno kratki, ali su pokriveni obilnom muskulaturom,
u predjelu bataka i karabataka, što povećava širinu zadnjeg dijela
tijela,
ovaj tip kokoši ima i teži kostur, što se zapaža po debljoj cjevanici.
• Predstavnici su: Kokinkina, Brama, Sussex.

Brama

Sussex

Kokinkina
Kombinovani tip,
zavisno od rase, jednom je sličnijii mesnatom, a drugi put tipu koka nosilja.
Predstavnici su: Domaća kokoš, Štajerska kokoš, Viandot (prvi red),
Orpington, Plimutrok, Rod ajland, Nju hempšir (drugi red).
Objektivno ocjenjivanje proizvodnih osobina jedino je moguće njihovom
kontrolom.

KONTROLA NOSIVOSTI
sprovodi se pomoću gnijezda (klopke), koje je napravljeno tako da kad nosilja
uđe u njega, jedino je čovjek može ispustiti
kontrolno gnijezdo treba da je što jednostavnje, prostrano da u njega ne može
ući druga nosilja, kada je jedna već unutra, da vrata prilikom zatvaranja mnogo
ne lupaju, da u zatvoreno gnijezdo ulazi dovoljno svjetlosti, i da se lako
dezinfikuje i čisti,
prilikom ispuštanja nosilje iz gnijezda, kontrolor registruje broj nosilje u
evidentni registar dnevne nosivosti,
upisujući isti broj sa datumom na jaje, olakšava se njegova kasnija identifikacija,
Pored ovog osnovnog podatka mogu se uzimati i neki drugi podaci:
• težina,
• promjena oblika i
• konzistencije ljuske jajeta, da bi unijeli u registar dnevne nosivosti.
Na ovaj način dobiveni podaci tokom određenog perioda izraziće pravu
vrijednost nosilja, a jaja najboljih upotrijebiće se kao jaja za priplod.
Zavisno od sezone nošenja, broj kontrolnih gnijezda u živinarniku treba
da ima jedno na 3-4 nosilje.
KONTROLA PRIRASTA
• Vrši se periodičnim mjerenjem živine od ispiljenja do pronošenja.
• Ova kontrola je skupa, izvodi se samo u selekcijskim stanicama.
• U ostalim živinarskim farmama dovoljno je izdvajati najnaprednije
jedinke.
• Ustanovljavanje identiteta živine po boji i ekterijernim znacima
mnogo je teže nego kod drugih vrsta domaćih životinja.
• Stoga se obilježavanje živine nameće kao nužna potreba u jatima, u
kojima se želi sprovesti sistematska selekcija.
• Jednodnevne piliće obilježavamo rovašenjem ili krilnim markicama.
• Rovaš se stavlja na kožice između prstiju obje noge.
• Na ovaj način daje mogućnost samo 16 raznih kombinacija oznaka i upotrebljiv
je jedino u individualnim odgajivalištima.
• Jedino se krilnim markicama može individualno da obilježi neograničen broj
pilića.
• Uz aseptičan pristup aplikacije markice, ona se stavlja na krilo i pričvrsti se.
• Starija živina se obilježi krilnom značkom ili nožnim prstenom.
• Krilna markica i značka ne smiju biti preteške, i na njima treba da je utisnut broj
i znak odgajivačkog centra.
• Nožni prsten se stavlja na pisak, može imati broj na sebi ili biti obojen za grupno
obilježavanje.
• Sistematski selekcijski rad nameće i vođenje matične evidencije, sa primjedbom
da se s obzirom na znatan broj individua sa kojima se radi, obavlja i selekcija.
• Broj upisanih podataka u matične knjige treba da bude sveden na mogući
minimum.
ODREĐIVANJE POLA KOD JEDNODNEVNIH PILIĆA

• U savremenom živinarstvu određivanje pola kod jednodnevnih pilića ima sve veću
primjenu i značaj.
• Prilikom izvođenja pilića dobije se približno isti broj muških i ženskih grla.
• Međutim, za priplod je potreban relativno mali broj muških grla, a kada se radi o
hibridima za proizvodnju jaja muška grlase ne mogu dalje koristiti ni za priplod ni
za tov, te se po ustanovljavanju pola uništavaju. Na ovaj način se smanjuju troškovi.
• Teškoće pri određivanju pola sastoji se u tome što kod jednodnevnih pilića, polne
oznake nisu jasno ispoljene.
• Izuzetak čine neke rase kokošaka kao što je jarebičasta talijanka i neki hibridi. Kod
SSL hibrida muški pilići su bijeli, a ženski žuti, dok jednodnevni ženski pilići
jarebičaste talijanke imaju po leđima jasno izražene tamne pruge, dok se na
paperju muških grla te pruge ne primjećuju.
ODREĐIVANJE POLA KOD JEDNODNEVNIH PILIĆA

• U savremenom živinarstvu određivanje pola kod jednodnevnih pilića

ima sve veću primjenu i značaj.
• Prilikom izvođenja pilića dobije se približno isti broj muških i ženskih
grla.
• Međutim, za priplod je potreban relativno mali broj muških grla, a kada
se radi o hibridima za proizvodnju jaja muška grla se ne mogu dalje
koristiti ni za priplod ni za tov, te se po ustanovljavanju pola uništavaju.
• Na ovaj način se smanjuju troškovi.
• Teškoće pri određivanju pola sastoji se u tome što kod jednodnevnih
pilića, polne oznake nisu jasno ispoljene.
• Izuzetak čine neke rase kokošaka kao što je jarebičasta talijanka i neki hibridi.
• Kod SSL hibrida muški pilići su bijeli, a ženski žuti, dok jednodnevni ženski pilići
jarebičaste talijanke imaju po leđima jasno izražene tamne pruge, dok se na
paperju muških grla te pruge ne primjećuju.
• Kod većine rasa i hibrida , između muških i ženskih grla prvih dana nema
eksterijernih razlika, pa je potrebno primjeniti neki metod za određivanje pola.
• Najstariji metod je tzv. japanski metod, koji se ogleda u anatomskoj razlici
kloake muških i ženskih pilića.
• Za ovo je potreban jak izvor svjetlosti i da se kloaka pažljivo posavrne.
• Na tako posavraćenu i otvorenu sluzokožu kloake vidi se polni organ muških
pilića u vidu bijele ravni, kao zrno pšenice.
• Pored su dva okrugla nabora.
• Kod kokica na ovom mjestu je najčešće zadebljanje sluzokože, što može izazvati
zabunu.