IVAN

SLAMNIG 
IVAN SLAMNIG
•  hrvatski književnik, prevoditelj i književni znanstvenik 
• (Metković, 24. VI. 1930 – Zagreb, 3. VII. 2001).
• Radio kao profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. 
• Kao lektor predavao je na slavističkim katedrama u Firenci,
Bloomingtonu, Chicagu, Amsterdamu i dr.
• Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1988. 
• Redoviti član HAZU od 1992. 
Književno stavralaštvo:
• Prve je pjesme objavio u Krugovima (1952)
• Zbirke:
 Aleja poslije svečanosti (1956)
Odron (1956)
Naronska siesta (1963)
Limb (1968)
Analecta (1971)
Dronta (1981)
Ranjeni tenk (2000) i dr. 
POETIKA: TKO ŽELI ZNATI VIŠE*

• POETA LUDENS  – pjesnik koji se igra. Poigravanjem jezikom u svim njegovim

varijantama
• Naglasak je pritom na igri smislom i na igri izrazom, odnosno na stvaralačkom pristup
u jeziku kao mediju pjesničkoga teksta. 
• Poezija je za Ivana Slamniga jezično-
stilski eksperiment, svojevrsna igra stvaranja (konstrukcije) i 
   razgradnje stvorenoga (dekonstrukcije).

• Najavljuje poetiku novog razdoblja – postmodernizam.

• Vrlo često koristi ironiju kao stilski postupak.
 Rado strada
radost rada

 U prirodi
upri, rodi.

 Ubij, jedi
u bijedi.

 Neko pati
ne kopati!
 
Nas motri
na smotri!
• poeta doctus - učeni pjesnik - dobro je poznavao nacionalnu i
svjetsku pjesničku tradiciju 
• predstavnik PROZE U TRAPERICAMA: roman Bolja polovica hrabrosti  
UBILI SU GA CRVENIM CIGLAMA POD ZIDOM.

Informacija/vijest/naslov u novinama
Čin/sredstvo/mjesto događaja
Ubili su ga ciglama
str. 366

Antologijska pjesma
(Zlatna knjiga hrv. pjesništva)

https://www.ezgeta.com/ubili.html 
• TEMA: smrt, ubojice, nevine žrtve (egzistencijalizam)

• Poezija - Igra stvaranja - Važnije od samog sadržaja!

• Slamnig se služi igrom riječima (Otpuzo, pa se: uvuko, u zid, / U zid, uzi, duzi.) i poigrava
interpunkcijom, namjerno odstupajući od pravopisnih pravila, čime kod čitatelja izaziva
čuđenje. 
• Uporabom asonance, aliteracije, anafore i ponavljanja posebno je naglašena zvukovna
dimenzija pjesme.
• U prvi plan u pjesmi dolazi jezično oblikovanje. Čini se da je ono čak važnije od samoga
sadržaja i da je utjecalo na razumijevanje sadržaja. Zato posebnu pozornost moramo
posvetiti analizi izraza čije je glavno načelo: igra.

• U ZID, UZI, DUZI.

Razmisli!
• LIRSKI SUBJEKT
• Kakvo je njegovo stajalište, komentar, reakcija?

ZLOČINAC
ŽRTVA
SVJEDOK
• MOTIV UBOJSTVA?
• RAZLOG?
• DEPERSONALIZIRANJE (problem identiteta)

• Čitajući pjesmu, otpočeka smo pred zagonetkom. Radnja nam je jasna,

ali njezina žrtva nije. Čas pomislimo na ovo, čas na ono, zahvaljujući
izvanredno doziranim napetostima kakve čine zanimljivom i
dramatskom radnju nekog filma. Slamnig se drži načela da čitaocu ne
valja sve otkriti, pogotovu ne odmah, bolje ga je držati u nedoumici.
(Vlatko Pavletić)
iz svega se, izvuko, samo, repić:
Otpuzo, pa se: uvuko, u zid,
U zid, uzi, duzi.

Repić predstavlja jedan dio koji

se regenerira, koji i dalje živi,
predstavlja ideal, uvjerenje,
svjetonazor.
Zemlja II. Kikiriki, Ivan Slamnig
Zemlja koju proglasih svojom, prihvati
moju taštinu, znala je savjet mi dat, gdje
da posadim što, breskvu ovdje posadi, a
tamo ti manjka trešnja, ovdje će rasti
grah, a tamo ti manjka trs, travicu posij
ovuda, da živica društvo imade, a onda,
dijete, čuj, da budeš potpuno moj utrobi
majke se vrati, što čeka otkad se rodi.
Umri mi čedo milo, smrt dosta je poznata
stvar. Otvori tu se zemlja i stvori se jama
duboka: svaka je bila grob – kao za
maleno ja, ja se strovalih i padoh ko ono
neživo tijelo, nada mnom zacijeli tlo, ne
ostade rane znak: a onda tu izniknu zelen
kikiriki ko čarobni grašak, i procvjeta,
propupa pup – i stapka se usmjeri tlu za
čas izraste i cvijetak i sve se vuče u
zemlju, tu se rodi i plod, – osmica, zipka i
lijes, tako se opet ponovih, komada osam
do devet, kolijevka ona i lijes bili su
sjeme i plod, lijepo su niknuli ondje gdje
zemlju proglasih svojom.
1. U kojemu se stihu iskazuje da su život
i smrt trajno sjedinjeni? A. znala je
savjet mi dat, gdje da posadim što, B.
travicu posij ovuda, da živica društvo
imade, C. ja se strovalih i padoh ko
ono neživo tijelo, D. kolijevka ona i
lijes bili su sjeme i plod,
2. S kojom se biljkom uspoređuje
kikiriki? A. s grahom B. s graškom C. s
travom D. s trešnjom
3. Tko se izravno obraća lirskomu
subjektu? A. breskva B. kikiriki C.
taština D. zemlja
4. Što znači riječ taština? A. hrabrost B.
poniznost C. radoznalost D. oholost
5. U kojemu je primjeru upotrijebljena
inverzija? A. prihvati moju taštinu, B.
padoh ko ono neživo tijelo, C. ne ostade
rane znak: D. tako se opet ponovih,
SLAVKO MIHALIĆ
• Hrvatski pjesnik 
• (Karlovac, 16. III. 1928 – Zagreb, 5. I
I. 2007).
• Bavio se novinarskim radom: bio je
urednik časopisa Telegram i Forum,
a sastavljač je i nekoliko antologija
hrvatske poezije. Uz Josipa
Pupačića jedan je od najznačajnijih
predstavnika krugovaških pjesnika.
• Redoviti je član HAZU bio od 1991.,
• Predsjednik Društva hrvatskih
književnika. 
• Dobitnik je Nagrade »Vladimir
Nazor« za životno djelo 1996.
Književno
stvaralaštvo:
• Komorna muzika (1954)
• Put u nepostojanje (1956)
• Početak zaborava (1957)
• Darežljivo progonstvo (1959)
• Godišnja doba (1961)
• Ljubav za stvarnu zemlju (1964)
• Posljednja večera (1969)
• Vrt crnih jabuka (1972)
 POETIKA:
• Pjesnik krugovaške generacije

LIRIKA MALODUŠNIH

• utemeljitelj je tzv. lirike malodušnih – egzistencijalističkoga pjesništva koje

tematizira granične ljudske situacije (npr. strah). 
• Ključne su Mihalićeve teme uvijek egzistencijalne: samoća, tjeskoba, strah,
ugroženost i poraz. 
• U njima je dominantan motiv osamljenosti i ugroženosti pojedinca koji živi u
kaotičnu vremenu, vremenu obilježenu represivnim silama.
• Njegov je lirski subjekt sudionik tog svijeta, a ne samo promatrač – to
je čovjek koji je spoznao svoju bezizlaznu situaciju i zbog toga osjeća
rezignaciju. Unatoč svemu, taj je čovjek zagovornik svoje slobode i nije
spreman na kompromis. 
• U Mihalićevoj poeziji spajaju se emocija (konkretan doživljaj) i
refeksija (promišljanje o svijetu). 
• U njegovim se pjesmama uvijek sukobljavaju suprotnosti, a rezultat su
dublja, dvosmislena značenja.
• Njegov je izraz (slobodni stih) blizak govornom jeziku, a u njega
ponekad unosi kolokvijalne fraze.
Društvena/politička pozadina
• Hrvatsko proljeće
naziv za reformno razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi, posebno
obilježeno legitimiranjem hrvatskoga nacionalnog identiteta i traženjima koja iz
njega proizlaze. 

• Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967.)

izjava sastavljena u Matici hrvatskoj, koju je potom prihvatila većina hrvatskih
kulturnih i znanstvenih ustanova i potpisao veći broj javnih i kulturnih djelatnika.
Njome se zahtijeva ravnopravan položaj hrvatskog jezika u jugoslavenskoj
federaciji, slobodno oblikovanje hrvatskog jezika u skladu s hrvatskom tradicijom
te puna afirmacija hrvatskog jezika u svim sferama života. Bila je osuđena od
komunističkih vlasti, a mnogi njezini potpisnici bili su sankcionirani.
• Slavko Mihalić jedan je od sastavljača
Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog
književnog jezika (1967.), a bio je i jedan
od urednika u časopisu Telegram, gdje je
Deklaracija objavljena. 
• Nakon objavljivanja proganjani su svi
zaslužni za njeno objavljivanje. Mihalić je
ostao bez posla, a nakon sloma Hrvatskog
proljeća takav se život nastavio. Pjesma
Majstore, ugasi svijeću (1977.) odraz je tih
teških vremena. 
Majstore, ugasi svijeću
• Programatska pjesma (1977.)
• Tri tercine, jedan katren
• Slobodni stih

• Tema: Majstorova istina

Lirika, jezično djelovanje koje služi za govorenje istine

Razmisli!
• KOME SE OBRAĆA LIRSKI SUBJEKT?
• KOJA JE NJEGOVA ULOGA/NJEGOV ZANAT?
• PROTUMAČI OPREKU MAJSTOR – KLAUN?
• ŠTO ZNAČI SINTAGMA OZBILJNA VREMENA?
• PROTUMAČI NASLOV, UOČI SIMBOLIKU NASLOVA?
• KAKO PJESMA PROGOVARA O ODNOSU UMJETNOSTI I VLASTI?
• Programatska pjesma Majstore, ugasi svijeću progovara o
odnosu umjetnosti i vlasti: obraćajući se majstoru, tj.
pjesniku i progovarajući o njegovu zanatu, lirski subjekt u
formi davanja savjeta oslikava atmosferu straha koja je
obilježila zbivanja u domovini nakon sloma Hrvatskoga
proljeća. 
• Pjesnik kao pjesnik-prorok (u poeziji Silvija Strahimira
Kranjčevića) i pjesnik kao vječna zvijezda / što s dalekog će
neba noću sjati / u crne muke noćnih očajnika (u poeziji
Antuna Branka Šimića) suprotstavljeni su poeziji
Mihalićeva vremena: u njegovu su svijetu ozbiljna
vremena, a u njima se svijeće kao metafore za pjesništvo
gase. Gašenjem svijeća naglašava se nesloboda, odnosno
oduzimanje slobode potrebne za umjetničko stvaranje.
• Šimićevski motiv pjesničke spoznaje svijeta (Pjesnici su čuđenje u
svijetu // Oni idu zemljom i njihove oči / velike i nijeme rastu pored
stvari) Mihalić je parafrazirao u stihu Bolje da nitko ne vidi tvoje oči
pune čuđenja.
• Uz to je povezao pojam odgovornosti: pjesnicima je dodijeljena uloga
onih koji govore istinu. 
• Nasuprot tome, Mihalićev lirski subjekt cinično savjetuje pjesniku
neka se bavi banalnim poslovima.
• U posljednjoj se strofi uvodi opreka majstor – klaun: ono što će
povezati pjesnika i klauna jest pretvaranje i to je posljednji savjet
lirskoga subjekta pjesniku u ozbiljnim vremenima: 

• Ocrtavajući tragičan položaj intelektualca u ozbiljnim vremenima,

Mihalić neizravno optužuje represivnu vlast. 
Slavko Mihalić, Majstore, ugasi svijeću,
čitanka
1. Kojom je sintagmom iskazana
metafora za prestanak umjetničkoga
stvaranja?
A. ugasiti svijeću B. brojiti zvijezde
C. saditi luk D. baviti se
proročanstvima
2. Kako Mihalić prikazuje majstora?
A. kao vještoga vrtlara i zvjezdoznanca
B. kao klauna i razumnoga čovjeka
C. kao sanjara i buntovnika
D. kao zanatliju koji se čudi svijetu
3. Što je temeljni zahtjev majstorova
umijeća?
A. Mora izreći sve što vidi i zna.
B. Mora se smijati i kad mu se ne smije.
C. Mora živjeti u iluziji i tražiti izlaz u
sjećanjima.
D. Mora opraštati svima i oplakivati
njihove grijehe.
4. Koja je tema polaznoga teksta?
A. pjesnik u diktatorskome vremenu
B. sjećanje na pjesnikovu mladost
C. težnja za ugodnim životom
D. usamljeni pojedinac u otuđenome
svijetu
5. Koja je stilska figura uporabljena u
sintagmi uzmeš pero?
A. ironija B. oksimoron
C. simbol D. metonimija
6. Kojoj tematici pripada polazni tekst?
A. pejzažnoj B. misaonoj
C. socijalnoj D. ljubavnoj
7. Kakvu vrstu ljudi simboliziraju
klaunovi?
A. one koji glume da ne vide
B. one koji samo zabavljaju ljude
C. one koji tragično gledaju život
D. one koji optimistično gledaju život
Prolazim Zrinjevcem,
dotiče me more – str. 366
• Za razliku od pjesama u kojima dominiraju egzistencijalna tjeskoba i
strah, pjesmom Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more Mihalić uvodi
domoljubnu temu u kojoj se na originalan način spajaju emocionalno i
intelektualno, a optimističnim se tonom i naglašenom poantom u
posljednjoj strofi ukazuje na motiv zajedništva: Veliki smo milijunski
brod / koji ne kani odustati. 

• Tema je pjesme hrvatska prošlost i sadašnjost.

• Pjesma je građena spajanjem dviju realnosti / stvarnosti
(nadrealistički postupak): jedna je Zrinjevac kao dio Zagreba
(kontinentalna Hrvatska), a druga je more.
• U njoj se povezuje niz nadrealističkih slika (vizualnih, auditivnih) u
kojima se isprepleće morski i urbani pejzaž: 
• • Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more. 
• • Brod upravo pristaje uz kavanu Splendid. 
• • To ja možda more u svom srcu nosim / i ono zove drugo more po
uskim ulicama. 
• • Javlja se podne s tornja, plima se / diže do krovova.
• Na taj se način postiže slojevitost značenja pojmova Zrinjevac i more:
to je istovremeno kontinentalna i primorska Hrvatska, ali i sve ono što
svojom različitošću čini hrvatsko jedinstvo – mentalitet, veliki ljudi
(aforizam Pale se i gase svjetionici duha.), njezina prošlost i
sadašnjost. 
• U pretposljednjoj se strofi lirski subjekt poistovjećuje s pejzažem: u
nadrealističkoj se slici spajaju more i grane, čime se podcrtava
jedinstvo prikazano u prethodnim pjesničkim slikama.

• Pjesma je utemeljena na pejzažnim motivima, ali je naglasak na

metaforičnom značenju pejzaža, odnosno na misaonom sloju.
Mjesečina
Sad ne miče se nigdje niti list.
Dubokih tajnā puno sve se čini
Na ovoj tako bijeloj mjesečini.
U viši sve je podignuto svijet.
Grm nije više grm, ni kamen kamen.
Dogodila se tajna preobrazba:
Iz svake stvari sad izbija glazba.
Nju čuje samo srce. Njime bdij,
Prepusti joj se sav, i pij je, pij!
Dobriša Cesarić
6. Na što se odnosi zamjenica joj u
sljedećemu primjeru?
Prepusti joj se sav,
a. na preobrazbu B. na mjesečinu C. na
glazbu D. na tajnu
7. U kojoj se strofi lirski subjekt izravno
obraća čitatelju?
a. u prvoj B. u drugoj C. u trećoj D. u
četvrtoj
8. Koji je motiv u polaznome tekstu
grafostilistički obilježen?
a. motiv grma B. motiv kamena C. motiv
srca D. motiv svijeta
9. U kojemu je od sljedećih stihova
iskazan auditivni podražaj?
a. Dubokih tajnā puno sve se čini
B. Na ovoj tako bijeloj mjesečini.
C. Grm nije više grm, ni kamen kamen.
D. D. Iz svake stvari sad izbija glazba.
10. Koja se vrsta strofe pojavljuje dva
puta?
a. monostih B. distih C. trostih D.
četverostih