FILOZOFIJA EGZISTENCIJE

lat. exsistentia: opstojanje

Uvod

 FILOZOFIJA EGZISTENCIJE – filozofski pravac koji je nastao na prijelazu sa 19. na 20.

stoljeće. Osnovna srž egzistencije jest ta da egzistencija prethodi esenciji, odnosno da
svako naše djelo je produkt samovolje i slobodnog odlučivanja.
 Ovo učenje suprostavlja se ontološkom učenju u kojem bit (esencija) određuje
egzistenciju.
 Začetnik: danski filozof S. Kierkegaard
OBJAŠNJENJE POJMA

 Jean-Paul Sartre (franc. filozof) tvrdi da nije istina da negdje postoji pojam čovjeka,
njegova zadana bit, te smo mi samo realizacija te biti, već daje svaka osoba ono što sama
od sebe učini. Ideju da su čovjek i njegova sudbina već zadana primjećujemo u kršćanskim
tekstovima i epitetima koji opisuju Boga (savršeno dobar, svemoguć, sveznajuć...) no
mislim da svi znamo da Bilbija ima svojih propusta te zato se religiozni ljudi zovu vjernici
jer vjeruju bez potrebnog objašnjavanja. Nadalje, Sartre tvrdi da čovjek je posve slobodan,
da nema determinizma (zbivanje po nužnosti), da nema Boga što su vrlo teške činjenice za
prihvatiti.
PREDSTAVNICI

 FRANCUSKA – Albert Camus, Jean-Paul Sartre, Gabriel Marcel...

 Njemačka - Soren Kierkegaard, Friedrich Nietzsche, Martin Heidegger
 Iako polaze od sličnih tema (subjektivnost, strah, tjeskoba, bačenost, autentičnost, apsurd,
smrt) njemački i francuski egzistencijalizam se razlikuju, dvije tradicije djeli pojam
„drugoga” koji je u njemačkoj tradiciji zanemaren a u francuskoj postaje bitan filozofski
pojam.
 POJAM DRUGOG – označava ono što za subjekt postoji ili ne postoji kao misaono ili
stvarno izvanjsko
Zašto živjeti?

 Pitanje egzistencije je postalo vrlo učestalo pitanje ljudi koji nažalost nema jednostavan
odgovor. Mnogi filozofi su posvetili svoje živote temi egzistencije no egzistencija kao
takva nije jednostavan pojam za obraditi. Naime, mnogi se dotaknu pitanja egzistencije tek
nakon smrti bližnjih, gdje upitamo sami sebe:”Koja je svrha ovog života ako se tako lako
može svršiti?” Nažalost osobno sam doživio tako nešto te uistinu počeo sam propitkivati
samog sebe:”Čemu sve ovo?”. Mnogi nalaze utjehu u religiji i ideji života nakon smrti i
jedan sam od takvih ljudi, no mnogima ta ideja nije dovoljna da se osjećaju bolje. Jedno od
objašnjenja jest taj da nije bitna kratkoća života već važnost našega života i njegov utjecaj
na zajednicu. Bitno je koliko smo ljudi pomogli, koliko smo lica nasmijali, koliko smo
znanja prenijeli te koliko ćemo toga ostaviti iza nas. Mislim da je to jedan od glavnih
razloga koji nas tjeraju da nastavimo i se još više trudimo.
IZVORI:

 Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

 filozofija, Tomislav Reškovac, PROFIL