BIJELE STIJENE I

SAMARSKE STIJENE U
VELIKOJ KAPELI
OPIS
• Najviši vrh: Vrh Bijelih stijena (1335 m)
Koordinate najvišeg vrha: 45.21925, 14.97578
• Reljef Bijelih i Samarskih stijena, obiluje brojnim krškim oblicima, od kojih se
ističu vapnenačke stijene s mnoštvom različitih oblika, ponekad i vrlo oštre,
među kojima se nalaze duboke, često teško prohodne ponikve i ponori. Sastoji
se od dvaju nizova grebena međusobno odvojenih prijevojem Boce. Grebeni se
pružaju u dinarskome smjeru (sjeverozapad–jugoistok). Bijele stijene su od
Samarskih odvojene uvalom Crna Draga.
• Županija:Primorsko-goranska županija i Karlovačka županija
Površina parka u m² i km²

• 11 750 000 m²
• 11,75 km²
Najvažniji događaji

1952. godine proglašenje

planinari PDS Samarskih i
1928. godine Bijele stijene su proglašene „Velebit” iz Bijelih stijena
• zaštićenim
Izvori podataka:
područjem, ali samo na godinu Zagreba Strogim
dana. podignuli su rezervatom
„Ratkovo 24. siječnja
sklonište”. 1985. godine

Više zanimljivih činjenica na sljedećem slajdu

19. stoljeće
1874. - otvorena je Rudolfina odnosno Rudolfova cesta, izgrađena na poticaj hrvatskog bana Ivana Mažuranića. Radi se o odvojku povijesne
ceste Jozefine od Josipdola preko Ogulina i Velike Kapele do Novog Vinodolskog u Primorju. Rudolfina prolazi južnim i jugozapadnim rubom
Bijelih stijena.
Početkom 20. stoljeća 
Bijele stijene istražili su i popularizirali prirodoslovci Dragutin Hirtz i Miroslav Hirtz. Dragutin je bio prvi od svih domaćih i stranih botaničara
koji je ovdje boravio - prvi puta bilo je to 28.7.1899. godine.
1927. - 27.5.1927. Hrvatsko planinarsko društvo (HPD) izgradilo je planinarsko sklonište na zaravanku 10 minuta prije vrha Bijelih stijena.
1928. - 27.5.1928. na poticaj dr. Ivana Krajača, predsjednika HPD-a u Zagrebu,​ podignuta je Hirčeva kuća. Ona je dobro služila planinarima, ali
je par desetljeća kasnije zbog dotrajalosti zamijenjena novim objektom u blizini. U sredini ponikve još uvijek postoji cisterna Hirčeve kuće iz
1928. godine, čijom vodom se i danas služe planinari.
1968. - 4.7.1968. izgrađena je nova kuća umjesto porušene Hirčeve na Bijelim stijenama u organizaciji i radnim akcijama PD „Rade Končar" iz
Zagreba.
1973. - izgrađeno je planinarsko sklonište na Bijelim stijenama u neposrednoj blizini planinarske kuće zahvaljujući radu članova PD "Rade
Končar".
1974. - u 10. mjesecu 1974. otvoren je "Vihoraški put" kojim su povezane Bijele i Samarske stijene. Radi se o dugogodišnjoj ideji planinara koju
su ostvarili Milovan Dlouhi i Želimir Kantura uz pomoć članova PD "Vihor" iz Zagreba.
1979. - 23.9.1979. otvoren je "Kapelski planinarski put" kojime su obuhvaćeni: Tuk, Matić poljana, Bjelolasica, Samarske stijene, Bijele stijene,
Velika Javornica, Duliba, Kolovratske stijene i Klenovica. 
2005. - osuvremenjena je tj. asfaltirana Rudolfina na šumskoj dionici kroz Veliku Kapelu, od Jasenka do primorske terase.
Bijele i Samarske stijene
danas
 2
FLORA -najznačajnije
vrste
1. Krški ili planinski runolist 4
(Leontopodium alpinum Cass.)
2. Kranjski ljiljan (Lilium carniolicum
Bernh. ex W.D.J.Koch)
3. austrijski dlvokozjak (Doronicum
austriacum)
4.  siva Ijepika (Adenostyles alllariae)

Izvor podataka:
https://www.plantea.com.hr/
3 1
FAUNA – najznačajnije
vrste
Na području Bijelih stijena obitavaju tzv. velike zvijeri
•  medvjed (Ursus arctos), vuk i ris
• sisavci kao što su lisica, tvor, kuna bjelica, kuna zlatica, jazavac,
puh
• ptice-troprsti djetlić (Picoides tridactylus), crna žuna (Dryocopus
martius), sova ušara (Bubo bubo), alpski kos, alpska kreja, alpski
djetlić
• gušterica (Lacerta horvathi), planinska gušterica (Lacerta vivipara),
velebitska gušterica (Arheolacerta horvathi), crni daždevnjak
(Salamandra atra), mnoštvo beskralješnjaka, zmija (crnica, riđovka)
EKOSUSTAV

• abiotički čimbenici:

Na prostoru vlada vlažna snježno-šumska klima sa svježim ljetom (tip

Dfc, prema Köppenovoj klasifikaciji. Prosječna godišnja količina padalina na ovome
području Velike Kapele iznosi 2000-3000 mm. One su prilično ravnomjerno
raspoređene tijekom godine, ipak, izdvaja se primarni maksimum u jesen, i sekundarni
u proljeće. Zime su hladne i duge i s obilnim snježnim padalinama.

Prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca je niža od 18°C, a najhladnijeg niža od -

3°C. Samo 2-4 mjeseca u godini prosječna temperatura zraka viša je od 10°C. Dnevne
temperaturne amplitude su velike, osobito u ljeti: Također su znatne i mikroklimatske
 razlike s obzirom na različitu ekspoziciju terena.
Bijele stijene dobivaju velike količine padalina, međutim ta se voda gubi sistemom
pukotina na njihovoj vodo propusnoj vapnenačkoj podlozi i direktno ponire u
podzemlje. Zbog toga na području Bijelih stijena nema ni jednog stalnog površinskog
vodotoka niti vrela.
 Prikaži članove jednog hranidbenog

Vuk→ lisica→ sova ušara → puh, planinska gušterica

Zaštićene vrste

Strogi rezervat je najstroža kategorija zaštite kojom može biti proglašeno neko
područje. U strogim rezervatima dopuštena su samo znanstvena istraživanja i
obrazovna djelatnost koja ne ugrožavaju biološku raznolikost. Samo područje
netaknute izvorne prirode može biti obuhvaćeno ovom kategorijom zaštite.
 
 Popis literature
• https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7568
• http://www.fer.unizg.hr/gorski_kotar/tekstovi_i_price/bijele_i_samarske_stijene
• https://hr.izzi.digital/DOS/1625/1638.html
Izradila: Rebeka Ana Krabica