SUD

VRSTE SUDOVA
 SUD
• Sud je logički oblik pomoću kojega mislimo neko stanje stvari.
• Sud je spoj pojmova kojim se nešto tvrdi ili poriče.

U najosnovnijem obliku sud mora imati jedan subjekt (podmet) S – manji pojam i

jedan predikat (prirok) P – veći pojam, koji u sebi ima kopulu koja pak veže
ostale elemente prikladne jednom predikatnom skupu.
 Dva plus dva je jednako četiri.
Istiniti sud.
 Dva plus tri je jednako osam.
Lažni sud.
 Koliko je sati?
Nije sud.
 x+2=8
Nije sud.
 Broj 0.0001 je mali broj.
Nije sud.
 Ja sada lažem.
Nije sud.
 USTROJSTVO SUDA

Neki brodovi su bijeli.

1. Posredujuća misao („brod”)
2. Posredovana misao („bijel”)
3. Objektivno jedinstvo misli (brod i bijel)

Posredovana misao je sama za sebe nepotpuna i traži posredujuću misao!

Ujedinjuju se jednu jedinstvenu misao
 PODJELA SUDOVA - ARISTOTEL
1. po KVANITITETI - kolikoći
a) univerzalni ili opći sud: Svi učenici su marljivi
b) partikularni ili posebni sud: Neki učenici su marljivi
c) univerzalni sud: Marko je marljiv

2. po KVALITETI – kakvoći
a) afirmativni ili potvrdni sud: Svi učenici su marljivi
b) Negativni ili niječni sud: Nijedan učenik nije lijen
c) Limitativni sud: Oni su neiskvareni
3. Po RELACIJI - odnosu
a) kategorčni sud ( a, e , i, o sudovi)
„a” – UNIVERZALNO-AFIRMATIVNI ili OPĆE-POTVRDNI
Svi S jesu P
SaP

„Svi ljudi su dobri”

(Sx → Px)
- zapis u jeziku logike prvog reda!!!

Za svaki predmet vrijedi da ako je S, onda je on ujedno P

Implikacija, ako…onda, označava se: →
„e”-UNIVERZALNO NEGATIVNI ili OPĆE NIJEČNI
Nijedan S nije P
SeP
Nijedan čovjek nije dobar
(Sx → ⌐Px)
Za svaki predmet vrijedi da ako je S, onda nije P
(ne postoji neki S koji bi ujedno bio i P)
implikacija
„i”- POSEBNO POTVRDNI ili PARTIKULARNO AFIRMATIVNI
Neki S jesu P
SiP

„Neki ljudi jesu duhoviti”

(Sx ^ Px)
Postoji neki predmet za koji vrijedi da je S i da je P
Mora postojati predmet koji je i S i P

Konjukcija, veznik je: i (označava se ^ )

„o”- POSEBNO NIJEČNI ili PARTIKULARNO NEGATIVNI
Neki S nisu P
SoP
• Neke ptice nisu šarene
(Sx ^ ⌐Px)
Postoji neki predmet za koji vrijedi da je S i da nije P

Konjukcija, veznik je: i (označava se ^ )

 • Neki S jesu P
Pod tim sudom ne podrazumijevamo kako zato neki S nisu P, kao ni da sudom
• Neki S jesu P
ne podrazumijevamo kako neki S jesu P!
b) Hipotetični sud - pogodbeni
„Ako p onda q”
Ukoliko-utoliko, pod uvjetom da, kad bi, u slučaju da…
„Ako je vani oblačno, padati će kiša”

• Sudovi imaju uzročno posljedičan odnos

• Razlikujemo 2 sada, istinitost jednog povlači istinitost drugog!
• Prvi sud nazivamo PREDNJAK ili ANTECEDENS, drugi POSLJEDAK ili
KONSEKVENS = implikacija
 „Ako odem u trgovinu, kupit ću čokoladu”
• Jasno je da će odlazak u trgovinu rezultirati kupnjom čokolade jer je u suprotnom sud
nužno neistinit zbog kršenja izrečenog.
• Sud je istinit i ništa nije prekršeno u slučaju neodlaska u trgovinu i kupnje čokolade jer o
tom slučaju baš ništa nismo rekli, a čoksu smo mogli kupiti i na nekom drugom mjestu
(kiosk, online)
• Dodavanjem riječi: Ako, sud mijenja uvjet ovog suda.
„Samo ako odem u trgovinu, kupit ću čokoladu” – bitno mijenja uvjet jer ukida mogučnost
da čoksu kupimo bilo gdje drugdje!
 Hip. sud možemo oblikovati na dva načina:
a) modus ponens (postavljanje): Ako je pas sisavac rađa mlade
b) modus tollens (ukidanje): Ako pas ne rađa mlade, nije sisavac
c) disjunktivni sud – isključni, rastavni Ili p ili q
Tako je sudom „Popit ću čaj ili kavu.” moguće ostvariti samo jedan od njegovih
dijelova!
U MODERNOJ logici disjunktivni sud uvijek se razmatra u uključnom smislu: p ili q
Tako je sudom „Popit ću kavu ili čaj” moguće ostvariti samo jedan ili oba njegova djela!

• Ili je spona!
• Iako se sudovi isključuju, oni se međusobno nadopunjuju jer istina mora biti u jednom sudu a
ne u oba.
• Sudovi u hip. sudu ne mogu istovremeno biti istiniti i neistiniti.
• Sastavni sudovi mogu imati više od dva suda:
„Voda je ili u tekućem, ili u krutom, ili u plinovitom stanju.”
• Za razliku od hip. suda, redoslIjed p i q sudova u rečenici i sudu ovdje nije
važan jer ni na koji način ne utječu na cjelokupni sud.
4. Po MODALNOSTI - stupanju
a) problematični sud
Moguće je da p „ Moguće je da u svemiru ima razumnih bića””

b) asertorični sud
Istinito je da p „Na Zemlji ima života”

c) apodiktični sud
Nužno je da p „Majke su žene”
ODNOSI (OPREKE) MEĐU SUDOVIMA
 LOGIČKI KVADRAT

Logički kvadrat je u stvari samo mentalna mapa koja nam olakšava pamćenje opreka među
sudovima.
Od sve četiri opreke, nama će u stvari najbitnije biti PROTUSLOVLJE (KONTRADIKCIJA),
jer ćemo valjanost i zadovoljivost iskaza i zaključaka provjeravati upravo pomoću protuslovlja.
Osim kontradikcije imamo još i SUPROTNOST, PODSUPROTNOST te PODREDNOST.
 1. PROTUSLOVLJE
Protuslovlje je odnos između dva suda i to takav odnos da nije moguće da oba budu
istinita.
Ako je jedan istinit, drugi je neistinit, i obratno.
Također, svaki od njih drugog niječe upravo onoliko koliko je dovoljno da taj ne bi vrijedio.
U takvom odnosu su a - o te e - i sudovi.

Protuslovlje nekog suda dobiva se nijekanjem upravo tog suda.

Uzmemo li e-sud "Niti jedan trokut nema 360 ゜ " i zaniječemo ga tako da kažemo "Nije
tako da niti jedan trokut nema 360 ゜ ", tim smo nijekanjem u stvari dobili sud i, tj. "Neki
trokut ima 360 ゜ ", jer su se dva njeka, poput dva minusa poništila i dala potvrdni
(nazovimo ga i pozitivni) sud. Isto vrijedi i za ostale, a, i , o sudove.
 3. PODSUPROTNOST

Podsuprotni sudovi se nalaze u takvom odnosu da oba mogu biti istinita, ali nikako ne
mogu oba biti neistinita (obrnuto od suprotnosti).
"Neki ljudi su žene" i "Neki ljudi nisu žene".
Oba jesu istinita, jer neki ljudi jesu, a neki nisu žene, dok nije moguće da su oba
neistinita, tj. da vrijede njihovi nijekovi
"Svi ljudi su žene" i "Niti jedan čovjek nije žena".
Svaki od njih niječe manje nego li je potrebno da onaj drugi bude neistinit.
 2. SUPROTNOST
Suprotni su samo a - e sudovi.
Njihov odnos je takav da oba ne mogu biti istinita.
"Svi ljudi su kralježnjaci" i "Niti jedan čovjek nije kralježnjak".
Ako je ikoji istinit, onda to može biti samo jedan od tih sudova!
U ovom slučaju prvi. Njihov odnos je također i takav da je moguće da su oba
neistinita.
"Niti jedan čovjek nije muškarac" i "Svi ljudi su muškarci".
Očito je da niti jedan od njih nije istinit, jer imamo i ženskih, ali i muških ljudi.
Važno je i napomenuti da jedan niječe drugog i više nego li je potrebno da
onaj drugi bude neistinit.
 4. PODREDNOST

Podredni su sudovi u takvom odnosu da imamo jedan nadređeni i jedan podređeni sud,
pa otud i naziv.
Oni su uvijek iste kvalitete, ali različite kvantitete.

Tako imamo sudove a - i te e - o.

Iz općih sudova prema podrednosti uvijek slijedi onaj posebni, dok iz posebnog ne slijedi
nužno opći, ali je opći moguć, ako je poseban istinit.
Ovdje niti jedan sud ne niječe onog drugog iz svojeg para.