Pojam logike

Logika je filozofska djelatnost koja se bavi oblicima misli i metodama spoznaje.

Oblici misli: pojam, sud, zaključak, upit, savjet, dokaz.
Logiku zanima valjanost, a ne istinitost. (premise i konkluzija)
Utemeljitelji logike su Aristotel i grčki fizozofi megarsko-stoičke škole. Stvorili su Deduktivnu logiku.
Valjana misao je ona koje ne proturječi temeljnim principima misli: princip identiteta, princip
isključenja trećega, princip dovoljnog razloga i princip proturječnosti.

Pojam
Pojam je misao o biti predmeta.
Predmet je bilo što što mislimo.
Apstrakcija je proces formiranja pojma.
Bit je ono, oznaka ili svojstvo po čemu nešto jest to što jest. Ograničava jedan pojam od drugoga.
Sadržaj pojma je skup bitnih oznaka.
Opseg pojma je skup nižih pojmova koje obuhvaća viši pojam.
Doseg pojma je skup svih pojedinačnih predmeta na koje se odnosi neki pojam.
Što veći sadržaj to je manji opseg, a što je veći opseg to je manji sadržaj.
Vrsni pojam smo dobili dodavanjem oznaka, specijalizacijom ili uposebnjenjem.
Rodni ili generički pojam se dobije generalizacijom ili oduzimanjem oznaka.

Vrste pojmova
Individualni i klasni pojam – doseg je samo jedan predmet ili cijela klasa predmeta
Nekvantificirani i kvantificirani ( partikularni i univerzalni )(neki,svi)
Jednostavni i složeni (kompleksni) pojam – jedna ili mnogo oznaka u sadržaju
Pozitivni i negativni pojam – prisutstvo i odsutstvo nekog svojstva
Jasni i nejasni pojam – poznat nam je cijeli opseg ili samo dio
Razgovijetni i nerazgovijetni pojam – poznat nam je cijeli sadržaj ili samo dio

Odnos među pojmovima

Ekvipolentni pojmovi (zamjenični, jednakovrijedni) – različit sadržaj, a isti opseg i doseg
Interferirajući pojmovi (ukršteni) – djelomično zajednički sadržaj i opseg
Koordinirani pojmovi ( su podređeni) – su podređeni pojmovi nekom višem pojmu, u svom sadržaju
imaju međusobno nespojive oznake
Kontrarni pojmovi ( suprotni) – dva koordinirana pojma koji se međusobno razlikuju više nego ma
koja dva druga
Kontradiktorni pojmovi ( proturječni ) – dva pojma od kojih jedan potpuno negira sadržaj drugoga, a
svojim opsegom obuhvaća opsege svih drugih pojmova osim tog jednog
Kontradiktorno koordinirani ( proturječno su podređeni ) – dva koordinirana pojma od kojih je jedan
negacija specifične oznake drugoga
Disparatni pojmovi ( neusporedivi ) – pojmovi koji su tako različiti da ih ni po čemu ne možemo
uspoređivati
Postoje li uopće disparatni pojmovi?
Kategorija je najviši rodni pojam, kolokvijalna uporaba riječi, kategorije znanosti.
Broja kategorija? Aristotel ( 10,8,4,3 ) Kant (12)

Definicija je sud kojim nedvosmisleno utvrđujemo sadržaj pojma.

Struktura definicije: definiendum i definiens ( najbliži rod; genus proximus, vrsna razlika; differentia
specifica )
Definitio fiat per genus proximum et differentiam specificam.
Pravila definicije: adekvatnost, akuratnost(ne preobilna), ne-cirkularnost, ne-negativnost, ne-
slikovitost, jasna.
Granica definiranja – neki pojmovi nemaju ili vrsnu razliku ili viši rod.
Divizija je postupak utvrđivanja opsega nekog pojma.
Elementi divizije – diobena cjelina: pojam opsega kojega se diobom utvrđuje
- princip diobe: princip po kojem se dioba vrši
- članovi diobe: pojmovi koji se dobivaju
Kodivizija – diobe kojima se ista diobena cjelina dijeli prema različitim principima (paralelna divizija)
Subdivizija – dioba pojma koji je sam član neke diobe
Klasifikacija – raspoređivanje predmeta po klasama
Divizija mora biti: adekvatna, jedinstvena i potpuna.

SUD

- Spoj pojmova kojima se nešto tvrdi ili poriče

- Temeljno svojstvo suda je da svaki sud je istinit ili ne istinit
- sud ima istinosnu vrijednost (samo jednu!), sud je istinit ili neistinit
- sud – „stav“ „iskaz“
- suđenje – log. postupak formiranja suda
- rečenica – sredstvo (napisano, izrečeno) pomoću kojeg prenosimo ili iznosimo sudove
Vrste sudova po strukturi:

- Predikacioni
- Relacioni
- Egzistencijalni
1) PREDIKACIONI SUD

Tigar je krvoločan.
- Subjekt kopula predikat
- SUBJEKT – pojam o kojem nešto tvrdimo
- PREDIKAT – misao o onom što o subjektu tvrdimo
- Sudom se uspostavlja odnos sadržaja i opsega subjekta i predikata: S je P
- Kopula – pozitivna ili afirmativna (je), negativna (nije) S-P
- Kopula je dio predikata
- Opća shema suda: SP
2) RELACIONI SUD (odnos relacija)

Zagreb je zapadno od Beča.

- Misao o prostornom (geografskom) odnosu dva predmeta
- Nešto se tvrdi o odnosu (relaciji) među članovima odnosa relata) („a R b)
- Ovisno o broju relata – diadički, triadički, tetradički..
- Opća shema suda: R (a,b…)
3)EGZISTENCIJALNI SUD

Svijet postoji. Nema vještica.

- Tvrdi se ili poriče egzistencija subjekta
- Sud je poricanje ili priznavanje egzistencije onoga što se pod subjektom misli
Tradicionalna četverostruka podjela sudova

- Po kvantitetu
- Po kvalitetu
- Po relaciji
- Po modalitetu
1) Sudovi po kvantitetu

Čitav ili dio opsega

- Univerzalni (opći) – Svi ljudi su živa bića.
- Partikularni (posebni) – Neki ljudi su filozofi.
2) Sudovi po kvalitetu:

Tvrdnja ili poricanje (afirmativna ili negativna kopula)

- Afirmativni (potvrdni) – Ljudi su živa bića.
- Negativni (niječni) – Ljudi nisu pravedni.
Kombinirana podjela sudova kategoričkih sudova po kvalitetu i kvantitetu
Univerzalno-afirmativni Svi S su P (S a P)
Partikularno – afirmativni Neki S su P (S i P)
Univerzalno-negativni Nijedan S nije P (S e P)
Partikularno-negativni Neki S nisu P (S o P)
3) Sudovi po modalitetu (načinu)

Problematički
Veza između subjekta i predikata moguća ili vjerojatna (S možda, vjerojatno P)
Na marsu možda ima života.
Apodiktički
Sudovi kojima tvrdimo da nešto nužno jest (mora biti!)
(S nužno, svakako P)
Majke su nužno žene)
Asetorički
Sudovi u kojima nema određenja o apodiktoričnosti ili problematičnosti (S,P)
Na zemlji ima života.
4) Sudovi po relaciji

Kategorički
Veza subjekta i predikata nije ničim uvjetovana (S,P)
Neke negativne ocjene su poticajne.
Hipotetički
Veza subjekta i predikata je nečim uvjetovana
(ako A jest B, onda C jest D)
Ko imaš sreće, nećeš dobiti poticaj.
Disjunktivni
Tvrdimo da se subjekt povezuje s jednim od dva predikata, odnosno predikat s
jednom od dva subjekta
(S je P1 ili P2, S1 ili S2 je P)
Ili si imao sreće ili si potaknut.
Sudovi po složenosti
-jednostavni(atomski) i složeni(molekularni)

Implikativni(hipotetički) sud
Ako pada kiša, onda su ulice vlažne.
(antecedens p) (konzekvens q)
ako p, onda q p q
p q p q
i i i
i n n
n i i
n n i

Konjunktivni sud
Puše vjetar i more je uzburkano. (dva konjunkta)
piq p q

p q p q
i i i
i n n
n i n
n n n
konjunkcija – sud je neistinit kad je jedan od članova konjunkcije neistinit

Disjunktivni sud
Petar je (ili) lud ili genijalan. (dva disjunkta)
p ili q p V q

p q p V q
i i i
i n i
n i i
n n n
(isključena i uključena disjunkcija)
disjunkcija (inkluziva) sud je neistinit jedino kad su oba disjunkta neistinita

Binegativni sud
Niti grmi niti se zemlja trese. (dvije negacije)
ni p ni q p q

p q p q
i i n
i n n
n i n
n n i
binegacija - sud je istinit jedino kada su oba člana binegacije neistina

** fale znakovi u tablicama izmedju p i q!!

Ekvivalencijski sud
Ako i samo ako postoji gravitacije onda tijelo ima težinu. (antecedens i konzekvens)
ako i samo ako p onda q p q

p q p q
i i i
i n n
n i n
n n i
ekvivalencija – sud je istinit kada antecedens i konzekvens imaju istu istinosnu vrijednost

Odnos među sudovima:

- međusobno se mogu odnositi samo onda dva suda koji imaju isti subjekt i predikat, a
razlikuju se po kvalitetu i kvantitetu

Kontrarni sudovi
a e
Svi tigrovi su mačke. Nijedan tigar nije mačka.
Oba kontrarna suda ne mogu biti istinita, ali oba mogu, premda ne moraju, biti neistinita.

Kontradiktorni sudovi
a o
Svi učenici vole logiku Neki učenici ne vole logiku.
e i
Nijedan učenik ne voli logiku. Neki učenici vole logiku.
Dva kontradiktorna suda ne mogu biti ni oba istinita ni oba ne istinita. Uvijek je jedan istinit, a drugi
neistinit.

Subalternirajući i subalternirani sudovi

a i
Svi učenici vole logiku. Neki učenici vole logiku.
e o
Nijedan učenik ne voli logiku. Neki učenici ne vole logiku.
Oba mogu biti i istinita i neistinita. Moguće da je subalternirajući neistinit, a subalternirani istinit. Nije
moguće da je subalternirajući istinit, a subalternirani neistinit.
Univerzalni je subalternirajući, a partikularni je subalternirani.

Subkontrarni sudovi
i o
Neki učenici vole logiku. Neki učenici ne vole logiku.
Oba subkontrarna mogu biti istinita, ali ne mogu oba biti neistinita. Jedan od njih je uvijek istinit, a
ponekad su i oba.

Sudovi
a univerzalno-afirmativni
i partikularno – afirmativni
e univerzalno-negativni
o partikularno-negativni
Zaključak je oblik misli, misao o dva ili više sudova od kojih jedan slijedi iz jednog ili više njih.
Zaključivanje je misaoni proces kojim izvodimo jedan sud iz drugog ili više njih.
Premisa je sud od kojih zaključivanje polazi.
Konkluzija je zaključni sud, slijedi iz premisa.
Zaključak je valjan kada konkluzija doista slijedi iz premisa.

Posredan zaključak-jedan sud se izvodi iz najmanje dva druga.

1)Deduktivni zaključak-iz općenitih premisa izvodi se posebna (manje općenita) konkluzija, konkluzija
nužno slijedi. (svi pjesnici su osjećajni, svi liričari su pjesnici-svi liričari su osjećajni)
2)Induktivni zaključak-iz posebnih (manje općenitih) premisa izvodi se općenita konkluzija, ne slijedi
nužno. (Ive i Frane su dobri pjevači, Ive i Frane su Dalmatinci-Svi Dalmatinci su dobri pjevači)
3)Analogijski zaključak-iz posebnih premisa izvodi se posebna konkluzija.
(Svi hrvati su dobri i govore hrvatski, Edu je dobar i govori hrvatski-Edu je Hrvat)

Neposredan zaključak –ima samo jednu premisu i konkluziju

1)Po logičkom kvadratu
-po kontrarnosti (ako je jedan sud istinit, drugi je nužno neistinit; iz neistinitosti jednog ne možemo
ništa zaključiti o drugom) a > e
-po kontradiktornosti (ako je jedan istinit onda je drugi neistinit) a > o, e > i
-po subkontrarnosti (ako je jedan neistinit, drugi je istinit; ako je jedan istinit o drugom ne možemo
zaključiti) i > o
-po subalternaciji ( istinit subalternirajući onda je istinit subalternirani; neistinit subalternirani onda je
neistinit subaternirajući; neistiniti subalternirajući za drugi ne znamo; istiniti subalternirani za drugi
ne znamo) a > i, e > o
2)Po konverziji(obratu)
-subjekt i predikat premise sadržani su i u konkluziji
-kvalitet suda je uvijek isti, a kvantitet se nekad mijenja a nekada ne
-čista konverzija-kvalitet se ne mijenja i > i, e > e
-nečista konverzija-kvantitet se mijenja a > i
3)Po ekvipolenciji(istoznačnosti)
-iz jednog suda izvodimo drugi sa istim subjektom , ali kontradiktornim predikatom
-kvalitet konkluzije se mijenja, kvantitet ostaje isti
a > e, i > o, e > a, o > i
Nijedan profesor nije omiljen. Dakle, svi profesori se neomiljeni. S e P : : S a Ne-P
4)Po kontrapoziciji(preokretanju)
-subjekt premise postaje predikatom konkluzije, a pojam kontradiktoran predikatu premise postaje
subjektom konkluzije
-prve se vrši ekvipolencija pa konverzija
Svi umjetnici su talentirani. Dakle, nitko netalentiran nije umjetnik. S a P : : Ne-P e S
Neki učenici nisu savjesni. Dakle, neki nesvjesni su učenici. S o P : : Ne-P i S
Nijedan profesor nije omiljen. Neki neomiljeni su profesori. S e P : : Ne-P i S
Deduktivan posredan zaključak
Silogizam-zaključak od tri suda i tri pojma
Subjekt konkluzije (S) – manji pojam (terminus minor)
Predikat konkluzije (P) – veći pojam (terminus major)
Krajnji pojmovi (termini extremi) – manji i veći pojam
Srednji pojam (M, terminus medius) – nalazi se u obje premise ali ne i u konkluziji, on ima funkciju
veze između krajnjih pojmova
Veća, prva, gornja premisa (propositio maior) – uz srednji pojam sadrži veći pojam
Manje, druga, donja premisa (propositio minor) – uz srednji pojam sadrži manji pojam

Figure kategoričkog silogizma – smještaj srednjeg pojma, četiri načina.

Opća shema:
Svi M su P MP PM MP PM
Svi S su M SM SM MS MS
dakle, Svi S su P SP S P SP SP

Modusi kategoričkog silogizma – podjela prema kvalitetu i kvantitetu

-bar jedna premisa mora biti afirmativna
-bar jedna premisa mora biti univerzalna
-ako je prva partikularna, druga ne smije biti negativna
-iz dvije afirmativne premise, slijedi afirmativna konkluzija
-konkluzija nije moguća ako su dvije premise ili partikularne ili negativne
-ako je jedna premisa negativna i konkluzija je negativna (povodi se za negativnom)
-ako je jedna premisa partikularna i konkluzija je partikularna (povodi se za partikularnom)
-postoje još i pravila za pojedine silogističke figure

4 Figure:
I) 4 modusa - Barbara, Celarent, Darii, Ferio
II) 4 modusa - Cesare, Camestres, Festino, Baroco
III) 6 modusa- Darapti, Datisi, Disamis, Felapton, Ferison, Bocardo
IV) 5 modusa- Bramantip, Camenes, Dimaris, Fesapo, Fresison

Aksiomi silogizma:
Štogod vrijedi o svima, vrijedi i o pojedinima i o ponekima.
Štogod ne vrijedi ni o jednom ne vrijedi ni o pojedinima ni o ponekima.
-za dio klase vrijedi ono što vrijedi i za čitavu klasu
Oznaka oznake je oznaka same stvari, ono što proturječi oznaci proturječi i stvari.
-aksiom je činjenica koju ne treba dokazivati

Svođenje svih modusa na modus prve grupe

-modusi se svode na moduse koji imaju isto početno slovo kao neki modus u prvoj figuri
-da se dobije modus prve figure mora se izvršiti ili čista konverzija(s) ili nečist konverzija(p) ili zamjena
mjesta premisa(m)

Polisilogizam je niz od dva ili više silogizama u kojem je konkluzija prvog silogizam jedna od premisa
drugog, konkluzija drugog jedna od premisa trećeg…
Silogizam u kojem je prešućena jedna od premisa ili konkluzija nazivamo skraćeni silogizam ili
entimem.
Polisilogizam u kojem su izostavljene konkluzije i sve veće ili manje premise nazivamo sorit.
Hipotetički silogizam
Ako A jest B, onda C jest D
Ako C jest D, onda E jest F
dakle, Ako A jest B, onda E jest F

Hipotetičko-kategorički silogizam
Modus ponendo ponens
Ako A jest B, onda C jest D
A jest B
dakle, C jest D

Modus tollendo tollens

Ako A jest B, onda C jest D
C nije D
dakle, A nije B

Disjunktivni silogizam
A jest ili B ili M
M jest ili C ili D
dakle, A jest ili B ili C ili D

Disjunktivno-kategorički silogizam
Modus ponendo tollens
A jest ili B ili C
A jest B
dakle, A nije C

Modus tollendo ponens

A jest ili B ili C
A nije B
dakle, A jest C

Induktivan posredan zaključak

-zaključak od pojedinačnog i posebnog ka općem
-ono što vrijedi za niz pojedinačnih slučajeva jedna vrste vrijedi za sve slučajeve te vrste
- iz posebnih (manje općenitih) premisa izvodi se općenita konkluzija
Potpuna indukcija
-općenita konkluzija se izvodi na osnovi premisa u kojima su spomenuti svi pojedini predmeti te
klase
-konkluzija nužno slijedi
S1 je P S1 nije P
S2 je P S2 nije P
Sn je P Sn nije P
S1,S2,Sn su svi S S1,S2,Sn su svi P
dakle, Svi S su P dakle, Nijedan S nije P
Nepotpuna indukcija
-izvodimo konkluziju o čitavoj klasi predmet, na osnovi premisa koje nešto tvrde samo o pojedinim
članovima
-ne mora nužno slijediti

S1 je P S1 nije P
S2 je P S2 nije P
Sn je P Sn nije P
S1,S2,Sn su neki S S1,S2,Sn su neki P
dakle, Svi S su P dakle, Nijedan S nije P

Nepotpuna indukcija
-proizvoljno izabrani pojedinačni slučajevi
popularna indukcija-indukcija putem jednostavnog nabrajanja
znanstvena indukcija-specijalno odabrani slučajevi

Analogijski posredan zaključak

- iz posebnih premisa izvodi se posebna konkluzija
-od sličnost dvaju predmeta u nekim svojstvima zaključujemo na njihovu sličnost o nekim drugim
svojstvima

M je P
S je sličan M
dakle, S je P
a