Psihologija djetinjstva i

adolescencije:

1. Teorije
i istraživanja
čovjekova razvoja

dariovucenovi@hrstud.hr
  UVOD

 Razvojna psihologija – interdisciplinarna i

primijenjena znanost
 Pristup cjeloživotnog razvoja:
 Povijesni temelji razvojnih teorija

Sadržaj:  Istraživanje razvoja

 Opći nacrti istraživanja
 Nacrti za istraživanje razvoja
 Etički aspekti istraživanja razvoja

 ZAKLJUČAK
 LITERATURA
 Uvod:
Razvojna psihologija traži odgovore na brojna važna pitanja:

 Npr. koja obilježja ljudi dijele, a koja ih čine jedinstvenima?

 Kako se razvijaju tjelesne i umne sposobnosti, osobine i interesi?
 Što utječe na zadržavanje određenih osobina, a što potiče promjene?
 Na koji način povijesni i kulturalni utjecaju oblikuju pojedince?
 Kako vrijeme pojave određenih događaja utječe na razvoj?
 Koji faktori određuju kvalitetu i duljinu života?
Razvojna psihologija – interdisciplinarna i
primijenjena znanost

Hipoteze + rezultati istraživanja = teorija

 Znanstvene teorije u psihologiji objašnjavaju i predviđaju

ljudsko ponašanje.
 Teorije nam pomažu organizirati i planirati opažanja i daju
smisao opaženom.
 Teorije pružaju osnovu za praktične akcije, intervencije i
tretmane.
 Teorija nije puko mišljenje i vjerovanje, ona mora imati
znanstvenu potvrdu!
Razvojna psihologija – interdisciplinarna i
primijenjena znanost

 U razvojnoj psihologiju postoje brojne teorije, no još su

brojniji načini klasificiranja (kategoriziranja) tih teorija.
 Mi ćemo o za potrebe ovog kolegija teorije razlikovati s
obzirom na tri ključna istraživačka pitanja koja smo
spominjali na Uvodu u razvojnu psihologiju.
 Ima li netko ideju koja bi to pitanja bila?
Razvojna psihologija – interdisciplinarna i
primijenjena znanost

1. Je li tijek razvoja kontinuiran ili diskontinuiran

proces?
2. Postoji li jedan razvojni put koji je karakterističan
za sve pojedince ili svatko prolazi neku svoju
varijantu razvoja?
3. Što je važnije u određivanju konačnih ishoda
razvoja – geni ili okolina?
Razvojna psihologija – interdisciplinarna i
primijenjena znanost

Je li tijek razvoja kontinuiran ili diskontinuiran proces?

 Mogli bi to pitanje postaviti i ovako: kako se razlikuju djeca,
adolescenti i odrasli?
 Jesu li razlike kvalitativne ili kvantitativne? Jesu li razlike u
količini ili složenosti?
 Npr. kako se razlikuju po mišljenju – da li se ono samo
povećava (kvantiteta) ili mijenja po strukturi (kvaliteta)?
 Kontinuitet – jedinstven proces postupnog povećavanja istih
sposobnosti
 Diskontinuitet – promjene se javljaju u određenim
vremenskim periodima, nastaju nove sposobnosti (stadiji
razvoja).
Razvojna psihologija – interdisciplinarna i
primijenjena znanost

Postoji li jedan ili mnogo različitih razvojnih puteva?

 Pristalice diskontinuiteta (teorije stadija razvoja) smatraju
kako postoji samo 1 put, odnosno slijed razvoja.
 Međutim, ljudi žive u različitim uvjetima stoga je to
stajalište nepraktično i ne uključuje kontekstualne faktore.
 Okolina dosta utječe na kognitivni, emocionalni i socijalni
razvoj.
 Proučavanje okolinskih faktora omogućilo je istraživanje
razlika u razvoju.
Razvojna psihologija – interdisciplinarna i
primijenjena znanost

Je li važnija urođena priroda ili odgoj i okolina?

 Danas većina teorija zaključuje kako je oboje važno, samo
se razlikuju po udjelima koje im pridaju!
 Neke teorije smatraju kako ono što je stabilno dugujemo
prvenstveno genima, a promjene su odraz utjecaja okoline.
 Zagovaratelji okolinskog pristupa ističu važnost ranih
iskustava, koje je teško nadoknaditi kasnije u razvoju.
Pristup cjeloživotnog razvoja:

 Pristup cjeloživotnog razvoja nudi kompleksnu sliku

promjena i čimbenika koji do njih dovode.
 Bazira se na 4 glavne pretpostavke:
 Razvoj je cjeloživotni proces
 Razvoj je višedimenzionalan i višesmjeran proces
 Razvoj je vrlo plastičan proces
 Razvoj je uklopljen u kontekst
Pristup cjeloživotnog razvoja:

Razvoj je cjeloživotni proces:

 Svako životno razdoblje je važno, niti jedno nije nevažno
 Svako može utjecati na kvalitetu života u budućnosti
 U svakom razdoblju događaju se promjene na tjelesnom,
kognitivnom i socioemocionalnom planu- neki bi dodali i dimenziju
duhovnosti
 Svako razdoblje ima svoje izazove, koji rezultiraju (ne)uspješnom
prilagodbom.
 Pristup cjeloživotnog razvoja:

Razvoj je višedimenzionalan i višesmjeran proces:

 Višedimenzionalno: različita područja razvoja (tjelesno,
kognitivno, emocionalno i socijalno), više faktora (biološki,
socijalni, psihološki)
 Višesmjerno: različiti ishodi tijekom razvoja – nekada idemo
u smjeru poboljšanja i jačanja, nekada dolazi do pogoršanja i
slabljenja.
 Zato nekad čujemo kako su starije osobe kao djeca – smjer
razvoja se okreće u smjeru slabljenja i gubitka neovisnosti.
 No, velike su psihološke razlike između djece i starijih osoba
(dimenzije)!
 Pristup cjeloživotnog razvoja:

Razvoj je vrlo plastičan proces:

 Promjena je moguća tijekom čitavog života i upravo o fleksibilnosti (mišljenja, crta
ličnosti) uvelike ovisi zadovoljstvo životom.
 S dobi, mišljenje postaje fleksibilnije, a pomnim odabirom aktivnosti možemo ga
takvim održati i u starosti.
 Izloženost raznolikim iskustvima povećava sposobnost za prilagodbu i promjenu.
 Npr. studirati se može nakon srednje škole, ali i odrasloj dobi.
 Ipak, s dobi opadaju mogućnosti za promjenom, ali postepeno!
Pristup cjeloživotnog razvoja:

Razvoj je uklopljen u kontekst:

 Neki utjecaji iz okoline vežu za uz dob pojedinca (npr. vrtić,
učenje jezika, pubertet ili menopauza).
 Utjecaj dobi je najsnažniji u djetinjstvu i adolescenciji jer su
biološke promjene brze, a osoba ima manje autonomije nego u
odrasloj dobi.
 Razvoj je povezan i s povijesnim razdobljem (tzv. utjecaj
kohorte, grupe), kao što je npr. holokaust, Domovinski rat,
Svjetska ekonomska kriza, otkriće zlata itd.
 Na individualnoj razini, povezan je sa neuobičajenim
iskustvima (bolest, poplava, terorizam, putovanja itd.).
Povijesni temelji razvojnih
teorija:
 Značajna imena su: John Locke, Jean Jacques Rousseau, Charles
Darwin, Stanley Hall, Arnold Gesell, Alfred Binet i Theodore
Simon.
 Spominjali smo ih u prošlom semestru, tako da nećemo ponovno!
Više o njima u udžbeniku!

 Sljedeća generacija: Sigmund Freud, Erik Erikson, Watson i

Skinner, Albert Bandura, Jean Piaget, Lorenz i Tinbergen, John
Bowlby, Lav Vigotski i Urie Bronfenbrenner.
 Njih ćemo se kratko prisjetiti prije nastavka!
 Sigmund Freud:
PSIHOANALITIČKA TEORIJA – TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA:
 Freud, iako po struci psihijatar, učinio je za psihologiju više od većine psihologa!
 Njegova teorija baza je za razumijevanje kliničke, ali i razvojne psihologije!
 3 dijela ličnosti (id, edo i superego) koja su stalno u nesvjesnom konfliktu.
 Odnos među njima uvelike određuje ličnost pojedinca.
 Možemo biti svjesni tjeskobe – koja je obično simptom borbe urođenih nagona i društvenih
očekivanja ili odgojnih zahtjeva.
 Kako bi se osoba uspješno nosila s tjeskobom, razvija obrambene mehanizme.
 Njihovo razumijevanje važno je za psihoterapiju!
 Psihoseksualni razvoj odvija se kroz 5 faza u kojoj djeluju seksualni i destruktivni impulsi.
 Erik Erikson:

PSIHOANALITIČKA TEORIJA – TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA

 Unaprijedio Freuda u smislu da veći naglasak stavlja na svjesno, na EGO
 Proširio faze razvoja pa tako ima ukupno 8 faza, od rođenja do smrti.
 Svaka faza obilježena je krizom, a uspješno rješavanje razvija određene vrline.
 Freud je bio težak za znanstvenu provjeru, Erikson uvodi kliničke metode istraživanja
privrženosti, agresije, morala itd.
 I dalje je to teško za empirijsku provjeru, pa su više zastupljeni u kliničkoj nego u razvojnoj
psihologiji.
 Važni su za preventivno djelovanje – npr. savjeti o odgoju djece.
Jwatson i Skinner:

BIHEVIORIZAM:
 Budući je Freud bio toliko neodređen i težak za znanstveno proučavanje,
počele su jačati struje koje su smatrale da treba proučavati samo ono što je
vidljivo i moguće opažati.
 Watson je na ljudima (djeci) proučavao ono što je Pavlov otkrio o
klasičnom uvjetovanju – uvjetovanje ponašanja, emocija…
 Skinner je razvio teoriju operantnog uvjetovanja: učenje koje se bazira
na posljedicama ponašanja.
 Djelomično se i danas koriste njihove postavke, npr. KBT.
 Albert Bandura:

TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA:

 Stvorena je na principima biheviorizma, ali je nastojala objasniti kako ljudi uče
ponašanja, naročito socijalna.
 Uvodi pojmove imitacije, učenja po modelu, učenja opažanjem.
 Poželjna i nepoželjna ponašanja stječu se promatranjem drugih osoba.
 Novije verzije nastoje uključiti kognitivne komponente.
 Povratne informacije iz okoline razvijaju naše standarde i osjećaj samoefikasnosti.
 Korisna teorija za intervencije modifikacije ponašanja.
Jean Piaget:
KOGNITIVNO-RAZVOJNA TEORIJA:
 Piaget nije vjerovao u principe biheviorizma, niti puko
učenje opažanjem.
 Smatrao je da djeca uče aktivno, istražujući svijet.
 Njegova teorija uključuje 4 kvalitativno različita stadija.
 Piaget je značajan i zašto je razvio posebne istraživačke
metode (opažanja, uvođenje igračaka i objekata, intervjui –
kako djeca misle).
 Zamjeraju mu što je podcijenio sposobnosti dojenčadi, a
isto tako i moć poduke od strane odraslih (djeca ne mogu
sva naučiti sama).
Lorenz i Tinbergen:

ETOLOŠKI PRISTUP – EVOLUCIJSKA RAZVOJNA PSIHOLOGIJA:

 Etologe zanima adaptivna vrijednost ponašanja – kako doprinose
opstanku pojedinca i vrste.
 Korijene vuče iz Darwinovog znanstvenog opusa.
 Proučavali su ponašanja životinja u njihovom prirodnom okruženju.
 Poznati po isticanju važnosti utiskivanja (životinjska verzija rane
privrženosti) te kritičnih (osjetljivih) perioda u razvoju.
John Bowlby:

 Nastavak etološke (evolucijske) teorije, koju je Bowlby

primijenio na ljude.
 Evolucijsko značenje plača i smijeha kod djeteta.
 Važnost privrženosti – duboke emocionalne veze.
 Zajedničke potrebe i sposobnosti ljudi imaju adaptivnu
vrijednost.
 Iako etolozi kreću sa biološkim osnovama ponašanja, zanima
ih i proces učenja te selekcije ponašanja, preživljavanje,
reprodukcija itd.
 Lav Vigotski:

SOCIO-KULTURALNA TEORIJA:
 Uspoređuje razvoj u različitim kulturnim kontekstima i
uvjetima.
 Istražuje koja iskustva doprinose kulturalnim razlikama u
ponašanju.
 Učenje se odvija kroz socijalne interakcije, tako se prenose
znanja, stavovi, običaji, vrijednosti i vještine društva.
 Smatrao je kako unutarnji govor oblikuje misli i ponašanja, a
kasnije i osobnost.
 Za razliku od Piageta, ne smatra da bi djeca sama trebala učiti i
otkrivati svijet, već uz pomoć starijih/odraslih – ZONA
PROKSIMALNOG RAZVOJA.
 Urie Bronfenbrenner:

EKOLOŠKA TEORIJA:
 Detaljnije u kolegiju Razvoj u društvenom kontekstu.
 Čovjek se razvija u središtu kompleksnih odnosa između njegovih okolina.
 Okoline su povezane strukture koje utječu na svakodnevni život.
 MIKRO, MEZO, EZGO, MAKRO i KRONOSUSTAV.
 Od bliže (neposredne) okoline ka široj društvenoj i povijesnoj.
Istraživanje razvoja:

 Svaka znanost mora imati svoje istraživačke metode.

 Istraživačke metode su specifične aktivnosti u kojima sudjeluju ispitanici.
 Istraživanja se razlikuju po svojim metodama, ali i po nacrtima – to su
opći planovi istraživanja koji omogućuju provjeru hipoteza.
 Čak i psiholozi koji se nikada neće baviti istraživanjima moraju znati
osnove metodologije kako bi mogli kritički promišljati o tuđim
istraživanjima!
 Tako učimo uočavati valjane rezultate od lažnih vijesti!
 Istraživanje razvoja:

 U idealnim uvjetima, istraživači i praktičari djeluju zajedno u

svojoj zajednici!
 Praktičari mogu istraživačima, na temelju svoga iskustva u
kontaktu s ljudima, dati ideju o predmetu istraživanja.
 Istraživači praktičarima pružaju najnovije statističke i
znanstvene podatke, primjerice o učinkovitosti određenih
tretmana, povezanosti varijabli itd.
 Ta suradnja nije moguća ako praktičari ne poznaju osnove
istraživanja razvoja.
Istraživanje razvoja:

 Uobičajene metode istraživanja uključuju: sustavno opažanje,

samoizvještaje (upitnici i intervjui), kliničke studije i studije
slučaja.

 Sustavno opažanje možemo odabrati raditi u prirodnim

(naturalističko opažanje) ili kontroliranim uvjetima
(strukturirana, laboratorijska opažanja).
 Metode unutar opažanja razlikuju se, neki bilježe slijed pojave
određenog ponašanja a neki koriste check liste itd.
 Istraživanje razvoja:
 Samoizvještaji – od ispitanika tražimo informacije koje se tiču
njihove percepcije, mišljenja, sposobnosti, osjećaja, stavova,
vjerovanja ili iskustava.
 Klinički intervju – stil razgovora u kojima otkrivamo tuđi način
razmišljanja.
 Njegova prednost je što u relativno kratko vremena dobijemo
jako puno informacija, osoba može koristiti svoj uobičajeni stil
govora i komunikacije.
 On je dosta nestrukturiran, pa ako želimo nešto manje
fleksibilno, koristimo strukturirani intervju – unaprijed određena
pitanja i slijed pitanja.
 Tako možemo uspoređivati odgovore različitih ispitanika.
 Istraživanje razvoja:
 Klinička metoda ili studija slučaja proizišla je iz psihoanalize.
 Tu metodu koristimo kada želimo razumjeti životnu povijest točno određenog
pojedinca.
 Cilj je dobiti što potpuniju sliku kako određena osoba funkcionira u svim životnim
područjima te o iskustvima koja su dovela do toga.
 Nije prikladna za istraživanje prosječnih osoba, nego za iznimne osobe (u
pozitivnom ili negativnom smislu.
 Međutim, mogućnost generalizacije je slaba do nikakva.
Opći nacrti istraživanja:
 Korelacijski nacrt – podatke prikupljamo ne mijenjajući iskustva
sudionika (kao što je slučaj kod eksperimenta).
 Mjerimo trenutno (prirodno) stanje, tražimo povezanost između
nekoliko različitih karakteristika sudionika.
 Npr. odgojni stil i inteligencija/depresivnost/anksioznost/EI
 Ne daju odgovore na pitanja u uzročno-posljedičnoj vezi.
 Ne možemo uvijek predvidjeti medijatorske/moderatorske varijable.
 Mjera – koeficijent korelacije.
Opći nacrti istraživanja:

 Eksperimentalni nacrt - jedini omogućuje uzročno-

posljedično zaključivanje, iako nije bez mane!
 Ispitanike po određenom kriteriju raspodijelimo u 2 skupine:
kontrolna i eksperimentalna.
 Nezavisna varijabla – ona koja uzrokuje promjene u
zavisnoj.
 Zavisna varijabla – ona koja se mijenja pod utjecajem
nezavisne; nju mijenjamo i kontroliramo.
 Nakon intervencije, uspoređujemo rezultate na zavisnoj
varijabli.
Opći nacrti istraživanja:
Opći nacrti istraživanja:
Opći nacrti istraživanja:
Opći nacrti istraživanja:
 U eksperimentalnim istraživanjima istraživači moraju
poduzeti posebne mjere opreza kako bi kontrolirali ostale
varijable koje bi mogle narušiti valjanost i pouzdanost
rezultata.

 Postoji varijanta eksperimenta u prirodnim uvjetima, kao

što je vrtić ili škola.

 Manja kontrola, ali su rezultati realniji prikaz

svakodnevnog života.
Opći nacrti istraživanja:

 Najčešće se ispitanici raspoređuju

metodom slučajnog odabira – novčić,
izvlačenje nasumičnih brojeva,
kompjuterski…

 Ili se nastoje posve ujednačiti grupe – po

spolu, dobi, strukturi…
Nacrti za istraživanje
razvoja:

 Istraživanja razvoja osim nacrta

moraju uključivati mjerenja u
različitoj dobi, odnosno ponovljena
mjerenja.

 Dvije su glavne strategije

istraživanja, a zajedničke su im
dobne usporedbe ispitanika.
Nacrti za istraživanje razvoja:

LONGITUDINALNI NACRT
 Skupinu istih sudionika proučavamo više puta u različitoj
dobi i bilježimo razvojne promjene.
 Od nekoliko mjeseci (npr. dojenčad) do nekoliko godina
razmaka.
 Pruža informacije o općem i individualnom razvoju.
 Pruža uvid u odnos ranih i kasnih događaja i ponašanja.
Nacrti za istraživanje razvoja:

LONGITUDINALNI NACRT
 Npr. možemo mjeriti stabilnost crta ličnosti
 No, veliko je osipanje ispitanika tijekom vremena – seljenje,
smrt, odustajanje.
 Uzorak prestaje biti reprezentativan kao na 1. mjerenju.
 Ispitanici mogu biti uvježbani (ako ispitujemo IQ).
 Učinak kohorte – povijesnog vremena, obilježja generacije
 Konačno, sve skupa jako je – skupo!
Nacrti za istraživanje razvoja:

TRANSVERZALNI NACRT
 Vremenska i novčana ušteda
 Skupine ljudi različite dobi proučavamo u istoj vremenskoj
točki.
 Dobro mogu pratiti i opisati dobne promjene, nema opasnosti
od osipanja i uvježbavanja.
 Ali, na razini pojedinca nemamo nikakav uvid u to kako se s
vremenom razvija, samo znamo razlike između grupa prema
dobi.
 Također se može javiti učinak kohorte – u svakoj ili samo
nekoj od grupa.
Nacrti za istraživanje razvoja:

 Kompromisno rješenje je kombinirani

LONGITUDINALNO SEKVENCIJALNI nacrt, koji
kombinira prednosti oba modela te eliminira većinu
nedostatak.
 Dakle, nekoliko grupa različite dobi ispitujemo u nekoliko
različitih vremenskih točaka.
 Time možemo pratiti učinke dobi, učinke kohorte, ali i
individualne razlike ljudi koji su rođeni iste godine.
 Ali, rijetko se koristi jer je dug, kompliciran, skup…
Etički aspekti istraživanja razvoja:

 Istraživanja s djecom i maloljetnicima su posebno

osjetljiva, o tome smo već govorili.
 Glavne dileme tiču se pitanja obmane (koliko je etično
obmanuti djecu i ne reći im cilj istraživanja, a opet ako im
kažemo onda se neće ponašati prirodno).
 Nekada roditelji daju pristanak, dok dijete samo ne
razumije cilj i svrhu istraživanja ili intervencije.
 Nekada će pristati sudjelovati samo zbog straha od
izoliranosti i usamljenosti zbog neuključivanja.
Etički aspekti istraživanja razvoja:

 Djeca koja još uvijek nemaju razvijene sve kognitivne

vještine teže razumiju cilj, svrhu i posljedice sudjelovanja u
istraživanjima.

 Pitanje jesu li sposobna sama donositi odluke i možemo li od

njih uopće dobiti dobrovoljnost.

 Nije dovoljno dobiti pristanak od roditelja, iako se njima

može pokriti pravna odgovornost, no ostaju moralne i
profesionalne dileme!
Etički aspekti istraživanja razvoja:

 Svako istraživanje koje uključuje djecu kao ispitanike

trebalo bi proći strogo etičko povjerenstvo.

 Ta povjerenstva procjenjuju omjer potencijalne dobrobiti i

štete po sudionike.
 ZAKLJUČAK:

 Razvojna psihologija posvećena je istraživanju stalnosti i promjena u čovjekovu

životnom vijeku.

 Istraživači koji se njome bave postavljaju različita pitanja, ali svi imaju zajedničke
ciljeve, a to je utvrditi koji i na koji način različiti faktori utječu na čovjekov razvoj od
rođenja do smrti.
 Svako od ranije navedenih pitanja ima svoju
praktičnu (primijenjenu) svrhu, a to je da učine
čovjekov život boljim.

 To nije moguće bez suradnje sa stručnjacima iz ZAKLJUČAK:

drugih područja (medicina, pedagogija, socijalna
skrb…).
 Literatura:

Berk, L. (2007). Psihologija cjeloživotnog razvoja.

Jastrebarsko: Naklada Slap
Poglavlje 1: Povijest, teorije i strategije istraživanja