Naučni tekst se može definisati kao oblik argumentacijske proze koja ima svoje moduse i pravila, svoje žanrove i vrste. Po opštoj klasifikaciji tekstovi koji obrađuju znanstvene probleme dijele se na znanstvene i stručne. Katkad se upotrebljava i pojam znanstveno-stručni radovi. To su prije svega oblici poput enciklopedija, leksikona, rječnika, udžbenika i bibliografija, koji su utemeljeni na postojećem znanju, ali zahtijevaju ogroman naučni trud. Znanstveni i stručni radovi mogu biti akademski ako su nastali za potrebe sticanja akademskih i stručnih naziva. Tako možemo izdvojiti tri osnovne vrste znanstvene proze: znanstvene, stručne i akademske radove. • Znanstveni radovi:
• Izvorni znanstveni članak
• Prethodno saopštenje • Pregledni članak • Monografija • Projekat (studija) (engl. original scientific paper, njem. Wissenschaftlicher Originalbeitrag) sadrži originalan doprinos problematici, bilo da je riječ o novoj temi bilo novome pogledu na problematiku, novoj metodologiji, eksperimentu ili tehničkome otkriću. Izvorni znanstveni rad, da bi bio tako tretiran, treba da bude objavljen u primarnim znanstvenim publikacijama ili onima koje imaju taj status, što je kodificirano posebnim Pravilnikom o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodno priznatom recenzijom te s njima po vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija. U takvim publikacijama članak prolazi kroz proces recenziranja u kojem se provjerava i ocjenjuje njegova sadržajna i formalna izvrsnost. Tako i taj primjer pokazuje da je znanost društvena institucija u sklopu znanstvene zajednice koja na propisani način ocjenjuje, prosuđuje i kontroliše naučni rad. (engl. provisional communication ili preliminary note, njem. Vorlaufige Mitteilung) kratka je bilješka – prvo obaviještenje o početku istraživanja. Sadrži bitne informacije, ali ne i cjelokupnu argumentaciju. (engl. review article/paper, njem. Ubersichtarbeit) obimniji je znanstveni tekst između 10 i 49 kartica u kojem se daje uvid u problematiku, raspravlja o prethodnim istraživanjima i daje predlog novim pristupima ili rješenjima problema. Naročito je koristan u novim područjima istraživanja te u nastavnoj djelatnosti jer donosi jednostavan, kritički i sažet prikaz građe. Kao žanr vrlo je pogodan za diplomski i magistarski rad. Svaki od tri navedena tipa teksta, ako je bio predstavljen na naučnom skupu pa objavljen u zborniku radova sa skupa, može biti kategorisan u posebnu grupu izlaganja sa naučnog skupa (engl. conference paper, njem. Tagungsbeitrag). (engl. monograph, njem. Monographie) opsežna je rasprava o užem predmetu ili problemu u obliku kraće knjige ili dužeg članka koja temeljno dokumentuje dosadašnja istraživanja i daje iscrpnu analizu odabrane teme. Dominantna je vrsta naučnog teksta u 19. vijeku. Danas je zamijenjena efikasnijim oblikom – zbornikom znanstvenih radova, u kojem grupa autora, okupljena oko ideje urednika, obrađuje odabranu temu ili problem. Piše se za znanstvenu i stručnu publiku. Čest je oblik u klasičnim magistarskim tezama i doktorskim disertacijama u humanistici. (engl. scientific project/study, njem. wissenschaftliches Projekt/wissenschaftliche Studie) poseban je žanr znanstvenog, najčešće kolektivnog rada koji nosilac projekta (vlada, ministarstvo, investitori) povjerava specijalizovanim institucijama da se obavi pod znanstvenim nadzorom onih koji vode istraživanja. Sastoji se od predloga projekta, rada na projektu i izvještaja, koji se ubraja u stručne radove. Predlog projekta sadrži podatke o vrsti istraživanja (fundamentalno, primijenjeno, razvojno), o glavnom i ostalim istraživačima, o stepenu spoznaja na istraživačkom području, o dinamici rada, ciljevima, očekivanom doprinosu, mogućim korisnicima i sl. Rezultati projekta objavljuju se u zbornicima radova ako je riječ o „neusmjerenim“ fundamentalnim istraživanjima ili nalaze primjenu u praksi ako je riječ o „usmjerenim“ fundamentalnim istraživanjima, primijenjenim ili razvojnim istraživanjima. Znanstvenom radu pripadaju određeni oblici i aspekti rada na enciklopedijama, leksikonima, rječnicima, udžbenicima i bibliografijama. Stručni članak Recenzija Prikaz Izvještaj Knjiga (engl. professional article/paper, njem. fachlicher Beitrag) ne sadrži nove spoznaje, nego na pregledan i informativan način sažima postojeća znanja o temi, problemu ili području radi širenja već poznatih spoznaja ili njihove primjene u praksi. Objavljuje se u stručnim časopisima. (engl. peer review, njem. redaktionsinternes Gutachten, danas u upotrebi anglicizam) jeste odgovorna kritička ocjena znanstvenoga, stručnoga ili akademskoga rada i njegovog doprinosa znanstvenomu području, odnosno struci. Piše se kao mišljenje o vrijednosti rukopisa za objavljivanje. Termin i praksu peer review uveo je Henry Oldenburg, osnivački urednik najstarijega redovnog znanstvenog časopisa Philosophical Transactions of the Royal Society, koji uz kraći prekid izlazi u Londonu od 1665. engl. review, njem. Rezension) u širem je smislu opis i ocjena informacija i stanja na pojedinom znanstvenom području ili u struci. U užem smislu to je analitički i kritički osvrt na djelo (engl. book review), najčešće u određenoj vrsti časopisa. Za razliku od recenzije, koja se piše o neobjavljenome rukopisu, prikaz knjige piše se o objavljenome tekstu. U prvome se slučaju nedostaci mogu ukloniti, u drugome je sud konačan. Recenzije pišu osobe istoga ili višega znanstvenog zvanja, a prikaze knjiga svako ko je djelo pročitao. Osnovno je pravilo: važno je ocijeniti djelo (sadržaj, argumentaciju, dokumentaciju, stil), a ne izlagati svoje teorije o problematici kojom se prikazano djelo bavi. (engl. report, njem. Bericht) ima tri smisla: širi, uži i najuži. U širem smislu izvještaja su članci ili dijelovi članaka u kojima se raspravlja o rezultatima znanstvenoga rada. U užem smislu to je institucionalni žanr ocjene magistarskih i doktorskih radova radi sticanja akademskih stupnjeva i opis djelatnosti znanstvenika radi napredovanja u akademskim zvanjima. Tu pripadaju, npr. Izvještaj Komisije o temi doktorskog rada ili Izvještaj Komisije o izboru u zvanje docent. U najužem smislu izvještaj je poseban stručni rad u kojem se opisuje tok rada na istraživanju ili projektu. Takvi izvještaju pišu se po strogim pravilima u kojima se opisuje tok istraživanja i njegove faze, procjenjuju rezultati i iznose dokazi o uspješnosti ili problemima u istraživanju. Sve vrste izvještaja, svaka na svoj način, pokazuju, kao i svi ocjenjivački žanrovi, da je nauka društvena institucija i retorički poduhvat koji funkioniše po strogim pravilima i ritualima. engl. book, njem. Buch) po definiciji UNESCO-a jeste ukoričeni tekst naučnog, stručnog, umjetničkog ili drugog tipa koji je obimom veći od 49 kartica. Kartica teksta predstavlja 1800 znakova s razmacima. Temeljni je oblik stručne knjige udžbenik (engl. textbook, njem. Lehrbuch). Udžbenik je didaktičko-metodološki rad u kojem se na sistematičan i funkcionalan način izlaže nastavno gradivo iz predmeta ili struke propisano nastavnim planom i programom vaspitno-obrazovnih institucija. Ako udžbenik svojim sintezama ili primjerima izlazi iz okvira standardnih spoznaja, može se smatrati znanstveno-stručnim radom. Akademski (studentski) radovi izrađuju se tokom studija radi profesionalnog osposobljivanja i sticanja znanstvenih i stručnih naziva i akademskih stupnjeva. Zavise od organizacije studija, pa nijesu isti u svim zemljama ni u svim obrazovnim ustanovama Esej Referat Seminarski rad Diplomski rad Magistarski rad Doktorska disertacija (engl. essay, njem. Essay) najjednostavniji je oblik akademske proze, najčešće veličine od 2 do 5 kartica teksta. Pojam je vrlo širok i obuhvata različite oblike kratkog članka ili argumentacijske proze, često iz lične vizure. Eseji mogu biti književni, politički, novinski (kolumne), akademski i sl. Riječ dolazi od franc. essayer – pokušati, istražiti; essai – ogled, rasprava. Termin je uveo Michel de Montaigne u knjizi Essais (1580) opisujući svoje tekstove kao „pokušaje“ prenošenja misli u pisani oblik. Akademski se esej piše u sklopu nastavnoga procesa kao domaći ili ispitni zadatak. To je analiza predmeta ili mišljenje o temi. Osnovni se tekst, kao i kod svih akademskih radova, sastoji od tri dijela: • uvod • tijelo teksta (razrada teme) • zaključak Popularni je oblik argumentacijskoga eseja u SAD-u tzv. five paragraph essay (Esej od pet odlomaka). Složeniji je oblik argumentacijski esej od pet dijelova u kojem se osim navođenja dokaza u prilog vlastitoj tezi navode i pobijaju suprotna stajališta. (engl. paper, njem. Referat) oblik je akademskoga rada različite veličine, najčešće od 5 do 10 kartica, u kojem studenti obrađuju temu iz nastavnoga programa (npr. Ženski likovi u romanu Miroslava Krleže „Povratak Filipa Latinovicza“). Kao i svi akademski radovi, referat mora imati uvod, razradu teme, zaključak i literaturu. Cilj je referata pokazati razumijevanje problematike i naučiti svojim riječima uz pomoć stručne terminologije izložiti temu. Za razliku od seminarskoga rada u referatu se student ne osvrće na metodologiju. (engl. term paper/paper, njem. Seminararbeit) viši je oblik akademskoga rada, opsegom oko 15 kartica, u kojem studenti samostalno obrađuju temu po vlastitom izboru ili na sugestiju nastavnika. U seminarskom radu se proširuju znanja iz nastavnoga predmeta, student se upoznaje sa metodologijom znanstvenoga rada i savlađuje tehnologiju znanstvenoga pisma u strukturiranju teksta i služenju literaturom. Seminarski rad sadrži sve uobičajene dijelove akademskoga rada i po kvalitetu je srodan stručnom radu ili stručnom prikazu. (engl. diploma essay, njem. Diplomarbeit) stručni je rad koji studenti pod vođstvom mentora prijavljuju, izrađuju i nakon svih položenih ispita brane pred komisijom kao uslov za sticanje diplome i određenog akademskog i stručnog naziva. U bolonjskome modelu klasični je diplomski rad preimenovan i preinačen u završni rad. Diplomski rad u klasičnom sistemu obrazovanja je trebalo da pokaže samostalno rješavanje problema iz struke, da ukaže na originalnosti u obradi teme. Završni rad u bolonjskome sistemu treba da pokaže i ovladavanje propisanim znanjima iz struke za koju se obrazuje. Po starome programu opseg diplomskoga rada iznosio je između 20 i 40 kartica. Oblik, obim i način odbrane završnoga rada u bolonjskome sustavu nisu propisani: definiraju se u okviru fakulteta ili odsjeka. Završni rad sadrži sve uobičajene dijelove akademskoga rada: naslovnicu sa žanrovskom odrednicom „završni rad“, praznu stranicu (ocjena i potpisi ocjenjivača), sadržaj, osnovni tekst rada (uvod + razrada teme po poglavljima + zaključak), popis literature, popis priloga (slikovnih, grafičkih, zvučnih i sl.), sažetak i ključne riječi. (engl. M.A./M.S. thesis, njem. Ma gisterarbeit) u klasičnome je studiju viši oblik akademskoga rada. U bolonjskome sistemu magistarski je rad preimenovan i preinačen u diplomski rad. Klasični magistarski rad i bolonjski diplomski rad razlikuju se po stepenu znanstvenosti i postignutom nazivu. Magistarski rad ili magistarska teza u klasičnome sistemu idu u znanstveno-stručni rad; njima se postizao znanstveni naziv magistra nauka. Diplomski rad u bolonjskome sistemu je stručni rad; njime se postiže stručni naziv magistra struke. U klasičnoj magistarskoj tezi naglasak je na originalnome znanstvenom doprinosu bilo na području teme, bilo metode, bilo rezultata. U diplomskome radu po bolonjskome modelu treba pokazati stručnu kompetenciju i neke oblike samostalnoga rada. Obim magistarske teze u humanističkim i društvenim znanostima iznosio je između 80 i 120 kartica. (engl. dissertation, doctoral thesis, njem. Doktorarbeit) samostalan je naučni rad kojim se postiže naziv doktora nauka. To je najviši oblik akademske proze kojim se stiče kvalifikacija za naučni rad u području iz kojega se dodjeljuje doktorat nauka. Doktorska disertacija piše se po bolonjskome modelu u sklopu trogodišnjega poslijediplomskog studija. Oblik i obim disertacije u bolonjskome sistemu nijesu strogo propisani te se određuju u sklopu pojedinih studija. Struktura i dijelovi mogu varirati, zavisno od znanstvenog područja i teme. U doktorskoj disertaciji originalni su i tema i metodologija i rezultati. Disertacija je nov doprinos znanstvenoj spoznaji na određenome području i vrijedna je objavljivanja. Akademski radovi na osnovnim, master i specijalističkim studijama osposobljavaju studenete za naučni rad. Doktorat je priznanje te sposobnosti – licenca za ulazak u svijet nauke!!!