Muslimanske zemlje u kontekstu svjetskih demografskih i

emigrantskih trendova

Mentor: Studenti/ce:
Dr. sc. Amra Nuhanović, vanredni prof. Nejra Halilčević,
3/23-I/18
ISLAMSKI KONCEPT MIGRACIJA

 U Kur'anu se na 27 mjesta spominje pojam higrah (imigracija) i njegovi

derivati u značenju „napustiti“. Ovaj pojam se veoma često koristi da ozna či
pojavu bijega iz zemlje kojom upravljaju nemuslimani u islamske zajednice.
Imigracije su obilježile muslimanske zajednice od samoga početka.
 Kako bi izbjegli progone, Muhammed a.s., praćen sa nekolicinom svojih
sljedbenika, je napustio rodni grad Meku 622. godine i otišao u Jetrib, koji
poslije dobiva ime Medina. Ovo označava početak islamske ere, ere hidžre,
ere migracija.
 Dar al-Islam i Dar al-Harb

 Koristeći argumente bazirane na Kur'anu i Sunnetu,

muslimanski pravnici su podijelili svijet na dva dijela: Dar al-
Islam (zemlju islama) i Dar al-Harb (zemlju rata) ili Dar al-
kufr (zemlju nevjerstva). Dar al-Islam uklju čuje svu teritoriju
koja je pod kontrolom muslimana, bilo da su stanovnici
muslimani ili ne. Na drugoj strani fronta je Dar al-Harb koji
će prije ili kasnije postati pod autoritetom islama.
 U klasičnom islamskom pravu, dar al-Islam u teoriji
predstavlja jednu zemlju za sve muslimane. Nikakve granice
ne razdvajaju pojedine regije. Svaki musliman je dio
Ummeta, nacije muslimana, i on se može seliti gdje god želi
u okviru ovog teritorija.
 Islamski pravnici su izrazito suzdržani po pitanju emigracije
muslimana u dar al-harb. Ibn-Qudamah smatra da
muslimani koji žive u dar al-harb moraju imigrirati u dar al-
islam ako ne mogu praktikovati svoju vjeru. Izuzetak je za
one koji se ne mogu seliti zbog bolesti ili slabosti. Imigracija,
međutim, je uvijek preferirajuća.
GLOBALNE MIGRACIJE MUSLIMANSKOG
STANOVNIŠTVA

 Velik dio globalnih migracija i kretanja izbjeglica povezan je s državama sa

većinskim muslimanskim stanovništvom. Primjerice, od 2015. godine ve ćina
(65%) od 21,3 miliona izbjeglica širom svijeta bili su muslimani (uklju čuju ći
5,2 miliouna palestinskih izbjeglica). Gotovo 40% od 65,3 miliona
klasificiranih kao prisilno raseljeni (što uključuje i interno raseljene osobe)
ugostilo se na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi. Ne ra čunaju ći Palestince,
oko 54% registriranih izbjeglica bilo je iz 3 muslimanske zemlje - Sirije (4,9
miliona), Afganistana (2,7 miliona) i Somalije (1,1 miliona).
Migracija muslimana u Evropu nakon Drugog svjetskog rata bila je od
velike historijske važnosti, jer je predstavljala temelj promjene
koncepata u islamskoj normativnoj misli. Razvila je ono što je postalo
poznato kao obrnuta hidžra, odnosno neviđeni broj muslimana koji su se
dobrovoljno iseljavali iz muslimanskih zemalja u nemuslimanske zemlje.
Nakon Drugog svjetskog rata, uvođenjem Ujedinjenih naroda i
formiranjem muslimanskih manjinskih zajednica u zapadnoj Europi,
muslimanski politički, pravni i vjerski učenjaci postigli su novo
tumačenje miroljubivih odnosa između muslimanskog i nemuslimanskog
svijeta, odbacujući tradicionalna dihotomija dār al-Islām (prebivalište ili
zemlja islama) i dār al-Kufr (prebivalište ili zemlja nevjerice) kao
anahrona. To je otvorilo put islamskom prihvaćanju boravka,
naturalizacije i državljanstva muslimana u nemuslimanskim nacionalnim
državama pod određenim uvjetima (poput slobode vjeroispovijesti).
 DEMOGRAFSKI TRENDOVI U
MUSLIMANSKIM ZEMLJAMA

 Muslimani čine oko petine svjetske populacije - ili oko 1,6 milijardi ljudi. Oni
predstavljaju većinsko stanovništvo u oko 50 zemalja i teritorija grupiranih u Aziji
i Africi (vidi tabelu 1.). Muslimani su veoma raznoliki, razlikuju se prema rasi,
jeziku i stepenu svog vjerovanja. Neki muslimani žive u zemljama u kojima se
primjenjuje islamski vjerozakon, odnosno Šerijat (poput Saudijske Arabije i Irana),
dok drugi žive u zemljama sa sekularnim vladama (kao što su Tunis i Bangladeš).
 % Muslim Africa Asia Europe

90% or More Algeria Afghanistan Kosovo

Comoros Azerbaijan

Djibouti Bangladesh

Egypt Iran

Gambia Iraq

Libya Jordan

Mali Maldives

Mauritania Palestine

Mayotte Pakistan

Morocco Saudi Arabia

Niger Syria

Senegal Tajikistan

Somalia Turkey

Tunisia Turkmenistan

Uzbekistan

Western Sahara

Yemen

70% – 89% Guinea Bahrain Albania

Sierra Leone Indonesia

Sudan Kuwait

Kyrgyzstan

Oman

Qatar

United Arab Emirates

50% – 69% Burkina Faso Brunei

Chad Kazakhstan

Lebanon
 Indonezija ima najveće muslimansko
stanovništvo u bilo kojoj zemlji - 212
miliona od njezinih 241 miliona ljudi (88%).
184 miliona muslimana u Indiji predstavljaju
gotovo 15% stanovništva zemlje. U Europi
su Kosovo i Albanija jedine dvije države s
muslimanskom većinom. Francuska ima
najveće muslimansko stanovništvo u
zapadnoj Europi (8%). Muslimani čine
gotovo 5% stanovništva Ujedinjenog
Kraljevstva i manje od 1% stanovništva
SAD-a. Oko 18% izraelskog stanovništva
čine muslimani.
Porast broja muslimanskih stanovnika

 Često se navodi da je islam najbrže rastuća religija

na svijetu - izjava koja bi mogla biti istinita zbog
tempa demografske tranzicije u zemljama s
većinskom muslimanskom populacijom u odnosu
na ostatak svijeta.
 Prema procjenama Pew foruma o religiji i javnom
životu, ali očekuje se da će za nekoliko desetljeća i
muslimani postati većina. Tokom demografske
tranzicije zemlje doživljavaju transformacije svoje
dobne strukture i suočavaju se s fenomenom
poznatim kao „ispupčenje mladih“ - kada mladi
čine značajan dio stanovništva koji održava zamah
za rast stanovništva. Danas je gotovo tre ćina
stanovništva Egipta i Pakistana u dobi između 15 i
29 godina. Uzimajući u obzir gdje se većina
zemalja s većinskom muslimanskom većinom
nalazi u demografskoj tranziciji - većina zemalja s
većinskom muslimanskom većinom (plus Nigerija)
još uvijek ima stope plodnosti iznad svjetskog
prosjeka od 2,4 djece po ženi. Islam može u
doglednoj budućnosti zaista ostati najbrže rastuća
religija na svijetu.
PORAST BROJA MUSLIMANA U
SVIJETU

Islam je jedina religija koja raste brže od rasta

svjetske populacije i imati će najveći broj
sljedbenika do 2070. godine – procjena je koju
je u studiji “Budućnosti religija u svijetu:
projekcije 2010. – 2050.”, objavio američki Pew
Research Centar, 2017. godine.
 Migracije kao
bitan faktor
Nakon 2011. godine i vala nemira koji je zahvatio središnji dio
muslimanskog svijeta danas je u više od polovine ključnih zemalja
muslimanskog svijeta stanje nestabilno. Žestoki konfilkti i dalje
plamte u njegovom središnjem dijelu: Sirija, Irak, Jemen, Libija,
Somalija, a nestabilne su i neke veće muslimanske nacije poput
Egipta, Sudana, Pakistana i Afganistana. Muslimanske zemlje su
danas najviše pogođene sukobima, a muslimani danas neupitno
čine najveći broj izbjeglica u svijetu.
Muslimanske
zajednice u
Europi Evropski prostor je, kao što je
određenom smislu tradicionalno
poznato, u
migracijski.
Međutim, u posljednje vrijeme migracijski
procesi su posebno aktuelni.
Prvi muslimanski migranti u Evropi, kako
navode zapadnoevropski izvori, su bili Arapi i
sjevernoafrički Berberi koji su se 710. godine
iskrcali na Pirinejskom poluotoku i tu održali sve
do rekonkviste krajem 15. stoljeća.
Treba reći da se u današnjim manje ili više
institucionalizovanim muslimanskim
organizacijama u zapadnoj Evropi mnogo više
nego prije ističe problem održavanja
muslimanskog identiteta u zapadnom
okruženju, pri čemu se naglašava da
kontinuirana borba za očuvanje identiteta
počinje još u obdaništima.
 Nove etničke manjine u Europi:
muslimanske zajednice
Etničnost i etnički odnosi javljaju se u okolnostima dodira različitih kultura unutar zajedničkog
konteksta. Kao što su pojedine društvene grupe međusobno nejednako rangirane s obzirom
na svoj socioekonomski uticaj, tako i njihove kulture podliježu vrijednosnoj hijerarhizaciji.
Prisutna minorizacija kultura novih, posebno muslimanskih, etničkih manjina u europskim
društvima pokreće proces etničkog “razdvajanja”, koji mijenja status tih skupina “pomičući” ih
iz statusa “manjeg broja” u status “manje kulturne legitimnosti” što nerijetko vodi prema
etničkom partikularizmu nekih zajednica. Sa stajališta islamske doktrine postoji ideal umme,
zajednice svih vjernika. Međutim, postojeće etničke i lingvističke razlike među muslimanima,
osim brojnosti škola i učenja, ukazuju na stvarnost koja je daleko od prikaza jedinstva.
Zahvaljujući obrascima migriranja, muslimani u Zapadnoj Europi predočuju pravi mikrokosmos
raznolikosti unutar islamskoga svijeta. Pa ipak, među novom muslimanskom dijasporom u
Europi, koja je pretežno sastavljena od radnika-migranata, nazire se nastajanje identiteta koji
se definira kao “muslimanski”, a prikazuje željom za jedinstvenim, islamskim, izrazom; taj se
ipak ogleda u osnivanju zajedničkih organizacija, u zajedničkim nastupima te zajedničkim
odgovorima na pojedine probleme. Zapravo, od muslimana na Zapadu učimo kako islam kao
svaka povijesna tradicija “živi” u procesu svoje redefinicije i prilagodbe novim prilikama.
Njihovo iskustvo kulturne marginalizacije, njihovi pokušaji “izmirenja” hibridnog i autentičnog u
novoj sredini čine srž savremenog života, bez ikakve predvidljivosti kakvi će se obrasci
kulturne i vjerske imaginacije oblikovati kao konačni.
Hvala Vam
na pažnji!