SEVDALINKA KAO IZVORITE U STVARALATVU BOSANSKOHERCEGOVAKIH KNJIEVNIH PJESNIKA

- SEVDALINKA BOSANSKA LJUBAVNA PJESMA

"Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri emu rije "bosanska" geografski odreuje autohtonost sevdalinke, rije "gradska" urbanost, a rije "ljubavna" sadrajnu tematiku. " Omer Pobri

Sevdalinka predstavlja jedinstven narodni muziki izraz u Bosni i Hercegovini, koji se moe pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. U bosanskom jeziku pojam "sevdah" dobio je znaenje enje, ljubavnog ara, ljubavnih jada. Autori sevdalinki su nepoznati, tj. sevdalinka je nastajala u narodu, te se generacijama prenosila i uobliavala, da bi do nas dola kao savreno izbruen i formiran oblik.

LIRSKE NARODNE PJESME

One pjevaju o linom, porodinom i drutvenom ivotu. Lirska narodna pjesma pratila je ovjekov ivot od roenja do smrti, od uspavanke do tubalice. Lirska pjesma je namijenjena pjevanju, esto u ritmu muzike pratnje i igre, udesan je spoj nekoliko oblika narodnog duhovnog ivota. Slika svijeta u narodnoj lirici izgleda koliko fantastino toliko prisno, koliko naivno toliko otroumno, koliko proizvoljno toliko pronicljivo, koliko realno toliko patetino.

S obzirom na ritam i duinu stiha, naa narodna lirika je znatno raznovrsnija od epske poezije. U njoj je mogue susresti stihove od etiri do etrnaest slogova. Ako pjesma nema pripjeva najee je cijela pjesma od poetka do kraja ispjevana stihom jednake duine.

Najrairenija i najprihvaenija podjela lirskih narodnih pjesama: obredne i obiajne pjesme, vjerske, rodoljubive, poslenike, ljubavne pjesme.
Daleko je najvie ljubavnih i one su ispred svih ostalih vrsta, ne samo brojem nego i raznovrsnou lirskih tema i raspoloenja.

Ove se pjesme odlikuju bogatstvom preliva i blagih nagovjetaja ljubavnih osjeanja, te ljepotom i svjeinom pjesnikih slika i izraza. Osjeanje ljubavi kao intenzivnog bola i patnje naroito je iskristalisano u sevdalinkama, muslimanskim narodnim pjesmama. Naa narodna lirika predstavlja formu duhovnog ivota naroda, koja u sebi uva naslijeenu motivsku i pjesniku grau. Za razliku od ostalih rodova i vrsta usmene knjievnosti , lirska pjesma se i danas stvara i njeguje. Ona je poezija za sva vremena i za sve ljude, i u tome je njen opeljudski smisao i znaaj.

PRVI ZAPISI O SEVDALINCI

Bosanskohercegovaka sevdalinka imala je svoj kontinuitet od svog nastanka (kraj XV st.), tokom cijelog osmanskog razdoblja bosanskohercegovake historije (kraj XIX st.). Dolaskom Austro - Ugarske, naruava se osnovni ambijent u kojem je sevdalinka nastala, ali se sevdalinka ne gasi ni u stvaralakom ni u interpretativnom smislu.

Munib Maglajli je saznao da je prva sevdalinka nastala u XVI st. Radi se o nesretnoj ljubavi Bonjaka Adila i Splianke Marije (Mare) Vorni. Ovo je prva sevdalinka spaena zaborava zahvaljujui zapisu savremenika zbivanja, splitskog kneza koji je sauvao uspomenu i na udesnu i traginu ljubav, a i na splitskog pjesnika Franju Baktulija. Franjo je spjevao epitaf o sudbini nesretne djevojke. Bidne Mare. Ona svjedoi o davnanjem pjesnikom okuavanju u duhu pjesme koja je u novije doba oznaena terminom sevdalinka.

Opisujui situaciju u kojoj se zaljubljeni pjesmom javio dragoj na splitskom pazaru, knez je primijetio da je mladi zapjevao slavjanski staru jednu slavjansku pjesmu, to bi se moglo protumaiti kao da se on ovom neobinom komunikacijom sa svojom voljenom, posluzio gotovom pjesmom. On je sigurno posegnuo za starim, batinjenim napjevom, sto je svjedoka ovog dogaaja moglo navesti da pjesmu oznai starom i slavjanskom.

Bonjak Adil je prvi poznati pjeva, a s obzirom na sve okolnosti, on je vjerovatno i prvi poznati pjesnik sevdalinke i muslimanske usmene knjievnosti.
Meutim, prof. Maglajli, u svojoj knjizi Od zbilje do pjesme, pie da se najranije zabiljeena sevdalinka nalazi u Erlangenskom rukopisu, te da ju je napisao nepoznati strani putnik, vjerovatno Nijemac 1720. god. Ta pjesma je ostala pod nazivom Kia pada, trava raste i moe se oznaiti kao prva prava zabiljeena sevdalinka.

VRIJEME I SREDINA NASTANKA SEVDALINKE

Sevdalinka, jedan od najreprezentativnijih anrova nae usmene knjievnosti i nae narodne umjetnosti openito, mogla je nastati kada su istonjaki oblici ivljenja bili potpunije shvaeni u onom dijelu stanovnitva Bosne koje je primilo Islam, kada su se oblikovale specifine gradske sredine sa svim potrebnim institucijama, kada su se potpuno izgradile gradske etvrti-mahale, u kojima su kue, prema mogunostima domaina, imale posebne prostore: ograenu avliju sa kapidikom, bau sa ardakom, aik-pender i drugo, dakle kada se ivot poeo odvijati u onom ambijentu koji ini dobro poznata zbivanja u sevdalinci. To se moglo zbiti poetkom XVI stoljea.

U nainu ivota nije se nita mijenjalo sve do okupacije Bosne i Hercegovine 1878., moe se smatrati da zlatno doba ivota sevdalinke traje do ovoga datuma. Sevdalinka se tada jo uvijek ne gasi, ali se naruava cjelovitost ivotne podloge iz koje se ova pjesma raala. U dugom viestoljetnom ivotu, u razliitim slojevima gradskog stanovnitva, stvarana je i pjevana sevdalinka na djevojakim i momakim sastancima, u kolu, na sijelima, svadbama i drugim porodinim skupovima, u avliji, u bai, u kuli, na ardaku, u kunim odajama, na teferiu, na putu, na akamlucima, u hanu, idui kroz mahalu, jaui na konju, na meraji, u lovu, na gradskim tvravama, u zatoenitvu, na vojnim pohodima, pod tuim nebom.

Umjerenija izdvojenost djevojaka, provodena u veem dijelu gradskog stanovnitva, vodila je posebnom obliku ljubavnog susretanja, aikovanja, postupnog ljubavnog upoznavanja, sa pouzdano utvrenim pravilima ljubavnog oitovanja prema kojima su se prilino odreeno znali mjesto, vrijeme i okolnosti pod kojima su se slobodno smjeli sastajati mladii i djevojke: najee petkom, poslije podne, ali i drugim danima i u drugo doba dana, na kapiji ili aik-penderu, gustim drvenim reetkama, muepcima, prekrivenom prozoru isturenom na sokak.

U dane odreene za aikovanje momci su u grupicama etali sokakom, a djevojke su se nalazile na aikpenderu ili su virile kroz otkrinuta avlinska vrata. Jedan od oblika sporazumijevanja u ovom nainu ljubavnog upoznavanja bila je pjesma, sevdalinka, kojom se sa unutranje strane muebaka, odnosno batenskog ili avlijskog zida i taraba (enski glas) odgovaralo na izazov pjesmom sa druge strane (muki glas).

Ljubavne veze koje su bivale prekinute neoekivanim rastancima, udajama i enidbama koje su izazivale iznenaenja okoline i doivljavale komentar u pjesmi, tj. bivale su pjesmom zabiljeene. Zgode nastale na sokacima i esmama, kapidicima i aik-penderima, ili iznenaujui zapleti i raspleti postajali su predmetom pjesama, koje su ujedno bile i dio usmene lokalne hronike i esto doivljavale razne promjene tokom usmenog prenoenja.

Sevdalinka je zapamtila ivopisnost bosanskohercegovakih gradova i opjevala njihove znamenite dijelove. Njeno arite je prije svega Sarajevo, potom druge vee i manje kasabe irom Bosne. Sevdalinka je prvobitno nastala meu valdajuim muslimanskim krugovima (begama i agama) po veim gradovima, te se poslije irila i u ostalim slojevima muslimanskog i nemuslimanskog stanovnitva. Svaka sevdalinka je imala svog prvog pjesnika, ali je on vremenom zaboravljen. Pjesma je prenoena od usta do usta, sa sijela na sijelo, od hana do hana, od grada do grada. Time je pjesma prolazila narodno bruenje i svakim danom dobivala na ljepoti.

Sevdalinka se rodila u bosanskohercegovakoj kasabalijskoj sredini, u feudalno doba i stvarala se tokom nekoliko vijekova njegovog postojanja. Sevdalinka nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma o sevdahu. U tome je sadrana njena specifinost i sutina. Ona je pjesma slavensko - orijentalnog emocionalnog oploenja i spoja: orijentalnog po intenzitetu strasti, po sili i po potencijalu senzualnosti u njoj, slavenskog po snatrivoj, neutjenoj, bolnoj osjeajnosti, po irini njene duevnosti. Sevdalinka je, u stvari, lirski monolog ene, koja na emocionalno subjektivnom planu prati podtekstualno zbivanje u njegovu apstrahiranom toku i nakon njega, monolog njena vlastitog osjeanja kao rezonanca i kao komentar ljubavi i ivota.

LIRSKA STRUKTURA SEVDALINKE

Sevdah je aura koja okruuje ovjeka, nepojavnog je oblika i ne moe se vidjeti, ali svaki pojedinac, koji artikulira estetiku kao sastavni dio ivljenja, moe i u najmanjem obliku i u najmanjem prostoru outiti sevdah. Na sevdah je, koliko strasna i bolna toliko sjetna i slatka ljubavna enja, kada vie ne moe da se trpi bol zbog ljubavi pa se izgubi u ekstazi ljubavnog pijanstva koje granii sa umiranjem. Bol zbog toga to ljubav u tom trenutku nema mogunosti zadovoljenja i ispunjenja, jer pred njom stoji, jedanput prostor i vrijeme, kao zid i neprohodnost, drugi put prepreka individualne, drutvene, porodine, tradicionalne ili prosto emocionalno psiholoke prirode.

Sevdalinke imaju u sebi poneto od bitnosti balade, njenu zamraenu tragiku bolnog osjeaja koje je ostavio neki povod ili dogaaj. Razlika je u tome to sevdalinka nema radnje u njenom izrazitom razvoju i dinaminom toku, nego samo u podsvijesti dogaaj, u njegovoj punoj saetosti. Sama neposrednost pojma bolovanja i aikovanja koja se javlja u ovoj pjesmi vie motivski, u sutini predstavlja jednu inerciju emocionalno-poetske strukture sevdalinke. Jer je u njoj aikovanje uvijek povezano s bolom i bolovanjem i jedini lijek od bolesti je ponovo vienje i oivljavanje ljubavi.

Jesam li ti govorila, dragi: Ne aikuj, ne vei sevdaha! Od sevdaha goreg jada nema, ni alosti od aikovanja. Na alost e i komija doi, al' za jade niko i ne znade, osim Boga i sevdaha moga!

Bitnije obiljeje sevdalinke je to njena erotika nije svijetla i bezbrina, to je u njoj malo vedrine ljubavnog ispunjenja. Najvea tuga sevdalinke je u ekanju, nostalgiji za prisustvom i blizinom dragog koji luta, beskonanoj enji da joj se vrati, da doe pod pender i bude s njom.

Sevdalinka temetizira i ostale segmente ivotne stvarnosti biljeei sve ono sto raduje ili boli ovjeka u njegovoj borbi sa prirodom, drugim ljudima i samim sobom. Ona je bolno i teko biljeenje svega to se zbivalo na ovom tlu i ovim ljudima. Nikada nije bjeala u matu, samo je iz ivota izvlaila ono to je svojom nepojmljivou nadmaivalo i najsmjeliju imaginaciju, a i sam jezik kojim se ona koristi ini sve nestvarnim. Sevdalinka matovito pria, ali oslonac toj prii ona nalazi u stvarnosti. Sevdalinka obino u svojoj osnovi nosi konkretno lokalno-vremensko obiljeje u imenima i likovima stvarnih djevojaka i momaka uvenih po svojoj ljepoti i popularnosti, u nazivima mjesta, pa ak i ulica u kojima su oni obitavali. S obzirom na duinu i kompozicionu shemu, sevdalinka sa lokalnim obiljejima ne prelazi granice kratke ljubavne pjesme.

Otkako je Banja Luka postala, nije lipa udovica ostala, neg' to ona Dervi-bega nevista. Zaprosi je sarajevski kadija; ona nee sarajevskog kadiju, ona hoe banjalukog bekriju!

JEZIK I STIL SEVDALINKE

U jeziku ove ljubavne pjesme najprije prepoznajemo ambijent u kojem snano zrai orijentalna kultura. Tu prepoznajemo umjetiki transformisan govor bosanskih ehera i kasaba u vrijeme turske vladavine, puls i ritam toga govora. Jezik sav sazdan od metafore i simbola, ija slikovita vieznanost jedino moe da se priblii olovnoj tjeskobi zaljubljene due i neprozirnim ponorima njene tajnovitosti, karakteristian je samo za sevdalinku. Sevdalinka kae i ono to bi u svakoj drugoj poeziji bilo samo snana metafora puna unutarnjeg naboja i smjele pjesnike imaginacije, za nju je to puki izraz ivota i njegove dijalektinosti.

Ako jezik sevdalinke posmatramo kao cjelinu, u odnosu na njegovu dijalekatsku osnovicu, uoiemo visok stepen jezikog ujednaavanja. Dijalekatski izraz u svojoj umjetnikoj funkciji uvijek podrazumijeva tendenciju ujednaavanja, tenji ka interdijalekatskoj ili naddijalekatskoj funkcionalnosti. U govorima bh. arija javljaju se i neke jezike crte, kao sto su: velika frekvencija turcizama, ili dosljedna upotreba konsonanta h, osobine po kojima su ti govori jedinstveni koje ine specifinu govornu fizionomiju formiranu u okolnostima meujezikih kontakata. Na jeziku ujednaenost sevdalinke utie i nain biljeenja tih pjesama.

U naim najnovijim objavljenim zbirkama sevdalinki, i pored osnovne karakteristike njihovog vidnog jezikog ujednaavanja i velike bliskosti sa vukovskom novotokavtinom, daju se uoiti konture triju jezikih tipova sevdalinke s obzirom na njenu dijalekatsku bazu: 1. zapadni (zapadnobosanski), 2. sredinji (srednjebosanski) i 3. jugoistoni tip (hercegovaki).

U metrikom pogledu vrlo raznovrsna- sevdalinka se pojavljuje ak u est metrikih varijanti. Pojavljuju se rijetki oblici stiha: trinaesterac Uzeh umum i matrafu, pooh na vodu, jedanaesterac Ja kakva je ulbegova kaduna, simetrini, lirski deseterac Djevojka vie s visoka brda, nesimetrini, rjei osmerac Ja svu no leah, ne zaspah. Najuestaliji stihovi nae narodne pjesme susreu se najee i u sevdalinci, a to su: simetrini osmerac Put putuje Latif-aga, i nesimetrini, epski deseterac Poetala Hana Pehlivana.

SEVDALINKA KAO IZVORITE U STVARALATVU BOSANSKOHERCEGOVAKIH KNJIEVNIH PJESNIKA

SAFVET-BEG BAAGI

Safvet-beg Baagi je bonjaki pjesnik, prevodilac i historiar i politiar. Roen je 6. maja 1870. god. u Nevesinju. Pisao je pod pseudonimom Mirza Safvet. Pokrenuo je prvi bonjaki knjievni asopis Behar, u kojem se poela stvarati moderna bonjaka knjievnost. 1903. osniva drutvo Gajret, a potom i drutva ElKamer i Muslimanski klub. 1907. pokree list Ogledalo. Umro je 09. aprila 1934. god. u Sarajevu i sahranjen u haremu Begove damije.

Ja te zovem, slatko ime , A ti mi se ne odaziva, Ve se kao divlja srna Od pogleda moga skriva. Ne plai se, ne skrivaj se , Ja ne lovim mlado lane Nego ekam da mi samo U ljubavne zamke pane.
Iz ciklusa Sevdalije

Poetika Safvet-bega Baagia

Poeziju je poeo pisati jo kao uenik sarajevske gimnazije, a na studiju u Beu priredio je za tampu prvu zbirku pjesama ( Trofanda iz hercegovake dubrave ). U njegovoj poetici dominiraju epski duh i narodni izraz. U ljubavnoj lirici, oslanja se na narodnu lirsku pjesmu, naroito na bosansku muslimansku sevdalinku. Lirski i epski muslimanski narodni melos, duh, shvatanje etike i tradicije i ope sutine ljudskog vljenja Safvet beg nalazi u seoskom i prigradskom ambijentu.

U njegovim najboljim pjesmama mnogo je istonjake erotike, hedonizmai mistine ezoterine filozofije. Izvor inspiracija za Safveta su orijentalni pisci: Omer Hajjam, Hafiz irazi, Mensur Firdusi, Kemal i Teufik Fikret.
Cjelokupnu Safvet-begovu poeziju moemo podijeliti na njegovu rodoljubivo-patriotsku liriku, na intimnu, ljubavnoispovjednu liriku i na refleksivno-mistinu liriku, koju je pisao pod uticajem stranih orijentalnih i evropskih pjesnika i na intimnu, ljubavno-ispovjednu liriku, koja je dobrim dijelom postala svojina narodnog vokalnog melosa.

Baagieva ljubavna lirika

Ljubavnu liriku ispjevao je u nekoliko ciklusa: Sevdalije, Aiklije, Baharije, Ljubav i cvijee, Istono cvijee, Ljubavne orgije i Ljubavna pastorad. Tu se prepoznaju faze: romantiarsko-platonska, erotika zrele dobi i erotika iskuenja i razoarenja.

Zajedniko u svim Baagievim pjesmama sadrano je u pristupu erotsko-poetskoj temi, koja je slinog ili razliitog emocionalnog obojenja, ali uvijek iznenauje neposrednou obraanja eni kao ljubavnom objektu, neposrednou koja nije nita drugo nego govor bez prostorne i vremenske distance, koji pjesmi daje zamah i zanos, a emocijama svjeinu i obiljeje istovremenosti njihovog roenja i eksplikacije.

Baagieva ljubavna lirika pokazuje bogatstvo izraajnih oblika, od kojih mnogi rezoniraju poetskim senzibilitetom i izrazom bonjake narodne lirike, ali i osjeajnou, atmosferom i iskazima perzijske erotsko-hedonistike poezije.

Cijeli nizovi Safvet-begovih erotskih i drugih pjesama poinju ili zavravaju se oblicima imperativa ili sadre pitanje u prezentskom obliku, to i formalno doprinosi neposrednosti.

Pjevaj, Azra! Ve pucaju grudi, Stari sevdah u Mirzi se budi.

Pjevaj, pjevaj a ne oklijevaj! Ve je vila rairila krila, Da nas nosi u kraljevstvo sree, Gdje se golub s golubicom ee, Gdje se ljube daleko od svijeta,Gdje ih niko u srei ne smeta.
Pjevaj, Azra! Ve pucaju asi, Stara ljubav u Mirzi se glasi.

Pjevaj, pjevaj! poljubim ti grlo, Slatke pjesme Vrelo neumrlo, Pjevaj ono, to Hafiza die, Da stihove u gazele nie, Koje kiti po bijelu vratu Svojoj Selmi k'o biser po zlatu. Pjevaj, Azra! Raspali mi strasti, Da te dignem do Selmine asti, Niz stihova k'o bisera ista Nek' i na tvom gr'ocu zablista!

MUSA AZIM ATI

Musa azim ati je bosanskohercegovaki pjesnik iz perioda moderne. Roen je 12. marta 1878. god. u Odaku. 1903. god. upisuje erijatsku sudaku kolu ureuje asopis Behar, poslije toga odlazi na studije u Zagreb gdje se kree u boemskom krugu pjesnika Antuna G. Matoa. 1913. odlazi u Mostar i ureuje asopis Biser, pie pjesme, eseje, kritike, prevodi brojne studije i knjige. U vojsci se razbolio od tuberkuloze te je otputen i vraen u Teanj, gdje umire 1915. god.

Sva njegova djela su naknadno sabrana u dvije knjige: Izvorna poezija i Izvorna i prevedena proza, pod nazivom Sabrana djela. U svom razvoju od prvih do zrelih stihova, ati je pjevao o nedjeljivosti intimnog i univerzalnog, sebe i prirode, ovjeka i svijeta. U prvoj pjesnikoj fazi (do 1907.) taj se panteistiki misticizam ostvaraju simbolikom i metaforikom, doivljenou i atmosferom bosansko-muslimanske usmene i umjetnike pjesnike tradicije, s vidljivim zraenjem orijentalnih pjesnikih uzora.

Musa azim ati je pjevao o sebi, eni, prirodi, svijetu jednom rijeju, pjevao je ivot. A on je za njega znaio ljubav, ljubav kao spiritualis, kao mistini put ekstaze i iznesenja, kao boansku ljubav i sl. Ona je u prvom planu, ona je praktino dominantan motiv. Sva druga, tako brojna i razliita raspoloenja pjesnikova, samo su posljedice neostvarene ljubavi, u najirem smislu te rijei: bol, tuga, patnja, oaj, nesrea, krik.

Sa Musom . atiem doao je novi stih u bogatu bonjaku liriku. Po svim svojim odlikama i motivima, ugoaju, atmosferi, raspoloenju i odnosu prema ivotu i svijetu, njegova lirika vibrira novim tonovima. Veliki uticaj na atia imala je orijentalna kultura, preko koje je naslijedio mistiki zanos. Takoer, na njegovo pjesniko djelo ogroman uticaj imala je bonjaka ljubavna pjesma, sevdalinka. Po strani od istog doivljavanja ene kao enske i ene kao spiritualno-eterinoga bia, koje egzistira van vremena, prostora i sredine, vezujui se jedino uz motiv ene koji se dodiruje sa etiko-religioznim potiskivanjima, stoji u atievoj poeziji pjesma Jednoj bogataici.

JEDNOJ BOGATAICI
Ne gledaj me ljepote ti tvoje! Jer Tvoj pogled mir mi samo muti. Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta Mom sevdahu zagraeni puti... Ti si kerka bogatstva i sree, Odrasla si u zlatu i svili, Tvojom duom nikad se nijesu Oblakovi teke tuge vili.

U uvodna dva stiha :Ne gledaj me ljepote ti tvoje/jer tvoj pogled mir mi samo muti sadrana je sva silina jedne enje, koja se, neodoljivo pokrenuta, popela do bola i priguenog vapaja, u bosanskoj sevdalinci tipinog za enu koju sputavaju konvencije, moral i nemogunost aktivnog erotskog djelovanja. Vapaj te enje prikriven je u sadraju stihova radoznalou, argumentacijom, vlastitim jadanjem, ali se na zavretku jo jednom ponavlja transformisa i sublimiran u konanom uzmicanju ispred iskuenja da se vlastita patnja prenese i na drugog. Provala melanholije daje zavrni akord ovoj romansi kao konano i bespovratno praputanje sudbinski ukletog i otuenog pojedinca.

ALEKSA ANTI

Aleksa anti, bosanskohercegovaki pjesnik srpskog porijekla i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike u BiH. Roen je 27. maja 1868. god. u Mostaru. Svoje prve stihove objavio je u somborsko-omladinskom asopisu Golub. Pisao je ljubavne, vrlo sline sevdalinkama, i rodoljubive pjesme. Svoju najveu pjesniku zrelost anti dostie izmeu 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepe pjesme.
U ljubavnim pjesmama najei motiv je enja. antieva poezija je bazirana na vjerodostojnom iskusutvu u stvarnom ivotu.

antieva poezija razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke. Njegova poezija je puna snanih emocija, ljubavne tuge. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je smjeten u bosanske bate pune behara, hamama, adrvana. enski likovi koji se pojavljuju u antievim pjesmama okieni su erdanima i izazovne su, ali ipak skrivene ljepote. Takva je i pjesma Emina, koja je ula u narod i pjeva se kao sevdalinka. Ono to je lino antievsko u njoj je njegova toplina kojom saopava svoj osobni doivljaj i mjestimino, ona duhovita lina nota kojom ga uzgred poprati (hodin zapis, bururet u glavi, alak). Pjesma Emina je saopena u dva plana: jedan je narativni, epski, a drugi je lirski, emocionalan. Narativno je saopen, a lirski je opjevan doivljaj koji je on proizveo, oba plana teku uporedo.

EMINA

Sino, kad se vratih iz topla hamama, Prooh pokraj bate staroga imama; Kad tamo, u bati, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajae Emina. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa jo kada ee i pleima kree... - Ni hodin mi zapis vie pomo nee! S grana vjetar duhnu pa niz plei puste Ja joj nazvah selam al' moga mi dina Ne e ni da uje lijepa Emina, Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko zumbuli plavi, No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bati dule zalivati ode; A meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, No meni ne doe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, Niti haje, alak, to za njom crko'!... 1903.

POD JORGOVANOM
"Ko ti eri, pokida erdane? Ko ti prosu biser i merdane?" "Jutros rano ja u batu, mati, Odoh prve jorgovane brati, Za erdan mi zape rosna grana, Pa se prosu ispod jorgovana..." "A to su ti mutne oi tako? K da nisi spavala nikako?" "Negdje slavuj pjevae sa grane, Pa ga sluah sve do zore rane." "Moja eri, moja tugo, jao, A ko ti je njedra raskopao?" "Ne karaj me, ne ljuti se na me, Puce, majko, popucale same..."

ZAKLJUAK

Sevdalinka je narodna pjesma u kojoj je jezgrovito iskazano jedno autentino narodno bie, prepoznatljive ambijentalnosti, naglaene senzualnosti i ivotne i opeljudske traginosti. Kroz nju je na jedan neponovljiv, umjetniki uvjerljiv nain opjevana ljepota ivljenja i mladosti, kao i ljubavna i ivotna bol, ali je tu, kao rijetko gdje, postignuta i ljepota autentinosti rijei i izraza. Sevdalinka tematski obrauje ljubav. Ljubav se esto iskazuje u pjesmama i prema omiljenim mjestima, gradovima, rijekama, trenucima. Objektu ljubavi, a on ne mora biti usmjeren i iskljuivo, jedino i samo voljenoj osobi. Ona nema autora u uobiajenom modernom znaenju te rijei, ali to ne znai da ona nema svog stvaraoca. Taj stvaralac je narod. Otuda i naziv narodna pjesma.

Nastala je u muslimanskom narodu Bosne i Hercegovine, ali je prihvaena i od ostalih autohtonih naroda ovog prostora. Ipak imade neto to nije prolazno, to ne moe ni puki sluaj, ni najljui neprijatelj unititi, a to su umotvorine koje mi zovemo literaturom. U tome carstvu ni sila, ni sluaj, ni zub vremena ne moe pomraiti umne steevine naroda koje je privrijedio kad je pobijedio varvarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet buduim naratajima i vremenima. Safvet beg Baagi, 1912. god.

Rjenik manje poznatih rijei

akamluk veernje sijelo alak vragolan, mangup aikovanje voenje ljubavnih razgovora avlija bata bururet - vrtoglavica ardak visoka zgrada arija trgovaki dio grada han konaite haremluk enski dio kue kapidik mala, sporedna vrata kasaba varo, manji provincijski grad matrafa - aa meraja ugodno mjesto na polju merak uivanje, ugodno osjeanje muebak drvena reetkana prozorima pender prozor selamluk muki dio kue sokak ulica eher veliki grad taraba visoka ograda