prof.dr.sc.

Vladimir Findak
Kineziološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu

KINEZIOLOŠKI MODEL PROVOĐENJA

INDIVIDUALIZIRANOG RADA U NASTAVI
TJELESNE I ZDRAVSTVENE KULTURE
„Budućnost, htjeli mi ili ne, pripada onima koji
dolaze, a mi ćemo ovisiti o tome kako smo ih
osposobili za tu budućnost“ (V.F.)

Vrijeme i svijet u kojem živimo danas, uz sve drugo,

karakteriziraju promjene!
Sustav vrijednosti na svim razinama i u svim
djelatnostima mijenja se sve brţe, uključujući i
područje odgoja i obrazovanja!
Promijenjeni sustav vrijednosti obuhvaća i
područje školstva, zbog čega se i od škole očekuje
odgovor na istaknute promjene:
- škola ne može pripremiti učenike za sve životne
situacije, ali ih mora pripremiti za odgovorni život i rad
u suvremenom društvu,
- škola nije terapeut, dakle, nema zadaću da mijenja i
popravlja svijet u kojem živimo, naprotiv, ona treba
pomagati učenicima u pripremi za realan život,
- škola nije samo mjesto učenja, nego i mjesto
odrastanja i uživanja,
- kvalitetna škola treba osigurati radost za životom i
optimizam u smislu „mogu“,
- kvalitetna škola treba svima učenicima dati najbolju
odgojno-obrazovnu priliku, a najbolja prilika za svakog
učenika je ona koja maksimalno uvažava njegove
autentične potrebe itd.,
MeĎutim, kvalitetna škola ovisi i o ostalim
subjektima koji i utječu ili mogu utjecati na
odgojno-obrazovni sustav, odnosno odgojno-
obrazovni proces, kao npr.:
- ulog više nije školovati svako dijete, nego poučiti svako
dijete,
- umjesto pasivne, aktivna uloga sudionika u odgojno-
obrazovnom procesu;
- odgojno-obrazovna djelatnost je ciljana djelatnost, pa je
potrebno stalno propitkivati odnose izmeĎu postavljenog i
postignutog cilja,
- ne „kakvu si ocjenu dobio“, već „što si naučio“,
- uz to što učenik treba prisustvovati nastavi, mora imati razlog
da ide na sat tjelesne i zdravstvene kulture,
- HNOS je senzibilizirao učitelje i utjecao na poboljšanje
odgojno-obrazovne prakse, ali ne i na unapreĎivanja
cjelokupne djelatnosti - kurikulum,
- mediji da, ali s kakvom porukom,
- umjesto „pedagoškog trokuta“, „nepedagoški četverokut“,
- s virtualnim svijetom nije dobro pretjerivati,
- ipak, učenici najčešće personificiraju i doživljavaju predmet
kroz osobu nastavnika, a javnost školu kroz osobnost škole!

Sve upućuje na zaključak da škola svoje ciljeve i zadaće

ne može postići u uvjetima tzv. klasičnog rada, ali može u
uvjetima maksimalnog uvažavanja realnog života i rada u
suvremenom društvu.
Taj se zahtjev odnosi na sve koji participiraju u
realizaciji programa škole, dakako, uključujući i
tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno
područje!
Jedno od rješenja ne samo za ostvarenje istaknutog
zahtjeva nego i za unapreĎivanje rada u tjelesnoj i
zdravstvenoj kulturi je u provođenju individualizacije
rada, odnosno u provođenju individualiziranog
rada!
 I. KAKO NAŠA SUPSTRATNA ZNANOST OČEKUJE I
DOČEKUJE NAZNAČENE IZAZOVE?
Ako se pod individualiziranjem rada smatra
približavanje programa vježbanja individualnim obilježjima
nekog subjekta za unaprijed definirane ciljeve onda je
bitno za provoĎenje individualnog rada –
individualiziranog rada voditi brigu o nekim temeljnim
principima znanstvenog pristupa individualizaciji.
1. Jedan od temeljnih uvjeta, da ne kažemo, prvi uvjet za
individualizaciju rada u svim područjima primijenjene
kineziologije jest: a) uvid u aktualno stanje subjekta, b)
izrada programa, c) dobivanje povratnih informacija o
efektima programa.
2. Upućivanje svakog pojedinog subjekta i njegovo
osposobljavanje za samokontrolu, samoocjenjivanje,
samoučenje, a u nekim prilikama i za samoodgoj u procesu i
kroz proces tjelesnog vježbanja.
3. DovoĎenje svakog pojedinog subjekta u situaciju (stanje)
samoodgovornosti, a potom i za samoodlučivanje o sebi i
svojem tjelesnom vježbanju.
4. Pripremiti svakog pojedinog subjekta za stvaralaštvo u
području njegova bavljenja tjelesnim vježbanjem.
5. Utjecati na razvoj stvaralaštva kod svakog pojedinog
subjekta.

Takav odnos i orijentacija prema individualizaciji

rada u svim primijenjenim područjima kineziologije,
istodobno predstavlja i jedan od temeljnih uvjeta za
prihvaćanje tjelesnog vjeţbanja kao trajne
vrijednosti, što nam i je krajnji cilj!!!
Dakle, s aspekta postignuća teorije temeljni uvjet za
provoĎenje individualizacije rada u području našeg rada je
ispunjen! To, meĎutim, ne znači da je !na potezu“ praksa,
naprotiv, na potežu smo svi ili, točnije, svatko u svom
području djelovanja.
 I. TEMELJNI UVJETI ZA PROVOĐENJE
INDIVIDUALIZACIJE RADA
Ako se pod individualizacijom rada smatra približavanje
programa vježbanja individualnim obilježjima nekog subjekta
za unaprijed definirane ciljeve onda je bitno za provoĎenje
individualnog rada – individualiziranog rada voditi brigu
o nekim temeljnim principima znanstvenog pristupa
individualizaciji.

1. TREBA EKSPLICITNO DEFINIRATI CILJ – CILJEVE

PROGRAMA VJEŢBANJA ZA SVAKOG SUBJEKTA

CILJ PROGRAMA VJEŢBANJA ZA SVAKOG SUBJEKTA

a) poželjno stanje b) aktualno stanje c) faktori

subjekta subjekta ograničenja

a) poţeljno stanje subjekta - na temelju modela

subjekta nakon provedenog kineziološkog tretmana
(posebno prema spolu i posebno prema dobi subjekta)
- kineziološki tretman treba provoditi u realnoj situaciji
- dobivene rezultate proglasiti normama za pojedine
osobine, sposobnosti, motorička znanja, motorička
dostignuća i tretirati ih kao orijentire kojima treba
težiti u procesu vježbanja nekog subjekta .

b) aktualno stanje subjekta – na temelju inicijalnog

provjeravanja rezultati koji imaju kriterijsku vrijednost,
- odnos inicijalnog provjeravanja (tekuće školske
godine) i finalnog provjeravanja (prošle školske
godine)
- analizom udaljenosti aktualnog stanja subjekta od
poželjnog modela može se utvrditi; što, kako i koliko
vježbati da se ta dva stanja maksimalno približe,
- dijagnoza stanja je besmislena, a prognoza nemoguća,
ako se ta dva stanja ne mogu usporediti.

c) faktori ograničenja – mogu značajno determinirati

mogućnost realizacije definiranog cilja
- endogeni faktori: aktualno stanje zdravlja; realne
mogućnosti organizma da se izvrše promjene; odnos
energetske i informatičke komponente volumena
opterećenja i dr.
- egzogeni faktori: materijalni uvjeti rada; raspoloživo
vrijeme za vježbanje; broj sudionika u procesu
vježbanja i dr.

2. TREBA PROGRAMIRATI PROCES TJELESNOG

VJEŢBANJA

PROGRAMIRANJE PROCESA TJELESNOG VJEŢBANJA

a) metodički b) metode rada c) doziranje,

organizacijski distribucija i
oblici rada kontrola
opterećenja
 3. TREBA OSIGURATI DOBIVANJE STALNIM I
EGZAKTNIH INFORMACIJA O EFEKTIMA TJELESNOG
VJEŢBANJA

VREDNOVANJE RADA

a) praćenje i provjeravanje b) ocjenjivanje

II. KINEZIOLOŠKI MODEL ZA PROVOĐENJE

INDIVIDUALIZIRANOG OBLIKA RADA
„Dobar nastavnik zna što treba raditi, a odličan
nastavnik zna što ne treba raditi“ (V.F.)

Na efikasnost nastavnog procesa može se utjecati na

različite načine, a metodički organizacijski oblici rada
predstavljaju jedan od važnih i aktivnih čimbenika
intenzifikacije nastavnog procesa.
- u osnovnoj i srednjoj školi dolazi u obzir primjena svih
metodičkih organizacijskih oblika rada, a prednost
treba dati individualnom, odnosno individualiziranom
obliku rada,
- zbog ograničenih mogćnosti primjene individualnog
rada, individualne potrebe učenika mogu se zadovoljiti
putem individualiziranog oblika rada,
- kineziologijska misao i praksa danas su na razini koja
omogućava uspješnu primjenu individualiziranog oblika
rada, uz sve drugo što je do sada rečeno je
identifikacija aktualnog stanja učenika iz koje proizlazi:
a) uvid u individualni profil svakog pojedinog učenika,
b) spoznaja da meĎu učenicima postoji razlika,
c) mogućnost da učenike prihvatimo kao „originale“ tj.
takvima kakvi jesu,
d) spoznaja da svaki učenik može napredovati u
granicama svojih mogućnosti,
e) spoznaja prema kojoj učenici moraju postati svjesni
da nastavnici nisu najodgovorniji za njihov uspjeh,
odnosno neuspjeh, naprotiv, konačni rezultat ovisi
o tome je li svjesno sudjeluju u radu ili ne,
f) mogući i potrebni utjecaj na povećanje
samostalnosti učenika, poglavito u pogledu
primjene naučenog kasnije u životu, samostalni
učenici su motivirani učenici, oni uvijek imaju dobre
razloge da napreduju.

Kineziološki model sastoji se od pet konzistentnih

operacija, gledajući njegovo funkcioniranje od početka
do kraja školske godine, hijerarhijski postavljene od
prve do pete operacije.

prva operacija: definiranje cilja tjelesnog

vježbanja za svakog subjekta
druga operacija: dijagnoza stanja, prognoza
stanja, programiranje procesa tjelesnog vježbanja,
treća operacija: realizacija izraĎenog programa
uz pomoć različitih modaliteta individualziranog oblika
rada,
četvrta operacija: tranzitivno provjeravanje s
ciljem dobivanja odgovora o stvarnim, očekivanim i
željenim efektima rada učenika,
peta operacija: finalno provjeravanje s ciljem
procjene i ocjene ukupnih efekata rada.
 Prezentirani kineziološki model provoĎenja
individualiziranog rada omogućava:
- da učenici redovito budu informirani o rezultatima
svoga rada i napretka
- da se tjelesno vježbanje još više približi učenicima,
- da se učenici „slažu“ sa svim što se dogaĎa na
satovima tjelesnog vježbanja,
- da se direktno i indirektno upućuju na provoĎenje
samokontrole i samoocjenjivanja,
- da na taj način dovodimo učenike u situaciju
samoodgovornosti i samoodlučivanja o sebi i svojem
tjelesnom vježbanju danas, te njegovu korištenju sutra
u realnom životu,
- nastavniku da ne provodi nastavu prema tzv. zakonu
prosjeka,
- nastavniku da „mjera nastavnog procesa bude učenik
– učenici“,
- nastavniku da rastereti učenika, jer se nastavni proces
prilagoĎava autentičnim potrebama i mogućnostima
učenika (sve drugo kao npr. skraćivanje programa i
teme obično ne pridonosi rasterećenju učenika, jer se
u biti ništa ne mijenja, tj. ono što je za neke učenike
lako za druge je teško i obrnuto)
- rasterećenje se dogaĎa ili bi se trebalo dogaĎati na
relaciji učenik – nastavnik, u čemu individualizirana
nastava, odnosno individualizacija rada ima gotovo
nemjerljivu ulogu!