SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAUNARSTVA

POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI STUDIJ

PREDMET: ELEKTRONIKI UREAJI ZA DOBIVANJE
MEDICINSKIH SLIKA






ZNAAJ I ULOGA MAGNETSKE
REZONANCIJE
- SEMINARSKI RAD -








Mentor: Student:
prof.dr.sc. Igor Lackovi Almir Badnjevi


Zagreb, svibanj 2012. godine
2

I UVOD
Magnetska rezonancija (MRI) je tehnika koja se prvenstveno koristi u medicini za
dobivanje visoko kvalitetne slike unutranjosti ljudskog tijela. Magnetska rezonancija je
bazirana na principima nuklearne magnetske rezonancije (NMR), koja predstavlja
spektroskopsku tehniku koritenu od strane znanstvenika za dobivanje mikroskopskih
kemijskih i fizikalnih informacija o molekulama. Tehnika se ipak nazvala magnetska
rezonancija, a ne nuklearna magnetska rezonancija, zbog negativne konotacije koja se
povezivala s rijei nuklearno, krajem 1970-ih godina. Magnetska rezonancija se poela
koristiti kao tomografska tehnika, tako da je proderivacijaila sliku NMR signala u obliku
tankog renja kroz ovjekovo tijelo. MRI je uznapredovala i prela s tomografske tehnike na
tehniku snimanja volumena.
Felix Bloch i Edward Purcell su 1952. godine dobili Nobelovu nagradu za otkrie fenomena
magnetske rezonancije iz 1946. godine. U razdoblju od 1950 do 1970 godine nuklearna
magnetska rezonancija je razvijena i poela se primjenjivati za kemijske i fizikalne
molekularne analize.
Raymond Damadian je 1971 godine pokazao da se nuklearna magnetska relaksacijska
vremena tkiva i tumora razlikuju, to je motiviralo znanstvenike da ponu koristiti magnetsku
rezonanciju za otkrivanje bolesti [1]. Hounsfield je 1973. godine predstavio raunarsku
tomografiju (CT) zasnovanu na rendgenskim zrakama [2]. Ova godina je bitna za MRI
vremensku skalu, jer su se pojavile bolnice koje su imale elju da uloe velike koliine novca
za izgradnju hardware-a za magnetsku rezonanciju. Iste godine je Paul Lauterbur prvi put
demonstrirao magnetsku rezonanciju na malim uzorcima testne cijevi [3]. On je koristio
tehniku povratne projekcije, slinu kao to se koristi u CT-u. Richard Ernst je 1975. godine
predloio magnetsku rezonanciju pomou faznog i frekventnog kodiranja i Fourierovu
transformaciju [4]. Ova tehnika predstavlja osnovu dananjih MRI tehnika. Nekoliko godina
kasnije, 1977., Raymond Damadian je demonstrirao MRI poznatu kao nuklearna magnetska
rezonancija na polje fokusirana. Iste godine, Peter Mansfield, je razvio EPI (Eho-Planar
Imaging) tehniku [5], koja e kasnije omoguiti da se od slika prave video snimci
(30ms/slici).
Edelstein i suradnici demonstrirali su oslikavanje tijela koristei Ernst-ovu tehniku.
Slika se mogla dobivati za pet minuta koristei ovu tehniku. Do 1986. godine vrijeme
oslikavanja se svelo na 5 sekundi, bez gubitka na kvalitetu slike. Iste godine naunici su
razvili i NMR mikroskop, to je omoguilo 10 m rezoluciju na uzorku od jednog centimetra.
1987. godine je EPI upotrebljen za dobivanje snimke jednog sranog ciklusa u realnom
vremenu [6]. Iste godine je Charles Dumoulin usavrio magnetsku angiografiju (MRA), to je
omoguavalo snimanje toka krvi bez uporabe kontrastnih sredstava [7].
Richard Ernst je 1991. godine nagraen s Nobelovom nagradom iz podruja kemije za
svoje uspjehe u impulsnoj Fourierovoj transformaciji NMR-a i MRI. 1992. godine je
razvijena funkcionalna magnetska rezonanca fMRI [8], [9]. Ova tehnika omoguava
mapiranje funkcija razliitih podruja ljudskog mozga. Dalji razvoj fMRI omoguio je nove
aplikacije za EPI u mapiranju karakteristinih podruja mozga namjenjenih za razmiljanje i
kontrolu.
Paul C. Lauterbur sa Sveuilita u Illinois i Sir Peter Mansfield sa Sveuilita u
Nottinghamu su 2003. godine nagraeni s Nobelovom nagradom iz podruja medicine za
njihova otkria iz magnetske rezonancije. Tada je reeno da je MRI vrlo mlada nauka, ali
sklona buduem razvoju.

3

Mogunosti magnetske rezonancije

Prema statistikim podacima, 2003. godine je bilo prodano vie od 10000 ureaja za
MRI, te oko 75 milijuna MRI skeniranja su se vrila svake godine.

Za uspjeno i kvalitetno obavljanje MRI testova, te tumaenje istih potrebno je prije
svega posjedovati dobro obuene radiologe, tehniare za rad na ureaju, te biomedicinske
inenjere koji predstavljaju vezu izmeu tehnikih rjeenja i medicinskih potreba.

Trenutno na svijetu je prisutno oko devet velikih klinikih proizvoaa opreme za
magnetsku rezonanciju i to Esaote [10], Fonar [11], General Electric Healthcare [12],
Hitachi Medical Systems [13], Millennium Techology [14], Odin Medical technologies [15],
Philips Healthcare [16], Siemens Healthcare [17], Toshiba Medical Systems [18]. Osim ovih
klinikih proizvoaa, postoje i dva glavna eksperimentalna i to Agilent Technologies [19] i
Bruker Biospin MRI [20]. Ostali MRI proizvoai srodnih podsustava ukljuuju RF svitak,
kontrastna sredstva kao to su Bracco Group [21], Bayer HealthCare Pharmaceuticals [22],
GE Imaging Agents [23], Lantheus Medical Imaging [24], Sigma-Aldrich [25], kompatibilne
ureaje kao to su Biophan Technologies [26], InVivo [27], Magmedix [28], Medrad [29], MR
Resources [30], Schiller [31], SA Instruments [32], RF pojaala kao to su Advanced Imaging
Research [33], Doty Scientific [34], GE Healthcare [35], IGC Medical Advances [36], InVivo
[27], Lammers Medical Technology [37], Machnet B.V.[38], MR Instruments [39], Nova
Medical [40], RAPID Biomedical [41], Scanmed [42], XL Resonance [43] i magnete kao to
su Bruker Biospin MRI [44], Magnex Scientific [45] i Resonance Research / Stern Magnetics
[46].

Topografsko snimanje

Sustav snimanja magnetskom rezonancijom je poeo kao modalitet topografskog
snimanja za proderivacijanju NMR slika u obliku renja kroz ljudsko tijelo. Svaki reanj ima
svoju debljinu (Thk).


Slika 1.1. : Prikaz debljine renja
4

Ovakav oblik slike je u nekim aspektima jednak odsijecanju anatomije ispod i iznad renja.

Slika 1.2. : Prikaz odsijecanja renja i njene debljine

Sam reanj se sastoji od nekoliko elemenata volumena ili voxela. Volumen voxela je oko 2
mm
3
.

Slika 1.3.: Prikaz voxela

Slika magnetske rezonancije se sastoji od nekoliko elemenata slike koji se nazivaju pikseli.

Slika 1.4.: Prikaz pixela
5

Intenzitet piksela je proporcionalan intenzitetu NMR signala sadraja odgovarajueg
volumena elementa ili voxela objekta koji se snima.
Magnetska rezonancija je temeljena na apsorpciji i emisiji energije u rasponu
radiofrekventnog elektromagnetskog spektra. Vrlo je jasno iz priguenog spektra ljudskog
tijela zato se koriste rendgenske zrake (slika 1.5.). Meutim, postavlja se pitanje zato je
trajalo dugo da se razvije slika sa radio valovima, naroito jer su poznate injenice kako
ionizirajue zraenje poput rendgenskih zraka utiu na ljudsko tijelo.


Slika 1.5.: Prikaz spektra elektromagnetske radijacije

Mnogi naunici su tvrdili da se ne mogu snimati objekti manji od valne duljine energije koja
se koristi za sliku. Za MRI ne vrijedi ovo ogranienje jer stvara slike koje se temelje na
prostornim varijacijama u fazi i frekvenciji radio frekventne energije apsorbirane i emitovane
od uslikanog objekta.















6

II MATEMATIKA MAGNETSKE REZONANCIJE

Logaritmi i decibeli

U nauci postoje mnogi skraeni naini prezentacije brojeva. Ove forme prezentacije
brojeva olakavaju naunicima proraune i prezentaciju broja. Logaritam broja x (log x)
definiran je sljedeim jednadbama. Ako je:



onda je


Logaritmi su korisni djelom i zbog relacija koje se odnose na primjenu logaritama. Na
primjer:






Korisna primjena logaritma po bazi 10 je koncept decibela. Decibel je logaritamsko
predstavljanje odnosa dva broja. Tako je odnos dvije razine snage (P1 i P2) decibel definiran
sa:



Ponekad je potrebno izraunati decibele iz naponskih oitanja. Relacija izmeu snage (P) i
napona (V) je:



gdje je R otpornost kola, koja je obino konstantna. Smjenom ove jednadbe u definiciji dB
imamo:



7


Exponencijalne funkcije

Broj 2,7182818 pojavljuje se tako esto u proraunima da mu je dat simbol e. Kada se
uzima x potencija broja e esto se to pie kao exp(e).



Logaritmi sa bazom e nazivaju se prirodni logaritmi. Ako je:


onda je:



Mnotvo dinamikih MRI procesa su eksponencijalne prirode. Npr. signali opadaju
eksponencijalno sa vremenom. Zato je razumijevanje prirode eksponencijalnih krivih
esencijalno. Tri esto susretane eksponencijalne funkcije u MR su:




gdje je konstanta.


Trigonometrijske funkcije

Osnovne trigonometrijske funkcije sin i cos opisuju harmonijske funkcije koje su 90
0

van faze. Trigonometrijski identiteti koriteni u geometrijskim proraunima derivacijae se sa
slike 2.1.

Slika 2.1.: Trokut za proraun trigonometrijskih identiteta nalegla=kateta uz kut;
naspramna=kateta nasuprot kuta

8








Tri dodatne relacije korisne za razumijevanje rada MRI su:





Funkcija sin(x)/x se esto pojavljuje i naziva se sinc(x). Njen graf je prikazan na slici 2.2.


Slika 2.2.: Funkcija sin(x)/x


Diferencijali i integrali

Derivacija predstavlja nagib krive u nekoj toci. Za funkciju:



derivacija y kao funkcije x je:

9



Integral je povrina ispod funkcije u granicama integrala.


Integral moe biti promatran kao suma. Ustvari veina integrala izraunatih na raunaru se
vri dodavanjem vrijednosti funkcije izmeu granica integrala [47].

Vektori

Vektor je veliina koja ima i amplitudu i smjer [48]. Magnetizacija od nuklearnog
spina predstavljena je vektorom koji poinje u centru koordinatnog sustava. Ovdje to je du
Z+ ose. Na slici 2.3. vektor je u XY ravni izmeu +x i +y osa. Vektor ima x i y komponentu i
amplitudu jednaku:




Slika 2.3.: Predstavljanje vektora u XY ravni

Matrice

Matrica je skup brojeva poredanih u pravokutnom nizu [49]. Ova matrica ima 3 reda i
4 kolone i kae se da je to matrica 3x4.



Da bi se mnoile, broj kolona prve mora biti jednak broju kolona druge matrice.


Rotacijske matrice
10

Rotacijska matrica je 3x3 matrica koja rotira lokaciju vektora V oko ose i na
novu lokaciju V'.


Rotacijske matrice su korisne u MR za odreivanje lokacije vektora magnetiziranja nakon
aplikacije rotacijskog impulsa ili nakon perioda evolucije. Koritenjem konvencionalnih MR
koordinatnih sustava dobiju se tri rotacijske matrice kao to slijedi:










Transformacije koordinata

Transformacije koordinatna koriste se da konvertiraju koordinate vektora u jednom
koordinatnom sustavu u koordinate u drugom sustavu (x''y'').


Slika 2.4.: Koordinacija vektora iz jednog u drugi sustav

Transformacija koordinata postie se sa jednom ili vie rotacija matrica. Naprimjer, ako je
novi koordinatni sustav rotiran za 10 stupnjeva u smjeru kazaljke na satu oko +z ose, a potom
11

20 stupnjeva oko +x, pozicija vektora v u novom koordinatnom sustavu v' moe se izraunati
kao:

[V'] = [R
+X(=20)
] [R
+Z(=10)
] [V].

Konvolucija

Konvolucija dvije funkcije je preklapanje dvije funkcije prilikom prelaska jedne preko
druge [50]. Simbol za konvoluciju je *.
Konvolucija g(t) i h(t) matematiki se definira sa:



Imaginarni brojevi

Imaginarni brojevi su brojevi koji nastaju kao rezultat korjenovanja negativnih brojeva
[51]. Imaginarni brojevi se oznaavaju brojem i. Kompleksni broj ima realni (RE) i
imaginarni (IM) dio. Realni i imaginarni dio kompleksnog broja su ortogonalni.
Dvije korisne relacije izmeu kompleksnih brojeva i eksponencijalnih f-ja su:




Veliina je konjugovana veliini . Drugim rijeima, kompleksna konjugacija
kompleksnog broja je broj sa promijenjenim znakom imaginarnog dijela.






















12

III FIZIKA SPINA

Spin
Spin je fundamentalna prirodna osobina kao to je i elektrini naboj ili masa. Spin se
javlja u viekratnicima 1/2 i moe biti pozitivan (+) ili negativan (-). Protoni, elektroni i
neutroni posjeduju spin. Pojedinani neupareni elektroni, protoni i neutroni posjeduju spin
1/2.
U atomu deuterija (2H), sa jednim nesparenim elektronom, jednim nesparenim
protonom i jednim nesparenim neutronom ukupni elektronski spin je jednak 1/2, a ukupni
spin jezgre je jednak 1.
Dvije ili vie estica sa spinovima suprotnih predznaka mogu se upariti tako da eliminiraju
opservabilnu manifestaciju spina. Primjer ja He. Za MR znaajni su upravo nespareni
nuklearni spinovi.

Osobine spina

Kada se nae u magnetskom polju jaine B, estica sa nenultim ukupnim spinom moe
apsorbira foton frekvencije . Frekvencija zavisi od iromagnetskog odnosa estica
.

Za vodik, .

Jezgre sa spinom

Jezgre su sainjene od pozitivno nabijenih protona i elektriki neutralnih neutrona koje
na okupu dre nuklearne sile. I protoni i neutroni imaju priblino istu masu koja je oko 1840
puta vea od mase elektrona. Neutroni i protoni se zajedniki nazivaju nukleoni.
Slojeviti model jezgre nam govori da su i nukleoni kao i elektroni rasporeeni po ljuskama.
Kada je broj nukleona 2, 8, 20, 28, 50, 82 i 126, orbitale su popunjene. Obzirom da nukleoni
imaju spin kao to imaju i elektroni, njihovi spinovi mogu se upariti prilikom punjenja
orbitala i ponititi. Skoro svaki element iz periodnog sustava ima izotop sa nenultim
nuklearnim spinom. MR je mogue primijeniti samo na izotopima ije je prirodno
pojavljivanje dovoljno veliko da bude detektirano.

Neke jezgre koje su znaajne za MR dati su u tablici 3.1.

Tablica 3.1.: Nukleusi znaajni za magnetsku rezonanciju
Jezgre
Neupareni
protoni
Neupareni
neutroni
Net spina (MHz/T)
1
H 1 0 1/2 42.58
2
H 1 1 1 6.54
31
P 1 0 1/2 17.25
23
Na 1 2 3/2 11.27
14
N 1 1 1 3.08
13
C 0 1 1/2 10.71
13

19
F 1 0 1/2 40.08
Energetske razine

Da bi se razumjelo ponaanje estica sa spinom u magnetskom polju potrebno je
razumjeti ponaanje protona. Proton posjeduje spin. Spin se moe shvatiti kao vektor
magnetskog momenta uslijed kojeg se proton ponaa kao minijaturni magnet sa S (junim) i
N (sjevernim) polom.
Kada se proton nae u magnetskom polju, spin vektor estice se poravnava sa vanjskim
poljem, ba kao to se poravnava i magnet. Opaa se nisko energetsko stanje u kojem su
polovi poravnati N-S-N-S, te visoko energetsko stanje za N-N-S-S.

Tranzicije (prijelazi)

estica prelazi izmeu dva energetska stanja uz apsorpciju fotona. estica u nisko
energetskom stanju kada apsorbira foton odlazi u vie energetsko stanje. Energija ovog fotona
mora tono odgovarati razlici energija ova dva stanja. Energija E fotona je vezana za
frekvenciju Planckovom konstantom (h = 6.626x10
-34
Js).



U NMR i MRI, veliina se naziva rezonantna frekvencija ili Larmorova frekvencija.


Dijagrami energetskih razinaa

Energija dva spinska stanja moe biti predstavljena dijagramom energetskog razinaa.
Vidjeli smo da je i , dakle energija fotona potrebna za izazivanje tranzicije
izmeu dva spinska stanja je:



Kada je energija fotona jednaka energetskoj razlici dva spinska stanja, dolazi do apsorpcije
energije [52].
U NMR eksperimentu frekvencija fotona je u RF opsegu. U NMR spektroskopiji, je
izmeu 20 i 800 MHz za jezgre vodika. U klinikom MRI je tipino izmeu 15 i 80 MHz
za skeniranje bazirano na vodiku (MRI).

Boltzmanova statistika

Kada se grupa spinova nae u magnetskom polju svaki spin uzima jednu od dvije
mogue vrijednosti. Na sobnoj temperaturi, broj spinova u niem energetskom stanju N+
neto je vei od broja spinova u viem energetskom stanju N-. Boltzmannova statistika nam
govori da je:
,

gdje:
14

E predstavlja energetske razlike spinskih stanja;
k je Boltzmanova konstanta i iznosi 1.3805x10
-23
J/Kalvin
T je temperatura u K.
Kako temperatura opada, tako se smanjuje i odnos . Kako temperatura raste, odnos tei ka
1.
Signal u NMR spektroskopiji nastaje od razlike izmeu energije apsorbovane kod spinova u
prijelazu od vieg u stanje nie energije. Dakle, signal je proporcionalan populacijskoj razlici
izmeu stanja. NMR je vrlo senzitivna spektroskopija obzirom da je u mogunosti detektirati
ove vrlo male populacijske razlike. Rezonanca, odnosno razmjena energija na specifinoj
frekvenciji izmeu spinova i spektrometra je zasluna za osjetljivost u NMR-u (tehnologiji
NMR).
Treba napomenuti druga dva faktora koji utiu na MRI signal, a to su: prirodnu
dostupnost izotopa i bioloku dostupnost. Prirodna dostupnost izotopa predstavlja frakciju
nukleusa sa danim brojem nukleida, tj. atomskom teinom. Na primjer, postoje tri izotopa
vodika
1
H,
2
H i
3
H. Prirodna zastupljenost
1
H je 99.985%. Sljedea tabela prikazuje prirodnu
zastupljenost nekih nukleida promatranih sa aspekta MRI.

Tablica 3.2.: Prirodna zastupljenost nukleida interesantnih za MRI

Element Simbol
Prirodna
zastupljenost
Vodik
1
H 99.985
2
H 0.015
Ugljik
13
C 1.11
Duik
14
N 99.63
15
N 0.37
Natrij
23
Na 100
Fosfor
31
P 100
Kalij
39
K 93.1
Kalcij
43
Ca 0.145


Bioloka zastupljenost je frakcija jedne vrste atoma u ljudskom tijelu. Sljedea tabela
prikazuje bioloku zastupljenost nekih nukleida promatranih sa aspekta MRI.

Tablica 3.3.: Bioloka zastupljenost nukleida interesantnih za MRI

Element
Bioloka
zastupljenost
Vodik (H) 0.63
Natrij (Na) 0.00041
Fosfor (P) 0.0024
Ugljik (C) 0.094
15

Kisik (O) 0.26
Kalcij (Ca) 0.0022
Duik (N) 0.015
Spinski paketi

Vrlo opirno bi bilo opisivati NMR na mikroskopskoj razmjeri. Makroskopska slika je
mnogo primjerenija. Prvi korak u razvoju makroskopske slike je definicija spinskog paketa.
Spinski paket je grupa spinova koji su podvrgnuti istom magnetskom polju, tj. magnetskom
polju iste amplitude.

U svakom trenutku vremena magnetsko polje spinova u svakom spinskom paketu moe biti
predstavljeno vektorom magnetizacije.






Slika 3.1.: Magnetsko polje spinova predstavljeno vektorom magnetizacije.

Veliina svakog vektora je proporcionalna .

Vektorska suma magnetizacijskih vektora svih spinskih paketa ini ukupnu magnetizaciju. Da
bi se opisala impulsna NMR, potrebno je poznavati pojam ukupne magnetizacije.
Adaptacijom konvencionalnog NMR koordinatnog sustava vanjsko magnetsko polje i ukupna
ravnotena magnetizacija su poravnati du Z ose.


T
1
procesi

U ravnotenom stanju vektor ukupne magnetizacije lei du pravca narinutog
magnetskog polja Bo i naziva se ravnotena magnetizacija Mo. U ovoj konfiguraciji Z
komponenta magnetizacije Mz jednaka je Mo. Mz se naziva longitudinalna magnetizacija.
Ovdje nema transverzalne magnetzacije (Mx ili My).

16


Slika 3.2.: Konfiguracija magnetizacije pri kojoj je Mz = Mo

Promjena ukupne magnetizacije mogua je izlaganjem sustava nuklearnog spina
energiji frekvencije koja je jednaka energetskoj razlici izmeu spinskih stanja. Ako dovoljno
energije dolazi u sustav, mogue je postii zasienje spinskog sustava i stvoriti stanje u kojem
je Mz=0.

Vremenska konstanta kojom je okarakterisan povratak Mz na ravnotenu vrijednost naziva se
relaksacijsko vrijeme spinske reetke, T
1
. Jednadba kojom se opisuje ova pojava u funkciji
vremena t, nakon njegove smjene je:



T
1
je vrijeme potrebno da se razlika izmeu longitudinalne magnetizacije Mz i njene
ravnotene vrijednosti smanji za faktor e.
Ako je ukupna magnetizacija postavljena du -Z ose, ona e postepeno da se vrati na svoju
ravnotenu vrijednost du +Z ose brzinom koja je odreena sa T
1
. Jednadba kojom se
opisuje ova pojava u funkciji vremena t, nakon njegove smjene je:



Ponovo relaksacijsko vrijeme spinske reetke T
1
je vrijeme potrebno da se razlika izmeu
longitudinalne magnetizacije Mz i njene ravnotene vrijednosti smanji za faktor e.

Precesija

Ako je ukupna magnetizacija poloena u XY ravni, ona e rotirati oko Z ose na
frekvenciji jednakoj frekvenciji fotona, to e izazvati prijelaz izmeu dva energetska razinaa
spina. Ova frekvencije se naziva Larmorova frekvencija.

T2 procesi

Dodatno rotaciji, faza ukupne magnetizacije poinje da se mijenja jer je svaki od
spinskih paketa od kojih je sainjen izloen neto drugaijem magnetskom polju i rotira na
svojoj Larmor frekvenciji. to vrijeme vie odmie vea je fazna razlika.

17

Vremenska konstanta kojom se opisuje povratak transverzalne magnetizacije na ravnotenu
vrijednost Mxy naziva se spin-spin relaksacijsko vrijeme T
2.



T
2
je uvijek manje ili jednako T
1
. Ukupna magnetizacija u XY ravni tei nuli, a potom
longitudinalna magnetizacija raste sve dok se Mo ne poravna du Z ose.
Svaka transverzalna magnetizacija ponaa se na isti nain. Transverzalna komponenta rotira
oko pravca narinutog magnetskog polja i nestaje. S T
1
je odreena brzina ponovne uspostave
longitudinalne magnetizacije.
Da zakljuimo: spin-spin relaksacijsko vrijeme T
2
je vrijeme potrebno da
transverzalna komponenta opadne na vrijednost 37%.

Dva su faktora koja doprinose opadanju transverzalne magnetizacije:
1) molekularne interakcije (tvrdi se da vode ka istom T
2
molekularnom efektu);
2) varijacije u Bo (tvrdi se da vode nehomogenom T
2
efektu).
Kombinacija ova dva faktora je ono to ustvari rezultira guenjem transverzalne
magnetizacije. Kombinirana vremenska konstanta se naziva T
2
zvijezda i oznaava se sa T
2
*.


Rotirajui referentni koordinatni sustav

U prethodnom tekstu prikazano je ponaanje spinova u laboratorijskom sustavu
referencije. Pogodno je definirati rotirajui sustav referencije koji rotira oko Z ose sa
Larmorovom frekvencijom. Ovaj sustav razlikujemo od laboratorijskog uvodei prim oznake
na X i Y ose, X' Y'.
Vektor magnetizacije koji rotira Larmorovom frekvencijom u laboratorijskom sustavu
je stacionaran u sustavu koji rotira oko Z ose. U rotirajuem sustavu, relaksacija Mz
magnetizacije na njenu ravnotenu vrijednost izgleda isto kao to je izgledala u
laboratorijskom sustavu.
Transverzalni vektor magnetizacije koji rotira oko Z ose istom brzinom kao i rotirajui
sustav bie stacionaran u ovom sustavu. Vektor magnetizacije koji se kree bre od
rotirajueg sustava, rotira u smjeru kazaljke na satu oko Z ose. Vektor magnetizacije koji se
kree sporije od rotirajueg sustava rotira u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko Z ose.
U uzorku postoje spin paketi koji se kreu bre i koji se kreu sporije od rotacijskog
sustava. Kao posljedica kada je srednja frekvencija uzorka jednaka rotirajuem sustavu
nastaje nestanak faze M
X'Y'
.

Impulsno magnetsko polje

Namotaj ice postavljen oko X ose daje magnetsko polje du X ose kada je DC struja
putena kroz namotaj. AC struja proderivacijai magnetsko polje iji se smjer mijenja.
U sustavu koji rotira oko Z ose sa frekvencijom jednakoj frekvenciji AC struje magnetsko
polje du X' ose e biti konstantno ba kao u sluaju DC struje u laboratorijskom sustavu.

Ovo je isto kao kretanje namotaja oko rotirajueg koordinatnog sustava Larmorovom
frekvencijom. U MR magnetsko polje nastalo od namotaja kroz koji prolazi AC struja
18

Larmorove frekvencije naziva se B
1
polje du X' ose. Kada se AC struja kroz namota
ukljuuje i iskljuuje nastaje pulsirajue magnetsko polje B
1
du X' ose.
Spinovi se odazivaju na ovaj impuls na nain da izazivaju rotaciju ukupne magnetizacije oko
pravca narinutog B
1
polja. Ugao rotacije se moe izraziti na sljedei nain:



U veini sluajeva je mnogo manje od T
1
i T
2
.

Impuls od 90
0
je impuls koji rotira magnetizaciju za 90
0
u smjeru kazaljke na satu oko
X' ose. Impuls od 90
0
rotira ravnotenu magnetizaciju do Y' ose. U laboratorijskom sustavu,
ravnotena magnetizacija spiralno se sputa oko Z ose do XY ravni.

Impuls od 180
0
e rotirati magnetizaciju za 180
0
. Impuls od 180
0
rotira ravnotenu
magnetizaciju sve do -Z ose. Ukupna magnetizacija bilo koje orijentacije ponaat e se prema
jednadbi rotacije. Npr. ukupna magnetizacija du Y' ose poravnat e se du -Y' ose kada se
na nju primjeni impuls od 180
0
B
1
oko X' ose.
Ukupna magnetizacija koja lei izmeu X' i Y' ose zavrit e izmeu X' i -Y' ose kada se na
nju primjeni impuls od 180
0
B
1
oko X' ose.

Matrica rotacije takoer se moe koristiti za predvianje rezultata rotacije. Ovdje je
ugao rotacije oko X' ose, [X',Y',Z'] je inicijalna pozicija vektora i [X'',Y'',Z''] je pozicija
vektora nakon rotacije.



Relaksacija spina

Kretanja u rjeenju koje rezultira vremenski promjenjivim magnetskim poljem
uzrokuje relaksaciju spina [53].
Vremenski promjenjivo polje na Larmorovoj frekvenciji izaziva prijelaz izmeu spinskih
stanja i promjenu u Mz.
Javlja se distribucija rotirajuih frekvencija na uzorku od molekula. Samo frekvencije na
Larmorovoj frekvenciji utiu na T
1
. Obzirom da je Larmor frekvencija proporcionalna s B
0
,
T
1
e stoga varirati u ovisnosti od jaine magnetskog polja. U principu, T
1
je obrnuto
proporcionalna gustoi molekularnih gibanja na Larmer frekvenciji.
Raspodjela frekvencija vrtnje ovisi o temperaturi i viskoznosti otopine. Stoga T
1
e varirati u
ovisnosti o temperaturi.

19


Slika 3.3.: Ovisnost T
1
u odnosu na temperaturu.

Na Larmor frekvenciji oznaenoj sa , T
1
(280K) <T
1
(340 K). Temperatura ljudskog tijela
nije dovoljna da uzrokuje znaajne promjene na T
1
. Viskoznost, ipak moe da ima utjecaj u
ovisnosti od tkiva do tkiva i vri utjecaj na T
1
, kao to je to prikazano na slici 3.4.


Slika 3.4.: Utjecaj viskoznosti na T
1
.

Bloch relacije

Bloch relacije predstavljaju set diferencijalnih jednadbi koje se koriste za opis
ponaanja vektora magnetizacije pod bilo kojim uvjetima.
Kada se izvri pravilo integriranje, Bloch jednadbe e dati X', Y' i Z komponente
magnetizacije u funkciji od vremena. Bloch relacije se prikazuju na sljedei nain:


20

IV NMR SPEKTROSKOPIJA


NMR signal u vremenskom domenu

Prilikom rotacije transverzalnog vektora magnetizacije oko Z ose, u namotaju oko X
ose se inducira struja. Ova struja ima sinusoidalni vremenski karakter. Val opada
eksponencijalno sa vremenskom konstantom T
2
uslijed promjene faze (gubitka spina)
spinskih paketa. Takva vrsta signala se naziva slobodno (sopstveno) priguene indukcije
(FID).


Slika 4.1.: Primjer signala slobodnog guenja indukcije (FID)

+/- Konvencija za frekvenciju

Za transverzalne vektore magnetizacije koji rotiraju bre od rotirajueg referentnog
koordinatnog sustava kaemo da rotiraju sa pozitivnom frekvencijom u odnosu na rotirajui
sustav (+ ). Vektori sa rotacijom sporijom od rotacije referentnog sustava rotiraju se sa
negativnom frekvencijom u odnosu na rotirajui sustav (- ).


90 FID sekvenca

Niz RF impulsa apliciranih na uzorak daju specifinu formu NMR signala koja se
naziva impulsni niz. U 90-FID impulsnom nizu, ukupna magnetizacija je rotirana do x'y' ravni
sa 90
0
impulsom. Vektor ukupne magnetizacije zapoinje precesiju oko +Z ose. Amplituda
vektora takoer opada s vremenom.
Sinkroni dijagram je predstavljen vieosnim prikazom nekih vremenskih aspekata
impulsnog niza. Sinkroni dijagram za 90-FID impulsni niz prikazuje vremensku funkciju RF
energije i vremensku funkciju signala [54], [55].

21


Slika 4.2.: Vremenska funkcija RF energije i vremenska funkcija signala

Kada se ova sekvenca ponavlja, npr. kada je potrebno poboljati SNR, amplituda
spektra signala (S) e zavisiti od T
1
i vremena izmeu ponavljanja koje se naziva vrijeme
ponavljanja (TR) sekvence. U narednoj jednadbi signala, k predstavlja konstantu
proporcionalnosti, dok je gustoa spinova u uzorku.



Spin - eho sekvenca

Jo jedna esto koritena sekvenca impulsa je spin-eho sekvenca impulsa [56], [57].
Ovdje 90
0
impuls je prvo apliciran na spin sustav. 90
0
impuls rotira magnetizaciju do x'y'
ravni. Tada zapoinje otklon faze transverzalne magnetizacije.
U odreenom trenutku nakon 90
0
impulsa aplicira se impuls od 180
0
. Ovaj impuls
rotira magnetizaciju za 180
0
oko x'-ose. Sinkroni dijagram pokazuje relativnu poziciju dva RF
impulsa i signala.


Slika 4.3.: Prikaz pozicije dva RF impulsa i signala

Jednadba signala za ponovljeni spin-eho niz u funkciji TR-a i vremena eha (TE) koje
se definira kao vrijeme izmeu 90
0
impulsa i maksimalne amplitude u ehu, je:



Ova jednadba je validna samo za uvjet TR>>TE.
22

Sekvenca oporavka (ponovne uspostave) inverzije SOI

SOI impuls se takoer moe koristiti za snimanje NMR spektra. U ovoj sekvenci, prvo
se primjenjuje 180
0
impuls. On rotira ukupnu magnetizaciju do poravnanja sa -Z osom.
Magnetizacija prolazi relaksaciju spin-reetke i vraa se ka svojoj ravnotenoj poziciji du +Z
ose. Prije nego to doe u ravnoteni poloaj 90
0
impuls se ukljuuje, te vri rotiranje
longitudinalne komponente magnetizacije do poravnanja sa XY ravni. U primjeru sa slike 4.4.
90
0
impuls se primjenjuje ubrzo nakon 90
0
impulsa.
Jednom kada se magnetizacija pojavi u XY ravni ona se rotira oko Z ose i ponitava joj se
faza dajui FID. Na sinkronom dijagramu pokazani su relativne pozicije dva RF impulsa i
signala.

Slika 4.4.: Sinkroni dijagram dva RF impulsa i signala

Signal u funkciji TI kada se sekvenca ne ponavlja je:



Treba primijetiti da se ovaj put prolaz kroz nulu deava u

Obzirom da se SOI ponavlja svakih TR sekundi u svrhu usrednjavanja signala ili generiranja
snimka (slike), jednadba signala postaje:



Kemijski pomak

Kada se atom nalazi u magnetskom polju, njegovi elektroni krue oko smjera
primijenjenog magnetskog polja [58]. Ova cirkulacija uzrokuje malo magnetsko polje na
jezgri koje se suprotstavlja vanjskom polju. Magnetsko polje nukleusa (efektivno polje) je
prema tome u opem sluaju manje od narinutog polja za frakciju :



Gustoa elektrona oko svakog jezgra u molekuli varira u zavisnosti od tipa jezgra i veza u
molekuli. Protupolje, a time i efektivno polje e varirati od jezgra do jezgra. Ovaj fenomen se
naziva kemijski pomak.
23

V FOURIEROVA TRANSFORMACIJA
Uvod
Detaljan opis Fourierovih transformacija (FT) je mnogo lake prikazati, kada postoji
razumijevanje zato su potrebne. Fourierova transformacija je operacija koja pretvara funkcije
sa vremenskih podruja na frekvencijska. Inverzna Fourierova transformacija (IFT) pretvara
podruja iz frekvencijskog domena u vremenski domen.
Jedan primjer Fourierove transformacije gdje se vri pretvaranje podataka iz vremenske
domene u frekvencijsku domenu, i obrnuto je prikazan na slici 5.1.

Slika 5.1.: Primjer transformacije iz vremensku u frekventnu domenu i obratno

Ljudski mozak je sposoban da obavlja Fourierovu transformaciju. Muziari s savrenim
sluhom su najbolji primjer toga, gdje oni sluajui odreene tonove mogu da prepoznaju o
kojem se tono tonu radi.
Neki ih ljudi ih ak mogu raspoznati i vie istodobno, ali taj proces postaje teak kada se vie
tonova puta istovremeno.
Fourierova transformacija (FT) je proces kao kada muziar uje ton (signal vremenske
domene) i odredi koja je to nota (frekvencija) putena. Inverzna Fourierova Transformacija
(IFT) je kada muziar gledajui note (frekvencije) na listu pretvara u tonove (signali
vremenske domene).

+ i - Problem frekvencije

Vektor magnetizacije, s poetkom u + X, se okree oko Z ose u smjeru kazaljke na
satu. Ispis M
X
kao funkcije vremena je kosinusni val.
Fourierova transformacija daje vrhove na + v i -v, jer FT ne moe razlikovati izmeu vektora
rotacije na +v i - v iz danih podataka.
Ispis My kao funkcije vremena je sinusna funkcija. Fourierova transformacija daje vrhove na
+v i -v, jer FT ne moe razlikovati izmeu vektora rotacije na +v i - v iz danih podataka.
24

Rjeenje je da ulaz u FT budu i Mx i My. FT je dizajniran da radi sa dvije ortogonalne ulazne
funkcije koje se nazivaju stvarni i imaginarni dijelovi.


Slika 5.2.: Prikaz stvarnih i imaginarnih dijelova kod FT-e

Detekcija samo Mx ili My komponente na ulazu u FT-u se zove linearna detekcija. To je
sustav detekcije na mnogim starijim NMR spektrometrima i nekim ureajima za magnetsku
rezonancu. Tu je bilo potrebno da raunar odbaci polovicu podataka na frekvencijskoj
domeni.
Detekcija i Mx i My se zove kvadraturna detekcija i to je metoda detekcije na modernim
spektrometrima i magnetskim rezonancama. Danas je to preferirana metoda, jer FT moe
razlikovati +v i -v, te se koriste svi podaci o frekvencijskoj domeni.

Fourierova Transformacija

FT je definiran integralom:



Funkciju f( ) treba promatrati kao preklapanja AF (t) sa valom frekvencije .






25

To je lako predoiti gledajui samo realni dio f ( ).



Inverznu Fourierovu transformaciju (IFT) je najbolje opisati kao zbir spektara vremenske
domene frekvencija f ().

Fazna korekcija

Stvarna FT e koristiti ulaz koji se sastoji od realnog i imaginarnog dijela. Kao
realni ulaz moe se smatrati Mx, a My kao imaginarni ulaz. Rezultirajui izlaz FT e stoga
imati realnu i imaginarnu komponentu.
U Fourierovoj transformaciji NMR spektroskopiji, realni izlaz iz FT se uzima kao
spektar frekvencijskog podruja. Da bismo dobili estetski pogodan spektar frekvencijske
domene, trebamo da unesemo kosinusnu funkciju kao realni dio, a sinusnu funkcije kao
imaginarni dio FT.
U idealnom NMR eksperimentu sve komponente frekvencije sadrane u snimljenom
FID nemaju fazni pomak. U praksi, u stvarnom NMR eksperimentu fazne korekcije moraju se
primijeniti na spektar bilo vremenske ili frekvencijske domene, da bi se dobio apsorpcijski
spektar kao pravi izlaz FT. Ovaj proces je ekvivalentan transformaciji koordinata.



Ako je gore navedeni FID zabiljeen kao da postoji fazni pomak od 45 u realnim i
imaginarnim FID-ovima, matrica za transformaciju koordinata moe koristiti
. Ispravljeni FID-ovi e izgledati kao kosinusne funkcije u realnom i sinusne u
imaginarnom dijelu.
Fourierove transformacije fazno ispravljenih FID-ova daje apsorpcijski spektar za pravi izlaz
Fourierove transformacije. Fazni pomak takoer varira s frekvencijom, tako da NMR spektri
zahtijevaju i stalne i linearne ispravke faze signala Fourierove transformacije.



Stalne fazne korekcije b, proizlaze iz nesposobnosti spektrometra da otkrije toan Mx i
My. Linearne fazne korekcije m, proizlaze iz nesposobnosti spektrometra za otkrivanje
poprene magnetizacije koje poinju odmah nakon RF impulsa. Sljedei crte prikazuje vei
gubitak u fazi visoke frekvencije FID kada je poetni (uti) dio izgubljen.



26


Slika 5.3.: Prikaz gubitka u fazi visoke frekvencije FID-a

S praktine take gledita, fazna korekcija se primjenjuje u frekvencijskom domenu,
znaajnije nego u vremenskoj domeni, jer poznato je da spektar realnog frekvencijskog
podruja treba biti sastavljen samo od pozitivnih vrhova. Stoga se b i m moe prilagoditi dok
se svi pozitivni vrhovi ne vide u stvarnom izlazu Fourierove transformacije.
U snimanju magnetskom rezonancom, Mx i My signali se rijetko prikazuju. Umjesto toga se
koristi magnitudni signal. Magnituda signala jednaka je kvadratnom korijenu iz zbira kvadrata
Mx i My.

Fourierovi parovi

Da bi se bolje razumjelo kako Fourierova transformacija NMR-a funkcionira,
potrebno je poznavati neke este Fourierove parove. Fourierov par ima dvije funkcije, formu
frekvencijskog podruja i odgovarajuu formu vremenske domene. Nekoliko najee
koritenih Fourierovih parova koji su korisni u MRI e biti prikazani na narednim slikama.
Amplituda Fourierovih parova je zanemarena, jer nije relevantna u MRI.

- Konstantna vrijednost







Slika 5.4.: FT konstantne vrijednosti (dobivanje delta funkcije na nuli)
27

- Realna: cos(2t), Imaginarna: -sin(2t)







Slika 5.5.: FT realne i imaginarne funkcije (dobivanje delta funkcije na )


- ealj funkcija (serija delta funkcija)







Slika 5.6.: FT ealj funkcije (dobivanje ealj funkcije sa rastojanjem 1/T)


- Eksponencijalno padajua funkcija: , za t > 0.




28


Lorentzian:
RE: a/(a
2
+ 4
2

2
)
IM: -2/(a
2
+ 4
2

2
)


Slika 5.7.: FT eksponencijalno padajue funkcije (imaginarni dio koji je prikazan je uvean
10 puta u amplitudi. irina realnog Lorencijanovog vrha se odnosi na )


- Gausov:







Slika 5.8.: FT Gausove funkcije

Teorem Konvolucija
Za poznavaoce magnetske rezonancije, ovo je najvaniji teorem o
Fourierovim transformacijama. Teorem konvolucija kae da je FT konvolucija dviju funkcija
proporcionalna proderivacijau pojedinih Fourierovih transformacija, i obratno [54], [55].

Ako je:
onda je:

Najbolji prikaz za razumijevanje ovoga je predstavljen na slici 5.9. Potrebno je pronai FT
sinusnog vala koji je ukljuen i iskljuen. Teorem konvolucija govori nam da je to sinkrona
funkcija na frekvenciji sinusnog vala.
29


Slika 5.9.: Ilustracija teorema konvolucije


Druga primjena teorema konvolucije je za smanjenja buke. Sa konvolucijskim
teoremom moe se vidjeti da je konvolucija NMR spektra s Lorentzovom funkcijom ista kao i
Fourierova transformacija mnoenja signala vremenske domene sa eksponencijalno
padajuom funkcijom.


Slika 5.10.: Ilustracija teorema konvolucije
30

Digitalne Fourierove transformacije

U spektrometru nuklearne magnetske rezonancije, raunar ne vidi kontinuirani FID,
nego samo FID koji ima stalni interval. Svaki podatak koji ini FID e imati zasebne
amplitude i vremenske vrijednosti. Dakle, raunar treba uzeti niz FT delta funkcija koje se
razlikuju po intenzitetu.

Slika 5.11.: Prikaz originalnog neprekidni FID i uzorkovanog FID-a prikazanog na raunaru


Greka uzorkovanja

Problem obmotavanja ili artefakt u slici magnetske rezonancije je pojava jedne
strane uslikanog objekta na suprotnoj strani. U smislu jednodimenzionalnog spektra
frekvencijske domene, obmotavanje je pojava vrhova niske frekvencije na pogrenoj strani
spektra.
Teorem konvolucija moe objasniti zato ovaj problem proizlazi iz uzorkovanja poprene
magnetizacije premalom brzinom. Na slici 5.12. je prikazan ispravan FT uzorak, te prikaz FID-
a.

Slika 5.12.: Prikaz ispravnog FT uzorka i prikaz izgleda FID-a

31

Sa kvadraturnom detekcijom, irina slike je jednaka obrnutoj frekvenciji uzorkovanja signala,
odnosno zelenom okviru na slici 5.13.
Kad je frekvencija uzorkovanja manja od spektralne irine ili irine pojasa, dolazi do
obmotavanja.


Slika 5.13.: Primjer obmotavanja

Dvodimenzionalne FT

Dvodimenzionalna Fourierova transformacija (2-DFT) [56] je Fourierova
transformacija provedena na dvodimenzionalnom nizu podataka. Primjer dvodimenzionalnog
niza podataka prikazan je na slici 5.14.

Slika 5.14.: Primjer dvodimenzionalnog niza podataka
32


Ovaj podatak ima t' i t" dimenzija. FT se prvi put derivacijae na podacima u jednoj dimenziji,
a zatim na drugoj. Prvi set Fourierova transformacija se derivacijai na t' dimenziji, da bi se
dobilo ' sa t" skup podataka.

Slika 5.15.: Izvoenje prvog seta FT na dvodimenzionalnom nizu podataka

Drugi set Fourierovih transformacija se obavlja na t" dimenziji da bi se dobio ' sa " skup
podataka.

Slika 5.16.: Izvoenje drugog seta FT na dvodimenzionalnom nizu podataka

2DFT je potrebna za obavljanje naprednih MRI. Kod MRI, podaci se prikupljaju u
ekvivalentu t' i t" dimenzija, pod nazivom k-prostor. Ove sirove podatke Fourierove
transformacije pretvaraju da bi se dobila slika koja je ekvivalent ' od " prethodno opisanih
podataka.









33

VI NAELA SNIMANJA

Uvod
Kao to je prikazano u Poglavlju 1. magnetska rezonancija predstavlja modalitet
snimanja koji se prvenstveno koristi za konstrukciju slike od NMR signala atoma vodika u
objektu. U medicinskoj MRI, radiolozi su najvie zainteresirani za gledanje NMR signala iz
vode i masti, tj glavnih dijelova ljudskog tijela koji sadre vodik.
Princip rada svih snimanja magnetskom rezonancom je rezonantna jednadba koja
pokazuje da je rezonantna frekvencija spina proporcionalna magnetskom polju Bo, u kojem
se nalazi.
= Bo,

gdje je iromagnetski omjer.
Na primjer, pretpostavimo da ljudska glava sadri samo tri male odvojene regije gdje postoji
vodik spinske gustoe. U stvarnosti cijela glava sadri signal. Kada se te regije spina nalaze u
magnetskom polju iste snage, postoji samo jedan vrh u NMR spektru.


Slika 6.1.: Prikaz oblika signala glave u magnetskom polju

Gradijent magnetskog polja

Ako se svaka od regija nalazi u pojedinanom magnetskom polje postojala bi
mogunost da snimamo njihove pozicije. Gradijent magnetskog polja je ono to omoguava
da se to postigne. Gradijent magnetskog polja predstavlja varijacije u magnetskom polju s
obzirom na poloaj. Jednodimenzionalni gradijent magnetskog polja je varijacija po jednom
smjeru, a dvodimenzionalni gradijent je varijacija na dva dijela. Najkorisniji tip gradijenta u
magnetskoj rezonanci je jednodimenzionalni linearni gradijent magnetskog polja.
Jednodimenzionalni gradijent magnetskog polja du x ose magnetskog polja Bo pokazuje da
magnetsko polje raste u x smjeru. Ovdje duina vektora predstavlja veliinu magnetskog
polja. Simboli za gradijent magnetskog polja u x, y, z smjerovima su Gx, Gy, a Gz.

34

Frekventno kodiranje

Toka u sreditu magneta gdje je (x, y, z) = 0,0,0 se zove izocentar magneta.
Magnetsko polje u izocentru je Bo, a rezonantna frekvencija je o. Ako linearni gradijent
magnetskog polja primijenimo na hipotetskom primjeru glave s tri regije sa spinskim
sadrajem, te tri regije e se nalaziti u razliitim magnetskim poljima.


Slika 6.2.: Prikaz regija glave u razliitim magnetskim poljima

Rezultat je NMR spektar s vie od jednog signala. Amplituda signala je proporcionalna broju
spinova u ravnini okomitoj na gradijent. Ovaj postupak se naziva frekvencijsko kodiranje i
uzrokuje da rezonantne frekvencije budu proporcionalne poloaju spina.

= ( Bo + x Gx ) = o + x Gx
x = ( - o ) / ( Gx )

Ovo naelo predstavlja temelj svih magnetskih rezonanci. Da bi se generirala slika iz NMR
spektara, potrebno je poznavati metode slikanja naknadne projekcije.


Metoda slikanja naknadne projekcije

Slikanje naknadne projekcije je oblik magnetske rezonancije [57]. U prolosti, to je
bio jedan od prvih oblika magnetske rezonance. Naknadna projekcija je nastavak postupka
frekvencijskog kodiranja. U tehnici naknadne projekcije, objekt se nalazi u magnetskom
polju.
Jednodimenzionalni gradijent polja se primjenjuje na nekoliko uglova, i NMR spektar se
biljei za svaki gradijent. Na primjer, recimo da se eli proizvesti slika u YZ ravni nekog
35

objekta. Gradijent magnetskog polja u +Y smjeru se primjenjuje na objekt i NMR spektar se
snima.

Slika 6.3.: Snimanje NMR spektra

Drugi spektar se snima s gradijentom na jednom stupnju u odnosu na osu +Y. Postupak se
ponavlja na 360 od 0 do 359.

Slika 6.4.: Snimanje NMR spektra u svih 360

Kad se podaci snime, onda se isti mogu naknadno projektirati kroz prostor u memoriji
raunara.

Slika 6.5.: Konana detekcija NMR spektra

36

Nakon to se pozadinski intenzitet potisne, slika se moe vidjeti. Stvarna shema naknadne
projekcije se zove inverzna Radon transformacija [58].
U konvencionalnom 90 FID nizu snimanja ovaj postupak se moe primjenjivati uz pomo
sljedeeg niza impulsa.

Slika 6.6.: Prikaz impulsa za 90-FID niz slikanja

Varirajui ugao u gradijentu se postie primjenom linearne kombinacije dvaju
gradijenta. Ovdje se Y i X gradijenti primjenjuju u sljedeim omjerima za postizanje traene
frekvencije kodiranja gradijenta Gf.
Gy = Gf Sin
Gx = Gf Cos

Da bi tehnika naknadne projekcije bila izvediva u topografskoj tehnici, potrebno je da postoji
mogunost da se spinovi snimaju u tankim odrescima.

Odabir odreska

Izbor odreska u MRI je odabir spinova u ravni kroz objekt. Princip odabira odreska
opisuje se rezonancijskim jednadbama. Izbor odreska postie se primjenom
jednodimenzijskog, linearnog gradijenta magnetskog polja tokom razdoblja u kojem se
primjenjuje RF impuls. Impuls pod 90
0
se primjenjuje u kombinaciji sa gradijentom
magnetskog polja i rotira spinove koji se nalaze u odresku ili ravni kroz objekt. Primjer takve
situacije se moe opisati pomou kocke sa mreom malih vektora magnetiziranja.

37


Slika 6.7.: Primjer kocke s mreom malih vektora magnetiziranja

Za bolje razumijevanje, potrebno je prvo ispitati frekvencijski impuls na 90
0
. Impuls na 90
0

sadri snop frekvencija. To se moe vidjeti koritenjem teorema konvolucija. Frekventni
sadraj kvadratnog impulsa od 90
0
je oblikovan kao sinkroni impuls. Amplituda sinkrone
funkcije je najvea na frekvenciji RF koji je ukljuen i iskljuen. Ova frekvencija e se rotirati
za 90
0
, a druge manje i vee frekvencije e se rotirati pod manjim kutom.

Primjena ovog impulsa na 90
0
sa gradijentom magnetskog polja u smjeru x e rotirati neke od
spinova u ravnini okomitoj na x osi pod 90
0
. Rije neke je koritena, jer neke od frekvencija
imaju B
1
manji nego to je potrebno za rotaciju pod kutom od 90
0
. Kao posljedica toga
odabrani spinovi zapravo i ne sainjavaju odrezak.


Slika 6.8.: Primjer kocke s mreom malih vektora magnetiziranja te spinovima koji ne sainjavaju
odrezak

Rjeenje za lo profil odreska je oblikovanje impulsa na 90
0
u oblik sinkronog
impulsa. Sinkroni impuls ima kvadratnu frekvencijsku raspodjelu.
38

Topografska slika sa naknadnom projekcijom se moe postii primjenom slijedeih impulsa.


Slika 6.9.: Impulsi koji se primjenjuju za dobivanje topografske slike

Apodizirani sinkroni impuls na 90
0
u obliku impulsa se primjenjuje u kombinaciji sa
gradijentom izbora odreska. Gradijent frekvencije kodiranja je ukljuen kada je izbor impulsa
renja iskljuen. U ovom primjeru gradijent kodiranja frekvencije se sastoji od Gx i Gy
gradijenta. FIDovi su transformirani pomou Fourierovih transformacija da bi se dobio
spektar frekvencijskog podruja, koji se naknadno projektira da bi se dobila slika.
Tehnika naknadne projekcije slike nikada nije koritena u naprednim ureajima. Umjesto toga
se koriste tehnike Fourierovih transformacija.
















39

VII OSNOVNE TEHNIKE SNIMANJA

Uvod

Osnovna naela multislice snimanja, volumenskog ili trodimenzijkog (3D) snimanja i
kosog snimanja e biti razmatrani u ovom poglavlju. Bie predstavljene dvije nove slikovne
sekvence koje se nazivaju spin-eho niz i inverzni niz.


Gradijent-eho snimanje

Ako se koristi samo 90-FID niz slikanja, snimljena bi bila samo polovica k-prostora.
Obzirom da nam je elja proizvesti ekvivalent eha u sreditu promatranog prozora za
snimanje u vrijeme kada je gradijent kodiranja frekvencije ukljuen. Na taj nain bi dobili i
lijevu i desnu polovicu k-prostora. Da bi to postiglo potrebno je ukljuiti pojaanje gradijenta,
u smjeru kodiranja frekvencije, iji je vremenski dijagram prikazan na slici 7.1.











Slika 7.1.: Vremenski dijagram pojaanja gradijenta

Ovaj RF impuls obino stvara kut rotacije do 90
0
. Gradijent odabira odreska se primjenjuje
koritenjem RF impulsa. Gradijent kodiranja faze primjenjuje se nakon toga.




40








Slika 7.2.: Prikaz utjecaja gradijenta kodiranja faze

Gradijent kodiranja faze varira izmeu i - na 128 ili 256 jednakih koraka, to je
uinjeno i u svim ostalim nizovima.











Slika 7.3.: Prikaz utjecaja gradijenta kodiranja faze na odreenih koracima

Defazing gradijent kodiranja frekvencije primjenjuje se u isto vrijeme kao i gradijent
kodiranja faze, kako bi dobili da spinovi budu u fazi u sreditu perioda snimanja. Ovaj
gradijent je negativan po znaku u odnosu na onaj od gradijenta kodiranja frekvencije koji je
ukljuen tokom akvizicije signala. Eho se proderivacijai kada je gradijent kodiranja
frekvencije ukljuen, jer gradijent ponovno fokusira defaziranje koje se dogodilo sa defaznim
gradijentom.




41







Slika 7.4.: Defazing gradijent kodiranja

Obrtanje gradijenta je odgovorno za eho. Kako ne bi pomijeali ovu vrstu eha, sa onim koji
proderivacijai impuls pod kutom od 180
0
, ovaj eho se zove gradijent eho.
Razdoblje nazvano vrijeme eha (TE) je definirano kao vrijeme od poetka RF impulsa i
maksimuma u signalu.










Slika 7.5.: Definiranje vremena TE

Redoslijed se ponavlja svakih TR sekundi.



Snimanje s gradijent-eho nizom je osjetljivije na nehomogenosti magnetskog polja zbog
koritenja ponovnog fokusiranja gradijenta ili pojaanja gradijenta.





42

Snimanje po viestrukim odrescima

U gradijent-eho nizu, vrijeme za dobivanje slike jednako je umnoku TR vrijednosti i
broju koraka kodiranja faze. Ako je TR jednu sekundu, a bilo je 256 koraka gradijent
kodiranja faze ukupno vrijeme potrebno za obavljanje snimanja e biti 4 minute i 16
sekundi. Ako smo eljeli 20 slika u cijeloj regiji koje su nam od interesa, vrijeme snimanja
bilo bi oko 1,5 sat. To oito nee biti zadovoljavajue ako smo u potrazi za
patologijom. Gledajui vremenski dijagram za snimanje niza s jednom sekundom, TR je
veinu vremena u nizu neiskoritena.

Slika 7.6.: Vremenski dijagram za snimanjeni za s jednom sekundom

To neiskoriteno vrijeme moglo bi se koristiti za pobude drugih odrezaka objekta. Jedino
ogranienje je da se pobude koje koriste za jedan odrezak ne smiju uticati na one iz drugog
odreska. To se moe postii primjenom jedne magnitude gradijenta za odabir odreska i
promjenom RF frekvencije impulsa pod 90
0
.


Slika 7.7.: Prikaz uporabe magnitude gradijenta za odabir odreska
43

Slike u viestrukim odrescima su osnovni nain rada na klinikom skeneru, jer omoguuju da
dio anatomije bude prikazan u najkraem vremenu.
Postoji nekoliko naina akvizicije za sekvence po viestrukim odrescima. Postoje
pojedinana, kontinualna, i n preskok m. Na slici 7.8. se vri poreenje svakog od njih na
istom odresku.

Pojedinani odrezak

n preskok m odresci

Kontinualni odresci

Slika 7.8.: Usporedba sekvenci na istom odresku

Za primjer se moe promatrati skup od 3 mm odrezaka stavljenih jedan pored drugog, tako da
10 odrezaka obuhvata tono 30 mm. To su, kontinuirani odresci. Skup kontinuiranih ili n
preskok m odrezaka mogu se dobiti nizom pojedinanih. Sekvencijalno, prema tome znai
akviziciju odrezaka redom (1, 2, 3, ...), dok pojedinano znai da ne radimo akviziciju
susjednog odreska istovremeno (npr. 1,5,10, ..., 2,6,11, ..., 3,7 , 12, ...). Pojedinane akvizicije
su prednost jer RF impulsi, a time i odresci nisu savreni. RF impuls moe rotirati spinove u
susjednom, umjesto eljenom odresku u manjoj mjeri. Ovo mijenja uinkovitost TR niza, a
time i kontrasta.


44

Volumsko snimanje (3D slike)

Volumsko snimanje predstavlja akviziciju podataka magnetskom rezonancom iz
volumena, a ne jednim topografskim odreskom. To se moe shvatiti kao prikupljanje nekoliko
kontinuiranih odrezaka regije oslikavanog objekta. Broj susjednih odrezaka e uvijek biti vei
od 2.

Pojedinani odrezak Kontinuirani odrezak

Slika 7.9.: Usporedba pojedinanog i kontinuiranog odreska

Vremenski dijagram za sekvencu snimanja volumskim impulsima izgleda kao naslici 7.10..






Slika 7.10.: Stvarni vremenski dijagram za sekvencu snimanja volumskim impulsima

Mogu se primijetiti odabiri volumskih RF impulsa i gradijenta koji rotira samo spinove u
oslikavanom volumenu objekta. Ova kombinacija impulsa je jednaka kombinaciji odabira
odrezaka osim to debljina odreska moe biti 10 ili 20 cm. Impulsi volumske selekcije su
praeni gradijentom kodiranja faze u dimenziji 1 i drugim u dimenziji 2. Svaki varira izmeu
maksimalne i minimalne vrijednosti, ba kao i svi gradijenti kodiranja faze. Dva gradijent
impulsa primjenjuju se u isto vrijeme i prolaze kroz sve mogue kombinacije.
Gradijent kodiranja frekvencije ima svoj defazni negativni reanj da bi izazivao spinove koji
se nalaze u sreditu akvizicijskog prozora.
Gradijent kodiranja frekvencija se primjenjuje, te je signal snimljen, ba kao to je bilo u svim
prethodnim sekvencama.
45

Vrijeme snimanja je jednako umnoku od vrijednosti TR sa brojem koraka kodiranja faze u
dimenziji 1 puta broj koraka u dimenziji 2. Zbog ove velike vrijednosti, niz gradijentom
pozvani eha se obino koristi za snimanje volumena. Rezolucija u smjeru koji odgovara
smjeru odreska u 2D nizu moe biti mnogo manja kod volumskog snimanja u odnosu kod
topografskog niza. Dakle, volumenske sekvence se esto koriste za rezoluciju u smjeru
odreska manju od ~ 2 mm. Takoer se koristi kada su potrebni izotopna voxeli.

Koso snimanje
Ortogonalne ravni snimanja du X, Y ili Z ose se lako proderivacijae nizom
snimanja. No, to ukoliko potrebna anatomija ne lei uz jednu od tri ortogonalne ravni
slikanja? Zbog problema tog tipa, uveden je pojam kosog snimanja. Koso snimanje je
proizvodnja slika koje se nalaze izmeu konvencionalnih X, Y, i Z osi. Koso snimanje se
derivacijai primjenom linearne kombinacije X, Y i Z gradijenta magnetskog polja, kako bi se
dobili gradijenti odabira odreska koji su okomiti na ravan, gradijent kodiranja faze koji je uz
jedan rub oslikavane ravni, a gradijent kodiranja frekvencije je uz preostali rub slike. Na
primjer, ukoliko elimo snimiti odrezak koji lei du X ose, ali prolazi izmeu Z i Y osa, tako
da je pod uglom od 30
0
u odnosu na Y osu i 60
o
na Z osu, neophodna e biti kombinacija
gradijenta prikazana na narednim slikama.

Gradijent odabira odreska:
Gz = Gs Sin 60
o
Gy = -Gs Cos 60
o



Gradijent kodiranje faze:
Gz =G Sin 30
o
Gy = G Cos 30
o


46

Gradijent kodiranja frekvencije: Gx = Gf



Gradijenti kodiranja frekvencija i faza su promjenjivi. Pozitivan gradijent e postii isti efekat
kao negativan nagib. Vremenski dijagram za niz je prikazan na slici 7.11.










Slika 7.11.: Vremenski dijagram prethodno spomenutog niza

Koso snimanje se vrlo esto koristi u MRI, obzirom da kod veine dijagnostikih korisnih
slika, ravni nisu uvijek okomite na X, Y ili Z osi, ili paralelne jedne s drugima. Orijentacija
ravni snimanja je postavljena grafiki od strane operatera nakon dobivanja skupa poetnih
snimaka anatomije. Operativni sustav skenera izraunava tone vrijednosti Gz, Gy, i Gx koje
se koriste za raunanje Gs, , i Gf potrebnih za prikaz kosog odreska.

Spin-eho snimanje

Prednost koritenja spin-eho niza je da se uvodi T
2
ovisnost na signal. Budui da neka
tkiva i patologije imaju sline T
1
vrijednosti, ali razliite T
2
vrijednosti, to je prednost koju
ima niz snimanja koji proderivacijai slike sa T
2
ovisnou. Niz spin-eho snimanja e biti
prikazani samo u obliku vremenskih dijagrama.
47

Vremenski dijagram za niz spin-eho slikanja ima za ulaze RF impulse, gradijente u
magnetskom polju, i signal.












Slika 7.12.: Vremenski dijagram spin eho snimanja

RF impuls od 90
0
za odabir odreska se primjenjuje u kombinaciji sa gradijentom za odabir
odreska. Vremensko razdoblje koje je jednako TE/2 protekne i impuls od 180
o
za odabir
odreska pod 180
o
se primjenjuje u kombinaciji s gradijentom za odabir odreska.
Gradijent kodiranja faze primjenjuje se izmeu impulsa pod 90
o
i 180
o
. Kao i u prethodnim
sekvencama snimanja, gradijent kodiranja faza je varirao u 128 ili 256 koraka izmeu G m i -
G m. Gradijent kodiranja faze se moe primijeniti nakon impulsa od 180
o
, no ako elimo
smanjiti TE period, impuls se primjenjuje izmeu RF impulsa pod 90
o
i 180
o
.
Gradijent kodiranja frekvencije primjenjuje se nakon impulsa pod 180
o
za vrijeme za koje se
prikupio eho. Snimljeni signal je eho.
FID, koji se nalazi nakon svakog impulsa od 90
o
, se ne koristi. Jedan dodatni gradijent se
primjenjuje izmeu impulsa od 90
o
i 180
o
. Ovaj gradijent je du istog smjera kao i gradijent
kodiranja frekvencije. To defazira spinove, tako da e se oni refazirati u centru eha. Ovaj
gradijent ustvari priprema signal da bude na rubu k-prostora do poetka akvizicije eha.
Cijela sekvenca se ponavlja svakih TR sekundi dok svi koraci kodiranja faze nisu
zabiljeeni. Signal iz niza spin eho je dan u narednoj relaciji.

2 1
1
T
TE
T
TR
e e k S

|
|
.
|

\
|
=



48

Kemijska kontrastna sredstva

Kemijska sredstva za kontrast (CA) su tvari koje se unose u organizam da bi se
promijenio kontrast izmeu tkiva [59], [60]. Kontrastna sredstva su uglavnom paramagnetski
materijali, ali neka su feromagnetski. Mehanizam kontrasta je razliit za ove dvije klase
materijala.

Mehanizam kontrasta

Feromagnetski agenti za kontrast promijene kontrast iskrivljenjem Bo magnetskog
polja oko feromagnetskog materijala u kontrastnom sredstvu. Ovo mijenja T
2
* molekule vode
oko feromagnetskog sredstva za kontrast. Feromagnetska kontrastna sredstva su obino
eljezne nanoestice na organskoj podlozi.
Paramagnetski agenti za kontrast mijenjaju kontrast stvaranjem vremenski razliitih
magnetskih polja koja promiu spin-reetka i spin-spin osobine molekula vode. Vremenski
varirajua magnetska polja se stvaraju zbog rotacijskog gibanja kontrastnog sredstva i
elektronskih spin preokreta povezanih sa nesparenim elektronima u paramagnetskom
materijalu u kontrastnom sredstvu. Vremenski razliita magnetska polja na i 2 promiu T
1
,
a vremenski razliita magnetska polja <2 promiu T
2
. Tipini paramagnetski medij za
kontrast je kompleks paramagnetskih iona metala kao to su mangan (Mn
+2
), eljezo (Fe
+3
), ili
gadolinij (Gd
+3
). Gd je najei metalni ion koji se koristi u paramagnetskim kontrastnim
sredstvima. On ima elektronski spin 7/2, a time i sedam nesparenih elektrona koji
poboljavaju oputanje spinova zbog obrtanja spinova i rotacionog kretanja.
Oputanje (R
1
ili R
2
) kontrastnog sredstva na vodi je promjena u 1/T
1
ili 1/T
2
vode, spram
koncentracije kontrastnog sredstva.

Oputanje ovisi o magnetskom polju i temperaturi, tako da se obino uzima uz Bo rezonantne
frekvencije protona i temperature.

Kemijske strukture

Naalost, mnogi paramagnetski ioni metala (M) su otrovni. Da bi se umanjila
toksinost, ti metalni ioni su obino vezani sa drugim molekulama ili ionima zvanim ligandi
(L), kako bi se sprijeilo vezanje sa molekulama u organizmu. Stabilnost metal-ligand
kompleksa (ML) je dana formiranjem konstante (K) za reakciju

M + L ML
gdje je:

K = [ML] / [M] [L] .

U idealnom sluaju, poeljno bi bilo imati K pod fiziolokim uvjetima, na primjer, pH=7,4.
49

Naalost, neki agensi koji se koriste kako bi se postigla eljena pH mogu vezati Gd i
izmijeniti ravnoteu. Iz tog razloga, samo vrijednosti K na pH = 7 se koriste pri diskusijama.

K nije samo koliina koja odreuje otrovnost. Velika K vrijednost uvijek moe dovesti do
oslobaanja toksinih iona metala ako se druga ligand molekula ili ion (L ') ili drugi metalni
ion (M) se veu sa M i L.
Na primjer, razmjena liganda ML + L' ML' + L oslobaa ML' koji moe biti toksiniji
od ML. Transmetalacija je razmjena metala u kontrastnom agensu sa ionima metala u otopini.

ML + M' M'L + M

U transmetalaciji sa gadolinijem baziranoj na kontrastnom agensu, oslobaa se otrovni
Gd. Neka kontrastna sredstva prolaze transmetalaciju i razmjenu liganda lake od drugih. Na
primjer, kontrastna sredstva koja sadre ciklike ligande imaju tendenciju da rjee prolaze
transmetalciju od kontrastnih sredstava sa linearnim ligandima.
Iako, uvijek treba biti na oprezu kada se vanjski materijal ubrizgava, veina kontrastnih
sredstava za MRI su sigurna, osim ako su dana u velikim koliinama ili osobama sa oteenim
bubrezima. Primjena odreenih kontrastnih sredstava u velikim dozama kod bolesnika sa
oteenjem bubrega se smatra za uzrok nefrogene sustavske fibroze (NSF).


Funkcionalnost

Osim kontrastnih sredstava koja su namijenjena za snimanje probavnog sustava,
kontrastna sredstva se daju intravenozno. Nakon ubrizgavanja kontrastnog agensa, krvoilni
sustav ga nosi po cijelom tijelu. U tom trenutku, kontrastna sredstva djeluju razliito, ovisno o
namijenjenoj funkcionalnosti: intravaskularno (IV), izvanstanino (EC), ili intrastanino (IC).

Intravaskularni kontrastni agens je dizajniran da ostaje u cirkularnom sustavu, dok ne bude
uklonjen od strane bubrega. Ovi kontrastni agensi se koriste za kontrast napredne magnetske
rezonantne angiografije (MRA).
Izvanstanina kontrastna sredstva putuju kroz krvoilni sustav i prolaze u izvanstanine
tekuine, ali ne ulaze u stanice. Inae, agensi za kontrast omekavaju izvanstaninu vodu
veoma brzo, a zamjenjivi H+ ioni se brzo rasipaju preko stanine membrane da ak i voda
unutar stanica biva oputena. Tumori imaju veu prokrvljenost nego zdravo tkivo, a time
dobivaju i vie kontrastnog agensa od zdravih tkiva.
50


Slika 7.13.: Prikaz prokrvljenosti kod zdravog tkiva i tumora

Dakle, to je vea vaskularizacija, vea je i promjena T
1
, te je vei i kontrast. Intracelularna
kontrastna sredstva idu korak dalje od ekstracelularnih kontrastnih sredstava. Ona mogu ui u
samu stanicu.


Slika 7.14.: Prikaz ponaanja intracelularnih sredstava

Ciljana kontrastna sredstva akumuliraju se u odreenom tkivu. Uzrok akumulacije je afinitet
za odreena tkiva.
51

Ova kontrastna sredstva imaju odreenu grupu kao na primjer P, to moe biti transferin,
drugi proteini, protutijela, DNA snipits ili oligonukleotidi. P skupina se vezuje za zatieni Ga
ili neki drugi paramagntski ion, ili feromagnetsku esticu. Neka izvanstanina kontrastna
sredstva su aktivirana fizioloki. Kod ovih kontrastnih sredstava dolazi do promjene strukture
u prisutnosti aktivatora.
Promjena u strukturi uzrokuje promjenu u pristupu Gd od strane molekula vode, a time i r
1
i
r
2
. Aktivator bi mogao biti pH ili koncentracija drugih tvari.


Potiskivanje masnoa

Snimanje sa potiskivanjem masnoa stvara snimke od same vode u tijelu [61]. Na
primjer, ako se objekt koji se snima sastoji od vode i masnih vodika, slika kemijskog pomaka
e biti slika samo NMR signala vodika vode u objektu. Postoji nekoliko naina obavljanja
snimanja kemijskog pomaka, od kojih su dva obuhvaena metodom inverznog oporavka i
metodom zasienja. Iako se obje ove sekvence najee koriste za suzbijanje signala masnoe,
one se takoer mogu koristiti za potiskivanje signala vode. Snimanje potiskivanja masnoe se
ponekad naziva kemijska promjena slike.

U metodi inverznog oporavka snimanja, TI vrijeme je postavljeno na T1ln2 gdje je T
1
vrijeme
oputanja spin-reetka komponente, koja se eli potisnuti. Za potiskivanje masnoe ta
komponenta je masnoa, a za potiskivanje vode to je voda. Ova tehnika funkcionira samo
kada su T
1
vrijednosti dviju komponenti razliite.



Slika 7.15.: Prikaz snimaka za vodu i masnoe

U metodi zasienja se primjenjuje frekvencijski selektivan impuls zasienja prije standardnog
niza impulsa za snimanje, na primjer spin-eho niza. Impuls zasienja postavlja na nulu
komponentu magnetizacije koju elimo potisnuti. Kada uslijedi standardni niz snimanja,
otkrije se da nema signala potisnute komponente. Na narednoj slici prikazan je RF vremenski
dijagram za ovaj niz.
52






Slika 7.16.: RF vremenski dijagram

Impuls zasienja se sastoji od frekvencijski selektivnog impulsa koji uzrokuje Z
magnetizaciju da bi odreeni kemijski pomak bio nula. U sluaju niza zasienja masnoe,
ovaj spoj za kemijski pomak je masnoa. Ovaj impuls je praen gradijentom defaziranja da bi
se forsirala poprena magnetizacija ove komponente kemijskog pomaka na nulu. Impuls
zasienje je praen spin-eho nizom. Ova tehnika najbolje funkcionira kada je T
1
za potisnuto
tkivo usporeen sa vremenom izmeu impulsa zasienja i spin-eho niza.


























53

VIII HARDWARE ZA SNIMANJE

Pregled Hardware-a

MRI skeneri su znatno napredovali od prvih komercijalnih jedinica uvedenih 1980-tih
godina. Ovo poglavlje obuhvata osnovne hardverske komponente na trenutnim skenerima, te
iznosi i neke detalje o prvim generacijama skenera. Grafiki prozor prikazuje shematski
prikaz glavnih sustava magnetske rezonancije i neke od glavnih interkonekcija.


Slika 8.1.: Shematski prikaz glavnih sustava magnetske rezonancije

Na vrhu shematskog prikaza su dijelovi skenera koji se nalazi u sobi za skeniranje
magnetskom rezonancijom. Magnet stvara Bo polje za postupak snimanja. U magnetu su
gradijent zavojnice za proizvodnju gradijenta u Bo po X, Y i Z smjerovima. Unutar gradijent
zavojnice je RF zavojnica. RF zavojnica stvara magnetsko polje B
1
potrebno za rotiranje
spinova od 90
o
i 180
o
, ili bilo kojoj drugoj vrijednosti izabranoj od strane niza impulsa. RF
zavojnica takoer detektira signal spinova u tijelu. Pacijent se pozicionira unutar magneta
pomou raunalnog kontroliranog stola za pacijenta. Sto ima tonost pozicioniranja od 1 mm.
Soba za skeniranje okruena je RF titom. tit sprjeava da RF impulsi visoke snage zrae u
bolnici, te sprjeava razne RF signale iz televizijskih i radio stanica da budu detektirani od
strane ureaja. Neke prostorije za skeniranje su okruene magnetskim titom koji sprjeava da
se magnetsko polje iri predaleko u bolnici. Kod novijih magneta, magnetski tit je sastavni
dio magneta.
Srce ureaja je raunar. On kontrolira sve komponente skenera. RF komponente pod
kontrolom raunara su izvor radio frekvencije i impuls programera. Izvor proderivacijai
sinusni val eljene frekvencije. RF pojaalo poveava snagu impulsa iz milivata u
54

kilovate. Raunar takoer kontrolira programer gradijent impulsa to odreuje oblik i
amplitudu svakog od tri gradijent polja. Gradijent pojaalo poveava snagu gradijenta impulsa
na razinu dovoljnu za pogon gradijent zavojnica.
Poseban procesor koji se nalazi na nekim skenerima je ureaj koji je sposoban za obavljanje
dvodimenzionalnih Fourierovih transformacija u djeliu sekunde. Raunar oitava itavu
Fourierovu transformaciju u ovaj brzi ureaj.
Operater skenera upravlja raunarom putem upravljake konzole. Niz snimanja se odabere i
prilagodi preko konzole. Operater moe vidjeti slike na video ekranu koji se nalazi na konzoli
ili moe napraviti vrste kopije snimaka na filmskom pisau.

Magnet
Magnet za snimanje je najskuplja komponenta sustava magnetske rezonance. Veina
magneta su supravodljivog tipa. Slika 8.2. predstavlja prvu generaciju 1,5T supravodljivog
magneta iz magnetske rezonance.


Slika 8.2.: Prva generacija 1,5T supravodljivi magnet iz magnetske rezonancije

Superprovodni magnet je elektromagnet od supravodljivih ica. Supravodljive ice imaju
otpor priblino jednak nuli kada se ohlade na temperaturu blizu apsolutne nule (-273.15
o
C ili
0K), tako to ih se uranja u tekui helij. Kada struja jednom potee u kolu, ona e i dalje tei
sve dok se zavojnica uva u tekuem heliju.
Duina supravodljivih ica u magnetu je obino nekoliko milja. Svitak ice se uva na
temperaturi od 4.2K uranjajui ga u tekui helij. Zavojnica i tekui helij se uvaju u velikoj
termos posudi. Tipini volumen tekueg helija u MRI magnetu je 1700 litara. U ranim
dizajnima magneta, ova termos posuda je bila obino okruena tekuim duikom (77.4K) koji
djeluje kao toplinski tampon izmeu sobne temperature (293K) i tekueg helija.
U kasnijim dizajnima magneta, tekui duik zamijenjen je termos posudom hlaenom
criokulerom ili hladnjakom. Hladnjak se nalazi izvan magneta za hlaenje linija koje idu u
tekui helij. Ovaj dizajn eliminira potrebu za dodavanje tekueg duika magnetu i poveava
vrijeme trajanja tekueg helija na 3 do 4 godine.
55


Slika 8.3.: Prikaz hlaenja kod magneta

Jo jedan napredak u tehnologiji magneta je zatieni magnet. Ovaj magnet ima manje rubno
polje. Rubno polje padne na 0,5 mT etiri metra od magneta. To je vano iz sigurnosnih
razloga i olakava smjetaj magneta. Zatita se postie drugim setom supravodljivih namota,
to smanjuje rubno polje.

Gradijent zavojnice

Gradijent zavojnice proizvodi gradijente u magnetskom polju Bo [62]. One su na
sobnoj temperaturi, to zbog njihove konfiguracije, stvara eljeni gradijent. Budui da je
horizontalni cilindrini supravodljivi magnet najee koriteni, sustav gradijent zavojnica e
biti opisana za ovaj tip magneta.

Uz pretpostavku standardnog koordinatnog sustava magnetske rezonance, gradijent u Bo po Z
pravcu postie se sa antihelmholtzovim tipom zavojnice. Struje u dvije zavojnice teku u
suprotnim smjerovima stvarajui gradijent magnetskog polja izmeu dvije zavojnice. Polje B
na jednom svitku dodaje se polju Bo, dok polje B u sreditu druge zavojnice se oduzima od
polja Bo.
56


Slika 8.4.: Prikaz postavki magnetskog polja po Z pravcu

X i Y gradijenti u polju Bo su stvoreni sa parom zavojnica u obliku broja 8. X os zavojnica u
obliku broja 8 stvara gradijent u Bo po X smjeru s obzirom na smjer struje kroz zavojnicu.


Slika 8.5.: Prikaz postavki magnetskog polja po X pravcu

Y os zavojnica u obliku broja 8 prua slian gradijent u Bo po Y osi.


Slika 8.6.: Prikaz postavki magnetskog polja po Y pravcu
57

Tehnologija gradijent zavojnica je evoluirala znatno od uvoenja prve generacije
sustava. Rani sustavi imali su maksimalne snage gradijenta 10 mT/m i prilino sporo
ukljuivanje. Trenutni sustavi mogu imati maksimalni gradijent preko 100 mT/m i mnogo
bra vremena ukljuivanja (slew stopa) od 150 mT/m/ms. Takve vrijednosti omoguuju
sustavu postizanje 0,7 mm debljinu odreska za 2D akvizicije i 0.1 u 3D.

RF zavojnice

RF zavojnice [63] stvaraju polje B
1
koje rotira mrenu magnetizaciju u nizu
impulsa. One takoer otkrivaju poprene magnetizacije dok prolaze po XY ravnini. RF
zavojnice mogu se podijeliti u tri glavne kategorije:
1) zavojnice za slanje i primanje,
2) zavojnice samo za primanje, i
3) zavojnice samo za slanje.
Zavojnice za slanje i primanje slue kao odailja polja B
1
i prijemnik energije RF zraenja iz
oslikavanog objekta. Zavojnica samo za slanje se koristi za stvaranje polja B
1
, dok zavojnica
samo za primanje se koriste u sprezi sa njima za otkrivanje ili primanje signala iz spinova
uslikanog objekta. Postoji po nekoliko vrsta svake.
RF zavojnica na skeneru se moe usporediti sa objektivom na fotoaparatu. Fotograf e
koristiti jednu leu za blisko snimanje, a drugu za iroki kut sa velike udaljenosti. Ba kao to
dobar fotograf ima nekoliko lea, dobar skener e imati nekoliko zavojnica za snimanje za
obradu razliitih slikovnih situacija koje bi mogle nastati.
Zavojnica za snimanje mora reagirati ili uinkovito pohranjivati energiju, na Larmor
frekvenciji. Sve zavojnice za snimanje se sastoje od induktora ili induktivnih elemenata i
skupa kapacitivnih elemenata. Rezonantna frekvencija , RF zavojnice se odreuje
induktivitetom (L) i kapacitetom (C) kola.



Neke vrste zavojnica za snimanje moraju biti podeene za svakog pacijenta fizikim
podeavanjem varijabli kondenzatora. Drugi uslov za zavojnicu za snimanje je da polje B
1

mora biti okomito na Bo magnetskog polja.

Postoje mnoge vrste zavojnica za snimanje. Volumske zavojnice okruuju oslikavani objekt,
dok su povrinske zavojnice postavljene uz oslikavani objekt. Unutarnja zavojnica je
dizajnirana za snimanje podataka sa podruja izvan zavojnice, kao to je kateter zavojnica
osmiljena da bude stavljena unutar krvne ile. Neke zavojnice mogu raditi i kao predajnik
polja B
1
i prijemnika RF signala. Ostale zavojnice su dizajnirane samo kao primatelji RF
signala. Kada se koriste samo zavojnice za prijem, vea zavojnica skenera se koristi kao
odailja energije RF zraenja za proderivacijanju impulsa pod 90
o
i 180
o
.

58

Povrinske zavojnice su jako popularne jer imaju samo zavojnicu za prijem, te imaju dobar
odnos signal-um za tkiva u blizini zavojnice. U principu, osjetljivost povrine zavojnice
opada kako udaljenost od zavojnice se poveava.
Na slici 8.7. je dat primjer donjeg dijela ljudske kraljenice dobivene pomou povrinske
zavojnice.

Slika 8.7.: Primjer donjeg dijela ljudske kraljenice dobivene metodom povrinske zavojnice

Zavojnica u obliku kaveza za ptice je najvie koritena volumska zavojnica. To je zavojnica
za snimanje glave i mozga. Na slici 8.8. je dat primjer ljudske glave sa tzv. kavez za ptice
zavojnicom.

Slika 8.8.: Prikaz snimanja ljudske glave pomou volumske zavojnice

59

Zavojnica za jedan prolaz je korisna za snimanje ekstremiteta, kao to su prsa i ruke. Na slici
8.9. je prikazana zavojnica za jedan prolaz za elektromagnetsko snimanje ljudskog zgloba.


Slika 8.9.: Prikaz snimanja ljudskog zgloba pomou zavojnice za jedan prolaz

RF detektor

RF detektori na MRI-sustavima su se znatno razvili od 1980. godine. U poetku su se
koristili linearni analogni detektori i jednokanalni digitalni pretvarai. Oni su zamijenjeni s
kvadraturnim analognim detektorom sa dva pretvaraa. Sa dostupnou novijih brzih
pretvaraa, jednokanalni pretvarai sa digitalnom kvadraturnom detekcijom su se poeli sve
ee koristiti.
Linearni analogni detektori daju samo Mx' ili My' magnetiziranje kao signal u funkciji
vremena (S(t)). Signal se zatim digitalizira. Linearna detekcija zahtijeva da stopa digitalizacije
signala bude najmanje dva puta via od frekvencije u signalu. Faktor dva jer pola signala
mora biti odbaeno da se moe dopustiti diskriminacija izmeu pozitivnih i negativnih
frekvencija u signalu.
Kvadraturni analogni detektori odvajaju Mx' i My' signale koji dolaze iz RF zavojnica. Stopa
digitalizacije treba biti jednaka najveoj frekvenciji signala.
Srce analognog linearnog ili kvadraturnog detektora je ureaj koji se zove dvostruko
uravnoteeni mikser (DBM). Dvostruko uravnoteeni mikser ima dva ulaza i jedan izlaz. Ako
su ulazni signali cos(A) i cos(B), izlaz e biti 1/2cos(A + B) i 1/2cos(A-B). Iz tog razloga ovaj
ureaj se esto naziva detektor proizvoda, jer je izlaz proizvod cos(A) i cos(B).
60

Linearni analogni detektor sastoji se od jednog DBM, filtra i pojaala. Referentna frekvencija
je o, izocenta rezonantne frekvencije. Frekvencije i o su ulaz, a M
X
ili M
Y
komponenta
poprene magnetizacije je izlaz.

Slika 8.10.: Blok struktura linearnog analognog detektora

Kvadraturni detektor obino sadri dva dvostruko balansirana miksera, dva filtra, dva
pojaala, i jedan 90
o
zakreta faze.

Slika 8.11.: Blok struktura kvadraturnog detektora

Postoje dva ulaza i dva izlaza iz ureaja ureaja. Frekvencije i o su ulaz, a M
X
ili M
Y

komponenta poprene magnetizacije izlaz.
RF signal na frekvenciji iz RF zavojnice se mijea sa (o + o') da bi se dobila jedna
meufrekvencija i koritenjem DBM. Ova frekvencija je digitalizirana ili presamplovana
koritenjem velike brzine digitalizatora. Nakon digitalizacije, rotirajui signali pojedinane
slike (Mx'(t) i My'(t)) se stvaraju pomou digitalnog kvadraturnog detektora i digitalnih
filtra. To je uinjeno u cijelosti softverski pomou jednadbe za detektor proizvoda:

Cos(2 i t) Cos(2 o' t) = 1/2 Cos(2 i t - 2 o' t) + 1/2 Cos(2 i' t + 2 o' t)
Sin(2 i t) Cos(2 o' t) = 1/2 Sin(2 i t + 2 o' t) + 1/2 Sin(2 i' t - 2 o' t)

Digitalno filtriranje eliminira visoke frekvencije komponenti iz podataka i smanjuje veliinu
skupa podataka. Sljedea slika prikazuje uinke tri koraka pokazujui rezultat obavljanja FT
nakon svakog koraka.
61



Slika 8.12.: Prikaz djelovanja FT na svaki od koraka u MRI


Preuzorkovanje (Over Sampling)
Preuzorkovanje je digitalizacija signala vremenske domene na frekvenciji mnogo
veoj nego to je potrebno za snimanje eljenog vidnog dijela. Na primjer, ako je frekvencija
uzorkovanja fs poveana za faktor 10, vidno polje e biti 10 puta vee, ime se eliminira
omotavanje. Naalost, digitalizacije na 10 puta veoj brzini takoer poveava koliinu sirovih
podataka za faktor 10, ime se poveavaju zahtjevi za pohranu i vrijeme obrade.

Digitalno filtriranje (Digital Filtering)
Digitalno filtriranje je uklanjanje odreenih frekvencija koristei signal sa
vremenskom domenom. Ako se dvije funkcije mnoe na jednoj domeni (tj. frekvenciji),
potrebno je objediniti FT dviju funkcija u drugoj domeni (tj. vremenskoj).
Postupak uklanja frekvencije vee od fo iz signala vremenskog domena Fourierove
transformacije rezultirajueg signala vremenske domene daju signal frekvencijske domene
bez viih frekvencija. Kod MRI, ovaj korak e ukloniti slikovne komponente fo/2 Gf iz
sredita slike.

Desetkovanje (Decimation)
Desetkovanje predstavlja uklanjanje podataka iz skupa podataka. Omjer desetkovanja
4/5 znai da su etiri od pet taaka izbrisana ili da se podaci o svakoj petoj snimaju.
Desetkovanje digitalno filtriranih podataka prouzroit e smanjenje skupa podataka za faktor
pet. Brzi digitalni pretvarai, sposobni za digitalizacije na 2 MHz i posebnim brzim
62

integriranim krugovima koji su sposobni za obavljanje konvolucija na podacima vremenskom
podruju koje se upravo snimaju, koriste se za izvoenje ovog postupka.

Sigurnost
esto pitanje koje se postavlja je koliko je sigurna MR? Kao i svaka druga tehnologija,
postoje rizici i koristi. Tehnologije u irokoj upotrebi openito imaju visok omjer korist/rizik,
dok se one s niskim omjerom rizik/korist obino koriste rijetko. Iako MRI ne koristi
ionizirajue zraenje za proderivacijanju slike jo uvijek postoje neke vane sigurnosne mjere
koje bi trebalo poznavati. One se odnose na koritenje jakih magnetskih polja, energije radio
frekvencija, vremenski varirajuih magnetskih polja, kriogene tekuine i gradijente
magnetskog polja.
U 1982. godini US FDA je postavila smjernice za MRI ispitivanja koja pokrivaju
maksimum polja Bo, promjene u magnetskom polju s obzirom na vrijeme (dB/dt), apsorpciju
energije radio frekvencije i razine buke [64].
Godine 1997., US FDA revidirala je ove smjernice zbog prikupljenih podataka o magnetskoj
rezonanci, te ih objavila u dokumentima [65], [66], [67].
Ponovno revidiranje granica je izvreno 2003. godine [68], [69], [70], [71].

MRI osoblje esto zaboravlja na opasnosti povezane s feromagnetskim predmetima u blizini
MRI magneta. Magnetska polja iz velikih cilindrinih magneta doslovno mogu podii i
povui velike feromagnetske predmeta u otvor magneta. Oprez se mora poduzeti da bi se
odstranili svi feromagnetski predmeti od magneta iz dva glavna razloga. Prvi razlog je da oni
mogu ozlijediti ili ubiti pojedinca u magnetu. Drugi razlog je da mogu ozbiljno otetiti
magnet za snimanje i zavojnice. Sile koje djeluju na velikom metalnom predmetu, kao to je
drka metle mogu otetiti koncentrinu kriogenu termos posudu unutar magneta. Kinetika
energija tog objekta koji je usisan u magnet moe razbiti RF zavojnicu za snimanje.
Unato brojnim sigurnosnim upozorenjima izdanim od strane proizvoaa, profesionalnih
drutava i vlade, postoje brojne prie o feromagnetskim predmetima izvuenim iz magneta.
Najtraginija je pria o smrti est godina starog djeaka u MRI magnetu. Ova pria je
posluila mnogima kao primjer i podsjetnik na odgovornost koju MRI osoblje i administratori
moraju imati u radu. U julu 2001. djeak je nastradao u MRI, a kasnije je umro kada je
feromagnetski spremnik kisika unesen i uvuen u magnet, gdje se nalazio djeak.
Sline su snage koje djeluju na feromagnetske metalne implantate i strane tvari u onima koje
se snimaju. Te snage mogu povui ove predmetima i otetiti zdrava tkiva. Iz tih razloga osobe
sa stranim metalnim predmetima poput gelera ili starijim feromagnetskim implantatima se ne
smiju snimati. Postoje dodatni problemi koji se odnose na utjecaj magnetskih polja na
elektronike sklopove, posebno srane stimulatore. Osoba koja s pacemakerom hoda kroz
snano magnetskog polja moe inducirati struje u strujni krug pacemakera, to e uzrokovati
zastoj ureaja, a moda i smrt. Magnetska polja e takoer izbrisati kreditne kartice i
magnetske medije za pohranu podataka.
US Food and Drug Administration (USFDA) navode sigurnosne smjernice da polje snage
koja ne prelazi 2,0T se moe rutinski koristiti. Osobe sa sranim stimulatorima ne smiju biti
63

izloene magnetskim poljima veim od 5 Gauss. 50 Gauss je magnetsko polje koje e izbrisati
magnetske medije za pohranu podataka.
Energija radio frekvencije iz niza za snimanje moe uzrokovati zagrijavanje tkiva u tijelu.
USFDA preporuuje da izloenost RF energiji bude ogranieno. Specifina stopa apsorpcije
(SAR) je mjera ograniavanja.

SAR =Dula RF/Sekunda/kg tjelesne teine = W / kg

Preporuena SAR ogranienja ovise o anatomiji koja se snima. SAR za cijelo tijelo mora biti
manja od 4 W/kg, odnosno manja od 3,2 W/kg u prosjeku za glavu. Bilo koji niz impulsa ne
smije podii temperaturu vie od 1
o
C, odnosno ne vii od 38
0
C u glavi, 39
o
C u tijelu i 40
o
C u
ekstremitetima.
Neke RF zavojnice, kao to su povrinske zavojnice stvaraju greke koje mogu uzrokovati
opekline na pacijentima.


Slika 8.13.: Prikaz opekline prilikom greke kod RF zavojnice

Na slici 8.13. pacijentova ruka je bila naslonjena uz zid tijela zavojnice koja je vrila slanje s
povrinskom zavojnicom u funkciji prijemnika. Kvar u tijelu zavojnice uzrokovao je RF
opekline treeg stupnja. Opeklina se pojavila kao jednostavan plik i napredovala do
nagorenosti koju su morali kirurki odstraniti. Kirurg je izrezao oko 3 cm povrine i 2,5 cm
dubine. Stoga, ako se upravlja sa skenerom, te va pacijent ili volonter govori, da on ili ona
doivljava peckanje, zaustavite skeniranje. Osim toga, treba paziti da se RF zavojnice
odravaju redovno.
Gradijenti snimanja ne proderivacijae visoke zvune razine buke. Ameriki OSHA
ograniavaju vrni akustiki um na 200 Pa ili 140 dB sa referencom do 20 Pa.
Svaka soba za MRI magnet sa supravodljivim magnetom treba imati monitor kisika. Ovi
ureaji mjeri postotak O
2
u zraku i daju zvuni alarm kada razina padne ispod praga. Ovi
ureaji su potrebni zbog curenja u sustavu koji mogu stvoriti situaciju u kojoj viak N
2
ili He
u zraku u prostoriji bi smanjio postotak O
2
na opasnu razinu.

64

Fantom
MRI fantom je antropogeni objekt koji se moe snimati radi testiranja performansi
sustava magnetske rezonance. Fantomi se koriste umjesto standardne osobe, jer je puno lake
koristiti standardnog fantoma u svakom od mnogih MRI sustava u svijetu, nego slati ovjeka
od mjesta do mjesta. Fantomi se sastoji od materijala koji imaju signal na magnetskoj
rezonanci. Mnogi materijali se koriste kao tvari za signal kod MRI fantoma [72]. Neki od njih
su vodene paramagnetske solucije, gelovi elatine, polivinil alkohol, silikon i
poliakrilamidnom ili agarose, organski gelovi, paramagnetski gelovi i solucije.

Voda se najee koristi kao tvar za signal kod MRI fantoma. Obino je potrebno prilagoditi
spin-reetka (T
1
) i spin-spin (T
2
) vremena oputanja vodenih otopina kako bi se slike mogle
dobiti u razumnim vremenskim razdobljima (tj. kratki TR). Paramagnetski ioni metala obino
se koriste za podeavanje oputanja vodika vode.

Postoje etiri osnovne vrste MRI fantoma: razluivost, linearnost, homogenost, i
signal. Posljednji se koriste za potvrdu signala ili neke mjerljive osobine signala koji
rezultiraju iz impulsnog niza. Primjeri ovog tipa su T
1
fantom i fantom koeficijenta
difuzije. Fantomi homogenosti se mogu koristiti za mjerenje i RF i Bo
homogenosti. Rezolucija, linearnost, i homogenost se mogu koristiti za mjerenje Bo
homogenosti, ali oni omoguuju mjerenje homogenosti na drugaiji nain.

Fantomi rezolucije i linearnosti
Fantomi rezolucije i linearnosti se mogu koristiti za testiranje nekoliko prostornih
svojstava skenera. Ova prostorna svojstva ukljuuju rezoluciju u ravni, debljinu odreska,
linearnost i odnos signal-um kao funkciju poloaja. Rezolucioni fantomi su obino izraeni
od plastike. Dijelovi unutranjosti fantoma se uklanjaju da se dobije probni uzorak. Fantom je
ispunjen vodenom otopinom. Kada je snimljen, slika prikazuje signal vode iz uklonjenih
dijelova plastike. Neki fantomi razluivosti takoer imaju standarde signala s poznatim T
1
, T
2
,
i vrijednostima to omoguuje da se fantom koristi za testiranje omjera kontrast-um.


Slika 8.14.: Primjer rezolucionog fantoma

65


Slika 8.15.: Prikaz 24cm osnog odreska kroz fantom

Niz jednakih veliina kvadrata se koristi za testiranje linearnosti. Rezoluciju u ravni odreuje
skupina tankih signal-prenosivih regija. Tri signalna standarda sadre tekuinu s poznatim T
1
,
T
2
, i vrijednostima. Debljina odreska (Thk) mjera je klinastog oblika usjeenog u
plastike. irina slike ovog klina se poveava kako se i debljina odreska poveava.

Problem s prethodnim dizajnom fantoma rezolucije je da ne doputa odreivanje rezolucije
kroz volumen koji je mogue snimati bez premjetanja. Sljedee rjeenje fantoma omoguuje
odreivanje i linearnosti po volumenu 10 sa 10 sa 10 cm, i rezolucije na vie toaka u cijelom
volumenu.

Slika 8.16.: Prikaz fantoma za odreivanje linearnosti po volumenu

Sastoji se od tri skupa paralelnih cijevi, svaki set je ortogonalan na druga dva. Ovisno o
debljini odreska, odslikana ravan daje ili matricu taaka ili take i linije.
66



Slika 8.17.: Prikaz ravni koja daje ili matricu taaka ili take i linije

Linearnost preko vidnog polja moe se odrediti iz ravnine linija ili linearnosti
toaka. Rezolucija se moe odrediti iz veliine tokica ili irine redova.

Fantomi homogenosti
Fantomi homogenosti se koristi za testiranje prostorne jedinstvenosti statikog
magnetskog polja, kao i za slanje i primanje radio frekvencija magnetskog polja.

NMR spektralna irina linije() jednog spin paketa iznosi:

= ( T2)
-1
.

jer je po definiciji tu primijenjeno jedinstveno magnetsko polje. Kako se volumen nosivih
materijala signala poveava, irina linije postaje:

= ( T2*)
-1
.

jer se magnetsko polje razlikuje od mjesta do mjesta. to je manja ova varijacija, to su manja
67

izoblienja na snimku. NMR spektrometar visoke razluivosti moe imati irinu linije od 0,5
Hz za uzorak u NMR 5 mm cijevi. Kod klinikog skenera, varijacija Bo preko sfernog vodom
napunjenog fantom promjera od 27 cm daje NMR irinu fantoma od 30 do 40 Hz. To je zbog
toga to postoji iroka distribucija rezonantnih frekvencija za sve spin pakete u uzorku. irina
apsorpcijske linije za fantome velikog volumena je dakle mjera raspodjele magnetskog polja
preko volumena fantoma.
Izazov u izradi fantoma homogenosti je da ga ispunite sa materijalom sa niskom
dielektrinom konstantom, kako bi se smanjile smetnje u obliku stalnog vala i umjerene
otpornosti, tako da je optereenje RF zavojnica kao kod tijela. Meutim, treba voditi rauna
da se ne stvore smetnje u provodljivosti

Difuzijski fantomi
Difuzijski fantomi su fantomi koji se mogu koristiti kako bi se ispitala uinkovitost
niza difuzijskog snimanja. Neke se sastoje od posuda sa tekuinama sa razliitim difuzijskim
koeficijentima.
Budui da su solucije izotopne, fantom e dati isti koeficijent difuzije po x, y, z. Geometrijski
difuzijski fantomi se oslanjaju na posebne geometrije za stvaranje anizotropnih difuzija.

Masnoom - zasieni fantomi
Masnoom zasieni fantomi se sastoji od tekuine sa dva kemijska pomaka, jedan za
vodu i jedan za masti. To su obino emulzije ulje-voda. Budui da tjelesna masnoa sadri
vie vrhova, bolji masnoom zasieni fantomi sadre ulja s vie vrhova, slino kao i tjelesne
masti.




















68

IX PREZENTACIJA SLIKE

Kontrast slike

Ukoliko elimo da tkivo bude vidljivo na snimku magnetske rezonancije mora
postojati kontrast ili razlika u intenzitetu signala promatranog tkiva i susjednog tkiva.
Intenzitet signala S, odreuje se prema jednadbi signala za odreeni slijed impulsa koji se
koriste. Neke od unutarnjih varijabli su: vrijeme oputanja spin-reetke T1, vrijeme oputanja
spin-spin T2, gustoa spina , T2*.
Instrumentalne varijable su: vrijeme ponavljanja TR, vrijeme eha TE, inverzno vrijeme TI,
ugao rotacije , T2*.
T2* sadri komponentu koja ovisi o homogenosti magnetskog polja i molekularnog gibanja.

Signalne jednadbe za impulsne sekvence prikazuje se na sljedei nain:

Spin eho


Oporavak inverzije (180-90)



Oporavak inverzije (180-90-180)



Gradijentno opozvan eho




U svim prethodnim jednadbama S predstavlja amplitudu signala u spektru frekventnog
domena. Koliina k je proporcionalna konstanta koja ovisi o osjetljivosti signala detekcije
sklopa. Vrijednosti T1, T2 i su specifini za tkiva ili patologiju. Sljedea tablica prikazuje
raspone vrijednosti T1, T2 i na 1,5T za tkiva koja se mogu pronai na snimku magnetske
rezonancije glave [73].
69


Tablica 9.1.: Rasponi vrijednosti za T1, T2 i [50]

Tkivo T1 (s) T2 (s)
CSF 0,8 20 110 2000 70 230
White 0,76 1,08 61 100 70 90
Gray 1,09 2,15 61 109 85 125
Meninges 0,5 2,2 50 165 5 44
Muscle 0,95 1,82 20 67 45 90
Adipose 0,2 1,75 53 94 50 100


Kontrast C, izmeu tkiva A i B e biti jednak razlici izmeu signala tkiva A, SA i tkiva B,
SB.

C = SA - SB

SA i SB se dobivaju na osnovu signalnih jednadbi prethodno prikazanih. Za bilo koja dva
tkiva postojat e set instrumentalnih parametara koji obezbjeuju maksimalan kontrast. Na
primjer, u spin-eho sekvenci kontrast izmeu dva tkiva u funkciji od TR su grafiki prikazani
sa popratnom krivuljom na slici 9.1.


Slika 9.1.: Spin-eho kontrast izmeu dva tkiva u funkciji od TR

Kontrast krivulja za tkiva A i B kao funkcije od TE su prikazane na slici 9.2.


Slika 9.2.: Kontrast krivulja izmeu dva tkiva kao funkcije od TE

70

Da bi se osiguralo da signali iz svih koraka kodiranja posjeduju ista svojstva signala, kroz
sekvencu je dodano nekoliko ravnotenih ciklusa na poetku svakog stvaranja slike. Potreba
za ovim se moe vidjeti uvidom u MZ i MXY komponente kao funkcije od vremena u 90-FID
sekventnom tipu.


Slika 9.3.: 90- FID sekvenni tip

Slike iji kontrast je uglavnom uzorkovan razlikama u T1 tkivu se naziva T1 ponderirana
slika. Slina situacija je i s T2 i , pa se nazivaju T2 ponderirana i gustoa spina ponderirane
slike. Tablica 9.2. prikazuje skup uvjeta potrebnih za proderivacijanju ponderirane slike.

Tablica 9.2.: Skup uvjeta za proderivacijanju ponderirane slike
Ponderirano Vrijednost TR Vrijednost TE
T1 <= T1 << T2
T2 >> T1 >= T2
>> T1 << T2

Praksa je pokazala da pravilan izbor instrumentalnih parametara TR, TE, Ti i utie na
kontrast izmeu razliitih tkiva u mozgu.

Histogram slike

Histogram slike predstavlja crte koji se sastoji od odreenog broja piksela sa
dodijeljenim vrijednostima podataka. Histogram predstavlja sliku u kojoj veina njenih
piksela ima vrijednosti podataka izmeu 0 80 i 600 1000.

71


Slika 9.4.: Najei prikaz histograma slike s dodijeljenim vrijednostima podataka

Histogrami slike su korisni u odluivanju kako da se predstavi vrijednost podataka povezana s
vokselom kao intenzitetom piksela na zaslonu ureaja.

Procesuiranje slike
Sirovi podaci ili k-prostor su najee 256x256 take podataka. Ovdje su predstavljeni
kao Mx i My ili realni (RE) i imaginarni (IM) signali iz signalnog digitalizatora.


Mx (RE)
My (IM)
Slika 9.5.: Prikaz sirovih podataka

Prikaz je u obliku slike od sirovih podataka. Podaci obino imaju 16 bita amplitudnu
rezoluciju.
Kao to je spomenuto u prethodnom poglavlju, esto puta je korisno izglaati spektar
frekventnog domena vrei konvoluciju s Lorentzianovim linijskim oblicima. Poznato je da
mnoenjem spektra vremenskog domena s eksponencijalno padajuom funkcijom je
ekvivalentno konvoluciji u frekventnom domenu. Iz tih razloga sirovi podaci se ponekad
mnoe s eksponencijalnim konusom, prije nego se izvri Fourierova transformacija.

72

RE IM
X


RE IM

Slika 9.9.: Prikaz glaanja spektra frekventnog domena

Fourierova transformacija se prvo derivacijai u vertikalnom smjeru, kao to je prikazano na
slici 9.10.

RE IM
(FT u )
RE IM
Slika 9.10.: Izvoenje FT u vertikalnom smjeru
Nakon toga se derivacijai u horizontalnom smjeru, kao to je prikazano na slici 9.11.
73

RE IM
(FT u F)
RE IM

Slika 9.11.: Izvoenje FT u horizontalnom smjeru

Kada se zavri s Fourierovom transformacijom, izraunava se veliina, kao to je prikazano
na slici 9.12.

RE IM
(veliina)

Slika 9.12.: Prikaz izraunavanje veliine

Izraunavanje veliine umanjuje informacije o amplitudi za 15 bita rezolucije. Obzirom da se
koristi veliina snimka, nikada se nee javiti negativan intenzitet piksela.
Veliina podataka je sada proirena matrica oblika 512x512, dobivena bilo interpolacijom ili
replikacijom piksela. Snimak je obino prikazan s 8 bitnim grafikim zaslonom. To znai da
postoji 256 moguih sivih razina s kojima se moe prikazati 32768 vrijednosti podataka iz
informacije veliine 15 bita. Obino se koristi linearna pregledna tablica (LUT).
Video intenzitet se najee postavlja izmeu 0 i 255 s linearnom vezom na vrijednosti
podataka. irina vrijednosti podataka navedenih na moguih 256 sivih razina naziva se irina
74

ili kontrast. Vrijednosti podataka dodijeljenih sreditu sive skale se naziva razina ili svjetlina.
Podeavanjem irine i razine korisniku se omoguava da postavlja atribute snimka koji
najbolje prikazuju anatomiju i patologiju.
Rezultati eksperimenata dobivenih pri promjenama irine i razine su prikazani na narednim
slikama.


Slika 9.13.: Slika i linearna pregledna tablica pri irini od 1153 i razini 576



Slika 9.14.: Slika i linearna pregledna tablica pri irini od 280 i razini 860
75



Slika 9.15.: Slika i linearna pregledna tablica pri irini od 780 i razini 735



Slika 9.16.: Slika i linearna pregledna tablica pri irini od 320 i razini 730

76



Slika 9.17.: Slika i linearna pregledna tablica pri irini od 1 i razini 470



Slika 9.18.: Slika i linearna pregledna tablica pri irini od 1 i razini 865




77

Koordinate slike
Klinike kamere za magnetsku rezonancu ne koriste XYZ koordinatne sustave za
prezentiranje i prikaz slike. Umjesto toga, koristi se anatomski koordinatni sustav. U ovom
sustavu ose se upuuju na tijelo.
Tri mogue ose su lijevo-desno (L/R), gornji-donji (S/I) i prednji-stranji (A/P).

Slika 9.19.: Prikaz anatomskom koordinatnom sustava

Ravan slike
Isto tako, na klinikim kamerama se ne koristi terminologija XY, XZ i YZ za
oznaavanje slike predstavljene u ravni. Tako imamo aksijalnu ravan, koronarnu ravan i
sagitalnu ravan.


Slika 9.20.: Prikaz aksijalne, koronarne i sagitalne ravni




78

X KLINIKI SNIMCI

Prethodna poglavlja koja su bila opisana u ovom seminarskom radu su se uglavnom
bazirala na fiziku magnetske rezonance. Ovo poglavlje prikazuje stvarne mogunosti
magnetske rezonance kroz razliite klinike primjere.
Sve prikazani snimci su preuzete s GE ureaja za magnetsku rezonancu snimljenih na 1,5T.

Angiografija


Slika 10.1.: F-6y, Koronarni presjek prsa i vrata, 24 cm FOV, 79.8 mm Thk, GE(30
o
), TR/TE =
6.4/1.4 ms, 1 Nex, matrica 256x160


Slika 10.2.: Koronarni presjek glave, 20 cm FOV, 60 mm Thk, GE(20o), TR/TE = 30/7.59 ms, 16 Nex,
matrica 256x128

79


Slika 10.3.: Aksijalni presjek glave, 22 cm FOV, matrica 256x224


Slika 10.4.: Aksijalni presjek glave, 22 cm FOV, 45.6 mm Thk, GE(20o), TR/TE = 33.33/3 ms, 1 Nex,
matrica 256x224


Slika 10.5.: Koronalni presjek glave, 20 cm FOV, 70 mm Thk, GE(20
o
), TR/TE = 30/7.5 ms, matrica
256x128
80


Slika 10.6.: Koronalni presjek glave i vrata, 20 cm FOV, 60 mm Thk, GE(20
o
), TR/TE = 30/8.16 ms,
matrica 256x128


Slika 10.7.: Aksijalni presjek glave, 22 cm FOV, 84 mm Thk, GE(20o), TR/TE = 33.33/3 ms, 1 Nex,
matrica 256x224

Glava i vrat


a b
Slika 10.8.: Aksijalni presjek glave, 22 cm FOV, 5 mm Thk, SE
a)TR/TE = 5500/105 ms, 2 Nex, matrica 512x256 b) TR/TE= 450/14 ms, 1 Nex, matrica 256x192
81


a b
Slika 10.9.: Aksijalni presjek glave, 22 cm FOV, 5 mm Thk, SE
a)TR/TE = 5500/105 ms, 2 Nex, matrica 512x256 b) TR/TE= 450/14 ms, 1 Nex, matrica 256x192


a b
Slika 10.10.: Patologija aksijalnog presjeka glave, 22 cm FOV, 5 mm Thk, SE
a)TR/TE = 5500/105 ms, 2 Nex, matrica 512x256 b)TR/TE= 450/14 ms, 1 Nex, matrica 256x192


Slika 10.11.: Patologija koronalnog presjeka glave, 22 cm FOV, 2.5 mm Thk, GE(30
o
), TR/TE = 11/2
ms, 1 Nex, matirca 256x192
82


Slika 10.12.: Sagitalni presjek glave i vrata, 26 cm FOV, 5 mm Thk, SE, TR/TE = 600/14 ms, 1 Nex,
matrica 256x192


Slika 10.13.: Koronalni presjek glave i vrata, 20 cm FOV, 5 mm Thk, SE, TR/TE = 600/20 ms, 1 Nex,
matrica 256x192


Slika 10.14.: Aksijalni presjek glave, 22 cm FOV, 5 mm Thk, SE, TR/TE = 4300/105 ms, 1Nex,
matrica 256x192
83


a b
Slika 10.15.: Sagitalni presjek vrata, 20 cm FOV, 2 Nex, matrica 512x256
a) TR/TE = 4000/108 b) TR/TE = 2000/18


Kraljenica



a b
Slika 10.16.: Sagitalni presjek vrata, 34 cm FOV, 2 Nex, 512x256 matrix, SE
a) TR/TE = 600/15 b) TR/TE = 5000/96









84


Slika 10.17.: Sagitalni presjek lumbalne kraljenice, 34 cm FOV, 3 mm Thk, matrica 512x256, SE,
TR/TE = 2000/13 ms, 2 Nex


Slika 10.18.: Sagitalni presjek kraljenice, 48 cm FOV, 5 mm Thk, matrica 256x128, SE, TR/TE =
250/8 ms, 1 Nex


Slika 10.19.: Sagitalni presjek lumbalne kraljenice, 34 cm FOV, 3 mm Thk, matrica 512x256, SE,
TR/TE = 4000/98 ms, 2 Nex
85

Ekstremiteti


Slika 10.20.: Aksijalni presjek koljena, 18 cm FOV, 5 mm Thk,matrica 256x128, SE, TR/TE = 300/14
ms, 0.75 Nex


Slika 10.21.: Sagitalni presjek koljena, 12 cm FOV, 1.5 mm Thk, GE(30o), matrica 256x256, TR/TE =
37/17 ms, 1 Nex


Slika 10.22.: Koronalni presjek koljena, 20 cm FOV, 3 mm Thk, SE, matrica 256x256, TR/TE =
800/25 ms, 2 Nex
86


Slika 10.23.: Koronalni presjek ramena, 11 cm FOV, 3 mm Thk, SE, matrica 256x192, TR/TE =
2000/14 ms, 1 Nex




Slika 10.24.: Koronalni presjek ruke, 10 cm FOV, 3 mm Thk, SE, matrica 256x256, TR/TE = 2000/20
ms, 1 Nex








87

REFERENCE

[1] R.V. Damadian "Tumor Detection by Nuclear Magnetic Resonance." Science 171:1151 (March
19, 1971).
[2] G.N. Hounsfield Computerized transverse axial scanning (tomography). Br. J. Radiol. 46:1016-
1022 (1973).
[3] P.C. Lauterbur Image formation by induced local interactions: examples employing nuclear
magnetic resonance. Nature 242:190-191 (1973)
[4] A. Kumar, D. Welti, R.R. Ernst "NMR Fourier zeugmatography." J. Magn. Reson. 18:69-83
(1975) Naturwissenschaften 62: 34 (1975)
[5] P Mansfield "Multi-planar image formation using NMR spin-echos." J. Phys. C: Solid State
Physics 10:L55-L58 (1977).
[6] B. Chapman, R. Turner, R.J. Ordidge, M. Doyle, M. Cawley, R. Coxon, P. Glover, P. Mansfield
"Readl-Time Movie Imaging from a Single Cardiac Cycle by NMR." Magn. Reson. Med. 5:246-254
(1987).
[7] C.L. Dumoulin, S.P. Souza, H.R. Hart "Rapid Scan Magnetic Resonance Angiography."
Magn. Reson. Med. 5:238-245 (1987).
[8] K.K Kwong, J.W. Belliveau, D.A. Chesler, I.E. Goldberg, R.M. Weisskoff, B.P. Poncelet, D.N.
Kennedy, B.E. Hoppel, M.S. Cohen, R. Turner, H.-M Cheng, T.J. Brady, B.R. Rosen. Dynamic
magnetic resonance imaging of human brain activity during primary sensory stimulation.
Proc. Natl. Acad. Sci. (USA) , 89:5675 (1992).
[9] P.A. Bandettini, E.C. Wong, R.S. Hinks, R.S. Tikofsky, J.S. Hyde. Time course EPI of human
brain function during task activation. Magn. Reson. Med. 25:390-397 (1992).
[10] http://www.esaote.com/modules/core/default.asp
[11] http://www.fonar.com/
[12] http://www3.gehealthcare.com/en/Global_Gateway
[13] http://www.hitachimed.com/
[14] http://www.millennium.ca/
[15] http://www.odinmed.com/
[16] http://www.healthcare.philips.com/
[17] http://www.medical.siemens.com/webapp/wcs/stores/servlet/SMBridge~q_catalogId~e_-
999~a_catTree~e_100001~a_langId~e_-999~a_storeId~e_10001.htm
[18] http://www.medical.toshiba.com/
[19] http://www.home.agilent.com/agilent/home.jspx?&cc=BA&lc=eng
[20] http://www.bruker-biospin.com/
[21] http://www.bracco.com/
[22] http://bayerimaging.com/index.php
88

[23] http://www3.gehealthcare.com/en/Global_Gateway
[24] http://www.radiopharm.com/
[25] http://www.sigmaaldrich.com/sigma-aldrich/home.html
[26] http://www.biophan.com/
[27] http://www.invivocorp.com/
[28] https://magmedix.com/store/
[29] http://www.medrad.com/en-us/Pages/MEDRADHome.aspx
[30] http://www.mrr.com/
[31] http://www.schiller.ch/
[32] http://www.i4sa.com/
[33] http://advimg.com/
[34] http://www.dotynmr.com/
[35] http://www3.gehealthcare.com/en/Global_Gateway
[36] http://www.medadv.com/
[37] http://www.lammersmedical.com/e/
[38] http://www.machnet.nl/
[39] http://www.mrinstruments.com/
[40] http://novamedical.com/
[41] http://www.rapidbiomed.com/pages/english/home.php
[42] http://www.scanmed.com/
[43] http://www.xlres.com/
[44] http://www.bruker-biospin.com/
[45] http://www.home.agilent.com/agilent/home.jspx?&cc=BA&lc=eng
[46] http://www.rricorp.com/
[47] G.B. Thomas Calculus Addison-Wesley, Reading, MA 1969
[48] B. Noble, J.W. Daniel Applied Linear Algebra Prentice-Hall Englewood Cliffs, NJ 1977
[49] B. Noble, J.W. Daniel Applied Linear Algebra Prentice-Hall Englewood Cliffs, NJ 1977
[50] E.O.Brigham The Fast Fourier Transform Prentice-Hall, Englewood Cliffs, NJ 1974
[51] G.B. Thomas Calculus Addison-Wesley, Reading, MA 1969
[52] A. Carrington, A.D. McLachlan Introduction To Magnetic Resonance Chapman and Hall,
London 1967
89

[53] D.D. Stark, W.G. Bradley Magnetic Resonance Imaging C.V. Mosby Co., St. Louis, MO 1988
[54] R.C. Jennison Fourier Transforms and Convolutions Pergamon Press, NY 1961
[55] D. Shaw Fourier Transform NMR Spectroscopy Elsevier, New York 1976
[56] R. Freeman A Handbook of Nuclear Magnetic Resonance Longman Scientific & Technical,
Essex, England 1988
[57] P.C. Lauterbur Image formation by induced local interactions: examples employing nuclear
magnetic resonance. Nature 242:190-191 (1973)
[58] S.R. Deans, S. Roderick The Radon Transform and Some of its Applications.Wilwy, New York
1983
[59] W. Krause Contrast Agents I: Magnetic Resonance Imaging Springer, Berlin 2001.
[60] G.M. Bydder "Clinical Applications of Gadolinium-DTPA." In Magnetic Resonance Imaging, ed.
by D.D. Stark and W.G. Bradley C.V. Mosby Co., St. Louis, MO 1988.
[61] J. Szumowski, D. B. Plewes "Separation of Lipid and Water MR Imaging Signals by Chopper
Averaging in the Time Domain." Radiology 165:247-250 (1987)
[62] S.R. Thomas, L.J. Busse, J.F. Schenck "Gradient Coil Technology." In Magnetic Resonance
Imaging, ed. by C.L. Partain, R.R. Price, J.A. Patton, M.V. Kulkarni, A.E. James Saunders,
Philadelphia, 1988.
[63] C.E. Hayes, W.A. Edelstein, J.F. Schenck "Radio Frequency Resonators." In Magnetic Resonance
Imaging, ed. by C.L. Partain, R.R. Price, J.A. Patton, M.V. Kulkarni, A.E. James Saunders,
Philadelphia, 1988
[64] J.S. Leigh "FDA Safety Guidelines for MRI Devices." Resonance Newsletter SMRM 20:9 (1990)
[65] Guidance for the Submission Of Premarket Notifications for Magnetic Resonance Diagnostic
Devices November 14, 1998
[66] Supersedes the Guidance for the Content and Review Of a Magnetic Resonance Diagnostic
Device 510(k) Application (8/2/88). U.S. Department Of Health and Human Services, Food and Drug
Administration Document 340 Criteria for Significant Risk Investigations of Magnetic Resonance
Diagnostic Devices July 14, 2003
[67] Supersedes Guidance for Magnetic Resonance Diagnostic Devices Criteria for Significant Risk
Investigations (9/29/1997). U.S. Department of Health and Human Services, Food and Drug
Administration Document 793
[68] Guidance for the Submission Of Premarket Notifications for Magnetic Resonance Diagnostic
Devices November 14, 1998
[69] Supersedes the Guidance for the Content and Review Of a Magnetic Resonance Diagnostic
Device 510(k) Application (8/2/88). U.S. Department Of Health and Human Services, Food and Drug
Administration Document 340
[70] Criteria for Significant Risk Investigations of Magnetic Resonance Diagnostic Devices July 14,
2003
90

[71] Supersedes Guidance for Magnetic Resonance Diagnostic Devices Criteria for Significant Risk
Investigations (9/29/1997). U.S. Department of Health and Human Services, Food and Drug
Administration Document 793
[72] J.E. Roe, W.E. Prenttice, J.P. Hornak "A Multipurpose MRI Phantom Based on a Reverse Micelle
Solution." Magn. Reson. Med. 35:136-141 (1996).
[73] L.M. Fletcher, J.B. Barsotti, J.P. Hornak "A Multispectral Analysis of Brain Tissues." Magn.
Reson. Med. 29:623-630 (1993).