You are on page 1of 10

Uvod

Dezinfekcija je skup svih metoda koje se usmeravaju ka smanjenju broja


i sprečavanju razmnožavanja infektivnih agenasa iz okoline.

Dezinfkcija može da se vrši fizički, hemijski i kombinovani način:


-Fizičke metode dezinfekcije:koriste toplotnu energiju ili energiju zračenja
-Hemijske metode obuhvataju korišćenje hemikalija sa antimikrobnim
dejstvom u obliku solucije,aerosoli ili plina.
-Kombinovane metode se koriste zajedničkim efektima fizičke i hemijske
metode.
Metode su u različitoj meri osetljive na razne dezificiense.Kod odabira
odgovarajuće metode za dezinfekciju,kod odabira sredstava i njegove
koncentracije moramo tačno znati koju mikrobu želimo uništiti.
Različite metode se koriste kod stafilokoka , virusa i sporogenih bakterija.

1
Dejstvo dezificienasa
Dejstav dezinficienasa su :
1.Sanacijsko dejstvo : Smanjuje broj mikroorganizama,stvara sredinu sa
smanjenim brojem štetnih agenasa.Npr.mehaničko čišćenje,otvaranje pro.

2.Bakteriostatsko sejstvo : Vegetativne forme bakterija se ne uništavaju,ali


im je razmnožavanje onemogućeno.Kada prestaje dejstvo bakteriosta-
tskog dezinficiensa bakterije se ponovo razmnožavaju.
Npr.nedovoljna dužina tarajanje dezinfekcije,hlađenje,zamrzavanje.

3.Baktericidno dejstvo : Vegetativne forme bakterija umiru, ali spore


opstaju.Svakodnevna dezinfekcija ima upravo baktericidno dejstvo,
izizev kada je cilj otklanjanje soirogenih bakterija.

4.Sporocidno dejstvo :postiže se sa jakim specijalnim dezinficiensima


ili sa visokim temperaturama.

5.Virucidno dejstvo : Cilj je uništavanje virusa, gde se mora obratiti


pažnja na različite osobine virusa kod odabira metode dezinfekcije.

6.Fungicidno dejstvo : Je značajno kod uklanjanja gljiva koje predstavljaju


opasnost na ljudski organizam .

7.Paraziticidno dejstvo : Nekoliko specijalnih dezinficienasa i fizičke


metode dezinfekcije uništavaju vegetativne forme i ciste protozoa
larve i jajašca od helmita.

2
Faktori koji utiču na delotvornost
dezinfekcijskog sredstava

Osnovni uslov za uspešnu dezinfekciju jeste ostvaren kontakt


dezinfekcijskog sredstva i određenog infektivnog agensa, koji traje dovoljno
dugo za uspešno delovanje dezinfekcijskog redsta.Svi faktori koji utiču
negativno na dezinfekcijsko delovanje dovode do smanjenje uspešnosti
dezinfekcije ili čak do izostanka dezinfekcije.

Faktori koji utiču na delotvornost dezinfekcijskog sredstva :

1.Osobine dezinfekcijskog sredstva : građa i sastav dezinfekcijskog


sredstva.Mora se obratiti pažnja prilikom biranja odgovarajućeg
dezinfekcijskog sredstav da ne osteti površinu koja se dezinfikuje.

2.Zagađenost materijala koja se dezinfikuje : infektivne materije u okolinu


se luče uglavnom uz pratnju nekakvog sekreta (gnoj, stolica ),što znatno
otežava dezinficiensima prodor do infektivnih agensa. Spomenuti sekreti
smanjuju ili onemogućavaju delovanje dezinfrkcionog sredstva, zbog
toga je od izuzetnog značaja mehaničko čišćenje pre dezinfekcije.

3.Broj mikroorganizama i njihova otpornost: u velikoj meri utiču na


uspešnost dezinfekcije.Za ubijanje izdržljivih mikroorganizama je
potrebno jače dezinfekciono sredstvo pogotovo ako se ti mikrobi nalaze u
velikom broju.

4.Temperatura : u velikom broju slučajeva rast temperature ubrzava


odvijanje hemijskih reakcija.U slučaju dezinfekcije postoji optimalna
temperatura, kod koje je dezinfekciono delovanje najuspešnije.
Prekomerno zagrejavanje se izbegava radi izbegavanja oštećanja
materijala koji se dezinfikuje.

5.Vreme delovanja (ekspozicije ): je veoma bitno za efektivnost


dezinfekcijskog sredstva.

3
Metode dezinfekcije

Metode dezinfekcije mogu da budu : fizičke i hemijske metode.


Fizičke metode dezinfekcije

Među fizičke metode dezinfekcije ubrajamo :


 mehaničke metode (čišćenje, filtracije )
 korišćenje toplote (pasterizacija, korišćenje vodene pare )
 upotrebljivanje zračenja (UV.zračenje) u svrhu dezinfekcije.

1.Mehaničke metode:
Mehaničke metode samo smanjuju broj štetnih agenasa, ne uklanjaju ih.
Radi uklanjanja štetnih mikroorganizama se moraju kombinovati sa drugim
metodama dezinfekcije.

-Čišćenje-
Štetni agensi se najčešće transportuju u okolinu izlučivanjem (stolica,gnoj).
Te izlučevine stvaraju fizučki i hemijski zaštitni omotač oko štetnih agenasa,
što sprečava direktan kontakt dezinfekcionog sredstva i mokrobe.
Korišćenje toplote u svrhu dezinfekcije otežava učvršćan omotač
denaturisanih belančevina, koja se stvara usled delovanja toplote.
Zbog toga je veoma bitno mehaničko čišćenje pre dezinfekcije.
Bez odgovarajućeg čišćenja i hemijske metode gube svoju efikasnost ili
uopšte ne deluju.

-Filtracija-
Sa odgovarajućim filterima iz tečnosti, iz vazduha i najmanje čestice, štetne i
neštetne bakterije i spore se mogu izdvojiti.
Metode filtracije bakterija su komplikovane i skupe.Zbog toga te metode se
koriste za dezinfekciju tečnosti koje su osetljive na toplotu i kod
dezinfekcije vazduha u aparatima za ventilaciju.
Korišćenje maske za lice ( pokrivajući usta i nos ) filtriramo spoljašnji
vazduh-štitimo disajne puteve, ujedno i sprečavamo širenje kapljičnih
infekcija.

4
2.Dezinfekcija pomoću toplote
Vlažna toplota(voda koja vri, vodena para )denaturiše belančevine
mikroorganizama, suva toplota putem oksidacije ubija mokroorganizme.
Vegetativne forme većine bakterija unište se uz pomoć toplotne energije u
mokroj okolini na 60 stepeni za 30-60 minuta.
Izuzetak su Staphylococcusi, Pseudomonasi i Mycobacterije koje ubijaju na
većim tempraturama ili se inaktiviraju posle dužeg vremena.
Spore su veoma rezistentne na toplotu, npr. Spore od Clostridiuma prežive i
kuvanje koje traje tri sata.Virusi i gljive su u većini na toplotu kao i
vegetativne forme bakterija, ali i među njima ima izuzetaka.

-Pasterizacija-
Pasterizacija ubija vegetativne forme bakterija ali ne uništava rezistentnije
vrste spore.Koriste se za smanjivanje broja mikroorganizama u tečnostima
koji su osetljive na toplotu (mleko ).
Iskuvavanje mora da traje 30 minuta.Da bi bilo efikasno, čak i kada se
koristi u kombinaciji sa povećanim pritiskom.

-Dezinfekcija vodenom parom-


Koriste se uz ponoć aparata za dezinfekciju sa vodenom parom na dva
načina : -sa vodenom parom koja struji na ( 100 stepeni )
-sa vodenom parom pod pritiskom na (105 strepeni )
Na ovaj način se uspešno dezinfikuje tekstili koji se ne mogu prati , odeća.
Nedostatak ove metode je da oštećuje odeću koja sadrži vunu, svilu, ili
sintetička vlakna, kožu gumu i krzno.

-Dezinfekcija spaljivanjem –
Danas se sve manje koristi zbog toga i metalni predmeti oštećuju na 500
stepeni, koliko je potrebno da bi metali dobili crveni sjaj.Na toj temperaturi
svi mikroorganizmi umiru.

3.Dezinfekcija zračenjem
U tu svrhu se koriste UV-zračenje, koje ima bakteriostatsko dejstvo,
smanjuje broj mikroorganizama.Uglavnom se koriste kao dopunjujuća
metoda dezinfekcije u prostorijama koje su već prethodno dezinfikovane i u
zatvorenim su vazdušnom prostoru (sala za operaciju ).

5
Hemijske metode dezinfekcije

Na uspešnost hemijskih metoda dezinfekcije utiču već spomenuti faktori


(tempertura, koncentracija dezinficijenasa........)i specijalni faktori.
Najbitniji faktor u slučaju hemijske dezinfekcije jeste koncentracija
dezinficijenasa.Nedovoljna koncentracija dezinficijenasa ili umornim
rastvorom (koji je dugo stajao )ne može postići očekivano dejstvo ,čak sa
otklanjanjem manja razistentnih vrsta možemo podsticati i pomoću
razmnožavanja rezistentnih i patogenih vrsta.
Određeni dezinficijensi deluju samo na određene mikroorganizme ili mogu
biti dezinfekciona sredstva sa širokim spektrom delovanja.

Specijalni faktori koji utiču na hemijsku dezinfekciju:


pH vrednost –hemijski dezinficijensi mogu da deluju samo pod
određenim pH vrednostima.Zbog toga nije ispravno
dezinficienske koristiti zajedno sa sapunom i baznim sred.
Tenzidi- Hemijska dezinfekciona sredstva sa kapilarnoaktivnim dejstvom
(razgrađuju belančevinski omotač oko mikroorganizma).
Omogućuju da se čišćenje i dezinfekcija odvijaju u jednoj fezi.
Hemijska sredstav koja ne spadaju u tenzide ne mogu biti efikasn
dezinficijenti bez prethodnog mehaničkog čišćenja predmeta,
tekstilija ili površina.

Hemijske metode dezinficiranja se upotrebljavaju na sledeći način:


o dezinfekciono pranje
o dezinfecciono prskanje
o dezinfekciono potapanje
o dezinfekciono češljanje
o dezinfekciono sa stvaranjem rastvora
o dezinfekciono sa dezinfekcionom penom
o dezinfekciono sa gasovima

Podela dezinfekcionih sredstava po njihovom sastavu:


1.Hlor i njegova jedinjenja:
Hlor je otrovni gas, jakog mirisa,koji izaziva iritaciju.U obliku raznih
jedinjenja koristimo hlor za dezinfekciju .Najefikasnija su jedinjenja hlora
koji otpuštaju aktivni hlor.Brzo i efikasno otklanjaju bakterije, uspešno
koriste i u ubijanju virusa i spora.Kisela sredina i porast tempetarure
pospešuje njihovo dejstvo.

6
Nedostatak hlora i njegovih jedinjenja je da izbleđuje boju, mogu mogu
nagristi metalne površine i mogu oštetiti plastične površine.
U prisustvu organskih materija njihovo dejstvo slabi ili izostaje zato, što
aktivni hlor vezuje i organska jedinjenja i mikroorganizme.

2.Jod i njegova jedinjenja

A.Jodov alkoholni rastvor (jodova tinktura ):sadrži 5% joda i 2 %kalijum –


jodida u alkoholnom rastvoru.Koridti se uglavnom za dezinfekciju kože.
B. Jodofori : su mešavina elementarnog joda sa površinsko aktivnim
materijama.U rastvorima se oslobađa iz njih elementarni jod, količina
elementarnog joda određuje njihovu efikasnost.Imaju bakteriocidno,
fungicidno i izuzev enterovirusa i heoatitis- virusa imaju i virucidno dejstvo.

3.Alkoholi
Vodeni rastov etil i propil alkohola ubija vegetativne forme bakterija ali ne
i spore.Viruse ubijaju samo delimično.Mogu da sadrže spore tetanusa i
gangrene (koja se javlja sa proizvodnjom gasova ).

4.Aldehidi
Spadaju u najbitnije i najefikasnije dezinficiense, koji imaju bakteriocidno,
sporocidno, virucidni i fungicidno dejstvo.Za dezinfekciju
koristimoforaldehide i glutaraldehide.

-Formaldehid-je gas neprijatnog mirisa, njegov 40 % vodeni rastvor je


formalin.Iz formalina se stalno oslobađa formaldehid.Sa natrijum-
hipokloritim se ne sme pomešati jer stvaraju eksplozivnu smešu.U obliku
gasa se koristi za dezinfekciju prostorije, a u 3% rastvoru se koristu za
dezinfekciju površina.

-Glutaraldehid-je blago kisela tečnost jedinstvenog mirisa, koji posteje


snažan dezinficijent tek posle aktivacije sa baznim dodacima.
Toksičan je ,posle dezinfekcije se mora saprati sa destilovanom
vodom.Koristi se za dezinfekciju.

5.Oksidativna sredstva:
Imaju virucidni dejstvo.Najčešće se koristi hidroge-hiperoksid 3%
rastvor.Iz njega se oslobađa u dodiru sa tkivima voda i kiseonik.

7
Aktivni kiseonik uništava sve mikoroorganizme , ali deluje samo u kratkom
vremenskom roku.Slab je dezinficijent.

6.Površinski aktivna sredstva:


Su hemijska sredstva koja razblažena u vodi smanjuju njen viskozitet i
omogućavaju rastvaranje masti i organskih materija.

7.Sredstva sa kombinovanim dejstvom:


Sadrže više u sebi dez. Materija u sebi koji međusobno povećavaju
efektivnost dezinfekcije.

8
ZAKLJUCAK

Dezinfekcija je veoma bitna preventivna metoda za sprecavanje sirenja


mikroorganizama koju moramo svakodnevno primenjivati kako u bolnickim
uslovi tako i u zivotu.

9
Literatura
1.Mr sci. med Jagoda Stojiljkovic ; Zdravstvena nega, Beograd, 2008
2.Spiro Radulovic ; Mikrobiologija sa epidemiologijom, Beograd, 1991
3.Gordan Braskovic ; Mikrobiologija-Visan ,Beograd ,2007

10

You might also like