1

UVOD U METODOLOGIJU

Tema : Znanost, znanstveni pristup, temeljna načela znanosti, ciljevi

i konstitutivni elementi znanosti

Ne postoji jednostavna i općeprihvaćena definicija znanosti.

Nerijetko se poistovjećuje s mnoštvom spoznatih činjenica,
zakonitosti i teorija kojima razumijemo i tumačimo sveopću
stvarnost. Katkad se naglasak stavlja na način na koji se vrši
spoznaja stvarnosti, stav prema svijetu što nas okružuje ili se pod
pojmom znanost razumije čovjekova i društvena djelatnost i njeni
produkti.
Zapravo je riječ o jačem ili slabijem isticanju pojedinih dijelova
sadržaja pojma znanost.

Znanost kao čovjekova spoznajna i društvena djelatnost.

Ljudska spoznaja svijeta je mnogostruka. Čovjek spoznaje
svijet zahvaljujući svojim osjetilnim, emotivnim, racionalnim i
intuitivno-imaginacijskim sposobnostima. Iako sve one djeluju
funkcionalno udruženo, ovisno od toga na koje moći se pretežito
oslanja i koja načela primjenjuje čovjekova spoznaja svijeta može
poprimiti religijski, umjetnički, filozofijski ili znanstveni oblik.
Spoznaja utemeljena na bilo kojem od ovih oblika i njeni produkti
služe čovjeku da izgradi sustav činjeničnih i vrijednosnih stavova
kojima se orijentira u prirodnom i društvenom okruženju i upravlja
svojim djelatnostima.
U svijesti svakog pojedinca kao i u kolektivnoj svijesti postoji
određen broj stavova koji su utemeljeni na «neupitnim istinama».
Vjerujemo da je čovjek vrhunac evolucije ili da postoji jedan
stvoritelj, da je točan zakon o neuništivosti energije ili da je sudbina
zapisana. Za mnoštvo takvih stavova držimo da ih nije potrebno
propitivati. Mislimo da su razumljive sam od sebe. Za neke od takvih
stavova mislimo da su nam jednostavno dani, da su zdravo-razumski,
intuitivni, prediskustveni i stoga ih nije potrebno provjeravati.
Ponekad se u pokušaju dokazivanja istinitosti i održavanju
stabilnosti svojih stavova služimo pozivanjem na snagu autoriteta
istaknutih pojedinaca ili institucija. Međutim, usprkos težnji za
stabilnosti čovjek je stalno u situaciji da mora prihvaćati promjene i
za te potrebe u svakom obliku spoznaje postoje stanoviti modaliteti.
Katkad na to prisili masa kontradikcija ili nestanak autoriteta. Ipak,
jedino u znanstvenu spoznaju sustavno i svjesno ugrađeni su
mehanizmi koji spoznaju nastoje osloboditi subjektivnosti,
konačnosti, neupitnosti po bilo kojoj osnovi pa i autoritetu.
 2

Promatrajući ukupnost ljudskog znanja i posljedice koje za čovjeka

ima, znanstvena spoznaja svakako je neusporediva. Moderna
civilizacija je stvorena i funkcionira na znanstvenim spoznajama.
Drugo je pitanje raspodjele moći nad znanjem.

Mogućnostima, uvjetima i granicama znanstvene spoznaje bavi

se filozofska disciplina epistemologija . U njenim okvirima razvijeni
su temeljni postulati (pretpostavke koje nisu provjerljive) od kojih se
polazi u znanstvenoj spoznaji. Treba naglasiti da, ovisno od toga od
kojih temeljnih filozofskih učenja (npr. empirizma ili racionalizma)
se polazi, postoji više sustava epistemoloških postulata, odnosno
znanstvenih paradigmi.
Znanstvena paradigma je skup općih gnoseološko-epistemoloških
načela na temelju kojih se utvrđuju dosezi i ciljevi znanstvene
spoznaje. Odabiru problemi za istraživanje, definira svrha, određuje
opći metodološki pristup, metode i istraživački postupci. Postoji više
paradigmatskih sustava, a razlike među njima posljedica su različitih
filozofskih koncepata kojima se pokušava epistemološki osmisliti
istraživačka praksa u pojedinoj znanosti ili znanstvenom području.

Dvije su osnovne filozofsko-epistemološke pozicije koje su uvjetovale

različite paradigme u društvenim znanostima:

1. KVANTITATIVNA ILI PARADIGMA POJAŠNJAVANJA

Empirizam (J. Locke) i iz njega izvedeni klasični pozitivizam (A.
Comte) i kasnije, logički pozitivizam (Bečki krug)

2. KVALITATIVNA ILI PARADIGMA RAZUMIJEVANJA

Racionalizam (idealizam W. Dilthey, fenomenološki pravac E.
Husesrl, kritička filozofija frankfurtske škole T. Adorna, J.
Habermasa)

Znanost je organizirano, metodološki utemeljeno nastojanje da

se iskustveno-racionalnim i racionalno-iskustvenim načinom dođe do
valjanih, objektivnih, pouzdanih, preciznih i sustavnih spoznaja o
stvarnosti.
Iz ove definicije moguće je izvesti temeljna načela znanosti
koja je razlikuju od ostalih (neznanstvenih) vidova spoznaje:
valjanost, objektivnost, pouzdanost, preciznost, sustavnost.
 3

Valjanost: Ovo načelo tiče se predmeta znanstvene spoznaje

odnosno onoga čime se znanost bavi. Gledano općenito, predmet
znanstvene spoznaje je sveukupna stvarnost, svi fenomeni koji su
dostupni iskustvu.

Objektivnost: Ovo načelo u biti se odnosi na zahtjev da se

proces spoznaje mora osloboditi utjecaja subjektivnog stava
istraživača. Drugim riječima rezultati spoznaje ovisni su jedino od
predmeta spoznaje, a ne od subjekta koji vrši spoznaju. U tom cilju
razvijeno je niz procedura, pravila, postupaka i instrumenata na
temelju kojih se provode istraživanja, a koji se mogu ponavljati i koji
imaju zadaću osigurati objektivnost spoznaje. (Metodologija)To
ujedno znači da je znanost određena ne samo predmetom nego i
metodologijom.

Pouzdanost: Načelo se odnosi na zahtjev da se svi rezultati

spoznaje mogu ponoviti i da u istim uvjetima provođenjem istih
metodološkim procedurama moraju dobiti isti rezultati.

Preciznost: Načelo koje nalaže da se u istraživanju nastoje

obuhvatiti najmanje pojedinosti, konstitutivni elementi fenomena koj
se mogu opažati
I analizirati, a koje su spoznajno relevantne.

Sustavnost: Načelo nalaže da se svaka spoznajna cjelina mora

dovoditi u relaciju s postojećim spoznajama u sustav zakonitosti i
teorijskih cjelina koje ne ostaju samo na pojedinačnim činjenicama
već nastoje pružiti objašnjenja što većih dijelova stvarnosti.

Da bi se osiguralo ostvarenje spomenutih epistemoloških načela

znanost je proklamirala tri važna proceduralna pravila:
javnost - provjerljivost - kontrola

Svaka spoznaja za čovjeka je važna u svakodnevnoj orijentaciji.

Međutim, više je osobina po kojima valja razlikovati neznanstvenu
od znanstvene spoznaje na kojoj je tek moguće dublje razumijevanje,
objašnjenje i predviđanje.
 4

Odlike neznanstveno i znanstveno utemeljene spoznaje:

Svojstva neznanstvena znanstvena

Opći pristup: intuitivan zdravo-razumski ------ empirijski

Definicije pojmova: nejasne, dvosmislene --- jasne, operacionalne

Pretpostavke: neprovjerljive -------- provjerljive

Opažanje: prigodno, nesustavno ---- sustavno

Mjerenje: nevaljano, nepouzdano ----- valjano, pouzdano

Instrumenti: netočni, neprecizni -------- točni, precizni

Izvještavanje: subjektivno ------- objektivno

Zaključci: subjektivni, impresije ----- utemeljeni na činjenicama

Stav : nekritičan --------- kritičan

Pitanja (što valja naučiti):

1. Što je znanost?
2. Koja su epistemološka načela znanstvene spoznaje?
3. Koji je smisao načela valjanosti?
4. Koji je smisao načela objektivnosti?
5. Koji je smisao načela pouzdanosti?
6. Koji je smisao načela preciznosti
7. Koji je smisao načela znanstvene spoznaje sustavnosti?
8. Koja su temeljna proceduralna pravila znanstvene spoznaje –objasni.
9. Navedi usporedne odlike neznanstvene i znanstvene spoznaje.
 5

Tema: DJELOKRUG I FUNKCIJE METODOLOGIJE

ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA

Metodologija istraživanja je okosnica znanosti i predstavlja sustav

pravila i uputa kako se provode istraživanja. Već je rečeno da način
prikupljanja empirijskih činjenica o predmetu istraživanja, način
njihove sistematizacije, obrade, interpretacije rezultata i izvođenja
zaključaka mora biti opisan kako bi se moglo sve provjeriti. Dakle,
metodologija standardizira sve procedure, metode, postupke i
pomaže da se shvate ne samo rezultati spoznaje nego i način kako se
do njih došlo. Pojedine znanosti uvelike se razlikuju u predmetu
svog proučavanja i u rezultatima do kojih su došle, činjenica,
zakonitosti i teorija, ali su vrlo bliske po primijenjenim metodama,
postupcima i instrumentima. Znanosti dakle povezuju, ista načela,
metodologija koja se razlikuje jedino koliko na to utječe specifičnost
predmeta istraživanja.

Konstitutivni dijelovi metodologije istraživanja:

Logičko-epistemološki sadržaj metodologije znanstvenog istraž.

- definiranje općeg znanstvenog pristupa, uvjeta spoznaje

šireg predmetnog područja date znanosti (znanstvene
paradigme);
- odnos između teorije i empirijskih istraživanja (struktura
teorije, odnos između činjenica znanstvenih konstrukata,
znanstvenih zakona i hipoteza;

Tehničko-organizacijski dio sadržaja metodologije

- Obrazloženje i standardizacija procesa i procedura

istraživačkih postupaka;
- analiza i standardizacija nacrta istraživanja;
- obrazloženje i standardizacija istraživačkih metoda,
postupaka i instrumenata prikupljanja empirijskih
podataka;
- Analiza postupaka i metoda sređivanja empirijske
evidencije, izvođenja i provjere znanstvenih nalaza i pisanja
znanstvenih izvješća;
- Standardizacija načina pisanja i objavljivanja izvješća o
provedenim istraživanjima
 6

Strategijski dio sadržaja metodologije

- Kritičko ispitivanje i evaluacija rezultata istraživanja

- usustavljivanje rezultata u šire teorijske sklopove
- usmjeravanje recentne istraživačke prakse na krucijalne
probleme u znanstvenom polju

Pitanja:
1.Koji su konstitutivni dijelovi metodologije znanstvenih istraživanja
2. Što je sadržaj i koje zadaće epistemološko-logičkog dijela metodologije
3. Što je sadržaj i koje zadaće tehnočko-orgasnizacijskog dijela metodologije
4. Koji su zadaci strategijskog dijela metodologije znanstvenog istraživanja

Tema: TEMELJNI METODOLOŠKI POJMOVI

Znanstvena metoda je skup spoznajno-epistemoloških načela

logičkih i proceduralnih pravila koje znanost kao djelatnost
primjenjuje u praksi znanstveno-istraživačkoj djelatnosti.

Pojam istraživanja odnosi se na onaj dio znanstvenoga rada koji je

neposredno usmjeren na otkrivanje, opisivanje, objašnjavanje,
predviđanje fenomena, tj. na dolaženje do novih znanstvenih
spoznaja primjenom opće znanstvene metode i posebnih
istraživačkih metoda.

Istraživačke metode su konkretizacija znanstvene metode, put ili

način kombiniranja više specifičnih postupaka ovisno o predmetu
(sadržaju), ciljevima i nacrtu istraživanja kojima se dolazi do novih
spoznaja.

Pojam ispitivanje uži je od pojma istraživanje i odnosi se na

posebne postupke (metode) kojima se opažaju, prikupljaju i
evidentiraju činjenice o fenomenima (pojavama i procesima)
objektivne stvarnosti, pretvaraju u podatke koji se sređuju i
obrađuju također posebnim postupcima (metodama).
 7

Valja razlikovati pojmove fenomen (pojava ili proces) kao dio

objektivne stvarnosti od pojma znanstvenih činjenica koje
predstavljaju osjetilne doživljaje te stvarnosti i pojam znanstveni
podatak (ci) što je znanstvena činjenica pretvorena u evidentirani
simbol.

Postoje posebni načini kojima se vrši “osluškivanje” i evidentiranje

činjenica kao osjetilnih doživljaja stvarnosti i njihovo pretvaranje u
znanstvene podatke. Ponekad se ti načini “osluškivanja”,
registriranja osjetilnih informacija (činjenica) i njihovo pretvaranje
u simbole (znanstvene podatke) naziva posebnim metodama
ispitivanja ili češće postupcima prikupljanja i evidentiranja činjenica-
(iskustvene evidencije).

Znanost je razvila bogat inventar postupaka za prikupljanje i

evidenciju iskustvenih činjenica i instrumenata kojima činjenice
pretvara u znanstvene podatke.

Postupci za prikupljanje (evidenciju, mjerenje) empirijskih činjenica

i instrumenti pretvaranja činjenica u znanstvene podatke:

Studij i analiza operativne i znanstvene dokumentacije (evidencijski

listovi, kartice)

Sistematsko promatranje ( promatrač, tehničko pomagalo,

protokoli snimanja, evidencije)

Intervjuiranje (protokoli intervjua)

Anketa ( upitnik- anketni list)

Procjenjivanje i prosuđivanje (ljestvice procjene, ljestvice stavova)

Testiranje ( testovi)

Pitanja:
1. Što je znanstvena, što istraživačka metoda
2. Što je znanstveno istraživanje
3. Nabroji postupke i instrumente za prikupljanje (mjerenje) empirijskih
činjenica u društvenim znanostima
 8

Tema: CILJEVI ZNANOSTI

Cilj znanosti proizlazi iz njene definicije i može se formulirati

kao dolaženje do valjanih, pouzdanih, objektivnih, preciznih i
sustavnih spoznaja o svijetu kako bi se njime ovladalo.

Dakle, krajnji cilj je predviđanje i mogućnost utjecaja na fenomene.

Ciljevi znanosti ostvaruju se kroz nekoliko razina spoznaje koji se
javljaju kao mogući partikularni ciljevi u znanstvenim
istraživanjima.

To su:
- znanstveno opisivanje (deskripcija)
- znanstveno razvrstavanje (klasifikacija)
- znanstveno objašnjenje (eksplanacija)
- znanstveno predviđanje (prognoza)

Znanstveni opis je nezaobilazna prva razina kojom započinje

znanstvena spoznaja i na kojoj se temelje sve ostale. Klasificirati i
objasniti neki fenomen može se tek nakon što je opisan.
Formalno rečeno znanstveno opisivanje je prevođenje osjetilnih
doživljaja nekog fenomena u simbolički jezik znanosti (pojmove) čiji je
sadržaj precizno definiran.
Budući da je kvaliteta znanstvenog opisa od krucijalne važnosti za
sve ostale razine spoznaje nikako se ne smije podcjenjivati. Iskustvo
je pokazalo da male pogreške u opisu fenomena mogu izazvati velike
pogreške u kasnijim istraživačkim postupcima. Stoga se od njega
traži da udovolji načelima valjanosti, pouzdanosti, objektivnosti,
preciznosti i sustavnosti.

Znanstveni opis (deskripciju) redovito prati ili se na nju nadovezuje

postupak znanstvenog razvrstavanja (klasifikacije, taksonomije),
kojom se produbljuje spoznaja i stvaraju preduvjeti za
razumijevanje i objašnjenje fenomena. Pri klasifikaciji se traga za
eksplicitnim i implicitnim obilježjima proučavanih fenomena na
temelju kojih se mogu grupirati ili razlikovati i koja će biti od najveće
koristi za daljnju spoznaju. Odabrana obilježja služe kao kriteriji
klasifikacije koji moraju udovoljavati kriterijima:

- dosljednosti
- logičke konzistentnosti (neproturječnost)
- iscrpnosti (potpunosti)
 9

Znanstveno objašnjenje (eksplanacija) je glavni cilj znanosti

prema kvantitativnoj paradigmi.
Objasniti neki fenomen znači utvrditi prirodu njene povezanosti s
drugim fenomenima, utvrditi uzroke njena nastanka, mijenjanja i
nestanka.
Da bi se moglo zaključiti o uzročno-posljedičnim odnosima
nužno je ostvariti tri pretpostavke: 1. utvrditi postojanje međusobne
povezanosti između fenomena; 2. utvrditi vremenski slijed u kojem
uzrok uvijek prethodi posljedici; 3. logički i eksperimentalno moći
odbaciti sve druge mogućnosti povezanosti i uzročnosti.

Predviđanje i kontrola fenomena je konačna svrha znanosti mada to

eksplicite uvijek nije priznavano. Preduvjeti predviđanja jesu
realizirane prethodne razine spoznaje: deskripcija i objašnjenje uz
dodatno poklanjanje pažnje dinamičkim aspektima fenomenima i
procesima. (sposobnosti- uspjeh; uspjeh u studiju- uspjeh u
zanimanju, stavovi-glasovanje itd.) Ukoliko su poznati uzroci,
tendencije moguće je utjecajem na uzroke kontrolirati fenomen.

Pitanja:
1. Koji su mogući ciljevi znanosti
2. Koje su značajke znanstvenog opisa
3. Što je znanstvena klasifikacijai što podrazumijeva
4. Što je znanstveno objašnjenje (eksplanacija) i koji su uvjeti zaključivanja
o uzročno-posljedičnim odnosima
 10

FAZE PROCESA ISTRAŽIVANJA

Pojednostavljeno rečeno prema paradigmi pojašnjavanja

(kvantitativna paradigma) Znanost je misaona interpretacija
stvarnosti.

Proces istraživanja odvija se kroz ispreplitanje teorijskih i

empirijskih aktivnosti
koje se odvijaju manje ili više utvrđenim redoslijedom. Koje faze i
kojim redoslijedom će se pojavljivati ovisi od odabranog problema
istraživanja i načina njegove formulacije koji impliciraju svrhu
istraživanja.

1. Izbor i analiza (obrazloženje) istraživačkog problema

2. Određivanje područja znanstvene analize
3. Definiranje pojmova i njihova analiza
4. Određivanje konkretnih ciljeva i zadataka istraživanja
5. Postavljanje hipoteza (teorijska utemeljenost)
6. Identifikacija, klasifikacija i operacionalizacija varijabli
7. Utvrđivanje nacrta (dizajna) istraživanja
8. Izbor i razrada metoda, postupaka i instrumenata
9. Planiranje i provođenje terenskog dijela istraživanja
(prikupljanja empirijske evidencije)
10. Sređivanje i obrada podataka
11. Analiza i interpretacija podataka i izvođenje zaključaka
12.Pisanje izvješća i odabir načina objavljivanja rezultata
 11

Tema: IZBOR I ANALIZA PROBLEMA ZA ISTRAŽIVANJE

Kada i kako započinje istraživanje?

Da bi se započelo istraživanje nužni su stanoviti preduvjeti kao što su
motivirani stručnjak pojedinac ili tim koji su u stanju uočiti
stanovito nesuglasje u praksi ili znanstvenoj teoriji, ili
zainteresiranost nekog gospodarskog subjekta, ustanove koji trebaju
rješenje svog problema. Uočavanje problema koji se ispoljava kao
neznanje i motivacija da se spozna i eventualno riješi glavni su
preduvjeti istraživanja. Najveći broj problema istraživanja dakle,
uočava se u:

a) praksi odvijanja fenomena (nerazumijevanje, znatiželja,

poteškoće u funkcioniranju, želja za usavršavanjem, razvojem)

b) odnosima recentnih istraživanja i znanstvene teorije u nekom

znanstvenom polju (hipotetički dijelovi teorije, pitanja koja
otvaraju provedena istraživanja) važno praćenje literature!

NEZNANJE ( ZNATIŽELJA) ILI POTREBA ZA UNAPREĐENJEM

UČENJE (STUDIRANJE) ILI PRIMJENA VEĆ POZNATIH
RJEŠENJA

a) ZADOVOLJENJE - (KRAJ) b) NEZADOVOLJENJE –

ISTRAŽIVANJE

Je li svaki uočeni problem neznanja koji se ne može zadovoljiti

učenjem ili želja za unapređenjem dovoljan za provođenje
istraživanja?

Ne! Potrebno je zadovoljiti:

-znanstveno-metodološki preduvjeti
- materijalni i kadrovski resursi
- spoznajna ili praktična vrijednost
- novina i motivacija
 12

Kako formulirati istraživački problem?

Najviše ovisi o svrsi kojoj istraživanje treba poslužiti. Je li cilj čisto

spoznajni, u užem smislu, ili pragmatički (rješavanje nekog
konkretnog problema u praksi) ili kombinacija ovih svrha.
Ako je problem (predmet) istraživanja kompleksan i obuhvaća više
parcijalnih spoznajnih ciljeva ili uključuje i pragmatičke ciljeve,
onda treba govoriti o istraživačkom programu. Istraživački programi
uključuju više parcijalnih istraživačkih zadataka i najčešće imaju
naslov koji upućuje na šire problemsko područje u kojem će se
istraživati i pokušati riješiti neki praktični društveni problem. Takvi
naslovi, koji prije svega govore o području društvene prakse u koju
se problem locira mogu imati formulacije poput: “Demokracija u
tranzicijskim društvima”,”Organizacija školskih aktivnosti” ,
“Odgojno-obrazovna postignuća”,“Uzroci i prevencija nasilja u
obitelji”.
Pojedinačne istraživačke probleme valja shvaćati uže, specifičnije
koje je najpogodnije formulirati upitnom rečenicom koja precizno
upućuje na smjer traganja za odgovorom.

Obrazloženje istraživačkog problema

Nakon što je problem odabran valja pristupiti njegovu obrazloženju

koje ima svrhu njegova preciznijeg analiziranja. Ovisno o tome je li
primarno lociran u društvenoj praksi ili u teoriji obrazlaže se
potreba i eventualna znanstvena ili praktična korist njegova
istraživanja. Obrazloženje problema dovest će do identifikacije
ključnih pojmova koji su povezani s njim. Preliminarni popis
ključnih pojmova kojima se označavaju dijelovi sadržaja problema
služi kao vodič u traganju za stručnom i znanstvenom literaturom.
Prikupljanje i studij literature (primarnih i sekundarnih izvješća o
istraživanjima što se odnose na odabrani problem). (Obraditi na
seminaru)

Na što se obraća pažnja pri studiranju literature o istraživačkom

problemu:
- ključni pojmovi i njihove definicije
- teorijski koncept ili okvir koji je poslužio kao osnova
operacionalizacije istraživanja
- hipoteze, nacrt istraživanja, i način njihova dokazivanja
- preporuke o potrebnim daljnjim istraživanjima
 13

Specifikacija značenja ključnih pojmova

Pojam je zamisao biti predmeta pojava i procesa. Čovjekova spoznaja

uglavnom se sastoji od jasnih pojmova koje smo spoznali iskustvom i
mišljenjem.
Nerijetko u uporabi istih pojmova u svakodnevnom govoru i
znanosti postoji razlika. Stoga u znanosti svim ključnim pojmovima
mora biti precizno određen sadržaj i moraju se konzekventno
usvojenim definicijama upotrebljavati. Postupak traganja za
znanstveno relevantnim sadržajem nekog pojma naziva se
specifikacija značenja ili konceptualizacija.

- popis ključnih pojmova

- za svaki pojam odrediti smisaone elemente i područje uporabe
- prilikom studija literature zabilježiti sve različite smisaone
uporabe istih pojmova
- prikupiti i zabilježiti što više operacionalnih definicija istih
pojmova
- odabrati jednu od definicija ili na temelju analize formulirati
novu, pokusnu definiciju
- odabranu definiciju dati na kritičku prosudbu
- odrediti konačnu definiciju pojma i konzistentno je
upotrebljavati u istraživanju

Pitanja:
1. Navedi faze procesa istraživanja
2. Koji su osnovni izvori problema za istraživanje i koji su uvjeti za njegov
odabir
3. Kako se formulira problem za istraživanje, što je sadržaj obrazloženja
istraživačkog problema i koju funkciju ima
4. Što je specifikacija značenja ili konceptualizacija pojma?
5. Koji su bitni dijelovi sadržaja znanstvenih izvora (literature) što se odnosi
na problem istraživanja, a koji se dokumentiraju.
6. Kako se vrši dokumentiranje sadržaja znanstveih izvora o odabranom
problemu istraživanja
 14

Tema: ODNOS TEORIJE I ISTRAŽIVANJA

Postoji više formalnih definicija pojma znanstvene teorije, ali među

njima nema suštinske razlike.
Znanstvene teorije su pojmovne ili simboličke organizacije
odnosa i zakonitosti objektivne stvarnosti utemeljene na rezultatima
znanstvenih istraživanja s ciljem njena objašnjenja.
Teorije uopćavaju pojedinačne rezultate istraživanja,
združuju ih i organiziraju u šire cjeline upotpunjujući dijelove koji
još nisu dokazani znanstvenim pretpostavkama- hipotezama.
Korisnost znanstvenih teorija osim što usustavljuju znanje je u tome
što imaju veliku usmjeravajuću ulogu za daljnja istraživanja.
Ukazuju na one dijelove problema – predmeta istraživanja koji još
nisu potvrđeni, istraženi. Nova istraživanja teoriju mogu potvrditi,
precizirati, proširiti ili je negirati. Tada teorija prestaje važiti, a
organizira se nova.

Struktura i sastavni elementi znanstvene teorije:

Znanstvena teorija može se promatrati kao hijerarhijska
struktura.
U njenoj osnovi nalaze se empirijski podaci koji predstavljaju
opažene i evidentirane činjenice iz objektivne stvarnosti. Sve ostale
razine predstavljaju uvijek višu razinu apstrakcije i općenitosti
spoznaje. Osim veće općenitosti svaka viša razina u strukturi teorije
sadrži više hipotetičnosti, nagađanja, pretpostavki, a manje
dokazanih tvrdnji. Empirijska razina ne trpi i ne sadrži
pretpostavke, dok hipoteze znače upravo pretpostavke o mogućem
stanju stvari kao i objašnjenja.
Znanstveni konstrukti su temeljni strukturalni elementi svake
teorije i predstavljaju prvi odmak od pojedinačnih empirijskih
podataka. Oni pokušavaju na razini apstrakcije definirati pojmove
kojima se označavaju fenomeni koji nisu izravno dostupni
iskustvenom promatranju, mjerenju itd. se O njima se zaključuje
na osnovi promatranja više različitih pokazatelja. (npr. školsko
postignuće, motivacija, odgojna klima itd.). Treba ih razlikovati od
pojmova koji imaju pojedinačne konkretne empirijske korelate
(učenik, škola, kuća). Konstrukti posreduju između opaženih
fenomena i teorijom pretpostavljenih odnosa i zakonitosti.
Znanstveni zakoni su iskustveno utvrđene opće tvrdnje o
nužnim ili vjerojatnim odnosima među fenomenima pod određenim
uvjetima.
 15

Znanstveno objašnjenje je šira i općenitija spoznajna

struktura od zakona. U pravilu ono daje odgovore o stanju
fenomena odnosno više pojava podvodi pod isto pravilo. Tada
govorimo o uopćavajućem objašnjenju. Ako je riječ o korelacijskim
odnosima i uzročno- posljedičnim odnosima govorimo o
strukturalnom objašnjenju. Objašnjenja omogućuju predviđanja i
kontrolu fenomena na širem determinističkom području.

Pitanja:

1. Što je znanstvena teorija?

2. Što si znanstveni konstrukti?
3. Navedi i objasni osnovne strukturne elemente znanstvene teorije

Napomena:

Održana prezentacija na temu Prikupljanje i studij

znanstvene literature o problemu istraživanja načinu
pisanja bilješki itd. ulazi u sastav predavanja.
 16

Tema: ODREĐIVANJE SVRHE ILI CILJA ISTRAŽIVANJA

Istraživački problem i upit koji iz njega slijedi, obično je rezultanta

uočavanja nedovoljno jasno i precizno formuliranih odgovora u
strukturi postojećih spoznaja o tom problemu i (ili) uočenih
diskrepancija u praktičnom funkcioniranju stvarnosti.
Može se reći da ovisno od toga gdje i na koji način je lociran fenomen-
problem istraživanja i način njegove formulacije uvelike zadaje
svrhu istraživanja.

Svrha istraživanja nekog društvenog fenomena može biti:

-doprinos osnovnom znanju (teorijskom objašnjenju) nekog dijela
društvene stvarnosti;
-vrednovanje neke društvene akcije (programa) ili
-pokušaja da se uz pomoć znanstvenog pristupa riješi neki sasvim
konkretni lokalni problem.

S obzirom na navedena moguće svrhe pojedinih istraživačkih

zadataka moguće je izvršiti tipologiju društvenih istraživanja:

1. Doprinos osnovnom znanju ili teoriji - temeljno

(fundamentalno) istraživanje

2. Objašnjenje društvenih problema na temelju postojećih

teorijskih spoznaja – primijenjeno (aplikativno) istraživanje)

3. Razvoj društvenih programa ili proizvoda – razvojno

istraživanje ili tvorbeno vrednovanje

4. Donošenje odluka o vrijednosti nekog društvenog programa,

akcije ili odluke o relativnoj vrijednosti više njih – evaluacijsko
istraživanje (zaključno vrednovanje)

5. Rješavanje konkretnog, lokalnog pojedinačnog problema –

akcijsko istraživanje (problem- solving)

Pitanja: 1. Kojoj svrsi istraživanja mogu biti upravljena i kako se po tom

kriteriju mogu podijeliti
3. Koje su značajke temeljnih istraživanja ? Navedi primjer istraživačkog
upita koji upućuje na temeljno istraživanje.
4. Koje su značajke evaluacijskih istraživanja? Navedi primjer upita za
evaluacijsko istraživanje.
 17

5. Koje su značajke akcijskih istraživanja? Navedi primjer teme za akcijsko

istraživanje.

Tema : ULOGA I VRSTE HIPOTEZA U ISTRAŽIVANJU

Nakon izbora problema , formulacije istraživačkog upita,

određivanja svrhe istraživanja, studija znanstvene dokumentacije
istraživač zna što je o problemu poznato, a što je nepoznato.
Dobro formulirano pitanje o problemu istraživanja uvijek upućuje
na smjer kojim valja tragati za odgovorom. Pravi odgovor je
naravno nepoznat. Međutim, proučavajući što je sve istraženo o
problemu, i na osnovi nesustavnih zapažanja ili intuicije istraživač
može naslućivati odgovor na postavljeni upit i formulirati ga.

HIPOTEZA JE MISAONI ODGOVOR NA ISTRAŽIVAČKI UPIT.

To je dopuna prazninama u postojećim spoznajama usustavljenim u
teoriju.
Velika je korist od dobro postavljene hipoteze jer se cjelokupni
daljnji napor istraživača svodi na njeno provjeravanje. Tek kada se
postavi hipoteza može se precizno znati koje empirijske činjenice
valja prikupiti i kojim spoznajama ovladati da bi se odgovorilo na
upit. Stoga valja koristiti sva postojeća znanja o problemu, a ne malu
ulogu u tom poslu ima mašta i intuicija.

Vrste hipoteza:

Po sadržaju: DESKRIPTIVNE, KLASIFIKACIJSKE,

OBJAŠNJAVAJUĆE, PROGNOSTIČKE

Po opsegu : GENERALNE (odnose se na ukupni problem)

KOLATERALNE ( popratne – razrađujuće)

Kriteriji za dobre hipoteze:

- VALJANOST ( mora se odnositi na problem istraživanja)

- POJMOVNA JASNOĆA (dosljedna uporaba pojmova)

- ISKUSTVENA PROVJERLJIVOST (mora postojati

mogućnost potvrđivanja ili odbacivanja

- SPECIFIČNA (ne smije biti toliko općenita da je nemoguća

provjera; tada se dijeli na više manjih)
 18

- POVEZANOST S TEORIJOM
Pitanja: 1. Što je znanstvena hipoteza i koju ulogu ima u istraživanju?
2. Koje vrste znanstvenih hipoteza postoje po sadržaju, a koje po opsegu?
3. Koji su kriteriji za dobru hipotezu?

Seminar

Na seminaru se produbljuju i detaljnije obrađuju neke od ovih tema i

izvode radionice koje se odnose na izbor problema za istraživanje,
njihovo obrazloženje, definiranje pojmova, određivanje svrhe
istraživanja, postavljanje hipoteza, definiranje varijabli.

Radionica

Analizirajte navedene istraživačke probleme:

a) Identificirajte ključne pojmove, odredite im smislene elemente, i

definicije.
b) Formulirajte istraživačku hipotezu (generalnu, kolateralne) za
svaki problem.
c) Identificirajte zavisne i nezavisne varijable i odredite im metrijska
svojstva.
d) Izvršite operacionalizaciju varijabli.

Ima li klasifikacijski postupak prognostičku vrijednost u odnosu na

uspjeh u studiju?

Kakva je priroda odnosa između inteligencije i samopoštovanja?

Kakav je stav prosvjetnih djelatnika prema katalogiziranju znanja u

školama?

Kakva je zastupljenost spolova u pojedinim segmentima školskog

sustava od 1900- 2000.?

Pitanja: Za studente koji su imali obvezu seminara moguća su pitanja primjene

osnovnih znanja kakva su navedena u gore navedenom zadatku pod a,b,c,d.
 19

Tema: IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI

U znanstvenom istraživanju, više ili manje eksplicitno, postavlja se

pitanje:
- o stanju ili međusobnim odnosima svojstava (obilježja) nekog
fenomena kao pojedinačnog slučaja,
- o stanju ili odnosima svojstava- obilježja neke masovne pojave koju
čini interakcija više entiteta (pojedinačnih nositelja pojave ili
procesa;
Nijedan pojedinačni entitet, fenomen, a naročito fenomen ili proces
nije jednosložan ili izoliran već posjeduje više kvantitativnih i
kvalitativnih obilježja (svojstava) i u različitim je relacijama s
drugim fenomenima i njihovim obilježjima. Sva obilježja
pojedinačnih entiteta, fenomena variraju u kvantiteti i kvaliteti i u
istraživanju se nazivaju VARIJABLAMA.

VARIJABLE SU KVANTITATIVNA ILI KVALITATIVNA

SVOJSTVA (OBILJEŽJA) FENOMENA KOJI SU PREDMET
ISTRAŽIVANJA.

Po svojoj prirodi i metrijskoj definiciji varijable mogu biti

kvantitativne i kvalitativne.

KVANTITATIVNE varijable su svojstva (obilježja) istraživanog

fenomena ili entiteta kojima se može odrediti količina ili intenzitet i
eventualno smjer na nekoj mjernoj ljestvici. Iskazuju se brojčanim
simbolima.

KVALITATIVNE varijable su svojstva (obilježja) fenomena ili

entiteta kojima se može odrediti različit modalitet u pojavljivanju i
koji se iskazuju atributima.

Ovisno od formulacije istraživačkog upita kojim se fenomeni i

njihova svojstva stavljaju u specifičan odnos u svakom istraživanju
se mogu identificirati zavisne i nezavisne varijable.

ZAVISNE VARIJABLE su obilježja fenomena ili entiteta o čijim

stanjima ili promjenama se u istraživanju želi nešto spoznati.
 20

NEZAVISNE varijable su obilježja fenomena ili entiteta uz pomoć

kojih se opisuju ili klasificiraju zavisne varijable ili se proučava
priroda njihova odnosa sa zavisnim varijablama.

Kada je riječ o odnosima između zavisnih i nezavisnih varijabli valja

istaći da se u mnogim istraživanjima fokus stavlja na utvrđivanje
jednostavne povezanosti (korelacije) između različitih obilježja
zavisnih i nezavisnih varijabli. Tek kada se otkriju čvrste i stabilne
povezanosti u daljnjim istraživanjima se fokus može usmjeriti na
otkrivanje uzročno-posljedične (kauzalne) povezanosti između
varijabli.

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI

KONCEPTUALIZACIJA je stvaranje pojma (zamisli o biti nekog

predmeta, bića, fenomena) od neposrednog osjetilnog doživljaja do
mišljenja.

OPERACIONALIZACIJA je suprotan postupak kada od zamisli o

nečemu tragamo za empirijskim (osjetilnim) oblicima u kojima se taj
fenomen zbiljski pojavljuje.

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLE JE IZBOR VALJANIH I

METRIJSKI NAJPOGODNIJIH EMPIRIJSKIH POKAZATELJA
(POJAVNIH OBLIKA, INDIKATORA) NEKE DEFINIRANE
VARIJABLE.

Seminar

Na seminaru na ovom mjestu treba vježbati pisanje prijedloga

projektnog zadatka (idejnog i izvedbenog) za odabrani istraživački
upit. Valja koristiti postojeće upute i sheme koje se primjenjuju u
prijavi projekata MZOŠ, EU, Zaklada i sl.

Pitanja: 1. Što su varijable i kako se mogu metrijski definirati?

3. Što su kvantitativne ,a što kvalitativne varijable i po čemu se razlikuju?
4. Što su zavisne, a što nezavisne varijable u istraživanju?
5. Što znači pojam konceptualizacija, a što operacionalizacija varijable?
 21

OPERACIONALIZACIJA ISTRAŽIVANJA PREMA

PARADIGMI RAZUMIJEVANJA
(KVALITATIVNA ISTRAŽIVANJA)

Pojam paradigma najopćenitije znači primjer ili obrazac

prema kojem se neka djelatnost ravna.

Znanstvena paradigma je skup općih gnoseološko-

epistemoloških i metodoloških načela na temelju kojih se
utvrđuju dosezi i ciljevi znanstvene spoznaje i način
operacionalizacije znanstvenih istraživanja.

Opredjeljenje za neku znanstvenu paradigmu utječe na

izbor problema za istraživanje, definiranje ciljeva, izbor
općeg metodološkog pristupa, posebnih metoda i
istraživačkih postupaka.

Postoji više paradigmatskih sustava, a razlike među njima

posljedica su različitih filozofskih koncepata kojima se
pokušava epistemološki osmisliti istraživačka praksa u
znanstvenom području ili polju.

Dvije su osnovne filozofsko-epistemološke pozicije koje su

uvjetovale različite paradigme u društvenim znanostima:

Empirizam (J. Locke) i iz njega izvedeni klasični pozitivizam

(A. Comte) i kasnije, logički pozitivizam (Bečki krug)
Njegovi osnovni postulati jesu:

- Prirodom vlada red;

- Sve prirodne pojave imaju prirodne uzroke;
- Priroda je spoznatljiva;
- Spoznaja se usvaja iskustvom;
- Ništa nije samo po sebi razumljivo.
 22

Sukladno tome smatrali su da se uloga znanosti može

svesti na prikupljanje činjenica o fenomenima
promatranjem i izvođenjem zaključaka o uočenim
pravilnostima i zakonitostima koji egzistiraju izvan naše
volje.
Skupina filozofa, pripadnika tzv. Bečkog kruga,
dijelom su ublažili prethodni stav proklamirajući da su
legitimni predmet proučavanja znanosti svi fenomeni
dostupni iskustvu , ali i ideje, teorijski konstrukti i
pretpostavke koji se ne mogu neposredno zahvatiti
iskustvom, ali se mogu logički i matematički provjeriti.
Post-pozitivisti su dakle, proklamirali legitimnim
predmetom znanosti i teorijske konstrukte koji nisu
izravno izvedivi iz iskustva i podložni promatranju (K.
Poper) pod uvjetom da se teorija može podvrgnuti
empirijskoj ili logičkoj provjeri odnosno da ju je moguće
potvrditi ili opovrgnuti.

Iz ove filozofsko-metodološke struje razvila se

KVANTITATIVNA istraživačka paradigma (PARADIGMA
POJAŠNJAVANJA)

Filozofija racionalizma (idealizam W. Dilthey,

fenomenološki pravac E. Husesrl, kritička filozofija
frankfurtske škole T. Adorna, J. Habermasa) osnova je
druge temeljne paradigmatske pozicije u društvenim
znanostima pod nazivom KVALITATIVNA paradigma
( PARADIGMA RAZUMIJEVANJA)

Njemački filozof Wilhelm Dilthey uveo je razlikovanje

između koncepta objašnjenja i razumijevanja.
Smatrao je da je priroda čovjeka i društvenih odnosa
(interakcija) takva da se oni ne mogu objasniti izvana kao
prirodne pojave već samo intuitivno razumjeti. Budući da
je čovjek svjesno biće jedinstvene osobnosti, njegove
 23

reakcije i motivacija su uvijek podložne svjesnoj preradi.

Stoga se mogu razumjeti i to mehanizmom empatije,
uvažavajući cjelokupni kontekst (holistički) u kojem se zbiva
interakcija.

Iz ovakve epistemološko-metodološke pozicije razvio se

drugačiji obrazac operacionalizacije istraživanja, prvo u
humanističkim, a potom i u društvenim znanostima
uključivo znanost o odgoju i obrazovanju.

Kvantitativna (paradigme pojašnjenja) temelji

istraživački proces na empirijsko-analitičkim i hipotetičko-
deduktivnim procedurama. Krajnji cilj je prikupljanje što
šire osnove iskustvenih podataka iz kojih se mogu izvesti
zaključci o postojanju tendencija, pravilnosti, zakonitosti
odvijanja fenomena pod određenim okolnostima, koji se
nastoje generalizirati (uopćiti). Iz takvih uopćenja
(objašnjenja) generiraju se uže ili šire teorijske strukture
koje služe za daljnju operacionalizaciju empirijskih
istraživanja.

Kvalitativna (paradigma razumijevanja) polazi od stava

da stanovit broj društvenih fenomena ima specifičnu
prirodu zbog koje nije dostupan deduktivno-analitičkim
istraživačkim procedurama i zato ostaje nerazjašnjen
(nespoznat).
Pri tome se primarno misli na društvene fenomene čija je bit
živa međuljudska interakcija na koju ljudi svjesno utječu i
daju joj specifično značenje (npr. odgojno-obrazovni
fenomeni). Budući da se ljudsko ponašanje ne odvija putem
zadatih, univerzalnih obrazaca, smatraju zagovornici
kvalitativne paradigme, spoznaju valja usmjeriti na
razumijevanje simboličkog sustava i značenja koja im
 24

pridaju subjekti neke interakcije u nekom određenom

kontekstu.

ŠTO JE U FOKUSU KVALITATIVNIH ISTRAŽIVANJA:

a) Razumijevanje i interpretacija značenja koja ljudi

pridaju različitim predmetima i događajima u osobnim
odnosima;
b) Razumijevanje i interpretacija specifičnih
simboličkih sustava koje sudionici izgrađuju u interakciji;
c) Razumijevanje i interpretacija jedinstvenog
društvenog konteksta kao cjeline (holistički pristup).

OBILJEŽJA KVALITATIVNIH ISTRAŽIVANJA

1. Kvalitativna istraživanja polaze od i odvijaju se u

prirodnom okruženju kao izvoru podataka i kontekstu
fenomena. (Smatra se da je ljudsko ponašanje pod
utjecajem okruženja i uvijek vezano uz neki kontekst
koji mu sami pridaju).

2. Kvalitativno istraživanje traga za značenjem koje

sudionici (ispitanici) neke interakcije pridaju situaciji;
ili na koji je način promišljaju svoje uloge (zauzimanje
perspektive sudionika). Dinamika situacije razumijeva
se putem učenja perspektive različitih sudionika.

3. Kvalitativno istraživanje je deskriptivno, bogato

ilustrirano originalnim izjavama, anegdotama,
fotografijama, i drugim dokumentima.
 25

4. Kvalitativno istraživanje više je fokusirano na

razumijevanje i interpretaciju procesa interakcije,
nego na sam rezultat (npr. proces odgojne interakcije).

5. Kvalitativno istraživanje uvijek je induktivno. Polazi

od neposrednog iskustva, a ne od unaprijed usvojenog
teorijskog stava koji valja potvrditi ili odbaciti. Teorija
se može naknadno graditi iz mase empirijskih
podataka «grounded theory».

Prema paradigmi razumijevanja (kvalitativnoj) Znanstvenim

istraživanjem se ne interpretira postojeća društvena stvarnost i
zakonitosti po kojima se ona odvija već se pokušava razumjeti
značenje koje ljudi pridaju pojedinim fenomenima i odnosima.
Shodno tom temeljnom stavu proces istraživanja nije strukturiran
jednako gore opisanom.

1. Izbor i obrazloženje istraživačkog problema

2. Određivanje svrhe istraživanja
3. Izbor i razrada metoda, istraživačkih postupaka i
instrumenata
4. Planiranje i provođenje terenskog dijela istraživanja
5. Sređivanje i interpretacija podataka
6. Pisanje i objavljivanje izvješća
 26

Nacrt kvalitativnog istraživanja

Kvalitativni istraživači razmišljaju povijesno, interakcijski i

strukturalno. Oni provode kvalitativne studije na temelju osobnog
iskustva, a uz to i istražuju strategije empirijskog istraživanja koje će
im omogućiti povezivanje stečenog iskustva sa sociokulturnim
strukturama.

Nacrt istraživanja pozicionira istraživača u empirijski svijet. Četiri

temeljna pitanja strukturiraju problem nacrta:
1. Na koji način je nacrt povezan s korištenom paradigmom?
2. Tko ili što će biti predmet istraživanja?
3. Koje strategije istraživanja će se koristiti?
4. Koje će se metode i postupci primjenjivati u prikupljanju i
analizi empirijskog materijala?

Postoje dvije vrste nacrta istraživanja:

1. Nacrti koji se temelje na pozitivističkim kvantitativnim
paradigmama
2. Nacrti koji se temelje na kvalitativnim kritičkim i
konstruktivističkim paradigmama

- Prvi daju prednost ranoj identifikaciji problema istraživanja i razvijanju

istraživačkih pitanja preko niza hipoteza, izbora predmeta istraživanja i
metoda za analizu podataka. Prijedlog istraživanja mora biti napisan na
temelju faza preko kojih se provodi studija (npr. planiranje, prikupljanje
podataka, analiza, implementacija, interpretacija i sl.). Prijedlog
istraživanja mora također sadržavati i financijsku konstrukciju, pregled
relevantne literature itd. Pozitivistički nacrti pokušavaju anticipirati sve
probleme koji bi se mogli pojaviti u studiji, predviđajući u tu svrhu dobro
utvrđene "mape za istraživanje".

- U studijama koje su oblikovane prema kritičkim i konstruktivističkim

paradigmama manje se ističe formalni prijedlog istraživanja. Ovdje
istraživač slijedi put "otkrića" koristeći kvalitativne modele i metode
rada od kojih se ističu terenska istraživanja.

Tko i što će biti predmet studije:

Ovo pitanje uključuje analizu pojedinačnih slučajeva, studij
fenomena i posebne socijalne procese.
Prvo se mogu proučavati pojedinačni slučajevi i to se naziva
idiografska (intenzivna) studija slučaja.
 27

Drugo, istraživač se može usmjeriti na brojne slučajeve, što se

naziva kolektivna studija slučaja.
Treće, istraživač može ispitivati višestruke procese na razini
nekoliko različitih slučajeva.

Svaki kvalitativni istraživač započinje svoju studiju pitanjem: Što

želim spoznati u ovoj studiji? To je polazišna točka svakog istraživanja.
S obzirom na prirodu upita, oblikuju se sva daljnja istraživačka pitanja.
Nakon postavljanja i razjašnjenja istraživačkog pitanja, odabiremo
adekvatnu metodologiju i nastavljamo s izvođenjem istraživačkog
projekta. Nacrt kvalitativnog istraživanja započinje, dakle, s pitanjem, ali
pri tome se imaju u vidu stvarni subjekti koji su dio šireg socijalnog
okruženja (npr. obitelji, društvene grupe i sl.)

V. Janesick razmišlja o kvalitativno istraživačkom nacrtu kao o

umjetničkom plesu koji je sastavljen od tri faze:
1. Prva je faza, faza zagrijavanja ili donošenja odluke o početku
studije.
2. Druga faza je faza vježbe ili implementacije odluke.
3. Treća faza je faza smirivanja pri kojoj se odluke privode kraju,
tj. realiziraju.

1. Faza zagrijavanja predstavlja planske odluke na početku studije. Prvi

skup odluka bavi se pitanjima koja se odnose na ono što se proučava, pod
kojim okolnostima, za koje razdoblje i s kim. Istodobno, kvalitativni će
istraživač odabrati mjesto istraživanja ili teren prema nekom unaprijed
određenom logičkom načelu.
Pristup i ulazak na teren ili u "polje" istraživanja vrlo su osjetljive
komponente kvalitativnog istraživanja, gdje istraživač mora steći
povjerenje i izgraditi odnos i komunikaciju s participantima.
Ustanovljavanjem povjerenja i međuljudskih odnosa na početku studije,
istraživač ima bolje mogućnosti za razumijevanje svakog sudionika s
njegove perspektive. Ova perspektiva osigurava da će sudionici biti voljni
dijeliti sve s istraživačem.
Kada je kvalitativni istraživač formulirao istraživačko pitanje,
locirao "polje" istraživanja i selekcionirao određeni broj sudionika, tada
treba odlučiti koje su najprikladnije metode a prikupljanje podataka.
Odabir ovih strategija povezan je s činjenicom kako istraživač gleda na
svrhu studije, što ona znači i kako razumije socijalni i politički kontekst
unutar kojega se studija odvija. Najčešće se koriste strategije koje su
kombinacija sudjelujućeg promatranja, dubinskog intervjuiranja i analize
dokumentacije.
 28

Faza zagrijavanja (donošenja odluka na početku studije) uključuje

odluke s obzirom na slijedeća pitanja:
1. Pitanja koja upravljaju studijom.
2. Odabir terena i sudionika.
3. Pristup terenu i dogovor s participantima.
4. Vremensko trajanje studije.
5. Odabir odgovarajućih istraživačkih strategija (koje mogu
uključivati: etnografske metode, biografije, studij slučaja,
sudjelujuće promatranje, terensko istraživanje i sl.).
6. Mjesto teorije u studiji.
7. Identifikacija istraživačkih predrasuda.
8. Identifikacija informativnih procedura.

Osim odluka koje treba donijeti na početku studije, potrebno je

razmotriti još neke karakteristike kvalitativnog nacrta istraživanja:
1. Kvalitativni nacrt istraživanja predstavlja cjelovitu sliku
na kojoj se odražava "perspektiva zahvata" dubine prostora.
2. Nacrt kvalitativnog istraživanja ilustrira odnos između ili
unutar sustava i kultura.
3. Kvalitativni nacrt fokusiran je na "lice u lice" odnos
između istraživača i participanata.
4. Kvalitativni se nacrt usmjeruje na razumijevanje danog
socijalnog konteksta.
5. Kvalitativni nacrt zahtijeva od istraživača prisutnost na
terenu.
6. Kvalitativni nacrt zahtijeva da vrijeme provedeno u
analizi podataka bude proporcionalno vremenu provedenom na
terenu.
7. Kvalitativni nacrt zahtijeva da istraživač razvije fiktivni
model onoga što se događa na terenu.
8. Kvalitativni nacrt zahtijeva da istraživač postane
instrument istraživanja. To znači da istraživač mora imati
sposobnosti promatranja ponašanja i izoštrene vještine potrebne
za promatranje i za neposredni "lice u lice" kontakt.
9. Kvalitativni nacrt sjedinjuje odgovarajuće odluke s
odgovarajućim etičkim pitanjima.
10. Kvalitativni nacrt zahtijeva istovremeni postupak analize
i prikupljanja podataka, nakon čega slijedi proces generiranja
teorije.
 29

2. Faza vježbe je pilot studija i nastavak donašanja planskih odluka. Prije

same kvalitativne studije dobro je izraditi tzv. pilot studiju. Ona
omogućuje istraživaču da se usredotoči na pojedina zanimljiva područja
koja su nejasno artikulirana.
Ovo inicijalno vrijeme za oblikovanje studije omogućuje
istraživaču učvršćivanje odnosa s participantima i uspostavljanje
učinkovitih modela komunikacije.
Korištenje tehnika sudjelujućeg promatranja i dubinskog
intervjuiranja nije dovoljno i ne može biti jamstvo da će istraživanje biti
kvalitativno. Istraživač mora interpretirati i razumjeti svjetonazore i
ponašanja sudionika u proučavanoj sredini.

3. Faza smirivanja predstavlja planske odluke na kraju studije. Ovdje

istraživači moraju odlučiti kada napustiti područje istraživanja, čime
započinje finalna obrada i analiza podataka. Nakon toga slijedi
interpretacija i prezentacija podataka u narativnoj formi, koji su
potkrijepljeni navodima iz bilježaka i intervjua. Na kraju, istraživači bi
trebali opisati svoju ulogu, kako bi čitatelj mogao razumjeti odnos koji se
tijekom studije razvijao između istraživača i sudionika.

U tijeku svih faza izrade nacrta istraživanja, istraživači često

koriste princip triangulacije ili primjene više vrsta različitih metoda
obrade i prikupljanja podataka. Denzin navodi četiri osnovna tipa
triangulacije:
1. Triangulacija podataka ili korištenje različitih izvora podataka
u studiji.
2. Istraživačka triangulacija ili korištenje različitih profila
istraživača.
3. Teorijska triangulacija ili primjena multiplih paradigmi i
perspektiva u interpretaciji pojedinačnog seta podataka.
4. Metodološka triangulacija ili primjena multiplih metoda i
tehnika u proučavanju pojedinih problemnih situacija.
V. Janesick dodaje i peti tip triangulacije, a to je tzv. interdisciplinarna
triangulacija ili primjena više disciplinarnih područja u rješavanju
teorijskih ili praktičnih problema.

Ključno pitanje koje se postavlja jest kako postići visoku razinu

vjerodostojnosti kvalitativne studije? Prema Pattonu vjerodostojnost
kvalitativnih istraživanja upućuje na ova pitanja:
1. Koje se tehnike i metode koriste da bi se utvrdila konzistencija,
valjanost i točnost nalaza?
 30

2. Što istraživač unosi u studiju u smislu iskustva i kvalifikacije?

3. Koje su glavne pretpostavke studije?

Izrada temeljnog nacrta kvalitativnog istraživanja

Izvođenje nacrta kvalitativnog istraživanja slijedi nekoliko faza koje su

svojstvene procesu kvalitativnog istraživanja.

1. Faza refleksije

Ova faza uključuje dvije pod-etape:

a) Identificiranje teme ili predmeta istraživanja
Ovo je vrlo složen i dugotrajan postupak, a ključno pitanje za odabir
predmeta kvalitativnog istraživanja jest identificiranje «nečega što sadrži
nečije interese kroz određeno vrijeme». Identificiranje takve teme
zahtijeva izvjestan stupanj auto-refleksije i kritičkog samo-istraživanja.
Do istraživačkog pitanja možemo doći kroz kliničku ili terensku praksu,
iz svakodnevnog iskustva, putem konzultacije s kolegama ili uz pomoć
literature koja nam stoji na raspolaganju.

b) Identificiranje paradigmatskih perspektiva

Kvalitativna istraživanja koriste induktivnu metodu, tj. teorija se

razvija iz podataka koji se istovremeno prikupljaju i analiziraju na samom
terenu. U ovoj fazi istraživanja korisno je istražiti istraživačka pitanja u
svijetlu očekivanih rezultata, koji su u neposrednoj vezi s potencijalnim
auditorijem i ciljevima istraživanja (jasno postavljena svrha)

2. Faza planiranja

Ova faza uključuje:

a) Odabir mjesta ili «polja» istraživanja. Mjesto u kojem će se
studija provesti mora biti pažljivo odabrano, te se pritom moraju uvažiti
sve karakteristike sudionika istraživanja. Istraživač treba posjetiti buduće
mjesto istraživanja i uočiti da li je dotično mjesto pogodno za obavljanje
istraživanja. Također, bilo bi dobro da istraživač preispita potrebe te
sredine i u skladu s tim izabere odgovarajuću strategiju istraživanja,
zatim, da na vrijeme obavi preliminarne razgovore kako bi na vrijeme
dobio odobrenje za izvođenje projekta, te da u obzir uzme sredstva
kojima raspolaže, a koja su redovito ograničena. Nije poželjno da
 31

istraživač provodi kvalitativnu studiju na svom radnom mjestu jer ta

dualna funkcija može dovesti do ozbiljnijih smetnji u izvođenju projekta.
b) Odabir strategije. Istraživačka strategija je određena prirodom
istraživačkog pitanja. Svaka strategija nudi naročitu i jedinstvenu
perspektivu koja osvjetljava značajne aspekte problema istraživanja.
Kvalitativni istraživač, stoga nije ograničen na korištenje samo jedne
strategije već on mora znati primjenjivati višestruke strategije kako bi
izbjegao ograničenja studije. Treba naglasiti da je kvalitativna strategija
koja se primjenjuje u studiji u velikoj mjeri određena svrhom studije,
prirodom istraživačkih pitanja, znanjem i vještinama, te sredstvima
kojima raspolaže istraživač.

Tipovi pitanja Strategija

Pitanja smisla Fenomenologija
Deskriptivna pitanja Etnografija
Procesualna pitanja Bazična teorija
Dijaloška pitanja Etno-metodologija
Bihevioralna pitanja: Makro Sudjelujuće promatranje
Mikro Kvalitativna etologija

c) Metodološka triangulacija. Zbog različitih paradigmi i

perspektiva, unutar projekta, primjenjuju se višestruke metode
prikupljanja i analize podataka tako da istraživač može dobiti cjeloviti
uvid u pojedina područja istraživanja. Simultana primjena triju ili više
metoda uobičajena je u kvalitativnim istraživanjima.

d) Priprema istraživača. Kaže se da je kvalitativno istraživanje

toliko dobro koliko je dobar istraživač. Dobri kvalitativni istraživači
moraju biti:
 spremni suočiti se sa sredinom koju će proučavati, a to znači da
moraju steći povjerenje okoline svojom strpljivošću i ustrajnošću
 fleksibilni i elastični
 svestrani u korištenju istraživačkih metoda i tehnika jer znaju da je
to najbolji mogući način da se dođe do potrebnih informacija
 ustrajni i svjesni da se terenski rad odvija po fazama
 pedantni i sistematični u sređivanju dokumentacije, arhiviranju i
metodičkom pravljenju bilješki kako bi mogli uočiti fine nijanse
koje proizlaze iz intervjua i opservacija
 potkovani u socijalno – znanstvenoj teoriji kako bi lako mogli
spoznati odgovarajući meta-teorijski okvir
 32

I na kraju, dobar kvalitativni istraživač mora stalno provjeravati

ispravnost dobivenih rezultata pregledom zapisa i dokumenata iz drugih
izvora. Svaka nejasnoća i konfuzija u podacima onemogućava daljnji rad
istraživača. Ne obeshrabruje ga spor napredak, a u svom intelektualnom
radu on pronalazi smisao, te nastavlja s radom sve dok studija ne bude
objavljena.
e) Kreiranje i rafiniranje istraživačkih pitanja. Formulacija
istraživačkih pitanja određuje fokus i opseg studije. Istraživač treba
postaviti široku skalu istraživačkih pitanja kako ne bi prerano ograničio
studiju. Pitanje treba postaviti tako da ga se u kasnijim fazama rada može
lako rafinirati, a to istraživač može učiniti tek onda kada shvati događanja
na mjestu istraživanja. Ako pitanje ne odgovara sredini u kojoj se provodi
istraživanje, tema istraživanja se treba odbaciti ili potpuno modificirati, te
je istraživač dužan o tome obavijestiti sve sudionike istraživanja.
f) Pisanje prijedloga istraživanja. Da bi projekt bio odobren
potrebno je sastaviti dobar prijedlog koji treba ukazati na atraktivnost i
društvenu relevantnost projekta koji bi zbog toga trebalo subvencionirati.
Zato prijedlog treba napisati uvjerljivo, potpuno i profesionalno. Prijedlog
treba isticati tri vrijednosti koje cijeni svaka znanstvena disciplina, a to su
konceptualna inovacija, metodološka rigoroznost, te bogat i
plodonosan sadržaj, a pisac prijedloga treba se pridržavati osnovnih
odrednica prijedloga: razgovijetnosti, utvrđivanja konteksta, originalnog
pristupa, preciznog opisa metode i specifikacije ciljeva.

Komponente prijedloga:

1. NASLOV, PUNI NASLOV PRIJEDLOGA

- POPIS ISTRAŽIVAČA,
- UKUPNI TROŠKOVI,
-VREMENSKO TRAJANJE PROJEKTA,

2. STRUKTURA PRIJEDLOGA,
-UVOD, SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA,
-PREGLED LITERATURE,
-RELEVANTNOST PROJEKTA,
-ISTRAŽIVAČKA PITANJA, METODE, OPIS MJESTA I sudionika
-POSTUPCI ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA,
-POSTUPCI ZA ANALIZU PODATAKA,
-ZAŠTITA SUBJEKTIVNIH PRAVA,
-TABLIČNI PRIKAZ PLANOVA RADA,

3. REFERENCE, DODACI,
-ŽIVOTOPIS glavnog istraživača , SAŽETAK ŽIVOTOPISA ostalih
istraživača ,
-ODOBRENJE ZA IZVOĐENJE PROJEKTA.
 33

3. Faza «ulaska»

Ova se faza odnosi na ulazak u polje istraživanja, odnosno na teren

i odvija se nakon što se dobije odobrenje za izvođenje projekta.
Kako pokucati nekome na vrata i započeti prvi razgovor?
Prvih nekoliko dana istraživač se mora naučiti snalaziti u ambijentu, a
pritom mu može pomoći organizacijska karta svih sudionika u okruženju.
Za vrijeme inicijalnog ulaženja na teren potrebno je da istraživač stekne
rutinu i usvoji formalna i neformalna pravila ponašanja, a nakon toga se
treba na kratko povući i sistematizirati bilješke s terena.

 Izbor uzorka. Kada istraživač nauči koje uloge igraju i kakav je

odnos među sudionicima, tek tada može odrediti informatore i
kazivače sa terena. Dobar informator je onaj koji posjeduje znanje i
iskustva koja su potrebna istraživaču, koji ima sposobnost
autorefleksije, koji se zna izražavati, koji ima vremena za razgovor
i koji želi sudjelovati u studiji.
Patton (1990) predlaže neke nove tipove uzorka koji bi bili bogati
informacijama:
c) uzorak ekstremnih ili devijantnih slučajeva koji se
primjenjuje za izbor sudionika koji posjeduju neke ekstremne
karakteristike
d) uzorak intenziteta odabire sudionike koji su eksperti ili
autoriteti na određenom području
e) uzorak maksimalne raznolikosti je proces namjernog
odabiranja heterogenog uzorka i promatranje sličnosti i razlika
u iskustvima sudionika
f) uzorak kritičnih slučajeva je izbor sudionika koji su
značajni za otkrivanje kritičnih događaja, koji se mogu
generalizirati na ostale situacije.

 Tehnike intervjua. Preliminarne intervjue istraživač treba postaviti

dosta široko, dok se kasniji intervjui trebaju usmjeriti na preciznije
podatke. Posljednja je faza, faza prikupljanja produktivnih
podataka kada se konačno pojavljuje red i razumijevanje, te
povezivanje dijelova u cjelinu.

 Osiguranje rigoroznosti studije. Glavni postupci koje nam mogu

osigurati znanstvenu korektnost (rigoroznost) studije usko su
povezane s osnovnim metrijskim osobinama kvalitativnih studija
kao što su valjanost, pouzdanost, objektivnost i standardiziranost.
 34

 Kriterij primjerenosti i prikladnosti podataka. Primjerenost

se postiže kada je prikupljeno dovoljno podataka, a
prikladnost se odnosi na izbor informacija i modela koji
odgovaraju teoretskim potrebama studije.
 Pregled i pretraživanje dokumentacije.
 Provjera studije od strane sekundarnih informatora.
 Višestruki procjenjivači.

4. Faza «povlačenja»

U jednom trenutku istraživač dolazi do točke kada postaje članom

zajednice. Tada on gubi osjetljivost za dnevne aktivnosti, gubi
objektivnost prema okolini i identificira se sa članovima skupine. U tom
je trenutku izgubljen njegov neutralni stav istraživača, te se on mora
povući s «polja» istraživanja.

5. Faza pisanja istraživačkog izvještaja

Postoje dva načina pisanja izvještaja:

a) pisati izvještaj tako da čitatelj rješava zagonetku zajedno
s istraživačem
b) sumarno prezentirati glavne nalaze koji podržavaju
zaključak

Pitanja: 1. Što je znanstvena paradigma?

2. U kojoj filozofijsko-epistemološkoj poziciji je utemeljena kvantitativna
znanstvena paradigma i koje su joj temeljne značajke.
3. Koja je filozofijsko-epistemološka osnova paradigme razumijevanja i
koje su njene karakteristike?
5. .Što je u fokusu kvalitativnih istraživanja?
6. Koja su obilježja kvalitativnih istraživanja?
7. Koja su dva načina pisanja izvješća o provedenom kvalitativnom
istraživanju?
8. Koje osnovne faze slijedi izvođenje kvalitativnog istraživanja?
9. Koje su komponente pisanog prijedloga (projekta) kvalitativnog
istraživanja?
 35

PREPOZNAVANJE METODOLOŠKE STRATEGIJE

Prepoznavanje različitih istraživačkih metoda i postupaka

primjenjenih u nekoj studiji važno je za istraživače i korisnike
istraživanja.

Većina istraživanja slijedi standardiziranu shemu: obrazloženje

problema, sakupljanje podataka, analizu podataka, izvođenje
zaključaka.

Iako nerijetko u istraživačkoj studiji dolazi do preklapanja, odnosno

kombiniranja više istraživačkih metoda (strategija) u većini njih se
može uočiti jasna, prepoznatljiva osnovna strategija prema
dominantnoj istraživačkoj metodi. (Problem različitih podjela metoda)

Jedna od podjela istraživačkih metoda koja minimizira kategorije, a

maksimizira razlike je podjela na slijedećih pet istraživačkih metoda
koje daju mogućnosti izbora strategije za odgovore na različite
istraživačke upite:

- Povijesna metoda (primjenom različitih postupaka i

instrumenata daje odgovore na sva pitanja koja se tiču
fenomena odgoja i obrazovanja iz prošlosti)

- Deskriptivna metoda (primjenom različitih postupaka i

instrumenata odgovara na sva pitanja o sadašnjem statusu i
strukturi fenomena.

- Korelativna metoda odgovora na pitanja o odnosima

međusobnim vezama fenomena i njihovih različitih obilježja.

- Uzročno-komparativna metoda produbljuje odgovore na

pitanja o odnosima stavljajući ih u kontekst uzročno-
posljedičnie povezanosti u prirodnm okruženju.

- Eksperimentalna metoda odgovara na pitanja o zakonitim

uzročno-posljedičnim odnosima u laboratorijskim
 36

(kontroliranim uvjetima u kojima se isklučuju ostale

mogućnosti povezanosti.

POVIJESNO ISTRAŽIVANJE

- proučavanje, razumijevanje i objašnjavanje prošlih događaja

- dobro je da je vođeno hipotezom
- najčešći postupci su studij i analiza dokumentacije, analiza
sadržaja, rjeđe intervju
- traga se za postojećim podacima (primarni i sekundarni)
Primarni dokumenti i izvori imaju veću vrijednost, ali su rjeđi.
Problem je velika količina sekundarnih izvora (literature).
- svaki dokument se podvrgava: a) vanjskoj kritici (autentičnost)
i b) unutarnjoj kritici (spoznajna vrijednost).

Primjeri: Istraživanje načina uspostavljanja discipline u školi. Što može

poslužiti kao izvor podataka? Npr. pismo M. Krleže prijatelju u kojem izražava
zabrinutost za neki slučaj fizičkog kažnjavanja u školi.
E. Von Deniken: Crteži u pećinama jesu autentični, ali je problem interpretacija.

- Razvoj metoda poučavanja u europskom školstvu.

- Obuhvaćenost općim obrazovanjem populacije između 1. i 2. svjetskog rata.

DESKRIPTIVNO ISTRAŽIVANJE

- odgovara na pitanje ili testira hipoteza o sadašnjem stanju

fenomena ili procesa
- najčešći postupci prikupljanja podataka su promatranje, intervju,
upitnik, ljestvice procjene stavova itd
- zahtijeva dobro poznavanje vremenske i prostorne
rasprostranjenosti fenomena, statističkih jedinica koje čine
populaciju, i statističkih metoda opisa i zaključivanja s uzorka na
populaciju. Izgledaju jednostavno, ali su vrlo zahtjevna.

Primjeri:
Kako će na predstojećim izborima glasovati građani u 5. izbornoj jedinici?
Kako roditelji procjenjuju svoju učinkovitost u odgoju djece.
 37

Kakva je suradnja između škola i obitelji u rješavanju nasilja?

Što roditelji misle o produženju općeg obaveznog obrazovanja?

KORELACIJSKO ISTRAŽIVANJE

- Odgovara na pitanje jesu li i do koje mjere dvije ili više varijabli

povezane. Obično se neki fenomen (složena varijabla – teorijski
konstrukt) kao što je stanovito čovjekovo ponašanje kao zavisna
varijabla dovodi u vezu s nizom nezavisnih (kriterijskih varijabli.
- Rezultati korelacijskih istraživanja često služe kao podloga
daljnjim analizama (uzročno-komparativnim i
eksperimentalnim)
- Koriste se svi postupci prikupljanja podataka, a primarno oni
koji daju podatke u kvantitativnom obliku (mjerne jedinice)

Primjeri:
Kakav je odnos između vrste i intenziteta motivacije i školskog postignuća?
Koje su osobine ličnosti povezane s dobrom materijalnom situiranošću?
Povezanost ocjena iz prethodnog školovanja s postignućem na studiju.
Kakav je odnos između inteligencije i samopoštovanja?

UZROČNO-KOMPARATIVNO I EKSPERIMENTALNO ISTR.

- Obje metodološke strategije usmjerene su na utvrđivanje uzroka

povezanosti varijabli i uključuju grupnu komparaciju nositelja
fenomena. U biti se želi otkriti je li jedna ili više nezavisnih
varijabli (kao uzrok) utječu na promjene jedne ili više zavisnih
varijabli (kao posljedice)
- Zaključivanje se izvodi na temelju pravila logičko-kauzalnih
pravila
- Razlika strategija se svodi na to što je kod eksperimentalnog
istraživanja, navodni uzrok, nezavisna varijabla manipulirana od
strane istraživača, a kod uzročno-komparativnog nije nego djeluje
od prije i nezavisno od istraživačeve mogućnosti upravljanja.

Primjeriuzročno-komparativnih istraživanja:
Učinak predškolskog iskustva na socijalnu zrelost djece.
Utjecaj spola na poduzetničko ponašanje.
Je li zaposlenost majke utječe na odgovornost djece u izvršavanju zadaća?

Primjeri eksperimentalnih istraživanja:

 38

Utjecaj rješavanja problemskih zadataka na razvoj matematičkih postignuća?

Kakva je efikasnost individualizirane, grupne i frontalne nastave kemije?

Na početku se obično pitamo koja metodološka strategija odgovara

nekom problemu. Međutim to ovisi prije svega o prethodnim
spoznajama fenomena, stanja teorijskog okvira od kojeg polazimo i
načina formulacije pitanja. Ako fenomen nije opisan niti klasificiran
valja od toga početi i dizajnirati deskriptivno i/ili korelacijsko
istraživanje, a nakon toga može uslijediti uzročno-komparativno i/ili
eksperimentalno istraživanje.

Primjer postupnosti u ostvarivanju razina spoznaje:

Tjeskoba i postignuće:
1. Anketirati nastavnike i roditelje da se vidi njihovo mišljenje o utjecaju
tjeskobe na postignuće.
2. Korelacijskim ispitivanjem na većem uzorku utvrditi povezanost varijable
(konstrukta) tjeskobe i postignuća)
3. Uzročno-koparativnim ispitivanjem na uzorku studenata usporediti
postignuća studenata s većim i studenata s manjim stupnjem tjeskobe:
4. Stvoriti eksperimentalne (laboratorijske) uvjete u kojima se može izazivati
veći ili manji stupanj tjeskobe u utvrditi kauzalnu povezanost.

Pitanja: 1. Što određuje metodološku strategiju u istraživanju?

2. Koji su elementi strategije povijesnih istraživanja odgoja i
obrazovanja? Navedite primjer istraživačkog upita.
3. Koji su elementi strategije deskriptivnih istraživanja? Navedite
primjer istraživačkog upita.
4. Koji su elementi strategije korelacijskih istraživanja ? Navedite
primjer istraživačkog upita.
5. Koji su elementi strategije uzročno-komparativnog istraživanja?
Navedite primjer istraživačkog upita.
6. Koji su elementi strategije eksperimentalnog istraživanja? Navedite
primjer istraživačkog upita.