U potrazi za smislom- "sustvaralatvo" kod Husserla

UVOD
Edmund Husserl (1859-1938), filozof pod utjecajem Franza Brentana, od kojeg je preuzeo i dalje razvio ideju intencionalnosti svijesti, utemeljitelj je moderne fenomenoloke orijentacije u filozofiji. Kao polazite svoje fenomenoloke metode uzeo je odnos subjekta i objekta, te e taj odnos postepeno podvrgnuti analizi putem fenomenoloke redukcije koja se sastoji od 3 koraka (epohe, eidetska i transcendentalna redukcija) o kojima e biti vie rije u nastavku, a koje u zbog opsega ovog rada izloiti i obrazloiti saeto i u toj mjeri da omogui lake razumijevanje sredinje teze kako ovog izlaganja tako i Husserlove misli- ovjeka kao sustvaratelja.

POVJESNA POZADINA
U pozadini Husserlove fenomenologije lei breme vremena koje je poelo sumnjati u znanstvenu objektivnost oduzimajui ovjeku na taj nain uporite sigurnosti u shvaanju svijeta koji nas okruuje, a kao prirodni slijed toga javlja se kriza u ovjekovom doivljaju i shvaanju samog sebe. Husserl je bio svjestan raspada samorazumljivosti objektivizma u znanosti i kao odgovor je ponudio svoju fenomenoloku metodu kao put kojim e ovjek preobraziti svoje dranje i nain na koji doivljava sam sebe kao i nain na koji se ophodi spram svijeta te time prebroditi krizu. Ovaj gubitak samorazumljivosti , smatra Ludwig Landgrebe, stoga se ne manifestira samo kao raspad teoretskog tumaenja svijeta ve, to je od vee vanosti za nas, kao nedostatak praktine orijentacije u svijetu. U svom eseju navodi dalje kako svijet prestaje biti ono u emu se ovjek oduvijek nalazi, to mu je dano i to mora prihvatiti onakvim kakvo jest, nego postaje u sve veoj mjeri umjetni svijet koji je ovjek sam stvorio, u kojem preostaje sve manje onog to nije njegovo vlastito djelo i tvorevina. On sam postaje u tom svijetu umjetni subjekt koji nije nita drugo doli produkt vlastitog shvaanja. Um () se sve vie shvaa u njegovom instrumentalnom znaenju za ovjekovu samoprodukciju u svijetu kojeg je sam stvorio.1 To se deava jer ovjek postaje svjestan da se objektivni svijet ne podudara sa stvarnim zbiljskim svijetom. Umjetni svijet koji je njegova vlastita tvorevina izmie njegovom shvaanju i razumijevanju zato to on nije stvarni svijet- a stvarni svijet se ne moe objektivno odrediti.

(..) wird in steigendem Mae zu einer von ihm selbst hergestellten knstlichen Welt, in der immer weniger von

dem bleibt, was nicht sein eigenes Werk und Gebilde ist. Er selbst wird zum knstlichen Subjekt, das nichts anderes mehr ist als das Produkt seiner eigenen Selbstherstellung. Die menschliche Vernunft () wird immer mehr verstanden in ihrer rein instrumentalen Bedeutung fr die Selbstproduktion des Menschen in der von ihm produzierten Welt. der Neuzeit, Martinus Nijhoff, Den Haag, 1959. S.217-218. Ludwig Landgrebe; Die Bedeutung der Phanomenologie Husserls fur die selbstbestimmung der Gegenwart, in Husserl und das Denken

ovjek stvarajui i dajui smisao fenomenima ini od sebe sukreatora, sustvaratelja, a ne tek puki subjekt koji spoznaje svijet oko sebe, prirodu, objekte. Produciranje smisla, koje se manifestira kao neprestani tok zbivanja u ovjekovoj unutranjosti, ovjeku daje priliku da uope egzistira. Pod egzistencijom pak Husserl podrazumijeva i priznaje samo osvijetenu egzistenciju, osvijetena na nain da se mi sami neprestano moramo samoosvijetavati i producirati smisao kroz zrenje biti. U ovom kontekstu davanje smisla- intendirati- predstavlja za E.Husserla najvaniju filozofsku namjeru. Njegova namjera je svijet reducirati na fenomene kojima on eli dati smisao pri emu svatko mora rabiti vlastite kriterije istinitosti jer vlastiti sud je neodvojiv od svijesti koja mora biti neprestano budna. Vlastiti sud je kljuan kad je u pitanju naa egzistencija, jer on predstavlja na jedini nain na koji se moemo odnositi spram svijeta. A da bi ta budna svijest, kako ju on naziva, mogla zapaati i prouavati predmete te donositi sudove o njima, ona mora prvo proi kroz fenomenologijsku redukciju.

FENOMENOLOKA METODA
Cilj fenomenologije je zapravo dolaenje do jedne iste svijesti, svijesti koja e biti osloboena empirijskog sadraja pa se stoga fenomenologija kao eidetska nauka ne bavi konkretnim predmetima nego bitnostima2. Nain na koji moemo doi do iste biti jest fenomenologijska redukcija- metoda pomou koje istimo pojmove od sveg fenomenolokog ukljuujui biti u kojima smo sami refleksivno sudjelovali. S obzirom da se samo neposrednim promatranjem biti (Wesensschauung) mogu dobiti isti fenomeni svijesti koji e biti osloboeni od prethodnih miljenja i individualnih primjesa, treba se suzdrati od bilo kakvih iskaza dok se to ne postigne, pa stoga epoh predstavlja prvi korak u Husserlovoj fenomenolokoj metodi. Kako bi doprli do oblika biti (eidos) nekog predmeta kako se on pokazuje u naoj svijesti moramo motriti bit, a to nije lak zadatak. Potrebno je kao prvo oistiti fenomen od subjektivnih primjesa i ograditi se od prethodnih miljenja kako bi omoguili istom zoru, koji je lien sveg osjetilnog, da doe do iste biti.

Tako eidetska redukcija kao drugi korak u fenomenolokoj metodi omoguuje neposrednost koja je neophodan kriterij u ispravnom promatranju biti. Sad kada smo stavili u zagradu (einklammern) sve ono to mi moglo ometati neposredno motrenje biti moemo izdvojiti ideju iz fenomena, tj. konstituirati ideje i pojmove, a taj postupak Husserl zove ideacijom (die Ideation). Ovaj 3 korak ( transcendentalna redukcija) donosi konano obrat k samoj svijesti kao iskonskom i univerzalnom tlu svake valjanosti smisla i bitka3
2 3

Branko Bonjak, Povijest filozofije sv.3; Nakladni Zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1993. S.410 Alois Halder, Filozofski rijenik, Naklada Juri, Zagreb, 2002. poglavlje: Fenomenologija, S.160

Ideacija je, dakle, jedini put kojim moemo doi od pojave na bit, pri emu je kljuna injenica da sve pa i gledanje biti ovisi o subjektu. U ovoj sferi se nalazi ono to nas zanima u ovom radu, a to je intencionalnost, akt davanja smisla.

ODNOS OVJEKA I SVIJETA KOJI GA OKRUUJE

A kako zapravo shvatiti intencionalnost? S obzirom da je karakterisitka svijesti da konstituira stvari, da kreira smisao koji nije ona sama moemo ukratko zakljuiti da je intencionalnost sama svijest. ovjekova zadaa u svijetu jest da ga doivljava i osvjeuje jer na okolni svijet, po Husserlu, postoji samo ukoliko ga mi doivljavamo. U tom kontekstu, da bi intencija bila ispunjena, predmet koji spoznajemo mora prvo postojati u naoj svijesti i moramo biti u potpunosti na njega usmjereni tj. potrebno ga je zahvatiti (motriti), tako na primjer miljenje pripada intencionalnom aktu jer je miljenje uvijek na neto usmjereno. Ali zahvaanje koje se odvija s pomou ovjekove svijesti odnosno motrenje predstavlja tek temelj za kasniju fazu intencioniranja. ovjek pri motrenju nekog predmeta paljivo usmjerava pogled i na ono na to prethodno nije obraao panju te tako otkriva bit pa Husserl zato i taj proces naziva zrenje biti. A bit se ovdje ne smije shvatiti tradicionalno ve kao eidos- bit je ono to joj mi pridajemo jer, vano je naglasiti, zrijui bit mi na nju vrimo svoj individualan utjecaj. Usmjeravajui tako na pogled na samu bit pojava mi smo zapravo u potrazi za smislom. U toj potrazi dolazimo do spoznaje da je samo naa svijest, ukoliko je refleksivna tj. usmjerena na svoje Ja iliti svjesni akt, u stanju dati adekvatan odgovor tj. smisao, pa sebe zatiemo kao konstituirajue bie, kao sustvaralaca

jer okolni svijet nisu samo stvari, on je mogunost nas samih kao bia. Tako susret sa svijetom koji nas okruuje nije tek puki susret jer, kae Husserl, ja sebe stalno zatiem kao nekoga tko zamjeuje, predouje, misli, osjea, eli itd. i u tomu najee nalazim sebe u odnosu na zbiljnost koja me stalno okruuje4. Husserl naglaava da ovjek odnosno svijest neprestano zauzima stav pri emu je naglasak na individualnom stavu koji iskljuuje sve znanstvene stavove koje se odnose na njegov svijet: Ja ne usvajam nijedan jedini njihov stav, makar oni bili potpuno evidentni, nijedan mi stav ne daje podlogu-tonije reeno, sve dok je razumijem tako kako se daje u tim znanostima, kao neka istina o zbiljnostima ovog svijeta.5

4 5

Edmund Husserl, Ideje za istu fenomenonologijui fenomenologijsku filozofiju, Breza, Zagreb, 2007. str.61 isto, str. 68

Znanstvene stavove je prethodno potrebno staviti u zagradu i podvrgnuti fenomenolokoj redukciju na nain kako je gore opisano te ih naposljetku modificirati tj. pridodati vlastiti smisao i vrijednost iako ovjek ponekad nije siguran na koji ga nain treba modificirati. Ali bitno je biti na vrednujui nain usmjeren spram stvari zato to to znai da se vrijednosti ne podrazumijevaju same po sebi nego ih je potrebno uvijek iznova stvarati. A to opet zahtijeva neprestano budnu svijest, kritiki stav i kao temelj svega- slobodu. Sloboda od nas ini ljude i prua nam mogunost egzistencije. Tako je Husserl proirio svoju filozofiju na podruje egzistencije. Egzistencija je ovjekov privilegij nad ostalim biima jer ovjek ima slobodu da se odnosi spram svijeta i tim putem fenomenima pridaje smisao. Uvjet je budna svijest jer nae postojanje je ogranieno na djelovanje nae svijesti. Samo dok smo u mogunosti producirati smisao te tako biti sustvaratelji u ovom svijetu beskonanih mogunosti, mi moemo tvrditi da postojimo.

LITERATURA
1. Edmund Husserl, Ideje za istu fenomenonologijui fenomenologijsku filozofiju, Breza, Zagreb, 2007. 2. Branko Bonjak, Povijest filozofije sv.3; Nakladni Zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1993. 3. Alois Halder, Filozofski rijenik, Naklada Juri, Zagreb, 2002. 4. Ludwig Landgrebe; Die Bedeutung der Phanomenologie Husserls fur die selbstbestimmung der Gegenwart, in Husserl und das Denken der Neuzeit, Martinus Nijhoff, Den Haag, 1959.