Izbor Tekstova Povijesno-Pedagoška Istraživanja - Povijest Pedagogije I Školstva U BiH

IZBOR TEKSTOVA
Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Objavljeno u elektronskoj formi Fakultet prirodoslovno-matematikih i odgojnih znanosti Sveuilita u Mostaru
Priredile: Tina Barbari Tanja Zelenika
Mostar, 2013.
Izbor tekstova
Doktorandima prve generacije doktorskog studija odgojnih znanosti pedagogije Fakulteta prirodoslovno-matematikih i odgojnih znanosti Sveuilita u Mostaru, za uspjeno izvravanje obveza iz Modula I. Pedagogijska istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH, uz obveznu i dodatnu literaturu, nadamo se da e posluiti i ovaj izbor tekstova, priznatih autora.
Izbor tekstova
Sadraj
1. PEDAGOKA MISAO U EUROPI I BOSNI I HERCEGOVINI KRAJEM 19. I POETKOM 20. STOLJEA ......................................................................................................... 6
1.1. Neke karakteristike pedagokog rada Vrhbosanske visoke kole ........................ 21
2. NEKE REFLEKSIJE O KULTURI KAO IDENTITETU I KOHEZIJI HRVATA ......27

2.1. Kultura - kohezija i identitet ..................................................................................................... 27 2.2. Katolika crkva - nositeljica vrednota.................................................................................. 29 2.3. Trajna elja za to vrim vezama ....................................................................................... 31 2.4. Ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti u kolstvu ................................................. 333 2.5. Hrvati hoe izobrazbu na svome jeziku .............................................................................. 33 2.6. Prinos jaanju Federacije............................................................................................................ 36
3. FRANJEVCI U PEDAGOGIJI I U NARODU .......................................................................38 4. KOLSTVO U DOBA FRA FILIPA LASTRIA 1700. 1783. ..................................47 5. PREPORODITELJ KOLSTVA ..............................................................................................56
5.1. Korjenite reforme ........................................................................................................................... 58
6. PASTORALNI DJELATNIK, ZNANSTVENIK, GRADITELJ... ....................................62

6.1. Od sirotita do nadbiskupske stolice.................................................................................... 63 6.2. kolstvo je vano kao i sloboda ............................................................................................... 65 6.3. Pastoralni djelatnik, znanstvenik, graditelj....................................................................... 67 6.4. Gradilo se posvuda ......................................................................................................................... 68 6.5. Neizbrisivi tragovi .......................................................................................................................... 70
7. FRA GRGA MARTI, 24.1.1822. - 30.VIII.1905. .........................................................73 8. FRA GRGO U PAMENJU SARAJEVA I U HRVATSKOM KULTURNOM DRUTVU NAPREDAK ............................................................................................................79
8.1. Metafora vremena .......................................................................................................................... 80 8.2. Zaklada fra Grge Martia ............................................................................................................. 84 8.3. Hrvatsko kulturno drutvo Napredak i fra Grgo Marti ............................................. 85 8.4. Fra Grgino ovjekoljublje............................................................................................................ 89
Izbor tekstova
8.5. Fra Grgo - Zagreb i Hrvatska ..................................................................................................... 90
9. NEIZBRISIVI TRAGOVI DOBROTE ...................................................................................91

9.1. Darovi dobroinstva ...................................................................................................................... 93
10. FRA DIDAK BUNTI, 9.X.1871. - 3.II.1922. ...............................................................97 11. POETAK KULTURNOG I DUHOVNOG PREOBRAAJA.................................... 102
11.1. Imena i djela na ponos............................................................................................................ 105
12. HRVATSKE KATOLIKE KOLE U BOSNI I HERCEGOVINI ............................... 108 13. DOGAAJ ZA POVIJEST ................................................................................................... 118 14. PROUAVATI KULTURNU BATINU I UGLEDNIKE NARODA ...................... 125 15. NASTANAK I PRVO RAZDOBLJE VISOKOGA KOLSTVA U HRVATSKOJ . 131 16. FRANJEVAKA KLASINA GIMNAZIJA NA IROKOME BRIJEGU KAO UVJET UTEMELJENJA VISOKOGA OBRAZOVANJA U HERCEGOVINI ................ 152
16.1. Uzgojni zavod na erigaju (19. svibnja 1844. - rujan 1848.) ............................. 153 16.2. Preseljenje Uzgojnoga zavoda u samostan na irokome Brijegu (1848.1864.) .......................................................................................................................................................... 154 16.3. Izgradnja sjemenita na irokome Brijegu (1864.-1865.)................................... 155 16.4. Humako razdoblje Franjevakoga uzgojnog zavoda (1870.-1889.) ............. 156 16.5. Osnivanje prvoga razreda gimnazije .............................................................................. 157 16.6. Konvikt za vanjske ake ........................................................................................................ 158 16.7. Dobivanje prava javnosti i polaganja ispita zrelosti ............................................... 158 16.8. Izgradnja nove gimnazijske zgrade ................................................................................. 162 16.9. Izgradnja zgrade Konvikta za vanjske ake ................................................................ 163 16.10. Stjecanje ugleda ...................................................................................................................... 163 16.11. Politika previranja i Franjevaka velika gimnazija na irokome Brijegu ........................................................................................................................................................................ 164 16.12. Viktimolog profesora i kolskih zgrada ...................................................................... 165
17. POETCI VISOKOGAKOLSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI ............................ 169

17.1. Otomansko razdoblje: utrka za prvenstvom nepostojeega visokoga kolstva
Izbor tekstova
........................................................................................................................................................................ 171 17.2. kole Pravoslavne crkve........................................................................................................ 172 17.3. kole u vlasnitvu Katolike crkve ................................................................................... 173 17.4. Muslimanske medrese............................................................................................................ 175 17.5. Srednje kole - pretpostavka visokoga obrazovanja .............................................. 178 17.6. Biskupijsko sjemenite i gimnazija u Travniku ......................................................... 178 17.7. Franjevako sjemenite i gimnazija u Visokome ...................................................... 182 17.8. Franjevako sjemenite i gimnazija na irokome Brijegu ................................... 184 17.9. Katolike visokefilozofsko-teoloke kole ................................................................... 185 17.10. Franjevaka bogoslovija u Mostaru .............................................................................. 185 17.11. Franjevaka bogoslovija u Sarajevu ............................................................................. 186 17.12. Vrhbosanska katolika bogoslovija u Sarajevu ...................................................... 187 17.13. kolovanje pravoslavnih sveenika .............................................................................. 192 17.14. Pravoslavno sjemenite u Reljevu ................................................................................. 192 17.15. Reorganizacija bogoslovnoga uilita u Reljevu .................................................... 195 17.16. Trapistika visoka filozofsko-teoloka kola kod Banje Luke ........................ 197
18. FRANJEVAKA TEOLOGIJA U MOSTARU - PRVA VISOKOKOLSKA USTANOVA U HERCEGOVINI ............................................................................................... 207 19. NASTAVNA FUNKCIJA VISOKOKOLSKIH USTANOVA ................................... 238
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 1. PEDAGOKA MISAO U EUROPI I BOSNI I HERCEGOVINI KRAJEM 19. I POETKOM 20. STOLJEA1
Nakon Osmanlijskog carstva (1463.-1878.) Bosna i Hercegovina biva okupirana od Austro-Ugarske. U svim podrujima ivota jo su prisutni feudalni odnosi, iako je 1848. god. u Europi kmetstvo ukinuto. Ritam je tehnikog napretka u odnosu na europske zemlje na ovim prostorima prilino spor. Industrijska je preobrazba tek na poetku, a u Europi je ona dobrano provedena tijekom 19. st. U drutvenim i prirodnim znanostima u Europi su brojna otkria i afirmirani centri i pojedinci koji stvaraju. Iseljavanje je u novi svijet veoma dinamino. Tako je u razdoblju izmeu 1821. i 1884. god. u SAD iselilo vie od 11 milijuna Europljana. U Europi su ve stvorene drave, a na ovim prostorima jo nije u potpunosti zavren proces formiranja nacija i nacionalne svijesti. Vrijeme je ispunjeno svakovrsnim potresima i krizama. Prosvjetiteljstvo je dolo sa stanovitim zakanjenjem. Preko romantizma se istrauje tradicija, prikuplja se narodno stvaralatvo i sl. Postojao je i djelovao samo tanak sloj inteligencije. Nepismenost je po zvaninim statistikama vrlo visoka. Veina stanovnitva ivi na selu. Zaposlenih je malo. S Austro-Ugarskom je u BiH dolo puno stranaca. Po popisu od 1921. god. bilo ih je 64.226 (eha, Slovaka, Poljaka, Ukrajinaca, Nijemaca, Maara, Talijana i dr.) koji su nalazili namjetenje u vojsci, administraciji, policiji, zdravstvu, kolstvu, industriji, obrtu i sl. Oni su osnivali i svoje kole. Za vrijeme Turske kole su uglavnom bile konfesionalne, a samostani, manastiri, medrese glavni centri i sredita kulturno- prosvjetnog rada. U Europi je kolstvo pod strogim nadzorom
1
Zbornik radova znanstvenog simpozija odranog u Sarajevu 3. i 4. srpnja 1991. godine.
Izbor tekstova
drave. I Austro-Ugarska je nastojala da sve kole budu dravne. Srednje je kolstvo bilo nerazvijeno. Austro-Ugarska je u BiH zatekla sljedee kole:2 110 konfesionalnih osnovnih kola, 18 rudija, 18 medresa; katolike latinske kole (gimnazije) i franjevake probandate u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci, Kreevu, Guoj Gori i irokom Brijegu, srpsku niu realnu, 11 jevrejskih osnovnih kola, privatnu ensku kolu Hadi-Stake Skenderove, mekteb-idadiju (vjersku kolu), mekteb-hukuk
(administrativnu kolu), jevrejsku vjersku kolu (jaibot), Mis Irbijinu kolu za obrazovanje enskog pomlatka i oko 1.000 mekteba. Dakle, kolska i uope kulturna mapa toga vremena bila je siromana, nedostatna. Gimnazija je u Sarajevu osnovana 1879. god, u Mostaru 1893., u Banja Luci 1895., u Tuzli 1899. god., Uiteljska je kola osnovana 1886. god. a prije toga 1882. obrazovalite za pomone uitelje. enska uiteljska kola u Zavodu sv. Josipa u Sarajevu otvorena je 1884. god. i do 1899. imala je tri, a od te godine etiri razreda. Austrija je u Sarajevu 1879. god. otvorila Cesarsko-kraljevski vojni pansionat za pripremanje djece za vie vojne kole. Dravna srednja tehnika kola - graevno, umarsko i rudarsko odjeljenje otvorena je 1889. god. u Sarajevu. Zemaljski je muzej otvoren 1888. god. Vilajetska tiskara poela je raditi 1866., a u Mostaru 1872. god. Otvaraju se i zanatske kole za izuavanje zanata u Sarajevu, Mostaru. Takoer, osnivaju se i trgovake kole u Tuzli 1885., Brkom 1885./86., Banjoj Luci 1885./86., Sarajevu 1886./87., Livnu 1886./87. Knjige i udbenici nabavljaju se uglavnom iz Dalmacije, Slavonije, Vojvodine. Uiteljski kadrovi su takoer dijelom sa strane. U ovom razdoblju jo nema institucionalnih okvira za razvoj pedagoke teorije - fakulteti, instituti, zavodi, i sl. Pedagogija se izuavala u Uiteljskoj koli, Srpskoj pravoslavnoj bogosloviji u Reljevu, otvorena 1882. god. - i to
ore Pejanovi, Srednje i strune kole u Bosni i Hercegovini, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 55.
Izbor tekstova
Glavne osnove pedagogije i metodike, etiri sata u treem razredu. U Isusovakom sjemenitu pedagogija se uila dva sata u 4. godini. Pedagoka praksa pak, koja je bila pod utjecajem vladajue pedagogije toga vremena, razvijala se u svim kolama a naroito u uiteljskim vjebaonicama. Srednje su kole bile organizirane po programima koji su bili odobreni u Monarhiji. Treba rei da je ovo malo kola uglavnom bilo dobro organizirano. Po svojoj organizaciji i kadrovskom sastavu naroito su bile na glasu vjerske kole, gimnazije i uiteljska kola. Prvi pedagoki list pokrenut je tek 1894. god. s naslovom kolski vjesnik. To nikako ne znai da prosvjetni radnici nisu pratili strunu literaturu. Oni su, naime, prima li pedagoke asopise i listove iz drugih sredina, a pojedini su u njima i suraivali. Hrvatski pedagoko-knjievni zbor osnovan je 1870. Kao najstarije pedagoko drutvo na Balkanu, a najstariji asopis napredak izlazi od 1859. god. Do poetka 20. st. u Hrvatskoj su prevedena osnovna djela pedagokih klasika Pestalozzija, Komenskyog, Rablea, Tomasea,
Salzmana, Spensera, Rousseaua. U Bosni je jo 1850. god. fra Ivan Frano Juki pokrenuo asopis Bosanski prijatelj. Bosanski su franjevci
permanentno veliku panju poklanjali upravo prosvjetnom i kolskom radu, a u vie su navrata reformirali svoje kolstvo, pisali udbenike, prirunike i sl. U kolstvu u BiH je snaan utjecaj uenja Johanna Friedricha Herbarta (1776.-1841.). Ovaj je utjecaj na na prostor doao sa AustroUgarskom. U uiteljskim je kolama u BiH u upotrebi Basariekova (Basariek Stjepan: Ivan Grad 1858. - Zagreb 1918.god.) pedagogija u etiri djela (Uzgojoslovje, Povijest pedagogije, Ope obukoslovje i Posebno obukoslovje). Udbenici su napisani po Herbartovom uenju, a tiskaju se od 1880. i u upotrebi su bili skoro pedeset godina. Stjepan Basariek je glavni predstavnik herbartizma u nas. U nakladi Zbora (HPKZ) tiskan je 1877. god. njegov udbenik psihologije Kratko izkustveno duoslovje. Osim
Izbor tekstova
Herbartova poznata su i uenja Pestalozzija, Disterwega - Uitelj uitelja i Dittesa. Posljednjih godina 19. st. Herbartova pedagogija potpuno je prevladala naim krajevima i dugo e ostati etablirana u odgojnoobrazovni sustav. U vjerskim kolama nije bio prihvaen Herbartov sustav. Meutim, Herbartovo se uenje najee razumijeva samo s negativnim predznakom. Njegovo se uenje ak smatra glavnim predstavnikom tzv. stare kole, sublimatom svih negativnih pojava u kolstvu. Unato svim kritikama koje se mogu uputiti na adresu ovog uenja ostaje i injenica da je ovaj sustav bio znaajan napredak u organizaciji kole, obrazovanju uitelja, postavljanju pedagokog miljenja na znanstvenu osnovicu, graenju digniteta kole i sl. Krajem stoljea u naim se krajevima osnivaju pedagoki odnosno kolski muzeji i to u Beogradu 1896., Ljubljani 1898., Zagrebu 1901. i to je bio stanoviti impuls razvoju pedagogije. Naalost u Sarajevu nema jo nita od toga... Pojedini prosvjetni radnici s ovog prostora kolovali su se u poznatim centrima pedagoke znanosti toga vremena: Berlin, Carigrad, Leipzig, Graz, Pariz, Jena, Be, Geneva, Prag, ali i u Zagrebu i u Beogradu. Meu prosvjetnim poslenicima, uglavnom uiteljima, bili su i najbrojniji; bilo je darovitih koji su pisali, sakupljali narodne umotvorine, suraivali u pedagokim asopisima, pisali udbenike i sl. Pedagoka je misao na ovom prostoru bila u doticaju s europskom i svjetskom bez obzira to za njen rana ovom podruju nisu postojali iri institucionalni okviri. Izdavaka produkcija i uope pedagoka publicistika doprinijeli su upoznavanju s novim strujanjima u svijetu i smjelijem kritiziranju postojeeg stanja. Ono to je stvarano u susjedstvu, bilo je uglavnom poznato i ovdje. Naravno, drugo je pitanje koliko je bilo mogunosti da to bude i aplikabilno. Ma koliko da su privredna nerazvijenost, te nizak stupanj razvoja prosvjete, kulture i znanosti bili nestimulativni za razvoj znanosti uope pa i pedagoke, ona se ipak, razvijala pa ini integralni i nezaobilazan dio
Izbor tekstova
kulturnog nasljea ove sredine. Vjerske su kole toj batini dale jo nedovoljno istraen i valoriziran prinos. Naravno, moe se pitati koliko je pedagoka produkcija na ovom prostoru bila originalna a koliko pak imitacija, tuih uzora. U svakom sluaju postojao je veliki raskorak s vladajuom praksom i teorijskim spoznajama. Praksa je naime bila tradicionalna, a u teoriji su prisutni apeli za primjenu inovacija i uvaavanje novih koncepcija, kola i reformnih pravaca. Uostalom, napredno permanentno koegzistira s postojeim, s onim to je tradicionalno, onim to nosi atribute stare kole. Prisutan je zahtjev, ba kao i danas, za novom kolom, za efikasnijim odgojem. Pedagoka pitanja dolaze sve vie u fokus drutva i istaknutih pojedinaca, pokazuje se veliki interes za pitanja odgoja i obrazovanja. Nema sumnje, znaajan impuls razvoju pedagoke teorije i prakse dali su i asopisi kolski vjesnik (Sarajevo, 1894.) i Uiteljska zora. (Mostar, 1905.-1908.; Sarajevo, 1908.1921.). Strujanja moderne pedagogije imala su svoju rezonancu u ovim asopisima koje su ureivali Ljuboje Dlustu, Ante Juki, odnosno Stjepko Iliji. Krajem 19. i poetkom 20. st. u pedagoku teoriju i praksu prodiru novi reformni pravci koji su u oporbi s Herbartovom pedagogijom. Izmeu godine 1870. i 1895. kolstvo u Europi doivljava intenzivnu preobrazbu. Reforma je zahvatila sve stupnjeve kolstva. Moderna industrija i tehnologija trae obrazovane strunjake, specijaliste. kole su trebale odgovarati potrebama koje su nosile promjene i napredak. kolovani su ljudi bili potrebni proizvodnji, tvornicama, laboratorijama. U ovom razdoblju dolazi do procvata strunog obrazovanja. U Parizu se 1794. god. otvara Ecole Polytekniqueza sistematsko obrazovanje inenjera, a u Freiburgu je 1765. god. osnovana Rudarska akademija, u Petrogradu 1773. god. Institut, za rudarstvo, te uveni Rudarski fakultet sveuilita u Pragu. Krajem stoljea u zapadnoj je Europi samo mali postotak nepismenih,
10
Izbor tekstova
kolstvo je obvezno i besplatno. U Francuskoj je zakonom od 1881./82.kolska obveza obuhvaala djecu od 6 do 13 godina. U Engleskoj je 1893. proglaena opa kolska obveza za djecu od 7 do 11 godina. Za one roditelje koji bi se ogluili o zakon bile su predviene kazne. U Njemakoj su Regulative iz 1854. god. zamijenile 1872. god. Naredbe o osnovnoj koli po kojima je obavezno osnovno kolovanje. Opat Felbiger Johann Ignaz (1724.-1788.) izvrio je uspjene refor me u Pruskoj i u Austriji. Posebno je zasluan za razvoj uiteljskih kola. Zakonom iz 1873. god. u Austriji je kolska obveza produena na osam godina, od est do etrnaest godina. U Sloveniji je jo 1869. god. zakonski proklamirano obvezno osmogodinje kolovanje. U Hrvatskoj je 1888. god. uvedeno obvezno petogodinje kolovanje. U Vojvodini je 1872. god. donesen propis o estogodinjem obveznom kolovanju. U Srbiji je 1882. god. usvojen Zakon o osnovnim kolama kojim se utvruje estogodinje trajanje osnovne kole. U BiH je Zakonom od 1869. god. proklamirano etverogodinje kolovanje. Naravno, svi ovi zakoni, odredbe, proklamacije nisu se u svim sredinama konzekventno provodili jer jo nisu postojali ni uvjeti za to. Osnovna je nastava, meutim, u europskim zemljama ve obvezna i besplatna, a pohaaju je i muka i enska djeca. Razvoj je kolstva zavisio od ekonomskog, kulturnog i sveukupnog razvo ja pojedine drave. Razvoj je industrije potakao otvaranje diferenciranih srednjih strunih kola. Otvaraju se obrtne, poljoprivredne, tehnike, trgovake i druge specijalizirane kole. kole su i dravne i privatne. Drava ostvaruje nadzor nad njima. I u SAD kolstvo se brzo razvijalo. Prve su kole osnovali vjerski redovi u 17. st., a prvi zakon o osnivanju osnovnih kola datira od 1642. god. koji je donesen u dravi Massachusetts. U SAD kolstvo je pod utjecajem engleskog kolstva, ali je zadnjih desetljea 19. st. pod snanim utjecajem Herbarta i Pestalozzija. U SAD je prvo sveuilite Harvardovo osnovano
11
Izbor tekstova
1636. god. nazvano po osnivau Johnu Harvardu. U svijetu je postalo jasno da je znanje mo i da e narodi i drave biti to moniji to budu imali vie kolovanih ljudi i to je razvijenije kolstvo. Krajem 19. i poetkom 20. st. karakterizira i bogaenje nastavnog rada po sadraju, formi izvoenja i implementaciji novih reformi pedagokih pravaca. Razredno-predmetna organizacija nastave kombinira se s grupnim i individualnim radom, iako frontalni rad i idalje dominira. Kao reakcija na idealistiku i spekulativnu njemaku filozofiju 18. i 19. st. javlja se pozitivizam. On je, naravno, imao veliki utjecaj i znaaj na organizaciju kolstva. Predstavnici pozitivizma - Auguste Comte (1798.1857.), Herbart Spencer (1829.-1903.), John Stuart Mill, Hippokyte Taie Emile Durkheim (1858.-1917.) - razmatrali su i pedagoka pitanja. Pozitivizam prevladava metafiziku i spekulativnu misao, te utjee na spoznaju i metodologiju prouavanja drutvenih znanosti. Na psiholoka, ali i pedagoka istraivanja, utjecao je evoluicionizam i biologizam s kraja 19. i poetka 20. st. Pozitivizam uvaava ono to se moe empirijski verificirati, znanstvenu spoznaju svodi na iskustvenu datost. Pedagoke fenomene objanjava promatranjem stvarnosti i eksperimentom. Herbart Spencer je svoje pozitivistike i utilitaristike poglede izloio u raspravi O odgoju umnom, moralnom i fizikom. Rasprava je prevedena u Zagrebu 1883. god. Spencer u pedagogiju uvodi evolucionistiko shvaanje, precjenjuje nasljee, spontanitet i naturalni razvoj. I biologizam u pedagogiji prenaglaava utjecaj herediteta, i zakonitosti drutvenog ivota svodi na prirodne (bioloke) pojmove i zakone. I u ranijim su razdo bljima jedni teoretiari (teorija nativizma) naglasak stavljali na nasljee, ali ovdje se radi o posebnoj teoriji i pravcu u pedagogiji. Naravno, hereditet se ne moe zanemariti, ali ne moe imati ni jedini i svekoliki utjecaj. Potkraj 19. st. pojavila se psihoanaliza koja takoer u pedagogiju unosi biologizam i osporava sistematski rad. U ovom se razdoblju pojavljuje pragmatizam koji
12
Izbor tekstova
takoer ostvaruje snaan utjecaj na kolstvo. Zaetnici su mu Char les Peirc (1839.-1914.) i William James (1942.-1910.), a najistaknutiji predstavnik pragmatizma je John Dewey (1859.-1952.) - najpoznatiji pedagog i filozof SAD. Svoje je pedagoko uenje izloio u brojnim radovima, a najznaajniji su: kola i drutvo (1900.), kola i uenik (1900.), kola budunosti (1915.) i Demokracija i obrazovanje (1916.). Deweyevo pedagoko uenje imalo je snanog utjecaja u Europi, ba kao to su svojevremeno Herbart i Pestalozzi bili popularni i prisutni u SAD. Svoj filozofijski pragmatizam on zove instrumentalizmom i tei prevladavanju podvojenosti izmeu teorijskoga i praktinoga. On kritizira tradicionalni odgoj; protivnik je formalnog i verbalnog znanja i uenja. Za njega je glavni izvor spoznaje rad, jer radei se stjeu najpotpunija znanja. Pod utjecajem uenja Johna Deweya u SAD je bilo vie reformskih pokuaja u kolstvu, a refleksije su se osjeale i u naim krajevima. Naime, teorijskim su raspravama komentirani i elaborirani ovi reformni pokuaji kao to su Daltonplan, Metoda projekata, Winnetka plan i dr. Kao reakcija na tradicionalnu nastavu, a naroito na poloaj djeteta u odgojno-obrazovnom procesu, pojavila se tzv. pedologija - nauka o sveukupnom razvoju djeteta. E. Meumann (1862.-1915.) je stvorio platformu pedologije, a termin je uveo O. Crisman 1894. god. u svojoj doktorskoj disertaciji u Jeni, zaetnik je ovog smjera ameriki psiholog Stanley Hall (1844.-1924.). Psihologistiko stanovite tzv. pedocentrizam, u odreivanju cilja, zadataka i sadraja odgoja i obrazovanja polazi samo od prirode djeteta. Dijete se po ovom uenju uzdie na stupanj velianstva. Prema pedocentrizmu dijete je centar - sunce oko kojega se treba sve okretati. Pojedini istaknuti pedagozi bili su na pozicijama pedocentrizma (E. Meumann, Alles vom Kinde aus), E. Key - koja 20. st. proglaava stoljeem djeteta, F. Gansberg, L. Gur litt, H. Schorrelmann, E. Claparede, pa i Dewey na neki nain. I u naim je krajevima bilo pristaa ove teorije, ali nije zadobila iru podrku niti ostvarila znaajniji utjecaj. Dijete se, dakle,
13
Izbor tekstova
stavlja u centar nastave, odgoja i obrazovanja, sav se rad podinjava djejim potrebama i interesima. U znanstvenoj pedagogiji pedocentrizam se smatra ekstremnim stanovitem, pseudonaukom. Ustvari, tu se naruava
sistematinost nastave, smanjuje razina obrazovanja, javlja se pedagoki anarhizam. Radna je kola jedan od najpoznatijih reformnih pedagokih pokreta krajem 19. i poetkom 20. st. Ovaj je pokret imao brojne pristae i snano utjecao na razvoj pedagoke teorije i prakse. Glavni predstavnik Radne kole, i to manualnog smjera, bio je Georg Kerschensteiner (1854.-1932.). On se zalagao za uvoenje runog rada u kole kao nastavnog predmeta i kao nastavnog principa. Kerschensteiner je teoretiar radne kole
(Arbeitsschule), ali je kao kolski savjetnik uredio kolske radionice i namjestio posebne strune uitelje za runi rad. Pokret radne kole je imao pristae i u naim krajevima, a u praksi se ostvarila tek izmeu dvaju ratova kad je uveden runi rad u kole kao obavezan nastavni predmet. Radna je kola imala vie pravaca ili smjerova koji su se javljali kao reakcija n a njen pretjerani manualizam. Jedan od tih pravaca je slobodni duhovni rad iji je predstavnik Hugo Gaudig (1860.-1923.), njemaki pedagog, upravitelj enskog uiteljskog seminara u Leipzigu. On je zagovarao pedagogiju slobodnog duhovnog rada smatrajui da je za kolu rada bitna intelektualna slobodna aktivnost uenika, a koja poiva na naelu spontanog individualnog rada. Za njega se moe rei da je predstavnik personalistike pedagogije. Kritizirao je tradicionalnu didaktiku to je zanemarivala ulogu i mjesto uenika u nastavi, a svu panju poklanjala mjestu uitelja. Ukazivao je na znaaj samostalnog rada uenika, te estetskog i umjetnikog odgoja. Da bi se ublaile negativne posljedice industrijalizacije i tehnizacije ivota javio se krajem 19. st. Pokret za umjetniko odgajanje. Prvo se javio u Engleskoj, a u Njemakoj se manifestirao kao pokret umjetnike kulture.
14
Izbor tekstova
Nosioci ovog pokreta su pedagozi, estetiari i teoretiari umjetnosti. U centar cjelokupnog odgoja predstavnici ovog pokreta stavljaju umjetnost i spontano djeje stvaralatvo. Veliki znaaj za afirmaciju ovog pokreta imali su kongresi za odgoj umjetnou, i to: Dresden 1901. posveen likovnoj umjetnosti, Weimar 1903. posveen knjievnosti i umjetnikom govoru, Hamburg 1905. posveen muzici i gimnastici i etvrti u Dresdenu 1912. posveen crtanju i nastavi umjetnosti uope. Pokret je bio razvijen u Njemakoj, Belgiji, SAD, a i u naim je zemljama imao sljedbenike (Rajii, Petz, Defraneski, Raki i dr.). Na osnovi uenja socijalista utopista - Saint Simona (1760.-1825.), Charlesa Fouriera (1772.-1837.), Roberta Owena (1771.-1858.), Etienna Cabeta (1788.-1856.) - koji su pridavali veliki znaaj odgoju i obrazovanju, postavljeni su temelji i marksistikoj, odnosno socijalistikoj pedagogiji koju su tijekom vie desetljea oblikovali brojni teoretiari i dugo bez alternative imala provedbu u praksi. I ova je pedagogija preuzela humana i univerzalna civilizacijska dostignua. Proklamirala je svestran razvoj, unoenje politehnikog odgoja u nastavu, te demokratsku osnovu i pruanje anse svima. Ova se pedagogija s vremenom sve vie ideologizirala i politizirala. I eksperimentalna se pedagogija razvila potkraj 19. i poetkom 20. st. Ernest Meumann se smatra osnivaem eksperimentalne pedagogije. On je 1907. god. objavio Predavanja za uvod u eksperimentalnu pedagogiju. Predstavnici ove pedagogije sluili su se u nastavi empirijskim
istraivanjima. Precjenjivali su induktivnu metodu - primjenu statistike, eksperimenta, kvantifikacije, promatranja i sl., a zanemarivali dedukciju i drutveni kontekst. U Francuskoj su predstavnici ove pedagogije Alfred Binet (1857.-1911.) filozofi psiholog i T. Simon (1873.-1961.). Oni su izradili prvu verziju skale, tzv. Binet-Simonove skale za mjerenje inteligencije. Predstavnici
ekperimentalne pedagogije u SAD bili su Stanley Holl (1846.-1924.) i Eduard
15
Izbor tekstova
Thorndike (1874.-1949.). Thorndike kao predstavnik biheviorizma teite stavlja na promatranje vanjskog ponaanja, a zanemaruje metodu samopromatranja. On je prenaglaavao vanost testova, pa je rad nastavnika svodio na pripremanje uenika za rjeavanje testova. Testovi su ubrzo ovladali mnogim kolama u zemljama Europe i SAD. Istaknuto mjesto u razvoju eksperimentalne pedagogije pripada Paji Radosavljeviu (1879.-1958.), profesoru Pedagokog fakulteta Sveuilita u New York. Napisao je Uvod u eksperimentalnu pedagogiju (I i II dio, Zagreb 1910., 1912.), Uvod u eksperimentalnu psihologiju (I i II dio, 1908. i 1909.) i mnoga druga djela. Eksperimentalna je pedagogija potakla i stimulirala brojna istraiva nja u odgojno-obrazovnom radu, u nastavi i kolstvu. I socijalna je pedagogija jedan od pedagokih pravaca, nastala krajem 19. i poetkom 20. st. Osniva je Paul Natorp (1854. -1924.), koji je 1899. napisao djelo Sazialpdgogik. Natorpova socijalna pedagogija ne
razumijeva pod tim pojmom ono to primjerice naglaavaju Platon i Pestalozzi, a to je vanost drutvenih ciljeva u odgoju. Natorp i sljedbenici hoe da za dravu (Njemaku) odgoje svu djecu njemake nacije. To je ustvari dravljanski odgoj kao i kod Kerschensteinera. G. Kerschensteiner je, naime, pisao o dravljanskom odgoju u djelima Dravljanski odgoj njemake omladine (1901.) (Staatsbrgerliche Erziehung der deutchen Jugend), Pojam dravljanskog odgoja (1909.) (Begriff der Staatsbrgerliche Erziehung) i Pojam radne kole (1912.) (Begriff der Arbeitsschule). Dravljanski je odgoj propagirao i Wilhelm Frster (1869.-1965.), kao i Paul Bergmann, takoer predstavnik socijalne pedagogije. U Njemakoj je 1909. osnovano Udruenje za dravljanski odgoj njemakog naroda. I predstavnicima ove pedagogije pojedinac je apstrakcija bez naroda, pa je zadatak odgoja da pojedinac postane svjestan te injenice i bude to odaniji graanin svoje nacionalne drave.
16
Izbor tekstova
Ovdje treba razlikovati sociologijsku pedagogiju - takoer pravcem u pedagogiji to zastupa socijalni determinizam i umanjuje ulogu linosti u odgoju. Ovaj pravac ustvari pedagogiju zamjenjuje sociologijom odgoja, a odgoj smatra prilagoavanjem pojedinca drutvu (sociologizam). Po ovom je uenju odgoj drutvena pojava, a ciljeve odgoja treba postavljati drutvo. Sociologijska je pedagogija pokazala socioloka istraivanja odgojnih faktora - obitelji, drave, kole, razreda, Crkve, kao i socijalnih odnosa u ovim i drugim odgojnim sredinama. I filozofijska je pedagogija kao pravac u pedagogiji nastala u ovom razdoblju. Ova je pedagogija nasuprot biologizmu i psihologizmu ponovno postavila pitanje o filozofijskim osnovama pedagogije. Predstavnici su ove pedagogije - W. Dilthey, E. Spranger, Th. Litt i dr. - teili afirmiranju duhovnih vrijednosti i snanije proimanje odgoja i obrazovanja kulturom, i uope kulturnim sadrajima. Prvi povijesni pokuaj stvaranja filozofijske pedagogije uinio je Platon kada je pedagoki sustav deducirao iz svoje vlastite idealistike filozofije. Znanstvenici smatraju da ova pedagogija ima dosta dobrih strana ali i slabosti. Jedna od zamjerki je da je to zatvoren sustav, nerijetko dogmatian i neaplikabilan. Kulturna pedagogija ili pedagogija kulture je jedan smjer njemake filozofijske pedagogije. Istaknuti su predstavnici W. Dilthey, E. Spranger, Th. Litt. Ova pedagogija teite u odgoju stavlja na kulturna dobra, vrednote i njihovu receptivnost, osposobljavanje lanova zajednice za aktivno sudjelovanje u kulturnom ivotu i u daljem razvoju kulture. U ovom je razdoblju bilo mnogo reformnih nastojanja. Pored navedenih tu su i funkcionalna pedagogija, varijacije Bell-Lancasterovog sustava, Frankfurtski sustav, koji je 1892. god. Reinhardt uveo u gimnaziju u Frankfurtu, Altonski plan koji je 1878. izvrio Enle reformirajui srednje kole u Hamburgu, Manhajmski kolski sustav (J. A. Sickinger 1858.-1930.), neohumanizam i dr. Pored Pestalozzianuma koji je osnovan 1891. god. u
17
Izbor tekstova
Zurichu, u Genevi su 1912. god. Claparede i P. Bovet osnovali Institut J. J. Rousseau za psihologiju i pedagogiju. Oba ova zavoda okupljali su istaknute znanstvenike i poticali znanstveno-istraivaki rad u odgoju i obrazovanju. Suradnici ovih ustanova su u svojim radovima zastupali moderne reforme, pedagoko-psiholoke poglede i uenje. Pojedini od navedenih pedagokih smjerova su radikalno kritizirali postojee stanje u kolstvu i zauzimali ekstremna stajalita, pa nisu uspijevali da se snanije etabliraju i privuku vie pristaa. Novim ekonomskim, kulturnim i drutvenim prilikama bili su pot rebni i novi pravci u kolskom sustavu. Neki od navedenih pravaca nisu naili na iru implementaciju u praksi. Meutim, svi su ovi pravci izraz tenji za nalaenjem to uinkovitijih oblika, sadraja, metoda, organizacije nastave, poloaja uenika i nastavnika u odgojno-obrazovnom sustavu. U ovom razdoblju i u ovim smjerovima su klice za cjelovitije reforme u kolstvu koje su se poduzimale poslije Prvog svjetskog rata. Iako se 19. st. ne naziva kao 18. st. pedagokim stoljeem - u kojem su ivjeli i stvarali istaknuti pedagozi, razdoblje s kraja 19. i poetka 20. st. bilo je dinamino i poticajno za razvoj pedagoke teorije i prakse kako u Europi tako i na ovim prostorima. Ovo je vrijeme snanog uspona znanosti, filozofije, medicine, psihologije, sociologije, knjievnosti i otkria u prirodnim znanostima. Rezultati su iz oblasti jednih znanosti transponirani, koriteni i utjecali na razvoj drugih znanstvenih podruja, pa tako i pedagogije. Naravno, ne moe se govoriti o iroj praktinoj primjeni u kolstvu ovih pravaca na ovom podruju, ali ova su uenja, autentina ili derivatna, bila poznata pojedinim naim prosvjetnim poslenicima. Prvo, stoga to su se kolovali u sreditima gdje je bila razvijena pedagogija, i drugo, poznavali su strane jezike, naroito njemaki, pa su mogli pratiti pedagoku periodiku na ijim se stranicama pisalo o ovim reformnim smjerovima. Ovo razdoblje karakterizira ne samo obvezna i besplatna
18
Izbor tekstova
nastava, skoro iskorijenjena nepismenost u zapadnoj Europi nego i uporno zalaganje za to veu demokratinost kole i humanizaciju odnosa u njoj. kole se usklauju s potrebama drutva, obogauje se materijalna i didaktiko-metodika baza nastave. Dinamizirane su nastavne metode, odnosno u nastavi se primjenjuje kombiniranje metoda i oblika rada kako bi se podigao kvalitet nastave, uenici su postali subjekti rada. U kolstvu je naglaen nadzor drave, kontrola nastave i njenih ishoda. Porastao je interes za samoobrazovanje i interes javnosti za odgoj i obrazovanje mlade generacije. O ovim se pedagokim pravcima u nas neto vie pisalo poslije Prvog svjetskog rata. U nas je i dalje dominirao herbartizam, a tek se poslije rata uvode oblici radne kole, prije svega, manualnog smjera. Nai su nastavnici pod snanim utjecajem Herbarta i herbartovaca: T. Zillera (1817.-1882.), K. V. Stoya (1815.-1885.), W. Reina (1847.-1919.), O. Willmanna (1839.-1920.) i dr. Herbartovci su osnivali pedagoke seminare, izdavali pedagoke asopise, udbenike, enciklopedije (Rein i Stoy), osnovali su i Udruenje za znanstvenu pedagogiju, Ziller 1869. god. i dr. Ustvari, permanentno je trajala polemika izmeu pristaa tzv. stare kole i onih koji su se zalagali za provedbu reformi i prevladavanje postojeeg kolskog sustava. Moe se rei da i dandanas te rasprave traju, jer postoje zagovornici radikalnih reformi koji uvijek i ne vide ishode i onih koji su skloniji drati se tradicionalnoga i praviti samo manje ustupke. Kako u drutvu u cjelini tako i u koli, kao njegovoj instituciji promjena, reforma, otvore nost za napredno, bolje, treba da je permanentno prisutno. Ustvari, u ovom je razdoblju neprestano voena teorijska rasprava o inoviranju kole, za bre prevladavanje karakteristika stare kole, tradicionalnoga i klasinoga s negativnim predznakom. Meutim, osnovna je zamjerka svim ovim reformnim pravcima to su nastojali zasnovati teoriju jednog faktora, jednog naela, jednog smjera
19
Izbor tekstova
umjesto vieglasja, umjesto dihotomija i antinomizma, da se temelje na interdisciplinarnosti, kooperativnosti, traganju za alternativnim istinama uma i stvaralatva. Kao to nema ametodizma i monometodizma u nastavi, tako se ne moe govoriti o primjeni i egzistiranju samo jednog pravca. Oni nisu osloboeni utjecaja ve postojeih ili nekih ranijih smjerova, a nema ni autora koji bi pripadali samo jednom pedagokom pravcu. Predstavnici ovih pravaca su se zalagali za univerzalne vrijednosti, ali s velikim razlikama u pridavanju znaaja pojedinim relevantnim pedagokim faktorima. Ma koliko se pojedini pedagozi zalagali za svoj pravac, jednostranost i iskljuivost su neodrive jer se ovi pravci ukrtaju i meusobno interferiraju. Ukazivanjem i kritiziranjem jednostranosti drugih pravaca i sami su esto postajali jednostrani, pa prema tome i neodrivi. Ali, radikalnim pa i prenaglaenim ukazivanjem na slabosti vladajuih kola i smjerova novi reformni pravci su odigrali znaajnu ulogu u moderniziranju i obogaivanju kolskog sustava, odgojno-obrazovnog rada. Meutim, im jedan pravac pretendira da bude iskljuiv i dominirajui on negira druge. Dogaalo se da ono to je pojedini pravac zagovarao kao spasonosno i arobno u teoriji, a naroito u praksi, pokazalo se manjkavim. Ovi pravci sami po sebi nisu dali univerzalna i ope zadovoljavajua rjeenja, nego su bili vrlo vaan korektiv postojeoj pedagokoj teoriji i praksi. Naime, teko je bilo pretendirati na trajnost i univerzalnost pojedine teorije i doktrine, nego se, zapravo, moglo amalgamiranjem i simbiozom te integralnijim proua vanjem i pristupom obogaivati i dograivati pedagoku teoriju i praksu. Odgoj i obrazovanje su se mijenjali pod utjecajem drutveno-ekonomskih odnosa i politikog sustava pa su i pojedini reformni pravci i odgojne doktrine bili bremeniti ideologizmom i politinou, to je takoer prelazilo u jednostranost i devalviralo sveukupnu uinkovitost. Gledano kroz ovu prizmu, u BiH su djelovali istaknuti pojedinci koji su
20
Izbor tekstova
svojim stvaralakim radom davali impulse razvoju pedagoke teorije i prakse. To su bili, prije svih, uitelji i profesori svjetovnih i vjerskih ko la. kolovali su se, uglavnom, u najistaknutijim sreditima onog vremena Beu, Pragu, Carigradu, Grazu, Berlinu, Zurichu, Parizu, Genevi i dru gim mjestima. U ovu sredinu su donosili i unosili europski duh i kulturu, ali i ovo tlo je svojim specifinostima obogaivalo njihovu spoznaju. Meutim, nismo imali linosti i institucija koje bi bitno izgraivale nae pedagoke doktrine. Ali sama injenica da su apsorbirali recentnu europsku pedagoku misao i primjenjivali je u praksi, kazuje da su unapreivali i obogaivali kulturni i odgojno-obrazovni rad na ovom prostoru. Oni su pisali i udbenike za vjerske i svjetovne kole koji su bili zasnovani na aktualnim filozofijskim i metodologijskim kriterijima i pedagoko-psiholokim dostignuima. Sve to pedagoko stvaralatvo ini kulturnu batinu ove sredine kroz koju se zorno zrcali prinos vjerskih i svjetovnih kola kulturnoj preobrazbi ove sredine, to treba jo vie istraivati i sine ira et studio valorizirati. I ovaj jubilej je znaajan prinos i poticaj tim nastojanjima.
1.1. Neke karakteristike visoke kole
pedagokog
rada
Vrhbosanske
Vjerske kole imaju dugu i bogatu tradiciju. Nerijetko su istaknuti reformatori kolstva bili, upravo sveenici, a u vjerskim su kolama stekli obrazovanje i postali brojni glasoviti znanstvenici, filozofi, knjievnici, umjetnici. Prva i najznamenitija sveuilita - pripadala su crkvenim redovima. Na dugom povijesnom kontinuitetu razvoja kolstva Katolika je crkva gradila i izgradila svoju pedagoku teoriju i praksu, svoj kolski sustav. Brojni su sveenici pisali i raspravljali o teorijskim i praktinim pedagokim pitanjima. Glavni su predstavnici katolike pedagogije: sv. Augustin (354.-430.), Toma Akvinski (1226.-1274.), J. Duns Scotus (1270.-
21
Izbor tekstova
1308.), Petar Canisius (1521.-1597.), Gerson (1363.-1429.), Sajler (1751.-1832.), Ivan Bosco (1815.-1888.), O. Willmann (1839.-1920.), Lorenz Kellner, biskup Fenelon i dr. Godine 1879. Katolika Crkva prihvatila je Tomino uenje za svoju slubenu filozofiju, a u naim su krajevima jo i u 18. st. pojedini franjevci bili vjerni Scotusovoj znanosti. Katolika je Crkva i na naim prostorima ostavila neizbrisiv trag i dala svoj nezaobilazan prinos u oblasti materijalne i duhovne kulture, to ini bogatu kulturnu riznicu i civilizacijsko dostignue. I na podruju znanosti, odgoja i prosvjete, te obrazovanja njena je uloga ogromna. U cijeloj su Europi katolike, naroito isusovake gimnazije bile na velikom glasu. Bile su vrlo dobro organizirane, imale su izuzetno sposoban nastavniki kadar, pruale su zavidnu kulturnoobrazovnu i prosvjetnu razinu i jamile uspjeh pitomaca. Meu roditeljima i uenicima uivale su iskreno potovanje. uvale su svoj dignitet i bilo je veoma prestino zavriti takvu kolu, gimnaziju. U naim su krajevima isusovake gimnazije osnovane u Zagrebu 1607., Beogradu 1613., Rijeci 1627., Osijeku 1628., Dubrovniku 1658., Slavonskoj Poegi 1699., Varadinu i drugdje. U Hrvatsku su prvi isusovci doli ve 1559. god. Godine 1570. u Europi su imali 155 kolegija, a 1750. ve 612, da bi potkraj 17. i 18. st. veina viih kola u zapadnoeuropskim zemljama bila u njihovim rukama. U Bosnu i Hercegovinu ih dovodi nadbiskup Stadler povjeravajui im vodstvo Travnike gimnazije 1882. god. Reeno je da su kole imale veliku reputaciju, bogatu i drugu tradici ju. Godine 1599. upotpunjen je Ratio studiorum donesen 1584. od petog generala Reda, kojim je bio reguliran cjelo kupan kolski ivot, plan i program, metodika rada. Istaknuti pedagog ovog Reda Petar Canisius napisao je Veliki i Mali katekizam za obuavanje djece i odraslih, a napisao je i Poetnicu za katolike kole. Ova je potonja knjiica objavljena i u hrvatskom prijevodu s naslovom Kratka azbukovnica, i to, zaudo, irilino
22
Izbor tekstova
izdanje 1583. i latinino 1634. god. Isusovci su osnivali kole za svoj podmladak, za sveenike pripravnike, ali i za ostalu djecu i mlade. Ove kole nisu, kako se kae, svraale panju na odgoj samo djece viih drutvenih slojeva, nego upravo, zahvaljujui ovim kolama, mnoga djeca iz najsiromanijih obitelji stekla su visoko obrazovanje i realizirala svoje stvaralake i ljudske potencijale. O ovim se kolama esto pie s negativnim konotacijama. Tako primjerice u Pedagokoj enciklopediji od 1989. god. na str. 311. pie: Jezuiti su i danas glavni nosioci klerikalizma, protivnici naprednih drutvenih pokreta, pa i napredne pedagogije. Eufemistiki kazano ovo je toliko proizvoljno, alergija prema istini, pa neemo ni komentirati ovu neosnovanu i niim argumentiranu (dis)kvalifikaciju. Naprotiv, rekao bih da treba argumentirano govoriti o pedagokoj teoriji i praksi isusovakih kola i njihovom prinosu oblikovanju modeme pedagogije. I neka druga vrlo uspjena dostignua ovih kola esto se etiketiraju dogmatskim, konzervativnim, verbalnim, formalnim i sl. atributima. Meutim, ne kae se da su ovo po mnogo emu bile uistinu elitne kole, kole koje su uvale i njegovale svoje dostojanstvo i ugled. U njih nije prodirala praksa pedocentrizma niti pak jednostrana uenja pojedinih pedagokih pravaca. Ueniku se nije klanjalo; nije bio velianstvo, nego polaznik koji je imao svoje radne i druge obveze i prava. Nemarnost i neodgovornost, razumljivo, nisu tolerirani. Uostalom uspjeh dolazi kad mu mar i napor naine put. Ni herbartizam se nije uspio uvui u ove kole iako je u ukupnoj organizaciji i metodologiji rada bilo elemenata, to je i normalno, koji karakteriziraju najefikasnije vidove navedenog uenja. Polaznici ovih kola nisu bili roboti, ni knjige koje hodaju i sl., nego jednostavno vrlo marljivi ljudi koji su se znali sluiti svojim znanjem. U njima je buena i razvijana unutarnja potreba i elja za uenjem, napredovanjem, samostalnim radom. Ponavljanje je uistinu bilo mater studiorum. Ponavljalo se tijekom dana, na
23
Izbor tekstova
kraju tjedna, mjeseca, kolske godine, a na kraju kolovanja organi zirani su strogi ispiti, rigorosumi. Pa zar je to slaba strana ovih kola?! Jezicima se, klasinim i ivima, poklanjala znaajna panja. Uenici nisu uili samo o jeziku, nego su itali literaturu, knjievna i povijesna djela na stranim jezicima, a po zavretku kolovanja uspjeno su govorili strane jezike, to je najbolji dokaz dobroga i sustavnoga odgoja, obrazovanja i prosvjete. kolske su zgrade svojom izvanjskom arhitekturom i unutarnjim rasporedom bile moderne, u skladu sa strogim pedagokim i drugim zahtjevima, pa su to i danas prepoznatljiva zdanja istinske nutrimentum spiritus. U sastavu kole su bogato opremljene knjinice, laboratorije s raznovrsnim zbirkama, igralita. kolama se esto prigovara da su bile hiperintelektualne, a zanemarivale druge faktore razvoja linosti. Naravno, to ne stoji, jer u kolama se velika panja poklanjala tjelesnom i glazbenom odgoju, ustvari odgajala se cjelovita linost, s pozitivnim navikama (kulturnim, radnim i dr.). U filozofijskom smislu pedagogija nikako nije predstavljala
jednostranu teorijsku i metodoloku orijentaciju. kole su bile uvene i po njegovanju disputacija, to se takoer razumijeva s negativnim
konotacijama. Upravo su disputacije poticale neophodni aktivitet; nastavu inile dinaminom, doprinosile razumijevanju i stvaralakoj recepciji gradiva. U disputacijama se izraavala opa kultura pojedinog uenika, transfer znanja, te njihova elokvencija. teta je to se ova metoda i danas ne koristi u kolama, jer prua uenicima mogunost da izraze sve svoje sposobnosti. Uenici su stjecali iroka teorijska znanja za razvoj kritikog miljenja, vjeru u osobne snage, samostalnost u radu. Za pojedine kritiare je i emulacija negativna pedagoka metoda. Ovaj vid natjecanja u nastavi, u uenju poznavali su jo stari Grci i Rimljani. I ova je metoda poticala i angairala uenike, emulusena to bolji uspjeh, to bolje vladanje i uenje. Uenici su se navikavali na natjecanje, priznavanje boljem da je uspjeniji i
24
Izbor tekstova
sl. Uenici su odgajani u moralitetu i katolianstvu, ali zar odgoj vrlina i moralna izgradnja uenika treba biti slabost ovih kola. Zar je nedostatak ovih kola postavljanje visokih kriterija i zahtjeva prema znanosti i duhovnom radu. Naroito se izuavala i cijenila klasina civilizacija, glazba, estetika i umjetnost uope. U kolama je njegovana Ciceronova vjetina govornitvo, retorika. Poznato je da je u Rimu Kvintilijan razradio metodiku nastave govornitva. Retorika se nije odnosila samo na usmene vjebe nego i na vjebe u pismenim sastavcima. Retorika je, inae, uvijek bila jedna od vanih disciplina septem artes liberales. Intelektualna naobrazba i iroka opa kultura, koja se njegovala u ovim kolama, nije bila sama sebi svrhom nego osposobljavanje za to uspjenije obavljanje svojih profesionalnih dunosti. esto se simplificira vrijednost i znaaj katehetike metode. Ova je metoda koritena ravnopravno s drugim metodama - razgovor, diskusija, predavanje, ilustracija, tekst. Njegovao se i slobodni debatni govor, diskusija, a posebno dijaloka, erotematska metoda. Razumljivo, dominirale su i verbalne metode - izlaganje (akromatska), razgovor, ali i metoda demonstracije i rad na tekstu. Naravno, teko je rei koja je apsolutno najbolja, jer ne postoji univerzalna metoda koja bi vrijedila za sve kole, za sve predmete. Nastavnici su posjedovali adekvatno pedagoko-psiholoko obrazovanje i otklanjali u svom radu prakticizam, ablon, rutinu, formalizam. Nastojali su primjenjivati one metode rada gdje e se izraziti kooperacija, interakcija i gdje e se postii najoptimalnija motivacija i aktivitet uenika. Ni oblici nastave nisu bili statini, nego dinamini, promjenjivi. U nastavi je bila dominantna uloga nastavnika. Respektiran je ritam svakog uenika, a nadarenim uenicima poklanjana je i posebna panja. U odnosu prema uenicima teilo se stavu: Verba docent, exempla trahunt. U ovim kolama se prakticirala introspekcija, psiholoka metoda vladanja sobom: nosce te ipsum (spoznaj samog sebe). To nije bio
25
Izbor tekstova
misticizam, bjeanje od svijeta nego njegovo bolje spoznavanje i razumijevanje sebe u svijetu. Samopromatranje je veoma korisno i potrebno, to je stanovita mentalna terapija. Ve je kazano da su nastavnici posjedovali iroko ope obrazovanje, zavidnu pedagoku osposobljenost, dobro su poznavali psihofiziki ivot i osobine djeteta i mladei u pubertetu i adolescenciji. Treba kazati da je metodika odgojnog rada u internatima, u domovima bila vrlo dobro razraena. Od linosti se uistinu mnogo trailo, ali se uvalo i njeno dostojanstvo, njen integritet. Potovala se Juvenalova deviza: Maxima debetur puero reverentia - Najvee potovanje ukazivati djeaku (koga odgaja mo), prilaziti im obazrivo, jer se mlade vrlo povodi za lanim primjerom. Pitomci su se uspjeno odgajali u kolektivu, navikavali na red i disciplinu, to je bilo od velike koristi u ivotu. Jedno od osnovnih naela odgoja bila je tolerancija i razumijevanje. U multikulturalnoj, multinacionalnoj i multikonfesionalnoj sredini
polaznici ove kole dali su znaajan prinos suivotu na ovome prostoru. Prema bitnim kriterijima pedagoke znanosti Vrhbosanska visoka teoloka kola bila je na razini onih u Europi. Sagraena je na plodnome tlu. Tu su posredovana svjetska kulturno-pedagoka iskustva, drao se korak s vremenom i svijetom, gajila se ljubav prema znanju. Ova kola je monumentum aere parennius, konstitutivni dio kulturnog i povijesnog iskustva ove sredine, njene kulturne batine. Uspjeno je poloila civilizacijski ispit zrelosti. kola je na visokokolskoj razini znaila ono to je Travnika gimnazija na srednjokolskoj. Jedna i druga su dale znaajan prinos polaganju temelja modernom kolstvu u Bosni i Hercegovini i oblikovanju pedagoke misli u njoj.
26
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 2. NEKE REFLEKSIJE O KULTURI KAO IDENTITETU I KOHEZIJI HRVATA3
2.1. Kultura - kohezija i identitet

Ima puno simbolike u injenici da se ovaj znanstveni skup odrava u ovom prelijepom gradiu. Ovdje je, naime, susretite podruja na kojima su jedni Hrvati bili pod vlau Mleana 388 godina (1409. -1797.), drugi pod Turcima 396 godina (1482.-1878.). istodobno pak, u samom susjedstvu cvjetae u slobodi, u punom razvitku hrvatska Atena, Dubrovnik. Nakon toga, prvi su od 1813., te ijedni i drugi od 1878. do 1918. pod vlau Austrougarske, a od te godine, opet u zajednici, sedam desetljea i dvije -tri godine u Jugoslavijama (do 1990.-91.). Ovdje su se, takoer, susretale sta re uvene biskupije, Stonska, Dubrovaka, Hvarska, Trebinjska, Splitskomakarska, Mostarsko-duvanjska. U bliem i daljem susjedstvu je gusta mrea samostana u kojima su samozatajno djelovali najueniji crkveni redovi, poglavito djelatni na promicanju izobrazbe, i kulture uope. Tu su nai brojni spomenici materijalne i duhovne batine iz svih razdoblja povijesti. Na ovim su prostorima roeni glasoviti hrvatski knjievnici, znanstvenici, umjetnici, graditelji, moreplovci, domoljubi... Vrlinama i znanjem bili su rado vieni u znanstvenim i umjetnikim krugovima svoga doba, studirali su ali i predavali na najuglednijim europskim sveuilitima. Usprkos viestoljetnom vladanju tuina, neprekidnom stradanju, hrvatski je narod opstao, sauvao svoje ime, vjeru, kulturu. Strano se tijelo s hrvatskog tla moralo povlaiti. Lajtmotiv htijenja, elja, kako naih preda ka
3
Zbornik radova sa Znanstvenog skupa: Hrvati u BiH ciljevi i mogunosti; Mostar Toronto, 1996. godine.
27
Izbor tekstova
tako i dananjih narataja, sublimiran je u onom Gundulievom versu: O, lijepa, o draga, o slatka slobodo. Danas kad je osvajamo i imamo moramo se znati njome koristiti, jer predugo smo ivjeli bez tog Bojeg dara pa je i velika odgovornost dananjeg narataja. I danas nekima, ba kao i tijekom povijesti, rastu zazubice za hrvatskom obalom, za predivnom zemljom koju su nam stari izabrali i ostavili da je uvamo i branimo. Tijekom povijesti Hrvati su bili neprestano pod udarom denacionaliziranja, duhovnog, kulturnog, i svekolikog prepariranja. Prolazne sile - carstva, monarhije, kraljevstva, totalitarizmi, usprkos svemu, nisu zatrli nau kul turu jer ona poiva na dugoj tradiciji. Tuinci su tijekom vladavina ne samo guili hrvatski nacionalni osjeaj, njegov kulturni identitet, nego su nepovratno odnosili, krali predmete nae kulturne batine. Kao i danas prisvajali su, pljakali starine, dragocjenosti iz muzeja, galerija, riznica, samostana, od privatnih osoba. U cilju zatite i ouvanja naeg kulturnog naslijea, svjesni njegove vanosti, hercegovaki su fratri prije 110 godina na Humcu kod Ljubukog otvorili prvi javni muzej u BiH. I danas smo suoeni s prisvajanjem nae povijesti, erupanjem kulturne batine, zatiranjem, razaranjem teevina koje su svojina civilizacije. Naa znanstvena misao i kritika moraju odlunije dii glas protiv novih prisvajanja hrvatske povijesti i kulturne batine uope. Iako Hrvati tijekom povijesti nisu imali dostatan prostor za sustavnije razvijanje nacionalnog i kulturnog identiteta, to je gueno u svim razdobljima, hrvatski je nacionalni osjeaj snaan, jer nije nastao od juer, niti je stvaran na mitologiji i iskrivljenim premisama. Mnogi su i ivot dali, daju i danas, za ljudske ciljeve, trajne vrijednosti i za domovinu. Ovo podruje u dubini 50-60 km, zapravo svjedoi kako je bilo teko ouvati vjeru i hrvatstvo. Nedaleko odavde je tijekom Drugog svjetskog rata izvren genocid nad Hrvatima, a i ovaj je rat u BiH zapoeo zloinima na ovom podruju. Na
28
Izbor tekstova
ovom prostoru kao da se zrcali vertikala nae tragike, i istodobno, i neprekidno, odlunosti, hrabrosti, slobodoljubivosti hrvatskog naroda.
2.2. Katolika crkva - nositeljica vrednota

Katolianstvo je inae iz primorskih gradova - gdje su udarani temelji kranske i nacionalne kulture - stizalo duboko u zalee, u Herceg-Bosnu. Emanirana je kultura u unutranjost meu Hrvate, ali je i kontinentalni dio imao svoju silnu kreativnu energiju. Zapravo je u sreditu Bosne, reklo bi se, matica, prapostojbina Hrvata i katolianstva. Tu je obilje plodova i tragova - kranstva iz svih epoha. Jo su iva i ona tri sunja, kako ih nazva mudri Zvizdi, rekao osvajau sultanu Mehmedu II. Kulturni su i ukupni utjecaji meu Hrvate u BiH snano dopirali i sa sjevera, iz hr vatske Panonije, Srijema, Bake, Slavonije, to se u historiografiji esto zanemaruje ili pak predoava uzgredno, a pozornost se usmjerava samo na utjecaje s Istoka, to je takoer nepobitno. Katolika je crkva u BiH bila ona sila koja je tijekom povijesti, ba kao i danas, drala na okupu, povezivala Hrvate. uvala je i njegovala, nepobitno je, hrvatski jezik, kulturnu batinu, razvijala samosvijest, svijest o identitetu. Nije doputala kulturno otuivanje, udaljavanje od vlastite kulture. kolovala je ne samo sveenike nego i svjetovnu inteligenciju. Na svim je prijelomnim povijesnim prekretnicama usmjeravala Hrvate u BiH prema zapadnoeuropskom civilizacijskom krugu, iji smo, bez fetiiziranja Europe, integralni dio, batinici iste civilizacije. Pri tome, naravno, nije zanemarivana vlastita izvornost, osebujnost. Hrvati su na ovim prostorima zahvaljujui, prije svega, katolikim kolama, njihovoj vrsnoi izobrazbe, nadoknaivali svoju manju brojnost u odnosu na druge dravotvorne narode, imali uvijek najvei postotak pismenosti u BiH. Zahvaljujui tome imali smo istaknute strunjake u arheologiji, filozofiji, povijesti, pa ove discipline treba i dalje razvijati kao poseban nacionalni interes. Nasilno
29
Izbor tekstova
zatvaranje nadaleko uvenih gimnazija u Travniku i na irokom Brijegu, znamenitih teolokih fakulteta i vrlo uglednih kola asnih sestara zamjetljivo je u naoj izobrazbi nakon 1945. godine. U okrilju je Katolike crkve stvorena bogata kulturna batina, to je uglavnom preuivano, nije obraivano u kolskim programima, valorizirano kao integralni dio kulturnog nasljea Hrvata. Katolika crkva je jaala hrvatsku svijest o vjerskom i narodnom jedinstvu, a i sama je prola kroz velike tekoe. Mnogi su njeni velikodostojnici i redovnici rtve nasilja, montiranih sudskih procesa, lanih optubi, i sl. Istodobno, Crkva je kao pouzdan oslonac Hrvatima, sustavno klevetana. Zakonima joj je suavano polje djelovanja, oduzeta joj je imovina nakon 1945., neutemeljeno je okrivljavana za neke apsurde. Nemogue koalicije... Moglo bi se dokazati da su bivi reimi znatno vie optuivali Katoliku crkvu nego hrvatstvo kao takvo. Katolika crkva i pojedini njeni dostojanstvenici bili su vlastodrcima, reimima zapravo trn u oku, glavna prepreka odnaroivanja. Hrvati su tijekom povijesti neprekidno dezintegrirani, razjedinjavani, pa i
antagonizirani. Na primjer, Hrvatima su u BiH u svim razdobljima, razliitim postupcima sprjeavane, ometane, kulturne, politike i druge veze i doticaji s Hrvatskom. Sustavno se nacionalno (hrvatsko) brisalo, zamjenjivalo, vjerskim, klasnim i dr., provodilo se antihrvatsko podvajanje. Dozvoljavala se ak kakva-takva skrb za Hrvate u inozemstvu, njihove veze s rodnim krajem, ali je suradnja Hrvata u BiH s Hrvatskom sustavno guena, ometana, proskribirana. U pojedinim razdobljima ni s hrvatske strane nije zvanina vlast pokazivala razumijevanje ni dobru volju za pomaganje, solidarnost. Na alost, i danas u Hrvatskoj postoji svijest, na sreu malobrojna, koja bi Hrvate BiH jednostavno prepustila, ostavila, odrekla ih se, kao Juda...
30
Izbor tekstova
2.3. Trajna elja za to vrim vezama

U svim je razdobljima nae povijesti, usprkos svemu, i na jednoj i na dragoj strani bila dovoljno snana elja za to vrim i plodnijim vezama. Hrvati su jednostavno eljeli da ih spaja: kultura kao i vjera koju ispovijedaju, jezik kojim govore, civilizacija kojoj pripadaju. U svim opasnostima, nevoljama i nesreama, ba kao i danas, Hrvatska je puanstvu u BiH bila sigurno pribjeite, topao zaklon i zatita. Ovo bi se moglo potkrijepiti mnotvom primjera iz povijesti. Glasoviti fratar Didak Bunti tijekom Prvog svjetskog rata alje izgladnjelu hercegovaku djecu u Hrvatsku. Od 1853. do 1876. bosanski se franjevci izobraavaju u akovu, ba kao to im je danas ukazano gostoprimstvo u Samoboru, Bakoj Vodi, a dijacezanskim sveenicima u Bolu. Pa zar Hrvatska i tijekom ovog rata 91. 94. ne prua nesebinu pomo Bosni i Hercegovini?! Jo prije 135 godina (1860.) znameniti fra Grgo Marti uz lijes legendarnog biskupa fra Ma rijana unjia tuguje: Teko domu bez ljubavi bratske/ Ko i Bosni bez zemlje Hrvatske. Ove su rijei danas aktualnije nego u ono doba! Ali bilo je uvijek probitano, kao i danas, pisati to runije o Hrvatskoj i Hrvatima. To su protektori, sponzori dobro nagraivali. U BiH danas ima duno snika Hrvata koji se umiljavaju, dodvoravaju, slue drugom, ponaaju se honeckerovski; s nepovjerenjem gledaju, doivljavaju suradnju i vezanost s Hrvatskom. tovie, otvoreno se ili prikriveno opiru posve naravnim tenjama ljudi. Nee da prihvate istinu. Bez Hrvatske, Herceg-Bosne, HVO dogodila bi se Hrvatima u BiH Baka, Srijem, Subotica, Boka... U Subotici je na primjer jo prije 200 godina bilo 15 tisua Hrvata, tri tisue Maara i 1,5 tisua ostalih. A to je danas? Pojedini odgovorni Hrvati nikako da prihvate povijesnu realnost: potrebu kohezije hrvatskog naroda, sudbinsku povezanost svih njegovih dijelova kao jedinu alternativu opstojnosti na prostorima BiH. To je u ovom prijelomnom trenutku jedini izbor da se ouva sloboda, pravo na razvitak,
31
Izbor tekstova
jednakopravan ivot u zajednici s drugim narodima na ovim prostorima. Spoznali smo jamano cijenu i posljedice politike hegemonizma, centralizma, ponaanje tzv. osloboditelja, sve bratske zagrljaje, skrbnitvo drugih. Hrvati u BiH - mnogo pamte. Budunosti se boje oni koji su statini, otporni na promjene, na preobrazbu i odnose meu narodima vide u starim kategorijama i obrascima. Umjesto gradnje svijesti o razliitostima i njihovom potivanju, staroj svijesti smeta artikuliranje interesa pojedinog naroda. Hrvati su dokazali da ih razliitost, drukije ne ometa. Uvijek su, zapravo, bili odani svojoj postojbini. Iskreno je vole, a tijekom povijesti drugi su je osvajali i vladali njome. Ovdje je jedna od glavnih lekcija: Drang nach Osten, a u zbilji se ostvarivao i ostvaruje: Drang nach West. I danas je Bosna puna dotepenaca! Hrvati su antejski vezani za ovo tlo, ali kao da ih netko podie i istjeruje iz ove njihove zemlje. Odvie je dugo lastavica bila simbol Hrvata pa je vrijeme da to konano bude sidro (u Neumu smo valjda i stoga?!). Ovo prijelomno povijesno vrijeme, preveliki teret i odgovornost nadilazi snage i sviju zajedno, a kamoli ponaosob, razjedinjenih, antagoniziranih. Stoga znanost, intelektualne sile, treba da pomognu u ovom trenutku povijesti jer naa nemo bit e tua mo, oteavat emo pregovaraku poziciju hrvatskim legalnim predstavnicima Herceg-Bosne. Nae razliitosti same po sebi ne smiju biti povod za sukobe, razjedinjavanje, opstruiranje. Apsolutno jedinstvo, naravno, ne treba, ali odluke koje se danas donose tiu se i narataja koji dolaze, njihove budunost. U svakodnevnom djelovanju stoga treba vie ohrabrivati i promicati sastavni veznik i - i koji vezuje Hrvate ma gdje bili, u jedinstven kulturni prostor, a ili - ili s onima koji postupaju protiv interesa i volje hrvatskog naroda, koji vlastiti probitak vide u njegovoj zavaenosti i podijeljenosti na temeljnim dugoronim pitanjima.
32
Izbor tekstova
2.4. Ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti u kolstvu

I bez precjenjivanja uloge kole, nastavni sadraji presudno djeluju i na stvaranje kulturnog identiteta, slike o svom i drugim narodima, te poznavanje materinskog jezika, nacionalne povijesti, knjievnosti,
umjetnosti, izgraivanju svijesti i samosvijesti. Mogue su meutim i brojne zlouporabe sadraja, ideja, pojmova, te manipuliranje nastanim sadrajima, indoktriniranje djece i mladei, podeavanje znanosti prema politikim i ideolokim potrebama. kolstvo i kultura su zapravo iznimno osjetljive, odgovorne oblasti. Lako se ispolitiziraju, postanu predmetom politike i njene manipulacije. To je podruje, reklo bi se, poput barometra: u kojem se jasno oitava i manifestira politiko, i ukupno stanje odnosa u pojedinoj zajednici. U ovoj se oblasti esto dogaaju konflikti, ekscesi, nesporazumi. Meusobna se sporenja ne javljaju, meutim, samo zato to se ivi, na primjer, u vienacionalnoj, viekonfesionalnoj zajednici, nego, prije svega zato to nije prikladno rijeeno nacionalno pitanje. Svaki narod ima svoj nacionalni interes, svoje opravdane zahtjeve i potrebe u ovoj oblasti. U svijetu je vie drava s federalnim ustrojem i na razliite su naine rijeena pitanja odgoja i izobrazbe. Ono to je in prima linea (u prvom redu) jest povijesni realitet po kojem svaki narod ima pravo da na temelju vlastite odgovornosti ureuje svoj kolski sustav, imajui u vidu naravno i ono zajedniko o emu se postie dogovor. Razlike su meu narodima posve naravne. Svijet zapravo ivi s razlikama, od toga ne prijeti opasnost nego od jednoumlja, od svakog totalitarizma. Stoga razlike, razliitost, drugost, treba razumijevati kao jednakopravnost, a ne suprotstavljanje, nepojmljivu oprenost. U federal nim i konfederalnim zajednicama razlike u kolskom sustavu mogu stvarati odreene potekoe, ali bi nesporazuma bilo znatno vie ako bi se sve uni ficiralo, centraliziralo. Uostalom, spoznali smo, sa svim posljedicama, to znai visok stupanj jedinstva i zajednitva u odgoju i izobrazbi. I da nema divergentnih
33
Izbor tekstova
stavova oko mnogih srnih pitanja u povijesti, knjievnosti, jeziku i drugim podrujima, unificiranost bi kolskog sustava bila danas neodriva. U modemom svijetu, naime, i kole imaju pravo na izradbu dijela programa, a tu je fakultativna, izborna, dodatna, dopunska nastava, vankolske aktivnosti, rad s talentiranom, s hendikepiranom djecom i slino. Ni u nacionalno homogenim federacijama uglavnom se ne propisuje unificiran program. Konano, treba upoznati iskustvo Austrije, Njemake, Belgije, vicarske, da se ne ide dalje, pa e mnoga pitanja biti jasnija. e sto se posve neutemeljeno prave ispadi, ili se preuveliavaju problemi po vodom nastojanja i zahtjeva za izbor vlastitog kolskog sustava. Neka vie pute va izobrazbe, neka konkurencije kakvoe. U Europi egzistira arenilo kolskih sustava, a u samoj vicarskoj desetak. Alternativni putovi izobra zbe su posve prirodni i prijeko potrebni, a trite e se ve opredijeliti.
2.5. Hrvati hoe izobrazbu na svome jeziku

Prema tome, rjeenje ne moe biti u programskoj ili udbenikoj unifikaciji, svoenju svega na jedinstven tip, propis, normu, zakon. Nije spas, dakle, u centraliziranju ove oblasti, gdje dravna birokracija sve propisuje i ureuje. Neodriva je teza po kojoj svi problemi proizilaze iz razlika. U Europi narodne manjine pa i imigranti imaju nastavu na materinskom jeziku, ue svoju povijest, knjievnost, jezik, kulturu. U izradbi su nastavnog programa i udbenika nestrpljivost, brzopletost, loi saveznici, te vode u improviziran je, voluntarizam, postupanje po aktualnoj politikoj volji, a ne prema stvarnim okolnostima, povijesnoj zbilji, drutvenom kontekstu, potrebama i naelu ravnopravnosti. Podsjeamo da su svojedobno zajednika programska jezgra za zajednike osnove sustava odgoja i obrazovanja republika i pokrajina raena tri godine, u radu je sudjelovalo preko 200 strunjaka, pa opet potekoe i neprihvaanje, s pravom, jer polazite nije bilo ispravno...
34
Izbor tekstova
Srno je pitanje stoga na kakvim e se sadrajima mlade odgajati i izobraavati, pa se ne moe dopustiti da se na prevladanoj svijesti, na ranijim metodolokim matricama, ureuju odnosi u ovoj oblasti. U ovoj su sferi zapravo bile brojne proklamacije, rezolucije, kojima se pozivalo na ravnopravnost jezika, kulture, knjievnosti, povijesti, ali hrvatska je leksika po pravilu bila in parenthezis, reducirao se povijesni nacionalni vidokrug ili se prezentirao u iskrivljenoj slici. U toj jednakopravnosti jednima se davala prednost, prenaglaavala se njihova tradicija, povijest, kulturna batina, a onih drugih se zapostavljala, pa i omalovaavala. Hrvati hoe izobrazbu na svom - hrvatskom jeziku. Ne mogu dozvoliti, najmanje u svojoj dravi, da im netko drugi pie povijest, knjievnost, gramatiku, i sve ono to ini njihov identitet, njihovu kulturnu i ukupnu batinu. Predugo se preko nastavnih sadraja stvarao osjeaj inferiornosti, ak i krivnje, brisalo se hrvatsko bie u svim segmentima. Umjesto afirmiranja stvarnih, povijesnih i kulturnih dogaaja tendeciozno su i sustavno naturani tui mitovi, izmiljeni junaci, minorne pojave iz povijesti i kulture onih drugih. Veliko se i znaajno dogaalo drugdje, drugi su tijekom povijesti imali osloboditeljsku povijest, izbaviteljsku misiju, rtvovali se i skrbili za sve, glorificiralo se ono to je Hrvatima donosilo nepravdu, patnju, ovisnost. Kroz oficijelni kolski sustav potiskivan je hrvatski identitet, ispirana svijest. Hrvati imaju posve negativno iskustvo s dosadanjim centraliziranim sustavima, pa ni u kom sluaju (nipoto) ne bi mogli prihvatiti pasivni poloaj u ovoj oblasti. U koncipiranju odgoja i izobrazbe postoje razliiti interesi. To ne treba kriti. Razliite stavove ne treba misliti s negativnim konotacijama, nego su oni prednost kao razliiti koncepti izobrazbe.
35
Izbor tekstova
2.6. Prinos jaanju Federacije

Daleko je i od primisli da se nastavnim sadrajima potie netrpeljivost meu narodima, njihovo suprotstavljanje, stvaranje mrnje. tovie, tijekom kolovanja treba upoznati prave vrijednosti i onih drugih. Nacionalna kultura treba da se potvruje na naelima koja nisu protiv dragog. Budui da je izradba udbenika teak i sloen posao, osim rada strunjaka iziskuje i znatna financijska sredstva, bilo bi dobro da u ovoj oblasti proradi i Federacija BiH i Konfederacija BiH s Republikom Hrvatskom, da se, naime, koriste jedinstveni udbenici za pojedina zanimanja, pojedine nastavne predmete i podruja. Naravno, ne i oni nacionalne grupe predmeta. Pojedine komponente kolskog sustava takoer mogu biti predmet suradnje. Ako bi federalno ministarstvo, na primjer, davalo samo smjernice, pratilo glavne tendencije i iskustva u Europi i svijetu, te ostvarilo program meunarodne suradnje u ovoj djelatnosti, to bi bilo ve i odvie obveza i zajednikih zadataka. Tko danas zapravo skrbi o provedbi sporazuma o meunarodnoj znanstvenoj, prosvjetno-kulturnoj i tehnikoj suradnji; kako se provode brojne konvencije iz ovog djelokruga, kako se ostvaraje program kolovanja i usavravanja kadrova, suradnja sveuilita i fakulteta, sudjelovanje u zajednikim projektima, stipendiranje, lektorski poslovi na katedrama za slavistiku odnosno hrvatski jezik. Ili, kako se ostvaraje suradnja s UNESCOom, najznaajnijom meunarodnom organizacijom za obrazovanje, znanost i kultura, koja okuplja preko 170 zemalja. Konano, tu je i OECD, MOR, UNICEF, Europski savjet, te meunarodni centri i instituti koji se bave ovom problematikom (Pariz, Hamburg) kao i drugi regionalni savjeti i strune asocijacije. Stoga je prijeko potrebno da se u ovoj oblasti to prije dogovori to je mjerodavnost zajednikog ministarstva - ako e djelovati - a to je to posebno, to pripada svakom nacionalnom individualitetu. U svijetu se ine brojna savjetodavna
36
Izbor tekstova
tijela, komisije. U ovoj oblasti najmanje su potrebne mune, iscrpljujue sjednice, uvjeravanja. Razlike treba prihvatiti, potovati, uiti se i ivjeti s njima, na naelima uzajamnog razumijevanja.
Umjesto zakljuka
Danas je prihvaeno stajalite po kojemu je budunost pojedinih naroda, zajednica izravno ovisna o kakvoi izobrazbe, odgoja. Tko naime bude imao bolji kolski sustav, efikasniju izobrazbu, bre e i napredovati, razvijati se. Stoga kvantitet, masovnost mora prerasti u kvalitet. Preobraaj kolstva je zapravo planetarno pitanje jer gotovo da i nema zemlje koja kritiki ne propituje postojee stanje, ne vri stanovito poboljanje. Budui da je razvitak kolstva jedan od primarnih drutvenih zadataka, prijeko je potrebno imati to konkretniju strategiju razvoja na svim razinama - od predkolskih ustanova do sveuilita. Na podrujima koja nisu u sastavu Herceg-Bosne postojee je stanje za Hrvate posve neprikladno, jer nemaju nikakav utjecaj. A razdoblje - kad su nam drugi krojili programske sadraje, pisali udbenike, skrbili o naem nacionalnom i kulturnom identitetu, mora biti trajno iza nas. Dalje, privatne kole moraju imati ravnopravan tretman s drugim kolama. Mora se podsjetiti i priznati da su ovakve katoliko-hrvatske kole bile nadaleko uvene. Takoer treba sagledati to znai (treba li uope?) zajedniko ministarstvo u ovoj tako vanoj sferi. Takoer, treba izraditi i program razvoja kulturnih ustanova, institucija. Na kraju, predloio bih da ovakvi susreti hrvatskih znanstvenika budu redovit oblik djelovanja.
37
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 3. FRANJEVCI U PEDAGOGIJI I U NARODU 4
Pedagoki rad, u uem i irem smislu, bijae i jeste jedna od osnovnih i trajnih djelatnosti bosanskih franjevaca. Bilo bi stoga pretenciozno da se u ovom prilogu izloi i razmatra sve bogatstvo s tog podruja. Moe se, naime, govoriti o njihovoj aktivnosti na otvaranju vjerskih i svjetovnih kola, upnih i samostanskih, osiguranju nastavnih sredstava, podizanju kolskih zgrada, na opismenjavanju naroda, zatim organiziranju razuenog kulturno-prosvjetnog rada, pokretanju i izdavanju listova i asopisa. Zacijelo, postoji neprekinut kontinuitet pedagoke djelatnosti franjevaca u svim historijskim periodima. Utjecaji pojedinih pedagokih pravaca i pedagogijske znanosti u cjelini, nalaze svoj trag u njihovom radu, ali se, dakako, ne smije ispustiti iz vida i ono to su franjevci domaoj pedagokoj nauci i praksi dali, kako na planu organizacije kolstva, izrade nastavnih planova i programa, strukturiranja nastave i primjene svojih metoda i oblika rada. To se, takoer, odnosi i na izvankolski rad, rad s darovitim uenicima, na metodiku uenja i pripremanje nastavnika, na izgradnju odnosa nastavnika i uenika, ispitivanje i ocjenjivanje, te na druge oblasti pedagogijskog i duhovnog rada ovog Reda. Monografskog ili sintetikog rada o ovim pitanjima jo nema, pa bi svaki segment trebalo jo bolje istraiti, prezentirati i obasjati novom svjetlou. Ovaj prilog eli biti samo jedan compendij ili jedan sintetiki osvrt na ovu relevantnu i neprekidnu djelatnost franjevaca. Na ovim se prostorima, permanentno, u mnogoemu oskudijevalo, vodio se tegoban i nesiguran
4
U povodu 700 godina Franjevaca u BiH, Most, Mostar, 1991. godina.
38
Izbor tekstova
ivot. Franjevci su doslovno dijelili sudbinu naroda, ivei s njim u oskudici i nesigurnosti. Ali kao da se nije postilo na kulturno - prosvjetnom, duhovnom polju, naroito u pojedinim periodima. U prostore ovjekove duhovnosti neprekidno su unosili svjei zrak, okrepljujue strujanje za duu i tijelo. Taj rad kao da nita nije moglo zaustaviti. Kroz maglu povijesti provlae se i svijetle brojni tragovi o njihovom neumornom radu. Brojni neimari su gujim perom u ruci i uz svijetlo lojanice ispisali brojna djela trajne vrijednosti. Bosanski franjevci se nisu povlaili u sebe, u neke izolirane duhovne sfere, nisu se udaljavali od ljudi, i ivjeli pro domo sua. ivot nisu provodili intra muros, meu zidovima, u elijama, nego s narodom i njegovim potrebama. Oni su bili i ostali marljivi djelatnici, vodili aktivan ivot, pomaui ljudima. Deviza im bijae: Ne samo sebi ivjeti nego drugim koristiti (asni fra Mijo Guji). Pa zar i jedan od pr vih ljekara franjevaca, estiti fra Mijo Sui, nije, iako bolestan, pjeaio pet sati (Livno - ujica) da bi pruio pomo jednoj muslimanki i potom zadobio teku prehladu, to prouzroi smrt...! U nekim je krajevima brljan simbol vjernosti i odanosti (Francuska, npr.). Mnogi su fratri upravo poput brljana srasli s bosanskim tlom, svo jim narodom, s ljudima. Bez preuveliavanja i apologije pojedinci su pravi velikani duha, kulture, zasluni na polju narodnog prosvjeivanja, kolstva i stvaralatva uope. Naravno, ovi atributi se odnose na one koji su se iznjedrili iz naroda i poslije zavrenih kola se njemu vratili i nesebinomu pomagali. Oni nisu bili, imievski reeno, neujni prolaznici na ovome svijetu. Na tom humanom zadatku pojedinci su stekli trajne zasluge, ostavili neizbrisive tragove, dali veliki prinos povijesti kolstva, pedagogi je, kulture uope. To to kole, ulice, trgovi i druga mjesta ne nose njihova imena nije njihova krivnja, a i to e se uskoro, sigurno, ispraviti. Teko, takoer, pada fakat da su njihova toliko znaajna djela i golem kulturni prinos batini Bosne i Hercegovine, to je trajnije od bronanih poprsja, jo
39
Izbor tekstova
uvijek ostala nepoznata njihovom narodu kao i stvarnosti ove republike i Jugoslavije. Svoju kulturnu i pedagoku misao bosanski su franjevci ostvarivali u jednoj multikulturnoj, multikonfesionalnoj, multinacionalnoj sredini. Navedene kategorije su danas veoma prisutne i u Europi i modernoj pedagogiji. Meutim, ovdje je uvijek koegzistiralo vie adeta, kultura, vjera, jezika i utjecaja. Stvaralo se i tkalo navie razboja. Sve je proeto i isprepleteno. Takav suivot nije bio prepreka stvaranju posebnosti, realiziranju specifinosti. To je bio ak stanoviti poticaj i inspiracija stalnom strujanju interakcije, u kojoj se primanjem i davanjem ova sredina viestruko duhovno obogaivala. Na ovom zajednikom prostoru dijeljeno je i dobro i zlo, nepogode, ratovi, zavojevai. Teke uvjete ivljenja dijelili su svi. Pedagoka historiografija moe se izuavati i promatrati u svojim pojedinim periodima. Uobiajena je periodizacija na (I) vrijeme od do laska franjevaca do pada Bosne, (II) na vrijeme Turske, (III), zatim na period Austrougarske (IV) stare Jugoslavije, i (V) period poslije Drugog svjetskog rata do danas. Naravno, i unutar ovih razdoblja moe se izvriti podjela na pojedina ua razdoblja. Pedagoki rad franjevaca mogao bi se razdijeliti na: (I) razdoblje do fra Matije Divkovia, (II) od Divkovia do reformatora fra Stjepana Marijanovia, (III) od Marijanovia do zasnivanja moderne teologije, i, napokon (IV) od otvaranja Teolokog fakulteta do danas. Kao i sve druge i ova periodizacija ima svoja stanovita ogranienja, budui da, prije svega, ni u jednoj sferi duhovnosti nema skroz strogih i zaokruenih meaa i budui se, najee, jedna etapa ulijeva u drugu. Nadalje, ni dinamika povijesnog dogaanja i ivota ne trpi mehanike ograde. Unutar svakog naznaenog perioda mogli bi se opservirati pojedini ui periodi ili, pak, znaajni dogaaji. Zar npr. nije znaajan datum 1593. godina kad su franjevci dobili dozvolu od turskih vlasti da mogu poduavati pismenosti u
40
Izbor tekstova
privatnim kuama. Ili, Jukieva predstavka - zahtjev sultanu Abdul Madidu u 28 toaka iz 1850. Zatim, Poetak slovstva - prvo izdanje 1815. u Splitu - biskupa Avgustina Miletia, tzv. Biskupovaa i poetak analfabetskih teajeva. Knjiga fra Stjepana Markovca Margitia Izpovied Karstijanska, tzv. Stipanua ili Stjepanua - bila je vrlo popularna u narodu. U Budimu izda fra Stjepan Marijanovi 1836. Bukvar iliti poetak slovstva illiristikog i latinskog jezika za uionice derxave bosanske. Ovo je bila prva kolska knjiga do tada, a da nije bila i molitvenik (Divkovi, Mileti, Margiti). Ali, zaboravlja se da je Divkoviev Nauk karstianski iz 1611. bila i prva narodna itanka. Fra Ivan Frano Juki je 1847. izdao Poetak pismenstva i napomena nauka kerstanskoga na slubu pukih uionica u Bosni. Jedan od kamena meaa je, svakako, Marijanoviev kolski sustav i pedagoka pravila to ih je definitorij Bosne Srebrne 1826. odobrio. U Kraljevoj Sutjesci su 1868. bosanski franjevci pod predsjedanjem
apostolskog vikara fra Pakala Vujiia usvojili Zakon za osnovne kole, to je bio snaan poticaj razvoju i modernijem organiziranju kolstva. Prije toga u Kreevu na kapitulu, svibnja 1854., usvojene su Ope ustanove osnovnih kola u 11 toaka (Grga Marti, Marijan unji, Martin Nedi i drugi), odnosno puno znaajnih kolskih odredaba. Naravno, u historiji pedagoke misli i prakse znaajni su datumi i prvi izvjetaji osnovnih kola. Stanoviti znaaj ima i kolski zakon iz 1869., osnivanje vilajetske tiskare u Sarajevu 1866., a posebno one u Mostaru, fra i don Frane Milievia iz 1872. godine. Dakako, i 1883. godina, kada su likvidirane franjevake puke kole pripada datumu ove historije. Za razvoj je kolstva veoma vaan i datum otvaranja pojedinih kola. Naalost, tu jo ima neslaganja, naroito oko godine otvaranja onih prvih, npr. u Livnu i Tolisi. Dakako, moglo bi se navesti jo znaajnih dogaaja i datuma iz povijesti kolstva i pedagogije. Pedagoki, odnosno kulturno - prosvjetni rad franjevaca, reeno je,
41
Izbor tekstova
ima svoj kontinuitet. On je konstanta. Toga se naela dri moja metoda u promatranju franjevakog pedagokog rada u ovom prilogu. U nastavku ovoga teksta zato u jo poneto o tome rei. Bit e, ustvari, rijei samo o nekim pitanjima njihove pedagoke aktivnosti. Franjevci su osnivali samostanske - interne i eksterne - i upne kole, to bijahu i glavna sredita prosvjete i kulture. U tim kolama je izobraavan podmladak, ali i djeca koja se nisu pripremala za sveeniki poziv. Oni su preuzimali moder na evropska iskustva u sferi pedagokog i kulturno - prosvjetnog rada. Franjevaka ljubav i predanost svladavali su svekoliku oskudicu. kole, naravno, nisu imale dananju organizaciju, sadraje, metode i oblike rada. Samostanske su kole imale svoje specifinosti i karakteristike. Nastavnici su bili, u pravilu, sveenici, i to oni koji su imali smisla i koji su bili kvalificirani za pedagoki rad. Nastavnik - sveenik je imao rukovodeu ulogu u nastavnom procesu i u odgojno - obrazovnom radu u boljem znaenju toga pojma. Vodilo se rauna o mogunostima, sklonostima i potrebama uenika. Nastavnik je bio, u stvari, voditelj i pomaga ueniku. Uenici, nikako, nisu bili samo objekt u nastavi. Uenika kreacija i subjektivitet u tome procesu nije potiskivana nego poticana. Latinski je jezik bio osnova. Vei dio nastave predavanje na latinskom pa ve tada prodire bilingvitet. Vladao je kult uenja i stjecanja znanja. Teilo se ak enciklopedizmu. Nerijetko se za ove kole kae da se u njima uilo napamet, memoriralo, da se forsiralo mehaniko uenje i da je prevladavao formalizam i historicizam. Zacijelo je toga svega u jednoj mjeri bilo. Ne moe se, meutim, zanijekati injenica da se u ovim kolama njegovala i kritinost, poticana divergentnost u miljenju. A da se i ne govori o snanom razvoju logikog miljenja i smisla za filozofiju. Repetitio est mater studiorum - bijae jedan od osnovnih principa uenja bez kojeg je nezamisliva i moderna pedagogija. Naelo errando discimus nije znailo ono to znai za zastupnike metode uenja putem pokuaja i pogreaka.
42
Izbor tekstova
Zar disputacije nisu bile borba rijeima i argumentima. Drugaije miljenje se, ustvari, poticalo i putem dijaloga u kojem su argumenti bili mjera istine, znanja. Ove kole posebno su uvene po tome to su nauavale vjetini govornitva i to na zasadama Antike. Emulacija - natjecateljska vjetina - je bila prisutna. Ali to nije bilo, kako se hoe rei, poniavanje drugog, nezdravo natjecanje, nego, jednostavno, slobodna utakmica i zalaganje za to bolji uspjeh. Konano, franjevake kole forsiraju kvalitet, a ne osrednjost, to je na crti modernih shvaanja u teoriji uenja. Talentirani su uenici, ustvari, morali imati svijest o prostoru i svoj izraz. U koli je njegovana katehetika metoda, i to se kod nas esto razumijeva s negativnim konotacijama. Meutim, zar se i danas u nastavi i previe doslovno ne reproduciraju i deklamiraju: pravila, zakoni, formule, definicije i sl., koja se, esto, uope ne razumiju. U katehetikoj metodi, meutim, uenik je morao poznavati meritum stvari i onda adek vatno i s razumijevanjem odgovarati. Stoga se ne bismo mogli sloiti s miljenjima po kojima je ova metoda mehanikog i dogmatskog karaktera. U koli je vladala hijerarhija. Nastavnici - odgajatelji su morali dobro poznavati razvojnu psihologiju. Disciplina je bila stroga. Traila se svjesna poslunost i odgovornost uenika u izvravanju obveza u koli i izvan kole. U koli nije vladao ni ekstremni individualizam niti pak uniformni, strogi kolektivizam. Vodila se, naime, briga o individualnim
sposobnostima, sklonostima i ritmu napredovanja. Slabiji su uenici instrukcijama pomagani a oni bolji dodatno angairani i poticani na ire prouavanje. Samostanske su kole bile sa mnogim karakteristikama onih septem artes liberales. Posebno su njegovane discipline iz trivijuma: gramatika, retorika i dijalektika. iva rije, pored udbenika, prirunika i knjiga, bijae glavno sredstvo u nastavi. Jezinoj je nastavi poklanjana naroita panja. U ovim se kolama, prema vani i unutra, sistematski gradio i stvarao dignitet kole. Glavni zadatak uenika bijae uenje. Znanje je
43
Izbor tekstova
provjeravano i na posebnim ispitima. Pojedini su uenici dobivali priznanja i nagrade. Uenici su se u ovim kolama osposobljavali za introspekciju, za samopromatranje, razmiljanje o svojim djelima, propitivanje svoje savjesti. Nastava je, naravno, bila proeta vjerskim duhom, ali odgojni ciljevi nisu bili samo religiozni nego i ivotni, okrenuti ovozemaljskim pitanjima i obvezama ovjeka. Moralni je odgoj bio najvanija komponenta odgoja linosti. U moralnom je odgoju pored uvjeravanja, navikavanja,
samonadzora istaknuto mjesto imao primjer nastavnika - odgajatelja. Treba istai da se na ovim prostorima odgajalo i za zajedniko ivljenje, za toleranciju i uvaavanje drugih vjera i naroda. Sklad misli, rijei i djela bijae osnovni postulat. irilo se humanistiko gledanje na svijet i u uenicima razvijalo naelo pulchrum, verum et bonum (lijepo, istinito i dobro) kao uzvieni moralni ciljevi. Grijei se kad se kae da se u ovim kolama nije poklanjala panja tjelesnom i estetskom odgoju, na primjer. To nije, dodue, bio program, septem artes probitatis, ali su uenici ovih kola uz radni odgoj poklanjali panju i komponentama tjelesnog odgoja. Razvijao se, gotovo, sveti odnos prema radu, marljivosti i ustrajnosti, samodisciplini. U kolama se razvijalo domoljublje, pozitivan odnos spram tekovina ranijih generacija, ljubav i odanost narodu i ljudima uope. Djelujui na vjetrometini izmeu dva velika i zavaena carstva - Turskoga i Austrougarskoga - a ni Mletaka Republika nije bila daleko, kao ni drugi osvajai - franjevci su sa dosta uspjeha odolijevali brojnim nedaama i posljedicama tursko - austrijskog ratovanja. Oni, kao da su se uvijek nalazili izmeu ekia i nakovnja. Usprkos svemu ouvali su narod od asimiliranja, gubljenja identiteta, naroito jezinog, nacionalnog i kulturnog. Na ovim su se prostorima osjeale refleksije modernih pravaca i kola onog vremena iz drugih dijelova svijeta. Sva ta kulturna strujanja nisu nas mimoilazila nego
44
Izbor tekstova
zapljuskivala s odjekom. Nije se bilo gluho na utjecaje Latinista, Humanista i Renesanse, Racionalizma, Romantizma, Prosvjetiteljstva, Reformacije i Protureformacije, Secesionizma i drugih pravaca. Moderni pedagoki tokovi su se poznavali kao i djela istaknutih pedagoga onog vremena (Frebel, Felbiger, Ratke, Vives, Pestalozzi, Komensky, Erazmo, Herbart i mnogi drugi mlai i stariji). Uostalom, franjevci su kolovani, uglavnom, u poznatim humanistikim sreditima, na uglednim fakultetima i
sveuilitima. S pojedinim samostanima u Dalmaciji, ali, i Slavoniji, Hrvatskoj, uope, ostvarivali su neposrednu suradnju i ispomaganje, a strujali su utjecaji i iz Dubrovnika o emu ima dosta primjera. Reforme koje su poduzimane u naprednim evropskim zemljama imale su svoje sljedbenike i na ovom prostoru. Naravno, razvoj kolstva, prosvjete i kulture, uope, zavisi od drutveno - ekonomske razvijenosti jedne sredine. Ovdje je vladala posvemanja ekonomska zaostalost i neprosvijeenost. Franjevci su mnogo energije ulagali u kulturno - prosvjetni rad i na ukupnu preobrazbu, pa i u poljodjelstvu. Opismenjavanje puanstva bijae jedan od prvih zadataka, i to ne samo u vrijeme Prosvjetiteljstva i Ilirskog preporoda, nego permanentno. Oni su nastojali da se u svakodnevni ivot ljudi unesu novine i olakice. Ne moe izdrati kritiku teza da su franjevci odgajali uenike i puk u dubokoj poslunosti, pokornosti, u duhu podanitva i odravanja postojeih drutvenih normi i odnosa. Moglo bi se dokazivati suprotno jer su se neprestano borili protiv tuina, protiv eksploatacije svake vrste, a za socijalnu pravdu, za osloboenje ovjeka. Ako su i bili lojalni, ne znai da su bili adepti, gorljivi propagatori postojeih reima, drutveno ekonomskih odnosa. U slobodarskom duhu odgajali su i uenike. Pa, zar njihova knjievnost nije bila odgojno prosvjetiteljska, moralno - didaktina. I literaturom se budila i razvijala moralna svijest, kulturni i nacionalni identitet. Zar mnogi nisu bili uvijek na strani narodnih interesa, i po cijenu vlastitog stradanja.
45
Izbor tekstova
Njegovali su i razvijali ljudsko u ljudima. Angairani na mnogim podrujima nisu ekali da to neko drugi radi i uradi. Oni su imali veliko povjerenje u mo odgojnog i kulturno - prosvjetnog rada. Po tom shvaanju bili su s pravom na pozicijama pedagokog optimizma, uvjereni u uspjenost odgoja i mijenjanja ovjeka u pozitivnom vidu. U njihovom radu se nalaze korijeni specijalne pedagogije (sirotita u Docu i Sarajevu), ali i obrazovanja odraslih, kao i stvaranje potreba za samoobrazovanje i samoodgoj. Permanentni duhovni razvitak sebe i ostalih ljudi uzimali su za jednu od osnovnih i trajnih vrijednosti. kole bosanskih franjevaca, bez obzira o kojima je rije, imaju veliki znaaj za razvoj pedagoke teorije i prakse na naem prostoru. Sjeme uvijek i nije nailazilo na plodno tlo, ali oni su upornou, ljubavlju i humanizmom postepeno osvajali prostore ljudskog duha, jer tko ne sije i ne nie mu. Stoga ova i druga relevantna pedagoka pitanja treba i dalje znanstveno istraivati, sistematizirati i prezentirati u sintetinim studijama ili posebnim monografijama. I ova je obljetnica poticaj za to.
46
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 4. KOLSTVO U DOBA FRA FILIPA LASTRIA 1700. 1783.5
I.
Lastri pripada plejadi najuenijih, osobito zaslunih franjevaca Bosne Srebrene. Kritiari su zamijetili da je posjedovao zavidnu opu kulturu, naroito smisao za znanstveno-istraivaki rad, pa, i literarni dar. Obnaao je i najvie dunosti u svome Redu - kustos 1735.-1738., provincijal Bosne Srebrene 1741.-1745. Bijae osoba, sveenik, velikog ugleda koji je proizlazio iz njegova znanja, predanosti radu, bogatog iskustva. Jeleni ga u svojem dvotomnom djelu spominje na 34 mjesta, rekavi uz ostalo bio je izvrstan historik, sve je natkrilio. Suradnik je Danijela Farlatija u njegovom velikom i nezaobilaznom djelu Illyricum sacrum, koji je za fra Filipa rekao da je ovjek izvanredno uen i veoma veliki poznavatelj mjesta i starina tamonjeg Kraljevstva i Crkve. Lastrievo djelo Epitome vetustatum provinciae bosniensis - poetak je moderne historiografije u BiH. U svezi s tim dr. fra Andrija Niki pie: On se prvi uspio izdii iznad ljetopisa, memoara, redanja dokumenata i preao na znanstvenu povijest. Pojava ove knjige, 1765., je temeljac kamen nae modene historiografije, ba kao to je 1611. odnosno Nauk karstianski fra Matije Divkovia temeljni kamen nae knjievnosti. Franjevci su gotovo u svim podrujima ivota i rada, treba li podsjeati, prvi prokrili put, udarili temelj. I ovom prigodom stoga treba podsjetiti na A. G. Matoa koji je rekao u svezi s tim: Nema naroda ija bi povijest i sudbina bila tako usko skopana ma s kojom institucijom kao to je prolost hrvatskog naroda kroz vie stoljea s franjevakim redom.
5
Zbornik o fra Filipu Lastriu u povodu 300. obljetnice roenja, Mostar, 2000. godine, str. 143.-150.
47
Izbor tekstova
Povijest bosanskih franjevaca je dakle ponajprije historija Hrvatske. Da ne bijae tako umnih, vidovitih, domoljubnih mueva poput Lastria, Andri bi bio posve u pravu u pismu Tugomiru Alaupoviu 1919: ao mi je kada pomislim da izumire svakim danom naa stara, udna Bosna, a nema nikog da zabiljei i sauva mrku ljepotu nekadanjeg ivota. Ali kakve znamenitosti, kakvi suvremenici, hrastovi, odmah s poetka osamnaestog stoljea: fra Filip Lastri, (1700.-1783.), fra Nikola Lavanin, (1703.-1750.), fra Bono Beni, (1708.-1785.), fra Marijan Bogdanovi, (1720.-1772.), sve snani zamanjaci, poticatelji, inicijatori, zaslunici koji ostaju trajno u sjeanju, dostojni najviih priznanja; Honos reddatur dignis - ast neka se iskazuje dostojnima. Ovim se nikako ne izostavlja, niti preuuje druge znaajne Lastrieve suvremenike kao to su: fra Tomo Babi, (1680.-1750.), fra Marko Dobreti, (1706.-1784.), fra Pavao Dragievi, (1697.-1773.), fra Jeronim Filipovi, (1688.-1765.), fra Filip Grabovac, (1697.-1749.), fra Franjo Graci, (1740.-1799.), fra Grgo Iliji, (1736.-1813.), fra Vice Vici, (1734.-1796.) i drugi. Piui o fra F. Lastriu fra Ignacije Gavran je rekao: Meu bosanskim franjevcima 18. st. bez sumnje se najvie istie fra Filip Lastri, estit uen redovnik i sveenik, razborit poglavar, revan propovjednik i topao duevan pisac. Osim zauzetosti za Boju stvar osobito ga odlikuje ljubav prema Bosni. Ovom prigodom elim neto vie rei o kolstvu tijekom 18. stoljea u Europi, kao i onodobnim prilikama u kolstvu u naim krajevima, a i sam F. Lastri poloio je ispite za profesora filozofije i teologije. Ovo je, daka ko, odvie opirna, kompleksna tema pa u za ovu prigodu in brevi naznaiti tek neke glavne tendencije u ondanjem europskom kolstvu kako bih pokazao u kakvim su nenakolonjenim i oskudnim kulturno-prosvjetnim i ukupnim uvjetima stvarali Lastri i njegovi suvremenici. Osamnaesto stoljee se esto naziva siecle des lumieres, Age de lumiere, Aufklarungszeit, Aufklarrungstatigkeit, tj. prosvjetno doba, prosvjetiteljstvo, ali nerijetko i u
48
Izbor tekstova
mnogim prilikama i pedagoko stoljee. U tom vijeku su naime ivjeli, djelovali i pojedini iznimni, izuzetni stvaratelji koji su obogatili pedago ku teoriju i praksu mnogim spoznajama i time pridonijeli njenom
konstituiranju, znanstvenoj autonomiji. I prije pedagoga osamnaestog stoljea djelovali su i drugi zaslunici za razvitak pedagoke znanosti i kolstva. Podsjetit u samo na poneke iz 18. stoljea: Basedov (1724.-1790.), J. J. Rousseau(1712.-1778.), I. Felbiger (1724.-1788), H. Pestalozzi(1746.-1827.), tu su filantropisti, prije toga braa kranske kole, pijaristi zatim G. Herder (1744.-1803.), I. Kant (1724.-1804.), kao i mnogi drugi ubiljeeni u povijest pedagogije i kolstva, a prije svih J. A. Komensky(1592.-1670.), H. Franke (1663.-1727.), J. Lock(1632.-1704.) i drugi. Istaknuti umovi filozofije, teologije kao i drugih znanosti pokazivali su veliki interes i za pitanja odgoja i obrazovanja, kolstva i prosvjete uope. Poticane su i organizirane rasprave o kolstvu. Vjerovalo se u mo obrazovanja, prosvijeenosti. U svim prigodama isticala se nunost, potreba prosvjeivanja. Zahtjevano je obvezno i besplatno kolstvo za sve, rijeju prosvjeivanje naroda. Razobliavaju se predrasude, praznovjerje, zablude, kritizira se opa kulturno-prosvjetna zaostalost. I sam pojam prosvjeta nastao je u ovom stoljeu kao izraz tenji naprednog graanstva da iroki slojevi na roda dobiju iroko obrazovanje. Razmatrana su mnoga relevantna pedagoka pitanja, u praksi rjeavana, provjerena. Sveuilita u Europi imaju ve viestoljetnu tradiciju. Veoma uspjeno djeluju samostanske i katedralne kole ali i gradske, kao i viteke, vojne i druge. Crkveni redovi redovnika i redovnica intenzivno i organizirano se bave kolstvom. Crkveni sab ori i visoki dostojanstvenici Crkve neprekidno potiu na otvaranje kola, skrbe za prosvjetu, kolstvo. Pojedini sveenici su stekli velike zasluge za razvitak pedagoke teorije i kolske prakse. Treba podsjetiti na veliko djelo na podruju odgoja i obrazovanja Petra Kanizija (1521.-1597.), Karla Borromea (1538.-1584.), te uvenog Fenelona (1651.-1715.) mada su neki ivjeli i stvarali
49
Izbor tekstova
znatno prije 18. stoljea, ali njihovo djelo je ivjelo. Jo ranije utemeljena su i uena drutva i akademije znanosti i umjetnosti. Objavljuju se enciklopedije, enciklopedijska izdanja, sastavljaju rjenici, leksikoni. U Edinburgu je jo 1768. objelodanjena najvea moderna enci klopedija Encyclopedia Britannica, a francuska Enciklopedija poela izlaziti 1751. Osnivaju se muzeji, botaniki vrtovi, laboratoriji. Javljaju se znanstvene publikacije, asopisi, listovi, revije. Objavljuju se i popisi puanstva u 18. stoljeu. Svijet se susree s mnogim pronalascima, izumima, otkriima, postignuima u znanosti, tehnici, tehnologiji. Odvijao se bogat duhovni ivot. Ovo je i razdoblje procvata strunog obrazovanja. Uz lingvistiko i historijski usmjereno obrazovanje, u nastavne programe, u kole ulaze i prirodne znanosti, ekonomija, pravne discipline. Istaknuto je naelo znanje je mo. Nastava na materinskom jeziku sve vie potiskuje latinski jezik sa sveuilita i kola, iako je latinski i nadalje jezik komuni ciranja prije svega u znanosti. Graanstvo koje je jaalo, bivalo brojnije, bogatije, podupiralo je takoer, uz Crkvu, razvitak znanosti, kulture, pose bice kolstvo na svim stupnjevima.
II.
Hrvatska je, odnosno svi hrvatski krajevi, poetkom 18. stoljea odnosno od 1699. osloboena od Turske sjeverno od Save i zapadno od Une. U Hrvatskoj djeluju upne, samostanske, katedralne kole, ali postoje i gradske kole. Biskup Juraj Drakovi utemeljio je humanistiku kolu jo 1578. godine. Dakako tu su i puke kole, gimnazije. Svojim marnim radom na polju kolstva odlikuju se pavlini sa uvenom gimnazijom u Lepoglavi od 1582. godine. Isusovci imaju gimnazije u Zagrebu 1607., Rijeci 1627., Varadinu 1628., Poegi 1709., Krievcima 1675., Osijeku 1766. i Dubrovniku. U Zagrebu je 1669. Isusovaka gimnazija zbog vieg teaja dobila naziv Academia scientiarum, izjednaena sa sveuilitem. Moderno
50
Izbor tekstova
sveuilite sveano je otvoreno 1874. Isusovci su imali dobro razraen kolski sustav u dokumentu Ratio atque institutio studiorum Societatis Jesu iz 1599. godine. Istakli su se diljem Europe svojim zaista uspjenim metodama nastave i odgoja. Franjevci takoer imaju dobro organizirano kolstvo, mada su djelovali u vrlo tekim uvjetima. Uz napore i kunje od dolaska u nae krajeve 1291. djeluju i kao uitelji naroda, osnivaju kole na naelima znamenitog Duns kota (1226.-1308.). Nakon osloboenja Slavonije imali su na tom podruju 14 samostana, a najpoznatiji su oni u Brodu, Vukovaru, Osijeku, Naicama, Velikoj kraj Poege. Kapucini su djelovali u Hrvatskom Primorju i Lici nakon osloboenja tih krajeva od Turaka. Odgojem i obrazovanjem enske djece bavile su se klarise - dole u Zagreb 1646. i urulinke dole iz Ugarske u Varadin 1703. kolstvo je tijekom 18. stoljea doivljavalo svoj uspon. Hrvatska je u Habsburkoj monarhiji, Dalmacija i Istra u Mletakoj Republici, a 1797. ulaze u sastav Austrije. Ovo se razdoblje naziva prosvijeeni apsolutizam. To je vrijeme vladanja Marije Terezije od 1740.-1780. i njezinog sina Josipa II. 1781.-1790. godine, razdoblje takozvanog jozefinizma. U njihovo doba u kolstvu su izvrene znaajne reforme, a reformator i organizator osno vnog i srednjeg kolstva u Austriji i u Pruskoj bio je znameniti reformator I. Felbiger. Za vladanja Marije Terezije donesen je 1777. godine kolski sustav odnosno Ratio educationis, latinski pisana naredba za organizaciju kolstva za Ugarsku i Hrvatsku jer su se njihovi sabori ogradili od Opeg kolskog reda iz 1774. zbog njegovih germanizatorskih tendencija. Opi kolski red, Allgemeine Scholordnung (1774.) i Ratio educationis (1777.) znaajno su pridonijeli otvaranju kola kojima drava preuzima skrb. Marija Terezija je 1770. izdala dekret kojim drava preuzima brigu za kolu jer Die Schule ist und bleibt allzeit ein Politicum - kola jeste i ostaje zauvijek stvar drave. Ove su uredbe imale i svoje pozitivne refleksije na kolstvo u BiH jer su franjevci Bosne Srebrene sve vie uili, studirali u uilitima
51
Izbor tekstova
Monarhije. U Bosni i Hercegovini u Lastrievo doba nema gotovo nita od onoga to je bilo u drugim europskim zemljama i u Hrvatskoj. BiH je na periferiji. Nema znanstvenih, prosvjetnih ustanova. Vlada neprosvijeenost, posvemanja zaostalost. Jedina ognjita prosvjete i kulture su preostali samostani: Fojnica, Kreevo, Kraljeva Sutjeska. Franjevci su komunicirali s Europom, s Hrvatskom, bili upoznati s vanijim zbivanjima, dogaajima. To je razdoblje u povijesti osobito teko za franjevce i njihov puk. Doba Bekog rata (1683.-1699.) i nakon njega katolici u BiH doivljavaju koban slijed dogaaja, brojanu katastrofu, nakon provale Eugena Savojskoga 1697. u Sarajevo, veliki egzodus katolikog svijeta, masovan odlazak iz svoje zemlje. Broj franjevaca spao je jo 1692. na 31 franjevca od kojih su pet laici (J. Jeleni, sv. L str. 228.). BiH je postala granina pok rajina Turskog carstva prema Europi. U ovom 18. stoljeu od provincije majke - Bosne Srebrene izdvajaju se 1735. Dalmatinska provincija Sv. Kaja odnosno Presvetog Otkupitelja te 1757. provincija Sv. Ivana Kapistrana, prekosavsko-hrvatskougarsko podruje. Bosna Srebrena je spala na BiH i tri samostana. I u ovom stoljeu franjevci stvaraju pobono-pounu literaturu, piu kronike, ljetopise, historiografske tekstove. Najpoznatije kronike su Ljetopis Sutjekog samostana fra Bone Benia, Ljetopis Kreevskog samostana fra Marijana Bogdanovia i Ljetopis fra Nikole Lavanina kao i Godinjak fra Jake Baltia iz 19. stoljea. Franjevaki ljetopisi su i stanoviti testis temporum, puni zapisa o nedaama, zulumima Turske vlasti, samovolje, nasilja pojedinaca i grupa. U ovom stoljeu franjevci piu i pjesme, Lovro itovi, Vice Vici, fra Jeronim Filipovi na primjer. Franjevci su se posebice istaknuli kao propovjednici. Stvarali su homiletiku knjievnost, a meu njima je bilo uvenih homileta meu kojima naroito mjesto ima fra F. Lastri. Franjevci i nadalje, neprekidno s marom, skrbe o odgoju i obrazovanju ne samo svojih kandidata nego i o kolstvu puka. U podrujima pastorizacije samostanske kole su i jedine. Fra Franjo Balievi
52
Izbor tekstova
u svome izvjeu to ga je 1591. dostavio Sv. Stolici pie da bosansko kraljevstvo broji 13 samostana, a u samostanima braa dre i kole, te poduavaju itati, pisati i malo slovnice, te kranski nauk u latinskome i slovenskome jeziku... U povijesti kolstva i pedagogije, redovito se u literaturi navodi pismo bosanskoga redodravnika fra Ante Gabeljaka to ga je 1685. upravio protiv zadarskog nadbiskupa. U ovome pismu pie da u Bosni ima vie ena i obana koji znaju itati, pisati, to e se jedva nai u zadarskoj biskupiji. Ovi se navodi uglavnom i ne komentiraju, jer katolik koji je elio nauiti itati i pisati mogao je to nauiti uglavnom u samostanu do sredine 19. stoljea. Pismenih je bilo, a pisme nost se stjecala u samostanima, u upama kao i samoukim opismenjavanjem,
autodidaktiki. Prednost se davala itanju, jer je ono bilo potrebno radi itanja molitvenika i druge nabono didaktike literature. I fra Pavao Posilovi kao i A. Gabeljak, pie da itati i pisati znaju i pastiri. Ovdje se nikako ne moe govoriti o nekom sustavnom i masovnom opismenjavanju, ali je injenica da su ljudi od davnina uili itati i pisati. Mada nisu imali kole, tiskare ni sline uvjete u kojima su radila njihova subraa u drugim dijelovima Europe. Franjevci su tiskali knjige, razvijali ljubav u narodu prema knjizi, bili graditelji pismenosti i kulture. Pojedine knjige kao to su Babua, Razgovor ugodni (Kaiev), Stipanua, Biskupovaa, Nauk
karstianski, bile su veoma popularne u narodu, s njima se ivjelo, putem njih se opismenjavalo. Ove knjige nisu imale 400 izdanja kao Kanizijev Mali katekizam (samo u Njemakoj), ali su i bez toga ostvarivale ulogu savjetnika, uitelja. U prosvjetnom, odgojnom, knjievnom, vjerskom i u cjelovitom duhovnom pogledu ivjeli su i kretali su se u istom svijetu u kojemu i hrvatski narod u cjelovitosti, veli dr. Rafo Bogii za bosanske franjevce. Nakon 1699. Bosna Srebrena je u tri drave - Tursko Carstvo, Austrija i Mletaka Republika. Franjevci su dobro poznavali kulturno-prosvjetne
53
Izbor tekstova
tendencije u svome susjedstvu, u europskim zemljama. kolovani su na prestinim europskim sveuilitima u Italiji, Austriji, Ugarskoj, a na studi je su upuivani oni koji su zaista bili daroviti, marljivi koji su najavljivali svoje mogunosti. Franjevci su naroito cijenili, njegovali ivu rije, govornitvo, propovijed, pa su nastala uspjena, korisna homiletika djela, a i sam fra Filip Lastri bijae darovit i plodan pisac propovijedi i uz to uven propovijednik. Propovijedi su i stanovita kola koja je imala najvie polaznika, sluatelja. Propovjednika literatura zasluuje da se jo vie istrai i predoi. U ovom razdoblju se glede razvitka kolstva na izvjestan nain pripremalo ono to e se ostvariti u kolstvu sredinom 19. stoljea nakon to su se ukupne politike prilike u Turskom carstvu poele odleivati. Franjevci otvaraju narodne kole, uionice u Bosni Srebrenoj sredinom 19. stoljea. O kolovanju sveenikih kandidata ovaj referat nije govorio, jer o tome je veoma pregledno, jezgrovito i cjelovito napisao dr. Serafin Hrka u svojoj studiji Filozofijski manuskripti na latinskom jeziku u Bosni Srebrenoj'' (Mostar, 1998. god.)
Zakljuak
Lastrievo bogato djelo, njegov astan ivot i danas nadahnjuje, ui, povezuje. Pokazao je da se i na samoj periferiji, u ambijentu neimatine, pomanjkanja i osnovnih uvjeta za rad i ivot moe uspjeno stvarati. Njegovo stvaralatvo ne zastarijeva nego je i danas snaan poticaj za prouavanje, predoavanje sebi i drugima nae kulturne batine. Njegovo djelo se doima, doivljava kao meani znak, kamen putokaz, vaan testimonium u krsnom listu. Tu su uvjerljivi, vjerodostojni argumenti o naem imenu, pamenju. Vrstan poznavatelj Lastrieva djela dr. Andrija Zirdum pie da Lastri nema svoje Filipue, ali itekako posredno odgaja i prosvjeuje. Dr. Zirdum nastavlja Lastri je odgojen i orijentiran prema europskoj kulturi, nastavlja rad svojih prethodnika u prenoenju tradicija i
54
Izbor tekstova
dostignua zapadne kulture na nae tlo. Posebno je skrbio da BiH zbog nepovoljnih politikih prilika - u vjerskom, prosvjetnom, kulturnom pogledu ne zaostane suvie za susjednim krajevima s kojim je do nedavno sainjavala jednu crkveno-redovniku pokrajinu. Lastri se mnogo brinuo za napredak kolstva, a i sam je bio profesor, odgajatelj, uitelj novaka. Lastriev primjer, borba za svoju redodravu u Rimu i na drugim mjestima, moe i danas posluiti kao uzor. Snanim, uvjerljivim argumentima, uz osobnu odvanost, hrabrost, isposlovao je svojoj provinciji prava koja je imala, koja joj pripadaju kao redodravi. Danas se za temeljna prava hrvatskog naroda u BiH mora zauzimati znanjem, argumentima i, dakako, hrabrou, odvanou. Fra Filip Lastri doista moe biti nadahnue, njegovo djelo i ivot, primjer dobrih osobina i ispravnih postupaka, pokazuju kako je mona kulturna, duhovna snaga. Fra Jako Balti u Godinjaku napisa za svoga subrata: Uspomena ovog oca kod potomstva vavik e biti u blagosovu. Dila e njegova uspomenu njegovu vavik pripovidati.
55
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 5. PREPORODITELJ KOLSTVA 6
Ime fra Stjepana Marijanovia neizostavno je u svim bibliografijama ne samo Franjevakog reda. U plejadi najdinijih pripadnika asnog Reda ima istaknuto mjesto, kao i u naoj kulturnoj batini uope. Stao je u vrstu Znameniti i zasluni Hrvati 925.-1925. Suvremenici su ga tovali i cijenili. Njegova su subraa - fra Bla Josi i fra Ambroz Mati - njemu u ast, napisali na latinskome jeziku antologijske pjesme. Njegovo ime i djelo ne blijede, evo, ni nakon dva stoljea. Roen je 15. sijenja 1794. u Lipnici, Kraljeva Sutjeska, zemljopisnom i duhovnom podneblju gdje mu i znameniti subrat Bono Beni (1708. -1785.), autor uvenog Ljetopisa sutjekog samostana, to ga je preveo i priredio dr. Ignacije Gavran, a objavljen je 1979. Marijanovi je roen iste godine kad i fra Andrija Kujuni (1794.-1873.), provincijal, jezikoslovac, potpisnik molbe 1853. Visokoj Porti za otvaranje tiskare u Bosni. Stariji je godinu dana od prijatelja fra Ambroza Matia (1795.-1849.), poznatog pisca, latinista, te etiri godine od ve legendarnog fra Marijana unjia (1798.-1869.), biskupa, poliglota... Fra Stjepan Marijanovi je povijesno znaajan, prije svega, po svom neumornom i plodnom djelovanju na preobrazbi onodobnog kolstva. Ubraja se zapravo u red najzaslunijih preporoditelja i promicatelja kolstva u Bosni Srebrenoj. Uz iznimku dr. fra Julujana Jelinia (1877. -1931.), Marijanovievo djelo jo nije na odgovarajui nain istraeno i predoeno... Poto je stekao osnovnu i srednju naobrazbu u samostanu u Kr. Sutjesci, kolovao se sedam godina u Hrvatskoj i Ugarskoj (1810.-1817.). Po zavretku studija vraa se u Bosnu, gdje obnaa dunost upnika u Vareu,
6
Steak, br. 6., 1994. godine.
56
Izbor tekstova
gvardijana samostana u Kr. Sutjesci, kustosa, metra novaka, te provincijala Bosne Srebrene od 1838. do 1842. Svi oni koji su se vie za nimali za njegov ivot i njegovo djelo suglasni su, da je bio uman i radin, odgovoran i sposoban, privren Redu, odan svojoj Redodravi. Fra Stjepan ivi i djeluje u razdoblju kad se tek naziru promjene u Turskom Carstvu u korist razvitka kolstva i uope ropskog poloaja raje. Marijanovi je dobro poznavao onodobne prilike u kolstvu, prije svega u Hrvatskoj, Ugarskoj. Budui da je tamo i studirao, bio je dobro upoznat sa svim mjerama koje su poduzimane u tim zemljama glede razvitka kolstva. Carica je Marija Terezija, nakon nje i njen sin joj Josip II., pridavala veliku pozornost kulturno-prosvjetnom razvitku, posebice promicanju kolstva. Reformu je kola povjerila Ignazu Felbigeru, veoma sposobnom, kompetentnom sveeniku. Nakon to se u Berlinu upoznao s organizacijom kolstva u Njemakoj, Felbiger je 1774. godine napisao Opu kol sku naredbu za normalke, glavne kole i trivijalke u svim carsko-kraljevskim nasljednim zemljama. Svoje je pak metodske i pedagoke poglede razradio u knjizi Methodenbuch. Po ugledu na tu naredbu u Ugarskoj je 1777. godine usvojen Ratio Educationis (Smisao odgoja). Ovim je uredbama - propisima pohaanje kole bilo obvezatno, a nadzornici su se kola starali o njihovoj provedbi. Valja podsjetiti da je u BiH obvezatno osnovno kolovanje regulirano zakonom 1911., ali i tada selektivno. Napomenimo da je sveuilite u Beu otvoreno jo 1365., za Marije Terezije znatno reformirano, smjeteno u novu zgradu, a u BiH je asni fra Ilija Starevi osnovao prvu pravu osnovnu kolu 1823. u Tolisi!... One je godine, kada se fra Stjepan rodio, u Parizu otvorena uvena Politehnika kola - moderna kola za izobrazbu inenjera. uveni reformatori europskog i svjetskog kolstva, na primjer: J. A. Komensky (1592.-1670.), John Locke (1632.-1704.), J. J. Rousseu (1712.-1778.), ve su odavno u vjenosti...
57
Izbor tekstova
Izmeu 1870. i 1890. nepismenost je u zapadnoj Europi gotovo nestala. Fra Stjepan se naao pred sloenim zadatkom. kolovanje - priprema kandidata za sveenike u njegovo doba nije na zavidnoj razini. Studirali su u drugim zemljama, ali su zbog neodgovarajue pripreme zaostajali za studentima drugih zemalja. Zapravo, teko su pratili predavanja i koristili literaturu jer njihovo poznavanje latinskog jezika ne bijae zadovoljavajue. Marijanovi je svestrano sagledao prilike, dijagnosticirao slabosti te predloio terapiju, mjere, za prevladavanje nepovoljnog stanja. Svoje je stavove - mjere, razradio i objelodanio u djelu System literarium pro directione scholarum provinciae Bosnensis. Definitorij je Bosne Srebrene odobrio ovaj sustav 1826., a svojim ga je dekretom ponovo potvrdio 1833. Za povijest je kolstva ovo veoma vaan dokument. To je, zapravo (i sve u svezi s tim), prvi cjeloviti statut, zakon - zbirka pravila i propisa kojima se reguliraju relevantna pitanja organiziranja kolstva. Ovaj je sustav, uz manje korekcije, bio u uporabi sve do 1882. Uz fra Grgine tzv. Ustanove iz 1865., te reforme u Guoj Gori 1868. (i jo neke), to su temeljni propisi za prouavanje onodobnog kolstva u BiH.
5.1. Korjenite reforme

Marijanovi skree pozornost na nedostatak adekvatnih prirunika za uenike i profesore. Upozorava da su kandidati i njihovi uitelji previe angairani na drugim poslovima na tetu uenja. Dotad ni kolska godina nije bila strogo odreena, kao ni nastavni predmeti, sadraji, ispiti. To je, uz druge slabosti, utjecalo, zakljuuje Marijanovi, da kandidati iz bosanskih samostana nisu bili na odgovarajui nain pripremljeni za studiranje na europskim sveuilitima. To je, dakle, potaknulo, ponukalo, dalekovidog Marijanovia da se prihvati kompleksnog i odgovornog zadatka preobraaja kolstva. Osnovni je zapravo cilj: kako unaprijediti izobrazbu djeaka za teoloko-filozofski studij. Franjevako srednje kolstvo jo nije
58
Izbor tekstova
bilo centralizirano. Integracija je ostvarena, provedena 1882. - osnivanjem gimnazije u Kreevu; nakon godinu dana premjetena je u Guu Goru, 1900. prelazi u Visoko, 1992. izmjeta se u Baku Vodu. Podsjeamo da su franjevci jo od srednjeg vijeka odgajali vlastiti podmladak, a navlastito od uspostave Vikarije 1354. Marijanovieve su reforme korjenite, temeljite. Njegovim se sustavom stanje stubkom mijenja nabolje. Ovim je sustavom kolstva godina poinjala poetkom rujna, a zavravala se krajem, odnosno kasnije prvog kolovoza (prema austrijskom zakonu). kolska se godina dijelila na dva semestra: prvi do Poklada, a drugi od iste srijede. Nastava se izvodila prije i poslije podne. Ispiti su odravani krajem svakog semestra, te tri puta tijekom polugodita. Ove su kole trajale pet godina. Uenici se prvog razreda nazivaju normaliste, dragog principaliste, treeg grammatiste, etvrtog syntaxiste i petog rethores. Profesori su bili obvezni davati domae zadatke, a jedanput tjedno i kolske. I jedne su i druge morali pregledati, a uenici, tako ispravljene, prepisivati. Da bi uenici to prije i to bolje nauili latinski, morali su nakon druge godine njime govoriti, a u novicijatu se moglo komunicirati samo na latinskom jeziku. Ove su kole (latinske gimnazije) stanovita kombinacija trivija i kvadrivija. Tijekom se kolovanja uio hrvatski, latinski i jedan ivi jezik, te povijest, artimetika, geometrija, retorika, glazba, kranski nauk. Djeaci su dolazili u samostan u dobi od 12. do 14. godine. Marijanovi je traio da se profesori i uenici oslobaaju drugih dunosti kako bi imali to vie vremena za uenje, za kolske obveze. kola je imala ravnatelja, a o provedbi sustava starali su se i posebni nadzornici. Po pedagokim kriterijima ovo je bio moderan sustav. Nije mnogo zaostajao iza Allgemeine Scholordnung (1774.) i Ratio educationis (1777.). U ovim se kolama mnogo radilo, ali ni uspjesi nisu izostajali. Ota da su kandidati iz Bosne Srebrene dobro pripremani za teoloko-filozofski studij. Marijanovi je veoma struno artikulirao i pedagoka pravila. Jasno
59
Izbor tekstova
je i mjerodavno izloio svoje misli o uiteljima, uenicima, oblicima rada, metodama, motivaciji, uenju, ocjenjivanju, ispitima i drugim bitnim pitanjima odgoja. Svojim je shvaanjima nadilazio vrijeme u kojem je ivio i djelovao. Njegovo naelo (preporuke) da se uitelje, koji unose inovacije (novotarije) u nastavu ne smije prekoravati zbog toga nego ih treba hrabriti, sokoliti - ini se kao da je danas izgovoreno, a ne gotovo prije dva stoljea. Fra Stjepan ukazuje na vanost odgoja o kojemu, kako istie, neposredno ovise sva drutva. Zanimljive su njegove misli o odgojnim sredstvima, o kanjavanju i nagraivanju. Uz pomo Jelenia saznajemo da je, govorei o kanjavanju djece rekao: Dijete neprestanim ibanjem izgubi strah i stid. Bio je zahtjevan prema uiteljima. Dobro je znao koliko je to vana zadaa. Stoga sugerira, preporuuje da za ovu odgovornu dunost treba birati osobe koje su ureene ne samo umnim sposobnostima i dobrim ponaanjem nego i one koje za uiteljstvo imaju dobru volju, osobe koje su vesele, nepristrane, koje ne uspostavljaju boleivu familijarnost, niti pak one koji vrijeaju linost i dostojanstvo uenika. I danas su aktualne njegove misli, odgojna naela, razborito i struno oblikovana. Marijanovi je pisao i prirunike. Njegov Bukvar iliti poetak slovstva, objavljen je u Budima 1836. Pojedini povijesniari kolstva uzimaju za prvu knjigu u Bosni, koja je iskljuivo prava kolska poetnica. Navlastito je zasluan kao pisac la tinske gramatike u dva sveska, ali i drugih djela u kojima se bavi pitanjima odgoja i izobrazbe. U serioznoj raspravi, kritikom osvrtu na latinsku gramatiku (fra Tome Babia 1680.-1750., fra Lovre itovia 1682.-1729., fra Amroza Matia 1795.-1849., Filipa Kunia 1821.-1871.), fra Stjepan Pavi, mjerodavan, smatra Marijanovievu gramatiku jedinom naom cjelovitom gramatikom, jer ona jedina sadri i sintaksu u pravom smislu rijei. Ako se Marijanoviev uinak mjeri zapadnoeuropskim kriterijima, onda njegovo djelo i nije posve originalno, nije na razini pedagokokolskih
60
Izbor tekstova
reformatora ije su ideje imale i vrile presudan utjecaj na razvitak kolstva u mnogim zemljama. Ta su uenja zapravo meai kamenovi u razvitku pedagoke znanosti uope. Ali kad se sagleda povijesni okvir, tuni kontekst, u kojem je djelovao fra Stjepan, onda je on za nae prilike, poput Felbigera i drugih velikih, znaajnih, europskih reformatora u kolstvu i pedagogiji. Fra Stjepan Marijanovi nije preuzimao gotova rjeenja, nego je na osnovi irokog praktinog iskustva i teorijskih spoznaja, te poznavanja prilika u drugim zemljama, izgraivao kolski sustav, pisao prirunike, pridonosio napredovanju kolstva u Bosni Srebrenoj. Razumijevao je odjek vremena, ali, i svojim je umom, vizijama i praktinim djelovanjem utjecao na epohu. Svojom uinkovitou je najneposrednije vrio pripremu za preporod, ne samo u razvitku kolstva, to je nakon njega ostvarila (obavila) djelotvorna plejada povijesno zaslunih fratara Bosne Srebrena. Za fra Stjepana se pak moe rei, da je preporoditelj onodobnog i pretea modernijeg kolstva u BiH. ivio je, stvarao i obnaao odgovorne dunosti u posve nepovoljnom razdoblju. Umro je u svojoj 54. godini, osmog oujka 1848. godine u istinski svojoj (i naoj) Kraljevoj Sutjesci.
61
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 6. PASTORALNI DJELATNIK, ZNANSTVENIK, GRADITELJ... 7
Obljetnice prvog Vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera su znaajni datumi hrvatske prosvjete i kulture, svijesti o nacionalnom i kulturnom identitetu. Sav je svoj ivot, svoje sile i talent, voen snanom ljubavlju, darovao ovjeku, narodu. Njegovo je djelo tradicija za koju se moe uhvatiti, drati, s kojom se moe i treba diiti. Za ivota su ga nazva li apostolom kranske ljubavi, sirotinjskim ocem i majkom, svecem i udotvorcem, Naim Atanazijem, ocem domovine!, najveim
ovjekom u Bosni... Pjevali su mu pjesme i klicali, izgovarali njegovo ime s dubokim potovanjem. tovali ga sveenici, cijenili biskupi. Europa ga je poznavala, divila mu se. Uvaavali su ga i oni koji mu nisu bili naklonjeni. Njegovo je djelo bogata ostavtina, naa povijest, batina. Jedna je od najsvjetlijih pojava na nacionalno-kulturnom obzorju. Svakom se ljudskom djelu, naravno, mogu staviti i prigovori, ono vremenom blijedi, ali Stadler i danas stoji visoko na hrvatskom, katolikom obzorju. Usprkos svemu veliki se ne mogu umanjiti, ne moe im se oduzeti ono to im pripada. Bogati radni vijek, proet moralnim stvaralakim angamanom, uvrstio ga je u red ne samo najzaslunijih predstavnika epohe nego Hrvata uope. Od njegova je imena i djela neodvojiva kulturna i ukupna povijest Sarajeva u kojem je tako predano radio i djelovao punih trideset i sedam godina. Ni prije ni poslije njega nijedan vjerski dostojanstvenik, ali ni dravnik, politiar, vojni zapovjednik, nije tako dugo obnaao visoku dunost u ovom gradu i ostao na nedostignutoj razini. Ovdje je proslavio pedesetu obljetnicu sveenstva (1918.) i dvadeset i pet godina biskupovanja
7
62
Izbor tekstova
(1906.). Napisao je petnaestak knjiga i brojne tekstove, prevodio sa stranih jezika. Istovremeno je filozof, znanstvenik, odgajatelj, javni i pastoralni djelatnik. Njegovo grandiciozno pregalako djelo uvrstilo ga je u red prvih graditelja i preporoditelja u dugoj povijesti ovog grada. Uresio ga je impozantnim tornjevima i kupolama, velebnim zgradama, kolama, zavodima. Ovdje su neizbrisivi tragovi njegova uma i srca, njegovih izvanrednih kvaliteta, sposobnosti i duhovnosti. Ako je olimpijska ideja vodilja: bre, bolje, vie, Stadlerova bijae: najbolje, najvie, najbre, proeto lijepim, istinom, dobrotom, ljubavlju. Njegov pokretaki duh bijae najvie konstruktivne kreacije, a osrednjost se nije mogla uznosit i na razinu obrasca. Sve to je radio i uradio metodoloki je dobro kreirao, svemu je pristupao s krajnjom ozbiljnou i odgovornou. Iako je minulo stoljee od njegove pojave u ovom gradu ni najotrije kritike artikulacije ne nalaze zamjerki njegovim nadahnutim magistralama, snanom dignitetu njegove etike cjelovitosti. Njegovo doba je razdoblje najveeg procvata, a Sarajevo je bilo istinsko kulturno sredite. Stoga se neizbjeno postavlja pitanje: Tko je dr. Josip Stadler to je stekao bezbrojne zasluge za Vrhbosansku nadbiskupiju, za Sarajevo, za BiH, a ovdje nema ni trga ni ulice, spomen kole s njegovim imenom. Ne moe se tako plodno djelo ocrtati jednostavnim nizanjem injenica. Za cjelovitiju je prosudbu njegova ivota i djela potrebno organizirati simpozij kojim bi se tek mogla iskazati sva slojevitost njegova zamanoga djela. Ve je organiziran simpozij o njegovom duhovnom radu. Ovom prigodom naglaavamo njegovu kulturno-prosvjetnu djelatnost, tim prije to je kolstvo u ovoj sredini u njegovo doba dostiglo zavidnu razinu.
6.1. Od sirotita do nadbiskupske stolice

Roen je 24. sijenja u Brodu na Savi kao esto dijete u skromnoj obitelji ure i Anice ro. Blai. Imao je samo deset godina kad mu je
63
Izbor tekstova
umrla majka, jedan brat i sestra, a slijedee godine (4. veljae 1853. god.) umire mu i otac. Siroad Stadler nalaze novi dom u nesebinoj obitelji Jure i Mate Ori, takoer u Brodu. Godine 1855. zavrava osnovnu ko lu u rodnom gradu, potom boravi u sirotitu u Poegi do 1858. godine, a zatim odlazi u zagrebaki orfanotrofij i nastavlja peti i esti razred na gornjogradskoj gimnaziji. U zagrebakom sjemenitu zavrava gimnaziju 1862. godine. Maturu je poloio s odlikom i poto bijae uzoran, isticao se najboljim osobinama, predloen je za pitomca Germanikuma i papinsko sveuilite Gregoriana. U Rimu je s devetnaest godina. U vjenom gradu ostaje sedam godina. Tu su se otkrivale i razvijale njegove velike sposobnosti i mogunosti. Bio je noblis de laure (najbolji student po uenju). Doktorirao je filozofiju 1865. (22 godine) i teologiju 1868. (25 godina). Za sveenika je zareen 06. lipnja 1868. Po povratku u Zagreb imenovan je prefektorom u sjemenitu, a 1874. Postavljen je za izvanrednog, a potom i redovitog profesora na Zagrebakom teolokom fakultetu. Od 1878. do 1880. dekan je fakulteta. Dvadesetog studenog 1881. godine posveen je za biskupa u bazilici sv. Klementina u Rimu, u kojoj je grb apostola sv. irila. Ponovnom uspostavljanju redovite hijerarhije u BiH, papinskom bulom od 5. srpnja 1881. imenovao je papa Leon XIII profesora dr. Josipa Stadlera za prvog Vrhbosanskog nadbiskupa. Na bosansko je tlo stupio 11. sijenja 1882. godine, za tri dana doputovao u Sarajevo gdje je sutradan 15. sijenja 1882. introniziran u crkvi sv. Ante. Preuzimajui veliku odgovornost nije sjeo na stolicu bogate, stare nadbiskupije, s posjedima i velikim prihodima. Doao je u stvari u zemlju nepismenog i siromanog puka da se rtvuje za svoj narod, da na prostranoj njivi bude neumoran ora i sija. Ili kako pjesnik (Isidor Poljak) kae:
Ti sija Boiji sijao si Njivu/Kad pripicalo s neba sunce vrelo/ Kad dizali se vjetrovi i bure/A udarali gromovi o elo./Njivi Boijoj svu si snagu dao/Um, volju, boli, nade i eznua./
64
Izbor tekstova
Zatekao je puk koji je samo udnovatom otpornou izdrao svoju viestoljetnu kalvariju. Zahvaljujui svojim ujacima, koji takoer bijahu u trajnoj opasnosti, stoljeima mu bijahu njihovi samostani lux in tenebris. Katoliki je puk usprkos brojnim iskuenjima i stradanju ouvao vjerski i nacionalni identitet. Nadbiskup se susretao s ljudima koji su nauili na trpljenje i progonstvo, bez negodovanja i orijentacije na ugroenost i optuivanje. To su ustvari ljudi koji trpe utke, tovie s rezignacijom prelaze preko brojnih ivotnih nedaa. Ne boje se rtava za slobodu, za ouvanje svoje tradicije i batine. Nadbiskup je i sam trpio velike patnje pa je dobro razumijevao poloaj ljudi. Govorio je da nevolja ui ljude to nikad ne bi znali. Narod i sveenici su jedva doekali Nadbiskupa, jer su znali da im donosi izbavljenje i konano slobodno ispovijedanje vjere za koju su dali tolike rtve. Po preuzimanju asti i odgovornosti naao se Stadler pred mnogobrojnim dilemama, brojnim pitanjima, zagonetkama, ali se kretao sa sigurnou pred kojom su se otvarali novi svjetovi, nova okruenja, novi obzori. Od prvog je dana teio to boljem, a znao je da se do uzvienog ide preko potekoa - ad augusta per angusta. Doao je ustvari iz razvijene Europe u izrazito zaostalu sredinu, da bi obavio veliku preobrazbu.
6.2. kolstvo je vano kao i sloboda

Nadbiskup je Stadler dao tako zamaan doprinos arhitektonici naeg kolstva da nitko prema tomu ne moe biti ravnoduan, nezainteresiran. To je gotovo sama sr, punctum saliens, njegova predanog rada. kolstvo je vano kao i sloboda jer za budunost se tek treba izboriti. Posve su u pravu oni (istraivai) koji kau da dr. Stadler nije nita drugo uinio za Herceg-Bosnu nego to je podigao Travniku gimnaziju i sjemenite, njegovo bi ime sijalo zlatnim neizbrisivim slovima zabiljeeno u povijesti Katolike crkve i hrvatskog naroda. Gimnaziju u Travniku otvorio je 1882. godine, moglo bi se rei, odmah po dolasku.
65
Izbor tekstova
Odgoj je povjerio uenom redu Drube Isusove, jer je elio da BiH to prije uvede u civilizirano drutvo. kola je u poetku smjetena u iznajmljenoj kui, a zgrada je graena etapno. Kada je na Badnji dan 1888. godine bilo sve zavreno ugodno se doimala impozantna dvokatnica duga 72, a iroka 54 metra. To je dugo bila najvea zgrada u BiH. Ali kola i sjemenite su i knjinice, muzej, zbirke, sekcije, aki list, crkva, sjemenina kapela, kuna kapela, vrt, igralita, rasvjeta, vodovod, i mnogi drugi sadraji. kola je posjedovala knjinicu sa vie desetaka tisua knjiga, neke bijahu prava rijetkost. Prirodopisna zbirka bijae meu najbogatijima. Stadler se u kolstvu mjerio s Europom. Kakvoom izobrazbe, dobro organiziranim kolstvom, htio je ustvari to prije premostiti viestoljetnu zaostalost. Znao je da je ulaganje u odgoj i obrazovanje najsloeniji zadatak, ali i da je to bogatstvo svakog naroda. Hrvati, katolici, Sarajevo, BiH, imaju 1890. godine sve stupnjeve kolovanja od predkolskih ustanova, pukih i srednjih kola, preparandije, gimnazije do fakulteta. Stadler je ustvari udario temelje modernom kolstvu u BiH iako se ta injenica jo preuuje. Godine 1893. otvorena je zgrada Bogoslovije pa su studenti iz Travnika preli u Sarajevo. Nije bilo lako izgraditi gimnaziju i sjemenite u Travniku, Bogosloviju u Sarajevu i onda to sve uzdravati i odravati. Da je mogue sve kolske i kulturne objekte, koje je Nadbiskup podigao, smjestiti na jednom mjestu, takav kompleks vjerojatno ne bi imalo nijedno onodobno sveuilite u Europi. Ba kao i biskup Strossmayer, ostajali su i mnogi drugi zaueni pred tim velikim djelima. Duhovni se plodovi ne mogu izraziti tek brojkama. Ipak valja se podsjetiti da je samo Travnika gimnazija u kontinuitetu radila 62 godine. Bila je to kola na glasu u cijeloj Monarhiji, a i u Karaorevievoj Jugoslaviji. Travnik bijae sredite i rasadie inteligencije pa se govorilo Lava Sarajevo poplavila. Uenici bijahu na glasu po izobrazbi, odgoju i opoj kulturi. Imali su otvoren put na ugledna europska sveuilita. Ali, zar
66
Izbor tekstova
se i Stadler nije kolovao i odgajao na istaknutom sveuilitu, gdje studir aju najbolji. Nadbiskup je neumorno irio i svim silama promicao kolstvo kako bi narod postao prosvijetljen, da bi to prije odgojio inteligenciju i ljude koji e znati tko su, koji e nauiti da ljube svoju domovinu, uvaju i njeguju svoj jezik, svoju kulturu i batinu. Knjigom se i kolstvom stalno bavio.
6.3. Pastoralni djelatnik, znanstvenik, graditelj...8

Stadler se briljivo i savjesno brinuo i o HKD Napredak. Kad je Drutvo bilo u financijskoj krizi (izgradnja Palae i konvikta Kralj Tomislav) nesebino je priskakao u pomo. Bio je ne samo moralna podrka i poticaj razgranatoj djelatnosti Napretka, nego je Drutvo stavio pod svoje okrilje i pomagao da se njegovo stablo razgranava meu Hrvatima. Posebno je poglavlje u Stadlerovom humanom djelovanju stalna briga za siroad, za stare, iznemogle i naputene osobe. I sam je odrastao u siromatvu pa je dobro spoznao to znai nesebina ljudska ljubav. Dosta je autentinih anegdota iz Nadbiskupova ivota to svjedoe o njegovom ljudskom odnosu prema siromasima. Stadler je 1890. utemeljio ensku kongregaciju i dao joj ime Sluavke malog Isusa, a njihova je glavna briga njegovanje i odgoj nezbrinute djece, te pomaganje starim, bolesnim, iznemoglim osobama. Stoga je u Mjedenici uredio sirotite, ali je uskoro bilo preseljeno pa je podigao novi orfanotrofij Egipat za muku djecu (1898.) i Betlehem (1899.) gdje je smjetena i kua matica asnih sestara. U Betlehemu su sestre otvorile puku kolu. Jo prije ovih ustanova Nadbiskup je dao napraviti jedn u daaru, u kojoj su siromasi nalazili topli obrok. Brojna su Stadlerova karitativna do broinstva. Kad je Bijeljinu pogodila katastrofalna poplava, bio je na licu mjesta. Tu je zadobio teku
8
67
Izbor tekstova
prehladu i od tada poboljeva. Kad je Travnik zadesio poar, prvi pomae... Nadbiskup je roditeljski i nesebino pomagao i poticao djelatnost i drugih drubi asnih sestara. Tako je Druba Keri Boje ljubavi dola u Sarajevo iste godine kad i Nadbiskup. Sestre su podigle Zavod sv. Josipa (grad na gori), a sveani je blagoslov zgrade obavio (29. rujna 1882.) Josip Stadler. Zavod sv. Augustina otvoren je one godine kad i Bogoslovija. Godine 1884. sestre su otvorile prvu uiteljsku kolu u BiH. I sestre su Milosrdnice sv. Vinka nalazile u Stadleru potporu i iskreno razumijevanje za svoje djelovanje glede razvitka kolstva. Druba je podigla velebnu kolu, Zavod sv. Vinka, gdje je smjeten vrti, puka i djevojaka kola s konviktom.
6.4. Gradilo se posvuda

Gradilo se zaista mnogo i na sve strane. U Sarajevu je podignuto est crkava, a Nadbiskup nije dozvoljavao da se ni one na selu grade bez projekta. Katedrala je podignuta 1889., a crkva sv. irila i Metoda tri godine kasnije. Kaptol i nadbiskupski dvor iste godine kad i Katedrala. Nadbiskup je spiritus movens svih akcija, poglavito onih kojima se eli odgajati i prosvjeivati. Osnivaju se hrvatska drutva, kulturne institucije i druge ustanove. Narod sazrijeva. Stvara se njegova inteligencija. Nije bilo tiska, novinara, pisaca. Odmah po dolasku (1882.) pokree list Srce Isusovo, a od 1887. list se zove Vrhbosna. To je uistinu glasilo s najduom tradicijom u BiH, jer izlazi u kontinuitetu od 1887, odnosno 1882. do 1945. godine. Godine 1906. pokrenuo je Hrvatski dnevnik u Sarajevu. Vrhbosna je vrila znaajnu ulogu. Okupljala, djelatnike od pera, poticala na pisanje, njegovala hrvatski jezik, stvarala itatelje, informirala, irila vidike. Nadbiskup je uvelike doprinio vraanju dostojanstva ponienom i obespravljenom puku. To je svitanje narodne svijesti. Osigurao je ugled Hrvatima koji imaju danas. U njegovo doba oni ne bijahu ovdje manjina
68
Izbor tekstova
nego su katolici tvorili i preko 30 od sto puanstva. Grad Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu usmjeravao je civiliziranoj Europi. Unato svemu, Nadbiskupa su klevetali. Plaao je globe. Dobivao ukore. Odlazio na sasluanje kod cara Ad audiendum verbum regnum. Kuaju ga ocrniti kod Svete stolice. Optuuju ga za prozelitizam. Potvrdilo se da ovdje nije lako biti nadbiskup, autoritet. Zaziralo se od jakih linosti. Ustvari bojalo se osoba koje toliko nadrastaju sredinu, koje je teko slije diti u radu. To je, inae, burno razdoblje. U Zagrebu se nadvila khuenovtina, a u Sarajevu kallayevtina. I jedan i drugi mentalitet posve protuhrvatski orijentirani. To je i razdoblje snane i organizirane antihrvatske i antikatolike propagande. Vrhbosna se otvoreno opirala tim strujama. U Zagrebu je 1900. godine odran Katoliki kongres. Nadbiskup je Stadler uloio svoje snage i sposobnosti oko preustroja Ilirskog zavoda svetog Jeronima u Rimu. Kad su Zavod htjeli zatvoriti on je traio da mu se promijeni ime u Collegium Croaticum. Ovim se izloio i navukao nesklonost mnogih. To je izazvalo pravu buru i ivu diplomatsku prepisku. Imao je na nadbiskup puno gorkih asova, raznih neugodnosti i napada to su dolazili od politikih protivnika i iz crkvenih redova. Ono to nadbiskup Stadler nije u cijelosti ostvario (1900.-1902.), postignuto je 1971. kada je Sveta stolica na molbu hrvatskih biskupa promijenila ime Ilirskog zavoda u Hrvatski zavod sv. Jeronima. Pojedinci su sumnjali u Stadlerovu odanost hrvatstvu, a drugi su ga, opet, optuivali za prekomjerno hrvatstvo. Takvih rodoljuba Hrvatska je uistinu imala malo. Jo na sveuilitu za nj se govorilo Croata ex toto corde - Hrvat duom i tijelom. Nije bio nacionalni vika. Njegovo je rodoljublje potvreno djelima. Acta loquuntur. Projugoslavenska
historiografija i politika Nadbiskupu nikad nije oprostila njegov trijalizam. Stadler je bio jedan od istaknutih pobornika stvaranja tree drave u
69
Izbor tekstova
dotadanjoj dvodravnoj monarhiji. Bosna i Hercegovina se trebala nai u sastavu te drave. I to pokazuje da je bio ovjek irokih pogleda i velikog duha. Nadbiskupa su ak optuivali da sije neslogu meu narodima, a dobro je znano da je upravo on prvi na ovim prostorima 1896. pokrenuo Balkan, asopis za meusobno bolje upoznavanje, zbliavanje i prevladavanje predrasuda meu narodima i vjerama. asopis je postigao i meunarodni ugled svojom ekumenskom dimenzijom. U Stadlerovoj gimnaziji i u Bogosloviji uilo se kulturi dijaloga, uvaavanju razliitosti. Rijeju, da se bude i ostane ovjek, a on je bio pravi uzor u svemu. Stadlerove i uope hrvatske kole bile su otvorene za sve vjere i nacije, a nije poznat nijedan primjer da se u njima vrilo vjersko ili nacionalno obespravljivanje. tovie, zahvaljujui tim kolama i ukupnoj ljudskoj klimi u njima, odgojena je i obrazovana plejada intelektualaca Hrvata, Srba, Muslimana, idova. Brojni su primjeri to svjedoe o nadbiskupovom ovjekoljublju, ekumenizmu. Za 50. obljetnicu svoga sveenitva na primjer predao je vladinu povjereniku 17 tisua kruna s nakanom da se 12 tisua podjeli dvanaestorici siromanih, vrijednih, vjenanih parova koji su tog tjedna kanili sklopiti zakonski brak u Sarajevu. Ali uvjet je da novac bude darovan trima katolikim, trima grkoistonim, trima muslimanskim i trima idovskim mladim branim parovima.
6.5. Neizbrisivi tragovi

Pokuavali su Nadbiskupa okriviti i to je odgoj prepustio isusovci ma jer oni toboe slue interesima tuinaca, odnarouju hrvatski narod, zatomljuju mu jezik i slino. U koli i u javnom ivotu inae sustavno se stvarala iskrivljena slika o ovom redu, a nije se upoznavala njihova mnogovrsna i plodna djelatnost. Tako su neki zasluni hrvatski isusovci kao pisci i znanstvenici poznatiji u svijetu nego u vlastitom narodu. Isusovake su kole veoma ugledne (u cijelom svijetu) ve stoljeima. Podsjeam da
70
Izbor tekstova
danas isusovci vode 177 visokih kola i sveuilita i 147 srednjih kola u 65 zemalja. Bilo je dosta spletkarenja oko odnosa biskupa Strossmayera prema Stadleru. Tono je da mu u poetku nije bio naklonjen, ali kad je vidio to i kako radi, rekao je da je on svetac, udotvorac. Strossmayer je smatrao da sveenik, a posebno biskup, mora imati etiri kvaliteta: pobonost, uenost ljubav prema svom narodu i ljubav prema Crkvi. Te kvalitete naao je u Stadleru, i zato ga je zavolio. Strossmayer pie: Ja sam svom kraju i koncu blizu, ali me tjei misao i da ostaje poslije mene jedan svet i znaajan biskup meu nama. Jo je mnogo, mnogo slinih ljudskih odnosa meu velikanima, o emu bi se mogla napisati i posebna rasprava. Bilo je, naravno, i drugih difamacija na adresu Nadbiskupa, ba kao to se i o Crkvi pokuava insinuiranjem sustavno stvarati zao glas. Dananje dranje i ponaanje Katolike crkve i nadbiskupskog ordinarijata naj bolje opovrgava sve one klevete to su se desetljeima tako tendenciozno i bezono pripisivale Katolikoj crkvi. Kad su Nijemci u Berlinu postavili spomenik Goetheu, napisali su na spomeniku: Goethe, der Eine. Moglo bi se kazati: i, Stadler je jedan! Pokopan je prije 75 godina u Vrhbosanskoj prvostolnici, a na spomeniku pie: lile erat lucerna ardens et lucens. Mnogo je sjajnih listova u lovor vijencu Stadlerove slave. Pjesnik bi rekao da se pred njim lomio led na velikim rijekama povijesne zaostalosti. Stoljee je minulo, ali su jo ivi tragovi Stadlerove inicijative i poleta. Rijetki su oni koje ljudi dugo pamte, a Stadlerove se uzviene osobe ivo sjeaju jer na sve strane podsjeaju njegova uzviena djela. On je integral na linost, a jedino takva osoba je i mogla obaviti ovako gigantsko djelo. Prema Stadleru treba biti konano praved an. Vrijeme je da se bude pravino prema prolosti, pojedinim razdobljima, povijesnim linostima i dogaajima. Kad se pak pie o Stadlerovim zaslugama za razvitak kolstva,
71
Izbor tekstova
fakte treba uzimati sina ire et studio, ne povrno i tendenciozno, bez ideolokog redukcionizma i manipuliranja. to se vie spoznaje St adlerovo povijesno djelo, sve vie raste i (naa) zahvalnost prema Njemu. Dostojan je bio mitre i biskupskoga tapa. Pjesnik kae da je s Vrhbosnom srasto po plodnome radu svojem i nastavlja:
I poslanstva on se primi hrabar Vedar blag i mio/ kre stazu prema cilju, bez uzdaha bez jauka/ sa lica mu znoj teko, a u srcu je jade krio/ aldo smrti blagotvorna ne klonu mu ruka.
Nadbiskupov ivot bijae rad, molitva, trpljenje za svoj narod, ljubav i potovanje za sve druge narode i vjere. Opomena mu je elja da se njegova djela koriste u namjene za koje ih je njihov tvorac i podigao. Ovaj grad, katolici, hrvatski narod i svi dobronamjerni ljudi ponosni su na nadbiskupa Josipa Stadlera. On je otiao u hrvatski Pantheon.
72
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 7. FRA GRGA MARTI, 24.1.1822. - 30. VIII. 1905.9
Teko je nai prave, prikladne rijei kad se govori o velikanu, znamenitom ovjeku. Fra Grga se svojim zamanim, razgranatim djelom zaista izdvaja, izdie u povijest hrvatskoga naroda, na diku je svoga asnog Reda, Bosne Srebrene. Bilo je i prije, a i nakon njega, upnika, fratara i drugih dunosnika u ovom gradu, ali je rijetko tko tako velian, tovan, ostao u pamenju narataja. Devedeset godina nakon njegove smrti obnavljamo sjeanje jer nije ivio samo za svoje vrijeme nego i za pokoljenja. Ostavio je dubok trag, potomstvu bogate plodove svoga velikog srca i uma. Fra Grga je sredinja osoba svoga doba. O njegovom je plodnom djelu mnogo pisano. Priznavali su ga i stranci i domai najumniji ljudi. Svi su suglasni: bio je djelatan duh, ovjek ogromne radne energije, praktine mudrosti, ali, iznad svega, darovit. U svojoj doktorskoj disertaciji Andri kae da je obdaren posebnom lakoom u stvaranju. S uspjehom se bavio mnogim djelatnostima. Pisao je pjesme, prozu, putopise, kritiku, prirunike, sakupljao narodno stvaralatvo, podizao ko le, crkve. Bio je odgojitelj, knjievnik, diplomat, humanist, narodni
predstavnik. Nadasve, fra Grga je uzoran fratar. Njegov subrat, devet godina stariji fra Jako Balti - inae strog prosuditelj - u svom Godinjaku pie o upniku sarajevskom slijedee: Uen i vrstan redovnik koga zato cine ne samo konzuli nego isti velikai turski. Fra Grga je neprekidno na popritu, na vjetrometini. Pokree, budi pospane, hrabri umorne, obeshrabrene, ulijeva nadu. A tko bi bio ravnoduan prema ovim njegovim stihovima:
9
Izlaganje u crkvi Sv. Ante na Bistriku 1995. godine u povodu 90.-te smrti fra Grge Martia.
73
Izbor tekstova
Ustaj Bosno iz sna davna! Protri nujne oi tvoje, Jer sunace granul o je Ispred tvoga praga tavna.
Istinski
je
narodni
prvak,
duhovni
predstavnik
onodobnog
oslobodilakog raspoloenja. A nije lako zadobiti povjerenje naroda. Samo rijetki steknu takvu naklonost, ostanu u pamenju. Ne tedei se i ne plaei, pomagao je savjetima, posredovanjem i zauzimanjem kod vlasti. Postao puku, od Save do Gabele, sigurnost, osoba u koju se moglo pouzdati. O tomu i sam pie:
Gdje zakuha kukavica sinja, S toka Save do Gabelske mlave, Na njegova odkukala vrata.
Francuski konzul Leopold Moro kae: On ima inteligencije, znanja i iznad svega poznavanje ljudi i stvari u ovim zemljama. Dovoljno je (propitati fra Grgine putopise pa se uvjeriti da poznaje svaki kutak ove zemlje, ali i susjedne, njene ljude, obiaje, dogaaje. Nitko kao on nije tako osjeao duu, bilo naroda, niti je bolje poznavao narodnu tjelesnu i duevnu muku, ivotnu borbu, njegove tenje, potrebe, enje, oekivanja. Ali, nitko mu nije toliko ni pomogao, bio mu privren. Fra Grga je, zaista, pretea, istinski borac za ljudska prava i slobode, ali ne samo verbalno, rijeima nego, prije svega, konkretnim djelima. U potpunosti je razumijevao obespravljene, poniene, ugroene. Bio je odvaan, dosljedan borac za istinu, pravdu. Dok su se drugi klonili, izbjegavali vlast, zazirali od nje, jer je pravda bila na prodaju, a najvii dunosnici vlasti bolovali od svih sedam smrtnih grijeha, fra Grga je monicima hrabro ukazivao na nepravde. Andri je u svezi s tim napisao: Vian jezicima, vjet i okre tan
74
Izbor tekstova
on je uvijek umio da odri najbolje odnose sa stranim konzulima i sa sultanovim namjesnicima, te da na taj nain izvue najveu korist za svoj Red i svoje vjernike. Bilo je poznato, svima znano da fra Grga postupa na poten nain, da je na strani istine, pravde, obespravljenih... Nije se distancirao od problema. Opredjeljivao se bez straha da e jednima biti pravo, drugima krivo. Njegova je supstancija vjera, etika naela, ispravan moralni stav. Svoj stav, koji je i danas tako aktualan, formulirao je u stihu: Nije slava biti i iviti /Seb na zgodu a rodu na kodu./ Ovo je, zapravo, misao vodilja, lajtmotiv njegova djela, kredo njegova ivljenja... U medlisu, vijeu, nije bio tek formalno, evet efendija, kakvih je danas naalost mnogo, netko tko samo povlauje, odobrava. Naprotiv, on se predano, ne bojei se rtava, zauzimao za ljude bez obzira na njihovu vjeru, naciju, socijalni status. Velike su fra Grgine zasluge na mno gim podrujima, posebice u Sarajevu. Da je samo prije 130. godina otvorio kolu, izgradio crkvu i za Uskrs 1871. godine postavio prvo zvono, uz nazonost stranih konzula, te pozvao asne sestre Milosrdnice iz Zagreba prije 124. godine, i pomogao im svim srcem pri otvaranju kole, zatim to je napisao prirunik za kolsku mlade, sakupljao narodne umotvorine i ovo bi bilo sasma dovoljno da ga povijest trajno ubiljei, da ostane u svijesti naroda. Ali fra Grga je, treba li naglasiti, (u)inio mnogo, mnogo vie od toga premda je i ovo, u onom kontekstu gotovo epohalno. S fra Grgom je zapravo zapoelo jedno novo razdoblje u povijesti Hrvata, katolika u ovom gradu. Ova se mala, iva, radna konica stalno poveavala. Iz plodonosnog su sjemena isklijale znaajne, velianstvene vjerske, kolske, kulturne ustanove. Od nekad male grane, dodue s dubokim korijenom, razvilo se u Sarajevu snano hrvatsko stablo. Fra Grgu ovdje nisu donijeli vjetrovi niti valovi. On je kontinuitet,
75
Izbor tekstova
nastavljanje katoliko - hrvatske neprekidnosti, viestoljetnosti. Na franjevakoj okomici blistav je i snaan izdanak, razlistana grana. Na ovoj ponos vertikali hrvatskog naroda, ali i BiH uope, stvarali su prije njega, iz njegova roda, dinog Reda, na primjer: Matija Divkovi, Ivan Ani, Ivan Bandulovi, Pavao Papi, Pavao Posilovi, Toma Babi, Bono Beni, Jeronim Filipovi, Filip Lastri, Nikola Lavanin, Vice Vici, Stipan Margiti, Augustin Mileti, Stjepan Marijanovi, a njegovi su suvremenici, i, tako estiti, vieni muevi: Marijan unji, Jako Balti, Ivan Franjo Juki, Rafo Barii, Mijo Batini, Bla Josi, Ilija Starevi, Lovro Karaula, Martin Nedi i drugi. Kakva plejada duhovno, moralno visoko uzdignutih fratara. Sve domoljubi to su raspolagali silnom erudicijom, marljivou. Ili su neutrtim stazama, prokrili put u mnogim podrujima stvaranja. irili su i promicali Mir i Dobro, ekumenska naela na ovim prostorima. Jedna izreka kae: Bolje je upaliti svijeu nego se aliti na tamu. Iza sebe nisu imali bogate pokrovitelje - mecene, koji bi novcem i materijalnim dobrima pomagali napredak hrvatskog puka u kolstvu, umjetnosti, znanost i, kulturi, gospodarstvu. I pored svekolike neimatine i drugih smetnji u radu njihova nam svjetlost omoguava bolju vidljivost, sigurnije kretanje u ljudskom drutvu, civiliziranom svijetu. Na ovom prostoru imamo svoju hrvatsku prolost, ako je ne predoavamo, ne spoznajemo, osiromaujemo sebe, ostajemo bez vrstog oslonca, samosvijesti, pravih vrijednosti. Uvaeni znanstvenik, povjesniar dr. Sreko Daja kae: Prolost je na duhovni suputnik s kojim takoer, treba dijalogizirati. U BiH imamo vrste temelje kue u kojoj se stvarala naa povijest, hrvatski jezik i hrvatska knjievnost, politika i druga misao, naa materijalna i duhovna batina. Zahvaljujui toj naoj duhovnoj kui naem identitetu ne moramo polaziti s nulte toke, niti e nam ponovno netko drugi pokazivati na vlastiti kulturno-povijesni dom!...
76
Izbor tekstova
Fra Grga je imao snaan oslonac i poticaje u predasnicima. Dobro je poznavao narodno stvaralatvo, hrvatske pismarice, bugartice, budnice, te hrvatsku tokavsku i ikavsku jezinu tradiciju. Jo kao student, s dvadeset i dvije godine, napisao je pregled knjievnosti u BiH. Poznavao je Lavaninov, Beniev, Bogdanoviev ljetopis, te Stipanuu, Biskupovau, Babuu, navlastito Razgovor ugodni, i druge knjige, duhovnu hranu, omiljena djela u hrvatskim domovima. Sam kae da se Divkovia i Margitia djela jot podrpana i zaaila u narodu nalaze. Boe, koliko je naeg blaga, zapravo, nas samih, naeg pamenja nestalo u vatri, poarima!... I jo nestaje!... Fra Grga je svoje misli saopavao, uglavnom, stihovima. Njegovi stihovi su se rado sluali, uili, jer gdje su onda knjige, novine, pismeni ljudi. Pjesma je nain komuniciranja, u slubi nacionalnog, svekolikog preporoda. Fra Grga je bio odista stvaratelj u mnogim podrujima znanosti, uz to i poliglot, ali, znao je da e pjesmom najbolje utjecati na narod, njegovu svijest, duu. Njegovo je doba ispunjeno nemirima, snanim socijalnim potresima, prijelomnim mijenama, pa se jezikom pjesme moglo djelomino prikriti otvorene poruke. I tada je postojala blokada. Nisu se naime smjele primati, iriti novine iz Hrvatske. Zasluga je tadanjih franjevaca to su, osjeajui snanu vezanost za Hrvatsku, prevladavali te tekoe, izoliranost Bosne, te upoznavali Zagreb, Hrvatsku, sa stanjem na ovim prostorima, a i ovu sredinu s kulturnim tijekovima u susjedstvu, u Europi. Fra Grga je roen u onom suhom, tvrdom, ali blagoslovljenom kraju. Beskrajna odanost, vjernost ovom svetom bosanskom tlu, Bosni Srebrenoj, nije mu bila smetnja biti privren Hrvatskoj. Odravao je prisnu suradnju sa svim onodobnim uglednim Hrvatima, a posebice s don Mihovilom Pavlinoviem - s jednim od glavnih promicatelja hrvatstva. Fra Grgu nisu mogle privui neke zavodljive parole, ideje, zapravo utopijske zamisli
77
Izbor tekstova
kakvih je danas i odvie. On je u prijelomnim povijesnim mijenama dobro razumijevao interese Hrvata i uope BiH. Jasno je i glasno ukazivao na pravi smjer, eljene i stvarne ideje, potrebe hrvatskog puka u BiH. Danas se, evo, napokon, te njegove zamisli, viestoljetne tenje hrvatskog naroda i ostvaruju... Kae se da svako djelo donekle oituje svoga tvorca, stoga preporuka: fra Grgina djela treba itati. Nije mu mjesto samo u muzeju, zatvorenom prostoru, nego prije svega u nastavnim sadrajima, kolskoj lektiri, u ivotu, u narodu s kojim je ivio, iz ije je due govorio, za koga je i pisao. Vraati se fra Grgi znai ojaati, uvrstiti svoju vjeru, odanost rodnoj grudi, ljubav prema narodu, istini. Takoer, lake e se razumijevati i podnositi ovo prijelomno povijesno razdoblje. Jedna latinska mudrost kae da ovjeku dostojnom slave muze ne daju umrijeti. Fra Grga e ivjeti kako u dananjem tako i u buduim naratajima hrvatskoga naroda. Na kraju, od svega srca pruam podrku prijedlogu predsjednika Odbora za obiljeavanje 90-te obljetnice fra G. M. - fra Perici - Petru Vidiu da pripreme za obiljeavanje stote obljetnice od fra Grgine smrti krenu to prije, odmah. Rado u, na poziv fra Perice, sudjelovati u tome kao to e i nae Drutvo.
78
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 8. FRA GRGO U PAMENJU SARAJEVA I U HRVATSKOM KULTURNOM DRUTVU NAPREDAK 10
Uvod
Raduje me to nas je ovdje u Zagrebu okupilo djelo fra Grge Martia to je zapravo svojina cijeloga hrvatskoga naroda. Od svega srca estitam organizatorima na veoma uspjenoj organizaciji znanstvenog skupa. Hrvatski narod ima svoje velikane u svakom razdoblju, a fra Grgo je zacijelo po svim relevantnim kriterijima povijesna linost, trajna vrijednost. Reklo bi se: kad god smo bili s Grgom, snaio je i na nacionalni osjeaj, identitet, naa samosvijest, i suprotno: kad je preuivan, zabo ravljan, kao da su ta osjeanja blijedjela. Drago mi je takoer to se o fra Grginom osebujnom, razgranatom djelu govori danas ire i distinktivnije. U minulom vremenu pojedini reimski, politiki vjetrovi nisu mu uvijek bili naklonjeni, pa u sadanjim prosudbama, s distance, ne treba ni dodavati ono to fra Grgo nije, ali ni oduzimati mu ono to ga resi, to zasluuje njegovo djelo. Fra Grgo je posebice vezan za svoje Posuje - roenjem, za Kreevo vjenim poivalitem, za Zagreb - kolovanjem i nekom naroitom ljubavlju, za epe - upnikovanjem, pisanjem Osvetnika i za Sarajevo dva desetljea intenzivnog djelovanja: upnik, diplomat, graditelj, pa stoga i ova mjesta trebaju na poseban nain sudjelovati i u obiljeavanju njegova ivota i djela. U ovom e referatu biti rijei samo djelimice o fra Grginom boravku u Sarajevu te sjeanju na njega u publikacijama Hrvatskog drutva Napre dak,
10
Zbornik radova znanstvenog skupa fra Grga Marti i njegovo vrijeme, Zagreb, 1996. godine.
79
Izbor tekstova
i, na kraju, nekoliko opservacija o njegovom ovjekoljublju i vezanosti za Zagreb, za Hrvatsku, to kritiari, u pravilu, nedovoljno istiu.
8.1. Metafora vremena

Neiscrpna je, opsena, iroka, tema o ivotu i djelu fra Grge Martia fratra, knjievnika, domoljuba, diplomata, prevoditelja, intelektualca, poliglota, odgajatelja, javnog i pastoralnog djelatnika. Istodobno, on je lucidna, vedra, hrabra, poduzetna, taktina linost, ovjek dobra srca, velikih sposobnosti. Jo za ivota bio je najvie cijenjena osoba u Sarajevu, ali i znatno ire. Govorei o slikaru Karasu i njegovom boravljenju u Bosni, Andri je napisao: ... i u Sarajevu i u Travniku naiao je do sada na jednog jedinog ovjeka sa kojim se (...) moglo razgovarati i o neemu to je izvan i iznad potreba i neposrednih interesa svakodnevnog ivota. To je bio fra Grga Marti. Andri nastavlja: Kad god bi ga pozvao na ruak, upnik bi sa njim vodio razgovore o zagrebakim knjievnicima, recitirao latinske stihove, raspitivao se o slikarstvu u Italiji11. Kad je fra Grgo prvi put imenovan upnikom u Sarajevu (1851.- 1854.), nije ovdje postojala ni crkva ni kola. Katolici su se sastajali u maloj kapelici u privatnoj kui. Fra Jako Balti pie: Na 5. miseca svibnja (1853.) dogodi se veliki poar u Sarajevu. Izgorie kue s desne strane Miljacke sve. (. ..) Ovdje etuju mlogo i onako siromani kristjani, sve jim ode u pepeo. Ovdje izgori i naa kua i kapela kreevskog manastira. Fra Grgo je meutim odmah otpoeo gradnju crkve, ili, kako kae fra Jako Balti: Na 4. lipnja (1853.) stavi se prvi kamen crkvi sarajevskoj pod upravom revnog upnika fra Grge Martia 12. Ovo je veliki uspjeh ako se zna da su se crvke mogle graditi tek iza godine 1851./52., kad je Omer-paa
11
12
Ivo Andri, Sabrana djela, Udrueni izdavai, Sarajevo, 1986. god, Omer-paa Latas, str. 129.-130. Fra Jako Balti, Godinjak od dogaaja i promine vrimena u Bosni 1754.-1882., Veselin Maslea, Sarajevo 1991. god, str. 174.-175.
80
Izbor tekstova
slomio otpor bosanskih monika, koji su se estoko opirali poboljanju poloaja kranskih podanika (raje). Ali i tada se odobrenje moglo dobiti uz slijedee uvjete: 1. Smije se crkva graditi ako na to pristanu susjedni Turci i molbenica bude proviena njihovim peatima; 2. Ako crkva nije na vakufskom zemljitvu jer crkva uz damiju ne moe biti; 3. Dozvola za pravljenje crkve ima se dobiti iz sama Carigrada 13. Znano je takoer da su trokovi za dozvole bili visoki, jer je, kako se govorilo, do cara bilo stoti nu cara, pa ih je sve trebalo dobro mititi, astiti, lijepo susretati, ponizan biti. Fra Grgo je dakle zapoeo gradnju sarajevske crkve, koja je zavrena pod upnikom fra Stipom Ljubiem. Fra Grgo je 1856. ponovno u Sarajevu, kao slubeni predstavnik bosanskih katolika, ali je ostao samo jednu godinu. Od godine 1863. neprekidno je u Sarajevu sve do povratka u Kreevo 1879. godine. Fra Grgo je 1865. otvorio kolu u Sarajevu i namjestio kvalificiranog uitelja (Franju Frankovia) iz Vinkovaca. Napisao je pravila - statut za kolu i tiskao prirunik zamljopisa za djecu. Prije 124 godine (1871.) pozvao je asne sestre milosrdnice iz Zagreba. Dolo je est sestara, a fra Grgo im je pomogao otvoriti kolu, a kasnije i uveni Zavod Sv. Vinka. Za Uskrs 1871. uspjelo mu je u nazonosti stranih konzula postaviti prvo zvono u Sarajevu. Prije toga je objesio zvono u Kreevu, i, kako kae u Zapamenjima: ... u Kreevu pozvoni zvono, to prvo u Bosni, osim jedna mala zveka u Vareu ostala od starine, i u Jajcu kod Svetog Ivana, dva sata daleko od varoi14. Fra Grgo je u Medlisu (Savjetu) igrao znaajnu ulogu. Nije bio tek formalno, evet-efendija - da bi odobravao monicima njihove postupke, suglaavao se s njima, podilazio im. Danas vie nego ikad treba nalaziti nadahnue u fra Grgi, jer on nije nikad zatvarao oi pred prizorima zbilje,
13 14
Spomen knjiga o Sarajevu, 1900. god, str. 168. Izabrana djela, tom III, Zapamenja (1829.-1878.), str. 323.
81
Izbor tekstova
ma koliko ona bila surova, bezobzirna. Fra Grgo je bio prisan sa svim konzulima, koji su rado traili njegovo drutvo, miljenje, jer za sve bijae zbiljska veliina, prvorazredna poja va. Za francuskog konzula Alphons-Mariusa Rousseaua je ovjek estit i neosporno najinteligentniji i najueniji od svih bosanskih franjevaca, a Sainte-Marie Evariste ga smatra slavenskim Homerom, njegove pjesme proglaava remek-djelom, Leopold Moreau pak ukazuje na njegovu stvarnu darovitost. Konzul Louis-Joseph Patin mu je zajamio sigurnost 1878. kad mu je ivot bio u opasnosti rekavi: Ako se mora mrijeti, mrijet emo zajedno. Fra Grgo je ostao u njegovoj rezidenciji dvadeset i dva dana, i u svojoj pjesmi slavi Francusku i njenog konzula ovim slovima:
Francuske je vlasti predstavnice/A Patin se slavnim rodom vie/ Kako mu je ime rodu drago/Jo je drae mom ivotu blago./ Blago majci to imala sina/A jo blae to ga dade amo./ Nek ga haran patnika blagosivaj to ga Patin uzdrao iva.
15
Povijesni kontekst u kojem je fra G rgo ivio i djelovao u Sarajevu bio je veoma slojevit. I tada se naime svoja volja nametala - silom, bezakonjem, nasiljem - onom drugom, drukijem. Fra Grgo je, meutim, svojom smirenou, taktinou, dostojanstveno odolijevao svim olujama,
nevremenu. Bio je vrst, siguran oslonac nevoljnicima, obespravljenima. Ljudi su mu vjerovali, traili njegovu pomo. I kad se drugi ne bi usudili intervenirati, fra Grgo je to inio, priskakao u pomo. Snano je osjeao potlaenost naroda, doimala ga se njegova nesloboda, ponienost, pa uzvikuje:
Oj, alosti, kad e nam prestati arko Sunce, kad e nam zasjati?!...
15
Midhat ami: Francuski putnici u Bosni i Hercegovini u XIX stoljeu (1836.-1878.) i njihovi utisci o njoj, Veselin Maslea, Sarajevo, 1981. god.
82
Izbor tekstova
U pjesmi Pla od Bosne pie:

Jesmo li te tako uvrijedili sveznajui stvoritelju Boe? Da nam s nikad oprostit ne moe Da mi takve muke podnosimo, Usindirim do vijeka ivimo!
Moe se postaviti i (o)braniti teza: s Grgom zapoinje jedno novo vrijeme za Hrvate-katolike u Sarajevu. Tada su zapravo stvorene klice, zameci, posijano sjeme svih kasnijih hrvatskih kulturnih i dugih ustanova. Fra Grgo je pretea svemu onome dobrom to je nakon toga postignuto u ovom gradu tijekom Austro-Ugarske vladavine. Oivjelo je staro dobro hrvatsko korijenje u Vrhbosni, iz stabala su udarali novi zdravi izdanci. Hrvatski je puk tada jo malobrojan, ali fra Grgo ga je objedinio, uspravljao, prosvjeivao, osvjeivao, usmjeravao. Izvodio ga iz tmine, duhovno krijepio i ojaavao, pripremao za ono to e doi. Fra Kazimir Ivi kae: Imao je takta i smjelosti da se suprotstavi nepravdi, i nastavlja: Bio je superioran posebice nad predstavnicima drugih vjera. Andri u svojoj doktorskoj radnji pie: Marti je postao duhovni predstavnik tog raspoloenja (oslobodilakog) i zato je cijenjen. Njegovo je ukupno djelo u slubi nacionalnog preporoda, slobode, osloboenja od vievjekovnog ropstva. O tome govore i njegovi stihovi:
Svom rodu oi otvori/ Iz sna ga smrtna probudi. Dobra djela smrti ne imadu/ Da trudimo koliko moem Nitko nam se narugati nee,/Poeci su tvrdi i odurni Mnoga pakost na putu imade,/Al sve stalnost pridobiti znade.
U istoj pjesmi su i ovi stihovi:

Ustaj pobro od Boga ti teko,/Zar e joter sanak boraviti. Budi brau iz sna dubokoga,/Ta dosta je etir vijeka bilo
83
Izbor tekstova
Valja i nam jedno ustanuti,/Tek izai danu na vidjelo (Prihodnica, kao poziv u kolo bratinsko)
Fra Grgo je sudionik, utemeljitelj svega onoga to su Hrvati u Sara jevu podigli, osnovali tijekom turske vlasti. Tako je otvorio kolu 1865., u kojoj se uio hrvatski jezik, sagradio crkvu i objesio zvono, pozvao asne sestre sv. Vinka iz Zagreba, koje su takoer otvorile kolu. Ako bi se zanemario povijesni kontekst u kojem je djelovao, onda bi se moglo rei: to je sasvim nedostatno. Ali, osim toga, fra Grgo se svojom linou, intelektualnom superiornou nametnuo suvremenicima pa hrvatsko pitanje nije bilo tek na margini. S patnjama je puka upoznavao ne samo predstavnike vlasti nego i konzule europskih zemalja. On je bio moralni oslonac obespravljenom puku. Fra Grgo i danas ivi u brojnim anegdotama (ima ih preko 200), ba kao i Latinluk u pjesmi. Ostao je u pamenju svih narataja, i ne samo hrvatskog naroda u Sarajevu. Bez dvojbe, fra Grgo obiljeava jedno povijesno razdoblje, zatitni je znak, simbol Hrvata, katolika u Sarajevu, jedan od stupova u povijesti grada, metafora vremena. Zahvaljujui fra Grgi, Hrvati u Sarajevu imaju svoju prolost, pamenje, vrst oslonac. U Sarajevu pak ima danas samo jedan trg s njegovim imenom!...
8.2. Zaklada fra Grge Martia

A koliko su sarajevski Hrvati (po)tovali fra Grgu, potvruje i njiho va inicijativa, to su je pokrenuli odmah nakon njegove smrti, o osnutku Zaklade fra Grge Martia. U odluci o tome pie i slijedee: Fra Grgo ode ali djela ostae, da mu budu vjenim spomenikom, dok je sunca i mjeseca. Na Marti nije bio samo veliki pjesnik u narodu svom, on je sjedei kod vilajetske uprave blizu trideset godina bio i otac i majka sirotinje, sudac i
84
Izbor tekstova
utjeitelj onima, koji su eljeli ljudske pravde. (...) Veliki i bogati narodi reu u mjed i mramor uspomenu svojih znamenitih ljudi. (...) Dunost nas zove da i nekim vidljivim znakom odamo dunu hvalu i poast velikom pjesniku nae zemlje, da mu ovjekovjeimo ime onako, kako ga je sam svojim pjesmama i drugim radom obesmrtio. Sarajevski Hrvati, gdje je pokojni fra Grgo tolike godine parokom bio i najljepe dane svog ivota potroio, naumie da se osnuje Zaklada fra Grge Martia, iz koje e se prema sredstvima samo od kamata potpomagati jedan ili vie vrijednih mladia iz Herceg-Bosne, koji ue kole ili kakav umjetni zanat. Zakladom i sabiranjem prinosa upravljat e hrvatsko drutvo Napredak u Sarajevu. 16
8.3. Hrvatsko kulturno drutvo Napredak i fra Grgo Marti

Hrvatsko je kulturno drutvo Napredak tiskalo 1906. godine Spomen knjigu o fra Grgi Martiu, to ju je ispred Odbora uredio Josip Milakovi. U podnaslovu knjige pie: ist prihod od prodaje knjige namijenjen je Zakladi fra Grge Martia. Knjigu tvore pjesme i tekstovi: Kranjevia, Despota, N. Ostojia, dr. T. Alaupovia, fra Ignacija Strukia, Milakovia, dr. Danijela Bana, i drugih, te nekoliko radova fra Grginih. U knjizi su i rijei msgr. Milka Cepelia to ih je izgovorio opratajui se nad otvore nim grobom fra Grginim u Kreevu. Rekao je i slijedee: To je do sada najznamenitiji grob u Bosni, jer je najznamenitijeg sina njezina. Za grobove Hrvoja i Tvrtkovia, Hrania i Vukia ne zna se danas, ali za grob fra Grge Martia kod svjesna naroda mora se znati za navijeke. A znajte, da narod koji je umio onako velianstveno za iva pjesnika proslaviti njegovu osamdesetogodinjicu i koji se je danas ovamo iz svih krajeva Hrvatske sabrao, taj e znati slaviti i njegovu stogodinjicu, tristagodinjicu i dalje. (...) A znajte, brao, da mogu nadoi vremena, a zuj im se vjetra u blizini
16
Odluka je objavljena u Hrvatskom narodnom kalendaru - Napredak za 1907. godinu, Sarajevo, str. 72. - 73., tiskara Vogler i drugovi.
85
Izbor tekstova
naoj ve uje, kad e se dizati ljudi da dokinu redove, da brau tobo kao nerodinu rastjeraju, kad e se zaboraviti na etristoljetne muke Vae, ne trudove i zasluge za ovjeanstvo cijelo. Vi ete tada pokazati veliajni lik fra Grge, kojega je Va red, Vaa provincija sred velikog siromatva i neizmjernog rada svijetu i rodu dala, pak e se i sama vandalska glava pokloniti sjeni njegovoj i druini Vaoj. 17A kako je tono prije ezdest i pet godina, tj. 9. studenog 1930. - bijae nedjelja - obiljeena 25. godinjica fra Grgine smrti, saznat e se takoer iz Napretkovih publikacija: Na Sredinjici je Drutva (HKD Napredak) odlueno da sve njegove podrunice prikladno obiljee dvadeset i pet godina od fra Grgine smrti. U Kreevu je upriliena sveanost 30. i 31. kolovoza. Kroniar kae: Okupilo se pet do est tisua ljudi iz Visokog, Varea, Zenice, Kiseljaka, Fojnice, Konjica i drugih mjesta. Misu zadunicu je sluio dr. fra Danijel Ban, raniji provincijal, a propovijedao je gvardijan fra Mirko Mauga. Sutradan je na velikom skupu govorio prof. Anto Kabai. Tom su prigodom prodavane i razglednice s likom Grginim, njegovom radnom sobom i njegovim grobom - sve u korist Zaklade fra Grge Martia. Onodobna izvjea kau: obiljeena je 25. godinjica i u Travniku, Ponijevu (epe), Sjetlini (Pale), Novom Sarajevu, a (na dananji dan) 9. studenoga i u Sarajevu. U prvom je dijelu sveanosti otvorena spomen-ploa na upnom dvoru, a u drugom komemoracija u Napretkovom domu-palai. Spomen-ploa je nestala 1945. i ne zna se gdje je. Na crnoj mramornoj ploi ispisan je zlatnim slovima sljedei tekst:
O dvadesetpet godinjici smrti Hrvatskom pjesniku i upniku Sarajevskom fra Grgi Martiu *1882. - >1905. Sarajevo. 9. XI. 1930. Hrvatsko kulturno drutvo Napredak.
Otkrivajui spomen-plou na upnom dvoru, don Ante Alaupovi,
17
Fra Grgo Marti, Spomen-knjiga, Hrvatsko drutvo Napredak, Sarajevo, 1906. god, str. 108.- 109.
86
Izbor tekstova
legendarni predsjednik Napretka od 1923. do 1945. i upnik Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu, u svom je govoru rekao: Jednom od najistaknutijih javnih radnika u hrvatskom narodu, naroito u Bosni i Hercegovini, divnom pjesniku za pravu slobodu naroda, koji je krio drumove za narodnu prosvjetu i kolstvo, politiaru i diplomati, koji dolazi u dodir i veze sa svima onda u Bosni i Hercegovini odluujuim faktorima, skrbnom i umnom upniku grada Sarajeva, rodoljubu koji je svom narodu bio otac i majka, te je ivot zalagao za duhovno dobro povjerenog mu stada, sinu velikog Asikog Sveca, ispod ije se redovnike halje krilo toplo i rodoljubivo srce, koje je osjealo za svakog bijednika i nevoljnika, a najvie za potitenu i sirotu raju, ija je ljubav obuhvatala sve i svakog bez raz like vjere - tome ovjeku, kulturnom pretei Hrvatskog drutva Napre dak, pokojnom pjesniku, hrvatskom Homeru, fra Grgi Martiu, prilikom 25 godinjice njegove tihe i blage smrti u Kreevu, otkriva Napredak ovu spomen-plou, da mu se vidnim znakom odui za sav njegov trud i sve nastojanje oko prosvjeivanja, za njegov napor i borbu, koju je morao voditi za slobodu svoga naroda, za njegove oinske suze i pjesme jadikovke nad kletom sudbinom sirotinje raje... Napredak mu podie ovu spomen-plou na upnom dvoru, utoitu mnogih nevoljnih, koji na dui i tijelu pate, a gdje se okrepljuju i osvjeavaju za ideale svete vjere i rodoljublja! Neka ova spomen-ploa bude znak nae ljubavi i zahvalnost za sve to je fra Grgo uinio za hrvatski narod Bosne. A buduim pokoljenjima neka ova spomenploa govori o rodoljubivom pjesniku, upniku i narodnom trudbeniku. Zato, gospodo i brao, povodom ovoga sveanog asa kliknimo: Neka je fra Grgi Martiu vjena slava! Nakon otkrivanja spomen-ploe o fra Grgi je govorio gosp. Andrija Kulijer, istaknuvi: Rad je fra Grgin bio svestran i velik, portvovano je radio i zauzimao se za sirotinju i potrebe svih vjera pa i za same Muslimane. (...) Za to je fra Grgo popularan u svim slojevima i kod svih u
87
Izbor tekstova
Sarajevu, a najvie kod svojih Hrvata - katolika. Po svretku ove sveanosti odrana je sveana komemoracija u Napretkovom domu uz nazonost bana, armijskog generala, pomonika bana, gradskog podnaelnika, naelnika prosvjetnog odjeljenja, te predstavnika ostalih kulturnih drutava. Hrvatski je pjevaki zbor izveo prikladan program, izveden je i recital, a predavanje je odrao dr. fra Kazimir Ivi, direktor Franjevake gimnazije u Visokom. Govorio je i dr. Tugomir Alaupovi. U Sarajevu je osnovano i djelovalo Hrvatsko katoliko akademsko drutvo Marti18. A to je ostalo nakon 65 godina od svega toga? Odgovor je: danas nema ni Zaklade, ni spomen-ploe, ni Akademskog drutva Marti, ni
spomenknjige, ni asopisa - Napretkovih izdanja posveenih velikanu, nema ni preporuke podrunicama da obiljee obljetnicu!... Dodue, u Sarajevu su fratri Bosne Srebrene, s gvardijanom fra Pencom-Perom Vidiem, i Hrvatsko drutvo za znanost i umjetnost osnovali Odbor i na dostojan nain obiljeili devedesetu obljetnicu od smrti fra Grgine. U prepunoj je crkvi Sv. Ante na Bistriku, uz nazonost pomonog biskupa dr. Pere Sudara, veleposlanika R Hrvatske u Sarajevu dr. Sanevia i drugih uvaenih gostiju upriliena sveana akademija, program Hrvatskog pjevakog drutva Trebevi, zatim prigodan recital, pozdrav provincijala fra Petra Anelovia, a o ivotu i djelu fra Grginom govorili su fra Perica Vidi i dr. Mladen Bevanda. Stoga je pledirano da se s pripremom za obljetnicu 185 godina od fra Grgina roenja i 100. god. od njegove smrti blagovremeno otpone, odnosno izradi prikladan program. Dalje, u nekom novom izdanju/ediciji Pet stoljea hrvatske knjievnosti fra Grgi treba dati primjereni tretman/mjesto. U Pet stoljea hrvatske knjievnosti, u knjizi 29. 18
Sarajevoer Wegweiser, dritte Ausgabe, Sarajevo 1913., pod brojem 61.
88
Izbor tekstova
Hrvatski narodni preporod (II.) str. 327.-330. - fra Grgo je predstavljen kraim ivotopisom (15 redaka), Osvetnicima (Drobnjak) i dijelom iz Zapamivanja (pet stranica). U nekoj novoj antologiji - kao Pjesnici Zagrebu (1689.-1975.), Zagreb, 1979., uvrstiti i fra Grginu pjesmu Uspomena na Zagreb, gdje su i sljedei stihovi:
O Hrvati, sve vam sretno ie/ Ali prave sree jo vam nije Smirite se - sloite kao braa,/Da vam u dom vrag se ne vraa.
8.4. Fra Grgino ovjekoljublje

Malo je tko, ne samo u naoj literaturi, darovao toliko stihova svojim suvremenicima te minulim povijesnim dogaajima i ljudima. Nije to samo prigodniarstvo, himnaarstvo nego vie od toga, znatno dublje. Kada se analizira komu je sve posveivao pjesme, onda je tako znakovito to ga je motiviralo, koje je zapravo vrednote promicao, preferirao. Spomenut emo tek neke linosti o kojima je pisao: Gunduli, Kolumbo, car Fra njo Josip I., Kai, Juki, unji, Strossmayer, Stadler, Papa Leon XIII., Despot, Trnski, Atanackovi, Pavlinovi. Njegove prijateljske veze s don Mihom
Pavlinoviem, kao i Pavlinoviev utjecaj i djelovanje u BiH, treba jo vie osvijetliti! Fra Grgo pjeva Danici, Nadi, Osvitu, hrvatskom trebinjskom Slavuju, odaje poast mnogim drugim velikanima hrvatskog roda i povijesnim dogaajima, nadahnuto pie o pojedinim hrvatskim krajevima, mjestima. Istinski se radovao, oduevljavao, pokretanju novih listova, osnivanju kulturnih drutava, otvaranju kola, itaonica, knjinica, glazbenih i pjevakih drutava. O fra Grginom bi se ovjekoljublju mogla napisati i posebna studija.
89
Izbor tekstova
8.5. Fra Grgo - Zagreb i Hrvatska

Zagreb je upoznao u mladim godinama, jo 1839./40., dakle sa sedamnaest godina, i do kraja ivota mu ostao privren, odan. Zagreb je od velike vanosti za fra Grgin razvitak. Fra Grgo je poasni lan JAZU. Govorei zato je fra Grgo bio za Hrvatsku i Austriju, a ne za Srbiju i Crnu Goru, 1878. dr. fra Kazimir Ivi pie: Sa Zagrebom i prvacima u Hrvatskoj vezale su ga tijesne veze. Osjeaji iste vjerske i nacionalne pripadnosti koji ga je vezao za Hrvate i Hrvatsku bio je veliki. 19. Fra Grgo je bio u neprekidnoj komunikaciji s hrvatskim knjievnicima i politikim prvacima. Oduevljeni je sljedbenik hrvatskog narodnog preporoda. S mnogima je odravao prave prijateljske veze, a nakon svakog posjeta Zagrebu ostajale bi, uz ostalo, i nove, pronicljive anegdote. Radovao se svakom napretku Hrvata u Zagrebu. Moe se rei: bio je stanoviti kulturni most izmeu Sarajeva i Zagreba, Bosne i Hrvatske, mada su i u njegovo doba bile vrlo stroge blokade. O tome J. Jeleni pie: Novine i razna pisma slata su prigodomice po kiridijama koji su ih trpali u ito i drugu robu te ih tako uz veliki strah do namijenjenih osoba donosili. Treba podsjetiti da fra Grgo nije bio tek izdvojeni primjer odravanja veza s Hrvatskom, nego su to obiavali i mnogi drugi ugledni lanovi Provincije (unji, Juki, Nedi, i drugi). Brojni su primjeri koji potvruju da je to zapravo bilo i ope usmjerenje i stav franjevake provincije Bosne Srebrene. Od Hrvatske su zapravo svi oekivali, zato ne rei, oslobaanje Bosne iz ropstva. Slavi se hrabrost i smjelost pojedinih hrvatskih ratnika, posebice Jelaia. Od fra Grge se moe uiti kako se slui narodu, ovjeku. Nije bio neutralan dok je narod patio, trpio, niti pak neosjetljiv spram hrvatskog interesa u BiH. Povijest mu je dala za pravo, jer je hrvatski narod i BiH u cjelini usmjeravao pravom smjeru.
19
Napredak, br. 9 - 10., str. 131., god. 1930.
90
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 9. NEIZBRISIVI TRAGOVI DOBROTE20
Ove se godine, 14. travnja, navrilo stotinu godina od kada je preminula Majka Franciska Lechner, utemeljiteljica Drube asnih sestara Keri Boje ljubavi. Svojim je ivotom zasluila da trajno ivi uspomena na njeno plemenito djelo. Budui da je dobroiniteljica posebice zaduila Sarajevo, Tuzlu, Bosnu, ovo je prigoda da se podsjetimo na njen ivot i na njenu plodnu kulturno-prosvjetnu i karitativnu djelatnost. Roena je 2. sijenja 1833. godine u bavarskom mjestu Edling, neda leko od Munchena. Obitelj je Lechner imala sedam keri, a Franciska bijae etvrta. Odgojene su u kranskom duhu. Mlada je Franciska vjerovala da e u zvanju uiteljice moi ljudima najvie pomagati, pa se sa navrenih esnaest godina upisala u uiteljsku kolu u Munchenu. U Europi je razdoblje snanog industrijskog razvoja, ali i svih posljedica, pozitivnih i negativnih, koje takav razvitak neizbjeno nosi (obiljeava). U velika su gradska sredita dolazile mlade djevojke u potrazi za poslom, za sreom. Ali one su istodobno izloene i brojnim iskuenjima, opasnostima, nevoljama. Mlada je Franciska i sama mnogo trpjela, muila se, patila. Upoznala je teak poloaj kunih pomonica, i onih djevojaka koje su pole pogrenim putem, ivotnom stranputicom. Spoznala je zapravo to su posljedice loih djela, to nuno slijedi poslije loih postupaka, nakon lakovjernosti. Stoga je odluila da u Beu, gdje se preselila, osnuje redovniku drubu koja e skrbiti o kunim pomonicama, radnicama, starim i iznemoglim osobama. Rijeila je da se rtvuje, da pomae onima koji su u nevolji. Dvadeset i prvog studenog 1868. godine osnovala je drub u pod imenom Keri Boje ljubavi. Nedaleko je od Bea podigla (otvorila) kuu
20
91
Izbor tekstova
utoita Marijin zavod. Osnovna je zadaa Zavoda: Odgoj i kolovanje enske mladei iz siromanih i graanskih obitelji te briga za kune pomonice i radnice. S obzirom na to da nije imala vee iskustvo u organiziranju i voenju zavoda, kola, internata, posjetila je mnoge takve domove - ustanove u Njemakoj i Francuskoj. Na licu se mjesta upoznala s njihovim ustrojem, sadrajem rada, kunim redom, nainom odravanja. Time je obogatila svoju spoznaju i iskustvo. Prihvatila je pravila sv. Augustina, sastavila Konstitucije Drube, kodificirala ih. Dozvolom je bekog nadbiskupa u listopadu 1869. godine poloila sveano obeanje da e ivjeti: u siromatvu, istoi i poslunosti. Za Hrvate u BiH povijesno znamenit papa Leon XIII. je 21. studenog 1884. godine priznao i preporuio Drubu. Druba se brzo irila, rasla. U svim je pokrajinama Austro-Ugarske Monarhije otvarala domove - zavode, poimence: u Donjoj Austriji 1868., Sleskoj i Moravskoj 1870., Maarskoj 1871., ekoj 1874., Korukoj 1880., Bosni 1882., Galiciji 1885. Majka Franciska je bila prijatelj kue Habsburg, koja joj je pruila materijalnu pomo i imala veliko razumijevanje za njenu plemenitu misiju. Osnovno je naelo, nadahnue Drube od njenog osnutka: Prihvati svoju priliku da se pomogne drugima. Ova je ideja vodilja slina onoj franjevakoj maksimi: Ne samo sebi ivjeti nego i drugima koristiti, ili onoj staroj: non nobis solum nati sumus (nismo roeni samo za sebe). Sve su ovo osnovna polazita u asnom djelovanju Drube. Ali je teka i odgovorna zadaa darivati radost, iriti vedrinu, pomagati onima koji su oaloeni, obespravljeni, koji su puni briga, nevolja, siromatva. Svijet je uvijek, ba kao i danas, pun nepravde, zla, nasilja. Ljude uvijek treba hrabriti, tjeiti. Ali, iriti ovjekoljublje, pruati pomo, najee praznih ruku, nije udoban put; teak je to kri. To su mogle i mogu redovnice visokih moralnih vrlina, sposobne i spremne da se nesebino rtvuju za druge, da pomau onima kojima je pomo potrebna. Dr. Josip Stadler je upoznao djelovanje ove drube i njena humana
92
Izbor tekstova
naela. Pozvao ih je da dou u BiH. Majka je Franciska prihvatila poziv i sa suradnicama doputovala u Sarajevo 28. travnja 1882. godine. Prije nego to su dole Nadbiskup im je kupio na Banjskom brijegu kuu i zemljite. Mnogi su ovdje dolazili i prije i poslije. Ona, meutim, nije dola poradi svoje znatielje (kao putnici i putopisci) da bi upoznala egzotinost ovog podneblja. Nije bila ni lani nositelj kulture. Dola je, zapravo, da konkretno pomae, da pobolja posve nepovoljan kulturno-prosvjetni i socijalni poloaj puka, da pomae ljudima. Bila je prijatno iznenaena svim onim to je Nadbiskup za njih ve pripremio. vrsto je odluila da se u najveoj mjeri angaira, da pomogne na prostranom polju, prije svega razvitku enskog kolstva. Sarajevu je, a i BiH uope, upravo prosvjetno kulturni rad bio prijeko potreban. Osnutak se i djelovanje Drube u Sarajevu zapravo podudara, koincidira, sa ivotom Nadbiskupije vrhbosanske. Tijekom je minulih stotinu i dvanaest godina Druba imala u Nadbiskupiji snanu potporu. Ali i ono to su asne sestre u tom razdoblju uradile na pastoralno-karitativnom, socijalno-prosvjetnom i kulturnom polju izaziva divljenje, zasluuje svako priznanje. Podnosile su i velike rtve, ali s ponosom mogu pogledati, osvrnuti se, na preeni put u BiH. Sve su postigle opere et studio - radom i marljivou - ljubavlju, samozatajno, portvovanjem.
9.1. Darovi dobroinstva

A kako je poelo? Nije proteklo ni mjesec dana od njihovog dolaska u Sarajevo a ve je 24. svibnja blagoslovljen temeljni kamen Zavoda; sestre su u prvi trakt uselile 29. rujna 1882. godine. Majka je Franciska kupila na Betaniji zemljite i tu osnovala ekonomiju i podigla samostan. Gradnja je poela 18. srpnja 1882. godine, a blagoslov je kue obavio dr. Stadler 1. listopada iste godine. Treba podsjetiti da je na Betaniji i groblje, gdje poivaju 83 asne
93
Izbor tekstova
sestre, a tu je i grob sestre Luke, na koji graani, kao na svetite, dolaze ve jedno stoljee. Postojea je zgrada na Banjskom brijegu ubrzo bila tijesna pa je 24. lipnja 1889. godine poloen temeljni kamen za novi objekt Zavo da, a dovrenje 21. studenog iste godine. U Zavodu je od ranije bila kuna kapelica, a osmog je svibnja 1910. godine poela gradnja crkve Kraljice sv. Krunice. Gradnja je zavrena 1911. godine to je i danas vidljivo na proelju crkve. Kad je Zavod sv. Josipa bio kompletiran, ostavljao je zadi vljujui dojam. To je zapravo bilo najvee i najpoznatije ensko uilite u BiH, ali i ire. Bilo je na razini najuglednijih onodobnih (slinih) uilita u Monarhiji. U Zavodu je uvijek bilo 60 - 70 sestara. Sve je odisalo istoom, ukusom za lijepo, za red. Kao da se na svakom koraku i u svakom detalju zrcalilo staro ivotno pravilo i orijentacija: uvaj red i red e sauvati tebe. Osnovna je kola u Zavodu otvorena jo 30. rujna 1882. godine, u poetku samo za ensku djecu, a na molbu roditelja od 1889. godine prima i djeake. kolu su pohaala djeca svih vjera i nacija. Bilo je i po 324 djece. Uz kolu je bilo i djeje zabavite za djecu od tri do sedam godina. U Zavodu je otvorena 1883. godine etverogodinja, a od 1903. petogodinja graanska kola. Uz kolu je od njenog osnutka i konvikt za uenike. Na primjer 1912. godine tu su smjetaj imale 84 konviktice. kolu je pohaalo i po 228 uenica (1918/19). Majka Franciska je bila veoma pronicljiva, dalekovidna, kad je 1884. otvorila ensku uiteljsku kolu. To je zapravo prva takva kola, jer je ona dravna muka (uiteljska) otvorena dvije godine kasnije, a enska tek 1911. godine. kolu su pratile mnoge neprilike, navlastito od 1921. godine. kola je, meutim, uivala veliki ugled u javnosti. Broj uenica je varirao, a bilo ih je i 175 (1928/29). Tijekom je 60 godina kolu zavrilo 830 mladih djevojaka, dakle 14 uiteljica godinje. I ovu su kolu, kao uostalom i sve druge u Zavodu sv. Josipa, pohaala djeca bez obzira na vjeru i naciju. Majka Franciska je zasluna to je i Tuzla znaajno sredite Drube. Na
94
Izbor tekstova
preporuku je nadbiskupa Stadlera 1883. posjetila Tuzlu i odluila da i tu gradi, otvara kole i samostane, da pomae ljudima. Sestre su ve 17. prosinca u iznajmljenoj kui otvorile osnovnu kolu, a vlastitu su kolsku zgradu podigle 25. listopada 1888. godine. U Tuzli je osnovala uveni zavod Kraljice svete krunice, sa zabavitem, osnovnom i graanskom ko lom i internatom. Sestre su i ovdje poduavale u glazbi i stranim jezicima, te u ivenju, krojenju, vezenju, kuanstvu... Nedaleko od Tuzle sestre su podigle zavod Josipovac, sa velikom ekonomijom. Takoer su u Brekama - 15 kilometara od grada - podigle samostan, otvorile kolu 17. srpnja 1884. - kao prvu u tom kraju. Samostan je imao i ekonomiju sa vie hektara zemljita. kolu je u Brekama od 1905. do 1945. zavrilo 2.177 uenika. Brojka bi bila jo impozantnija da je sauvana dokumentacija i za razdoblje od osnutka do 1905. godine. Zadnji je pothvat Majke Franciske u BiH gradnja zavoda sv. Augustina u Sarajevu. Impozantno je zdanje blagoslovljeno 16. studenog 1893. godine. U Sarajevu je nicalo na sve strane, raslo je kao iz vode! Sestre su na Ilidi kupile kuu i zemljite i 1907. godine otvorile samostan Antunovac. Zavod je sv. Josipa kupio na Palama 1911. godine kuu prozvanu Marijin dom i veliki kompleks crnogorine ume. Otvorile su tu i osnovnu kolu. Keri Boje ljubavi su i samostani Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu (osnovan 1939.), Nazaret u Zavidoviima (1940.). Keri Boje ljubavi su i Drinske muenice, njihov krini put preko Romanije, koje su etnici u prosincu 1941. u Goradu zvjerski ubili i bacili u Drinu. Treba naglasiti da je sva imovina asnih sestara 1945. opljakana, oduzeta. Unitena im je i dokumentacija. Zahvalni smo . sestri Alojziji Caratan, naoj sugraanki , koja s puno ljubavi i struno istrauje povijest Drube, ne dozvoljava da zaborav prekrije tako vaan segment nae batine. asne su sestre, nakon Drugog svjetskog rata poput nepoeljnih linosti morale napustiti mjesta u kojima su ostavile tako duboke tragove, uinile brojna dobra djela,
95
Izbor tekstova
nesebino i neumorno pruale pomo svima onima kojima je bila potrebna. Pomagale su zapravo ljudima prema naelima Drube to ih je artikulirala Utemeljiteljica: Prihvatite svoju priliku da pomognete drugima. Ali, usprkos svemu, nakon 1945. godine nestalo je djelatnosti: sv. Josipa, sv. Augustina, Kraljice sv. Krunice, samostana Betanija, na Brekama, Josipovca, Antunovca, Nazareta, Presvetog Trojstva, Marijinog doma... Majka Franciska je od 1882. do 1893. dvadeset puta posjetila Sarajevo, BiH. Ovo je podneblje zaista puno zaduila. Majinski je skrbila o sestrama, nesebino pomagala i pridonosila uspjehu Drube na mnogim podrujima. Zadnji put u Sarajevu bila je u listopadu 1893. godine, tijekom izgradnje Zavoda sv. Augustina. Njena je Druba te iste godine, 21. studenog, obiljeila srebrni jubilej - 25. obljetnicu djelovanja. Nakon toga se razboljela i 14. travnja 1894. preminula u 61. godini ivota. Na njenom grobu pie: Alles fur Gott, fur die Armen und fur unsere Gessellschaft - Sve za Boga, za siromane i za nau Drubu. Na grobu carice Marije Terezije pie: ena po roenju, ovjek po duhu. Ako je dozvoljena usporedba, moglo bi se rei da je i Majka Franciska, po svom plodnom i neizbrisivom djelu, veliki ovjek.
96
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 10. FRA DIDAK BUNTI, 9.X.1871. - 3.II.1922.21
Svaki narod ima pravo slaviti, obiljeavati, dostojanstveno i dostojno, svoje velikane, povijesne dogaaje, znaajne datume iz svoje povijesti. Koliko je, meutim, prolo, minulo proljea i jeseni, a da obljetnice pojedinih znamenitih Hrvata nisu obiljeavane. Tkogod, bar malo, poznaje povijest uo je za ime fra Didaka Buntia, ovjeka dostojna svekolikog potovanja. Mnogo je toga to Didaka ini nezaobilaznim, trajno inspirativnim. Ali njegova humana djela i bez toga ive u narodu, vre utjecaj, prihvaaju se s posebnim simpatijama i zahvalnou, prenose s narataja u narataj, nikad se nee izbrisati iz pamenja naroda. On ivi u ljudima, u svijesti kao simbol koji podsjea i potie, vodi i tjei. Teko je u kondenziranom izrazu dati cjelovitiju sliku bogatog djela i ivota Didakova. Ovaj tekst eli samo podsjetiti na njegovu 120-tu obljetnicu, njegov neumorni drutveni, pedagoki i svekoliki rad, na opismenjavanje puanstva, spasavanje siromane djece i, uope, sirotinje ratnih godina, naroito 1917., 1918.. O Didaku, meutim, treba pisati, nadasve, kao ovjeku, jer iz ukupnog njegovog ivota i rada zrai beskrajna plemenitost, ljubav, humanost, razumijevanje za nevolje ljudi. Sjeme koje je posijao isklijalo je, razgranalo se, i nadahnjuje nove preobrazbe. Na dananjem stupnju razvoja, kvalitativno znatno drukijem, potreban je Didak, njegova stvaralaka energija, neustraivost, vizionarstvo i akcija. Fra Didak je ponikao iz duha i due naroda. U njemu i s njim je ivio, za nj se nesebino zalagao, i jo za ivota opjevan uao u ivu narodnu predaju, u legendu, u kojoj i danas ivi, u kojoj e ostati svagda.
21
Izlaganje prigodom 120.-te obljetnice, Sarajevo, Kameni teatar 55., listopad 1991. godine.
97
Izbor tekstova
Roen je 9. listopada 1871. na Paoi, itluk. Osnovnu kolu pohaao u Gradniima; kolovanje nastavio na irokom Brijegu i Humcu, a 18. veljae 1888. stupa u franjevaki red. Studije filozofije i teologije zapoeo je 1889./90. u Innsbrucku, gdje je proveo est godina. Za sveenika je zareen 29. srpnja 1894., a od kolske godine 1895. zapoinje na irokom Brijegu, s velikim arom, svoj odgojiteljski rad kao profesor, a od 1911. do 1919. obavlja dunost ravnatelja gimnazije onodobnog tako znaajnog -
kulturnoprosvjetnog sredita i arita ne samo u Hercegovini. U teko i bremenito poratno razdoblje, od 1919. do smrti, je provincijal franjevake Provincije u Mostaru i narodni zastupnik. Umro je 3. veljae 1922. na itluku, u 51. godini ivota. Kroniari su zabiljeili da je rijetko koja smrt tako pogodila, uzbudila i oalostila narod. Sva je onodobna jugoslavenska tampa tim povodom izrazila divljenje i zahvalnost njegovim opeljudskim djelima. Iza sebe je ostavio bogate plodove svoje darovitosti, svoga uma i pera, svoje ovjenosti i ljubavi. Njegove e neprolazne ljudske vrline trajno ivjeti, jer bio je i ostao neraskidiva spona s narodom, s ljudima, tlom s kojeg je ponikao; izgarao je za narod i u toj prevelikoj portvovanosti i sagorio. Od godine 1843., kad su hercegovaki franjevci krenuli iz samostana Kreevo na iroki Brijeg, tu podigli crkvu 1846., otvorili kole, od kada je (1847.) uspostavljen Apostolski vikarijat u Hercegovini odvajanjem od Bosanskoga, od uspostavljanja Hercegovake franjevake kustodije 1852., koja je 1892. proglaena provincijom, fra Didak, nesporno pripada plejadi najistaknutijih zaslunika svoga Reda, Hercegovaca uope. Narodu je podizao samopouzdanje, razvijao samosvijest, samopotovanje, budio nacionalni i kulturni identitet. Putem, koji je izabrao, voen
portvovanou, vjernou i odanou svome narod u i rodnoj grudi, nije iao usamljeno, ali djela - kreativna i plodna - pravi podvizi, koje je uradio, plemenitost i ovjenost kojom je zraio, istrajnost i hrabrost, te bunt
98
Izbor tekstova
protiv nepravdi na to je u svakoj prilici odluno ukazivao, osigurali su mu u narodnom pamenju trajno mjesto, divljenje i potovanje. On je s pravom dika i ponos Reda, ali i hrvatskoga naroda kojem je, bez rezervi, cijelim svojim biem pripadao. I poslije su Didaka, tim asnim putem, plodnim kontinuitetom bogate franjevake tradicije na ovom tlu, ili i idu mnogi borei se za bolju sutranjicu. Didakova trajna djela, plodovi neumornog rada: gimnazija, konvikt u Zagrebu i na irokom Brijegu, slanje studenata na sveuilita po Z. Euro pi, da donesu novo vrijeme i preporod, crkva - katedrala na ivcu kamenu od ivca kamena, itava mrea kola za opismenjavanje, melioracija/ Drinovako polje/, duhanska stanica, pota, putevi, i dr. su svojina koju svi batinimo i uivamo, jer sve to je radio stvarao je za dobrobit i napredak ovjeka, hrvatskoga naroda. On je zorno svjedoanstva o svom Redu, jer franjevci su, ve stoljeima, neodvojivi od tradicije i sudbine naroda s kojim su dijelili dobro i zlo, sreu i nesreu, radost i alost, pravdu i nepravdu, najee oskudicu, ali i vjeru u bolje sutra. On je, u stvari, posve prikladan, simbol, izraz te tradicije, krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Na historijskim prekretni cama intenzivno je radio za svoj narod na kulturno - prosvjetnom i socijalno politikom polju, stvarao povijest. Slika vremena i ljudi stalno ga je muila, doimao ga se teak poloaj ovjeka u Hercegovini, nepravde koje su narodu svakodnevno injene. Bio je najljui protivnik nepravdi. Nije prihvaao postojee stanje, niti se mirio s tekim poloajem ovjeka, izrabljivanjem i uniavanjem ljudi, pa je sve svoje stvaralake snage darovao za boljitak hrvatskog naroda. Neodoljiva su ga sila i ljubav pokretali da pomae ljudima, ba kao to bijae neodoljiva elja njegove subrae da iz kreevskog samostana krenu na iroki Brijeg, i zaponu velika djela na pastoralnom, drutvenom, kulturno - prosvjetnom polju, koje fra Didak, naroito potaknu, obogati i proiri, i svoj zanos prenese na mlade. Teko ga se
99
Izbor tekstova
doimala zaostalost i neprosvjeenost naroda pa je otvorio itavu mreu kola po Hercegovini i opismenio originalnom metodom oko 20.000 ljudi. Njegovi su pedagoki pogledi bili veoma napredni, zalagao se da ove kole ravnopravno pohaaju i muka i enska djeca i omladina. Po ovom prosvjetnom pokretu Didak se nadaleko prouo, osigurao mjesto u historiji kolstva i pedagogije u nas. S pravom je prozvan zatitnikom i ocem sirotinje. U ono okrutno i mutno vrijeme, u opem kaosu i ratnoj oluji, on brodolomnicima bijae najsigurniji spas. Godine 1917. nad Hercegovinom se nadvila glad - sua i rat, te nedostatak radne snage. Glad poe uzimati svoj danak - bijae na desetine umrlih. Fra Didak nije gubio dah, vjeru i samopouzdanje. U tim najteim /ne/vremenima - sveope ratne katastrofe - bio je spasonosan lijek, moralni, socijalni i intelektualni kompas. Njegovo se ime najee izgovaralo. Ono je olakavalo nevolje i brige, bilo je znak nade, melem, iscjelitelj. Kada sva vrata bijahu zatvorena, kad drugi - odgovorni i nadleni nisu marili za nevolje puka, on hrabro i odluno poduzima akcije. K ad nisu pomogli ni prosvjedi kod cara u Beu, Zemaljske i okrune vlade, on organizira spasavanje djece, cijele jedne generacije, smjetavajui ih kod obitelji u Slavoniju, Baku i Banat. Sirotinji je sauvao dostojanstvo, zatitio je od umiranja, vrijeanja, poniavanja. Pretpostavlja se da je u toj humanoj i solidarnoj akciji iz cijele Hercegovine spaeno oko 17.000 djece svih vjera i nacija. Didak nije bio kolebljiv, ni maloduan. Zahtjeve je formulirao jasno i argumentirano. Bez ustruavanja i kompromisa, umno i dostojanstveno, odluno i hrabro borio se protiv nepravdi. Njegovi prosvjedi, usmeni i pismeni, caru i bekom dvoru, memorandum austrougarskom ministru Burianu, barunu Sarkotiu, odnos prema grofu Tiszi, njegov prosvjed i audijencija kod ministra Pribievia, zalaganje za poviicu otkupne cijene duhanu, prosvjed protiv odnosa vojnih vlasti prema regrutima iz
100
Izbor tekstova
Hercegovine, njegova potpora udovicama i djeci poginulih vojnika, kao i mnogi drugi primjeri zorno svjedoe o njegovoj graanskoj hrabrosti, neustraivosti, o smionom borcu za etike i socijalne probleme. Stotinu dvadeseta obljetnica njegova roenja je i povod da se na odgovarajui nain utvrdi program trajnog obiljeavanja djela i imena fra Didakova, i ne samo u njegovoj rodnoj opini nego u cijeloj Hercegovini i jo ire. Ali, neka to bude i poticaj da se bez jednostranosti i svake iskljuivosti, vie znanstveno prouava naa ukupna batina, da se mutni izvori izbistre, oskudna vrela obogate, zamreno i nerazjanjeno razmrsi i pojasni, da se konano skinu svi velovi s nae hrvatske prolosti. Sve ono to je skrivano, zanemarivano i preuivano, brisano iz svijesti i pamenja ljudi i narataja da se s vie samopouzdanja i objektivno valorizira, afirmira i njeguje. Fra Didaka Buntia treba i dalje obasjavati novom svjetlou, jer on znai i jednu bolnu i ponosnu sintezu svega to se dogaalo na ovim prostorima, simbolinu vertikalu patnji i nadanja, prometejsku borbu naeg ovjeka i njegovu antejsku vezanost za svoje tlo, za svoju zemlju.
101
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 11. POETAK KULTURNOG I DUHOVNOG PREOBRAAJA 22
U dugoj je povijesti Hrvata Humske zemlje odnosno Hercegovine (naziv od 1448.) 1843. tj. 1844. godina, kad su franjevci iz glasovitog samostana u Kreevu jesenjih dana doli na iroki Brijeg i od svete stolice 6. veljae 1844. godine dobili odobrenje za gradnju crkve i samostana, zasigurno granini kamen (mea), jedan od najznaajnijih dogaaja. Naa se povijest (crkvena, kulturna, opa) moe razdijeliti i prouavati od 1482. nestanak slobode - do 1844. i razdoblje nakon toga. Stoljee i pol nakon tog povijesnog datuma moe se trijezno suditi o vanosti dogaaja, pronicljivosti, sposobnosti i dalekovidnosti njegovih sudionika. Kad su fratri zastali pod dubom na Bri(je)gu, susreli su na sve strane traginu stvarnost. ivot je bio nedostojan ovjeka. Ljudi zapravo nisu nita ni imali osim krsnog imena, vrstu vjeru i jaku elju za osloboenjem, za slobodom. Mnogi se pitaju kako je hrvatski narod, pored tolikih zatornika, uope ostao i opstao u svojoj vjeri, na svom tlu. Za tovanog Jakova Bubala je jedan izmeu mnogih odgovora: da se tajna tisuljetnog bivovanja i
neprekinutog trajanja hrvatskog naroda krije u njegovoj snanoj i stalno cvjetajuoj duhovnoj batini. Duhovnoj batini u najirem smislu tog pojma. Obitavajui pod dubom, fratri nisu lamentirali nad bijednim i tunim prilikama nego su usprkos svemu, zasukali rukave, prionuli na posao da mijenjaju iznakaenu zbilju. Oekivao ih je veliki posao na zatravljenoj njivi, pravom bespuu. Nedostajalo je sve ono to su drugi u Europi imali stoljeima. Nije bilo ni pukih ni srednjih kola, gimnazija, fakulteta, crkava, samostana, knjini ca,
22
Steak, br. 8., 1994. godina.
102
Izbor tekstova
muzeja, listova, asopisa, tiskara, drugih ustanova, institucija drutva, komunalnih infrastrukturnih objekata. Franjevci su, u onoj mrkloj noi nae prolosti, zapalili svjetlo to e biti i ostati naim putokazom. Doli su da stvaraju povijest, a oko njih jad, siromatvo i kamen tako drag. Knjievnik, europski priznati intelektualac, fra ito . ori u svezi s tim pie: Kroz tmue i gustie/ kroz sue i kie/ dojezdili i pali /uz rame kamenu stali/ i ostali. Brinim su i ustrajnim radom kamen pretvorili u najbolji humus na kojem su isklijavali i uspijevali najljepi plodovi. U tom su podneblju zapravo zatekli raslinstvo, ptice i ivotinje to se spominju i u Bibliji: smokve, vinovu lozu, ipak, masline, ovce, koze, vukove, lisice, dabogme, izdrljive i simpatine magarce, kojih je u Hercegovini sve manje, a ni konja nema vie mnogo! Fratri su ostali, vrsto vezani uz topli kamen i ispucalu zemlju, da dijele patnju, mukotrpnu zbilju - uvijek sa svojim narodom. Kad se danas osvrne na taj dogaaj, ispunjava nas zadovoljstvo, radost. Istodobno nas, meutim, obuzima i sjeta, jer se nameu brojna pitanja. Hercegovina je naime u neposrednom susjedstvu Dubrovnika, Stona, Hvara, Korule, ivogoa, Zaostroga, Makarske, Splita i drugih onodobnih kulturnih sredita a zapravo je od njih bila tako daleko. Ovo se podruje nekad i zvalo Gornja Dalmacija, Hrvatska Dalmacija i sl. Zato je onda taj prostor dotad bio izvan poznatih europskih pokreta ljudskog duha? Kako to da cinquecento dolazi ovdje sa zakanjenjem od nekoliko stoljea? Zato su zime bile tako duge, sive, teke? Zato je srednjovjekovni uspon nasilno prekinut, za vie stoljea zaustavljen razvitak. Trebalo je stoga nadoknaditi minula stoljea, sve ono to raniji narataji, iz objektivnih razloga, nisu mogli ostvariti. U Hercegovini je zapravo sve izgraeno nakon tog datuma. Fratri su donijeli proljee iako su proljea Hrvatima kratko trajala. Valja se prisjetiti da su na ovim prostorima znatno prije postojali samostani, crkve, upe, sveenici, da su intenzivno strujali utjecaji iz susjedstva, da je
103
Izbor tekstova
Hercegovina bila istinski dio europske civilizacije i kulture. Naalost upamtila je i najkrvavije ratove, progone, pljake, pustoenja, ruenja. Prije su dolaska Turaka postojali samostani u Mostaru, Ljubukom, Konjicu, Blauju, (Duvno) Novom (apljina). Kranstvo se pojavilo veoma rano, ima brojne tragove, duboke korijene. Podsjetimo da je Duvanjska biskupija osnovana jo prije 591. godine, Trebinjska vie od milenija, u Mokrom je (. Brijeg) podignuta crkva u petom - estom stoljeu, na Humcu crkva sv. Mihovila u X. - XI. stoljeu. U Konjikom kraju, po istraivanju dr. Pave Anelia, ima preko trideset ostataka poruenih crkava. I tako redom... U XV. su i XVI. stoljeu, nakon uvene Ahdname, sve crkve u Hercegovini poruene, fratri mueni i bae ni u Neretvu, neki pobjegli u Primorje - Dranice, ivogoe, Zaostrog. Samostani su opustoeni, kulturno blago opljakano, uniteno. U Konjicu je samostan sruen 1524. godine kao i sve druge crkve u tom kraju, a fratri mueni i baeni u Neretvu. Mostar i Ljubuki doivjet e oko 1563. godine istu sudbinu. Slino se dogodilo i s drugim samostanima, crkvama i fratrima u Hercegovini. Nakon toga su hercegovake upe pastorizirane do 1700. u pravilu iz Zaostroga, a od tada do 1843. uglavnom iz Kreeva. Dakle od polovice XVI. stoljea pa sve do njihova dolaska u Hercegovini nema franjevakih samostana, crkava, vjerskih objekata. Fratri su stoga dolaskom na Brijeg eljeli obnoviti ono to su nekad imali. Podsjeamo da su franjevci - Hercegovci jo 1646. pisali Kongregaciji u Rimu i traili otcjepljenje od Bosne Srebrene. Fratre se duboko doimala obespravljenost puka, njegov ropski poloaj. Narod je prolio previe krvi i suza, predugo su trajala njegova progonstva, patnje, stradavanja. eljeli su stoga da to prije uine donesu kakvo - takvo poboljanje - gospodarsko, socijalno, kulturno, prosvjetno. U djelovanju su nailazili na brojne potekoe, ali ih otpori nisu obeshrabrivali.
104
Izbor tekstova
11.1. Imena i djela na ponos

Na prostranoj su njivi odmah po dolasku otpoeli raznovrstan i plodonosan rad. Usprkos svemu za relativno su kratko vrijeme otvorili kolu u Vukodolu (Mostar) 1853. a potom u Gorici, Veljacima, Humcu, Tomislavgradu, . Brijegu, Gradniima, Posuju, Gabeli, i dr.; podigli su biskupsku rezidenciju. Pozvali su iz Zagreba asne sestre sv. Vinka koje su dole u Mostar 1872. godine. Franjevci su dobili i samostalno pravno ureenje: Vikarijat 1847. odvajanjem od Bosanskog, 1852. osnivanje Hercegovake franjevake kustodije i 1892. proglaenje Hercegovake franjevake provincije provincije Marijina Uznesenja. Otvorili su i prvu srednju kolu u Hercegovini. Na erigaju su, naime, sazidali kuu (1884.) odmah po dolasku iz Kreeva, i tu otvorili kolu za svoje pitomce i boravak za novake. Ova je gimnazija (probandat), na erigaju i potom na Humcu, radila od 1861. do 1889. po programu talijanskih kola, a od 1889. je uveden program po uzoru na klasine gimnazije u Austro - Ugarskoj. Samostan su i crkva na irokom Brijegu sagraeni od 1846. do 1848. godine. Izgraeni su i mnogi drugi objekti, a 1934. ak i hidrocentrala. Nova je crkva izgr aena od 1905. do 1911. u stilu kasnoromanike trobrodne bazilike. Duga je 50, iroka 26 m, a zvonici su visoki 32 m. U crkvi su grobovi fra Didaka Buntia, njenog graditelja i fra Rafe Bariia, prvog hercegovakog bisku pa. Nova je zgrada glasovite irokobrijeke gimnazije podignuta od 1924. do 1931. godine. Nemogue je saeti u ovaj tekst brojna djela to su ih franjevci u Hercegovini ostvarili u minulom vremenu. Prisjetimo se da su otvorili i prvi fakultet daleke 1895. u Mostaru. Njihovo je djelo i prva tiskara, takoer u Mostaru, koja je s prekidima radila od 1872. do 1945. Otvorili su i prvi javni muzej u BiH - na Humcu, 1884. Pisali su bukvare, prirunike za kolu. Donijeli su prve orgulje, glasovir, harmonije, druge glazbene instrumente. Osnivali su kulturno - prosvjetna i glazbena drutva, otvarali itaonice i
105
Izbor tekstova
knjinice, domove za ake. I Hrvatsko je kulturno drutvo Napredak osnovano u Mostaru! Pokretali su i tiskali prve listove, kalendare, aso pise, almanahe; pisali izvjetaje upa, kola; vodili kronike. Spomenimo tek neke od njih: Mladi Hercegovac (1874.), Novi Hercegovac (1876.), Bosiljak hercegovaki (1883.), Novi hercegovaki bosiljak (1884.), Glas Hercegovca (1885.), Osvit (1898.), Kranska obitelj (1900. - 1918.; 1938. - 1944.), Stopama otaca (1934.), Hercegovina franciscana (1935.), i drugi. Glavnina je listova tiskana i izlazila u Mostaru. Treba podsjetiti da je Mostar bio (naravno uz . Brijeg) - usprkos svemu i u turskom i u austrougarskom razdoblju, ali, i tijekom prve Jugoslavije - eminentno duhovno i kulturno sredite Hrvata Hercegovine. Franjevci su pokazali svoje kvalitete u knjievnosti, povijesti, lingvistici, filozofiji, odgoju. Napisali su veliku knjinicu. Danas je to naa batina bez koje bismo bili siromani. Brojne su potekoe pratile djelatnost franjevaca u Hercegovini, ali ono to se dogodilo poetkom veljae l945. strano je i rei i uti: neuven je to sluaj na zemaljskoj kugli. Tada su partizani na nekoliko stratita muili, ubili i zapalili, bez suenja, trideset fratara irokobrijekog samo stana, a tjedan dana kasnije u Mostaru ubili i u Neretvu bacili sedam fra tara. (Molim itatelje da o tomu proitaju tekst uvaenog gospodina Ante Maria, objavljen u Napretkovu kalendaru za 1992.; str. 320.-338.). Franjevcima je poslije 1945. godine gotovo sva imovina oduzeta, unitena, opljakana, a kole i fakultet zatvoren. Podsjetimo da je tijekom drugog svjetskog rata (i poslije!) ubijeno 15.259. Hrvata u Hercegovini. Nakon toga su morali naputati rodni kraj i odlazit i diljem svijeta. Razumije se, valjda, to su Hrvati danas, nakon svih pogroma, ponegdje u manjini na svojim povijesnim tisugodinjim prostorima!...Franjevci su dolaskom u Hercegovinu otvorili njeno novo razdoblje. Utrli su put u mnogim podrujima. Ugledni znanstvenik dr. Andrija Niki u svezi s tim kae: da je taj napredak otro suze i odnio u zaborav brojne nevolje i patnje to su ih franjevci s pukom do tada
106
Izbor tekstova
proivljavali. AneoKraljevi (1807. - 1865.), Rafo Barii (1796. - 1863.), Petar Bakula (1816. - 1873.), Pakal Buconji (1834. - 1910.), Frano Milievi (1835.-1903.), Nikola imovi (1835. - 1912.), Martin Mikuli (1841. - 1912.), Aneo Nui (1850. - 1916.), Ambro Mileti (1857. - 1923.), Dujo Ostoji (1863. 1938.), Radoslav Glava Stariji (1867. - 1913.), Didak Bunti (1871. - 1922.), Leo Petrovi (1883. - 1945.), Dane Zubac (1886. - 1971.), Dominik Mandi (1889. 1973.), Oton Knezovi (1889. - 1964.), Arkaneo Nui (1896. - 1945.), Kreimir Pandi (1892. - 1945.), Marko Dragievi (1902. - 1945.), Dobroslav imovi (1907. - 1945.), Radoslav Glava Mlai (1909. - 1945.), i jo mnogi, stoje u uzvienom vremenu, u naoj povijesti. To je naa blagodat, tradicija na koju se moe osloniti. Njihova su djela sustavno brisana iz naeg pamenja, iz svijesti. Pjesnik (fra ito . ori) se s pravom pita: Kad e ve jednom /prolost/ na ovom kamenu stamenu /dozreli postati grozd/. Navedena su imena Hercegova ke provincije, na ponos, ali, i na poticaj i obvezu. Ugradili su sebe i svoje djelo u postament epohe. Vrijeme je da se osvijetli i predoi sva dubina i irina njihova plodnog djelovanja. Bili su istinski europski intelektualci. Studirali su na uglednim sveuilitima, stjecali doktorate u Parizu, Grazu, Beu, Inzbrucku, Rimu, Freibourgu, Lillu, Sorboni, i drugim europskim sreditima. Svoje su djelotvorne sile stavili u slubu naroda. Mogle bi se napisati knjige o njihovim argumentiranim prosvjedima protiv otkupne politike duhana koja se vodila besramno na tetu Hrvata. Budili su Hrvatsku nacionalnu svijest. uvali i njegovali hrvatski jezik. Okupljali i zbliavali Hrvate. S Bosnom su Srebrenom imali ivu i prisnu suradnju, ili, kako je rekao fra Petar Krasi: majka - provincija je uvijek sa strepnjom, ljubavlju i najveom brigom pazila na svoju ker, koja se uputila prema kamenjaru krne Hercegovine. Uvijek se interesirala kako joj je i uvijek svesrdno pomagala da se uzdie u istom pravcu u kom je ve majka kroz povijest stekla iskustvo i kako se nakon dugogodinjih povijesnih peripetija uvrstila.
107
Izbor tekstova
Mladen Bevanda
12.
HRVATSKE KATOLIKE KOLE U BOSNI I HERCEGOVINI (pregled)23
Pismenost i kolstvo su ve dugo polazni i temeljni parametri kulturne razvijenosti jedne zemlje, jednog naroda. Nacionalne vrijednosti i kulturna batina su u razvijenom svijetu i dio gospodarskih planova. Pismenost i kolstvo u Hrvata nerazdvojivi su od Katolike crkve. To je zapravo nit vodilja Crkve od njezinog poetka do danas. To je njezina bitna oznaka. Brojni su znakovi i tragovi kulturno-prosvjetnog djelovanja, to svjedoe o tomu. Kako bi, uostalom izgledala naa kulturna karta bez batine to se tvorila u okrilju Crkve! Godine 1988. prireena je izloba Blago franjevakih samostana u BiH koja je pobudila veliko zanimanje javnosti i omoguila uvid u dio bogate kulturne batine. Napokon, kako bi ovaj grad, u kojemu je Vrhbo sanska nadbiskupija i Provincijalat Bosne Srebrene, izgledao bez Sv. Ante, Sv. Josipa, Katedrale, Sv. Vinka, Sv. irila i Metoda, Zavoda Sv. Augustina i drugih objekata asnih sestara i HKD Napredak, te Franjevake bogoslovije i Vrhbosanske visoke teoloke kole, dviju najstarijih visokokolskih ustanova u BiH. To su velebna zdanja, to imponiraju svojom povijeu i dostojanstvom. Tu je i stupska Gospa, u staroj upi Sarajevsko Polje, osnovana jo 1710., obnovljena 1890., a crkva Uznesenja bl. Djevice Marije posveena u nedjelju 18. kolovoza 1892. godine, u ovom ratu sravnjena sa zemljom kao i hrvatska naselja u upi Stup. Ili, kakvo znaenje u svijesti i pamenju Hrvata imaju, na primjer, eminentno hrvatski simboli: Kraljeva Sutjeska, Fojnica, Kreevo... (Da ne
23
Predavanje na osnivakoj skuptini Udruge hrvatskih djelatnika u odgoju, obrazovanju i znanosti, Sarajevo, 5. lipnja 1993. godine.
108
Izbor tekstova
spominjem iroki Brijeg, Humac, Mostar, Ramu, Petrievac, Plehan, Gradovrh ...). Ti nas samostani vode i traju kroz stoljea, bude ive asocijacije. Svjedoci su i djelatni sudionici nae povijesti. Koliko ih se u onoj mrklini ogrijalo vatrom tih samostana, ija je toplina zagrijala i okrijepila mnoga srca i due. Njihova su vrata bila otvorena dobronamjernim ljudi ma, a silnici su, ba kao i danas, provaljivali, pljakali, palili. Ti su samostani upamtili mnoge poare. U velikoj vatri, koja je zahvatila Kraljevu Sutjesku 1658., Fojnicu 1664., Kreevo 1765., nestalo je mnotvo predmeta spomenike vrijednosti. Samostani su najbolje spoznali stradanja, patnje, progone, tiraniju, ali i ponos svoga puka, njegovu odanost pradjedovskoj vjeri i rodnoj grudi. U nepismenoj zemlji to bijahu jedine oaze (sredita) pismenosti i kulture, jedine svjetiljke u onom nevremenu. Upornim promicanjem kolstva, osnivanjem i odravanjem sveuilita, Katolika je crkva dala golem doprinos intelektualnom napretku zapadne kulture. to bi zapravo ostalo zapadnoj civilizaciji bez kulturne batine Katolike crkve? Brojni glasoviti znanstvenici upravo su sveenici iako je to u udbenicima zakonito preuivano. Najstarija i najuglednija sveuilita su se razvijala iz crkvenih kola. Pojedini crkveni redovi, navlastito benediktinci (osnovani 520.), templari (1118.) franjevci (1215.), Druba Isusova - isusovci (1534.), veoma ueni redovi Katolike crkve, zaduili su kasnija stoljea, utkali u kulturu i civilizaciju trajne vrijednosti. Zasluni su za brojna dobrotvorna djela, posebice u prosvjeti i kulturi, znanosti i umjetnosti, poljodjelstvu, zdravstvu, suzbijanju epidemija. Sljedbenici sv. Franje su u BiH doli prije sedam stoljea, 1291., a prije njih ovdje su dominikanci (1215.). I ovdje su, uostalom, kao i u svijetu uope, uinili brojna dobroinstva. Povijest Hrvata, ali i BiH uope, nerazdvojiva je od tog asnog reda. Franjevaka je provincija Bosna Srebrena zapravo jedina preivjela srednjovjekovna ustanova bosanske drave. Nadivjela je brojne silnike, reime, tiranije. Iako su franjevci, hirom povijesti, na ovom
109
Izbor tekstova
tlu stalno ugroavani, nisu nikad, uostalom kao ni narod komu pripadaju, ugroenost i optuivanje uzimali kao svoje opredjeljenje. Uz pastoralni rad franjevci su poznati i kao samozatajni uitelji. Uz samostane su otvarali i kole za pripremu kandidata za sveenike, ali je, u pravilu, bilo i drugih polaznika. U mnogim podrujima ljudske djelatnosti franjevci su ovdje prvi prokrili put. S predanou su uvali i prenosili, ali i stvarali i sabirali, kulturno-civilizacijska iskustva za pokoljenja. Ove se godine navrava upravo 170 godina otkako je fra Ilija Starevi podigao u Tolisi (1823.), prvu puku kolu u BiH u dananjem obliku: kolska zgra da, nastavni plan i program, udbenici, uitelj, kolska godina i ostalo. T o je zacijelo datum za povijest. Teko je pouzdano utvrditi kad je i gdje poela prva hrvatska katolika kola. Pojedini istraivai cijene da je i prije 1823. radila kola u Livnu, po miljenju drugih u Vareu, a ima indicija da je 1783. otvorena kola u Sarajevu. Ili, to znai dozvola franjevcima 1593. od turskih vlasti da mogu poduavati pismenosti i u privatnim kua ma? U izvjetaju fra Franje Balievia Svetoj stolici o stanju u Bosni kae se da braa dre i kole te da poduavaju: itati, pisati i malo slovnice, te kranski nauk u latinskome i slavenskom jeziku. Moglo bi se, naravno, navesti jo mnogo primjera to svjedoe da su franjevci, odmah po dola sku u ove krajeve, vrili i prosvjetno-kulturnu misiju. Pojedini istraivai, meutim, sude da je rije samo o opismenjavanju, o analfabetskim teajevima. Ako se poznaju onodobe politike (ne)prilike, teko je zakljuivati po analogiji s misijom franjevaca u Europi toga vremena. Ne treba, naime, podsjeati to Europa batini iz stoljea kad je ovdje vladala Turska. to joj je donijela, na primjer renesansa, a kako su pak katolici u BiH ivjeli u tom traginom razdoblju? Izvjesno je da je u samostanima permanentno organizirana i kulturno-prosvjetna djelatnost, naravno, nekad plodnija a nekad manje uspjena. Sredinom 19. stoljea javlja se pravi pokret, organizirana djelatnost
110
Izbor tekstova
franjevaca na osnivanju kola i uope promicanja kolstva i pismenosti. Na tom polju su se isticali mnogi djelatnici: Starevi, Marti, Juki, unji, Josi, Kraljevi, Milievi, Vujii, Nedi, Kujundi, Buconji, imunovi, Perii... Plod takve samozatajnosti su 1847. kole u Fojnici, Varcaru, Livnu, Travniku i Kreevu, 1852. u Uskoplju, Vukodolu, u Gorici 1853., u Docu 1855., u Bihau 1857., u Jajcu 1858., u Veljacima 1860., Vareu, Livnu, Banjoj Luci 1864., na Humcu i irokom Brijegu 1866., u Gradniima i Posuju 1867., u Bugojnu 1868., u Gradici, Tuzli, Potoanima, Kraljama 1869., u Stocu 1870., i drugim mjestima diljem Herceg- Bosne. Franjevci 1850. trae tiskaru koju fra i don Franjo Milievi otvara u Mostaru 1872. godine. Juki pokree 1850. prvi asopis u BiH Bosanski prijatelj. I u drugim oblastima franjevci imaju primat. Tako je fra Mato Nikoli 1807. prvi diplomirani lijenik u povijesti bosanskohercegovake medicine, a od sredine 19. stoljea u Bosni je djelovao glasoviti lijenik fra Mijo Sui koji je medicinu zavrio na Medicinskom fakultetu u Pa dovi. I prvo djelo medicinskog sadraja napisao je 1765. i u Padovi tiskao fra Franjo Graci. Prvina bh. knjievnosti na hrvatskom domaem jeziku su djela fra Matije Divkovia Nauk krstjanski i Sto udesa... tiskano 1611. u Veneciji. Temelj moderne bh. historiografske znanosti je djelo fra Filipa Lastria Epitome vetustatum provinciae bosniensis, tiskano u Veneciji 1765. godine. Franjevci su prvi ustanovili i arhiv, jer su jo prije 450 godina, 1544., osnovali Arhiv provincije Bosne Srebrene. Najstarije je likovno djelo jednog domaeg majstora Raspee Stjepana Dragojevia iz 1597. Prvi bukvar u BiH Poetak slovstva napisao je biskup fra Augustin Mileti i tiskao 1815. u Splitu. Ta je knjiga bila veoma popularna u narodu pod nazivom Biskupovaa. Mnogo je pridonijela irenju pismenosti i poticala otvaranje kola. Franjevci su otvorili i prvi javni muzej u BiH na Humcu 1884. godine. Prva visokokolska ustanova u BiH je Vrhbosanska visoka teoloka kola otvorena 1890., dok je Franjevaka bogoslovija otvorena u Mostaru 1895.
111
Izbor tekstova
godine. Hrvati ne smiju zaboravljati te datume pa treba izvriti ispravak ili korekciju utemeljenih sveuilita u Sarajevu i u Mostaru jer nisu osnovana 1949. i 1977., nego 1890. i 1895. godine. Uostalom, starim i uglednim europskim sveuilitima filozofsko-teoloka znanost bijae matrica, temelj, a i Hrvati su dio zapadnoeuropske civilizacije i kulture... Ovim se kratkim pregledom ne iscrpljuju sva podruja ivota i rada kojima su franjevci krili put. Ali podizanje kola i kulturno prosvjeiva nje naroda bijae njihova trajna obuzetost. U Sarajevu je fra Grgina realka podignuta 1865. Uz poetak rada te kole izraen je normativni dokument, tzv. Ustanove. Sa sedamnaest toaka jasno su artikulirane dunosti uitelja, uenika, roditelja, kolskog odbora i drugo. Taj dokument, uz Ope ustanove osnovnih kola usvojen na Kapitulu Bosne Srebrene 1854., te Sistem literarium... fra Stjepana Marijanovia iz 1833. su za povijest kolstva i pedagogije znaajni, nezaobilazni dokumenti. To su prvi cjeloviti propisi o organizaciji kol stva, pretee kasnijih zakona o kolstvu, a prvi je, da podsjetim, donesen tek 1869. godine. Moe se zakljuiti da su sveenici-uitelji uglavnom poznavali klasinu i recentnu pedagoku teoriju i praksu. Studirajui na uglednim europskim sveuilitima, spoznavali su i usvajali naprednu pedagoku misao. Uostalom, kranska pedagogija ima dugu tradiciju. Mno ga istaknuta imena pedagoke znanosti su upravo sveenici. Podsjeam samo na neke: sv. Bazilije Veliki (330.-379.), sv. Ivan Krizostom, sv. Toma Akvinski (1226.-1274.), Johannes Duns Skotus (1270.-1308.), i glasoviti pedagog srednjeg vijeka Ivan Gerson (1363.-1429.). Svi su oni dali dragocjen doprinos razvitku pedagoke teorije i prakse. U katolikim crkvenim redovima naroito se isusovci istiu u organiziranju kolstva. Znamenito je njihovo pedagoko djelo Ratio atque institutio studiorum. Ovaj kratki pregled ne moe zaobii ni sv. Petra Kanizija (1521.-1597.), Fenelona (1651.-1715.), Felbigera (1724.-1788.), sv. Ivana Don Bosca (1815.-
112
Izbor tekstova
1888.) i Otta Willmanna (1839.-1920.), te mnoge druge pedagoge kranske provenijencije sve do naih dana. Pape su u svojim enciklikama davali upute i poticaje odgojnoobrazovnoj djelatnosti. Podsjeam na encikliku Divini Illius magistria Pija XI. iz 1929. godine. Crkveni sabori su takoer elaborirali ta pitanja. Kapitalni je dokument za pedagoku znanost Gravissimim educationis, deklaracija Drugog vatikanskog koncila 28. X. 1965. godine. Sve je to jamano imalo udjela da su se nai sveen ici dosta dobro snalazili u sloenim pitanjima odgoja i obrazovanja, te organiziranja kolstva. asne sestre su 122 godine portvovano i struno vrile kulturnoprosvjetnu zadau u BiH. Od dolaska u Sarajevo 1871. Drube asnih sestara milosrdnica sv. Vinka (Drubu je osnovao sv. Vinko Paulski u Francuskoj 1624. odnosno 1633.) razvile su plodan rad i osnovale razgranatu mreu kola diljem BiH. Vie od jednog stoljea ovdje uspjeno djeluju i asne sestre Keri Boje ljubavi (utemeljiteljica majka Franciska Lechner 1868. u Beu, a u Sarajevu su od 1882.), koje su takoer pridonijele da se hrvatsko kolstvo podigne na modernu, europsku razinu. I Drubi a snih sestara Sluavke malog Isusa, koje je osnovao u Sarajevu nadbiskup Stadler 1890., te sestrama Klanjateljicama predragocjene krvi Isusove (osnovane u Italiji 1834., u Bosnu dole 1879.), Drubi kolskih sestara treeg reda sv. Franje hercegovake i bosanske franjevke - pripadaju takoer velike zasluge za razvitak kolstva, te skrbi o bolesnim, iznemoglim i starim osobama. Sve drube asnih sestara ostavile su duboke tragove u organiziranju kolstva. Osvrnemo li se na nastavni plan i program kola asnih sestara, obavijestit emo se o zavidnoj razini izobrazbe u tim kolama. Tu se sviralo na glasoviru i drugim instrumentima, uilo se crkveno i svjetovno pjevanje; runi rad nije bio svrha samom sebi nego su to, to su pokazivale izlobe, bili pravi umjetniki radovi. Te kole i danas asociraju na rad, red, strunost, ispunjenost ivota korisnim i bogatim sadrajima. Prvu potpunu
113
Izbor tekstova
i pravu uiteljsku kolu u BiH otvorile su asne sestre Keri Boje ljubavi u Zavodu sv. Josipa 1884. godine. Podsjeam da je u Sarajevu dravna enska uiteljska kola otvorena tek 1911., a muka 1886. godine. kola je imala nastavni plan i program, te organizaciju i nastavnu praksu kao i druge uiteljske kole u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Poslije ezdeset godina plodnog rada osloboeni smo 1945. toga uglednog zavoda. Nastupilo je vrijeme da se objektivno valorizira sve to su asne sestre nesebino darivale ovom gradu i BiH, posebice u kolstvu, kulturi i zdravstvu. Ovim kratkim pregledom treba podsjetiti i na redovniku zajednicu trapista (trapisti su osnovani 1664. u Francuskoj) koji su 1869. osnovali samostan Marija Zvijezda''' u Delibainom selu kod Banje Luke, a 1878. i sirotite ili odgojni zavod za kolovanje u raznim zanatima i
poljoprivrednim zanimanjima, koji je zatvoren takoer 1945. Ponos hrvatskog katolikog kolstva su glasovita uilita: gimnazije u Travniku (otvorena 1882.), Visokom (1882.) i irokom Brijegu (1889.). Svaka od njih i uiteljska kola u Zavodu sv. Josipa zasluuju ne samo poseban osvrt nego i monografiju, znanstveni skup i sl. Te su kole ivjele ritmom najuglednijih kola u Monarhiji, posebice travnika, koja uistinu bijae ures i ponos grada i nadbiskupije, glasovita i izvan granica. Njima smo bili urasli u Europu, imali kole kao i najkulturniji narodi. U to se vrijeme govorilo Lava Sarajevo poplavila, a travniki je gradonaelnik jednom prigo dom rekao da ako njegova kola u Kraljevini Jugoslaviji nije prva onda nije ni trea. Vrijeme je da se pojedinim gradovima vrati njihovo povijesno dostojanstvo. Te su kole zapravo meanji kamen u razvitku hrvatskog kolstva. Valja se upitati to je tim kolama davalo takav ugled, plamen koji i danas gori u mnogim srcima. kole su posjedovale knjinice, kabinete i bogate zbirke, prirodopisne i etnografske, lapidarij, galeriju, muzej... Uenici su sudjelovali u radu sekcija. U slobodnom vremenu bavili su s e portom i spisateljskim radom. kole su ureivale svoj list. Nastavni ci su
114
Izbor tekstova
bili odabrani strunjaci i cijenjeni odgojitelji. U kolama se odgajalo i obrazovalo iskustvom stoljea. Prema tim uzornim i uglednim kolama ivjele su predrasude, a o isusovcima je sustavno i uporno stvarana iskrivljena slika. Zaboravljalo se, meutim, da su isusovci u Zagrebu otvorili gimnaziju jo 1606., u Rijeci 1627., u Varadinu 1632., a u Dubrovniku su s prekidima radili jo od 1604. godine. kole su otvorili i u Osijeku, Poegi, Petrovaradinu, Beogradu... Podsjeam da danas u svijetu isusovci vode 177 visokih kola i sveuilita i 147 srednjih kola u 65 zemalja. Katolika je crkva zavrijedila najvie priznanje za ono to je uinila u razvitku (hrvatskog) kolstva. Od pojave kranstva na ovim podrujima vrila je istaknutu kulturno-prosvjetnu misiju. Uistinu je mater et magistra'. Zasluga je Crkve to su Hrvati ovdje prednjaili u pismenosti, to u gotovo svim podrujima kulture, znanosti i umjetnosti imaju stvaratelje koji su na ast narodu. Prva hrvatska inteligencija se odgajala i obrazova la u katolikim kolama, a Austro-Ugarska je u BiH zatekla 54 katolike kole. kole, meutim, nikad ne bijahu samo uilita za mlade nego istodobno i kulturna arita koja obasjavae svoju uu i iru okolinu. Crkva je zasluna to su kolu ravnopravno pohaala i muka i enska djeca. (Sjetimo se pogleda fra Didaka Buntia, ali i mnogih drugih). Crkva je kulturno-prosvjetnu djelatnost i poune sadraje irila i propovijedima, vjeronaukom, razgovorima, savjetima, molitvenicima, kalendarima, popularnim nabonim i drugim knjigama, tiskom... Koliku su ulogu, na primjer, imali listovi: Vrhbosna (1887.), Glasnik bosanskih i hercegovakih franjevaca (1887.), Kranska obitelj (1900.-1918.; 1938.1944.), Glasnik sv. Ante Padovanskog (1906.), Dobri pastir (1950.), Krni zaviaj (1970.), Naa ognjita (1971.), Crkva na kamenu (1981.), Dumo i njegov narod (1965.), Zvuci provincije (1971.), Marija meu nama (1971.), Svjetlo rijei (1983.), Mladi teolog (1988.), te drugi listovi i asopisi. Crkva nije bila anacionalna, nego je u svim razdobljima njegovala i
115
Izbor tekstova
uvala nacionalni identitet i kulturnu prepoznatiljivost Hrvata. Tijekom povijesti bivala je esto i jedina nositeljica kulture, uvar batine i branitelj hrvatskog nacionalnog bia. kolstvo je stvarano u vrlo tekim i sloenim socijalnim, politikim i duhovno-povijesnim uvjetima. Zahvaljujui portvovanosti i nesebinosti mnogih djelatnika na irokom polju prosvjete i kulture, danas i Hrvati mogu rei: Le grands souvenirs font les grands peuples (velike uspomene ine narode velikima). Kao to su se mladi bogoslovi vraali iz eu ropskih sredita viestruko osposobljeni i obogaeni, tako su i mladi ljudi iz katolikih kola odlazili u ivot sa zavidnim odgojem i obrazovanjem, irokom opom kulturom, radnim i kulturnim navikama. Jubileji pojedinih kola i pojedinih djelatnika su prigoda da se naa javnost dublje upozna sa svojom prolou, koja daje poticaje za dostojniju budunost. Napokon, Historia est magistra vitae. Andri, Napretkovac, stipendist, rekao je jo pedesetih godina da je historija u studi jama nazadnih i kratkovidnih pisaca postajala slukinja njihovih klasnih, vjerskih ili nacionalnih interesa i uvjerenja, sredstvo u rukama fanatika i opskuranata. Historijska istina, zakljuuje nobelovac, podeavana je pre ma njihovim eljama i potrebama. I danas je mnogo primjera eksploatiranja pojedinih dogaaja i linosti u dnevnopolitike svrhe. Sluei nekoj ideologiji i vlasti, krivotvore se povijesne injenice, pa se moe postaviti pitanje kakva e biti prolost. Povijest je mnogima najednom postala opsesionantna tema pa navijaki i iskljuivim rijeima (bez argumenata) tumae relevantne povijesne dogaaje. Patvore se povijesni fakti da bi se dokazala unaprijed postavljena teza, da bi bilo ono to nije ili se prisvo jilo ono to ne pripada... Kako god da se rasplete bosanskohercegovaka kriza i utvrdi njezino ustavno ustrojstvo, na ovom tlu ostaju tri dravnotvorna naroda, tri konstitutivne nacionalne zajednice sa svojim specifinostima, jezikom,
116
Izbor tekstova
svojom povijeu, kulturom i civilizacijom. Sve ove burne politike, drutveno- ekonomske i sveukupne promjene, ovo prijelomno povijesno razdoblje najneposrednije pogaaju i odgojno-obrazovni sustav. Ve je, naime, oito da je svaka nacionalna zajednica odgovorna i mjerodavna za razvitak svoga kolstva na svim stupnjevima. Nacionalna zajednica koja bude imala kvalitetniji nacionalni sustav bre e se razvijati, napredovati. Hrvati imaju dosta bogato iskustvo u organiziranju (svojega) kolstva. Povijest ui da je hrvatsko kolstvo bilo najkvalitetnije i najrazgranatije kad je bilo i dravno i privatno, kad je bilo vie osnivaa, kad je bila konkurencija. Pokazalo se takoer da su investicije u kole bile posve opravdane. Da su u minulom vremenu bili otvoreni Travnik, iroki Brijeg i Zavod sv. Josipa, Hrvati na radu u inozemstvu, i ne samo oni, ne bi brinuli za kolovanje svoje djece. Moe se samo sa sjetom pretpostavljati to se izgubilo ukidanjem tih kola i domova. Ali, to nisu sve nepravde koje su u minulom vremenu nanijete hrvatskom katolikom kolstvu. Ne samo to su navedene kole zatvorene, kao i dvije visokokolske ustanove u Sarajevu: Franjevaka bogoslovija i Vrhbosanska visoka teoloka kola, te razgranata mrea kola asnih sestara - nego su oduzeti i njihovi objekti i opljakana druga imovina. Oduzeta je imovina i HKD Napredak. Podsjeam da su vlasnici Vrhbosanske bogoslovije svoju velebnu zgradu otkupili za enormna (devizna) sredstva poslije viegodinjih prosvjeda i prepiske, te povucipotegni. Batina i zasad katolikih kola i naih predasnika bit e poticaj i putokaz, jer maiorum gloria posteris quasi lumen est. (Slava predaka slui potomcima kao svjetlost.)
117
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 13. DOGAAJ ZA POVIJEST24
Je li ovaj zasigurno povijesni dogaaj nagovjetaj i znak neeg no vog i ohrabrujueg? Je li ova kola - lasta proljea za kojim u ovoj zimi svega ljudskoga eznemo? Dok se u iznakaenom Sarajevu - gradu logoru - jo na sve strane razara i rui, dok avet mrnje, nasilja i smrti ne prestaje uzimati svoj danak u krvi, obuzima nas radost to smo sudionici ovog znaajnog datuma koji znai graenje, vraanje u ivot onoga to je postojalo, ivjelo. Umjesto ubijanja i smrti darivaju se, u godini obitelji, plodovi ljubavi. Silnici su tijekom povijesti, ba kao i danas, na ovim prostorima ruili simbole napretka i kulture pa smo nauili da iz garita nie ivot, da iz starih panjeva udaraju nove, zdrave mladice, da se na mjestima poruenih zdanja podiu jo ljepa. I ovaj dananji dogaaj pokazuje irinu i otvorenost Katolike crkve. Ne ivi za sebe, nego kao i uvijek ima osjeaj za drugoga, izlazi ususret potrebama Naroda. Ne zatvara se u sebe, nego slijedei ekumenska naela, koja je papa Ivan Pavao II. tako snano podcr tao obraajui se graanima Sarajeva svih nacija i vjerozakona; prua ruku sugraanima, svima onima koji su za ravnopravan ivot u razlikama, koji su za dijalog. Iako je rijetko imala dostatno polje djelovanja, Katolika se crkva nikad nije tedjela u davanju sebe na podruju prosvjete i kulture, uope, skrbi za narod, za ovjeka. Zbog toga je i sama trpjela i proganjana, svagda je nastojala ublaiti patnje naroda. Ogromna je kulturna dobra darovala hrvatskome narodu, i ne samo njemu. Ali, i etike vrednote. Ovo uilite nije sluajni poetak nego nastavak Katolike kole koja je na ovom mjestu, u ovoj zgradi, otvorena davne 1882., pa je ovo zapravo 112. godina od osnutka to je za ovaj grad, i ova prevratima i tuincima bogata podruja,
24
Izlaganje na otvaranju katolikog kolskog centra u Sarajevu, studeni, 1994. godine.
118
Izbor tekstova
tradicija s kojom se moe podiiti. Otvaranje ovih kola nije ge sta getoizacije, izoliranja Hrvata, nego elja za ravnopravnom suradnjom, pozitivnim, zdravim natjecanjem u vrsnoi izobrazbe, kakvoi nastave. tovie ovakva uilita treba razumijevati kao mogunost ostvarivanja vrih kulturnih veza i ravnopravne suradnje sa susjedima, sa svijetom, za strujanje pozitivnih utjecaja i posredovanje modernih ideja i iskustava. Katolike kole u ovom gradu, u BiH uope, bijahu uvijek otvorene za sve polaznike bez obzira na naciju i vjeru. Otvaranje ovog uilita pokazuje da Hrvati predvoeni Katolikom crkvom ele multikulturalno,
meureligijsko, multinacionalno, kozmopolitsko, Sarajevo. Ovo je potvrda da se iza takvih opredjeljenja i naela stoji konkretnim djelima, a ne parolama, praznim frazama. U ovom se gradu - nekad paradigmi razliitosti - zapravo danas iskuava opstojnost BiH, tolerancija, federalni ustroj, ostvarivanje posebnih i opih prava, egzistiranje nacionalnih i zajednikih institucija. Stoga ovo uilite, zasad kao rua na trnju, treba imati izdanu pomo i podrku grada, vlade i federacije, te meunarodnih organizacija koje zagovaraju ravnopravan ivot u razlikama. Znakovito je d a j e prvo krilo ovog Zavoda izgraeno u zoru jednog novog povijesnog razdoblja. Stoga se treba i moe upitati: je li i ovo nagovjetaj boljih dana u ovom napaenom gradu? Ovdje su asne sestre drube Keri Boje ljubavi podigle nadaleko uveni Zavod Sv. Josipa 1882., a sveani je blagoslov zgrade obavio nadbiskup dr. Josip Stadler 29. rujna iste godine. U Zavodu je djelovalo est kola i konvikt. Hrvati su u Sarajevu, u BiH, jo prije stotinu godina imali vlastitu zgradu izobrazbe, po europskim standardima, od predkolskih ustanova, strunih kola, gimnazija i fakulteta, a Vrhbosanska visoka teoloka kola prvi fakultet u BiH bijae kao sljeme te zadivljujue graevine. I ovaj je brijeg, kao i drugi znameniti hrvatski brijegovi diljem BiH bio hram prosvjete, toplo i sigurno okrilje. Na ovim svetim ognjitima usprkos svemu
119
Izbor tekstova
vatra nije prestala gorjeti, nego nas je njihova toplina neprekidno grijala. I dananje eljene promjene u gospodarskoj, politikoj i duhovnoj sferi moraju nai svoje refleksije i u koncipiranju odgojno - obrazovnog sustava. kolstvo je nepotpuno bez onog privatnog. U ovom je gradu zapravo i bilo najkvalitetnije, najbolje organizirano, kad su ravnopravno egzistirala dva kolska sustava - dravni i privatni. Konano Europa je po sijana brojnim prestinim privatnim uilitima od predkolskih ustanova do najuglednijih koleda i sveuilita. Ovo uilite nee biti konfesionalna kola 19. stoljea, iako smo i preko njih pripadali europskom kulturnom krugu - ovo hoe biti europska kola za 21. stoljee. Kao i ranije, elimo se usporeivati u kakvoi izobrazbe s europskim kolama. Ali ovaj nekad velebni Zavod nisu prve kole Hrvata u Sarajevu. Katolianstvo vue korijene iz davnina u BiH, a to se oituje i u ovom gradu. Pa zar Vrhbosanska biskupija sa sjeditem u Vrhbosni nije ve obiljeila devet stoljea od prvog sauvanog pisanog spominjanja /1089/, zar Franjevci, kao jedina preivjela institucija bosanske srednjovjekovne drave, ne svjedoe o svojoj stalnosti, neprekidnosti, evo, ve osmo stoljee. Mnogi dokumenti potvruju /dokazuju/ ivu i vrstu povezanost izmeu Vrhbosanske biskupije i Splita i Bara, a posebice Dubrovnika tijekom XII. i u prvoj polovini XIII. stoljea. Stoga i ne iznenauje gorljivo, gotovo spektakularno, katolianstvo najomiljenijeg bosanskoga bana Kulina! Nije prigoda da se govori ab ovo - potanko, iscrpno, ali treba podsjetiti da je u ovom gradu jo prije 750. g. dominikanac biskup Ponza/Pova) podigao katedralu u ast sv. Petra. U Zemaljskom se muzeju uva oltar katedrale s uklesanim natpisom. Katedrale se zasigurno nisu podizale u mjestima gdje nije bilo vjernika - katolika. Osim /katedrale/ u Vrutcima kod Vrela Bosne sagraena je crkva posveena sv. Stjepanu, a veina je istraivaa suglasna da Blauj nosi ime po crkvi sv. Blaa. Mnogo je materijalnih ostataka i toponima na ovim prostorima to dokazuju i svjedoe o tragovima i
120
Izbor tekstova
korjenima katolianstva iz najranijeg razdoblja ovog grada. Koliko je Katolika crkva bila rasprostranjena i jaka u BiH u kasnom srednjem vijeku pokazuje i impozantan broj od preko 200 crkava. Arheoloke iskopine dokazuju da su graene po propisima rimske liturgije. Kad su Turci osvojili BiH poruili su 38. franjevakih samostana i kua. Razvitak je kolstva vezan uglavnom za Franjevce od njihovog dolaska pa sve do 1882. odnosno 1871. god. u Sarajevo, a nakon toga jo i u neke druge gradove, dolazi druba . sestara sv. Vinka iz Zagreba. kolstvo u naem gradu nije imalo onaj put kao u gradovima zapadne Europe, naprimjer. Ali, ako je ovdje bila katedrala onda je zasigurno uz nju bila i katedralna odnosno biskupska kola jer to bijae onodobni europski standard. Uz samostane su se pak otvarale samostanske, a u upama upne kole, u gradovima gradske. Pouzdano je meutim da su na naim prostorima sredit a pismenosti i irokog pukog opismenjavanja bili samostani i upske kue. U mnogim europskim dravama, uz franjevce, marljivo djeluju i drugi crkveni redovi i drube redovnica, poglavito djelatni na promicanju kolstva. Neemo praviti usporedbe izmeu nas i zapadne Europe iji smo integralni dio, batinici iste civilizacije, jer usporedbe nas nikud ne bi dovele. Mnogo smo zaostajali ali i pristizali pa i stizali Europu u nekim podrujima. U Sarajevu postoji u 16. stoljeu upna kua i katolika zajednica o kojoj se brinu Franjevci. U ovom je gradu fra Matija Divkovi, otac bosanskohercegovake knjievnosti 1609. napisao znamenita djela koja je tiskao u Veneciji 1611. Poznati franjevac Sarajlija Pavao Papi ovdje prevodi oko 1645. djelo talijanskog franjevca Bartolomeja to ima veliku vanost za povijest hrvatskog jezika. Ima mnogo znaajnih Sarajlija sveenika koji su se odlikovali velikom uenou i ugledom meu suvremenicima. Istodobno ovaj grad je poznat i po muenitvu i stradanju mnogih sveenika, frat ara. U Sarajevu je i posebna etvrt grada tzv. Latinluk - gdje su ivjeli domai
121
Izbor tekstova
katolici i Dubrovani /trgovci/. Tu je 1656. izgorjela crkva, a na istom je mjestu sagraena druga koja je izgorjela 1697. kad je Eugen Savojski zapalio grad. Nakon toga se iselila veina katolika bojei se odmazde, a meu njima i brojne veoma imune trgovake katolike obitelji. Pred kraj 17. stoljea ovdje se spominje uitelj a 1725. kola gdje su djeca uila vjeronauk jer je crkva bila spaljena. U sarajevskom je polju 1710. uspostavljena upa kao tradicija katolianstva iz davnih vremena na ovom tlu gdje je tijekom povijesti bilo vie crkava. Prije 130. godina fra Grga Marti ovdje otvara realnu kolu, a . sestre Milosrdnice otvaraju 1871. g. kolu koja prerasta 1883. u uveni zavod, sv. Vinka. Prije 144 godine franjevci su pokrenuli prvi asopis u BiH, a 1823. u Tolisi otvorili i prvu modernu puku kolu na ovom tlu. U poaru 1879. opet je izgorjelo sve hrvatsko - katoliko u ovom gradu. Nakon toga, uspostavom redovite crkvene hijerarhije u BiH, 1882. zapoelo je novo razdoblje i u razvitku kolstva u Sarajevu. Otvaraju se prve moderne predkolske ustanove, puke i strune kole, prva uiteljska kola u BiH, sirotita Betlehem i Egipat, knjinice, itaonice, osnivaju kulturna, pjevaka, glazbena drutva, konvikti za mlade. Pokreu se asopisi, dnevne, tjedne, mjesene novine, aki listovi, stvara se hrvatska inteligencija. Djeluju istaknuti znanstvenici, umjetnici, knjievnici, prosvjetni radnici. Katolika crkva je dala niz velikih i zaslunih ljudi. Neodvojivi su od povijesti ovog grada, proslavili su katolianstvo i hrvatstvo, promicali ljudske vrjednote, dobrosusjedstvo. Mnogi su se narataji odgajali i izobraavali u sv. Josipu, sv. Vinku, sv. Augustinu, Zavodu Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu, samostanima i kolama . sestara, stanovali u konviktima Kralj Tomislav, Zora Zrinska, Katarina Zrinska. Hrvati su odani Katolikoj crkvi, a Crkva je presudno utjecala na njihov duhovni i kulturni ivot. Njeni su plodovi obil ni, vidljivi na sve strane. Kako bi izgledao kulturni reljef grada bez katolike i hrvatske
122
Izbor tekstova
sakralne i sekularne batine. Prisjetimo se to znae: Katedrala, sv. Ante, sv. Josip, sv. Vinko, Presveto Trojstvo, Marijino Uznesenje, irilo i Metod, Kraljica Svete Krunice, Franjevaka Bogoslovija na Bistriku, Kovaiima, u Nedariima, te Vrhbosanska bogoslovija, Provincijalat Bosne Srebrene, Ordinarijat Vrhbosanske Nadbiskupije, provincijalati i samostani drubi asnih sestara: Milosrdnice, Keri Boje Ljubavi, Sluavke Malog Isusa, Klanjateljice Krvi Kristove, Franjevke -bosanske i hercegovake, vjerski listovi, brojne publikacije. Konano tu je i HKD Napredak sa svojom palaom i drugim zdanjima koji je tijekom minulih devet desetljea dao neprocjenjiv prinos afirmiranju ovog grada i hrvatskoga imena u njemu. Dok su Hrvati imali svoje kole i druge kulturne ustanove tvorili su u Sarajevu, na primjer, 1910. godine 34,51% puanstva, Muslimani 35,57%, Srbi 16,27%. Nakon prvog i drugog svjetskog rata, kao ni tijekom ovog, Hrvati nisu dolazili s drugih prostora i nastanjivali se u ovom gradu ni i u BiH, nego su naalost morali naputati ovaj grad i druge ali i BiH, pa ih je zato danas u Sarajevu i u BiH samo ovoliko ovaj postotak. Zadnjih 75 godina njihov se broj rapidno smanjivao. Nisu pristizali nego su sustavno istiskivani, iseljavani sa svojih prostora, iz svojih domova. Odlazili su u Australiju, Novi Zeland, Kanadu, Amerike, u europske zemlje, najee bez povratka. U ovom e se uilitu djeca i mlade odgajati da poznaju i vole svoju postojbinu, rodnu grudu, svoju BiH, ali i da budu graani Europe i svijeta. Bez predrasuda i podozrivosti treba upoznati i one druge, razliite. Kao i u svim katolikim hrvatskim kolama, odgajat e se za mir, dijalog, razumijevanje, potivanje ljudskih prava. Jer tko zapravo ima pravo da djecu i mlade truje laima, odgaja za mrnju prema drugim narodima i ljudima, stvara zablude i predrasude, namee povijesne neistine. Nedopustivo je manipuliranje djecom, zloupotreba kole za ideologiziranje i politiziranje, njena militarizacija. Odgoj naravno ne moe biti neutralan. Uvijek je
123
Izbor tekstova
svjesno i ljudski angairan, ali to ne znai da mora biti u slubi jedne odreene vlasti, politike i ideologije, i da se poistovjeuje s njom. Postoje opeljudske vrijednosti kojima e biti usmjeren odgoj u naem uilitu. Odgajat emo mlade tako da tijekom kolovanja i u slobodnom vremenu usvoji univerzalne etike vrednote, budu slobodni ljudi, razviju osjeaj za dunost i odgovornost, naue ivjeti u pluralnoj zajednici, budu dobri susjedi, sposobni za dijalog s drugim ljudima i narodima, jer onaj tko ne vidi i negira razlike negira i nau zbilju, ivot zapravo. Poelimo stoga ovom uilitu da postigne onaj dobar glas i ugled to su ga zaslueno jo u Austro-Ugarskoj monarhiji uivale Travnika, Visoka, irokobrijeka gimnazija, ovaj, i Zavod sv. Vinka, te druge katolike kole koje su naalost prisilno zatvorene nakon 1945. godine. Uvjereni smo da e se generacije, to e stvarati u 21. stoljeu, uspjeno i u skladu sa zahtjevima vremena, odgajati i izobraavati u ovom uilitu. Vjerujemo takoer da e ova kola darovati hrvatskom narodu i ovom gradu talentirane stvaratelje u mnogim podrujima. U ovom su se gradu odgojili, izobraavali i djelovali mnogi istaknuti hrvatski
znanstvenici, knjievnici, umjetnici, meu njima i dva Hrvata Nobelovca, knjievnik Ivo Andri i biokemiar Vladimir Prelog, koji su mnogo pridonijeli afirmiranju ovog grada i hrvatskog imena u njemu. Poelimo stoga naim odgojiteljima i uenicima, da poput slavnih predasnika, i meu njima bude onih koji e kao vrhunski stvaratelji i estiti ljudi humanisti duboko urezati i upisati hrvatsko ime u povijest i batinu, dragog nam grada i nae Bosne i Hercegovine. Vivat, floreat, crescat, na radost i korist svima, sadanjim i buduim naratajima.
124
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 14. PROUAVATI NARODA25 KULTURNU BATINU I UGLEDNIKE
Diljem Bosne i Hercegovine brojna mjesta, brojni spomenici kulture svjedoe o prisutnosti hrvatstva i na zemlji i ispod zemlje. Travnik i Lavanska dolina uope imaju jamano istaknuto mjesto po brojnim i bogatim ostatcima materijalne i duhovne kulture, po znamenitim pojedincima, zaslunicima roda. Tijekom se nesklone nam povijesti nije mogla slomiti svijest hrvatskoga naroda o njegovoj individualnosti, o njegovome identitetu na ovom tlu, premda je hrvatski nacionalni osjeaj sustavno potiskivan, preuivan, pa i krivotvoren. Isticanje se hrvatskoga imena, hrvatstva uope, a posebice hrvatskog jezika etiketiralo nacionalistikim, nerijetko i ovinistikim, kontrarevolucionarnim. Ovdje se govori o minulim vremenima mada mnogo toga karakterizira i prezent. Na podruju Lave, na ovom drevnom tlu Hrvati imaju svoje duboke korijene, kulturne i drage vrijednosti koje treba jo vie istraiti, predoiti, afirmirati. Dunost je i obveza da sami sebe jo bolje upoznajemo. Ova lavanska plodnost i pitomina obogauje hrvatsku samosvojnost, uope.
historiografiju,
knjievnost,
umjetnost,
duhovnost,
kulturu
Bogatstvo se moe mjeriti visinom i dostojanstvom Vlaia. Ovo podneblje, ova dolina mnogo toga uva poput bogatog arhiva, muzeja, zanimljivog leksikona. Pravo je i dunost svakog naroda, kao i pojedinca, skrbiti o kulturnoj batini, o jeziku, vlastitom identitetu. Stoga i pitanje kako to istraivati i predoiti sebi i drugima. Okrugli je stol pogodan oblik za
25
Okrugli stol Hrvati Srednje Bosne okolnosti i perspektive; Novi Travnik, 21-22. studenog 1997. godine.
125
Izbor tekstova
razmjenu miljenja pa odajem priznanje svima onima koji su sudjelovali u njegovoj pripremi. Ovo je bez dvojbe kulturno i vjersko sredite, jedno od ognjita hrvatskog naroda, koje je okupljalo, grijalo, svijetlilo. Mnogi su ovom ognjitu dali svoj nemjerljiv prinos, razgarali vatru, koja usprkos svemu nije utrnula ni tijekom najteih stradalnitava. Njihovi primjeri privlae, ispunjavaju ponosom, rijei i dijela potiu na ouvanje i nove napore za opu korist, dobrobit. Ali, ovo treba biti kraj zatoenja, izgona, patnje, jer Travnik je zapravo i martirij - svjedok muenitva mnogih martira samo zato to su bili i ostali ono to jesu, to su uznosito uvali svoj identitet. Nad hrvatskim pukom su se i ovdje provodila zlodjela, nasilje, fabricirale lai, okivalo ih se u teko, hladno gvoe. ivjelo se u nesigurnosti, strahu, apatom se govorilo. Odvie su tra jala razdoblja otrih zima, mraza, nezdravog ozraja. Treba meutim rei, u svakom je nevremenu bilo primjera ljudske solidarnosti, razumijevanja, uzajamne pomoi, meu razliitim vjerama i narodima. Mudri i asni fra Jako Balti iz Bukovice u svom Godinjaku pie: Zla se biljeu zato da se od njih uvamo, dobra da ih naslidujemo. Budui da smo ovdje naslidili velika dobra elim tome neto rei. Ali ne samo naslidovati nego i stvarati nova dobra. Ovo je lavansko podruje katolikoj crkvi darovalo osam biskupa od kada je papa Leon XIII 1881. godine obnovio - utemeljio crkvenu hijerarhiju u BiH. To su: dr. Ivan ari, roen u Docu 1881. godine, umro u Madridu 1960. Kosti prenijete u Sarajevo 1997. g. u kriptu u crkvi Sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu. ak je, ove, Travnike, nadaleko uvene Nadbiskupske gimnazije koju je podigao 1882.g. njegov predasnik dr. Josip Stadler, nad biskup Vrhbosanski. Fra. Marijan Markovi, Dolac 1840. g., Banja Luka 1912. Biskup
126
Izbor tekstova
banjaluki od 1883.god. Fra. Jozo Gari, 1870.,Vitez - 1946., Graz. Od 1912. najprije apostolski upravitelj, a potom i rezidencijalni biskup Banjaluke biskupije. Dr. Marko Alaupovi, 1885., Busovaa - 1979. Sarajevo. Biskup Vrhbosanski od 1550., a nadbiskip od 1960. god. Dragutin elik, Slimena 1894. Zagreb 1958. Za Banjalukog biskupa posveen 1951. god. Dr. Tomislav Jablanovi, Dolac 1921. - 1986., umro u Masbachu, Njemaka, pokopan na Mirogoju, Zagreb. Pomoni biskup u Sarajevu od 1970. god. Koliko je tek redovnika i redovnica s ovog podruja? Zanimljivo je ali, rekao bih, i posve razumljivo to su pojedina istaknuta imena nae povijesti upravo iz ovog lavanskog prostora. Ovdje je roen fra Nikola Lavanin oko 1703. Napisao Ljetopis samostana u Fojnici, iznimno vrijedan rukopis 18.st. naroito s povijesnog stajalita ali i s jezinog i literarnog. Fra Jako Balti, Bukovica 1813. - 1887. Ovarevo. Napisao je Godinjak od dogaaja i promine vrimena u Bosni, 1754. - 1882. Fra Jako je ovaj Godinjak ispisivao punih 40. godina, dakle, najdue od svih dosadanjih ljetopisaca (Bogdanovia, Benia, Lavanina). Fra Jako Matkovi, Gua Gora 1855. G. Gora 1909. Prvi je od bosanskih franjevaca napisao cjelovitu biobibliografiju lanova Provincije Bosne Srebrene, a koautor je Schematisma Provinciae za 1895. godinu. Mihovil Mandi, Travnik 1871. - Sarajevo 1948. Povijesnik i arheolog, profesor u B. Luci i Sarajevu. U Zemaljskom muzeju od 1919., a od 1937.1941. obnaao dunost direktora i urednika Glasnika Zemaljskog muzeja. Napisao je povijest Zemaljskog muzeja, te objavio vie radova iz arheologije i historije kao to su: Vezirski grad Travnik neko i sad; Pret historijske i srednjovjene utvrde oko Travnika, i dr.
127
Izbor tekstova
Ivan Jablanovi, Dolac, 1878. Sarajevo, 1957. Sveenik u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Pisao lanke i rasprave iz povijesti trajne vrijednosti. Anto Babi, Grahovik 1899. Sarajevo 1973. Osniva katedre za historiju i - prvi dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1950. Prouavao i predavao povijest srednjeg vijeka. Konano, pa zar i nobelovac dr. Ivo Andri nije i povijesnik. Povijest ga je nadahnjivala, a njegova literarna djela proima povijesna
dramaturgija. Naravno tu su i mnogi drugi kao npr. Ante Martinovi, Travnik 1891. Zagreb 1949. Ureivao edicije Napredak, te kalendar Napredak. Lava je iznjedrila i jednog od najumnijih fratara Bosne Srebrene fra Marijana unjia, znamenitog i darovitog jezikoslovca, ali i neumornog djelatnika na polju narodnog prosvjeivanja. Roen u Buiima prije dva stoljea - 7/1. 1798., umro u Beu 28/11. 1860. Dr. Jozo Josip Dujmui, Polja pokraj Travnika 1874. - Zagreb 1842. U Innsbrucku upisao studij klasine i slavenske filologije, a nastavio u Beu gdje je i doktorirao. Pisao je lanke iz povijesti knjievnosti, kulturne povijesti, povijesti kolstva i dr. Dr. Ivan Dujmui, 1871. Travnik - Sarajevo, 1937. Teoloki pisac. Urednik Vrhbosne. Studirao i doktorat postigao u Innsbrucku (1902.), dakle, prije 95. godina... Manje je poznato da je knjievnik Tugomir Alaupovi, Dolac 1870. Zagreb 1958., prvi domai profesor na Prvoj gimnaziji u Sarajevu od 1894. godine. Studirao je klasinu filozofiju i slavistiku u Zagrebu i Beu. Dr. Stanko Vujica, filozof, teolog, povijesnik, Kaonik, Busovaa 1909. Umro 1995. Kao predsjednik Izvrnog odbora Hrvatskog narodnog vijea u Kanadi. Godine 1943. napustio sveeniko zvanje, a poetkom 1947. doao u SAD gdje je bio dugogodinji profesor filozofije u Pennsylvaniji.
128
Izbor tekstova
Ante Alaupovi, Dolac 1878. Sarajevo 1948., upnik Presvetog Troj stva u Novom Sarajevu. Uz to od 1910. Potpredsjednik HKD Napredak, a od 1923. Predsjednik sve do 1945. Dakle Travniani - Lavani su najdue upravljali HKD Napretkom; jer su preasni Ante Alaupovi i prof. dr. Franjo Topi, od 1990. (N. Travnik), najdue vodili i vode HKD Napredak!...
Saetak
Lava je zapravo, kako kae estiti profesor Martin Udovii, si nonim za odreeno podruje BiH, odnosno Srednje Bosne. Tu spadaju opine: Travnik, Novi Travnik, Vitez i Busovaa. Ovaj je prostor naseljen od najstarijih vremena, a brojni ostaci materijalne kulture iz svih razdoblja povijesti, svjedoe o tome. Popisom stanovnitva 1910. u Lavanskoj dolini je sljedei sastav: 46,71% Katolici, 40,61% Muslimani, 11,20% Pravoslavni, idovi 1,43% i ostali 0,05%. Krajem stoljea, odnosno po popisu 1991. stanje je sljedee: Hrvata 59.903, Muslimana 63.468, Srba 13.974, Jugoslavena 7.810, ukupno 148.104 ili po opinama: Travnik: 26.008 Hrvata, 31.862 Muslimana, 7.751 Srba i Jugoslavena 3.688; Novi Travnik 12.127 Hrvata, 11.649 Muslimana, 4.087 Srba, Jugoslavena 2.115; Vitez 12.679 Hrvata, 11.471 Muslimana, 1.502 Srba, 1.362 Jugoslavena i Busovaa 9.089 Hrvata, 8.486 Muslimana, 634 Srba, 505 Jugoslavena. Hrvatsko je puanstvo u Srednjoj Bosni starosjedilako, od davnina, a ovi statistiki podaci upotpunit e sliku cijelog podruja. Dakle, po popisu iz 1991. Hrvata je bilo u: Zenici 22.651, Bugojnu 15.963, Kaknju 16.625, Vareu 8.982, Kiseljaku 12.441, Fojnici 6.639, Gornjem Vakufu - Uskoplju 10.709, Kreevu 4.738, Jajcu 15.781. upa se Lava spominje u povijesnim dokumentima jo 1244. godine. U Lavi, u Travniku otvorena je 1882. nadaleko uvena Nadbiskupska gimnazija kojom je Lava ula u Europu jo u prolom stoljeu. Zgrada ove kole bila je dugo najvei objekt, ne samo kolski, u cijeloj BiH. Svojim veoma strunim, kvalitetnim profesorima, svojom opremljenou i organizacijom, suvremenim oblicima rada, humanim metodama, kola je uivala naroit ugled i posebno mjesto u ci jeloj Austro - Ugarskoj. Svreni uenici gimnazije bili su pripremljeni, osposobljeni za uspjeno 68 studiranje na svim fakultetima. Tu se stvarala domaa svjetovna i vjerska
129
Izbor tekstova
inteligencija. Redovnice Sv. Vinka, - Sestre Milosrdnice su u Travniku od 1872. otvorile su kolu, uspjeno se bavile kulturno - prosvjetnim i zdravstvenim radom. Franjevci su Bosne Srebrene u Lavi imali svoje kole, a najprestinija bijae ona u Guoj Gori - gimnazija. Nakon to su otvorili gimnaziju u Kreevu 1882. ve su je sljede e godine premjestili u Gua Goru gdje je Franjevaka gimnazija djelovala od 1883. do 1900., kad je premjetena u Visoko, gdje je i danas, tako da je ova gimnazija, srednja kola, uope, s najduim kontinuitetom u BiH izuzme li se Prva gimnazija u Sarajevu (1879. do danas). U Lavi su ope poznate katolike upe kao to su: Putievo, Vitez, Dolac, Busovaa, Ovarevo, Buii, Rostovo, Nova Bila, Gua Gora, i druge. Ovdje je 1889. utemeljeno Hrvatsko pjevako drutvo Vlai kao i itaonica, a Napredak je na ovom podruju uvijek imao brojno lanstvo. Tu je jo 1906. osnovana i prva hrvatska politika stranka - Hrvatska narodna zajednica. Glavno i najvee sredite Lave je Travnik koji je u dugom razdoblju, pune 152. godine, od 1699. do 1851. vezirski grad pa je percepcija, predodba Travnika, kao i Lave, esto nepotpuna, parcijalna, jednostrana. Ovaj grad ima orginalan portret. Povijest kae da ga je podigao Kralj Tvrtko II. Na ovom su prostoru brojni ostaci materijalne i duhovne kulture. Lava je dala plejadu, bogatu galeriju mueva, velikih u svojoj naobrazbi, zaslunih po humanim djelima. I ove prostore treba jo vie sebi otkrivati, a ono to tako samozatajno rade za ope dobro profesor Martin Udovii i Ante Marjanovi moe i treba ui ve sada u sve zaviajne itanke, povijesnice. U Lavi se zaista ima to istraivati, ima se o emu pisati, a istraeno i napisano predoavati kao bogatstvo materijalne i duhovne kulture hrvatskog ovjeka na ovim prostorima. Neka i ovaj okrugli stol bude poticaj tim tenjama.
130
Izbor tekstova
Stjepan Krasi 15. NASTANAK I PRVO RAZDOBLJE VISOKOGA KOLSTVA U HRVATSKOJ26
Saetak
Dananja su sveuilita neposredni sljednici srednjovjekovnih uilita koja su kao osmiljene i organizirane ustanove zaivjele u drugoj polovici 12. i prvoj polovici 13. stoljea. Ta su uilita bila meunarodnoga karaktera. Naime, profesori i studenti mogli su ii s jednoga na drugo sveuilite, a komuniciralo se jedinstvenim latinskim jezikom i pouavalo se po skolastikoj metodi. Poticaj za osnivanje visokih kola u Hrvatskoj doao je iz dominikanskoga reda koji je sebi postavio zadatak borbu protiv svake vrste neznanja. Dominikanci su ve sredinom 13. stoljea u svome samostanu u Zadru otvorili najprije kolu za izobrazbu vlastitih lanova, a potom (14. lipnja 1396.) i generalno uilite. Taj su naslov nosila samo najprestinija sveuilita. Bile su to visoke kole od opega znaenja i kao takve namijenjene izobrazbi svih kolaraca bez obzira na njihov stale, podrijetlo ili narodnost. Zadarsko je uilite imalo dva fakulteta, filozofski i teoloki. Filozofski je trajao tri godine, a teoloki od est do deset. Mogli su se stei sljedei akademski naslovi: lektorat (lectoratus) koji odgovara dananjemu naslovu diplomiranoga filozofa ili teologa; bakalaureat (bacchalaureatus) koji odgovara naslovu magistra znanosti i doktorat ili magisterij (doctoratus ili magisterium). Filozofski je fakultet mogao davati samo lektorski naslov, a teoloki sva tri naslova. Vanost generalnoga uilita u Zadru za hrvatsku kulturnu povijest proizlazi iz injenice to je ono bilo ne samo prva nego i tijekom gotovo tri stoljea jedina visokokolska ili sveuilina ustanova na hrvatskome tlu. Kroza nj su u vie od etiristo godina njegova djelovanja (1396.-1807.) proli brojni narataji domaih i inozemnih studenata koji su na njemu imali mogunost stjecanja najviega
26
Zbornik radova sa znanstvenoga skupa odranoga u organizaciji Sveuilita u Mostaru na Filozofskome fakultetu u Mostaru 22. svibnja 2010. godine, Korijeni i perspektive visokoga obrazovanja u Hercegovini, Fram Ziral, Mostar, 2010.
131
Izbor tekstova
akademskog obrazovanja. Iako je preivjelo sve nedae, nije se uspjelo odrali pred Napoleonovim reformama te je zatvoreno 8. si jenja 1807.
Kljune rijei: visoko obrazovanje, sveuilite, fakultet, generalno uilite, nastavni program, dominikanci, Zadar.
1.Visoko je kolstvo jedan od najljepih i najoriginalnijih plodova zapadnoeuropske civilizacije koji je, moda vie negoli ijedna druga ustanova, oplemenio i obogatio cijelo ovjeanstvo. Njegova se vanost moe usporediti s iznalaskom pismenosti kao prijelomnoga trenutka u napornome usponu ljudskoga roda prema shvaanju sebe i svijeta oko sebe. Kao to, naime, pronalazak pisma omoguuje ljudskomu rodu premostiti prostor i vrijeme dijelei povijest u uemu smislu rijei od pretpovijesti, tako pojava i uvoenje kolstva kao vane ustanove irenja pismenosti i znanja predstavlja njegov kvalitativan skok s niega na vii stupanj kulturne zrelosti tvorei tako bitnu pretpostavku njegova ukupnoga razvia. Usporedimo li kolstvo s ljudskim ivotom, uvoenje osnovnoga obrazovanja odgovara njegovoj djeakoj dobi, srednje kolstvo
mladenakoj, a visoko kolstvo njegovoj kulturnoj punoljetnosti i zrelosti. Primijenimo li tu usporedbu na narod, u tome je sluaju visoko kolstvo obino vrhunac njegova intelektualnoga, kulturnoga pa i znanstvenoga razvitka. Ono omoguuje osvajanje tih vrhunaca, to ovjeku prua svestran uvid u ovjeka i svijet oko njega zasnovan na tonim, provjerenim i provjerljivim spoznajama. Ljudski je um, naime, zaetnik znanja, kola je njegovo rasadite, a znanost njegov najvii domet. Korijeni kolstva, kao uostalom i znanja kao takva, lee u iskonskoj enji ljudskoga bia za novim spoznajama. Ve je Aristotel svoju Metafiziku zapoeo rijeima: Svi ljudi tee znanju po prirodi. 27 Meutim,
27
Aristotel, Metafizika, preveo Tomislav Ladan, Zagreb, 1985., str. 1.
132
Izbor tekstova
ta prirodna elja za znanjem sama po sebi nije dovoljna za nastanak visokih kola. Da se u ljudskome duhu uope moe roditi zamisao o njihovu osnivanju, nuna je nepokolebljiva vjera u razum i znanje, to je mogue samo pod odreenim uvjetima, a to su ponajprije postojanje viega znanja, zatim dobro osmiljen kolski program, visokoosposobljeno nastavno osoblje, volja da se omogui pristup znanju svih ljudi koji ga ele staviti na raspolaganje opedrutvenoj zajednici, nesmetan razvitak u odnosu na politiku vlast, gospodarske mogunosti drutvene zajednice da nosi teret kolovanja mladih ljudi do njihove zrele dobi itd. Istom kada se sve te kockice posloe, mogue je govoriti o visokome kolstvu kao ustanovi koja omoguuje prenoenje viega znanja s jednoga narataja na drugi. Srednji nam je vijek u nasljee ostavio ne samo velianstvene romanike i gotike katedrale nego i mnoge vane drutvene i kulturne ustanove bez kojih bi bilo teko zamisliti moderno drutvo: ustavnu dravu, parlament, pravo kao temelj drutvenoga ureenja, prednost znanja u odnosu na drutveni stale, borbu protiv naslijeenoga neznanja i praznovjerja itd., a osobito visoko kolstvo. 28 Stari Grci i Rimljani nikada nisu imali vie kolstvo u smislu u kojemu se taj pojam rabi posljednjih sedam ili osam stoljea. Istina, i oni su imali viu izobrazbu, ali u drugome smislu rijei. Bilo bi teko nadmaiti njihove kulturne dosege u pravu, retorici, filozofiji itd., ali oni nisu bili organizirani u trajne nastavne ustanove. Veliki umnici i predavai kao to su primjerice bili Sokrat, Platon ili Aristotel nisu podjeljivali nikakve diplome. Da je neki dananji student tri mjeseca sluao njihova predavanja, sigurno bi traio njihov potpis ili neki drugi dokaz da ih je po haao. Uistinu je trebalo protei mnogo vremena
28
Usp. J. C. Holt, Rights and liberties in Magna Carta, Album Helen M. Cam,I, Louvain, 1960., str. 57-69; J. C. Holt, Magna Carta and medieval-government, London-Ronceverte, 1985., str. 203-215; B. Wilkinson, Studies in the constitutional history of the thirteenth and fourteenth centuries, Manchester, 1952., str. 180-195; G. L. Harris, The formation of Parliament, 1272.-1377., Manchester, 1981., str.32-35; M. Caravale, Ordinamenti giuridici nellÈuropa medievale, il Mulino, Bologna, 1994., str. 395-416.
133
Izbor tekstova
kako bi sazrjela zamisao o organiziranoj nastavi i onome sloenom mehanizmu sastavljenome od fakulteta, kolegija, teajeva, ispita i akademskih naslova itd., to danas ini sastavni dio svih visokih kola. U svemu tome nismo nasljednici ni Atene ni Aleksandrije, nego Bolonje i Pariza. No, nedovoljno upuena osoba moda bi u Parizu i Bolonji teko prepoznala prethodnike dananjih sveuilita. Naime, srednjovjekovna sveuilita nisu imala knjinice, upravna vijea, laboratorije, istraivake institute, osigurane fondove i raskone palae, ni onih materijalnih atributa kojima se danas ponose mnoga sveuilita; nisu objavljivala ni godinja izvjea niti su imala sveuilina glasila, portske ili dramske udruge i sl. to danas karakterizira gotovo svako sveuilite. Pa ipak, injenica je da su dananja sveuilita neposredni nasljednici svojih srednjovjekovnih prethodnika; imaju istu temeljnu organizaciju, od istoga su graevinskoga materijala, obavljaju istu drutvenu ulogu, napravljena su po istome nacrtu, s time to su ona tijekom vremena poprimila odreene znaajke svoga doba itd.29 Takav model visokoga kolstva, kao osmiljene i organizirane ustanove u obliku sveuilita, rodio se u drugoj polovini 12. i prvoj polovini 13. stoljea. Gradski intelektualac koji je izronio iz snanoga intelektualnog buenja toga doba postao je profesionalac koji se uklopio u sustav grad skih korporacija to su se, uz pomo papinstva, nastojale osloboditi nad zora lokalne crkvene i dravne vlasti. Te su udruge kao drutveno priznate ustanove poele podjeljivati diplome (bakalaureat i doktorat) kao jamstvo da je kandidat propisano vrijeme pohaao predmete i poloio sve potrebne ispite. Sveuilita su se organizirala u fakultete (slobodnih umijea ili filozofije, teologije, medicine, graanskoga i crkvenoga prava), definira la su
29
Usp. Ch. H. Hasicins, ,,Le origini delle universit{, Le origini delle univesit{, a cura di Girolamo Armaldi, il Mulino, Bologna, 1974., str. 33.
134
Izbor tekstova
vlastite programe, pouavala su po novoj skolastikoj metodi koja je bila svojevrsna kombinacija autoriteta i razumskoga rasuivanja i poela se vrlo uspjeno rabiti uz pomo ive rijei i knjige. Bila su meunarodnoga karaktera: profesori i studenti selili su se s jednoga sveuilita na drugo, iz jednoga grada u drugi, pisali su i meusobno opili jedinstvenim latinskim jezikom, poele su se brisati dotada otre staleke razlike, organizirali su se u narodnosti (lat. nationes) vie po zemljopisnome podrijetlu negoli po nacionalnoj pripadnosti u modernome smislu. Sveuilita su postala mo del znanstvene organizacije. Bio je to rezultat nekoliko vanih imbenika: gospodarskoga poleta, snanoga intelektualnog buenja i racionalnijega pristupa postojeoj stvarnosti. Trinaesto se stoljee openito smatra vrhuncem srednjega vijeka. Bez posebnoga ulaenja u (ne)opravdanost takve ocjene, mora se priznati daje to bilo vrijeme oslobaanja sila to su se nagomilale u prethodnome razdoblju. Tada je, naime, europski duh, nakon velike seobe naroda, prvi put u svojoj povijesti iziao iz razvojnoga razdoblja mladenake dobi, poeo se oslobaati dotadanje povijesne uvjetovanosti i promatrati svijet na nov, racionalan i moderan nain kao knjigu koju treba nauiti itati, prouavati i shvatiti.30 To se dogodilo najprije u Italiji i Francuskoj, tada najrazvijenijim zemljama koje su jo iz antike naslijedile odreene kulturne ustanove i odravale vatru nekadanjega znanja da se potpuno ne ugasi. Tu su se
30
Lo Moulin, ugledni belgijski medijevalist, pie: Srednji je vijek na neki nain karakteristian po pravoj racionalistikoj opijenosti [...] i volji, snano ukorijenjenoj u 13. stoljeu za klasificiranje i strukturiranje znanja nagomilanoga u 12. stoljeu. [...] Srednji je vijek gajio kult svjetla, jasnoe i bistrine. [...] Humanizam 16. i 17. stoljea tvrdo je vjerovao u vjetice. Newton je napisao traktat o demonologiji. Teolozi srednjega vijeka smatrali su da je rije 0 praznovjerju tipinome za zaostali svijet. Papa Aleksandar III. (1159.-1181.) pie da on ne slua sanjarije (`somnia vana`) astrologa. (La vie des tudiants au Moyen ge, Editions Albin Michel S. A., Paris, 1991., str. 11-12.) Malo je poznato da su glasoviti suprunici Eloisa (1101.-1164.) i prvak dijalektike Petar Abelard (1079.-1142.) sinu dali ime Astrolab, koje bi i danas mnogima zvualo odve moderno (usp. J. Le Goff, Les intellectuells au moyen ge, ditions du Seuil, Paris, 1957., str. 45-51).
135
Izbor tekstova
profesori (magistri) kao profesionalci znanja s polaznicima kola (scholores) poeli udruivati u posebne udruge da bi se to bolje organizirali i zatitili znanje kao najdragocjeniji proizvod koji se mogao ponuditi na intelektualnome tritu.31 Tako je ljudsko miljenje kao istraivaki i nastavni rad prvi put u povijesti postalo posebno zanimanje, a njegovi zakoni potanko propisani. Zahvaljujui tomu, visoke su kole kao najvii oblik organizirane ljudske misli vie stoljea drale monopol ne samo najvie prosvjete i znanosti nego i dobrim dijelom cjelokupnoga kulturnog stvaralatva, to je iz temelja promijenilo dotadanju sliku svijeta i ivota. 32 Sve, ili gotovo sve, to je uinjeno na podruju filozofije, teologije, prava, medicine i drugih znanstvenih disciplina ostavilo nam je u nasljee sveuilite kao plodna majka znanosti (alma mater scientiarum).33 Pojava i uvoenje visokoga kolstva kao najvie obrazovne i znanstvene ustanove u ivotu svakoga naroda redovito znai roendan visoke kulture i znanosti i kao takav i jedan od najvanijih datuma njegove povijesti. On predstavlja pravu vododjelnicu njegovih dvaju potpuno razliitih razdoblja, magini trenutak prijelaza iz mladenake u zrelu dob koji mu omoguuje dodirnuti najviu toku u svome duhovnome, kulturnome i intelektualnome razvoju. Nijedan narod koji nije dostigao tu toku razvoja ne moe se smatrati zrelim i sposobnim nositi se sa sve zahtjevnijim izazovima ljudskoga drutva u neprestanome razvoju i stremljenju prema sve viim visinama znanja i napretka. 2. Na pojavu visokoga kolstva u Hrvatskoj trebalo je ekati kraj 14. stoljea. Razlog tomu razmjerno dugomu kanjenju treba traiti u nepovoljnim politikim, gospodarskim i kulturnim uvjetima. Nedostajalo je
31
Usp. A. Sorbelli, Storia dell` Universit{ di Bologna, I, Bologna, 1940., str. 64-83. Usp. H. Rashdall, The Universities of Europe in the Middle Ages , Vol. I. A New Edition edited by F. M. Powicke and A. B. Emden, University Press, Oxford, 1951., str. 1-2; M.-D. Chenu, Introduction { ltude de saint Thomas dAquin, Institut dtudes Mdivales, Montral - Paris, 1984., str. 17. 33 Usp. J. Verger, Le universit{ del medioevo, il Mulino, Bologna, 1982., str. 31.
32
136
Izbor tekstova
svega pomalo osim stvarnih potreba za tim kolama. Nije sluajno to su prve poznate kole poele nicati u dalmatinskim gradovima s najstarijom kulturnom tradicijom, koji nerijetko svoje korijene vuku ak iz a ntike i u kojima su vie-manje postojali kakvi-takvi uvjeti, osobito volja gradskih vlasti da to djelotvornije organiziraju sloen gradski ivot u kojemu su sve kategorije stanovnitva mogle nai prostor za sebe. Iako nisu bile brojne, te se kole nisu razlikovale od slinih kola u drugim europskim zemljama u kojima su nikla prva sveuilita. Jedan od vanih razloga toga kanjenja svakako je i injenica da su se sredita nae politike moi nalazila drugdje, u Budimu i Veneciji, a kasnije u Beu, pa ak i Carigradu, odakle se na hrvatske krajeve gledalo kao na periferne i kolonijalne. Zbog toga ni poticaji za osnivanje visokih kola nisu mogli doi iz tih sredina nego od jedno ga crkvenog reda Katolike crkve kao nadnacionalne ustanove, koji je sebi postavio zadatak boriti se protiv neznanja, ne samo vjerskoga nego i bilo kojega drugoga, kao izvora velikih drutvenih i moralnih zala. Jedno od hrvatskih sredita koje je po svojemu geopolitikom smjetaju te politikoj, gospodarskoj, kulturnoj i vjerskoj vanosti u srednjemu vijeku bilo praktino predodreeno za prvu visoku kolu bio je grad Zadar. Smjeten na sredinjemu dijelu jadranske obale, prema kojemu gravitira veliko i vano kontinentalno zalee i na mjestu s kojega se najlake moe nadzirati vaan pomorski put od plodne Padske nizine prema Otrantskim vratima i Sredozemnomu moru, on je smatran kljuem Dalmacije i Jadrana.34 Taj je grad u srednjemu vijeku doivio snaan gospodarski uspon kakav, osim Dubrovnika, nije zabiljeio nijedan drugi grad u Hrvatskoj. Tada se, naime, cijela Dalmacija nala u sastavu Hrvatskougarskoga kraljevstva pod ezlom mone dinastije francusko-napuljskih Anuvinaca. Iako je njihova vlast u tome dijelu Europe trajala razmjerno
34
Usp. E. ii, Zadar i Venecija od godine 1159. do 1247, Rad JAZU, 142 (1900.), str. 220; T. Raukar, Zadar u XIV. st., Zagreb, 1977., str. 25-27.
137
Izbor tekstova
kratko, ipak je ostavila neizbrisiv trag ne samo na politikome nego i na kulturnome podruju. Ujedno je prvi put uspostavljen neposredan most izmeu hrvatskih krajeva s naprednim sreditima u junoj Italiji i Francuskoj u kojima je visoko kolstvo bilo u punome procvatu. 35 No, jo prije toga veze Hrvatske s naprednim Zapadom uspostavili su redovnici, osobito dominikanci i franjevci. Ta su dva crkvena reda bila ne samo blizanci, tj. roeni u isto vrijeme, nego i suvremenici nastanka prvih europskih sveuilita. Ta podudarnost nije samo vremenska nego i sadrajna. Osnivau reda sv. Dominiku (1170.-1221.) kao kleriku katedralne kole u Palenciji nije nedostajalo intuicije da pred sveuilitem kao vanom drutvenom snagom stoji velika budunost pa je na neki nain sudbinu svoga reda htio vezati za njegovu sudbinu.36 injenica je da je sama zamisao o osnivanja novoga sveenikog udruenja, koje bi kao svoj prvotni zadatak imalo apostolsko-doktrinarnu djelatnost, nikla na istome tlu na kojemu su izrasla brojna srednjovjekovna udruenja, meu kojima su bila i sama sveuilita kao interesne i staleke zajednice profesora i studenata. Odatle potjee osobit afinitet mladoga dominikanskog reda prema sveuilitu kao drutvenoj ustanovi."37 Ta injenica moda bolje negoli ijedna druga tumai zato je pogled osnivaa reda od samoga poetka bio uprt u Pariz, Bolonju, Oxford i Rim, gdje su se nalazila sredita znanstvene i vjerske moi iz kojih se moglo znatno bolje negoli iz drugih sredita utjecati na tijek najvanijih zbivanja.38 Za budunost visokoga kolstva u mladome dominikanskom redu od
35
S. Krasi, Generalno uilite Dominikanskog reda u Zadru ili 'Universitas Jadertina`1396.1807, Filozofski fakultet, Zadar, 1996., str. 206-209. 36 Usp. H. Denifle, Die Entstehung der Universitten des Mittelalters bis 1400, I, Berlin, 1885., str. 473. 37 Usp. A. Walz, San Domenico e le Universit{, Angelicum, XI, Roma, 1934., str. 341-342. 38 Usp. A. DÀmato, I Domenicani a Bologna, I, Bologna, 1988., str. 31-149; B. Jarret, The English Dominicans, London, 1921., str. 65; H. Scheeben, Der heilige; Dominikus, Freiburg im Br., 1927., str. 363; S. DIrsay, Histoire des Universits, I, str. 154; F. Pelster, Das Leben und die Schriften des Dominikanerlehrers Richard Fishacre, Zetisclirift fr katholische Theologie, 54 (1930.), str. 518-533.
138
Izbor tekstova
presudne je vanosti bila odluka iz 1228. godine da se bez posebnoga odobrenja vrhovne uprave reda ne smije osnivati nijedan novi samostan ako za nj nije bilo unaprijed osigurano najmanje dvanaest lanova meu kojima je trebao biti i jedan doktor teologije. 39Tim se zakonom mladi red ustrojio kao sveuilini kler specijaliziran za doktrinarni apostolat. Rije je o vrlo smionome programu koji je ako se ima na umu da je napravljen u vrijeme osnivanja prvih europskih sveuilita, kada su doktori kao nositelji najviih akademskih naslova bili vrlo rijetki bilo iznimno teko ostvariti. To je zapravo znailo da svaki samostan mora biti kola, ime je prvi put u povijesti pred jednu redovniku zajednicu bio postavljen tako ambiciozan zahtjev.40 Vrijeme je pokazalo da je taj izazov bio presudan za cijelu budunost. Spektakularno irenje kako dominikanskoga tako i
franjevakoga reda po cijeloj Europi bilo je popraeno nita manje spektakularnim ukljuenjem u ondanja sveuilita na kojima su u nevjerojatno kratkome roku od studenata postali profesori i preuzeli vodstvo na raznim intelektualnim podrujima. Dovoljno je rei da su upravo iz tih dvaju crkvenih redova potekli najvei umovi srednjega vijeka: Albert Veliki (oko 1205.-1280.), Toma Akvinski (1225.-1274.), Bonaventura iz Bagnoregia (1217.-1274.), Roger Bacon (1214.-1293.) i mnogi drugi. Ve od etvrtoga desetljea 13. stoljea bilo je teko nai neki napredniji grad u Europi u kojemu oni nisu imali ili vlastito (sve)uilite ili nisu na ve postojeim sveuilitima drali neku prestiniju katedru.41 3. Osnivanje novih sveuilita u dominikanskome redu pape su prepustili njegovoj vrhovnoj upravi: generalnim kapitulima (capitula
39
Conventus citra numerum duodenarium et sine licentia generalis capituli et sine priore et doctore non mittatur (Vetera monumenta legislativa Sacri Ordinis Praedicatorum ex saeculo a Nativitate Christi tertio decimo, Ordinis Primo, Annalecta Ordinis Praedicatorum, Romae, 1896., str. 642; H. Denifle, n. dj., str. 221). 40 H. M. Feret, Vie intelecctuelle et vie scolaire dans lOrdre des Prcheurs, Archives dhistoire Dominicaine, I, Paris, 1946., str. 12. 41 D. Berg, Armut und Wissenschaft. Beitrge zur Geschichte des Studienwesens der Bettlerorden im 13. Jahrhundert, Dsseldorf, 1977., str. 61.
139
Izbor tekstova
generalia) kao vrhovnim zakonodavnim tijelima i vrhovnim poglavarima ili generalnim uiteljima (magistri generales) kao njihovim izvrnim organima i posebnim papinskim namjesnicima. Ona je u mnogim sluajevima svojim programom i dinamikom nerijetko prednjaila u odnosu na mnoga druga ondanja sveuilita. injenica je da su upravo iz toga crkvenog reda i tih (sve)uilita potekli najvei mislitelji srednjega vijeka bez kojih bi cjelokupna filozofska i teoloka znanost bila znatno siromanija. Nikakvo udo to su upravo njegovi lanovi bili najpogodni ji posrednici kako vjerskih tako kulturnih i znanstvenih steevina izmeu svojih zemalja i hrvatskih krajeva. Tako su oni svojom otvorenou prema znanju, organiziranou, poletom i iskustvom u cjelokupno hrvatsko drutvo unijeli dotad nevienu ivahnost. U nastojanju da dobiju takve ljude i njihove kole, mnogi su nai gradovi u srednjemu vijeku inili velike napore da ih pozovu i zadre unutar svojih zidina nudei im to povoljnije uvjete za osnivanje samostana. Dominikanci su ve sredinom 13. stoljea u svome samostanu u Zadru otvorili najprije kolu za izobrazbu vlastitih lanova, a onda - po ugledu na ostale gradove na europskome Zapadu - i generalno uilite. 4. Sintagma generalno uilite (lat. studium generale) nastala je upravo u to vrijeme kako bi se njome oznailo najvie ili sredinje obrazovne crkvene ili dravne ustanove koje su u vanijim politikim ili crkvenim sreditima osnivali carevi i pape s namjerom da budu znanstveni i slubeni organi njihove univerzalne vlasti. One su, po svojoj naravi i po volji svojih osnivaa, bile namijenjene svim lanovima dviju stvarno ili potencijalno univerzalnih ustanova, tadanjega Carstva i Katolike crkve.42 Taj su naslov nosila samo najprestinija sveuilita. Na poetku 13. stoljea samo su tri uilita uivala takav ugled: pariko za teologiju i umijea,
42
Usp. G. Ermini, Scritti di diritto cornune (Universit degli Studi di Perugia, Annali della Facolt{ di Giurisprudenza, Nuova Serie, n. 4), CEDAM, Padova, 1976., str. 227 -228.
140
Izbor tekstova
bolonjsko za pravo i salernsko za medicinu, ali se vremenom njihov broj sve vie poveavao. Prvo koje im se pribrojilo bilo je, ini se, Sveuilite u Montpellieru, zatim u Cambridgeu, Oxfordu, Palenciji, Salamanci itd. Diplome to su ih ta uilita dodjeljivala imale su opu vrijednost na cijelome kranskom Zapadu. 43 Nakon toga pravo osnivanja sveuilita dobili su ne samo kraljevi nego i crkveni redovi te vaniji gradovi. 44 Budui da su na takvim uilitima, naelno, trebali pouavati ljudi koji su bili sposobni poluiti visoke ciljeve u korist cjelokupnoga drutva, samo je na njima bilo mogue njegovati istinsku znanost.45 Zvala su se opa ili generalna ne s obzirom na znanstvene discipline koje su se na njima predavale nego s obzirom na osobe koje su ga imale pravo pohaati. Drugim rijeima, bile su to visoke kole od opega znaenja i kao takve namijenjene izobrazbi svih kolaraca bez obzira na njihov stale, podrijetlo ili narodnost. Iz te njihove vane znaajke proizlaze sve druge njihove vanije osobine: bila su uilita za sve studente svih drutvenih stalea i narodnosti; na njima se morao predavati barem jedan visoki predmet kao to je teologija, pravo i medicina; predmete je moralo predavati vie profesora. No, od svih tih znaajk} najvanija je bila prva.46 S prirodom tih
43
Usp. H. Rashdall, The Cambridge Medieval History/Le universit{ medievali (Storia del Mondo Medievale vol. V), Garzanti Editore, Milano, 1983., str. 692-693. 44 Usp. H. Rashdall, The Universities of Europe in the Middle Ages, str. 7. 45 Keine Bezeichnung war fr die Universitt im Mittelalter gebrauchlicher als Studium generale (H. Denifle, n. dj., str. 1). Za to ima mnogo dokaza u papinskim ili carskim poveljama. Tako papa Klement VI., ustanovljujui sveuilite u Firenci svojom bulom In suprema dignitatis apostolicae specula od 31. svibnja 1349., pie: Auctoritate apostolica statuimus et etiam ordinamus, ut in dicta civitate Florentina de cetero sit Studium generale, illudque perpetuis futuris temporibus in ea vigeat, in sacra pagina, iure canonico civili, et in medicina et qualibet alia licita facultate (G. Prezziner, Storia del pubblico Studio e delle societ{ scientifiche di Firenze, I, Firenze, 1810., str. 227-230). Dodjeljujui istomu sveuilitu dravne povlastice, car Karlo IV. u povelji od 2. lipnja 1364. pie: Ecclesiae et civitati Florentinae ac eius communi generale, perpetuum atque generosum Studii generalis privilegium auctoritate imperiali damus et concedimus (C. Piana , La Facolt{ Teologica dellÙniversit{ di Firenze nel Quattro e Cinquecento , [Roma] Quaracchi Grottaferrata, 1977., str. 22). Isti se izraz rabio i za sveuilita u Parizu, Bolonji, P isi itd. (usp. isto, str. 23-24). 46 Indessen die Bedeutung Lehranstalt, Unterricht fr Alle war nichts weniger als der letzte, volle Begriff des Ausdruckes `studium generale`(H. Denifle, n. dj., str. 19).
141
Izbor tekstova
uilita najue su bile povezane razne povlastice, od kojih je svakako najvanija povlastica posvudanjega slobodnog pouavanja ( licentia ubique docendi) bez polaganja dodatnih ispita. Njihove diplome imale su znaajke generalnosti zajamene vrhovnom dravnom ili crkvenom jurisdikcijom. 47 Zasluga za osnivanje jednoga takvog generalnog uilita na hrvatskome reda tlu De pripada Vineis
32
vrhovnom starjeini dominikanskoga (Dalle Vigne, 1380.-1399.) iz
Rajmundu
junotalijanskoga grada Capue,
koji je 14. lipnja 1396. naredio da u
samostanu sv. Dominika u Zadru zapone raditi jedno takvo uilite imenovavi pritom njegova rektora i prve profesore. Bio je to roendan prvoga sveuilita na hrvatskome tlu. Imalo je dva fakulteta: filozofski i teoloki.48 Kao i druga sveuilita, generalno je uilite u Zadru bilo ustrojeno kao specifina zajednica profesora i studenata. Profesorski se zbor zvao zbor (collegium) ili profesorska udruga (consortium magistrorum), a studenti su bili udrueni u svojoj posebnoj udruzi (consortium studentium) sa svim pripadajuim pravima i dunostima. Meu njezinim lanovima posebno mjesto zauzimao je studentski dekan (decanus studentium) koji je po slubenoj dunosti bio zaduen za prihvat i zbrinjavanje novih studenata, a imao je aktivno pravo glasa u svim vijeima na kojima se raspravljalo o studentskim potrebama i problemima. Poput svih slinih uilita dominikanskoga reda, zadarsko je generalno uilite imalo tri stupnja, odnosno teaja (cursus): gramatiki (poetni), materijalni (nii) i formalni (vii). Nastava na filozofskome fakultetu trajala je tri godine, a na teolokome od est do deset, ali i vie, ovisno o tome koji je stupanj n eki
47
Usp. S. Stelling-Michaud, La storia delle universit{ nel medioevo e nel Rinascimento: stato degli studi e prospettive di ricerca, Le origini delle universit{..., str. 158. 48 Usp. S. Krasi, Regesti pisama generala Domunikanskog reda poslanih u Hrvatsku (1392.-1600), Arhivski vjesnik, XVII-XVIII (1974-1975.), str. 165, br. 38.
142
Izbor tekstova
polaznik namjeravao pohaati.49 a) Gramatiki se teaj sastojao ne samo od uenja gramatike i latinskoga nego takoer i logike. Trajao je dvije godine. Taj je program ovisno o konkretnim potrebama - mogao biti proirivan na retoriku i fiziku, pa ak i na predmete koji su se predavali na viim fakultetima kao to su pravo i medicina. Zavreni teaj logike bio je uvjet za upis u filozofiju. b) Materijalni se teaj sastojao od dvaju fakulteta: filozofskoga i teolokoga, na kojima su se predavali predmeti u ciklusima od po tri godine. Filozofski je fakultet bio namijenjen svim studentima, neovisno o tome jesu li eljeli nastaviti studirati teologiju. Zavren program filozofije bio je uvjet za upis na teoloki fakultet. Teologija se predavala po nastavnome programu koji je bio na snazi u cijelome redu za institucionalne (obvezat ne) teajeve. Bio je namijenjen svim studentima, bez obzira jesu li poslije namjeravali upisati vii ili formalni teaj. c) Formalni je teaj bio namijenjen onima koji su eljeli postii vie akademske naslove iz filozofije i teologije. I na jednome i na drugome fakultetu nastava se sastojala od redovitih predavanja, tjednih praktinih vjeb} (exercitia scholastica) i radova po odsjecima ili sekcijama (circuli). Cio vii teaj bio je zamiljen kao kombinacija uenja i predavanja, odnosno sluanja specijaliziranih predavanja i aktivnoga predavanja pojedinih predmeta studentima niega teaja.50 Na prvim dvama stupnjevima nastava se sastojala od redovitih predavanja i tjednih vjeba (exercitia scholastica) i tematskih krugova (circuli). Trei je stupanj bio namijenjen onima koji su eljeli postii neki od triju viih akademskih naslova. Bio je zamiljen kao kombinacija pasivnoga uenja i aktivnih predavanja, odnosno sluanja specijaliziranih predavanja i
49
Osnutak i razvoj toga generalnog uilita opirno sam obradio u ve navedenoj knjizi Generalno uilite Dominikanskog reda u Zadru ili 'Universitas Jadertina 1396. -1807. 50 Usp. S. Krasi, Poeci hrvatskoga visokog kolstva u okviru ranih sveuilinih gi banja u Europi, Zbornik, Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 22, Zagreb, 2004., str. 150-155.
143
Izbor tekstova
aktivnoga predavanja pojedinih predmeta sluaima dvaju niih teajeva. Sustav je sliio modernim pokretnim stubama koje su na prizemnoj ili polaznoj razini prihvaale studenta uzdiui ga postupno na visinu drugoga, a zatim i treega stupnja koji je predstavljao sami vrh toga obrazovnog sustava. Akademski naslovi koji su se mogli stei u Zadru bili su: lektorat (lectoratus) koji odgovara dananjemu naslovu diplomiranoga filozofa ili teologa; bakalaureat (bacchalaureatus) koji odgovara naslovu magistra znanosti i doktorat ili magisterij (doctoratus ili magisterium). Filozofski je fakultet mogao davati samo lektorski naslov, a teoloki sva tri naslova. Kriteriji za njihovo postizanje u pravilu su bili stroi negoli na velikim europskim sveuilitima, osobito ako se zna da se uz akademske uvjete traila stegovna i moralna podobnost. Dok je primjerice za postizanje doktorskoga naslova iz prava ili medicine na ondanjim sveuilitima bilo dovoljno samo est godina studija, na generalnome uilitu u Zadru trebalo je znatno vie. Bakalaureat se iz teologije mogao postii nakon najmanje tri godine filozofije, barem isto toliko godina teologije te jo najmanje tri godine uspjenoga predavanja studentima srednjega ili materijalnoga teaja. Za doktorat su ti uvjeti bili jo stroi. Po propisima koji su godine 1553. bili doneseni po ugledu na pariko sveuilite doktorski su naslov mogli postii samo oni bakalaureusi koji su prije nego to su bili promovirani u bakalaureuse, najmanje osam godina predavali filozofiju ili teologiju.51 Doktorat je uvijek predstavljao zavretak dugoga kolovanja i napornoga penjanja po strmim stubama akademske ljestvice. Po
51
Item confirmamus determinationem conventuum et universitatum studii in eodem capitulo decretam, ubi possunt actus scholastici exerceri, addentes conventum Coloniensem in provincia Theutoniae; extra quas universitates nullus frater ordinis eosdem actus scholasticos exercere queat. In provincia Dalmatiae conventum Iadrensem statuimus, in quo possint eiusdem provinciae baccalaurei legere sententias pro forma et gradu magisterii per annos quatuor, ita tamen, quod antequam ad ipsum baccalaureatum promoveantur, legant in artibus vel in theologia ad minus per annos octo. (Monumenta Ordinis Praedicatorum historica, IX, Romae, 1901., str. 343-344.)
144
Izbor tekstova
uobiajenoj praksi na svim europskim sveuilitima promovirani su doktori kao znak svoga novog akademskog i drutvenoga statusa dobivali tri svojstvena obiljeja: crnu doktorsku kapu, zlatni prsten i knjigu. Uivali su ista prava i povlastice kao i na ostalim sveuilitima, ukljuujui i pariko. Zbog velikih povlastica koje su uivali njihovi nositelji, postizanje bakalaureatskoga i doktorskoga naslova bilo je strogo ogranieno propisima vrhovnih skuptina dominikanskoga reda. Kao to su, naime, pape ograniavale broj sveuilita koja su imala povlasticu davanja doktorskih naslova iz teologije, tako je dominikanski red za svaku provinciju - ovisno o njezinoj veliini i vanosti - uveo strogo ogranien broj najviih akademskih naslova za svaku provinciju. Mnogi su kandidati ispunjavali sve uvjete za te naslove, ali ih, zbog tih administrativnih propisa, nikada nisu postigli. Na temelju sauvanih dokumenata mogue je doi do prilino preciznih pokazatelja o vremenu potrebnom za postizanje doktorskoga naslova i o starosnoj dobi njegovih nositelja: 18 do 28 godina studiranja i aktivnoga predavanja od upisa na prvu godinu filozofije. Isto je tako bila razmjerno visoka ivotna dob dobitnika toga naslova u trenutku njihova postizanja. Posebice se nije mogao postii prije navrene tridesete godine ivota, ali je u praksi taj rok bio mnogo dui. ivotna dob doktora promoviranih u Zadru u prosjeku je iznosila malo vie od 47 godina.52 5. Svako generalno uilite u dominikanskome redu, pa tako i zadarsko, bilo je otvorenoga karaktera. Njegova su vrata bila otvorena ne samo lanovima vlastitoga reda nego i lanovima drugih crkvenih redova, biskupijskim klericima, pa ak i laicima koji su ispunjavali uvjete upisa. Svega dvanaest dana nakon to je uilite poelo raditi, u Zadar su poeli dolazili studenti iz inozemstva. Prvi strani student za kojega znamo da je daleke 1396. godine studirao u Zadru bio je jedan Talijan iz Ferrare koji je pridoao s poznatoga, onodobno vodeega Karlova sveuilita u Pragu.
52
S. Krasi, Generalno uilite, str. 669-671.
145
Izbor tekstova
On je bio samo pretea mnogih drugih studenata koji su iz raznih europskih zemalja dolazili u Zadar kako bi ondje stjecali visokokolsku izobrazbu. U knjizi generalnoga uilita nalaze se podatci 0 187 studenata koji su u razdoblju od 1684. do 1790. studirali u Zadru. Od toga su 114 bili stranci, poglavito s Apeninskoga poluotoka. Izriito se spominju st udenti iz Venecije,Bree (Brescia), Ferrare, Bolonje, Rima, Coma, Napulja, Apulije i Kalabrije, a neki su bili ak iz Njemake, Poljske i Francuske. Veina ih se vratila kui s diplomama lektora (zavrenih filozofa i teologa), bakalaureusa i doktora. Nije na odmet navesti da su svi oni i kod kue, ili mnogo blie svojoj kui, imali mogunost studirati, ali su ipak izabirali Zadar. Ako taj broj (114) pomnoimo s 4, to jest s brojem stoljea koliko je djelovalo ovo uilite (1396.-1807.), dolazimo do ozbiljne i nezanemarive brojke od najmanje 500 stranih studenata koji su do 1807. godine svoju visoku naobrazbu stekli u Zadru. Poznata su nam imena vie od 200 inozemnih studenata koji su u 17. i 18. stoljeu svoju visoku izobrazbu stekli u Zadru. 53 Pravni poloaj generalnoga uilita u Zadru bio je odreen crkvenim i dravnim zakonima. Oni su bili strogo primjenjivani osobito u vezi s polaganjem ispita za akademske naslove, izdavanjem diploma te imenovanjima profesora i dunosnika. Ispiti za akademske naslove bili su javni i morali su biti unaprijed oglaeni posebnim plakatima na odgovarajuim mjestima. Redovito su se polagali u Zadru, ali su povremeno pojedini kandidati bili takoer pozivani u Rim da tu pred poseb nim povjerenstvom dokau svoju akademsku zrelost. Diplome je potpisivao veliki kancelar. Regularnost podjele akademskih naslova provjeravalo je i posebno dravno povjerenstvo senata Mletake Republike, koje se sastojalo od dvaju senatskih vijea: Vijea Tridesetorice (tal. Consiglio dei Trenta) i Vijea Dvanaestorice (Consiglio dei Dodici). Ona su po dravnim javnim zakonima o doktorima i magistrima davala ili uskraivala suglasnost za
53
Usp. isto, str. 673-674.
146
Izbor tekstova
bilo koje imenovanje dunosnika ili dodjelu akademskih naslova. Bez odobrenja tih dravnih organa nijedna se diploma nije smjela objaviti niti se njezin vlasnik sluiti svojim uobiajenim pravima i povlasticama. Promocije su se obavljale u Zadru osobito sveano, u nazonosti akademskih i dravnih vlasti.54 No, usprkos toj dvostrukoj jurisdikciji dominikanski je red generalno uilite u Zadru uvijek smatrao svojim sveuilitem, vodio brigu o tomu da na njemu predaju to sposobniji i iskusniji profesori, brinuo se za njegovo materijalno uzdravanje i priznavao mu jednak pravni status kakav su uivala njegova sveuilita u Parizu, Bolonji, Padovi, Rimu, Barceloni, Lisabonu, Toulouseu, Lvenu i drugdje. 6. Vanost generalnoga uilita u Zadru za hrvatsku kulturnu povijest proizlazi iz injenice da je ono bilo ne samo prva nego i u tijeku gotovo 300 godina jedina visokokolska ili sveuilina ustanova na hrvatskome tlu. Kroza nj su u vie od 400 godina njegova djelovanja proli brojni narataji domaih i inozemnih studenata koji su na njemu mogli dobiti najvie akademsko obrazovanje. Iz njega su u redovitim vremen skim razmacima izlazili visokoobrazovani ljudi s najviim akademskim naslovima koje su priznavale crkvene i dravne vlasti. Mnogi su od njih predavali kako na samome generalnom uilitu i samostanskim kolama Dalmatinske provincije dominikanskoga reda, tako i na sjemeninim kolama Zadarske i Splitske nadbiskupije, a nerijetko su bili teolozi raznih dalmatinskih biskupa, ugledni teolozi, filozofi, pisci i znanstvenici. Njihov je ugled ve od godine 1396. privlaio studente iz vie susjednih zemalja koji su se nerijetko vraali svojim kuama s najviim akademskim naslovima. 7. Zadarsko generalno uilite, koje je na svome razmjerno dugome ivotnom putu uspjeno izbjeglo mnogim zamkama, nije uspjelo izmai sudbini to je potkraj 18. i na poetku 19. stoljea pogodila ne samo mnoge
54
Usp. isto, str. 518-520.
147
Izbor tekstova
kulturno-znanstvene nego i politike ustanove. Oluja koja se dugo spremala u prosvjetiteljskim sredinama svoj je vrhunac dostigla u Francuskoj revoluciji (1789.) koja je u i dobrome i loe mu smislu preobrazila cijelu Europu. Revolucionarni pokret zadao je smrtni udarac ne samo raznim apsolutistikim monarhijama i aristokratskim republikama nego i gotovo svim ustanovama koje s politikom i starim reimom nisu imale nikakve veze. Oluja to je poharala gotovo cijelu Europu nije zaobila ni nae krajeve. U napoleonskim ratovima cijelu Europu i posjede Mletake Republike izmeu sebe su podijelile Francuska i Austrija. Ugovorom izmeu Francuske i Austrije to su ga potpisale u Ljubnu (Leoben) 18. travnja 1797., a zatim 17. listopada iste godine u Campoformiju, Istra, Dalmacija i Boka Kotorska pripale su Austriji, a mletaki posjedi u Albaniji i jonski otoci Francuskoj. Meutim, mirom u Pounu Austrija je 26. prosinca 1805. ustupila Dalmaciju Napoleonu koji ju je zadrao sve do Bekoga kongresa 1814. godine. Francuzi su, u duhu svoje revolucionarne politike, u Dalmaciji uveli krupne novosti kako na politikome tako i na drutvenome podruju. Pristupili su, izmeu ostaloga, ukidanju mnogih starih ustanova i drutava, a poeli uvodili nove. Na udaru njihove politike nalo se i generalno uilite u Zadru. Zatvorili su ga 8. sijenja 1807. Samostan su pretvorili u vojarnu, crkvu u konjunicu, a svu njegovu imovinu i posjede oduzeli. Tada su nepovratno izgubljena brojna umjetnika djela koja su se u njemu stoljeima gomilala. Danas krase ugledne europske galerije i privatne kolekcije.55 Bila je to paradigma onoga veleprevrata to ga je donijela Francuska revolucija koja je u prah pretvorila nekadanje ne samo politike i drutvene nego i kulturne vrijednosti, da bi ih zamijenila novima. Tako se u krvi i razaranju raalo novo doba u povijesti Europe i svijeta. U tome
55
Usp. S. Krasi, Inventar umjetnikih predmeta u nekadanjem dominikanskom samostanu u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 27, Split, 1988., str. 227-244.
148
Izbor tekstova
opem meteu i rasulu kao malim udom spasila se jedna slubena knjiga generalnoga uilita kojoj zahvaljujemo malo bolji uvid u njegov rad u posljednjemu razdoblju njegova postojanja i djelovanja.56 Ukratko, iako se zadarsko generalno uilite po broju studenata i profesora zasigurno nije moglo mjeriti s velikim i kudikamo poznatijim sveuilitima velikih zapadnoeuropskih naroda iza kojih su stajale mone dravne, crkvene i gospodarske strukture - kao to se uostalom ni mali narodi po broju svojih stanovnika i politikom moi ne mogu mjeriti s velikim narodima i dravama - ono je ipak u kulturnoj povijesti hrvatskoga naroda odigralo ulogu iju je vanost jedva mogue procijeniti. Nemo patriam, quia magna est, amat, sed quia sua - Nitko ne ljubi domovinu zato to je velika, nego zato to je njegova (Seneca, Epist. 66). No, njegovo se znaenje - bez straha da emo pogrijeiti - ne ograniuje samo na uske hrvatske prostore. Bez njega bi predivnom mozaiku europskih sveuilita kao najviih znanstvenih i kulturnih sredita nedostajao mali, ali nikako neznaajan kameni. Taj bi se mozaik bez njega teko mogao smatrati potpunim i cjelovitim.
Izvori i literatura
1. 2. 3. Annalecta Ordinis Praedicatorum, Romae, 1896. Aristotel, Metafizika, preveo Tomislav Ladan, Zagreb, 1985. Berg, D., Armut und Wissenschaft: Beitrge zur Geschichte des Studienwesens der Bettlerorden im 13. Jahrhundert, Dsseldorf, 1977. 4. Caravale, M., Ordinamenti giuridici nellEuropa medievale, il Mulino, Bologna, 1994. 5. Chenu, M.-D., Introduction { l`tude de saint Thomas dÀquin, Institut
56
U cijelosti sam ju objavio u knjizi Liber Almi Studii Generalis S. Dominici ladrae (1684.1790.): Graa za povijest visokog kolstva u Hrvatskoj, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2006. Drugo izdanje: Liber almi Studii Generalis S. Dominici ladrae (1684.-1790): Material for the history of higher education in Croatia, University of Zadar, Zadar, 2008.
149
Izbor tekstova
dtudes Mdivales, Montral - Paris, 1984. 6. 7. DAmato, A., I Domenicani a Bologna, I, Bologna, 1988. Denifle, H., Die Entstehung der Universitten des Mittelalters bis 1400, I, Berlin, 1885. 8. Ermini, G., Scritti di diritto comune (Universit{ degli Studi di Perugia, Annali dlla Facolt{ di Giurisprudenza, Nuova Serie, n. 4), CEDAM, Padova, 1976. 9. Feret, H. M. Vie intelecctuelle et vie scolaire dans lOrdre des Prcheurs, Archives dhistoire Dominicaine, I, Paris, 1916. 10. Harris, G.L.,The formation of Parliament, 1272.-1377, Manchester,1981. 11. Haskins, Ch. H., Le origini delle universit{, Le origini delle univesit{, a cura di Girolamo Armaldi, il Mulino, Bologna, 1974. 12. Holt, J. C., Rights and liberties in Magna Carta, Album Helen M. Cam, I, Louvain, 1960. 13. Holt, J. C., Magna Carta and medieval-government, London - Ronceverte, 1985. 14. Jarret, B., The English Dominicans, London, 1921. 15. Krasi, S., Inventar umjetnikih predmeta u nekadanjem dominikanskom samostanu u Zadru,Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 27, Split, 1988., str. 227-244. 16. Krasi, S., Poeci hrvatskoga visokog kolstva u okviru ranih sveuilinih gibanja u Europi, Zbornik, Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 22, Zagreb, 2004. 17. Krasi, S., Regesti pisama generala Dominikanskog reda poslanih u Hrvatsku (1392 - 1600), Arhivski vjesnik, XVII-XVIII (1974.-1975.). 18. Krasi, S.,Generalno uilite Dominikanskog reda u Zadru ili 'Universitas Jadertina 1396.-1807., Filozofski fakultet, Zadar, 1996. 19. Krasi, S., Liber almi Studii Generalis S. Dominici ladrae (1684.-1790.): Material for the history of higher education in Croatia, University of Zadar, Zadar, 2008. 20. Krasi, S.,Liber Almi Studii Generalis S. Dominici ladrae (1684.-1790.):
150
Izbor tekstova
Graa za povijest visokog kolstva u Hrvatskoj, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2006. 21. Le Goff, J.,Les intellectuclls au moyen }ge, ditions du Seuil, Paris, 1957. 22. Monumenta Ordinis Praedicatorum historica, IX, Romae, 1901. 23. Moulin, L., La vie des tudiants au Moyen ge, ditions Albin Michel S. A., Paris, 1991. 24. Pelster, F., Das Leben und die Schriften des Dominikanerlehrers Richard Fishacre, Zetischriftfr katholische Theologie, 54 (1930.), str. 518-533. 25. Piana, C.,La Facolt{ Teologica dellUniversit{ di Firenze nel Quattro e Cinquecento, [Roma] Quaracchi - Grottaferrata, 1977. 26. Prezziner, G., Storia delpubblico Studio e dette societ{ scientifiche di Firenze, I, Firenze, 1810. 27. Rashdall, H.,The Cambridge Medieval History/Le universit{ medievali (Storia del Mondo Medievale vol. V ), Garzanti Editore, Milano, 1983. 28. Rashdall, H., The Universities of Europe in the Middle Ages, Vol. I. A New Edition edited by F. M. Powicke and A. B. Emden, University Press, Oxford, 1951. 29. Scheeben, H., Der heilige Dominikus, Freiburg im Br., 1927. 30. Sorbelli, A., Storia dell` Universit{ di Bologna, I, Bologna, 1940. 31. ii, F., Zadar i Venecija od godine 1159. do 1247, Rad JAZU, 142 (1900.), str. 220; T. Raukar, Zadar u XIV. st., Zagreb, 1977. 32. Verger, J.,Le universit{ del medioevo, il Mulino, Bologna, 1982. 33. Walz, A., San Domenico e le Universit{, Angelicum, XI, Roma, 1934.
34. Wilkinson, B., Studies in the constitutional history of the thirteenthand
fourteenth centuries, Manchester, 1952.
151
Izbor tekstova
Ante Mari 16. FRANJEVAKA KLASINA GIMNAZIJA NA IROKOME BRIJEGU KAO UVJET UTEMELJENJA VISOKOGA OBRAZOVANJA U HERCEGOVINI 57
Saetak
Korijen Franjevake klasine gimnazije s pravom javnosti na irokome Brijegu treba traiti ve u vremenu neposredno nakon odvajanja Hercegovake franjevake provincije od matine joj provincije Bosne Srebrene. Ta srednja kola, iskljuivi in Hercegovake franjevake provincije, ustrojavala se prema aktualnim vaeim dravnim propisima te je kolske 1917./1918. godine ima la prvi ispit zrelosti s pravom javnosti. Ova je privatna vjerska srednja kola omoguila i dala poticaj osnutku prve visoke kole u Hercegovini, Franjevake bogoslovije u Mostaru (1895.). U kratkome je razdoblju poslala slavnom i potovanja vrijednom. Osim redovnikim i sveenikim kandidatima, bila je dostupna i djeci koja su se spremala za druga ivotna zvanja. I jednima je i drugima omoguila studiranje na visokim kolama. irokobrijeku Franjevaku klasinu gimnaziju devastirali su i unit ili partizani, a njezine su profesore ubili i spalili 7. veljae. 1945. Komunistiki reim nikada nije dopustio njezino oivljavanje.
Kljune rijei: Franjevaka gimnazija, iroki Brijeg, Hercegovaka franjevaka provincija, ispit zrelosti, prva matura.
57
Zbornik radova sa znanstvenoga skupa odranoga u organizaciji Sveuilita u Mostaru na Filozofskome fakultetu u Mostaru 22. svibnja 2010. godine, Korijeni i perspektive visokoga obrazovanja u Hercegovini, Fram Ziral, Mostar, 2010. Prikaz povijesti nastanka irokobrijeke Gimnazije smislen je uvod prvomu ispitu zrelosti kojim su stvoreni uvjeti za visoko kolstvo u Hercegovini. Dio lanka bez znanstvenoga aparata objavljen je u monografiji iroki Brijeg. Usp. Franjevaka velika gimnazija kolijevka kolstva u Hercegovini, iroki Brijeg, monografija, ur. Ivo olak, iroki Brijeg, 2008., str. 183-215.
152
Izbor tekstova
Uvod
Konano se odcjepljenje hercegovakih franjevaca od Bosne Srebrene dogodilo onoga trenutka kada su se od sv. Katarine iz Kreeva oprostila dvojica novaka i nekoliko djeaka uzgojnoga zavoda na elu sa svojim odgojiteljem fra Pakalom Kvesiem. Bilo je to 19. svibnja 1844. Put u Hercegovinu trajao je puna tri dana, da bi odmah po dolasku novaci, najvjerojatnije u upnome stanu Mostarskoga Graca, a aci u
novosagraenoj kui na erigaju, nastavili svoj novicijat odnosno kolovanje u Franjevakome uzgojnom zavodu. Tako se poetak
gimnazijskoga ivota u Hercegovakoj franjevakoj provinciji opravdano povezuje s datumom odcipljenja, a prvi prostor Franjevakoga uzgojnog zavoda jest erigaj.58 Hercegovaki su fratri bili svjesni da e zamisao 0 osamostaljenju na podruju Hercegovine biti pusti san ako se temeljito ne ustroji kolstvo za vlastitu franjevaku mlade. Takoer su znali da su osnovna kola i gimnazija uvjet za eventualno utemeljenje visoke kole, tj. franjevake bogoslovije.
16.1. Uzgojni zavod na erigaju (19. svibnja 1844.-rujan 1848.)

erigaj je posljednje selo blatske upe. Tu postoji fratarska kua koju je gradio fra Jako Krii st. Pouzdana se godina njezine izgradnje ne da utvrditi, no svakako je to bilo do godine 1809. kada je umro njezin graditelj. Po stalnome mjestu stanovanja i upa je dobila ime po erigaju. U vrijeme odcipljenja na erigaju je upnik bio fra Nikola Kordi. On je s fra Anelom Kraljeviem, fra Pakalom Kvesiem, fra Ilijom avarom
58
Dananja franjevaka gimnazija na irokom Brijegu imala je od svoga prvoga poetka (t. j. od god. 1844.) znaaj isto svakoga drugoga redovnikoga sjemeni ta, naime uzgoj i naobrazbu podmlatka za svoj vlastiti red... Pavo Dragievi, Osnutak i razvoj dananje franjevake gimnazije na irokom Brijegu, Prvi izvjetaj Franjevake velike gimnazije na irokom Brijegu, objavljen na kraju kol. god. 1918. - 1919., Hrvatska tiskara Franj. Provincije, Mostar, 1919., str. 3 (nadalje Prvi gimnazijski izvjetaj).
153
Izbor tekstova
Vidoeviem, fra Martinom oriem i drugima jedan od glavnih pokretaa i izvritelja odcjepljenja. U vrijeme tih aktivnosti erigaj postaje mjestom fratarskih dogovaranja i traenja mjesta novomu samostanu, ali i prvim mjestom Franjevakoga uzgojnog zavoda. 59 Da bi se to ostvarilo, fra Nikola se dao na izgradnju neto vee kue od fra Jakine (13,5 x 7,5 m po vjetru) u koju je smjeten Franjevaki uzgojni zavod, a ve 1846. godine i Novicijat u kojemu je svoju prvu provincijsku slubu imao tada novozareeni fratar fra Petar Bakula kao metar novaka. 60 Iste te godine u tu kuu dolazi i mali Stjepan Buconji,61 poslije poznati franjevac i biskup o. fra Pakal Buconji. Djeca su u toj kui imala slabe uvjete i stanovanja i uenja pa su tako dijelila siromatvo svojih fratara sveenika i hercegovakoga puka.62
16.2. Preseljenje Uzgojnoga zavoda u samostan na irokome Brijegu (1848.-1864.)

U nazonosti svih hercegovakih franjevaca te cijeloga ispaenog i obespravljenog hercegovakog puka, apostolski vikar za Hercegovinu fra Rafo Barii poloio je 23. srpnja 1846. temeljni kamen crkvi i samostanu na
59
...Odijelivii se hercegovaki franjevci od Bosne, nijesu imali ni jednoga samostana, gdje bi se smjestili i nastanili, te gdje bi pomladak primali za red. Zato odaberu upski stan na erigaju, ne samo to je bio najprostraniji, nego to se nalazio u srcu Hercegovine... Radoslav Glava, Biskup o. Pakal Buconji, prigodom tridesetgodinjice biskupovanja 1880.1910.,Mostar, 1910., str. 7. 60 Usp. Leo Petrovi, ivot i rad fra Petra Bakule (1816.-1873.), Stopama otaca, Almanah hercegovake franj. omladine,jubilarno godite 1908./09-1938/39., God. V., Ureuje i izdaje Zbor Franjevake bogoslovne mladei `Bakula` Mostar, str. 35. .. .Prva sluba, koju je fra Petar u provinciji obnaao bila je veoma vana i odgovorna: on je imenovan uiteljem mladih novaka na erigaju kraj irokog Brijega, pie fra Leo navodei za tu tvrdnju u biljeci Bisk. Arh., br. 9/1847. 61 poetkom sijenja g. 1846. u svojoj 11. godini dodje na erigaj mladi Stjepan Buconji, da po tadanjem obiaju ui knjigu i pripravlja se za redovniki stali R. Glava, n. dj., str. 7. 62 ...U tadanjoj redovnikoj rezidenciji vladala je velika oskudica u hrani, ne samo radi nerodnosti, nego, to su i sami franjevci svim pae i potrebnim oskudijevali, jer doavi iz Bosne na golu podinu nijesu ni sami nita imali. [... ] Mladi pitomci i suhi sijerkov kruh na komadie dijelili i slijepetali, da kojem drugu ne bude krivo, kako to i sada pripovijeda presvijetli biskup. Pored svih tih nevolja mladi su pitomci strpljivo sve to podnaali i ustrajali na zapoetom putu za redovniko zvanje. Isto,str. 7.
154
Izbor tekstova
irokome Brijegu.63 Odmah po izgradnji prvih soba u tome samostanu Franjevaki se uzgojni zavod 1848. godine preselio iz erigaja na iroki Brijeg. Smjestili su ga u prvoj sobi do upnoga ureda u zapadnome krilu; sljedea je soba bila kola (uionica), a ona posljednja, uz crkvu, sakristija. 64 U Zavodu je uvijek bilo do deset ili dvanaest djeaka koji su uili ita ti i pisati (krasopis); uili su i latinski, vjeronauk, poneto iz prirodopisa, matematike i pjevanja. Kada bi se dobro pouili u latinskome i vjeronauku, stupali bi u novicijat, a nakon to bi upoznali pravilo i ivot sv. Franje, polagali bi vjene zavjete nakon ega bi odlazili u inozemstvo, najee u Italiju, studirati bogosloviju. Prije toga odlaska na mudru knjigu prisegnuli bi pred kustodom, a poslije pred provincijalom, da e se nakon reenja vratiti u hercegovaku kustodiju, odnosno provinciju. 65
16.3. Izgradnja sjemenita na irokome Brijegu (1864.-1865.)

Godine 1864. i 1865. iznad kuhinje izgraene 1861. sagraeno je sjemenite produavanjem istonoga krila. Kako su u tim tekim vremenima jedino franjevci pasterizirali Hercegovinu, ta je duhovna skrb bila iskljuivo oslonjena na ovaj Franjevaki uzgojni zavod. Uprava Kustodije, koja je bila na irokome Brijegu, veliku je pozornost pridavala uzgoju uee mladei pa se esto sastajala i svojim odredbama ureivala
63
Usp. ematizam fra Petra Bakule,s latinskog originala iz god. 1867. preveo dr. Ira Vencel Kosir, Mostar, 1970., str. 50: ...I tako dana 23. srpnja 1846. u prisutnosti gotovo svih fratara, koji su tada bili u Hercegovini, i bezbrojnog mnotva od veselja ushienog naroda, presvijetli gosp. Barii po obredu svete Rimske Crkve posatvi i posveti prvi temeljni kamen nove samostanske crkve posveen Uznesenju bl. Djevice Marije 64 Usp. Dominik Mandi, Izuspomena blagpk. Fra Luke Begia, Almanah franjevake omladine, God. III, Mostar, 1936/37., str. 93: ...Pred Boi 1854. doao sam na Brijeg da uim za fratra. Naao sam desetero djece, i ja sam bio jedanaesti. [...] Dok se istono krilo nije potpuno izgradilo, djeca su stala u prizemlju zapadnog krila: od glavnog ulaza prema sjeveru najprije je bio upski ured, pa naa spavaonica, zatim kola i najposlije sakristija ..." 65 Po prvome ematizmu novoosnovane kustodije fra Anela Kraljevia iz 1853. godine u samostanu je na irokome Brijegu est (6) novaka obuenih 16. studenoga 1852., pet obuenih 13. lipnja 1853., dvanaest (12) je studenata bogoslovije u Italiji u gradovima Asculi in Piceno, Viterbii, Venetii, Ferrari, Boloni i trinaest (13) aka u sjemenitu na irokome Brijegu.
155
Izbor tekstova
ivot u Franjevakome uzgojnom zavodu, u Novicijatu i na Bogosloviji. Zbog unutarnjih politikih nemira, osobito usmjerenih protiv Crkve, crkvenih imanja i samostana, tih je godina bilo onemogueno slanje hercegovakih franjevakih bogoslova u Italiju pa se sav kolski ivot slio i odvijao na irokome Brijegu, a samostan je za sve njih bio pretijesan.66
16.4. Humako razdoblje Franjevakoga uzgojnog zavoda (1870.-1889.)

Zbog tih se razloga uprava Kustodije odluila Franjevaki uzgojni zavod prebaciti na Humac gdje je zapoela izgradnja sjemenita.67 No, i u tome razdoblju u samostanu na irokome Brijegu nisu zamrli ni Franjevaki uzgojni zavod ni Novicijat. tovie, godine 1867. novopeeni profesor fra Pakal Buconji, kojega su teka srca pustili iz Rima s papinskoga sveuilita, utemeljuje i bogosloviju. Tih se godina mnogo radilo na ustroju kolstva. Dotadanji su franjevaki uzgojni zavodi bili po mjeri onih talijanskih jer se i bogoslovno kolovanje gojenaca nastavljalo u Italiji. Na Humcu i na irokome Brijegu pristupilo se reformi kolstva. Najprije se odvojilo osnovnu (puku kolu) od franjevake. S tom se svrhom na irokome Brijegu i gradila zgrada Narodne uionice 1867. godine. Po
66
...Imamo u samostanu kolu latinskoga jezika, humanistiki studij (gimnaziju), filozofiju i teologiju. Filozofiju i teologiju nismo dosada predavali, nego smo mlade redovnike slali u Italiju k svojoj Ijubeznoj brai. Sada pak, poto su na nau nesreu u Italiji nai samostani porueni i braa rasprena, ne znamo kamo emo poslati svoje mladie na nauk izvan domovine... ematizam fra Petra Bakule iz 1867., str. 55. 67 ...da smo mi zbog nestaice potrebnog prostora u ovom samostanu [irokome Brijegu] i zbog drugih vrlo opravdanih razloga poeli u ovo vrijeme graditi drugi samostan na Humcu za kolu i kolegij... Isto, str. 55. Razloge za premjetaj na Humac donosi fra Pavo Dragievi: 1. Tjesnoa na irokom Brijegu. Od 1860. na irokom je Brijegu ne samo novicijat uz sjemenite, nego jo povrh filozofija i teologija. - Prevrat, koji je god. 1859. u Italiji nastao i do god. 1867. neprekidno se odravao i s njim uslijedila supresija samostana i sekularizacija redovnikih imanja, zaprijeio je slanje naih klerika na onomanja uilita; stoga se je i bilo primorano da se sve koncentrira na irokom Brijegu [...] 2. Prehrana. Ovo je uvijek bilo od naih najvitalnijih pitanja. 3. Smatralo se je za korisnije odijeliti starije ake od mlaih. Usp. Prvi gimnazijski izvjetaj, str. 6.
156
Izbor tekstova
zavretku osnovne kole, koja je trajala etiri godine, upisivalo se u Franjevaku samostansku kolu. Uprave Kustodije, a poslije Provincije, nastojale su kolovanjem svojih studenata u inozemstvu, sada osim u Italiji i po drugim europskim sveuilitima, mnoge od njih osposobiti za uitelje, nastavnike i profesore. Taj je sustavni napor u Hercegovini i po sveuilitima diljem Europe urodio plodom pa se moglo pristupiti osnivanju pravoga srednjeg (gimnazijskoga) kolstva po uzoru na europske standarde.
16.5. Osnivanje prvoga razreda gimnazije

Po utemeljenju prvoga razreda gimnazije Franjevaki se uzgojni zavod kolske 1889./1890. godine s Humca vraa na iroki Brijeg. Sljedee je godine osnovan i drugi razred, a prvi je zadran novaenjem novih djeaka. U sljedeem su desetljeu nadljudskim naporom osnivani razred po razred, a vodila se stalna borba s pomanjkanjem kolskoga prostora i kolskih pomagala.68 Stoga je uprava Provincije donijela odluku o rekonstrukciji samostana te izgradnji gimnazije na irokome Brijegu u produetku junoga samostanskog krila. Poslove oko toga obavio je poznati arhitekt Maksimilijan David 1899. godine.69 Uprava Provincije odustala je od sjemenita unutar postojeih samostanskih dimenzija pa je isti arhitekt s drugima iz austrijskoga ureda mostarskoga sreza nacrtao projekt za novu zgradu 1900. godine. Gimnazija je izgraena 1903. godine. Ve je tada bilo jasno da ova zgrada ne moe zadovoljiti gimnazijske potrebe. No, pritisnuta
68
Opet se daljnji razredi nastavljaju na Humcu s kombiniranim filozofskim kurzom sve do 1904. Reformiranje i ujedinjenje ove gimnazije i njezin radikalni preporod ekalo je na gojence insbruke univerze OO. ff. Didaka Buntia koji na njoj evo djeluje ve 24 godine i Mirka Matijevia. Ovi su zasluni trudbenici izmeu ostalih herkulskom snagom na se navalili po preko 30 sedminih sati. Njihovoj se zauzetosti mora zahvaliti, da se je 1897. otvorio III., 1899. IV., 1903. V i 1907. VI. razred. Isto, str. 7. 69 Roen je 7. prosinca 1859. u Alttischeinu, Moravska. Visoku tehniku kolu zavrio je u Brnu. Radio je kao asistent u Brnu i u privatnika u ekoj. Kao namjetenik Austrougarske Monarhije u Mostar dolazi 21. svibnja 1890., a 1907. godine odlazi u Tuzlu. Osim spomenutoga, projektirao je novu crkvu na irokome Brijegu, crkvu u Drinovcima te u Mostaru Okruni sud, Biskupski dvor i dogradnju Djevojake kole. Usp. Wiener Bauindustrie-zeitung, Wien, XX, 41,10. prosinca 1908., str. 390-391.
157
Izbor tekstova
i drugim potrebama, Provincija u tome trenutku nije mo gla vie. M. David je 1904. godine izgradio projekt za novu crkvu na irokome Brijegu. Negdje po zavretku rekonstrukcije samostana i izgradnje gimnazijske zgrade zapoela je izgradnja nove velebne crkve na irokome Brijegu kojoj je temeljni kamen sveano poloio hercegovaki biskup fra Pakal Buconji 20. lipnja 1905.
16.6. Konvikt za vanjske ake

Osnivajui Franjevaki uzgojni zavod i kasnije gimnaziju, fratri su namjeravali opismeniti i neuki hrvatski rimokatoliki puk u Hercegovini. Zato su osnivali i vodili analfabetske teajeve, osnivali su i gradili zgrade pukih kola i bez ikakve naknade i u jednome i u drugome pothvatu davali sve od sebe. Odatle je i razumljivo nastojanje elnitva Provincije da na irokome Brijegu osnuje i konvikt za vanjske (eksterne) ake. Onoj dakle djeci koja nisu eljela biti sveenici nastojali su omoguiti gimnazijsko kolovanje, a time i uvjet za visoko obrazovanje. S tom je svrhom osnovan konvikt za vanjske ake 1912. godine kupnjom kue Ivana Maruia zva noga Jane, nedaleko od irokobrijeke crkve, iako je u Gimnaziji ve 1903. godine bilo vanjskih aka.
16.7. Dobivanje prava javnosti i polaganja ispita zrelosti

Fra Didak Bunti, koji je poslije fra Mirka Matijevia bio direktor Gimnazije (od 1910. godine), nastojao je svim silama s ostalim profesorima i starjeinstvom Provincije osnovati svih osam razreda i u Gimnaziji omoguiti prvi ispit zrelosti s pravom javnosti. 70 Pa iako su uvjeti u koli bili
70
...Tek kad je doao za provincijala o. fra David Nevisti (1916.-1919.) uspjelo je uiteljskom zboru, - podvrgnuv se svim moguim teretima i neprilikama - da prodre s nastavkom VII. i VIII. razreda. Kad se je ve bilo u VIII. razredu, starjeinstvo se je reda obratilo molbom na visoku zemaljsku vladu, da bi se priznala ista prava gimnaziji na irokom Brijegu, koja ve otprije imaahu isusovaka u Travniku i franjevaka u Visokom.
158
Izbor tekstova
skromni, Bunti je znao ponavljati: Tko ima tijelo, lasno e za njega nai i odijelo! Snovi su se ispunili kolske 1917./1918. godine. U Franjevakoj velikoj gimnaziji na irokome Brijegu uprilien je prvi ispit zrelosti. Te maturalne svjedodbe priznavala je i drava. Odredbom tadanje Vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, godine 1926. Franjevaka gimnazija na irokome Brijegu priznata je kao konfesionalna privatna kola
hercegovakih franjevaca. Tako je postigla status svih drugih dravnih srednjih i gimnazijskih kola sa svim pravim i dunostima. 71 Prva matura na irokome Brijegu odrana je u jesenskome roku 1918. godine. Kao to se vidi iz gimnazijskoga izvjea za tu godinu, uinjeno je sve to je nalagala Zemaljska vlada kako bi se stvorili svi uvjeti da svjedodbe Franjevake velike gimnazije imaju istu vrijednost kao i sve druge zemaljske srednje kole s pravom javnosti te zavrenim maturantima omogue upis na visoke kole.
Prvi su ispiti zrelosti obdravani u jesenskom roku 1918. Posebnom naredbom zemaljske vlade od 19. jula 1918., 151.423./V.-3. prije pismenih maturalnih radnja drani su predispiti iz vjeronauke, fizike, prirodopisa i filozofijske propedeutike 6. i 7. septembra pod predsjedavanjem vladina izaslanika g. direktora oke Kovaevia. Pismeni su ispiti drani 9., 10. i 11. septembra. Zadaci na ovom
Na ovu je molbu visoka vlada odgovorila zatraivi od gimnazijalnoga ravnateljstva nune podatke, kao n. pr. o svrsi i historiji gimnazije, o njezinom dosadanjem uspjehu, o biblioteci, o zbirkama, itd. Ad hoc je bio izaslan u martu 1918. vladin povjerenik Dragan Kundlich, nadzornik srednjih kola, da se uvjeri na licu mjesta, da li zasluuje ova gimnazija, da joj se prizna pravo zrelosti pred mjeovitim Ispitnim povjerenstvom. Rezultat je njegova inspiciranja i prouavanja bila naredba zemaljske vlade od 19. jula 1918. br. 251.423, kojom se udovoljava svim stavljenim trabinama od strane starjeinstva reda i urie se prva matura u rujnu za svrene osmokolce 1917.-18. (k. Glasnik, god. 1918., str. 68.-70.) Prvi gimnazijski izvjetaj, str. 8. 71 Na Molbu upraviteljstva gimnazije donese Ministarstvo prosvjete, Odjeljenje za srednju nastavu, u Beogradu rjeenje Br. 13.632 II. od 19. svibnja 1926., kojim se Franjevaka gimnazija na irokom Brijegu podpuno izjednaava s dravnim gimnazijama i daje joj se pravo, da se pred njezinim struno osposobljenim nastavnicima polau ispiti zrelosti. Radoslav Vuki, Godinja izvjea za kolske godine 1940/41., 1941/42., 1942/43., 1943./44., Hrvatska Tiskara F. P., Mostar, 1944., str.7.
159
Izbor tekstova
ispitu bili su ovi:

1.
Iz hrvatskog jezika: a) Znaenje mora za prosvjetu s osobitim obzirom na nau
stariju knjievnost; b) Ne boje se Slovinkinje vile, Uz estoper da e poginuti; Pae znadi, da gdje njega nije Tu ni pjesma slovinska ne zrije. Maurani
2. 3. 4.
Iz latinskog jezika: Horatius: Car. IV., c. 5. Iz grkog jezika: Sofoklo: Ajant 1047. 1083. Iz njemakog jezika: Die Wichtigkeit der Erfindung der
Buchdruckkunst.
Usmeni ispit zrelosti obdravan je 13. i 14. septembra pod predsjedavanjem vladina izaslanika gosp. direktora Doke Kovaevia. Ispit su polagali 10 kandidata s uspjehom, da je jedan proglaen s odlikom, tri jednoglasno, 6-orica vieglasno zrelima. Njihova su imena:
1. Fra Lovro Babi iz Rodoa kraj Mostara u Hercegovini. 2. Fra Inocencije uljak iz Kolobuka u Hercegovini. 3. Fra Velimir imi iz Gruda u Hercegovini. 4. Fra Arkangjeo Nui iz Drinovaca u Hercegovini. 5. Fra Rudo Mikuli iz Ruica u Hercegovini. 6. Fra Petar Sesar iz Koerina u Hercegovini. 7. Fra Vlatko Luburi iz erina u Hercegovini. 8. Fra Marijan Zubac iz Grljevia u Hercegovini. 9. Fra Andrija Zrno iz Duvna. 10. Fra Krsto Kraljevi iz Grljevia u Hercegovini.
73 72
Ovim ispitom zrelosti svim kandidatima koji su ga poloili

72
Uenici, kojima su imena tampana debelim slovima, odlino su sposobni, pie fra Pavo Dragievi u svome izvjeu na str. 40. 73 Prvi gimnazijski izvjetaj, str. 35.
160
Izbor tekstova
omoguen je pristup visokim kolama, kako i na samoj svjedodbi stoji: Na temelju toga ispita proglaen je zrelim za pohaanje visoke kole. Profesorski zbor te su kolske godine (1917./1918.) inili sljedei profesori:
1.
fra Didak Bunti, direktor Gimnazije, profesor latinskoga, grkoga i njemakoga jezika, u Gimnaziji od 1895. godine
2. fra imo Ani, uitelj, uvar fizikalne i numizmatik e zbirke, predaje
fiziku, u Gimnaziji od 1899. godine

3. fra Mile Milo, uitelj, predaje latinski i grki, u Gimnaziji od 1904.
godine
4. fra Sebastijan Lesko, uitelj latinskoga, pjevanja i gimnastike, drugi
prefekt internista, uvar glazbene zbirke, u Gimnaziji od 1911. godine

5. fra Pavao Dragievi, ispitani uitelj povijesti, predaje zemljopis i
povijest, prvi prefekt klerika i uvar geografskih uila, u Gimnaziji od 1909. godine
6. fra Tadija Beljan, uitelj hrvatskoga jezika, uvar ake knjinice, u
Gimnaziji od 1910. godine

7. fra Eugen Tomi, uitelj njemakoga, drugi prefekt klerika, u
Gimnaziji od 1907. godine

8. fra Bonifacije Maji, uitelj latinskoga i grkoga jezika, prvi prefekt
vanjskih aka, u Gimnaziji od 1910. godine

9. fra Bernardin Smoljan, uitelj vjeronauka, njemakoga i povijesti,
drugi prefekt vanjskih aka, u Gimnaziji od 1910. godine

10. dr. fra Mato uturi, profesor prirodopisa, zemljopisa i crtanja, uvar
prirodopisne zbirke i uiteljske knjinice, u Gimnaziji od 1915. godine

11. fra Mladen Barbari, uitelj vjeronauka i latinskoga jezika, prvi
prefekt internista, u Gimnaziju odreen u promjenama 15. travnja 1918.

12. fra Martin Sopta, student filozofije i uitelj matematike, filozof ske
161
Izbor tekstova
propedeutike, latinskoga i grkoga jezika, u Gimnaziji od 1917. godine

13. fra Augustin Zubac, uitelj matematike, u Gimnaziji od 1915. godine 14. fra Placid Pandi, uitelj hrvatskoga i zemljopisa, u Gimnaziji od 15.
travnja 1918. godine.
16.8. Izgradnja nove gimnazijske zgrade

Stalni problem Franjevake velike gimnazije na irokome Brijegu bila je kolska zgrada i sve ono to ivot jedne takve ustanove ini podnoljivim. Stoga su uprava Provincije i Profesorski zbor na elu sa svojim direktorom poloili temeljni kamen novoj gimnazijskoj zgradi 4. listopada 1924. Ova je graevina raena po uzoru na sline graevine u Europi. Arhitektonski je bila vrlo zahtjevna. Brigu oko njezine izgradnje preuzela je uprava Provincije o emu temeljito svjedoi Pismohrana Hercegovake franjevake provincije. Uprava je obila mnoge crkvene i svjetovne pragove molei za pomo, no ova je zgrada najveim dijelom dovrena zahvaljujui samoprijegoru fratara u upama po Hercegovini te milodarima koje su fratri na najrazliitije naine i na mnogim mjestima isprosili. Teko je ilo s kreditom iz dravne subvencije kao i s pomoi to ju je Provincija traila preko papinoga nuncija. Sve je to usporilo izgradnju pa je prva nastava u novoj gimnaziji odrana istom kolske 1927./1928. godine, a zgrada je potpuno dovrena istom kolske 1931./1932. godine. Plan za ovu pre krasnu zgradu nainili su inenjeri Milo Komadina i Pop Alamour iz Mostara u tijeku 1924. godine. Zgrada u tlocrtu ima oblik tiskanoga latininog slova E. Po cijeloj svojoj duini i vanjskim krakovima toga slova uz visoko prizemlje ima i kat s potkrovljem, a sredinji dio toga slova od visokoga se prizemlja die na dva kata. Njezina je fasada bogato ukraena tukaturom, otvori su veliki i uionicama daju izravnu svjetlost. Ispod sjevernoga dijela nalazi se podrum za gimnazijski muzej, iznad njega je dvorana za ake predstave i konferencije. Prekrivena je eternitom, uvedena je elektrina
162
Izbor tekstova
struja, struno je postavljena gromobranska instalacija, ima po higijenskim propisima izgraene sanitarne vorove s tekuom vodom. Pravi ukras ovoj zgradi jest vanjski zaslon iznad sredinjega dijela s mogunosti izlaska i franjevaki grb na obje strane sredinjega dijela zgrade s natpisom Franjevaka velika gimnazija.
16.9. Izgradnja zgrade Konvikta za vanjske ake

Po izgradnji nove gimnazijske zgrade stara je gimnazijska zgrada postala sjemenitem, a najstarije sjemenite unutar samostanskoga prostora pretvoreno je u klerikat. Ostalo je jo nerijeeno pitanje Konvikta za vanjske ake jer je onaj izgraen 1912. godine postao pretijesan i bez pravih uvjeta. Mogao je primiti tek etrdesetak aka. I za tu je svrhu uprava Provincije unajmila jednoga od najpoznatijih tadanjih arhitekata Josipa Vancaa te je po njegovu planu 1929. i 1930. godine izgradila Konvikt za vanjske ake u kojemu je smjetaj za gojence bio na zavidnoj razini.
16.10.
Stjecanje ugleda
Uprava Hercegovake franjevake provincije s velikom je pomnosti ispunjavala sve dravne zahtjeve oko ustroja Gimnazije i Profesorskoga zbora. Po gimnazijskim statistikim izvjeima nova je zgrada udovoljavala svim kolskim i higijenskim propisima koji su tada vrijedili. Strogi vladini i prosvjetni izaslanici odreda su ovoj koli davali visoku ocjenu. Uz temeljni studij teologije profesori su zavravali studij iz predmeta koji su predali u Gimnaziji. Nerijetko bi iz toga predmeta pisali magistarske i doktorske radnje. Da bi ivotni uvjeti aka bili na to veoj razini, svoju mlinicu na rijeci Litii Provincija 1860. godine preureuje u elektrinu hidrocentralu kako bi zgrade gimnazije, konvikta, samostana i pratei objekti imale rasvjetu i vodu za pie i potronju. Samostanska dobra zasaena su itom,
163
Izbor tekstova
povrem i voem kako bi djeca imala to bolju i odgovarajuu prehranu. Gimnazija je imala svoje izuene kuhare, pekare, kuepazitelje koji su vrlo odgovorno radili svoj posao. Za ljetnih praznika krljaviji bi aci ili u Polja74 gdje bi pastoralnu brigu o njima preuzimali lanovi Profesorskoga zbora. S tom je nakanom 1932. godine u Masnoj Luci sagraena fratarska kua za odmor i za sjedite upnika Polja. Disciplina je u ovome zavodu bila na zavidnoj razini. Uz obvezno kolsko gradivo u Gimnaziji je bila razvijena izvankolska aktivnost u obliku razliitih kolskih i akih udruga, odnosno sekcija. aci su sudjelovali u javnome i kulturnome ivotu svojim akim listovima, predavanjima i priredbama. Osnovano je drutvo prijatelja Gimnazije i roditeljsko vijee koji su s Profesorskim zborom bdjeli nad zdravim i estitim ivotom ove ustanove.
16.11. Politika previranja i Franjevaka velika gimnazija na irokome Brijegu

Uprava Provincije i Profesorski zbor na elu s direktorom Gimnazije uvijek su nastojali iz kole iskljuiti svaki politiki utjecaj. Najprije kao Franjevaki uzgojni zavod, potom kao Probandat i Franjevako sjemenite te naposljetku kao Franjevaka velika gimnazija na irokome Brijegu, ova je ustanova prolazila kroz mnoga i teka politika razdoblja i previranja. Nastala je u vrijeme Turskoga Carstva, istrpjela s narodom krvavi turski pad, austrougarsku okupaciju i aneksiju, ratove koji su prethodili Prvomu svjetskom ratu, prestanak austrougarske vladavine na ovim prostorima i osnivanje Jugoslavije, veliku glad 1916. i 1917. godine te teko porae, jugoslavensku diktaturu i srpska nastojanja oko velike Srbije, osnutak NDH
74
Capellania in Campis, Poglia, Polja, Planina prostor izmeu Vrana i vrsnice. To je tzv. drugo stanje ili ljetno stanje donje Hercegovine. Tu naime od kraja svibnja do kraja rujna pastiri iz donje Hercegovine uvaju svoja stada, a teaci obrauju planinske oranice. Hercegovaka franjevaka provincija svojim rasporedima osoblja uvijek je odreivala za to podruje i za to vrijeme upnika. Zahvaljujui toj viestoljetnoj i sustavnoj fratarskoj brizi, ovo je podruje postalo Parkom prirode Blidinje.
164
Izbor tekstova
i Drugi svjetski rat. Gimnazija je ubijena na najkrvaviji nain 7. veljae 1945. po dolasku partizanskih trupa na iroki Brijeg. aci su rastjerani, profesori pobijeni, gimnazijska zgrada bombardirana i spaljena, a 1947. godine i sve knjiko i pismohrano blago ugano je na lomai.
16.12.
Viktimolog profesora i kolskih zgrada
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata kolski ivot iznimno je trpio. No, osobito je teko bilo u kolskoj 1943./1944. godini. To je bila i posljednja kolska godina za Franjevaku veliku gimnaziju na irokome Brijegu. kolska je godina 1944./1945. ugaena u pepelu i krvi u poetku svoga drugog polugodita 7. veljae 1945. Kao i irokobrijeka crkva, gimnazijska je zgrada oteena topovskom paljbom. Njezin je sadraj devastiran i opljakan, a 1947. godine i posve spaljen. lanovi Profesorskoga zbora u kolskoj godini 1943./1944. bili su: 75
1.
fra Radoslav dr. Vuki, upravitelj, profesor matematike i fizike i uvar fizikalne zbirke
2. fra Kreimir dr. Pandi, profesor njemakoga, latinskoga i grkoga
jezika
3. fra Oton dr. Knezovi, profesor hrvatskoga, povijesti i zemljopisa,
knjiniar profesorske knjinice

4. fra Arkaneo dr. Nui, profesor latinskoga, grkoga i francuskoga 5. fra Fabijan dr. Paponja, profesor narodne i ope povijesti i zemljopisa,
nadstojnik konvikta
6. fra Didak dr. Buri, profesor hrvatskoga i francuskoga 7. fra Marko dr. Dragievi, profesor latinskoga, grkoga i povijesti staroga
vijeka
8. fra Miroslav osi, profesor umjetnosti s povijeu i crtanja, uvar
75
Franjevaka klasina gimnazija s pravom javnosti u irokom Brijegu, Godinja izvjea za kolske godine 1940/41., 1941/42., 1942/43., 1943/44., Hrvatska Tiskara F.P., Mostar, 1944., str. 74-77.
165
Izbor tekstova
crtake zbirke
9. fra
Vilim
Primorac,
uitelj
vjetina,
gimnastike,
nad stojnik
sjemenitaraca VII. i VIII. razreda

10. fra Rajko Radii, suplent s poloenim profesorskim ispitom zoologije i
botanike, mineralogije i geologije, uvar kemijske zbirke

11. fra
Vojislav Mikuli, suplent mineralogije, geologije, zoologije i
botanike, uvar prirodopisne zbirke i muzeja

12. fra Leonardo Rupi, suplent francuskoga i latinskoga 13. fra Bruno Aamik, suplent kompozicije i glazbene znanosti, klavira i
pjevanja
14. fra Didak ori, suplent hrvatskoga i njemakoga, knjiniar uenike
knjinice
15. fra Tadija Koul, suplent latinskoga, grkoga i hrvatskoga, donastojnik
konvikta
16. fra Borislav Pandi, suplent bogoslovlja, nadstojnik sjemenitaraca od I.
do VI. razreda
17. fra Dobroslav dr. imovi, suplent bogoslovlja 18. fra Roland Zlopaa, suplent matematike i fizike 19. fra Nenad Pehar, suplent narodne i ope povijesti i zemljopisa, uvar
povijesno zemljopisne zbirke

20. fra edo krobo, suplent bogoslovlja 21. fra Mile Leko, pomoni nastavnik bogoslovlja.
Partizani su bez suenja pobili one koje su zatekli u samostanu. One iz hidrocentrale odveli su u smjeru Splita i pobili ih za sada na nepoznatu mjestu. Neke su ubili kod crkve u Mostarskome Gracu. Druge su odveli od oltara u Izbinu i ubili ih na nepoznatu mjestu. One koje su uhvatili u Mostaru u samostanu ubili su i bacili u Neretvu, a neke na krinome putu. Dakle, od dvadeset jednoga (21) profesora Franjevake velike gimnazije partizani su ubili njih dvanaest (12):
166
Izbor tekstova
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.
fra Radoslava dr. Vukia fra Kreimira dr. Pandia fra Arkanela dr. Nuia fra Fabijana dr. Paponju fra Marka dr. Dragievia fra Leonarda Rupia fra Brunu Adamika fra Tadiju Koula fra Borislava Pandia
10. fra Dobroslava dr. imovia 11. fra Rolanda Zlopau 12. fra Nenada Pehara
Usprkos tekim neprilikama zbog ratnih djelovanja, na poetku kolske godine u okolici i na samome irokom Brijegu bilo je upisano 313 uenika, a na kraju ih je godine bilo 309.
Literatura
1. Franjevaka klasina gimnazija s pravom javnosti u iro kom Brijegu, Godinja izvjea za kolske godine 1940/41., 1941/42., 194.2/43., 1943/44., Hrvatska tiskara F. P., Mostar, 1944. 2. Glava, Radoslav, Biskup 0. Pakal Buconji prigodom. Tridesetgodinjice biskupovanja 1880 -1910., Tisak i naklada Gjure Damonje, Mostar, 191o. 3. Prvi Izvjetaj Franjevake velike gimnazije na irokom Brijegu, objavljen na kraju kol. god. 1918.-1919., Hrvatska tiskara Franj. provincije, Mostar, 1919. 4. Schematismus Missionariae neoerectae Custodiae Hercegovinensis Fratrum Minorum regularis observantiae Sollecitudine admodum Rev. Pat. Fr. Angeli Kraljevi Custodis Provincialis eusdem, Impressus Pro Anno Domini MDCCCLIII., Rachusii, Typis P. Franc. Martecchini. 5. Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina Sub regimine spirituali Fratrum Min. Observ.
167
Izbor tekstova
Sancti Francisci, Pro Anno Domini 1867., Spalati, Typis Antonii Zannoni, 1867. 6. Stopama otaca, Almanah Herceg. franj. omladine, God. III., 1936/37. i jubilarno god. V., 1908-9. - 1938-9. Ureuje i izdaje Zbor Franjevake bogoslovne mladei Bakula Mostar.
168
Izbor tekstova
Tomo Vuki 17. POETCI VISOKOGAKOLSTVA HERCEGOVINI76 U BOSNI I
Saetak
U ovoj studiji raspravlja se 0 poetcima suvremenoga visokog kolstva u BiH. U otomanskome razdoblju na ovome podruju nije bilo ak ni jedne srednje kole, a kamoli modernoga visokog uilita. Moderno srednje kolstvo prvi je put u povijesti Bosne i Hercegovine organizirano po dolasku austrougarske vlasti (1878.), a kada su iz tih kola izili prvi diplomirani maturanti, Katolika je crkva osnovala najprije Vrhbosansku katoliku teologiju koja je poela raditi 1. rujna 1890. u Travniku. Njezini prvi profesori doli su s austrijskih fakulteta, gdje su dotada bili aktivni, jer u BiH nije bilo osoblja kvalificiranoga za obavljanje sveuiline nastave. Potom su nastala jo tri katolika visoka filozofsko-teoloka uilita u BiH: po jedno franjevako u Sarajevu i Mostaru te trapistiko kod Banje Luke. Pravoslavci su organizirali svoje uilite u Reljevu kod Sarajeva, dok su muslimani prvu viu kolu dobili 1935. godine.
Kljune rijei: visoko kolstvo, 1. rujna 1890., ispit zrelosti, sveuiline kvalifikacije nastavnika, program studija, Vrhbosanska katolika teologija, prvi doktorat.
76
169
Izbor tekstova
Uvod
Nakon osnutka prvoga modernog sveuilita u Bolonji 1088. godine, po cijeloj su Europi vrlo brzo nicala brojna nova i sve bolja visoka uilita. tovie, ona su ubrzo postala dominirajua sredita iz kojih se diljem Europe irilo znanje, te pretpostavka svakoga napretka, pa je cjelokupna zapadna kultura i civilizacija u posljednjih tisuu godina bitno obiljeena sveuilitem. I vie od toga; cijeli taj uljudbeni sustav vrlo se esto naziva sveuilinom kulturom. Nasuprot tomu, sav je Istok, ukljuujui i podruje BiH, sve do najnovijega doba ostao vjeran svomu nainu obrazovanja; rijetke i skromne kole nazivale su se monake, samostanske, medrese, mektebi ovisno o mjestu gdje se izvodila pouka i o organizatoru toga posla. A budui da je podruje BiH sve do prije malo vie od stotinu godina bilo u sastavu orijentalnoga Otomanskog Carstva, zapadna sveuilina kultura i civilizacija, kao i svi pravci te misli i umjetnosti u posljednjih petsto godina, uglavnom su bile kategorije izvan njezina domaaja. To takoer vrijedi i za kolstvo, posebice ako ga se promatra u njegovu suvremenome obliku. Naspram tisuu godina staroj sveuilinoj tradiciji Zapada vrlo neobino, ak nestvarno, zvui podatak da najstarije Sveuilite u BiH, ono sarajevsko, upravo ove godine obiljeava svega 60 godina postojanja jer je osnovano 1949. godine. Uz njega danas na bosanskohercegovakome podruju postoji jo sedam sveuilita. Ono u istonome dijelu Sarajeva poziva se takoer na 1949. godinu, dok su sva ostala po svome osnutku znatno mlaa: Banja Luka 1975., Tuzla 1976., mostarsko Sveuilite 1977., mostarski Univerzitet 1977., Biha 1997. i Zenica 2000. godine. Meutim, i prije osnutka pojedinih sveuilita kao ustanova na podruju BiH izvodila se visokokolska nastava ije poetke treba traiti u posljednjemu desetljeu 19. stoljea, i to u krilu Katolike crkve to, kako e se vidjeti, neki posve neutemeljeno osporavaju.
170
Izbor tekstova
Traei
poetak
suvremenoga
visokog
kolstva
BiH,
pri
vrjednovanju pojedinih ustanova u ovome su radu primijenjeni poznati minimalni kriteriji koje je potrebno ispuniti da bi bilo koja ustanova mogla biti svrstana u tu kategoriju: pri upisu studenti trebaju imati zavrenu srednju kolu s ispitom zrelosti; nastavnici moraju biti kvalificirani za obavljanje sveuiline nastave; program studija i vrijeme njegova trajanja moraju odgovarati visokokolskim ustanovama.
17.1. Otomansko razdoblje: utrka nepostojeega visokoga kolstva
za
prvenstvom
Budui da su nai krajevi za cijeloga razdoblja otomanske dominacije bili bitno obiljeeni orijentalnom civilizacijom carstva kojemu su pripa dali i njegovim nainom organizacije drutvenoga, kulturnoga i kolskoga ivota, sve do austrijskoga i maarskoga zauzea BiH (1878.), ovdje uope nije bilo nikakva modernoga visokog kolstva, a i nie kole u suvremeno me smislu, koje su se poele javljati istom u 19. stoljeu, bile su vrlo rijetke i uglavnom nekvalitetne. Dakle, sve do kraja 19. stoljea nisu postojale ni srednje ni visoke kole, ak ni za pripravu vjerskih slubenika, koje bi imale osnovne oznake izobrazbe kakva se ve dugo prakticirala u Europi. Istina, muslimanski vjerski slubenici za svoja su se zvanja tradicionalno spremali u domaim medresama. Kranskim zajednicama bilo je zabranjeno imati ikakve kole sve do prve polovine 19. stoljea pa je katolikim i pravoslavnim sveenicima bilo mogue istom potkraj otomanske okupacije spremati se u samostanskim i manastirskim kolama. Meutim, zbog opih drutvenih prilika sve su one bile vrlo nekvalitetne. Naime, Katolika i Pravoslavna crkva u BiH svoje su kole za pripravu sveenika poele osnivati istom u drugoj polovini 19. stoljea jer im je to bilo mogue tek nakon to su provedene poznate reforme unutar
171
Izbor tekstova
Otomanskoga Carstva ime su krani dobili neto vie slobode.77 Budui da neki povjesniari i kulturni radnici muslimanske provenijencije smatraju da je pravo visoko kolstvo u BiH nastalo u 16. stoljeu, kada je osnovana prva medresa u Sarajevu te da su, nasuprot tomu, neki katoliki i pravoslavni autori u napasti da nastanak svojih prvih skromnih uilita nazovu poetkom sveuilinoga obrazovanja i kulture na istome podruju, ovdje je potrebno unijeti barem malo pojanjenja u vezi s tim postavkama.
17.2. kole Pravoslavne crkve

Poznato je da je Pravoslavna crkva i u blioj prolosti bila ne osobito zahtjevna glede kolske izobrazbe svoga klera pa je ta izobrazba redovito bila na niskoj razini. Zato je razumljivo da nije bilo drukije ni nakon osnutka prvih manastirskih kola kojih je bilo vie do kraja otomanske okupacije.78 Prvu takvu skromnu kolu za odgajanje pravoslavnih monaha i sveenstva u Hercegovini osnovao je istom 1857. godine monah Serafim Perovi u manastiru Dui, a za Bosnu monah Vaso Pelagi 1866. u Banjoj Luci.79 Obje ove kole uistinu su bile kole poetnoga obrazovanja i nisu nudile mnogo. Naime, po svjedoenju tadanjeg austrijskoga konzula u Banjoj Luci uenici Pelagieve kole vie su sliili na vojnike koji se spremaju u borbu negoli na normalne kolarce.80 A i sam je Pelagi pisao da je pravoslavno sveenstvo u tim krajevima bilo nevjerojatno priprosto. 81 U
77
O katolikim i pravoslavnim kolama, sjemenitima, gimnazijama i bogoslovijama u BiH do poetka 20. stoljea vidi Tomo Vuki, Meusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.): Povijesno-teoloki prikaz, Mostar, 1994., str. 105-119. 78 Usp. Mitar Papi, Historija srpskih kola u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1978., str. 4648. 79 Usp. Risto Besarovi, O prvom periodu djelovanja Vae Pelagia u Bosni, Glasnik Istorijskog Drutva BiH, 11(1950.), str. 185-206; oko Slijepevi, Istorija Srpske pravoslavne Crkve: Od poetka XIX. veka do kraja Drugog svetskog rata , II., Mnchen, 1966., str. 534-536 (II. izdanje Beograd, 1991., str. 484-486). 80 2 Usp. . Slijepevi, n. dj., str. 536; Beograd, 1991., str. 486. 81 Usp. R. Besarovi, n. dj., str. 192.
172
Izbor tekstova
isto vrijeme nisu postojale nikakve pravoslavne srednje kole ili gimnazije, dok je u posljednjim de setljeima turske uprave rastao broj pravoslavnih osnovnih kola koje su ponekad vodili i sveenici. Tako su pravoslavci u BiH 1878. godine imali 56 kola sa 75 uitelja i 3.523 uenika;82 nije poznato da je itko bilo koju od tih kola proglaavao viim ili visokim obrazovnim ustanovama.
17.3. kole u vlasnitvu Katolike crkve

to se priprave katolikih sveenika tie, vrlo je vjerojatno da je i prije dolaska otomanske vlasti na ovome podruju postojao neki oblik njihova kolovanja. To se zakljuuje iz injenice da su neku vrstu uitelja, koje su nazivali strojnici, imali bosanski krani u ijoj se Crkvi Sveto pismo prepisivalo, italo i u liturgiji rabilo. Moe se pretpostaviti da se katoliki kler pripravljao na dva naina: odreenom skromnom izobrazbom u nekim franjevakim samostanima za kandidate ovoga reda, kao to je vjerojatno da su neku vrstu sline kole zavravali i glagoljai, no ni o jednome od ovih sluajeva nema pouzdanih podataka.83 Meutim, ako su i postojala takva uilita, bila su vrlo skromna i nestala su nakon tragedije koja je 1463. godine pogodila ove krajeve. Istom nakon gotovo etiristo godina bilo je mogue ponovno uspostaviti neko uilite za pripravu katolikoga klera. Dogodilo se to, kao i u sluaju Pravoslavne crkve, nakon reforme Otomanskoga Carstva polovinom 19. stoljea kada je Franjevaka provincija Bosna Srebrena prema elji Svete Stolice, odnosno Kongregacije za irenje vjere i generala ovoga reda, 1851. godine podigla redovita filozofijsko-bogoslovna uilita u Fojnici i Kraljevoj Sutjesci. Ta su uilita u tijeku priprave bila toliko skromna da su se, kako svjedoi fra Julijan
82
Usp. Zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj 0 upravi Bosne i Hercegovine 1906., Zagreb, 1906., str. 136; M. Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878.-1918.), Sarajevo, 1972., str. 24. 83 Usp. Julijan Jeleni, Kultura i bosanski franjevci,I., Sarajevo, 1990., str. 97-100.
173
Izbor tekstova
Jeleni, ,,i sami bosanski klerici otimali, da ne bi pervi bili Bosanski studiosi i tako se izvrgli ismjehivanju sa strane svoje brae. A budui da su stariji kandidati Bosne Srebrene svoje teoloke i filozofske studije zapoete prije 1851. godine privodili kraju u Italiji, Austriji, Hrvatskoj ili Maarskoj te kako su svi odliniji studenti filozofije i bogoslovije iz ove provincije samo dvije godine kasnije, ve od 1853., poeli odlaziti na studij u akovo, u Bosni su ostajali samo oni koji su se smatrali nesposobnima za pohaanje razvijenih stranih zavoda, ili koji su se s tih prije svrenih nauka ma bilo s koga uzroka povraali.84 U razdoblju to je slijedilo ova su uilita premjetana iz samostana u samostan i imala su mali broj polaznika. Godine 1877. u Kraljevoj Sutjesci, kako pie Jeleni, bilo je 5 slualaca filozofije prvoga godita, u Kreevu 2 bogoslovije prvoga godita, u Lijevnu 1 filozofije drugoga godita te 1 bogoslovije prvoga i treega godita, na Plehanu 4 filozofije drugoga godita i 2 bogoslovije treega godita; a bilo ih je 10 u Guoj Gori: 5 filozofije a 5 bogoslovije, nu koga godita, ne znamo. Iako su profesori koji su im predavali bili bez sumnje prilino sposobni, zbog svega navedenoga ove kole ipak sve do zadnjih godina ovoga razdoblja nijesu mogle sa sebe da svuku haraktera primitivnosti.85 Postavlja se pitanje jesu li ovo bile visoke kole sveuiline razine u suvremenome smislu te rijei. Bez obzira na tvrdnju da jesu, 86 ini se da to miljenje nije mogue obraniti kako zbog ve navedenih razloga iz Jelenieva opisa, tako i zbog toga to u cijeloj BiH sve do dolaska austrijske i maarske vlasti nije bilo nikakvih modernih srednjih kola, posebno ne gimnazija kao osnovne pretpostavke sveuilinoga studija. Upravo zbog nedostatka srednjokolskoga obrazovanja kandidati za sveenitvo koji su
84 85
J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, II., Sarajevo, 1990., str. 398-400. Isto, str. 400. 86 Usp. Velimir Valjan, Filozofsko-teoloko obrazovanje u Bosni Srebrenoj - s posebnim naglaskom na 19. stoljee, u: Pero Sudar - Franjo Topi - Tomo Vuki (ur.), Vrhbosanska katolika bogoslovija 1890.-1990.,Sarajevo - Bol, 1993., str. 73-82.
174
Izbor tekstova
odlazili na studij u strani svijet, ponekad i u dobi izmeu 18 i 24 godine, da bi uope mogli upisati teoloki studij, morali su najprije dopuniti ak svoju osnovnu naobrazbu pohaajui nastavu zajedno s djecom u dobi do 9 godina. Zato su se nerijetko nakon zavrena studija vraali u Bosnu Srebrenu kada su ve imali izmeu 30 i 35 godina. 87 Naime, moderne srednje kole u BiH, ukljuujui i gimnazije, jesu tvorevina austrougarske uprave i tek su one pripravljale ake za polaganje klasinoga ispita zrelosti poslije kojega im je bio otvoren izravan put za sveuilini studij. 88 A to se nastavnoga kadra i njihovih kvalifikacija za obavljanje visokokolske nastave tie, poznato je da je istom 1882. godine prvi lan Bosne Srebrene, fra Vid Miljanovi, kao prvi ovjek iz Bosne uope, postigao akademski stupanj doktora znanosti.89
17.4. Muslimanske medrese

Takoer je zanimljiva pria 0 osnutku Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu jo davne 1531. godine kao prve visoke kole u BiH koju takvom naziva ak i slubena web-stranica Univerziteta u Sarajevu gdje se tvrdi:
Univerzitet u Sarajevu batini tradiciju visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini i Sarajevu, koja ima stoljeima dugu historiju. Institucionalni poeci visokog obrazovanja su identini univerzitetskoj tradiciji zapadne Evrope. 1531. godine Gazi Husrev-beg je u Sarajevu utemeljio Hanikah, visoku kolu sufijske filozofije, koja je 1537. godine dopunjena
87
Usp. isto, str. 75-76; Sreko M. Daja, Povijesni okviri kulturne djelatnosti bosanskih franjevaca 19. stoljea, Juki 2/1972., str. 115. 88 Usp. S. M. Daja, Kvalifikacioni profil i porijeklo nastavnog kadra na srednjim kolama u BiH u austrougarskom razdoblju, Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1990., str. 164-165. 89 Usp. Anto Orlovac, Oko fra Vidova Bunara. Mala monografija upe Svetoga Vida u Barlovcima: Uz 125. obljetnicu osnutka (1879.-2004.), Banja Luka - Barlovci, 2005., str. 96; Viestnik, Srce Isusovo 7/1882., str. 112. Fra Vid Miljavac doktorirao je 12. srpnja 1882. kanonsko pravo 11 Beu, a naslov njegove doktorske radnje bio je De matrimonio clandestino (O tajnoj enidbi).
175
Izbor tekstova
ustanovom na kojoj se izuavaju islamske nauke. Prema tome, ovdje su njegovane tri
90
discipline
klasinih
katolikih
univerziteta: teologija, pravo i filozofija, a postojala je i univerzitetska biblioteka.
Meutim, nasuprot takvim tvrdnjama koje traju prilino dugo, a ponovili su ih razliiti autori (iro Truhelka, Mehmed Handi, Madida Beirbegovi, Hajrudin uri, Mitar Papi, Ismet Kasumovi), 91 najbolji poznavatelji ove problematike, zahvaljujui komparativnomu studiju slinih uilita u Otomanskome Carstvu, znaju da su u osmanlijskoj Turskoj bile svega etiri visoke kole: Sahn-i seman, Sulejmanija, Aja Sofija i Ejub, sve u Istambulu. Njihove je profesore postavljao kazasker za Anadoliju, a davale su visokokolski kadar za administrativno-politike funkcije, prosvjetu i sudstvo. Nasuprot tomu, Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu nije davala kadar koji bi bio ravan kadru visokih kola u Istambulu. A argumenti koji govore u prilog postavci da Gazi Husrev-begova medresa moe biti svrstana najvie u rang viih kola, i to viih kola shvaenih na otomanski, a ne na europski nain, po Omeru Nakieviu jesu: apsolventi Gazi Husrev-begove medrese nisu se poslije zavretka kolovanja registri rali u kazaskera u Istambulu radi zaposlenja kao to su to obvezatno radili apsolventi istambulskih visokih kola; kazasker je za profesore na visokim kolama postavljao u sebe registrirane svrenike to nije bio sluaj s Gazi Husrev-begovom medresom; vlast je centralizacijom u Istambulu eljela imati bolji uvid u stanje na terenu pa je tono znala koga imenuje i koga ima na odgovornim poloajima; nije poznato da je neki profesor s istambulskih visokih kola ikada doao raditi u Gazi Husrev-begovu medresu to je i logino, jer bi njegova primanja bila manja, a on sam bio
90 91
<www.unsa.ba> Usp. Bilal Hasanovi, Osmanske obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1941. godine, Sarajevo, 2008., str. 291.
176
Izbor tekstova
na neki nain degradiran92. Zato Nakievi zakljuuje: Na osnovu izuavanih predmeta i irine programa, zatim na osnovu stepenovanja kole prema izuavanim kljunim predmetima i linim primanjima profesora, moe se zakljuiti da je Gazi Husrev-begova medresa i po predmetu studija, a i po visini primanja profesora kao i po ugledu osnivaa stekla pravo da zauzme mjesto meu nekoliko viih obrazovnih institucija osmanske Turske.93 Meutim, u odlomku nakon ovoga citata Nakievi spominje jednu studiju o medresama turskoga autora M. Kemala zergina u kojoj taj autor spominje mjesta gdje su postojale medrese to bi bile u kategoriji viih kola (po jedna u Beogradu, Budimu i Skopju, tri u Galipolju i ak 24 u Istambulu), no meu tim mjestima i medresama ne spominje se Sarajevo i Gazi Husrevbegova medresa.94 Ustvari, Islamska zajednica u BiH prvi je put 1935. godine dobila visoko uilite, Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu u Sarajevu koja je osnovana 31. oujka uredbom Ministarstva prosvjete tadanje drave. 95 Prema tome, nakon uvida u stvarno stanje kolstva do 1878. godine, treba zakljuiti kako na podruju BiH sve do kraja otomanske uprave nije bilo visokoga kolstva, posebice ako se o njemu razmilja u modernome smislu. Razloge tomu ponajprije treba traiti u sustavu promicanih vrijednosti i obrazovanja u otomanskome drutvu i dravi koji je bio takav da moderno visoko kolstvo nije bilo mogue ustrojiti. Takoer, nigdje u BiH nije bilo pravoga srednjokolskog obrazovanja pa stoga nije bilo mogue polagati ispite zrelosti to je formalna pretpostavka sveuilinoga obrazovanja. Usto treba rei da ni jedno od navedenih vjerskih uilita (pravoslavnih, katolikih i muslimanskih) pri upisu svojih kandidata od njih
92
Omer Nakievi, Gazi Husrev-begova medresa u vrijeme osmanske uprave, 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, Sarajevo, 1988., str. 17-25; B. Hasanovi, n. dj., str. 290-291. 93 O. Nakievi, n. dj., str. 25-26. 94 Usp. isto, str. 26. 95 Usp. B. Hasanovi, n. dj., str. 371.
177
Izbor tekstova
kao uvjet za pristup nije zahtijevalo diplomu zavrene srednje kole s ispitom zrelosti.
17.5. Srednje kole - pretpostavka visokoga obrazovanja

Loe stanje na podruju bosanskohercegovakoga kolstva
promijenilo se istom u razdoblju austrougarske uprave kada je prvi put sustavno organizirano suvremeno kolstvo po tadanjim europskim standardima. Preuzevi upravu u BiH, austrougarska vlast osniva nove osnovne i srednje kole te gimnazije, posebice u veim gradovima i naseljima. No, kako se u ovome prikazu srednje kole spominju samo kao pretpostavka za upis na visoke kole, ovdje nas ne zanimaju dravne srednje kole ni gimnazije jer austrougarska vlast nije organizirala ni jedno moderno dravno sveuilite na podruju BiH. S druge strane, moraju nas zanimati gimnazije koje su osnovane i koje su bile u vlasti vjerskih zajednica. U njima su se ponajvie kolovali kandidati za vjerske slubenike koji su nakon zavretka gimnazije morali nastaviti i zavriti potreban studij, to posebice vrijedi za katolike sveenike. S tim su ciljem odmah nakon to je prvi narataj gimnazijalaca poloio veliku maturu, barem prema opim propisima Katolike crkve, morala biti osnovana visoka teoloko-filozofska uilita za spremanje sveenika.
17.6. Biskupijsko sjemenite i gimnazija u Travniku

Ugovor izmeu Svete Stolice i austrougarske vlade o ponovnoj uspostavi redovite crkvene uprave u BiH od 8. lipnja 1881. 96 predviao je za sada i bez kanjenja otvaranje pokrajinskoga sjemenita u Sarajevskoj nadbiskupiji. Pokrajinsko u crkvenome smislu znai za cijelu Metropoliju,
96
Usp. Conventiones de rebus ecclesiasticis inter S. Sedem et civilem potestatem initiae sub pontificatu SSMI D. N. Leonis P.P. XIII usque ad diem 7. Nov. 1893. (Apendix ad acta hactenus pubblicata eiusdem Summi Pontificis), Roma, 1893., str. 24.
178
Izbor tekstova
a u zemljopisnome smislu to znai za cijelo podruje BiH. Isto je bilo reeno i u papinskoj buli o ponovnome ustanovljenju redovite crkvene uprave u BiH Ex hac augusta.97 Zato je ve nakon svoga imenovanja za sarajevskoga nadbiskupa, a prije nego je bio zareen za biskupa, Josip Stadler 19. listopada 1881. iz Bea pisao bosansko-hercegovakoj vladi98 s konkretnim prijedlogom otvaranja djeakoga sjemenita u Travniku uz koje bi djelovala klasina gimnazija, koju je takoer odmah trebalo otvoriti. Vodstvo obiju ovih zamiljenih crkvenih ustanova - sjemenita kao odgojnoga zavoda i klasine gimnazije - trebalo bi biti povjereno isusovcima koji su otprije pokazivali zanimanje za otvaranje kole na podruju Bosne. Kada je vlada pristala na ovakav prijedlog, po dogovoru nadbiskupa Stadlera i Drube Isusove ubrzo je prvi isusovac za stalno doao u Travnik. Zvao se Erik Brandis, a bilo je to 6. sijenja 1882.,99 tj. tjedan dana prije Stadlerova dolaska u Bosnu (14. sijenja 1882.). Kupivi jednu privatnu kuu u Travniku, Erik Brandis odmah je zapoeo s nekom vrstom pripravne kole, a 1. travnja 1882. bilo je primljeno prvih pet sjemenitaraca. Nova zgrada sjemenita i gimnazije graena je od 1882. do 1888. godine o troku Sarajevske nadbiskupije, a zemljite na kojemu je graena darovala je drava. Kad je sagraeno, sjemenite je bilo prva moderna i najvea kolska graevina u cijeloj BiH.100 Nadbiskupska klasina gimnazija slubeno je otvorena 3. list opada 1882. Nastava je zapoela dva dana poslije, 5. listopada, s 32 uenika prvoga
97
Usp. Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, II., Roma, 1882., str. 308. Usp. Arhiv Bosne i Herecgovine, Zajedniko ministarstvo financija (dalje: ArBiH ZMF), BH Pr. 1025/1881. 99 Usp. K.(amilo) Z.(abeo),Prvi poeci travnikog sjemenita i gimnazije, u: Kamilo Zabeo (ur.), Travnika spomenica povodom pedeset-godinjice nadbiskupskog sjemenita i nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., Sarajevo, 1932., str. 95. 100 Usp. M. Papi, kolstvo u Bosni..., str. 123; M. Papi, Hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo, 1982., str. 135.
98
179
Izbor tekstova
razreda, meu kojima je bilo 12 sjemenitaraca i 20 vanjskih uenika, 101 a njih je 27 doekalo kraj kolske godine. 102 Sve trokove uzdravanja Gimnazije i odgojnoga zavoda (uprava, nastavno osoblje, posluga) podmirivala je dravna vlast koja je preuzela obvezu cjelovita financiranja po jedne ovakve ustanove triju velikih vjerskih zajednica - katolike, pravoslavne i muslimanske.103 U koli je bilo predvieno 96 mjesta za sveenike kandidate, i to za Sarajevsku nadbiskupiju 64 te 16 za biskupije Banjaluku i 16 za Mostarsku i Trebinjsku zajedno.104 No, kasnije e se taj numerus clausus mijenjati, odnosno poveati za sve biskupije. Vodstvo kole, internata za sveenike kandidate i internata za obine uenike bilo je povjereno isusovcima koji su imali veliko iskustvo u voenju ovakvih ustanova po Europi. Stoga i ne iznenauje to je na svretku 19. stoljea, po izvjeu vladina delegata koji je predsjedao zavrnim ispitima u klasinim gimnazijama u BiH, Nadbiskupska klasina gimnazija u Travniku po svojoj kakvoi nadmaivala sarajevsku gimnaziju koju su dotada openito smatrali najboljom u BiH.105 Nastavni jezik bio je hrvatski iako je, ovisno o dravnim ureenjima to su se smjenjivala, razliito nazivan.106 Gimnazija je nekoliko puta mijenjala slubeno ime. Na osnovi usmenoga odobrenja ministra Szl|vya najprije se do 1891. godine zvala Nadbiskupska javna gimnazija. Ali, kako veli jedan svjedok tih dogaanja, samo se na alost propustilo zatraiti od ministra, da svoje obeanje i slubenim aktom dokumentira. Naime, K|llay, koji je 1883. godine naslijedio Szl|vya, nije htio ni uti za odobrenje javnosti ovoj koli pa se
101
Usp. K. Z.(abeo), n. dj., str. 120 i 137. Usp. isto, str. 125: Zgrada za kolu i sjemenite graena je od 1882. do 1888. gotovo samim darovima inozemstva, dok je zemaljska vlada dala samo zemljite, graevno drvo i 30.000 K. 103 Usp. M. Papi, Hrvatsko kolstvo..., str. 135-137; M. Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini..., str. 123. 104 Usp. K. Z.(abeo),n. dj., str. 185. 105 Usp. ArBiH ZMF, 9040/BH 1899; Tomislav Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882.-1903.), Sarajevo, 1987., str. 315. 106 Usp. T. Vuki, n. dj., str. 114-115; K. Z.(abeo), n. dj., str. 152.
102
180
Izbor tekstova
stoga od 1891. godine nazivala Nadbiskupska velika gimnazija. A kada joj je 16. srpnja 1916. Zemaljska vlada odobrila pravo javnosti napisavi da se svjedodbe travnike Gimnazije imaju smatrati jednako valjanima sa svjedodbama bosansko-hercegovakih zemaljskih gimnazija, ova je kola dobila ime Nadbiskupska velika gimnazija u Travniku s pravom javnosti. Travnika je Gimnazija ve od poetka bila otvorena acima svih vjera, to je upravo htio i sam Stadler. kolovanje je u ovoj Gimnaziji bilo besplatno i za nekatolike ake, jednako kao za sjemenitarce i katolike uenike koji nisu bili sjemenitarci. 107 Usprkos tomu, nekatoliki uenici nisu bili brojni iako ih je redovito bivalo vie negoli u drugim crkvenim gimnazijama. Glavni razlozi ove pojave nalaze se u injenici to je velik broj puanstva u Travniku i oko njega, odakle je dolazilo najvie uenika, bio katolike vjere, zatim u slabu povjerenju muslimana i pravoslavaca u katoliku gimnaziju, a osobito stoga to je bilo vrlo teko nai prikladan a jeftin smjetaj za dijete od dvanaest-trinaest godina poslano daleko od kue. No, prvi pravoslavac u ovu se Gimnaziju upisao ve 1883., dok su prva dva muslimana upisana istom 1898. godine. Poslije upisa prve generacije 1882. godine sa svakom novom kolskom godinom redovito se upisivao novi narataj uenika pa je Gimnaziji trebalo osam godina do izvoenja prvoga ispita zrelosti, odnosno velike mature kako se tada govorilo, koja je obavljena 1890. godine. Te kolske 1889./1890. godine, kada je travnika Gimnazija s osam narataja bila upotpunjena, ova je kola imala 136 uenika108 i bila je prva kompletna klasina gimnazija u vlasnitvu Katolike crkve u BiH. Apsolutna dominacija uenika katolika bila je stalna. No, iako je u
107
Ve u prvome broju slubenoga vjesnika Sarajevske nadbiskupije Srce Isusovo, koji nosi nadnevak od 15. sijenja 1882., Stadler je napisao da travnika Gimnazija, to e biti osnovana, ima pravo javnosti, i moi e ju pohadjati sljedbenici svih vjeroisp ovjedanjah. Djaci nee plaati nikakove kolarine... Srce Isusovo, 1/1882., str. 15. Stadler je isto ponovio u devetomu broju ovoga vjesnika (Srce Isusovo, 9/1882., str. 144) kao i svake sljedee godine u prigodi oglaavanja upisa u novu kolsku godinu. 108 Usp. K. Zabeo(ur.), Travnika spomenica..., str. 137-138.
181
Izbor tekstova
poetku bila relativno rijetka, u kasnijemu razdoblju nazonost nekatolika meu uenicima travnike Gimnazije ipak je bila znakovita jer ih je bivalo izmeu 20 i 30 svake godine (pravoslavaca, muslimana, idova i protestanata). Treba takoer primijetiti da su odnosi meu uenicima razliitih vjera bili odlini. Naime, jedan isusovac koji je radio u Gimnaziji napisao je kako meu uenicima zbog vjere nikada nije bilo nesloge te da je uvijek bila prisutna kolegijalnost i snoljivost. 109 Jezik kojim se predavalo u travnikoj Gimnaziji, naravno po diktatu dravne vlasti, u poetku se slubeno zvao ze maljski jezik. U prvome broju svoga slubenog vjesnika Srce Isusovo (1882.) tako ga je morao nazvati i nadbiskup Stadler dodavi meutim da e taj predmet biti predavan na isti nain kao u Hrvatskoj. Vjeran svomu hrvatskom opredjeljenju, u sljedeemu broju Srca Isusova ve ga naziva zemaljski jezik - hrvatski, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije u istome vjesniku protiv slubenoga dravnog naziva zemaljski jezik Stadler za kolski predmet materinskoga jezika u travnikoj Gimnaziji preao na naziv hrvatski jezik.110
17.7. Franjevako sjemenite i gimnazija u Visokome

Kao to je ve reeno, franjevci su jo u vrijeme otomanske uprave u svojim samostanima imali nekoliko kola koje su sluile za pripravu buduih lanova svoje redovnike zajednice. Te nie kole Franjevake provincije Bosne Srebrene bile su 1882. godine sjedinjene u jednu sa sjeditem u samostanu u Kreevu. 111 No, ta je kola u poetku imala samo prva tri razreda dananje osmogodinje kole, odnosno tri prva razreda gimnazije po ondanjemu nainu raunanja, a upravitelj joj je bio fra Grga
109 110
Usp. isto, str. 138. Usp. Viestnik, Srce Isusovo, 1/1882., str. 15; Viestnik, Srce Isusovo,2/1882., str. 32; Viestnik, Srce Isusovo,9/1882., str. 144. 111 Usp. AA. VV., Franjevaka klasina gimnazija u Visokom 1882.-1982., Visoko, 1983., passim.
182
Izbor tekstova
Marti. Sljedee godine kola je sa sjeditem prela u samostan Gua Gora i nastavila je raditi s tri razreda kao u Kreevu. U Guoj je Gori 1886. godine otvoren etvrti razred gimnazije, odnosno po dananjemu nainu raunanja osmi razred osmogodinje kole, a ve 1887. godine i dananji prvi razred gimnazije, odnosno peti razred gimnazije kako se raunalo po ondanjemu kolskom ustroju. Godine 1900. kola je prela u novosagraenu zgradu u Visokome te je odmah bila otvorena esta godina, odnosno druga godina dananje gimnazije. kola je postala potpuna klasina gimnazija istom u kolskoj 1914./1915. godini, kada je iz nje iziao prvi narataj diplomiranih maturanata. Taj je datum vaan posebice s obzirom na raspravu o ispunjavanju stvarne i formalne pretpostavke za organiziranje pravoga visokog kolstva za one koji su izlazili iz ove Gimnazije nakon to su poloili veliku maturu. U godinama prije toga kandidati za franjevaki red prije poetka studija filozofije i teologije svoje su kolovanje dopunjavali u samostanskim kolama. Kao i u sluaju travnike Gimnazije, ovdje treba napomenuti da je i ova katolika gimnazija i prije svoga upotpunjenja, ve od prelaska u Visoko, na kolovanje primala i nekatolike uenike. Meutim, u njoj je bilo manje takvih uenika nego u travnikoj Gimnaziji. Naime, sve do kraja austrougarske uprave godinje je u njoj bilo jedan do dva idova te dva -tri pravoslavca i neto muslimana. 112Za cijelo vrijeme postojanja ove Gimnazije profesorski kadar inili su fratri kvalificirani za taj posao, ali i poneki laik za rijetke predmete za koje franjevci nisu imali osposobljena ovjeka.113
112
Usp. Rastko Drlji, Spomenica franjevake klasine gimnazije u Visokom: O 50 -godinjici ujedinjenja franjevakih srednjih kola provincije Bosne Srebrene 1882. -1932., Beograd, 1932.; Ignacije Gavran, Razvoj franjevake gimnazije u Visokom (1882.-1982.) u: AA. VV., Franjevaka klasina..., Visoko, 1983. U k. g0d. 1900./1901. u ovoj su Gimnaziji bila upisana dva pravoslavca, godine 1901./1902. jedan pravoslavac i dva idova, godine 1902./1903. jedan musliman i jedan idov te 1903./1904. jedan musliman. 113 Usp. A A. VV Franjevaka klasina gimnazija u Visokom..., str. 121-147.
183
Izbor tekstova
17.8. Franjevako sjemenite i gimnazija na irokome Brijegu

Franjevaka hercegovaka kustodija otvorila je 1889./1890. godine na irokome Brijegu gimnaziju za pripravu vlastitih lanova. Meutim, i u Hercegovini su i prije toga postojale tzv. samostanske kole. No, spomenute godine u samostanu na irokome Brijegu bila je otvorena kola s tadanjim prvim razredom gimnazije, odnosno dananjim petim razredom
osmogodinje kole. Godine 1899./1890. otvoren je etvrti razred te gimnazije, odnosno osmi razred dananje osmogodinje kole, 1902./1903. godine peti razred, tj. prvi razred gimnazije po dananjemu raunanju, a 1904./1905. esti razred. Deset godina poslije uveden je trei razred dananje gimnazije (1916./1917.), odnosno sedmi razred po ondanjemu raunanju, a 1917./1918. godine i osma godina pa je tako i ova kola postala potpuna klasina gimnazija. Do tada su franjevaki kandidati u samostanskoj koli dopunjavali svoju izobrazbu prije negoli bi zapoeli filozofski i teoloki studij. Tako su se 1918. godine i u Hercegovini stvorile sve stvarne i pravne pretpostavke za organiziranje visokoga kolstva u modernome smislu. Nastavnici u Gimnaziji na irokome Brijegu bili su samo fratri. Za najvei broj njih, posebice u razdoblju izmeu dvaju svjetskih ratova, treba rei da su bili kvalificirani vie negoli je bilo potrebno za odravanje gimnazijske nastave,114 a od 1903. godine kola je primala i uenike koji nisu bili franjevaki kandidati. Meutim, kako je ova kola bila smjetena u kraju koji su potpuno nastavali katolici, prema raspoloivim podatcima u njoj se, barem u poetku, nisu kolovali aci nekatolici.115
114
Usp. Jozo Tomaevi-Koka, Istina 0 ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997., passim; ematizam Franjevake provincije Uznesenja BI. Dj. Marije u Hercegovini 1977., Mostar, 1977., str. 79-80; Karlo Rotim, iroki Brijeg, iroki Brijeg, 1994., str. 52-64. 115 Usp. M. Papi, Hrvatsko kolstvo..., str. 130-133; Zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj o upravi..., str. 188-189.
184
Izbor tekstova
17.9. Katolike visoke filozofsko-teoloke kole

Kada se govori o visokome kolstvu u BiH, obino se tvrdi da je Katolika crkva na tome podruju za vrijeme austrougarske uprave osnovala tri visoke filozofsko-teoloke kole za odgoj sveenika. Meutim, to moe biti istina samo djelomino jer je samo jedna od tih visokih kola od poetka svoga djelovanja ispunjavala sve stvarne i formalne uvjete potrebne za visoke kole, dok ostale, bez obzira na drukije tvrdnje, nisu zapoele svoje djelovanje kao formalne visoke kole nego su istom kasnije, nakon to su ispunile potrebne uvjete, uistinu postale prave visoke kole.
17.10.
Franjevaka bogoslovija u Mostaru
Hercegovaki su franjevci svoje studije redovito zavravali u inozemstvu sve do 1895. godine kada su u vlastitome samostanu u Mostaru otvorili Franjevaku bogosloviju u kojoj je studij trajao etiri godine. 116 Ovu kolu, koju su uglavnom financirali sami franjevci i djelomice vlast, drava je smatrala samostanskom kolom te je u svome izvjeu iz 1906. godine za nju rabila naziv kuno bogoslovsko uilite117. Jedan od kljunih razloga za takav stav drave svakako lei u tome to hercegovaki franjevci sve do 1918. godine jo uvijek nisu imali potpunu gimnaziju koju bi kandidati za studij u Mostaru zavravali ispitom velike mature. Budui da je Gimnazija na irokome Brijegu istom 1918. kompletirala nastavni program uvoenjem osmoga razreda, a time i maturskoga ispita, zato prethodni studij u Franjevakoj bogosloviji u Mostaru treba smatrati samo uvjetno
visokokolskim. Odnosno, nakon 1918. godine ova Bogoslovija ispunjava sve stvarne i formalne uvjete koji se trae za suvremeni visokokolski studij. Drugi argument jest pitanje potrebnih kvalifikacija nastavnoga osoblja koje
116
Usp. Andrija Niki, Franjevaka bogoslovija u Mostaru (1895.-1945.), Stoljee visokog kolstva u Hercegovini: Sveuilite u Mostaru/A century of higher education in Herzegovina: University of Mostar, Mostar, 2002., str. 59-82. 117 Zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj 0 upravi..., str. 195.
185
Izbor tekstova
je predavalo u mostarskoj Bogosloviji jer je poznato da je prvi lan Hercegovake franjevake provincije, fra Leon Petrovi, poloio doktorat znanosti 1908. godine.118
17.11.
Franjevaka bogoslovija u Sarajevu
O uilitima na kojima su se spremali kandidati Franjevake provincije Bosne Srebrene na podruju BiH u doba otomanske uprave i u prvim godinama nakon toga ve je bilo govora. Poneto je reeno i o kvaliteti tih uilita i o kvalifikacijama nastavnoga osoblja. No, treba istaknuti da se u tekim prilikama otomanske okupacije nije ni moglo imati
visokokvalificirani domai kadar te je, kao to je ve spomenuto, istom 1882. godine bilo mogue da prvi lan Bosne Srebrene poloi doktorat znanosti. Uglavnom, nakon to pokuaj iz 1851. godine nije uspio, ve od 1853. veina kandidata Bosne Srebrene studije zavrava u akovu.119 Ondje ostaju do 1876. godine kada ih premjetaju na studij u Maarsku. Otuda se vraaju u Bosnu od 1898. godine do poetka 20. stoljea te, nastavljajui tradiciju iz prethodnoga razdoblja, organiziraju nastavu u dvjema bogoslovijama, odnosno u dvama kunim bogoslovskim uilitima 120 koja su na poetku 20. stoljea bila smjetena u samostanima u Livnu 121 i Kraljevoj Sutjesci, a povremeno i u nekim drugim samostanima. 122 Ondje su djelovala do 1909. godine kada su konano sjedinjena otvaranjem nove Franjevake bogoslovije u Sarajevu.123 Financirane i ustrojene kao ona u Mostaru, i ove su bogoslovije u poetku slubeno smatrane samostanskim
118
Usp. Leo Petrovi prvi hercegovaki franjevac doktor znanosti, Mostar, 2008., str. 19-20. Usp. Matija Pavi, Biskupijsko sjemenite u Djakovu 1806-1906, akovo, 1911. 120 Zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj 0 upravi..., str. 195. 121 Usp. Miro Vrgo, Franjevaka bogoslovija Bosne Srebrene u Livnu od 1905./06. do 1908./09., Bosna franciscana, 20/2004., str. 178-218. 122 Usp. Karlo Karin, Kratki prikaz visokog kolstva u prolosti Bosne Srebrene i program budueg rada, Dobri Pastir, Sarajevo, 1970., str. 162. 123 Usp. isto, str. 159-170.
119
186
Izbor tekstova
kolama124 zato to su na studij primale kandidate koji nisu imali zavrenu cijelu gimnaziju s poloenim potrebnim ispitom zrelosti, nego su nedostatak kolovanja iz Visokoga popunjavali dodatnom izobrazbom u samostanima. No, od 1915. godine, kada je kompletirana Klasina gimnazija u Visokome s polaganjem zavrnoga ispita zrelosti, i ova je bogoslovija takoer u formalnome smislu postala visoko filozofsko-teoloko uilite.
17.12.
Vrhbosanska katolika bogoslovija u Sarajevu
U skladu s naredbom pape Leona XIII. koji je u dokumentu o ponovnoj uspostavi redovite crkvene uprave u BiH odluio da se u Vrhbosanskoj nadbiskupiji osnuje pokrajinsko sjemenite za klerike, 125 nadbiskup Josip Stadler ve je 1882. godine u prvome broju svoga slubenog vjesnika izvijestio javnost da eli, to je prije mogue, otvoriti pokrajinsku bogosloviju za pripravu biskupijskoga sveenstva za sve biskupije u BiH. Bogoslovija bi poela raditi u zgradi djeakoga sjemenita u Travniku da bi kasnije bila prenesena u Sarajevo. S filozofijom kolovanje bi trajalo pet godina. Studij, koji bi vodilo osam profesora isusovaca, bio bi ustrojen na isti nain kao na Teolokome fakultetu u Zagrebu iji je Stadler donedavno bio profesor i dekan.126 Meutim, da bi se to ostvarilo, trebalo je proi osam dugih godina kako bi se upotpunila travnika Gimnazija te iz nje iziao prvi narataj uenika spremnih zapoeti studij filozofije i bogoslovije nakon poloenoga ispita zrelosti. Budui da jo uvijek nije bila sagraena zgrada bogoslovije u Sarajevu, Stadler je 1890. godine privremeno, kao to je osam godina prije
124
Usp. M. Papi, Hrvatsko kolstvo..., str. 138-140; Zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj 0 upravi..., str. 195. 125 Usp. Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, II., str. 308; Leon XIII., Ex hac augusta, Sarajevo, 2006., str. 33. 126 Usp. Srce Isusovo, 1/1882., str. 15.
187
Izbor tekstova
toga i najavio, otvorio bogosloviju u Travniku.127 Tako se prvi rujna 1890., kada je zapoela raditi Visoka teoloka kola u Travniku, 128 ima smatrati formalnim roendanom prve visokokolske ustanove moderne sveuiline razine u povijesti u BiH pa se zato, kako je davno napisano, travniki zavod moe ponositi, da je pod svojim krovom imao prvo od pamtivijeka vie, akademsko uilite Bosne i Hercegovine129. Prvi narataj zavrenih travnikih gimnazijalaca imao je pet maturanata i sva su petorica upisala studij na novoj visokoj koli (Nikola ebi, Nikola Odi, Stjepan Ori, Andrija Predmersky i Ivan ari). 130 Meutim, vjerojatno zato da bi se to prije odgovorilo pastoralnim potrebama Crkve zbog kroninoga nedostatka sveenstva u BiH, stud ij na Visokoj teolokoj koli bio je organiziran u etiri, a ne u pet godina kako je Stadler na poetku najavio. No, predavalo se cjelokupno gradivo koje je bilo predvieno za teoloke fakultete u Monarhiji.131 Profesori ove Katolike bogoslovije bili su isusovci, svaki kvalificiran za sveuilinu nastavu.132 U vrijeme kada je zapoela raditi Vrhbosanska katolika teologija, koju su zajedno s odgojnim zavodom vodili isusovci, na hrvatskome govornom podruju nije postojala zasebna uprava ovoga reda nego su svi pripadali provinciji sa sjeditem u Beu, to je donekle otealo provjeru nekih podataka o doktoratima koje bi trebalo traiti upravo u bekome arhivu. No podatci to su na raspolaganju omoguuju da se dobije gotovo cjelovita i pouzdana informacija o akademskoj spremi ovih profesora.
127
Usp. Pero Sudar - Franjo Topi - Tomo Vuki (ur.), Vrhbosanska katolika bogoslovija 1890.-1990., Sarajevo - Bol, 1993. 128 Usp. Nae bogoslovje, Vrhbosna, 17/1890., str. 292: Kako ve javismo otvara se dananjim danom u Travniku I. teaj bogoslovja. Tako zapoinje ovo kratko izvjee u Vrhbosni koja nosi nadnevak 1. rujna 1890. 129 K. Z.(abeo),Prvi poeci travnikog sjemenita i gimnazije, str. 140. 130 Usp. Marko Hrskanovi, Odgojitelji, profesori i studenti Vrhbosanske bogoslovije. Travnik - Sarajevo 1890.-1990., u: P. Sudar - F. Topi - T. Vuki(ur.), Vrhbosanska katolika bogoslovija..., str. 464. 131 Usp. Nadbiskupska velika gimnazija u Travniku, Vrhbosna, 15/1890., str. 255. 132 Usp. Nae bogoslovje, str. 292; T. Vuki, Sto godina bogoslovije, Crkva na kamenu, 1/1990., str. 6 i 13.
188
Izbor tekstova
Dvojica prvih koji su zapoeli predavanja 1890./1891. godine bili su dr. Adolf Hninger (doktorirao u Rimu)133 i dr. Ivan Ev. Danner (doktorirao u Salzburgu).134 Crkveno pjevanje na poetku je predavao glazbenik prof. Fridrich Waitz, takoer isusovac.135 Sljedee akademske godine pridruili su im se profesori dr. Franz Ks. Beller,136 koji je u Rimu poloio doktorat iz filozofije i teologije, te Ferdinad Brixi, za koga u Zagrebu u arhivu Hrvatske pokrajine Drube Isusove 137 nisu sauvani precizni podatci o doktoratu, iako ga je vjerojatno imao jer je nakon sveenikoga reenja i zavrenoga dodiplomskog studija jo dvije godine studirao filozofiju u Bratislavi i dvije godine teologiju u Innsbrucku pa bi u arhivima tih teolokih fakulteta trebalo dodatno provjeravati. Godine 1892./1893. pridruio im se Michael Gatterer 0 ijemu doktoratu takoer ne postoji izravan arhivski podatak u Zagrebu pa bi ga trebalo traiti u Beu, ali kako je Gatterer prije dolaska na Vrhbosansku katoliku teologiju bio profesor na Teolokome fakultetu u Innsbrucku gdje je preda vao vie predmeta,138 ni njegova akademska sprema nije upitna. Posljednje akademske godine u kojoj je zaokruen etverogodinji studij za profesore su doli dr. Antun Haitzmann s doktoratom iz Salzburga139 te Matija Kuluni, o ijemu doktoratu u Zagrebu takoer ne postoji izravna potvrda, ali kako je i on nakon sveenikoga reenja i zavrenoga potrebnog studija dodatno studirao filozofiju u Bratislavi i teologiju u Innsbrucku gdje je po loio ispit ,,ad
133
Usp. Nae bogoslovje, str. 292; M. Hrskanovi, n. dj., str. 402. Usp. Nae bogoslovje, str. 292; M. Hrskanovi, n. dj., str. 397. 135 Usp. M. Hrskanovi, n. dj., str. 422. 136 Usp. isto, str. 391. 137 Usp. isto, str. 394. Na moju zamolbu od 2. travnja 2009. voditelj arhiva Hrvatske pokrajine Drube Isusove u Zagrebu p. Valentin Miklobuec potvrdio je 7. travnja sve gornje navode, ali i to da u njihovu arhivu nema izravnih podataka o doktoratu Ferdinanda Brixia te me uputio na istraivanje u arhivu austrijske provincije kojoj je Brixi pripadao, to bi ipak nadilazilo okvire ovoga rada. 138 Usp. M. Hrskanovi, n. dj. str. 399. 139 Usp. isto, str. 400.
134
189
Izbor tekstova
gradum,140 posvema je opravdano pretpostaviti da je i on bio akademski spreman za obavljanje posla sveuilinoga nastavnika. Nastavni program ove teoloke kole bio je sljedei: biblijska arheologija, Stari zavjet i egzegeza u I. godini, studija po sedam sati tjedno; idovski jezik u I. godini po dva sata tjedno; fundamentalna teologija u I. godini po est sati tjedno; filozofija u I. godini po tri sata, a u II. i III. godini po dva sata tjedno; govornitvo u I. i II. godini po jedan sat tjedno; hermeneutika, Novi zavjet i egzegeza u II. godini po sedam sati tjedno; posebna dogmatika u II. i III. godini po est sati tjedno; povijest Crkve u II. i III. godini po dva sata tjedno; sirsko-kaldejski jezik u II. godini po jedan sat tjedno; moralna teologija u III. i IV. godini po pet sati tjedno; rubrike brevijara i misala u III. godini po jedan sat tjedno; arapski jezik u III. godini po jedan sat tjedno; kanonsko pravo u IV. godini po est sati tjedno; pedagogija u IV. godini po dva sata tjedno; katehetika u IV. godini po dva sata tjedno; liturgika i pastoralna teologija u IV. godini po dva sata tjedno; patrologija u IV. godini po dva sata tjedno i kranska umjetnost u IV. godini po jedan sat tjedno. Studenti su na kraju studija, nakon to su prikazali jo deset seminara propisanih programom studija, dobivali potvrdu o zavrenome studiju (absolutorij) s kojom su, po slubenome izvjeu Zajednikoga ministarstva financija, stjecali pravo, da se mogu na svakom sveuilitu monarhije podvri strogim ispitima za poluenje bogoslovskog doktorskog stepena141. Godine 1893. Visoka teoloka kola sa sjeditem u Travniku prela je u Sarajevo u novu zgradu koja je u to doba bila jedna od najreprezentativnijih u gradu, 142 a bila je sagraena o troku Sarajevske nadbiskupije. Vlast je financirala studij i uzdravanje studenata. Njih u
140
Usp. isto, str. 407; pismo arhivara Hrvatske pokrajine Drube Isusove p. Valentina Miklobueca od 7. travnja 2009. 141 Zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj 0 upravi..., str. 194. 142 Usp. M. Papi, Hrvatsko kolstvo..., str. 140.
190
Izbor tekstova
poetnome razdoblju nije bilo mnogo (do 24), a vodio ih je jedan rektor, jedan duhovnik i jo est profesora. Zgrada Bogoslovije u Sarajevu bila je potpuno dovrena 1896. godine izgradnjom vrlo lijepe crkve posveene svetoj brai irilu i Metodiju. Moda i zato to je ve bio imenovan papinskim povjerenikom za promicanje crkvenoga jedinstva, Stadler je pozvao svoga prijatelja Strossmayera da predvodi sveano slavlje otvaranja i posvete ove crkve.143 Od 1895. godine meu studentima ove Visoke teoloke kole postojalo je kulturno drutvo Stadler koje je vie puta mijenjalo ime. Njegovi su se lanovi okupljali obino svakoga tjedna i raspravljali o temi koju bi pripremio i prikazao jedan od njih, a sve pod predsjedanjem jednoga od profesora. Meutim, ono to je ovdje posebno zanimljivo jest injenica da su gotovo sve radnje studenata prikazane na tribinama ovoga kulturnog drutva sve do poetka 20. stoljea obraivale problematiku jedinstva Katolike i Pravoslavne crkve.144 Prema tome, Vrhbosanska katolika teologija, koja je tijekom povijesti nekoliko puta mijenjala slubeno ime, a danas se tako zove, primila je prve studente 1. rujna 1890. Taj datum ima se smatrati formalnim roendanom prve obrazovne ustanove moderne sveuiline razine u povijesti BiH jer je ova visoka kola od prvoga dana ispunjavala sve potrebne uvjete to se trae za sveuilinu nastavu: od poetka je upisivala samo one studente koji su imali zavrenu gimnaziju i poloen i spit zrelosti; program studija bio je kopija programa Bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu; profesori su bili kvalificirani za obavljanje sveuiline nastave; zavreni studenti imali su pravo na svim teolokim fakultetima u Monarhiji izravno pristupiti ispitima za postizanje doktorata.
143
Usp. Ivan Ev. ari, Nae slavlje na Malu Gospojinu 1896, Vrhbosna, 18/1896., str. 276281. 144 Usp. Anto Livajui, Kroz 30 godina, Grad na gori, Almanah bogoslovskog zbora `Stadler, Sarajevo, 1926., str. 20-21.
191
Izbor tekstova
17.13.
kolovanje pravoslavnih sveenika
U novije se vrijeme pojavila i teza da je nekadanja bogoslovija Srpske pravoslavne crkve (Reljevo, Sarajevo) najstarija visokokolska ustanova u BiH, odnosno prva visoka kola u Bosni 145 to ipak nije tono. Po svjedoenju pravoslavnih izvora, stanje izobrazbe meu pravoslav nim sveenstvom u drugoj polovini 19. stoljea bilo je potpuno
nezadovoljavajue. Stoga se sarajevski arhimandrit Sava Kosanovi, piui caru Franji Josipu 1879. godine, s pravom alio kako meu pravoslavnim sveenicima u BiH ima mnogo onih koji ne znaju ak ni pravilno itati. 146 Potaknut tim uistinu alarmantnim stanjem, Kosanovi je okupio neke pravoslavne itelje Sarajeva, ponajvie trgovce, pa je njih 41 zajedno s Kosanoviem 19. studenoga 1879. potpisalo zamolbu vladi BiH.147 alei se na divlje stanje Crkve, sveenstva i naroda, vlasti su izmeu ostaloga predloili i utemeljenje sjemenita u Sarajevu za odgoj pravoslavnoga sveenstva.
17.14.
Pravoslavno sjemenite u Reljevu
Nakon to je Sava Kosanovi 148 u meuvremenu postao i dabrobosanski vladika, u dogovoru s vlastima u Sarajevu 12. prosinca 1882. privremeno je u jednoj privatnoj kui otvoreno Istono-pravoslavno bogoslovsko sjemenite. Sveano ga je otvorio civilni adlatus u vladi BiH
145
Predrag Puzovi, Srpska pravoslavna eparhija Dabrobosanska. ematizam, Sarajevo, 2004., str. 193. Tekst s istom tvrdnjom i jednakim naslovom: Sarajevska bogoslovija prva visoka kola u Bosni nalazi se i na slubenoj web-stranici Dabrobosanske metropolije (www.mitropolija.org). Isti autor u knjizi tiskanoj godinu dana ranije, koja sadri samo tekst o pravoslavnoj Bogosloviji, jednak tekstu iz spomenutoga ematizma, ne tvrdi izravno da je ova Bogoslovija bila prva visoka kola u BiH. Usp. P. Puzovi , Sarajevska bogoslovija 1882.-2002., Srbinje, 2003. 146 Usp. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada Sarajevo (dalje: ArBIH ZVS), 408/1879. 147 Usp. ArBIH ZVS 408/1879.; ArBIH ZMF 1610/BH 1879; 1689/BH 1879; 2621/BH 1879. 148 Usp. Vojislav Maksimovi, Mitropolit Sava Kosanovi 1839.-1903., Dobrun - Sarajevo, 2003.
192
Izbor tekstova
Fedor Nikoli povjeravajui ga na brigu metropolitu Kosanoviu. 149 Dravna je vlast bila spremna izgraditi novo sjemenite o svome troku uz uvjet da pravoslavna optina daruje zemljite na kojemu bi bilo sagraeno. Tada je nastao spor oko toga tko e biti vlasnik buduega sjemenita: pravoslavna optina, kako su to traili neki iz naroda, ili metropolitanska kurija iz Sarajeva. Nije bilo sloge ni oko zemljita koje je trebalo darovati za gradnju sjemenita. A kada je za vrijeme jedne sjedn ice dolo do svae izmeu optine i metropolita,150 kako bi ipak doskoio problemu, metropolit Kosanovi darovao je svoje vlastito zemljite u Reljevu kod Sarajeva. Po miljenju nekih onodobnih srpskih autora, lanovi optine zapravo su strahovali da bi sjemenite sagraeno o troku drave moglo postati sredite unijatizma i nesrpskoga odgoja uenika. 151 Na kraju e dravna vlast upravo u Reljevu sagraditi vrlo lijepu zgradu u koju e 1884. godine biti preneseno sjemenite iz Sarajeva i tu e ostati sve do 1917. godine. Pokraj sjemenita civilni adlatus Fedor Nikoli o vlastitu je troku 1887. godine sagradio crkvu davi je sjemenitu na raspolaganje. Jo dok je djelovalo u Sarajevu, sjemenite je dobilo vlastiti statut 152 koji je bosansko-hercegovaka vlast odobrila 10. lipnja, a proglasila 10. srpnja 1883. Po statutu sjemenite je bilo predvieno za odgoj i kolovanje sveenika triju pravoslavnih metropolija iz BiH. Uenici koji su primani na prijedlog metropolita, a s naknadnim odobrenjem dravne vlasti, imali su besplatan smjetaj, hranu, odjeu, kolsku nastavu i sav potreban kolski pribor. Svake je godine moglo biti primljeno est kandidata Sarajevske
149
Usp. T. Kraljai, n. dj., str. 339; M. Papi, kolstvo u Bosni..., str. 150-153; Boo Madar, Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu, Sarajevo, 1982., str. 6869; M. Papi, Historija srpskih kola u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1978., str. 170-173. 150 Usp. Dimitrije Ruvarac, ivotopis ora Nikolajevia, mitropolita dabro-bosanskog, Zemun, 1898., str. 81. 151 Usp. uro M. Bugarski, O preureenju srpsko-pravoslavnog bogoslovskog sjemenita na Reljevu, Istonik,7-8/1890., str. 282. 152 Usp. Statut fiir das orientalisch-orthodoxe Priester Seminar in Sarajevo/Statut za iztono-pravoslavno sjemenite u Sarajevu", Sammlung der Gesetze und Verordnungen fr Bosnien und die Hercegovina, Sarajevo, 1883., str. 277-283.
193
Izbor tekstova
metropolije, tri Tuzlanske i tri Mostarske. Naravno, svaki je morao biti pravoslavne vjere i morao je imati petnaest godina. Upis se vrio nakon zavrene etiri godine osnovne kole, a ne etiri godine nie srednje kole kako smatraju neki autori.153 Ustvari, metropolit Kosanovi u svome je prijedlogu statuta buduega sjemenita od 24. rujna 1881. predviao diplomu nie srednje kole, tj. dananjega osmog razreda, kao uvjet za prijam kandidata u sjemenite.154 No, iako je elio ustrojiti sarajevsko sjemenite na isti nain kako je bilo ustrojeno pravoslavno sjemenite u Zadru, na kraju to nije mogao provesti jer u BiH nije bilo pravoslavnih djeaka sa zavrenom niom srednjom kolom, odnosno sa zavrenim osmim razredom kole po dananjemu raunanju, spremnih da dou u sjemenite. Knjige rabljene u sjemenitu morale su imati odobrenje dravnih vlasti.155 Statutom iz 1883. godine bilo je predvieno da kolovanje u sjemenitu traje osam godina, ali uz mogunost da svaki metropolit nakon samo etiri zavrene godine kole zaredi za sveenika svakoga kandidata koji je pokazao dobar uspjeh u protekle etiri godine. U tome sluaju prije reenja svaki je kandidat morao poloiti zavrni ispit. Ova je praksa reenja za sveenike nakon samo etiri godine kolovanja dovela do toga da je sjemenite stvarno postalo samo etverogodinja kola.156 Zato su se vrlo brzo pojavili glasovi o potrebi preureenja sjemenita157 pa je upravo to 8. svibnja 1890. od vlasti slubeno zatraio novi metropolit ore Nikolajevi,158 nasljednik metropolita Kosanovia.
153
Usp. B. Madar, n. dj., str. 69; M. Papi, kolstvo u Bosni..., str. 151. Usp. ArBIH ZMF 8026/BIT 1881. 155 Usp. ArBIH ZVS 5812/1883. Ministar Kllay je u svome pismu od 14. studenoga 1883. upueno vladi BiH naredio da se u sjemenitu u Reljevu ne mogu rabiti knjige bez prethodnoga odobrenja (Bewilligung zur Einfhrung von Schulbchern jeder Amt). Metropolit Kosanovi o ovoj je odluci izvijeten istoga dana. Usp. ArBIH ZVS 22.441/1883. 156 Usp. . M. Bugarski, n. dj., str. 285. 157 Usp. O preustrojstvu srpsko-pravoslavnog bogoslovskog zavoda u Reljevu kod Sarajeva, Istonik, 7/1892., str. 389. 158 Usp. D. Ruvarac, n. dj.
154
194
Izbor tekstova
17.15.
Reorganizacija bogoslovnoga uilita u Reljevu
Nakon prijedloga sarajevskoga metropolita, vlade BiH i ministra Kallaya159 vlast je 1892. godine mogla izdati dekret (odobren 21. lipnja, a proglaen 30. srpnja 1892.) kojim je bilo ustanovljeno Istono-pravoslavno bogoslovsko uilite u Reljevu. 160 Uza zamolbu za prijam na ovo uilite bilo je propisano da svaki kandidat odsada mora dostaviti i diplomu gimnazije, ne ukljuujui ispit zrelosti. Kao i sjemenite, novo je uilite potpuno financirala dravna vlast. Bilo je predvieno da studij traje etiri godine i nije, barem po dekretu iz 1 892. godine, bio ogranien broj kandidata koje se moglo primiti. Uilite je poelo djelovati godine 1892./1893. s jednim profesorom. Iste je godine bila dokinuta prva godina prethodnoga sjemenita. Usporedo s otvaranjem druge godine studija na uilitu je bila dokinuta druga godina u starome sjemenitu, i tako redom. Na kraju, kada su 1895./1896. godine upotpunje ne sve etiri godine na uilitu, potpuno je dokinuto sjemenite. Dekret od 30. srpnja 1892. predviao je 18 nastavnih predmeta, ali dva predmeta iz dekreta, ini se, nisu predavana: fundamentalna teologija (apologetika) i biblijska egzegeza. Program studija ustvari je bio sastavljen ovako: staroslavenski jezik predavan je u I. i II. godini studija po dva sata tjedno; grki jezik u I. i II. godini po tri sata tjedno; Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta u I. godini po tri sata, a u II. godini po dva sata tjedno; povijest Crkve i patrologija u I. godini po tri sata II. godini po etiri sata tjedno; higijena u I. godini po dva sata tjedno; dogmatika u II. i III. godini po tri sata tjedno; moralna teologija u III. godini po tri sata tjedno; pedagogija i metodika u III. godini po etiri sata tjedno; agrikultura u III. i IV. godini po dva sata tjedno; pastoralna teologija u IV. godini po tri sata
159
Usp. ArBIH ZMF 3050/BH 1891; 4750/BH 1892; 6546/BH 1892; 11.056/BH 1892. Usp. Naredba zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 30. jula 1892., br. 60.290/1., o pretvorenju istono-pravoslavnog svetenikog sjemenita u Reljevu u istonopravoslavno bogoslovsko uilite, Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, XIV/1892., str. 401-407.
160
195
Izbor tekstova
tjedno; liturgika u IV. godini po etiri sata tjedno; homiletika u III. godini po jedan sat, a u IV. godini po dva sata tjedno; katehetika u IV. godini po jedan sat tjedno; kanonsko pravo u IV. godini po pet sati tjedno; stilistika u IV. godini po jedan sat tjedno i crkveno pjevanje u sve etiri godine studija po osam sati tjedno.161 U sjemenitu koje je bilo otvoreno 1882. godine nastavni se jezik slubeno zvao zemaljski.162 Nasuprot tomu, na uilitu osnovanome 1892. godine nastavni se jezik slubeno zvao srpski.163 Sve osoblje uilita, direktor i profesori, morali su biti graani Monarhije i unutar njezinih granica zavriti potreban studij. Tako je bila iskljuena mogunost upoljavanja profesora iz Srbije. Iz vladina dekreta kojim je ustanovljeno pravoslavno bogoslovno uilite u Reljevu ne proizlazi da su profesori toga uilita morali imati kvalifikacije sveuilinih profesora. Meutim, 1905./1906. godine etvorica od sedam profesora ovoga uilita bili su doktori znanosti.164 S druge strane, zbog nedostatka kandidata s gimnazijom, na uilite su se kao studenti mogli upisati i oni koji su istom zavrili prvu ili drugu godinu gimnazije. Zatim, po slubenome izvjeu Zajednikoga ministarstva financija iz 1906. godine, profesori na uilitu bili su svrstani u kategoriju s gimnazijskim profesorima. U istome se izvjeu uope ne spominje mogunost da svreni studenti ovoga uilita mogu nastaviti studij kako bi postigli doktorat, 165 dok je u istome izvjeu izriito spomenuto da su mogunost doktoriranja na svim sveuilitima u Monarhiji imali svreni studenti Vrhbosanske katolike teologije. Sve to znai da sjemenite od 1882. sve do 1892. godine ne samo to nije
161
Usp. Naredba zemaljske vlade..., str. 402; Zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj upravi..., str. 196; M. Papi, kolstvo u Bosni..., str. 152; ore Pejanovi, Istorija srednjih i strunih kola u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1953., str. 147. 162 Usp. Sammlung der Gesetze und Verordnungen..., str. 279. 163 Usp. Glasnik zakona i naredaba..., XIV/1892., str. 402. 164 Usp. P. Puzovi, Srpska pravoslavna eparhija Dabrobosanska...,str. 200. 165 Usp. Zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj 0 upravi..., str. 196.
196
Izbor tekstova
imalo nikakve oznake sveuilinoga obrazovanja nego ak nije bilo ni na razini dananjega srednjokolskog obrazovanja. Iz izloenoga je takoer jasno da ono nije postalo visoka kola ni reformom iz 1892. godine. A je li kasnije i kada je postalo visokokolska ustanova, odnosno je li posve tono da e Bogoslovija s vremenom dobiti rang fakulteta166, to neka bude ostavljeno kao pitanje na koje trebaju dati odgovor strunjaci nakon ozbiljnoga komparativnog prouavanja. No, nema nikakve sumnje da su sjemenite iz 1882. i uilite iz 1892. godine odigrali vrlo vanu ulogu u ivotu Pravoslavne crkve u BiH odgojivi joj odreen broj sveenika koji su bili kudikamo kolovaniji i spremniji negoli pravoslavni sveenici prije osnutka ovih ustanova. Najvie zasluga za to imaju sarajevski metropoliti Kosanovi i Nikolajevi. Ipak, unato sluenju svojoj Crkvi, i ova je pravoslavna ustanova nerijetko bila na udaru nacionalne i politike propagande iz Srbije te optuivana zbog navodnoga filoaustrijskog sluganstva i zbog odgajanja maloga broja vrijednih sveenika.167 Na isti se nain prema ovim ustanovama ponekad odnosilo i srpsko novinstvo iz Hrvatske.168 Takve optube ipak nisu bile utemeljene jer su postojali sluajevi da je dravna vlast neke profesore uilita iz Reljeva ak smjenjivala zbog srpskoga politikog i nacionalnoga djelovanja. 169
17.16.
Trapistika visoka filozofsko-teoloka kola kod Banje Luke
Nakon to je pojanjeno kako su i kada nastale prve visoke filozofsko-teoloke kole u Sarajevu i Mostaru, ini se prikladnim barem
166
P. Puzovi, Srpska pravoslavna eparhija Dabrobosanska..., str. 200; P. Puzovi, Sarajevska bogoslovija..., str. 28. 167 Usp. primjerice Rimska propaganda u Bosni i Hercegovini od vremena austro-ugarske okupacije. Bosansko-hercegovaki zbornik, VII., Novi Sad, 1903., str. 330-333. 168 Da bi se sjemenite u Reljevu obranilo od napada zagrebakih srpskih novina Srbobran, u Sarajevu se pojavio lanak koji je potpisalo Sedam srpskih staraca, ta jo u svojoj starosti doivjet neemo, Istonik, 1/1892., 11-13. 169 Usp. ArBIH ZMF BH Pr. 977/1894; Rimska propaganda..., str. 331.
197
Izbor tekstova
nakratko spomenuti i Banja Luku u kojoj je 7. studenoga 1975. osnovano sveuilite. Meutim, i prije toga u ovome je gradu postojalo organizirano visokokolsko obrazovanje. Na slubenoj web-stranici Univerziteta u Banjoj Luci170 kae se da je prva visokokolska ustanova u tome gradu osnovana 1950. godine i da je to bila Via pedagoka kola. Nako n toga, sve do osnivanja tamonjega Univerziteta, utemeljeno je jo nekoliko
visokokolskih institucija u Banjoj Luci. To su: Tehniki fakultet 1961. godine te Via ekonomska kola 1969. godine, a poslije toga isturena odjeljenja nekoliko fakulteta iz Sarajeva: Strojarskoga, Pravnoga i Ekonomskoga. A kada su sva ta isturena odjeljenja postala samostalni fakulteti, formiran je Univerzitet u Banjoj Luci. Meutim, ipak nije tono da je istom 1950. godine, po utemeljenju Pedagoke akademije, u Banjoj Luci osnovana prva visokokolska ustanova. Naime, u neposrednoj blizini toga grada, u trapistikoj opatiji Marija Zvijezda,171 znatno prije postojala je gimnazija u kojoj su kandidati ovoga strogog i zatvorenog monakog reda zavravali svoje srednjokolsko obrazovanje i njihova visoka filozofsko-teoloka kola u kojoj su isti kandidati obavljali svoj filozofski i teoloki studij te nakon toga bivali reeni za sveenike. Tako se primjerice pouzdano zna da je u akademskoj 1938./1939.godini u toj bogosloviji bilo 20 studenata, a poznata su i sva njihova imena.172 Iz dosad objavljenih studija o trapistikome samostanu kod Banje Luke proizlazi da je on ponajvie poznat po siru trapistu, po proizvodnji prve elektrine energije u Banjoj Luci, po pivovari i drugim uspjenim gospodarskim pothvatima. Poznat je donekle i po svome humanitarnom
170 171
Usp. www.unibl.rs.sr. Usp. Rudolf Zaplata, Trapisti u Bosni za turske vlade, Zagreb, 1933.; Berislav Gavranovi, Dolazak trapista u Delibaino selo kod Banje Luke i njihova djelatnost, Banja Luka, 1964.; Ante poljar, ta su obnovljeni cisterani ili trapisti, Banja Luka, 1925.; Nikolaus Friedwagner, Marija zvijezda i njezini trapisti/Mariastern und seine Trappisten, Banja Luka, 2005. 172 Usp. Krunoslav Draganovi, Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939., str. 460-461 i 559.
198
Izbor tekstova
djelovanju te odgojnome zavodu za siromanu djecu. Meutim, te iste studije gotovo uope ne spominju reenu gimnaziju i visoku
filozofskoteoloku kolu. Istom u novije vrijeme obje ove ustanove ponovno se izriito spominju u prikazima vezanim za trapiste.173 Meutim, cijela problematika vezana za ove dvije ustanove, naalost, jo je uvijek posvema neistraena ponajprije stoga to se zbog zatvorenosti ovoga samostana te kole uglavnom nisu ni spominjale. Tako je izostalo konzultiranje izvorne dokumentacije koja nije bila ni dostupna. Ovdje valja istaknuti da je 19. lipnja 2009. naen Liber Studiorum visoke-filozofsko teoloke kole u samostanu Marija Zvijezda kod Banje Luke koji na unutarnjoj stranici nosi naslov Die Studium-Ordnung in der Trappistenabtei Mariastern. Pisan je rukopisnom goticom na njemakome jeziku s ponekim veim umetkom na latinskome i samo pokojim rijetkim izrazom na hrvatskome. Najvanije je to to Liber Studiorum u neprekinutome nizu, od ukljuivo k. god. 1910./1911. do ukljuivo 1944./1945., donosi izvjea o onome to se dogaalo u svakoj pojedinoj akademskoj godini. Svako je izvjee prilino detaljno. Jedino za godine 1942./1943., 1943./1944. i 1944./1945., vjerojatno zbog rata, donosi samo osnovne podatke. Iz Liber Studiorum jasno je da je ujesen 1944. godine zapoela
173
Usp. T. Vuki, Biskup Alojzije Mii i Jozo Gari za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u: Velimir Blaevi (pr.), Franjevaki samostan i upa Petrievac - Banja Luka,Banja Luka Petrievac, 2006., str. 173; Ivica Boinovi, Feljton: Banjaluki trapisti, www.ktabkbih.net. Ivica Boinovi u svome feljtonu, objavljenome u 30 nastavaka u banjalukim Nezavisnim novinama od 5. travnja do 4. svibnja 2009., u dva nastavka takoer spominje trapistiku gimnaziju i visoku filozofsko-teoloku kolu. U nastavku br. 14 pie: Djeaci u Juvenatu nosili su bijele redovnike habite i nazivali su se oblati. Za njih je organizirana nastava po gimnazijskom programu, s poduavanjem u latinskom i grkom jeziku. Nakon zavrenog kolovanja u Juvenatu i poloenog ispita zrelosti prelazili su u dvogodinji novicijat. Po svretku novicijata i polaganju prvih, privremenih redovnikih zavjeta nastavljali bi filozofsko-teoloki studij u samostanu, kojim bi se spremali za sveeniko reenje. [...] U Mariji Zvijezdi je, dakle, nastao i djelovao cijeli niz desetljea odgojno -obrazovni centar na nivou osnovnog (puka kola), srednjokolskog (obrtna kola i gimnazija) i visokokolskog (fiozofsko-teoloki studij) obrazovanja.
199
Izbor tekstova
posljednja akademska godina ove visoke filozofsko-teoloke kole174 i sigurno je da nije privedena kraju. Meutim, iako kronika zapoinje godinom 1910./1911., nije posve sigurno da je upravo ta godina ujedno i prva godina djelovanja ove visoke kole. Naime, neke formulacije doputaju barem pretpostaviti da je ovo uilite na neki nain djelovalo i prije. Primjerice, sve zapoinje sljedeom reenicom: ,,U rujnu 1910. imenovao je asni Pater Opat, Dom Dominicus Assfalg, za prefekta studija P. Willibrarda na mjesto poslom pretrpanoga P. Camillusa.175 Ustvari, poznato je da je po nekadanjemu ustroju crkvenoga kolstva prefekt studija vrio slubu koja odgovara slubi dananjih pro dekana za nastavu, pa treba postaviti pitanje komu je trapist Camillus do 1910. godine bio prefekt studija jer je opat samostana umjesto njega tada imenovao drugoga. Isto tako doznajemo da je akademska godina 1910./1911. zapoela 10. listopada 1910. i da je bilo upisano sedam studenata na teologiju,176 a da te godine zbog nedostatka jednoga profesora177 nije predavana filozofija koja inae prethodi teologiji. Stoga se, u smislu metodoloke sum nje, treba pitati je li ovih sedam studenata teologije prethodno u istome samostanu zavrilo studij filozofije, odnosno je li zamijenjeni Camillus moda njima bio prefekt studija u prethodnome razdoblju. Najzanimljiviji je, meutim, podatak da je studij na ovome visokom filozofsko-teolokom uilitu (Hhere Studien178 = vii studiji, visoko uilite) ve 1910. godine trajao est godina: dvije godine filozofije i etiri godine teologije, za razliku od svih drugih bogoslovija u BiH na kojima je studij tada trajao svega etiri godine. Taj se estogodinji program nastavio i
174 175
Usp. Arhiv samostana Marija Zvijezda, Liber Studiorum, str. 186. Isto, str. 5: Im September 1910 ernannte der ehren. Pater Abt, Dom Dominicus Assfalg, zum Studien prfekten den P. Willibrard an Stelle der mit Arbeiten berhften P. Camillus. 176 Usp. isto, str. 9. 177 Usp. isto, str. 7. i 9. 178 Usp. isto, str. 56, 64, 71 itd.
200
Izbor tekstova
nakon objave crkvenoga Zakonika iz 1917. godine,179 uz male prilagodbe novim propisima, sve do kraja djelovanja ove ustanove. U prvoj godini filozofije 1910. godine predavani su sljedei predmeti: logika, kritika, ontologija i kozmologija; a u drugoj; psihologija, teodiceja, etika i neto povijesti filozofije. Raspored predavanja teologije bio je sljedei: u prvoj godini dogmatika, moralka i crkveno pravo; u drugoj takoer dogmatika, moralka i crkveno pravo; u treoj dogmatika, moralka i Sveto pismo; u etvrtoj pastor alka, liturgika i Sveto pismo.180 Gimnazija, koja je takoer djelovala u samostanu, godine 1910. trajala je est godina, a kada je i je li uope prerasla u osmogodinju gimnaziju, do sada nisam mogao utvrditi. Isto tako nije bilo mogue otkriti kvalifi kacije profesora jer se, u skladu s tradicijom monake skromnosti, stalno spominju samo njihova imena bez prezimena i bez ikakvih titula. No, povremeno se uz neka njihova imena pojavljuje naslov lector,181 to je odgovaralo onomu to je bilo propisano za redovnike bogoslovije (Zakonik 1917., kan. 1366 1), a kasnije se u jednoj studiji koju nisu objavili trapisti registrira jedan profesor s dvama doktoratima.182 Zato treba vjerovati onomu to tvrdi Nivard Volkmer, jedan od rijetkih jo ivuih bivih studenata koji je studij zavrio 1944. godine kada kae: Nai profesori bili su doktori znanosti, ili su postigli bar magisterij na Gregorijani, Papinskom sveuilitu u Rimu.183 Ove spoznaje posve mijenjaju dosadanju slubenu tvrdnju kako je visoko kolstvo u Banjoj Luci zapoelo 1950. godine jer to jednostavno ne odgovara istini. Ono je na neki nain zapoelo najkasnije 1910. godine, a druge detalje istom treba razjasniti.
179 180 181 182 183
Usp. isto, str. 56-58. Usp. isto, str. 5. Usp. isto, str. 74. Usp. K. Draganovi, n. dj., str. 460. Maa Horvat, Ljubav utnjom govori..., Veritas, 10/2000., preuzeto s <www.ver.hr>.
201
Izbor tekstova
Zakljuak
Polazei od osnovnih uvjeta koje je potrebno ispuniti da bi se neka ustanova opravdano mogla smatrati visokim uilitem (zavrena srednja kola kandidata za upis, nastavno osoblje kvalificirano za izvoenje sveuiline nastave i program rada s gradivom iste razine), dolazi se do zakljuka da se o visokim kolama u BiH moe govoriti istom nakon dolaska austrougarske vlasti (1878.). Poslije toga, nakon to je prvi put u povijesti organizirano srednje kolstvo i nakon to su osnovane prve gimnazije, bilo je mogue organizirati prve visoke kole u BiH. Bila su to filozofsko-teoloka uilita na kojima su se spremali katoliki sveenici, a ustanovila ih je Katolika crkva. Prva meu njima bila je Vrhbosanska katolika teologija koja je poela raditi u Travniku 1. rujna 1890. i od prvoga je dana zadovoljavala sve postavljene uvjete. Sve druge tvrdnje 0 poetku modernoga visokog kolstva u BiH, takoer predstavljene u ovoj studiji, upravo zbog neispunjavanja spomenutih kriterija, uistinu nemaju pokrie. Kasnije su osnovana i druga filozofsko-teoloka uilita koja su s vremenom ispunjavala sve uvjete visokoga kolstva. Bila su to sljedea katolika uilita: Franjevaka teologija u Mostaru, Franjevaka teologija u Sarajevu i Bogoslovija u trapistikome samostanu Marija Zvijezda kod Banje Luke. Za Pravoslavnu bogosloviju u Reljevu kod Sarajeva moe se tvrditi da je prije Prvoga svjetskog rata prerasla u visoko uilite, dok je Islamska zajednica prvu Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu u Sarajevu dobila 1935. godine. Prema tome, Katolika je crkva potkraj 19. stoljea udarila temelje modernoga visokoga kolstva u BiH, a u tim visokim filozofsko-teolokim uilitima svoje poetke imaju dananja sveuilita u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci.
202
Izbor tekstova
Izvori i literatura
1. 2. 3. 4. 5. 6. Arhiv Bosne i Hercegovine Arhiv samostana Arhiv samostana Marija Zvijezda, Liber Studiorum Istonik, razni brojevi Srce Isusovo, razni brojevi Vrhbosna, razni brojevi AA. VV, Franjevaka klasina gimnazija u Visokom 1882.-1982., Visoko, 1983. 7. Besarovi, Risto, ,,O prvom periodu djelovanja Vae Pelagia u Bosni, Glasnik Istorijskog Drutva BiH, 11(1950.), str. 185-206. 8. 9. Boinovi, Ivica, Feljton: Banjaluki trapisti, www.ktabkbih.net Conventiones de rebus ecclesiasticis inter S. Sedem et civilem potestatem initiae sub pontificatu SSMI D. N. Leonis P. P. XIII usque ad diem 7. Nov. 1893. (Apendix ad acta hactenus pubblicata eiusdem Summi Pontificis), Roma, 1893. 10. Draganovi, Krunoslav, Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939. 11. Drlji, Rastko, Spomenica franjevake klasine gimnazije u Visokom: O 50godinjici ujedinjenja franjevakih srednjih kola provincije Bosne Srebrene 1882.-1932.,Beograd, 1932. 12. Daja, Sreko M., Kvalifikacioni profil i porijeklo nastavnog kadra na srednjim kolama u BiH u austrougarskom razdoblju, Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1990. 13. Daja, Sreko M., Povijesni okviri kulturne djelatnosti bosanskih franjevaca 19. stoljea, Juki, 2/1972. 14. Friedwagner, Nikolaus, Marija zvijezda i njezini trapisti/Mariastern und seine Trappisten, Banja Luka, 2005. 15. Gavran, Ignacije, Razvoj franjevake gimnazije u Visokom (1882.-1982.), u: AA. 16. VV., Franjevaka klasina gimnazija u Visokom 1882. 1982.)Visoko, 1983. 17. Gavranovi, Berislav, Dolazak trapista u Delibaino selo kod Banje Luke i njihova djelatnost,Banja Luka, 1964.
203
Izbor tekstova
18. Hasanovi, Bilal, Osmanske obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1941. godine, Sarajevo, 2008. 19. Horvat, Maa, Ljubav utnjom govori, Veritas, 10/2000., preuzeto s www.ver.hr 20. Hrskanovi, Marko, Odgojitelji, profesori i studenti Vrhbosanske bogoslovije: Travnik - Sarajevo 1890.-1990., u: Pero Sudar - Franjo Topi Tomo Vuki (ur.), Vrhbosanska katolika bogoslovija 1890.-1990. Sarajevo Bol, 1993. 21. Jeleni, Julijan,Kultura i bosanski franjevci, I., Sarajevo, 1990. 22. Jeleni, Julijan,Kultura i bosanski franjevci, II., Sarajevo, 1990. 23. Karin, Karlo, Kratki prikaz visokog kolstva u prolosti Bosne Srebrene i program budueg rada, Dobri Pastir, Sarajevo, 1970., str. 159-170. 24. Kraljai, Tomislav, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882.-1903.), Sarajevo, 1987. 25. Leon XIII., Ex hac augusta, Sarajevo, 2006. 26. Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, II., Roma, 1882. 27. Livajui, Anto,Kroz 30 godina, Grad na gori, Almanah bogoslovskog zbora Stadler,Sarajevo, 1926., str. 20-21. 28. Maksimovi, Vojislav, Mitropolit Sava Kosanovi 1839.-1903., Dobrun Sarajevo, 2003. 29. Nakievi, Omer, Gazi Husrev-begova medresa u vrijeme osmanske uprave, 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, Sarajevo, 1988., str. 17-25. 30. Naredba zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 30. jula 1892., br. 60.290/1., o pretvorenju istono-pravoslavnog svetenikog sjemenita u Reljevu u istono-pravoslavno bogoslovsko uilite, Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, XIV/1892.; str. 401-407. 31. Niki, Andrija,Franjevaka bogoslovija u Mostaru (1895.-1945.), Stoljee visokog kolstva u Hercegovini: Sveuilite u Mostaru /A century of higher education in Herzegovina. University of Mostar, Mostar, 2002., str. 59-82. 32. Orlovac, Anto, Oko fra Vidova Bunara. Mala monografija upe Svetoga Vida u Barlovcima: Uz 125. obljetnicu osnutka (1879.-2004.), Banja Luka -
204
Izbor tekstova
Barlovci, 2005. 33. Papi, Mitar, Historija srpskih kola u Bosni i Hercegovini,Sarajevo, 1978. 34. Papi, Mitar, Hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo, 1982. 35. Papi, Mitar, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-ugarske okupacije (1878.-1918.), Sarajevo, 1972. 36. Pavi, Matija, Biskupijsko sjemenite u Djakovu 1806.-1906., akovo, 1911. 37. Pejanovi, ore, Istorija srednjih i strunih kola u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1953. 38. Puzovi, Predrag, Sarajevska bogoslovija 1882.-2002., Srbinje, 2003. 39. Puzovi, Predrag, Srpska pravoslavna eparhija Dabrobosanska: ematizam, Sarajevo, 2004., str. 193. 40. Rimska propaganda u Bosni i Hercegovini od vremena Austro-ugarske okupacije: Bosansko-hercegovaki zbornik, VII., Novi Sad, 1903. 41. Rotim, Karlo, iroki Brijeg, iroki Brijeg, 1994. 42. Ruvarac, Dimitrije, ivotopis ora Nikolajevia, mitropolita
dabrobosanskog, Zemun, 1898. 43. Slijepevi, oko, Istorija Srpske pravoslavne Crkve: Od poetka XIX, veka do kraja Drugog svetskog rata, II., Mnchen, 1966. (II. izdanje Beograd, 1991.) 44. Statut fr das orientalisch-orthodoxe Priester-Seminar in Sarajevo/Statut za iztono-pravoslavno sjemenite u Sarajevu, Sammlung der Gesetze und Verordnungen fr Bosnien und die Hercegovina, Sarajevo, 1883., str. 277-283. 45. ematizam Franjevake provincije Uznesenja Bl. Dj. Marije u Hercegovini 1977., Mostar, 1977. 46. poljar, Ante, ta su obnovljeni cisterani ili trapisti, Banja Luka, 1925. 47. Tomaevi-Koka, Jozo, Istina 0 ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997. 48. Valjan, Velimir, Filozofsko-teoloko obrazovanje u Bosni Srebrenoj - s posebnim naglaskom na 19. stoljee, u: Pero Sudar - Franjo Topi - Tomo Vuki (ur.), Vrhbosanska katolika bogoslovija 1890.-1990.,Sarajevo - Bol, 1993., str. 73-82. 49. Vrgo, Miro, Franjevaka bogoslovija Bosne Srebrene u Livnu od 1905./06.
205
Izbor tekstova
do 1908./09., Bosna franciscana, 20/2004., str. 178 -218. 50. Vuki, Tomo,Biskup Alojzije Mii i Jozo Gari za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u: Velimir Blaevi (pr.)>Franjevaki samostan i upa Petrievac - Banja Luka, Banja Luka - Petrievac, 2006. 51. Vuki, Tomo, Sto godina bogoslovije, Crkva na kamenu, 1/1990. 52. Vuki, Tomo, Meusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878.-1903.): Povijesno-teoloki prikaz, Mostar, 1994. 53. Zabeo, Kamilo (ur.), Travnika spomenica povodom pedesetgodinjice nadbiskupskog sjemenita i nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.1932., Sarajevo, 1932. 54. Zajedniko ministarstvo financija, Izvjetaj 0 upravi Bosne i Hercegovine 1906., Zagreb, 1906. 55. Zaplata, Rudolf, Trapisti u Bosni za turske vlade, Zagreb, 1933. 56. www. mitropolija.org 57. www.unibl.rs.sr 58. www.unsa.ba
206
Izbor tekstova
Pavao Knezovi 18. FRANJEVAKA TEOLOGIJA U MOSTARU VISOKOKOLSKA USTANOVA U HERCEGOVINI 184 PRVA
Saetak
Uobiajeno se tvrdi d a j e otvaranje Franjevake teologije u Mostaru 1895. godine i poetak visokoga kolstva u Hercegovini, a to je protivno istini. Puna tri desetljea prije mostarske Bogoslovije postoje u Hercegovini organizirani studiji filozofije i teologije koji su 1895. tek djelomino prenijeti u novosagraeni mostarski franjevaki samostan. Zbog toga se autor u ovome radu osvre na pred-mostarsko razdoblje visokoga kolstva hercegovakih franjevaca te na etape i ustroj mostarske teologije kao i na njezine profesore i studente.
Kljune rijei: franjevci, Hercegovina, iroki Brijeg, Mostar, studij, filozofija, bogoslovija, profesori, studenti.
Ve osam stoljea franjevaki red sr svojega apostolata crpi iz jezgrovitih uputa svoga osnivaa sv. Franje Asikoga: Regula et Vita Fratrum Minorum est doctrinam et vestigia Domini Nostri lesu Christi sequi. Promiljenim oivotvorenjem Kristova nauka i ivota po primjeru sv. Franje te usklaujui s tim svoje poslanstvo, franjevci su uvijek osobitu pozornost posveivali Isusovu nalogu: Docete omnes gentes, baptizantes eos in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti, docentes eos servare omnia quaecumque mandavi vobis (Mth, 28,19-20). Taj predivni dar svete vjere s njezinim nedokuivim dubinama - fides quaerens intellectum (sv. Anselmo) uvijek je bilo nuno narodu Bojemu objanjavati, pribliavati i osuvremenjivati, a to
184
207
Izbor tekstova
su mogli ueni i pravovjerni teolozi. 185 Zbog toga je Crkva osnivala bogoslovna uilita na kojima su se prouavali sadraji vjere i metode njezina navijetanja. Franjevaki je red ve u stoljeu svoga osnutka ima o niz istaknutih filozofa i teologa ija misaona batina tvori sastavni dio skolastike, poznatije kao skotistika kola.186 Uvijek sukladno crkvenoj praksi, zakonima i propisima i franjevci su, njegujui skotistiku, odgajali svoj pomladak u svim provincijama, vikarijama i kustodijama rtvujui se kudikamo vie no to su im doputale gospodarske i politike prilike. Upravo zbog te viestoljetne franjevake prakse po osnutku nove kustodije u Hercegovini u modelu odgoja kandidata koji su se opredijelili za redovniko i sveeniko zvanje i nije se dogodilo nita novo.
I.
Dolazak franjevaca na irokobrijeku vjetrometinu i pusto 1844. godi ne za Hercegovinu, osobito zapadnu, poetak je novoga doba u mnogim pogledima. U jednome od najteih problema svake redovnike zajednice pripraviti pomladak koji e kroiti utrtim stazama u budunost novoosnovana je Kustodija zadrala tada ve drevnu praksu Bosne Srebrene. Meutim, da su hercegovaki franjevci od prvih dana svoje zajednice veliku pozornost pridavali odgoju i kolovanju kandidata, razvidno je iz dekreta o uspostavi Kustodije u kojemu se pod etvrtom tokom utanauje da e ona svoje klerike slati na studij filozofije i teologije u Italiju jer se u irokobrijekome samostanu uz osnovnu kolu, gimnaziju i
185
Izraz vjere pribliiti ljudima svoga vremena nikada se nije u potpunosti moglo bez dobro pouenih pribliavatelja vjere kao to su dobri i ispravni teolozi, pastoralni djelatnici, te djelitelji i navjestitelji Bojih tajna. Jure Brkan, Povijesni pregled djelovanja Franjevake visoke bogoslovije u Makarskoj, Franjevaka visoka bogoslovija u Makarskoj 250. obljetnica osnivanja i rada 1736.-1986., Makarska, 1989., str. 83. 186 Franjo Emanuel Hoko, Nastavna osnova filozofije i teologije u kolama hrvatskih franjevaca, Samostan Male brae u Dubrovniku, KS - Samostan Male brae u Dubrovniku, Dubrovnik, 1985., str. 200.
208
Izbor tekstova
novicijat nije jo moglo smjestiti i uilite za filozofiju i bogosloviju. 187 Budui da je Kustodija tada imala manji broj studenata filozofije i teologije, nije bilo ni veih potekoa razmjestiti ih po franjevakim uilitima u Italiji, a ni Kongregacija za promicanje vjere nije stvarala vee probleme oko njihova uzdravanja. Spomen prvih studenata nalazi se u popisu lanova Kustodije to ga je general reda 4. studenoga 1850. uputio Kongregaciji za promicanje vjere,188 a u njemu su kao klerici studenti navedeni fra Franjo Primorac i fra Pakal Boji koji su prvi nakon dolaska franjevaca u Hercegovinu obukli franjevaki habit (1845.) u erigaju. Na studijima u Italiji nalazilo se godine 1853. jedanaest klerika: est filozofije i pet bogoslovije. 189 S doputenjem generala reda, koji je davao obedijencije, Kustodija je sve svoje klerike slala u Italiju na studije. 190 Taj je model prilino naprasno prekinut: 1859. godine kada su se talijanske franjevake provincije nale u vrlo tekim neprilikama zbog protucrkvenih pokreta u pojedinim pokrajinama. Tada su neka uilita zatvorena jer su
187
Il nuovo Covento sotto il titolo dellÀssunta Shiroki=Brigh, ridotto alla migliore oservanza possibile, avuto rigvardo ai tempi, ai luoghi, alle circostanze e non potendosi per ora eriggervi una Cattedra di Filosofia e di Teologia, potranno i giovani professi, pervia lùbbidienza del Gnle, spedirsi, come ora, agli studi in Italia, dove, finch ascenderanno al Sacerdozio sarano educati ed instruiti (Acta Franciscana Hercegovinae, svezak III.(1850.1892.), priredio B. S. Pandi, Ziral, Mostar, 2003. (nadalje: AFH III), str. 6 (prijevod Bazilije S. Pandi, Hercegovaki franjevci 7. stoljea s narodom, Ziral, Mostar Zagreb, 2001; str. 58-59). 188 AFH III, str. 24-25. 189 Na studiju filozofije po tri u Ferrari i Bolonji, a teologije dvojica u Viterbu i po jedan u Ascoliju, Ferrari i Mlecima. Kraljevi u ernatizmu iz 1853. navodi 12 klerika koji se radi studija nalaze u Italiji. (Aneo Kraljevi, ematizam Misijske novouspostavljene kustodije Male brae od opsluenja u Hercegovini za godinu Gospodnju 1853, u: ime Demo - Pavao Knezovi, erigajski aneo, RECIPE1, FRAM - ZIRAL, Mostar, 2007., str. 72-73 i 92), ali ve u svibnju 1853., nakon zavrenih studija, fra F. Primorac vratio se u Kustodiju (usp. Spisi Kustodije - SK, sv. 2, f. 23-23V). S uilita u Dubrovnika 24. svibnja 1853. tri su klerika premjetena u Bolonju, jedno od najboljih tadanjih franjevakih uilita u Italiji (SK, sv. 2., f. 21). Najsrdanije zahvaljujem na neizmjernoj pomoi koju su mi za izradbu ovoga rada pruili fra Ante Tomas, fra Bazilije S. Pandi, fra Ante Mari i mnogi drugi hercegovaki franjevci koje poimence na spominjem jer bi popis bio vrlo dugaak, a moglo bi se dogoditi da nekoga tko to zavrjeuje ne spomenem. 190 Sljedee (1854.) godine po dva klerika poslana su u Toskanu i Venecinu, odnosno Feltre (SK, sv. 2, f. 61 i 74), 1855. dva klerika u Bolognu i Ferraru (SK, sv. 2, f. 89), 1856. etiri klerika, po dva u Rim i Perugiu (SK, sv. 2, f. 90), 1857. dva u Bolognu (SK, sv. 2, f. 95), 1858. tri klerika u Genovu (SK, sv. 3, f. 48).
209
Izbor tekstova
franjevci istjerivani iz samostana. Fra Petar Bakula, koji je u sve to bio iznimno upuen, pie: Sada pak, poto su na nau nesreu u Italiji nai samostani porueni i braa rasprena, ne znamo kamo emo poslati svoje mladie na nauke izvan domovine. Ovo je uistinu temeljno pitanje nae i naega naroda. Mi naime, nemamo sredstva za uzdravanje, da mladii zavre kod nas sve nauke. Budui da nema mjesta kamo bismo ih van poslali, ne vidimo vie naina kako se moe izbjei propast cijele nae Misije.191 Te neprilike u Italiji na teke su muke stavile hercegovaku franjevaku zajednicu i gotovo ju prisilile da klerike koji su 1860. godine zavrili novicijat 192 u irokobrijekome samostanu dodijeli fra Petru Bakuli da im predaje filozofiju po tadanjemu opem franjevakom programu studija (,,juxta Elenchum vulgatum Romae 1859) to je tiskan uz Studia generalici totius ordinis minorum studiis regendis novissima (Rim, 1859). 193 Dok je talijanski risorgimento bio u drugoj fazi, s Apeninskoga je poluotoka pobjeglo nekoliko bogoslova od kojih su dvo jica studij nastavili u Zadru," jedan u Sinju,194 a fra Franjo Milievi195 na irokome Brijegu kamo je 1.
191
Petar Bakula, Hercegovina prije sto godina ili Topografsko-historijski ematizam franjevake Kustodije i Apostolskog vikarijata u Hercegovini za godinu Gospod nju 1867., s latinskoga preveo V. Kosir, Mostar, 1970., str. 55. U razdoblju od 1844. do 1860. Hercegovaka je kustodija imala 45 klerika studenata od kojih su trojica (fra Pakal Boji, fra Marko Krei i fra Ivan Kraljevi) preminula kao studenti, a na studijama se 1860. godine nalazilo 18 klerika. Studije je zavrilo 24 sveenika, a za to je vrijeme preminulo 16 sveenika, to znai da se Kustodija poveala za osam pastoralnih djelatnika. 192 Godine 1860. novicijat su zavrili i sveane zavjete poloili Pavao Petrovi, Augustin Zubac i Martin Mikuli. Te godine nije bilo kandidata za novicijat pa je u prostorijama novicijata na irokome Brijegu mogao biti otvoren studij filozofije. 193 U razmjetaju lanova Kustodije nainjenome 23. travnja 1861. stoji: ,,R. P. Petrus Bakula. discretus Custodiae olim Theologiae Lector generalis, secretarius emeritus Custodiae, actualis Philosophiae Lector atque examinator nec non bibliothecae custos et caeremoniarum director (SK, sv. 4, f. 19), a studenti filozofije (Clerici professi philosophiae auditores) bili su: fra Jure Juri, Pakal ui, Mijo Rubi, Marko Zlomisli, Andrija Knezovi, Franjo Baadur, Pavao Petrovi, Augustin Zubac i Martin Mikuli (SK, sv. 4, f. 19). 194 Fra Lujo Rado nastavio je u Sinjskome samostanu: Fr Aloysius Rado Studens Absolutus, Subiaconus, habens in manibus literas obedientiales Rendissimi Ministri Generalis pro Conventum Sigmensi in Dalamatiae (SK, sv. 4, f. 21). 195 Nakon tree godine studija bio je zareen za sveenika, otud V. P. Pranciscus Milievi.
210
Izbor tekstova
Junii a. c. [tj. 1861.] ex Italia huc appulit196. Tako je na irokome Brijegu 1861. godine, silom prilika i u dogovoru s Kongregacijom za promicanje vjere i vrhovnom upravom reda,197 organiziran i studij teologije za fra F. Milievia, a istodobno je fra Aneo Kraljevi predavao tri mjeseca ili jedan semestar pneumatologiju i psihologiju klericima A. Knezoviu Prliu, P. Petroviu i M. Mikuliu, 198 koji su studij filozofije nastavili u
novootvorenome uilitu Feltre u Venetskoj provinciji kod lektora Fojnianina fra Ive Juria zajedno s fra Pakom uiem, Mijom Rubiem i Jurom Niiem Juriem. 199 Neprestano se i poslije 1861. godine, kao i prije, nalazio pokoji hercegovaki klerik na studijama u Italiji.200 Nakon 1861. godine tek se u tabuli od 25. travnja 1864. navode etiri studenta filozofije na irokome Brijegu.201 U listopadu 1865. na Brijegu su bila dva studenta
196 197
SK, sv. 4, f. 19. Usp. B. Pandi, n. dj., str. 78 -80. 198 Usp.: Ego infra scriptus lector fratrem Andream Knezovi, Vulgo Parli, clericum profesum [] meas praelectiones spatio 3um mensium ex Pneumatologia atque Psychologia usque pra edicata aniamae humanae exclusive ea diligentia excepisse ut jure et merito calculum eminentiae retulerit. Ex moribus classis prima cum recommendatione./Signatum in conventum Smae Assumptionis de iroki=Brig in Ercegovina die deset Septembris 1861. Fr Angelus Kraljevi ex custos provincijalis m. p. pro interim Philosophiae Lector Fr. Philippus Ani conventus guardianus, m. p. (SK, sv. 4, f. 12). Isto je svjedoanstvo za fra Pavla Petrovia (usp. SK, sv. 4, f. 92). Bio je to njihov trei semestar studija filozofije. 199 Iz pisma fra Jure Nii Juri (30. studenoga 1861.)Kustodu fra I. Vidoeviu: Mlogo Potovani Ote!/Fojnianin fr Ivo Juri Lectur [] on kad je ujo da emo doi mi estorica, nije nas otijo sve primiti. Kad smo doli u Mletke, Provincijal ostavio je Knjezovia (fra Andriju) i Rubia (fra Miju), a uica (fra Paku) i Mikulia (fra Martina) poslo je u Breu, mene pako i fr Pavu (Petrovia) ovde, ali ona dvoica u Mletkin do malo vrimena zabolilo je, i onu dvoicu u Brei porad nevaljale arje, to vidivi Provincial dobri ovik posla i(h) je ovde, budui dobro i zdravo misto, i sva nas familia dobro oe osim lectura/komu gazija ni momak ne more biti/... (SK, sv. 4, f. 74-74 V). 200 Usp. SK, sv. 6, f. 54. General alje 22. listopada 1864. obedijenciju za studij u Veneciji (SK, sv., f. 118-119). 28. prosinca 1864. lektor izdaje svjedoanstvo da je fra Luka Begi etiri godine pohaao teologiju u Ferrari (SK, sv. 6, f. 162-163). General alje 24. sijenja 1865. obedijencije za trojicu klerika koji idu na studij u toskansku provinciju (SK, sv. 7, f. 30). Fra Martin Mikuli dobiva 4. travnja 1866. svjedodbu daje zavrio studij bogoslovije u Ferrari (SK, sv. 7, f. 101), mletaki provincijal 25. svibnja 1866. trai od kustoda da plati trokove za svoje studente (SK, sv. 7, f. 159). U razdoblju od 1866. do 1880. godine nema podataka je li netko studirao u talijanskim uilitima. 201 Cleric professi vota simplicia, Philosophiae auditores: fr Georgius Veki, fr Lau rentius Sopti (sic!), fr. Jacobus Kraljevi, fr Hieronymus Karai (Acta capitularia I - AC, I., f. 73V74). Budui da su 30. rujna 1862. poloili zavjete, znai da su tada zapoeli studij filozofije.
211
Izbor tekstova
teologije: ,,V. P. Bonaventura Kvessi studens Sae Theologiae, V. P. Franciscus Baadur studens Sae Theologiae kojima je lector theologiae moralis bio fra Ante Duspara.202 Zatim 1866./1867., kako donosi tabula od 25. travnja 1867., na irokome su Brijegu bila etiri bogoslova: dvojica sveenika (0. fra Jerko Karai i o. fra Jure Veki) i dvojica klerika (fra Lovro Sopta i fra Jakov Kraljevi),203 a lektor je bio fra Pakal Buconji. Iz razmjetaja od 28. travnja 1868. razvidno je da je na irokome Brijegu 1867./1868. postojao studiji filozofije i teologije: sacerdotes studentes S. Theologiae bili su fra Jure Veki, fra Jakov Kraljevi i fra Jerko Karai te clerici professi studentes theologiae fra Lovro Sopti (sic!) i fra Grgo Gavran, a jedanaest zavjetovanih klerika studiralo je filozofiju. 204 Na poetku sljedee ak. god. (1868./1869.) bilo je osam studenata teologije i sedam filozofije. Meutim, kriom u noi 12. rujna 1868. osam klerika opijenih suludim romantiarskim idejama da e osloboditi zaviaj od turske vlasti odloilo je habit te se s neto osobnoga oruja zaputilo u Srbiju da iz nje dignu ustanak205. Taj nerazborit potez mogao je prouzroio i tee
General reda je 22. listopada 1864. dao obedijenciju fra L. Sopti (SK, sv. 6, f. 118), a 3. studenoga 1864. fra J. Kraljeviu (SK, sv. 6, f. 124) za nastavak studija u Venetskoj provinciji. 202 Usp. AC, I., f. 79V. 203 Pater Hieronymus Karai studens theologiae; Pater Georgius Veki, studens theologiae. Clerici professi studentes theologiae: fr Laurentius Sopta et fr Iacobus Kraljevi" (AC, I., f. 83V). 204 Usp. SK, sv. 8, f. 4-4V) 205 Vencel Kosir, Bijeg klerika, Zbornik Krnih zaviaja Hrecegovaki informativni zbornik za vjerska i drutvena pitanja, br. 9., Humac, 1976., str. 50. U dekretu general reda navodi: Neki su se klerici pokajali i molili da im se oprosti i primi ih se u red. Usp.: irokiBrig 16. svibnja 1869. Prid svidocim dolipodpisanim fr Pakom Buconjiem i fra Petrom Kneeviem bi zovnut Mato Grbea i zaklet de dicenda veritate i kaza da su Boi/fra Petar/Baria i/fr imo/Musa Ivan najvie kriomice ili u sobu fr Gerge karia i od njega svite i nauke primali, a oni ostali djacim kazivali, kad e ostaviti stanje redovniko i pobignuti u Serbiju za ondi biti sritni(j)i nego u redu; suvie kaza kako mu je donoena formula iniqui juramenti sastavljena od fr Gerge karia da se na istu podpie, na koju se nije htio potpisati. Isot kaza i Barbari Ivan/fr Bla quondam/svi gotov jednak od gori reenih stvari kazae; i sada vrue mole da se opet u red prime, to mi uiniti ne moremo, budui nam doo Decretum iz Rima na 5. p rosinca 1868. datum Romae 10. Novembris 1868. s kojim su putani iz reda sviu 8 bianaca; dok smo ih mogli primiti nisu htili kazati tko i(h) je na oni put i poso naveo, sada pako oni elili bi da se prime, a mi ne moremo i(h) primiti; i tako pometeni i oaloeni stoje kod kuah svoje rodbine tune, koja proklinje
212
Izbor tekstova
posljedice,206 a vjerojatno je uzrokovao i to da sve do 1872. godine u novicijat nije primljen nijedan kandidat. Zapoetu godinu studija teologije nastavilo je fra Jakov Kraljevi i klerici fra Lovro Sopti (sic!), fra Franjo ori i fra Grgo Gavran, a filozofiju fra Filip Sivri, fra Grgo Jovanovi i fra Aneo Nui.207 Zaokret u odgoju pomlatka jest slanje klerika na studije u Tirol. tajerski provincijal fra Eugen Schonherz javlja 29. svibnja 1870. nekomu hercegovakom fratru (moda fra Petru Bakuli) da je spreman na dobroinstvo, odnosno da eli primiti u svoj samostan hercegovakoga bogoslova koji moe doi u Hall, Kaltern ili Bozen, ovisno o godini studija.208 Zato je fra Grgo Gavran 1870. godine otpremljen u Graz da nastavi teologiju, no da bi mogao sluati nastavu na latinsk ome, morao je u Kaltern, ali je i tu bio slab napredak, zato je molio fra Petra Bakulu da ga premjesti u Belgiju. 209 Iz raspoloivih se dokumenata moe zakljuiti da se bogoslovi otpremaju na studije izvan Kustodije sve do 1879., kada se u humakome samostanu uz studij filozofije i novicijat otvara i studij teologije.210 Bakula pak donosi podatak da 1873. godine na irokome Brijegu
onoga ko i(h) je na zlo nametnuo, a on neka se gleda namistiti s Bogom, to pria dok ima vrime, ako ga ne pomogne Bog i pamet mu ne prosvitli nee drugi nitko. (SK, sv. 8, f. 89.). 206 Usp. B. Pandi, n. dj., str. 83-84. 207 Usp. SK, sv. 8, f. 66v. 208 Usp. SK, sv. 8, f 239. Tada se ve na studiju u Isusovaca u Innsbrucku nalazi fra Augustin Zubak koga provincijal nije mogao primit u svoj tamonji hospicij (Usp. SK, sv. 8, f. 239). 209 Iz Kaldara na 11. oujka 1871. - Potovani i mili ote! - [...] i evo kako: budui poslan u Gradac u ovdarnje Sveuilite, da dovrim bogoslovne nauke, doavi onamo rekoe mi da moram prei ovdje u Kaldar za uit jer ondje se ne tomai latinski, ve niemaki, a ja k ako i sami znate nijesam znao, niti sad znam, ovaj konjski njihov jezik, doavi ovdje gdje samo se ui u latinski jezik morala, a poviest crkovna i tomai se i ui niemaki, radi esa daklen ovdje ove godine ni uemu drugomu nikakva napredka nijesam mogao uinit nego neto u morali, osim to je njihova taka disciplina, da se nita od jednog najprostijeg jaki u pravu ni uem ne razluujem: iz ega sliedi ne samo da ovdje stoje da nikakva, kako vidite i sami, napretka ne mogu u nauku uiniti, nego ovdje stoje od melinkolije morao bi bre oboliti. [...] da Vaa razboritost nastoji me premjestit u Belgiu... (SK, SV. 9, f. 36-36V). 210 Tabula od 1. svibnja 1872. donosi: Sacerdotes et erici studentes theologie: Fr Gregorius Gavran in provincia Tyrolensi. In Italia provina Romana: fr Franciscus ori, fr Philippus Sivri, fr Gregorius Jovanovi, fr Angelus Nui, fr Iacobus Vasiljevi, fr Franciscus Brki (AC, I., f. 91). Tabula od 1. svibnja 1873. pak biljei: In Italia provinciae Bononiae: P. Franciscus ori studens Sacrae Eloquentiae, P. Gregorius Jovanovi studens Theolog., Fr Angelus Nui studens Theolog., fr Iacobus Vasiljevi studens 'Theolog (AC, I., 152). Tabula
213
Izbor tekstova
ima est studenata filozofije, a na Humcu je ,,P. Philippus Sivri S. Theolo. auditor211. Takoer 1875./1876. godine na Humcu je pet klerika studiralo filozofiju,212 a prema mogunostima i potrebi povremeno je organiziran i studij teologije, kako je razvidno iz svjedodba to ih je fra Pakal Buconji izdao frr J. Ljubiu, K. avaru, M. Milou i D. arcu 30. kolovoza 1877. navodei da su kao studenti druge godine teologije u njegovoj koli na Humcu, uz ostalo, zavrili dogmatiku i moralku.213 Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine najvjerojatnije je bila uzrok zato su u samostanu sv. Ante na Humcu organizirani studiji filozofije (dva studenta) i teologije s devet studenata, uz etvoricu u Toskani i jednoga u Tirolu. 214 I sljedee 1879./1880. godine na Humcu je teologiju studiralo sedam, a filozofiju dva klerika. 215 Petorica od tih bogoslova nastavila su treu i etvrtu godinu studija u Tirolu (1880.-1882.).216
od 1. lipnja 1874. navodi: In Italia in Provincia Tusciae P. Iacobus Vasiljevi stud. Theolog (SK, sv. 10, f. 18). General je 20. travnja 1874. dopustio fra L. Begiu da odvede dvojicu bogoslova u Innsbruck i trojicu u Colleviti kod Pescare (SK, sv. 10, f. 82). 211 P. Bakula, Schematismus tipographico-historicus Vicariatus apostolicus et Custodiae provincialis franciscano-missionariae in Hercegovina pro anno Domini 1873, Typis Missionis cathol. in Hercegovina, Mostar, 1873., str. 250-251. 212 Usp. Spisi Provincije(1892.-1945.) - SP - sv. 10, f. 253V. 213 In Dei Nomine Amen. Infrascriptus fidem facio omnibus ad quos special, fratres Hieronymus Ljubi, Carolum avar, Pacificum Milo et Dominicum arac, clericos hujus nostrae observantis Custodiae Hercegovinae, jam in secundum annum Theologiae studentes, toto tempore quo scholasticae disciplinae addicti meam frequentanlur scholam, in omnibus apprime propriis obligationibus studiosorum satisfecisse; nam dociles capaces ac uberes scholae fructus sive ex dogmalica sive ex morali theologia attulerunt. ln quorum fidem [...] Datum ex conventu nostro s. Antonii de Humac die 30. Augiusti 1877. / fr Paschalis Buconji lector provincialis et ob necessitatem lector utriusque theologiae ac philosophiae m. p. (SK, sv. n, f. 29). 214 Studentes Sacrae theologiae: fr Thaddaeus Beljan clericus profess, fr Pacificus Milo clericus profess., fr Josephus Perko clericus profess., fr Stanislaus Cvitkovi clericus profess., fr Casimirus Bebek clericus profess., fr Bernardinus Kordi clericus profess., fr Benedictus Spuevi clericus profess., fr Bartholomaeus Drmi clericus profess., Ir Ladislaus Biko clericus profess. Studentes Philosophiae: fr Daniel Kolak clericus pro fess., fr Vincentius Skoko clericus profess... In ltalia Provincia Tusciae: P. Hieronymus Ljubi studens theolog., P. Dominicus arac stuclens 'theolog., fr Ambrosius Mileti stud. Hieolog., fr Carolus avar stud, theolog. ln provincia Tyrolensi fr Gabriel Rozi studens theolog. [...] Datum in conventu Ss. Assumptae de iroki Brig die 19. Augusti 1879. (SIC, sv. 11, f. 199V-200). 215 Usp. SK, sv. 12, f. 35V. 216 Treu u Kalternu: Testimonium Ven Fratres Theolpogi (Herzogewinnses) III. cur sus...
214
Izbor tekstova
S austrougarskom aneksijom Bosna i Hercegovina vie nije bila misijsko podruje pa su sva dobrotvorna drutva prestala davati potporu Hercegovakoj kustodiji za odgoj pomlatka. 217 Zbog toga je Kustodija zapala u vrlo teke gospodarske neprilike pa je 1880. godine ponizno zamolila Visoku zemaljsku vladu u Sarajevu za pomo:
Njegovoj preuzvienosti Barunu R Nikoliu Poboniku upravitelja Bosne/Vaa preuzvienosti/Dravnik hercegovakih franjevaca duboko se naklanjajui svoju poniznu i vruu molbu podastire Vaoj Priuzvienosti na uvaenje i blagonaklono uslianje./Lani mjeseca rujna poslao sam molbenicu u Sarajevo na Visoku zemaljsku Vladu, kojom ponizno proah blagodarnu podporu novanu samostanim na Humcu i na irokombriegu za odgoj mladei uee i odredjene za stali sveeniki na slubu miesnoga puanstva, te koja se u napomenutim samostanim na trokove samostanske uzdri, podgaja i poduava od poetnih do svrhe bogoslovnih nauka. Takodjer istom molbenicom proah i podporu za est pitomacah ove pokrajine izaslanih i nastanjenih u Tirolu na trokove ove nae pokrajine, sbog bogoslovnih na uka i njemakog jezika i to na svakoga po 150 forintih; kako sam i preklani u istu svrhu od iste Visoke zemaljske Vlade blagodarno
Frr Ladislaus Bisko, Bartholomaeus Drmi, Casimirus Bebek, Bernardinus Kordi, Benedictus Spuevi... Kaltem in Con. ad S. Claudiam 24. Maji 1881. (SK, sv. 12, f.102), a 4. u Bolsanu: Ex Actis Studii domestici Franciscanorum Provinciae Tyrolensis Germanicae constat: Sequenter nominatos clericos theologos ex Hercegovina studia sua theologica pro III et IV cursu ab anno 1880 usque 1882. assidua diligentia sic absolvisse, ut relatus est:... Bulsani die 16. Junii 1882. (SK, sv. 12,, f. 171) 217 Kustod fra Marijan Zovko u zamolbi Njegovoj preuzvienosti Barunu F. Nikoliu Poboniku upravitelja Bosne pie: Pa doista za bive vlade Turske ovo je Franjevako hercegovako poglavarstvo primalo: 1. od Carigradske Vlade 1500 forintih, 2. od Drutva lionskoga iz Francuzke mnogo veu podporu od sad spomenute. 3. od Drutva Neoskvrnjenog Zaetja iz Bea 400 forintih. Osim toga doli je ovo Poglavarstvo svoje pitomce opremalo u Talijansku, gdje bi oni prilokom tamonjih blagoclarnih Zavoda bezplatno dovravali svih pet posliednjih nauknvnih teaja. Kako je na premilostivi Cesar Franjo Jozip I svojim hrabrenim etam Bosnu-Hercegovinu sretno zaposjednuo, odmah je ovo Franjevako hercegovako poglavarstvo spomenute blagodarne po dpore inostranske izgubilo, ter ve ono u svrhu odgajanja dotine mladei drugo nita ne prima, nego jedino 400 forintih, a to od Drutva S. Ladislava iz Budimpete; a to je ovo franjevako poglavarstvo i prije spomenutog zaposjednua s gori reeni podporami primalo. [...] irokibrieg 10. prosinca 1882. (SK, sv. 12, 232-232V)
215
Izbor tekstova
bio podaren./Za samostan na Humcu proenu blagodarnu podporu dobio sam./Za samostan pak na irokom Briegu i za pitomce u Tirolu opetovano molim, da bi ste se udostojali jo i tiem dviema toli nunima podporama blagostivo im skorije podariti me. [...] Na irokombriegu dne 20. studenog 1882.
218
Uz kakvu-takvu potporu Zemaljske vlade od 1880. godine po pet-est hercegovakih klerika odlazilo je na studij u Tirol: 1883./1884. godine bilo ih je osam,219 a sljedee trinaest. 220 Vladina pripomo niti je bila redovita niti j e pratila potrebe veega broja bogoslova to je bila posljedica izrazitoga demografskog prirasta u hercegovakim upama. To se zorno vidi iz zamolbe kustoda fra Luke Begia:
Visokoj Zemaljskoj Vladi - Niepotpisani podpuno se uzdajui u blagonaklonost te Visoke Zemaljske Vlade usudjuje se istoj najsmjernije svoju molbu podastrieti: jeda bi u ovogodinjemu razdieljivanju dotacije pro cultu blagoizvoljela poveati podporu za hercegovake franjevake djake na bogoslovnim naucima u Tirolu, kojih se je broj znatno poveao, kako se vidi iz priloenoga Imenika franjevake mladei; u obzir uzev sliedee razloge, naime:
1. Neimajui ovomjesni franjevci nit dovoljnih lokala, niti
sredstava za odgoj mladei, primorani su svoje klerike u Provincije susjedne Carevine odpoiljati za vrieme cieloga bogoslovnoga teaja;
2. Prema znatnom pomnoanju puanstva toli mjesnog, koli
pridolazeega prisiljeni su franjevci mnogo vei broj djaka primat i odgajat, nego li njihove ekonomine sile mogu odoljeti, te
3. Poto su sami franjevci u biskupatu mostarsko-duvanjskomu
jedini kler...
4. Napokon kad franjevcem ta Visoka Zemaljska Vlada ne bi
218 219 220
SK, sv. 1.2., 230. Usp. SK, sv. 12, f. 292. Usp. SK, sv. 14, f. 29.
216
Izbor tekstova
dovoljno podpore pruila, morali bi duhom klonuti i svoje djake znatno umanjiti, poto bi inaije ova franjevaka provincija u veliki dug zala, kojemu ne bi kako ve do sada duguje forinti 600, jer godine 1881. i 1882. bilo je u Tirolu djaka est, a ta Visoka Vlada podarila je podporu na pet istih, te je tako na jednoga djaka izostalo za dvi reene godine forinti 300., takodjer godine 1883-4 bilo je u Tirolskoj provinciji djaka sedam, doim ta Visoka Zemaljska Vlada dala je podpore samo for. 750, dakle opet nedotek for. 300. kolske pako ove godine 1884-5. nahodei se u Tirolu djaka brojem 13. Ne bude li ta Visoka Zemaljska Vlada blagohotno u obzir uzeti franjevake teke okolnosti te zaostalih for 600. kako takodjer ne bude li surazmjernu potporu na 13 djaka za godinu kolsku 1884-5. Poveati i obilniju negoli lanjske kol. god.
opredieliti, to e se ovoj franjevakoj provinciji nagomilati dug od 1200 for suvie zaostalih forinta 600. Ukupno for. 1800. to istaknuvi najsmjernije i najpouzdanije toj Visokoj
Zemaljskoj Vladi niepodpisani stalnu nadu gaji da e Ista Visoka Vlada njegove razloge ocieniti i uvaiti ih opredielivi mu neobhodno potrebna sredstva za ueu mlade na
Bogoslovnomu fakultetu u Tirolu, doim se u najboljoj nadi as ti naimenovati./irokibrieg u Hercegovini dne 28. oktobra 1884. Najpokorniji sluga O. Luka Begi provincijal m. p.
221
Uz financijske potekoe, koje su bile goleme i gotovo nesavladive, 222
221
SK, sv. 14, f. 34-35. Usp. SIC, sv. 12, f. 290-290V; SK, sv. 12, f. 358; SK, sv. 12, f. 360-360V; Narednitvo biskupsko u Mostaru / Broj 34 / Dola je od Zemaljske Vlade za ovu godinu podpora za Humac fior 1500, za iroki Brig f. 1000, za dijake u Tirolu fir. 700./Mostar, 3. veljae 1883. fra Lujo Rado, tajnik, SK, sv. 12, f. 364.; SK, sv. 13, f. 143; Dne 20. 5-1884. provincijalu u Tirol za 4 naa uenika poslah priko A. Miletia f. 426. A gvardianu u Grac za 3 naa djaka f. 320", SK, sv, 14, f, 107; Molimo riajponiznije da nam biag(izvolite poslati novaca za izplatiti dug, koji dugujemo, kako e Te vidi [ti] na dnu iz uiteljeva podpisa. Na ime br[ at] Metod primio je raun da je duan 23 for., a Ciril 20 for. a u isto vrime moli da mu se udostojite ubacit desetak forinti, poto e imat sada Novu Misu. Bijat] Krian deset for, Venceslav 10 for. Ovo smo sve potroili za same potrebite stvari, kako za bogoslovne knjige, rienike i sandale i druge stvari potrebite. [...] Hali 19.12.1884 SK, sv. 14, f. 113-113V; Gvardijan iz
222
217
Izbor tekstova
javljali su se i mnogi drugi problemi zbog slanja klerika na studij u tirolska uilita: otra klima, svjetonazor223 i razna trvenja, a nadasve nezadovoljstvo studijskim sustavom i redovnikim nainom ivota.224 Ima li se sve to na umu, onda nimalo ne udi to su bogoslovi samovoljno ostavili Tirol i vra tili se na iroki Brijeg:
Provincijal tirolski iz Bazena dne1. 8. 1885. brzojavlja kustodu kako sliedi: Provinciali Franciscanorum Mostar. Bazen 1. 8. 1885. Theologi epistolam tuam expectare nolentes, hodie abierunt. Bulsani Provincialis. Dne 10. 8. 1885. Dodjoe klerici bogoslovi koji su ostavili Tirol u samostan irokogbriega, naime fra Pio Bago, Leo Pandi, Marko Leski, Jozo Zovko i Klemo Bui, koje doprati O. Vice Skoko po nalogu provincijala tirolskoga koji i svoja svjedoanstva prikaza.225 Bogoslovi hercegovaki iz Halterna (!) ostavljaju Tirol dne 9. 8. 1885. i vraaju se natrag, naime O. Krian Ljubii, O. Ciril Juki, O. Venceslav Basic i fra Metod Mileti.
226
Graca tajeske dne 29. 8.1884. (dostavljeno12. 9.84) pita oca kustoda na tri klerika ite za odjeu fl. 124. za hranu pako preko ono priposlatih 320 jo f. 130 da tim bude podpuna podpora na svakoga klerika po 150. AC, I., f. 152V; SK, sv.14, f. 256-257; SK, sv. 14, f. 567567V; SK, sv. 16, f. 250; SK, sv. 16, f. 311-311V; SK, sv. 1.6, f. 314-314V; SK, sv. 18, f. 52; AC, I f. 182; AC, I., f. 183; AC, L, f. 185; AC, 1., i88v; Redodravnik [L. Begi] dne 19. 4.1886. odgovara na pismo od 10.1. t.g. provincijala tirolskoga da rado pristaje da od ono 448 fior. uzme sebi 148 g a 300 fior. poalje gvardijanu u Gratz za uzdravanje ondanji hercegovakih triju bogoslovaca. - N. B. S ovim se Kustodija oduuje podpuno provincijalu tirolskomu za uzdravanje svojih klerika u Tirolu (AC, I., f. 190) itd. 223 U pismu kustodu fra L, Begiu 30. srpnja 1885. fra Dujo Ostoji navodi: to su svipregrieili to ja moram sada uzeti na me, nestretni Tirol?! bolje bi mi bilo da me more prorlo negoli ovako. Kad. stvar kod Vas obrazloi se, to ne vriedi gotovo nita, svi su pustolovi togod ne iije u glavu naih konservativaca [...] to oni ne imaju od nas potrebe bolje, bolje bi bilo da i mi od njih ne imamo, budui da nam Vam ne koristi. Dalje troak sada dakako ne vidite, ali vidiete (sic!) poslije, kad budemo svriti nauke, te e moi svakomu otvorite rei gdje ste dali odgajati mlade za budunost; kako ste sjeme sijali, takvi e se plod brati... (SK, sv. 14, 565-565V) 224 Usp. pismo fra Joze Zovka u kojemu opisuje stanje klerika u Schwazu 1885. (SK, sv. 14, f. 569-570V). Broj 505. Klerici hercegovaki iz Schvaza Tirolske dne 30. 4. 1885. ele biti premjeteni u drugu dravu zbog navedenih razloga u napomenutom pismu. 225 AC, I., f. 177. 226 AC, I., 177V.
218
Izbor tekstova
Iako je prethodne 1884./1885. godine postojao neki studij teologije na Humcu,227 za povratnike je oformljen na irokome Brijegu pa su godine 1885./1886. studenti bili: P. Venceslaus Bai, P. Cyrillus Jaki et fratres: Methodius Mileti, Pius Bago-Knezovi, Leo Pandi, Marcus Leski et Josephus Zovko228. Odmah nakon povratka bogoslova kustod fra Luka Begi dne 28.8.1885. nalae gvardijanu na Humcu da poalje osam svezaka theologije Gury preko Mostara na irokibrieg 229. Iz njegove zamolbe za potporu upuene Visokoj zemaljskoj vladi u Sarajevu 1. listopada 1885. razvidno je da krivicu za naputanje Tirola ne svaljuje na bogoslove:
...niepodpisani najpouzdanije i najsmjernije toj Visokoj Zemaljskoj Vladi utie da bi za ovu kolsku godinu 1885.-1886. godinju dotaciju barem od 150 for na pojedinoga franjevakoga klerika bogoslova milostivo podieliti izvolila opredielivi ju razmjerno PP. OO. gvardianim samostana, gdje se sada spomenutiu klerici bogoslovi nahode, a to: 1. smjernu dotaciju na deset klerika bogoslova na irokombriegu, koji su se uslied opravdanih uzroka iz Tirola povratili i nauk bogoslovni ovdje nastavili, kako se moe uviditi iz ovdje priloenog Imenika uee mladei...
230
Takoer
je
1886./1887.
godine
studij
teologije
bio
irokobrijekome samostanu, 231 kao i sljedee godine, a pohaala su ga
227
Usp. Clerici professi theologiae studentes: fra Chrysanthus Ljubii, AC. I., f. 141V. AC, II, f. 9V. U Grazu su istodobno studirali braa o. fra Duje i o. fra Boe Ostoji te fra Anselmo ulina, u Veneciji o. fra Alojz Tichy i fra Danijel Maji, te u Perugi klerici Radoslav Glava, Lujo Rado i Feliks Rubi (AC, II., f. 10). 229 AC, I f. 179V. 230 SK, sv. 14, f. 256-256v 231 Tabula od 28. travnja 1887. donosi: Sacerdotes studnetes s. theologiae: P. Cyrillus Juki futurus capellanus in Veljaci, P. Methodius Mileti futurus capellanus in Ruii et P. Pius Knezovi. Clerici studente s. theologiae: frr Leo Pandi, Vitus Leki et Felix Rubi (AC, I., f.25). Izvan Kustodije su studirali: Graecii: P. Alfonsus Tichy stud. theo., Labaci ff. Josephus Zovko et Marcus Barbari stud. theo., Venetiis fr Daniel Maji stud. Theo., Perusii ffr. Hilarius Glava et Ludovicus Rado stud. theo. (AC, II., f. 26).
228
219
Izbor tekstova
dvojica bogoslova koja su se zbog bolesti vratila u zaviaj. 232 Zbog potekoa u organiziranju studija kustod se potkraj 1887. i na poetku 1888. godine obraao mnogim franjevakim provincijalima za pomo, ali je to uglavnom bilo uzaludno.233 Nakon toga obratio se isusovcima koji su u svoj seminar u Innsbrucku primili osam bogoslova, 234 ali je to zamjerio general reda 235 i predloio da te klerike s doputenjem civilnih vlasti poalje u Rim ili neka za njih nau neku kuu u Innsbrucku u kojoj e moi stanovati kao to u Peuhu imaju bogoslovi Bosne Srebrene. 236 Uvijek se po nekoliko hercegovakih bogoslova nalazilo na studijima u nekome franjevakom uilitu u Italiji, najee u Rimu, Asizu, Perugii, Piscii i Rietii. Odlukom od 8. listopada 1887. (br. 18187) Ministarstvo bogotovlja i nastave izjednaava redovnike i biskupske bogoslovije s bogoslovnim fakultetima u Carevini.237 Vjerojatno je i ta injenica jo vie potakla starjeinstvo Kustodije da nakon dvogodinje stanke godine 1890./1991. oformi studij bogoslovije u samostanu na Humcu. No, ve sljedee godine premjeten je na iroki Brijeg gdje postoji do kraja 1894./1995. godine. 238 U
232
U fabuli od 3.5. 1888. stoji: Fain/lia conventus in irokibrieg |_... | Clerici studentes s. theologiae: Ffr Felix Rubi et Vitus Leki - infirmi (AC, II., f. 32V), za ostale: Sacerdotes el: clerici extra Custodiam studentes: Labaci in Carniolia: PP. Marcus Barbari et Josephus Zovko theolog., Perusii in Italia ffr. Hilarius Glava et Ludovicus Rado, theolug., Venetiis v fr. Daniel Maji theologus (AC, II., f. si ) 233 Odgovori provincijala bili su negativni: iz Budimpete (SK, sv. 16, f . 142), Zagreba (SK, sv. 16, f. 145), Praga (SK, sv. 16, f. 150), Trenta (SK, sv. 16, f. 153), Mnchena (SK, sv. 16, f. 155), a i sam je general reda odgovorio da nigdje u Italiji ne moe primiti ni dva klerika (SK, sv. 18, f. 135). 234 Usp. SK, sv. 16, f. 248 i 250. 235 Usp. SK, sv. 16, f. 252. 236 Roma, S. Antonio, 2. luglio 1889. [...]Intanto la P. V. come ha fatte col governo lepratiche necessarie per avere ii sussiclio, procuri oradi ottenere dall ostesso Governola concessione che gli otto chierici Erzegoviensi possono venire a Roma in questo collegio internazionale, invece di andare a Innsbruck. Se questo non si puo ottenere, almeno domandi che si faccia per i Bosnesi a Fimfkirchen cioe un abitazione per loro separata dal convento di padri gesuiti, nella quale possono dimorare i nostri chierici insieme con un nostro padre, che sara ii loro direttore spirituale e 111 patri tempo ii superiore dell` ospizio... SK, SV. 16, f. 254. 237 Usp. J. Brkan, n. dj str. 92. 238 Tabula od 30. travnja 1891. donosi su na Humcu: Clericus solem. proies. fr 'Thomas Zlii studens theologiae. Clerici simpl. professi studentes s. theologiae: fratres Clemens
220
Izbor tekstova
popisu lanova Provincije iz 1894. godine ima sedamnaest klerika studenata teologije (Clerici theologi) i est filozofije. 239
II.
Iz rasporeda lanova Provincije od 26. travnja 1895. moe se zakljuiti da je na Humcu uz novicijat bio samo studij filozofije.240 Na tome istom kapitulu, na prijepodnevnoj sjednici 20. travnja, donesena je odluka da se studij teologije sa irokoga Brijega premjesti u novosagraeni samostan u Mostaru, odnosno da klerici koji su filozofiju zavrili na Humcu 1895. godine studij bogoslovije zaponu u Mostaru:
VII. Clerici theologi maneant in conventu de Humac usque ad initium anni scholastici, quoad vero translationem studii ad conventum de Mostar, quoniam media vitae in hoc conventu interventione studii desiderantur, recursus absque mora ad regimen faciendus pro obtinenda cert a summa peccuniae in finem sustentandi studii, alias transferantur ad iroki Brieg.
241
olak, Josephus Bencun et Leopoldus ola (AC. II, f. 74) Usp. Tabuia 5. 5. 1892. donosi: Familia conventus irokibrieg [... ] Clerici theologi: frr Thomas Hrsti, Leopoldus ola, Josephus Bencun et Chrysanthius Gali (AC, II., f. 97). Tabula od 27. travnja 1893. navodi da su na irokome Brijegu Studentes theologiae: P. Thomas Ilii, frr. Leopoldus ola, Josephus Bencun, Chrysanthius Gali, Damjanus Gade (AC, II., f. 101). Takoer tabula od 26. travnja 1894. donosi: ,,Fr Alexius Barbaric theo logus absolutus. Clerici theologi Alphonsus uri, Damianus Gada, Aemilius Leki (AC, II., nov). Na irokome Brijegu 1894./1895. studenti teologije, prema tabuli od 26. travnja 1895., bili su: Fratr es clerici: fr. Alexius Barbari theologus absolutus, fr Da mianus Gada theologus absolutus examinatus, fr Aemilius Leki studens theologiae (AC, II., f. 125V), a izvan Provincije: Oeniponte: PP. Pacifkus Majeti et Didacus Bunti; Studentes theologiae: FF. Valentinus Glava, Marinus Kova, Ferdinandus Juki et Basilius ori (AC, II., f. 127). 239 Usp. SP, sv. 4, f. f. 127V. 240 Dio redovnike obitelji na Humcu 26. travnja 1895. bili su: Clerici professi: Fratres Elias Rozi, Martinus Toki, Philippus Bebek, Clemens Jurii et Seraphinus Marini (AC, 11., f. 126). 241 AC, 11, f. 121-121v, Klerici teolozi neka ostanu u humakom samostanu do poetka kolske godine. to se pak tie premjetanja studija u mostarski samostan, budui da u tom samostanu, u sluaju da u njemu bude smjeten studij, nema dovoljno sredstava nunih za ivot, valja se odmah obratiti Vladi oko nabavljanja odreenoga novanog iznosa radi odravanja studija, a ako ne, neka se premjeste [klerici] na iroki Brijeg (prijevod ime Demo).
221
Izbor tekstova
Golemo oduevljenje kojim je doekan dugo iekivani dan242 kada je studij teologije Hercegovake franjevake provincije napokon smjeten u mostarski samostan zadralo se u uspomeni kao poetak neega velikoga i posve novoga. Takva uspomena samo djelomino odgovara stvarnosti. Njezinu pogrjenu poimanju uvelike su pridonijele tiskovine koje su izvijestile o tome dogaaju. Kao primjer navodim vijest mostarskoga Glasa Hercegovca koji je bio i najupueniji u spomenuta zbivanja. U srijedu 9. listopada 1895. pod naslovom Otvor franjevakog bogoslovnog sjemenita taj list donosi:
Radosna srca javljamo ugodnu viest da je 7. tek[ueg] mj[eseca] sveanim nainom otvoreno franjevako bogoslovno sjemenite u ovogradskom samostanu naih rodoljubnih i uenih franjevaca. Bagoslovio je prostorije presvietli i prepotovani biskup fra Pako Buconji u prisustvu, cijele astne sveenike obitelji i veleast. Otca fra Luke Begia dravnika. U prvoj godini upisano je est jaka. Za sada su opredjeljena dva profesora koji su lijepim uspjehom svrila u Innsbrucku bogoslovne nauke t.j. profesori fra Ilarijo Glava i fra Duan Simi. Uvjereni smo da e ova viest radosno odjeknuti cielom krnom Hercegovinom koja znade dostojno ocijeniti portvovan rad naih dinih franjevaca, tih hrvatskih sokolova i neumornih pregaoca na polju prosvjete i svake narodne dobrobiti.
243
Fra Dominik Mandi u radu o mostarskome samostanu pie odjeljak
242
Da bi se mogle razumjeti te velike i netone rijei kao i ono golemo ope oduevljenje, treba imati na urnu mnogobrojne potekoe koje se moralo svladavati nadljudskim naporima kako bi mogao osvanuo taj eljeni dan, no o tome u nekom drugom zgodom. 243 Vijest je objavljena u rubrici: Gradski viestnik, a zavrava: Glas Hercegovca iskreno se prikljuuje njihovom veselju i eli im najbolji uspjeh 11 velevanom i plemenitom potvatu. Glas Hercegovca, 12., Mostar, 1895: 67, [3]. Usp. dopis Mostar, 14. 10. 1895.: Blagoslov franjevakog samostana. Otvaranje bogoslovnog sjemenita. Dne 7. listopada Mostar je doivio veoma riedku sveanost, koja e u poviesti grada Mostar, a osobito franjevaca hercegovakih ostati znamenita, taj se je naime dan blagoslovio novi franjevaki samostan i otvorilo novo bogoslovno sjemenite. Radoslav Glava, Blagoslov franjevakog samostana. Otvaranje bogoslovnog sjemenita, Franjevaki glasnik, god. IX, Sarajevo, 1895., 21, str. 330.
222
Izbor tekstova
Otvaranje franj. bogoslovije u Mostaru 244 gdje ukratko govori o nekim odlukama provincijskoga starjeinstva i neposrednim pothvatima koji su to omoguili te 0 samome dogaaju: Sve je bilo gotovo, i 3. listopada 1895. uoi sv. Franje dolo je prvih 6 bogoslova u Mostar, [... J Na 7. istog mjeseca biskup je Buconji sveano otvorio bogosloviju sa sv. misom, Veni creator i blagoslovom sjemenita.245 Takoer i fra B. Pandi u opisu mostarskoga samostana navodi: 1895. u njemu je otvorena teologija246. Posve netone podatke o tome se moe proitati u Papia.247 Kada je i kako pojam otvaranje teologije u Mostaru zamijenjen i shvaen kao osnivanje, iz ega se vremenom izleglo i poimanje da je to i poetak visokoga kolstva u Hercegovini?248 Mostarska je bogoslovija imala slubeni naziv Seminarium theologicum fratrum minorum in Mostar 249 i prvih deset godina to je bio
244
Dominik Mandi, Osnutak franjevakog samostana i bogoslovije u Mostaru (1890.-1895.), pretampano iz Almanaha herceg, franj. omladine Stopama otaca 1934/35., Hrvatska tiskara F. R, Mostar, 1935., str. 18-21. 245 Isto, str. 20. 246 ematizmu Hercegovake franjevake provincije, Mostar, 1977., str. 32. 247 kolovanje franjevaca nije bilo ustaljeno u jednom mjestu. Pored opteg obrazovanja u gimnazijama na irokom Brijegu i Visokom, imali su, u pojedinim samostanima, organizovano bogoslovsko obrazovanje (filozofija, novicijat i bogoslovija). Te kole nazivane su i kunim uilitima, a povremeno su se nalazila u Fojnici, Livnu, Sutjesci i Humcu. Godine 1892. uilite sa Humca kod Ljubukog preselilo se u Mostar, gdje je otvorena franjevaka bogoslovija. Mitar Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918), Veselin Maslea, Sarajevo, 1972., sir. 156. 248 Usp.: Godine 1890. Provincija poinje graditi samostan u Mostaru, koji je koncem 1894. kanonski proglaen samostanom. U njemu su franjevci 1895. otvorili i prvi Fakultet u Hercegovinu Franjevaku bogosloviju. Taj prvi Fakultet u Hercegovini, temelj je dananjeg suvremenog Sveuilita u Mostaru. <http://www.lcatolici.org/zva nja.php?action=c_vidi&id=i4786> U Mostaru je smjeteno Sveuilite u Mostaru, jedino hrvatsko sveuilite izvan Republike Hrvatske te jedino od 9 sveuilita u Bosni i Hercegovini, koje svoju nastavu izvodi na slubenom hrvatskom jeziku. Sveuilite u Mostaru ima dugu prolost. Njegova je prethodnica franjevaka teologija, prva visoka kola u Mostaru i Hercegovini, utemeljena 1895. godine. <http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_obrazovni_sustav_u_Bosni__i_Hercegovini> 249 Kasnije se susreu: Bogoslovno sjemenite u Mostaru (1906.), Bogoslovija hercegovake franjevake provincije (1921.), Franjevaka bogoslovija u Mostaru (1924.), Studium philosophico-theologicum OFM cle Mostar (1935.), Franjevaka visoka bogoslovska kola Mostar - Humac (1940.), Visoka franjevaka bogoslovska kola u Mostaru (1944.).
223
Izbor tekstova
samo teoloki studij koji je od svoga osnutka 1860. godine bio ustrojen po tadanjim propisima franjevakoga reda (Statuta generalia totius Ordinis minorum studiis regendis novissima, Rim, 1859.) i po pozitivnim dravnim zakonima, osobito nakon 8. listopada 1887. kada je, kako je ve reeno, Ministarstvo bogotovlja i nastave redovnike i biskupske bogoslovije izjednailo s bogoslovnim fakultetima u Austro-Ugarskoj. Prvi semestar, odnosno prvu godinu ili cursus bogoslovije 1895. upisalo je pet klerika:250 fra Filip Bebek, fra Martin Toki, fra Ilija Rozi, fra Klement Jurii i fra Serafin Marini251, a predavali su im lektori fra Radoslav Glava i fra piro imi (Lectores: fr Hilarius Glava lect glis theol. et fr Spiridion imi lect. theoeologiae) kao to je odlueno na kapitulu Provincije. 252 Sljedee godine (semestris hiem. et aesti. Anni scholaris 1896-7) bilo je deset studenata253 i tri profesora (novi je lektor bio fra David Nevisti), 1897. prvu godinu studija upisao je samo fra imun Ani 254, idue 1898./1899. godine prvu je godinu upisalo pet klerika: Aneo Glava, Ivo Slikovi, fra Bla Jerkovi, Jerko Boras i Augustin Mati,255 a trojica iz prvoga narataja mostarskih studenata zavrila su studij teologije. Tako je to ilo svojim ustaljenim ritmom iz godine u godinu; jedni su zavravali studij, drugi zapoinjali, neki su zapoeti studij u Mostaru nastavljali na drugim sveuilitima. Gotovo je iz dana u dan bilo nuno iznalaziti novac za uzdravanje bogoslova jer su se dravne vlasti (austrougarske i Kraljevine Jugoslavije) maehinski odnosile prema franjevcima i njihovim odgojnim zavodima. Te strane rtve mogla
250
Usp. Liber classificationum Seminaru theologici in Mostar ab an. 1895-1937, (nadalje LC, I.) f. 1. 251 Uz njegovo ime u biljeci je zapisano obiit; preminuo je 22. svibnja 1896. na Humcu. Usp. ematizmu,.., str. 269. 252 Usp. AC. II., f. 124 253 Prvi put su upisani bogoslovi: fr Stephanus Hromi, fr Antonius Maji, fr Clemens Jurii, fr Aloysius Bubalo, fr Paulus imovi, fr Daliel Vrankovi, fr Cyrillus Ivankovi, od kojih su ve u prvom semestru iz reda otputeni Jurii i Vrankovi (LC, I., f .2) 254 Nakon toga upisa nigdje se vie ne spominje, a sve je ispite poloio u prvome i drugome polugoditu. 255 Usp. LC, I., f. 4.
224
Izbor tekstova
je da izdri samo poznata hercegovaka ilavost i zanos za vjerske i narodne ideale.256 Naravno, promjena je bilo i u Profesorskome zboru: 1897. godine fra Valentin Glava, 1899. fra Nikola imovi, 1903. dolaze fra Alexandar Musi, Alojzije Bubalo i Jerko Boras, sa studijem filozofije 1905. dolazi i fra Benedikt Babi-Spuevi, 1907. fra Ante Maji za filozofiju, 1908. fra Leo Petrovi, u ljetnome semestru 1911. fra Boo Ostoji, 1912. fra Filip Bebek, 1913. fra Urban Barii, 1914. fra Dominik Mandi, 1915./191 6. liturgiku je predavao fra Mile Milas, 1918. fra Ignacije Jurkovi, 1924. fra Mladen Barbari, 1926. fra Vencel Kosir i fra David Zrno, 1927. fra Martin Sopta posljednji potpisi profesora nalaze se na kraju ljetnoga semestra 1932. godine.257 Najvei broj studenata u Bogosloviji bio je od 1940./1941. godine 50 bogoslova (1931./1932. godine - 22 bogoslova, 1932./1933. - 32, 1933./1934. 40, 1934./1935. 44, 1935./1936. - 49, 1936./1937. - 46, 1938./1939. - 28, 1939./1940. - 32, 1941./1942. - 41 i 1942./1943. - 29; od ak. god. 1895./1996. do 1944./1949. bio je upisan 281 student). Iz postojeih dokumenata nije mogue zakljuiti koliko je trajao studij teologije u predmostarskome razdoblju u kojemu je bio etverogodinji258 sve do 17. rujna 1932., kada je napokon (bilo je i ranijih
256
Oton Knezovi, Prosvjetni rad herc. franjevaca na irokom Brijegu, Napredak - glasilo Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u Sarajevu, god. VI, Sarajevo, 1931., 5-6, str. 60. Radi historijske istine moramo istai, da Austrija (bosanska vlada) nije nama bosansko hercegovakim franjevcima nita pomogla za unapreenje i razvitak naega kolstva. Iza okupacije vlada je preuzela iz naih ruku puke kole, a nama je ostavila sav teret i brigu za naa sjemenita. Austrija je imala posebni interes, da onemogui razvoj franjevakoga kolstva prema modernim zahtjevima vremena, jer je krajnji cilj bio, da malo pomalo potisne franjevce iz javnoga ivota. [...] Radi toga je bosanska vlada zauzela upravo neprijateljski stav prema franjevakom kolstvu. Isto, str. 60-61. 257 Usp. LC, I., f. 60. Postojali su zapisnici sa sjednica Profesorskoga zbora kojih sada nema u Arhivu Provincije i vjerojatno su nestali u vihoru Drugoga svjetskog rata i tadanjemu bombardiranju samostana. 258 U izvjeu upravi reda 1899. godine navodi se: Teoloki studij traje etiri godine, a tu su navedeni autori i osnovna literatura po kojima se radi: Auctores pro cursu theologico: a) pro theologia dogmatica Dr Hugo Hurter: Compendium theologiae dogmaticae; b) pro theologia morali Gury: Compendium theologiae moralis; c) pro theologia pastorali Dr M. tigli: Katoliko pastirsko bogoslovlje traditur lingua Croatica; d) pro sacra eloquentia Dr
225
Izbor tekstova
pokuaja259) na prijedlog Profesorskoga zbora starjeinstvo Provincije usvojilo plan i program petogodinjega studija:
Mnogopotovanom Provincijalnom Stareinstvu Mostar Profesorski zbor Bogoslovije u Mostaru na svojoj sjednici odranoj dne 17.9.1932. u prisustvu Mnp. O. Provincijala Dra fra Dominika Mandia zakljuio je slijedee: Uregjuje se opi nastavni plan za teologiju, koja e trajati 5 godina. Uvode se novi predmeti: patrologija, povijest Reda, sociologija, povijest filozofije i znanstveni seminar. Znanstveni seminar e odmah poeti predavati Mnp. O. Provincijal. Jo je uvedena p[r]aktina katehetika i prakt. govornitvo. Opi nastavni plan teologije je ovaj:
I.
teaj:5 sati filozofije, 4 sata Apologetike, 2 sata Povijesti, 1 sat
ascetike, 2 sata njemakog, 2 sata crkv. pjevanja: svega 19 sati.

II.
teaj:3 sata filozofije, 4 sata dogmatike, 3 sata moralke, 2 sata
povijesti, 2 sata Jus canonicum, 3 sata Introdukcije sv Pisma, 1 sat M. tigli: Katolika didaktika traditur lingua Croatica; e) pro jure canonico: Dr Belaj Katoliko crkveno pravo traditur lingua vernacula, liber auxiliaris inservit Simon Archnert: Compendium juris ecclesiastici; f) pro sacra Scriptura RudoIphus Cornely: Historiae et criticae Introductionis in V. T. libros sacros compendium ; g) pro exegesi relinquitur ad libitum patris lectoris tradentis praefatam materiam; h) pro historia ecclesiastica Vascotti: Institutiones historiae ecclesiasticae. Methodus in hoc theologico instituto partim scholastica partim libera adhibctur. Lectorcs in hoc institute theologico occupati sunt t res. (SP, sv. 13, f. 115-115V) 259 Usp. dopis direktor Franjevake bogoslovije u Mostaru dr. fra Ante Jelavia Mnogopotovanom provincijalnom stareinstvu dne 14. travnja 1932. gdje navodi: Cijela Provincija ljubi svoje naukovne zavode, eli da vazda napreduju i ne ali rtava podnositi u tu svrhu. Mi profesorski zbor potaknuti istom tom ljubavi raspravljali smo vie puta o unaprijeenju naega zavoda. Neke vanije stvari podastiremo M. p. stareinstvu i molimo da ih blagohotno primi i omogui. - U godini 1925. na je profesorski zbor traio od m. p. provincijala, da se na Filozofsko-bogoslovni studij produlji na 5 godina. Provincijal je pristao na to usmeno. Sljedee godine je na to uzeto obzira kod rasporeivanja gradiva, ali su kasnije via godita otila u strani svijet i tim je onda prekinuto. Zato sam pred proli kapitul molio m. p. vizitatora da stvar iznese pred plenum [tj. kapitul] i da se uzakoni. Uiteljski zbor o stvari nije dobio nikakovo rijeenje. Mi smo opet o potrebi raspravljali, a i bogoslovi su mi se tuili, da im je teko sa sadanjim rasporedom i da bi trebalo uvesti petu godinu. Mislim da se s tim ne bi smjelo dalje odgaati jer je to stvarna potreba, jer to zahtjevaju. Statuta pro studiis regendis i openite odredbe sv. Crkve. Moglo bi se u najmanju ruku zapoeti sa sadanjim prvim teajem, jer u tri gornja teaja ima 17 bogoslova, koji e uz Boju pomo moi obilato popuniti sva potrebna mjesta u Provinciji... (SP, sv. 95, f. 425)
226
Izbor tekstova
Ascetike, 2 sata pjevanja, 1 sat seminar.

III.
teaj: 2 sata sociologije i povijest filozofije, 4 sata dogmatike, 3
sata moralke, 2 sata Jus canonicum, 2 sata povijesti, 3 sata Introdukcije, 2 sata Pastoralke, 1 sat Ascetike, 2 sata pjevanja: svega 21 sat
IV.
teaj: 3 sata dogmatike, 3 sata moralke, 3 sata Exegesis, 2 sata
Jus canonicum, 2 sata pjevanja, 2 sata Pastoralke, 2 sata Povijest Reda, 1 sat Ascetike: svega 19 sati
V.
teaj: 2 sata Exegesis, 2 sata Jus canonicum, 2 sata pastoralke,
2 sata Patrologije, 2 sata Rep. moralke, 1 sat prak. govornitva, 1 sat katehetike: svega 15 sati. Na predlog fra Ante Jelavia uvodi se 10 nota za ocjene. Odluuje se da se napravi novi glavni katalog u skladu sa svjedodbom i da se uvede indeks. Jo je odregjeno da se zatrai od Zagreb. teolokog fakulteta raspored i nain ocjena i da se zatrai od Saraj. pop. bogosl. i od makarske bog. raspored. Direktor bogoslovije fra Lujo Bubalo
260
Rektor studija fra Lujo Bubalo u izvjeu generalu reda od 10. srpnja 1936. pie da u mostarskome samostanu postoji filozofsko-teoloki studij (Studium philosophico-theologicum) i da vie ne postoji odvojeni studij filozofije od studija bogoslovije nego je studij teologije produen na pet godina: u prve tri godine, zajedno s teolokim disciplinama, obrauju se oni dijelovi filozofije koji nisu obraeni u gimnaziji. 261 Status fakulteta
260 261
SP, sv. 97., f. 382. Beatissime Pater, Finito anno scholari 1935/36 mitto Romae P. Tuae brevem relationem Studiorum nostrae Provinciae Hercegovinae iuxta praescriptum Statutorum pro studiis regendis [] Studium philosophico-theologicum, quod perdur}t per 5 annos, invenitur in conventu Mostar. Studium philosophicum separatum a theologia nondum invenitur, sed studium theologicum prolongatum est ad 5 annos, in quorum tribus prioribus pertractantur eae partes philosophiae, quae pertractatae non fuerunt in gymnasio, simul cum disciplinis theologicis. Reliquae vero disciplinae praescriptae in sludio philosophico ediscentur in tribus superioribus classibus gymnasii. - In studio philosophico-theologico de Mostar erant hoc anno 27 studentes in tribus inferioribus classibus ex nostra Provincia et 4 ex Provincia SS Cyrilli et Methodii Croatiae, reliqui vero studentes IV. et V. anni frequentabant studia in aliqua facultate theologica vel in studiis theologicis aliarum
227
Izbor tekstova
mostarska je Teologija uivala u doba Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije sve do 1929. godine kada je novim zakonom o kolama izgubila rang vie strune kole262 koji je ponovno stekla kako se vidi iz izvjea od 19. oujka 1933. Ministarstvu prosvjete Kraljevine Jugoslavije, 263 ali je rang fakulteta, ini se, stekla istom 1939. godine Uredbom 0 rangu rimokatolikih bogoslovskih kola (Bilten 4) po kojoj je morala nositi naziv Visoka bogoslovska kola.264 U groznomu ratnom vihoru, izgleda, nitko nije
Provinciarum Ordinis. Institutores in studio theologico de Mostar erant 6, quorum tres lectores gnrales et tres doctores in S. theologia sunt. [] Dum hoc pro officio refero P. Tuae, humiliter peto cum osculo manus seraphicam benedictionem pro utroque studio. Mostar io. Julii 1936 / fr Aloysius Bubalo praefectus studii. (SP, sv. 116., I. 31-31V) 262 Predstavnici franjevakih provincija uputili su 14. veljae 1930. zamolbu Predsjednitvu konferencija katolikog episkopata - Zagreb u kojoj istiu: ,,U svezi s ovim ast nam je zamoliti, da presvj. episkopat od Pravde zatrai, da se franjevakim te ologijama u Sarajevu i Mostaru prizna rang vie strune kole, kao to se priznaje biskupijskim teologijama, jer u spomenute teologije redovno i po pravilu stupaju apsolventi srednje kole s poloenim ispitom zrelosti. (SP, sv. 82, f. 163-163V) 263 Ministarstvu prosvjete Kraljevine Jugoslavije Beograd. - Broj 467/33, Mostar. 19. maja 1933. [...]Franjevaka Bogoslovija u Mostaru- 1. Naziv: Franjevaka Bogoslovija u Mostaru. 2. Po kategoriji je kola visoka za zavrnu izobrazbu i odgoj sveenika franjevaca. Pretsprema: svrena potpuna klasina gimnazija od 8 razreda sa ispitom zrelosti. Teoloki studij traje 5 godina. - 3. Teologija je osnovana 1895. odlukom crkvene Vrhovne franjevake vlasti u Rimu. - 4. Teologija je u svemu saobraena propisima kat. Crkve za teoloka studija, i to u pogledu kvalifikacije profesora, nastavnoga programa i plana, predavanja i godinjih i zavrnih ispita. - 5. Teologiju posjeuju samo djaci koji se misle posvetiti sveenikom zvanju. (SP, sv. 100, f. 117-118) 264 Fra Petar Gabri pie provincijalu hercegovakih franjevaca: Split, 23. sijenja 1940.[] Jo do danas pravno nije odreen rang naih bogoslovskih katolikih kola (SP, sv. 129., f. 135). Uskoro je u Mostar stigao dopis iz Beograda u kojemu, izmeu ostaloga, stoji: Uredba 0 rangu rimokatolikih bogoslovskih kola Gospodin ministar prosvjete je potpisao Uredbu s gornjim naslovom, a sada se ova nalazi na potpisivanju kod razne gg. ministara poto je potrebno, da moe biti publicirana da postane uredbom ministarskog saveta. Ona se osniva na 42 ta. 6 financ. zak. za god. 1939/40. i na 1 st Uredbe o budetskim dvanaestinarna za mjesec april, maj, juni i juli 1940. Prema potpisima te uredbe rimokatolike visoke bogoslovne kole, koje primaju samo sluaoce, koji imadu mat uru i traju najmanje 8 semestara, imadu rang fakulteta. Po samoj uredbi taj rang se priznaje franjevakoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, franjevakoj teologiji u Sarajevu i u Mostaru, Biskupskom bogoslovnom sjemenitu u Mariboru, Centralnom bogoslovnom sjemenitu u Splitu, Biskupskoj bogoslovnoj visokoj koli u Djakovu i u Senju, Dominikanskom filozofskom uilitu u Dubrovniku i Vrhbosanskoj filozofsko-teolokoj visokoj koli u Sarajevu. Te kole moraju ubudue nositi naziv Visoka bogoslovska kola. (SP, sv. 130, f.59) Iako je ta Uredba objavljena u Slubenim Novinama 7. lipnja 1940., br 128-XLV., ban Banovine Hrvatske dr. Ivan ubai nije ju priznao do kraja 1940. (usp. SP, sv. 131, f. 331., f. 334, 189,1. 190). U izvjeu Mostar 20.VI.1941. stoji: kolske godine 1940/41 bilo je u Franjevakoj visokoj bogoslovskoj koli Mostar-Humae: profesora 12, bogoslova 51. (SP, sv. 133, f. 451)
228
Izbor tekstova
rjeavao status bogoslovija. Istom sredinom 1944. godine Ministarstvo narodne prosvjete Nezavisne Drave Hrvatske izdaje nacrt Zakonske odredbe o priznanju znaaja i svojstva rimokatolikih bogoslovnih uilita u Zadru, Sarajevu, Senju, akovu, Mostaru, Makarskoj i Dubrovniku [...] kojima se priznaje znaaj javnosti i svojstvo visoke kole i kao naslov predlae ime Visoka bogoslovna kola.265 U poetku je zimski semestar poinjao u prvoj dekadi listopada (najee devetoga) i trajao je do kraja veljae, a ljetni odmah nakon ispita (koji su u poetku svi bili istoga dana, i pismeni i usmeni, a kasnije u tri posljednja dana semestra) do oko 20. srpnja. Novost poinje 1903./1904., kada akademska godina zapoinje 1. rujna i traje do 20. ili 21. srpnja, ali tada jo nije strogo odreen kraj zimskoga i poetak ljetnoga semestra (varira od 6. veljae do 1. oujka), ali i taj je dio ustaljen od 1907./1908. otkada zimski semestar zavrava 31. sijenja, a ljetni poinje 1. veljae (koji je iznimno od 1921./1922. do 1931./1932. trajao do kraja srpnja kada se s petogodinjim studijem vraa na stari datum). Po drevnome obiaju neka su predavanja bila prije, a neka poslije podne (obino se predavao od 8 do 9 sati jedan predmet i od 10 do 11 drugi te od 15 do 16 sati trei; iznimka je bio utorak kada nije bilo nastave).266 Iz godine u godinu, opsluujui pravila 267
265
Narodne novine - Slubeni list NDFI, God. CX, Zagreb, subota 3. lipnja 1944. Zakonska odredba o priznanju znaaja i svojstva rimokatolikih bogoslovnih uilita u Zadru, Sarajevu, Senju, akovu, Mostaru, Makarskoj i Dubrovniku. 1. Rimokatolika bogoslovna uilita i to: nadbiskupsko u Zadru, nadbiskupsko u Sarajevu, biskupsko u Senju, biskupsko u akovu, franjevako u Sarajevu, franjevako u Mostaru, franjevako u Makarskoj, franjevako u Dubrovniku i dominikansko u Dubrovniku, jesu crkve ne kole, kojima se priznaje znaaj javnosti i svojstvo visoke kole. 2. Rimokatolika bogoslovna uilita, navedena u 1., nose naslov: Visoka bogoslovna kola.... 4. Ova zakonska odredba zadobiva pravnu mo danom proglaenja u Narodnim novinama. U Zagrebu, dne 1. lipnja 1944. (SP, sv. 142, f. 540) 266 Usp. Calendarium scholastieum pro studio theologico Franciseanorum religiososrum Provinciae Hercegovinae in Mostar u kojemu su za 1908. i 1909. upisane sve nastavne jedinice. 267 Usp. Regulae pro Seminario theologico in Mostar ad vitae servandam disciplinam tam intus quam extra Seminarium (SP, sv. 32, f. 321-322), Regula pro Seminario theologico in Mostar (SP, sv. 95, f. 360), Statuta provincial.!a Provinciae Hercegovinae fratrum mmol'um ordinis, E typographic Croalica Franciscanae provinciae, Mostar, 1926., str. 6-15.
229
Izbor tekstova
ustaljenim svojim skladnim ritmom i radom u molitvi i sluenju svomu narodu, mostarska je Franjevaka bogoslovija djelovala sve do poetka 1944. godine, to se moe zakljuiti iz pisma tadanjega provincijala fra Lea Petrovia od 9. veljae 1944.: Bogosloviju do danas drimo redovito u Mostaru. Poslije 14. prologa mjeseca, nakon bombardiranja grada i okolice, nai su bogoslovi svi poslani na razne upe i tamo su ostali do ovih dana: na 15. i 16. imat e izpite. Onda, to u s njima, ne znam. Mn ogi se smrtno boje bombardiranja, pa ele izbivati izvan Mostara.268 Neto prije rektor dr. fra J. Mihaljevi izvijestio je Provincijalat o zakljuku Pro fesorskoga zbora glede regularnosti zimskoga semestra 1943./1944. godine269 kao i o prijedlozima kako dalje:
Glede nastavka predavanja u drugom samostanu lektori se stavljaju na volju mnogopotovanom Provincialatu i spremni su na svaku rtvu, pae ako bi trebalo pojedine teajeve porazmjestiti na razna mjesta, izrazili su se lektori spremnim, da bi pojedinci ili po dvojica davali svu potrebnu obuku iz svih predmeta za pojedine teajeve. - Stavljajui se do znanja mnogopotovaniom Provincialatu molimo, da se rauna i s naom krajnjom portvovnou, samo da djacima ne bi propala godina. Mostar, 24. sienja 1944.
270
268
SP, sv. 142, f. 107. Franjevaka visoka bogoslovska kola u Mostaru Br. 1/44 - Mnogopotovanom Provincilatu u Mostaru. Na sjednici ove Bogoslovije razpravljalo se dne 23. sienja 1944., kako bi se normalizirale prilike ove Bogoslovije, koje su poremeene bombardiranjem 14. sienja i nakon toga usliedijelim razlazom djaka. Lektori su se sloili u sliedeem: 1. Naa je kola normalno radila sve tamo do 17.IX.1943. te prema tome imamo i preobilan broj radnih dana za jedno polugodite. Prema tome i dani nakon 14. sienja ne trebaju se smatrati kao prekid kole nego kao semestralni praznici ili priprava za semestralne izpite, budui da smo i bez bombardiranja imali nakanu kroz est dana obustaviti predavanja. 2. U svakom sluaju trebali bi djaci uiniti semestralne izspite, jer se po propisima o Bogoslovijama, a i po propisima za reenje trai polaganje iz te materije, a nema smisla te izpite odgadjati za bilo koje kasnije vrieme, jer se tim posao djacima oteava. Lektori se stavljaju mnogopotovaniom Provincialatu na raspologanje, da odredi, kada i gdje se mogu djaci skupiti, da bi se odrali izpiti. Sa svoje starne smatramo da je s obzirom na pripravu djaka najprikaldnije vrieme 9.-12. veljae. (SP, sv. 148, f. 165) 270 SP, sv. 148, f. 165.
269
230
Izbor tekstova
Zbog sve teih ratnih neprilika u Mostaru bilo je nuno iznai nain kako e Bogoslovija nastaviti raditi. Zbog toga su ve 2. veljae 1944. odgovorni pokuali rijeiti to pitanje, ali je konani i jedini mogui izlaz iz tadanje situacije bio razmjetaj pojedinih studijskih godina po upama. Tu je odluku provincijal fra Leo Petrovi priopio fra Slavku Luburiu, upniku u Veljacima, i dr. fra ivku Martiu, upniku u erinu:
Teke prilike u kojima ivimo prisilele (sic!) su nas, da traimo mirnije prebivalite, gdje emo smjestiti nae bogoslove. Svi su samostani, veina residencija i mnoge upe zauzeti od drugih, stoga smo primorani jedan dio bogoslova privremeno smjestiti u nau upu u Veljacima (13 bogoslova III. i IV. teaja), a drugi dio u nau upu na erinu (I. i II. teaj). Na oba mjesta odreena su po dva profesora. Ostatak, tj. V. teaj razrnjestit emo naknad no po dvojicu na razne upe. Moramo posebno naglasiti da nas je zadivila uviavnost drage brae upnika, koji su odmah shvatili potrebu Provincije, spremno se odazvali i vrlo rado sve poduzeli, da naoj mladoj brai bude to udobnije boravljenje kod njih. Za to zasluuju svako priznanje i pohvalu od strane provincijalne uprave. U ovim naim privremenim samostanima treba da vlada red disciplina..
271
Rektor Bogoslovije upoznao je 12. oujka 1944. s razmjetajem Rektorski zbor koji se dogovorio 0 nainu realizacije nastave u sljedeemu semestru i o tome obavijestio Provincijalat.272 Nakon zavrenoga ljetnog
271
SP, sv. 142, f. 240. Franjevaka visoka bogoslovna kola u Mostaru Br. 17/44 - Mnogopotovanom Provincialatu hercegovakih franjevaca, Mostar. Na redovnoj sjednici profesora ove Visoke Bogoslovske kole dranoj dne 12. oujka 1944. na kojoj su bili prisutni svi profesori, razpravljalo se o razmjetaju klerika-bogoslova i s tim u vezi o razpodjeli predmeta i profesora. - O Rektor izviestio je profesorski zbor daje mnp. o. provincijal naao mjesto i da je odluio smjestiti 1. i 2. teaj na erin, 3. i 4. teaj u Veljake, a 5. teaj ostaje privremeno u Mostaru. - Glede razpodjele profesora i predmeta pp. 00. lektori saglasili su se, da je obzirom na gradju, koja se ovoga semestra ima pretjerati, najbolje, da u Veljake ovoga
272
231
Izbor tekstova
semestra Profesorski je zbor izvijestio Provincijalat i iznio svoje prijedloge za organizaciju nastave u sljedeoj akademskoj godini:
Franjevaka Visoka Rogoslovska kola u Mostaru - Broj 60/44 Mnogopotovanom Provincijalatu hercegovakih franjevaca Mostar Profesorski zbor ove Bogoslovije odrao je sjednicu na kojoj su bili prisutni svi lektori koji su u ljetnom semestru kolske godine 1943/44 bili djelatni. To su: o. rektor fra Jerko Mihaljevi, o fra Martin Sopta, o fra Rufin ili i o. fra Dionizije Lasi. Ponovno smo promotrili pretjerano gradivo, uspjeh djaka u i vladanje istih. Ustanovljeno je, da je ipak sve potrebno gradivo pretjerano/dodue bez takozvanih pomonih predmeta/, a da uspjeh djaka ne zaostaje nimalo za uspjehom iz prolih godina. Na istoj sjednici oci lektori pokuali su stvoriti plan rada u slijedeoj kolskoj godini i ustanovljeno je slijedee:
1) budui da u sljedeoj godini dolaze 4 nova bogoslova, a ne
odlazi nijedan od ovogodinjih - uzevi u obzir, da su prostorije i na erinu i u Veljacima bile popunjene do zadnjega mjesta trebalo bi u slijedeoj kolskoj godini bogoslove smjestiti jo na jedno novo (tree) mjesto.
2) iz kolskih razloga bilo bi shodno, da se sastave 1. i 2. a opet 4.
i 5. teaj. Najshodnije bi dakle bilo, da 3. teaj bude sam.

3) ako bi 3. teaj bio vrlo udaljen od 4. i 5., onda bi bila potrebna
jo jedna profesorska sila, da bi se mogli svi propisani predmeti predavati i potrebno gradivo obuhvatiti. Ovo stavljamo mnp. Provincijalatu do znanja samo kao nae miljenje, kojim ne elimo ni najmanje utjecati na odluke semestra ide sam o. Rektor fra Jerko, te da nastoji to vie pretjerati moralke i dogm atike, tako da u sliedeem semestru mogne ustupiti vie sati profesorima prava, pastoralke i sv. Pisma. - Na erin trebaju ii 00. fra Martin [Sopta], fra Rufin [ili] i fra Dionizije [Lasi], O. Rufin uslied potreba Uiteljske kole dogovorio se s o. fra Martinom, da se na erinu u prvom dielu semestra daje samo filozofija i apologetika, a u drugom dielu semestra samo moralka, uvod u Sveto Pismo i poviest. Prema tome o. fra Martin i o. fra Rufin mogu na erinu jedan drugoga nasliediti. - Za 5. teaj, koji zasad ostaje u Mostaru, davat e 00. Bonicije [Rupi] i Rufin moralku, tako da e oni zavriti najdalje za mjesec dana sve traktate, koje jo nijesu pretjerali. - Mostar, 12. oujka 1944. Rektor fra J. Mihaljevi. (SP, sv. 148, f. 163). Vjerojatno pogrjekom pie 1934/1944.
232
Izbor tekstova
starjeinstva, nego smo spremni svaku odluku istoga prihvatiti. Mostar, 6. srpnja 1944. Rektor J. Mihaljevi.
273
Budui da je humaki samostan u bombardiranju bio gotovo razoren, moralo se novake izmjestiti na upu u Veljake, a bogoslovi koji su do tada bili u Veljacima rasporeeni su po upama. 274 Zbog sve eih i groznijih ratnih neprilika Franjevaka je bogoslovija posljednji semestar svoga ivo ta zapoela u listopadu 1944. razdijeljena po rezidencijama na erinu i itluku. Svu dramatinost tih dana275 donekle je mogue predoiti iz kratkoga i posljednjega pisma to ga je provincijal fra Leo Petrovi uputio svojim bogoslovima preko fra Zlatka oria:
Mostar, 29. sijenja 1945. Draga u Gospodinu brao! Nakon dugog tekog rastanka od preduga tri mjeseca sretan sam, da za vas ujem, da ste ivi i da ste zdravo. Mnogo sam zabrinut za ove zadnje dane, kako ste proli i da li je bilo neprilika. - uo sam od vie manje pou[z]danih ljudi, da ste imali materijalnih teta, da ste oskudni i suhoparni! U tu svrhu aljem fra Zlatka [oria], da sve vidi i da mu sami kaete, to bi bilo najpotrebnije. Ono, togod imadnemo na razpolaganje sve emo
273
SP, sv. 143., f. 257 Mostar, 8. kolovoza 1944. Broj 591/44 - Upravi residencije u Veljacima - Radi katastrofe u naem samostanu na Humcu, odredjujem: Neka svi bogoslovi napuste Veljake za vrieme dok ne svre novicijat nai novici. Neka se razmjeste ovako: nek idu na erin fra Blago, fra Kreo i fra Bosiljko, u Gradnie fra Darinko i fra Urban, u Most. Gradac fra Ljubo i fra Eugen, u Tihaljinu: fra Svetislav, u Drinovce fra Ludovik i fra Ivo, u Rasno fra Radovan, u Ruice fra Ljubo i fra Stanko. Neka sa sobom ponesu najnudnije: presvlake i obuu, drugo sve neka ostane u Veljacima, jer e se opet tamo povratiti, ako bude Boja volja. Neka se braa bogoslovi vladaju na upama liepo i redovniki i neka sluaju svoje upnike. Neka ostave liepu uspomenu i kod brae sveenika i kod puka. To od njih trai njihov poziv i dobar primjer prema vjernicima. Ovo ovako usput spominjemo, znam, da biste se i bez nae opomene toga drali. Neka se braa strpe i podnesu udare sudbine, koja nam Providnost alje u ove dane velikih kunja. - Bratski vas sve pozdravljamo i eli od Boga svako dobro Provincijal L. P[etovi] Napomena: Fra Bono Andai neka ide im prije na erin. Ostali osim rasporedjenih bogoslova neka ostanu u Veljacima. (SP, sv. 143., f. 4451-45V) 275 Usp. Pavao Knezovi, Leo Petrovi, Leo Petrovi prvi hercegovaki franjevac doktor znanosti, FRAM - ZIRAL, Mostar, 2008., str. 84-100.
274
233
Izbor tekstova
poslati. tedio sam sve za ovaj as. Sudba kleta nije dopustila, da dobijemo iz prieka bar ono to smo da[v]no jesenas kupili. Ali, to imamo dat emo odmah na razpolaganje. - Ako vam se dade prilika, da mi napiete nekoliko riei o vaem stanju, u svakom pogledu, piite mi im prije. I ovo vam riei piem u stisci i hitnji. - Pun radostnog ganua mnogo vas sve izreda najsrdanije pozdravljam i elim vam od Boga svako dobro i blagoslov. Provincijal
276
Kako je muki i nijemo mrkla veljaka no 1945. progutala glavu Hercegovake franjevake zajednice, tako je, moglo bi se rei, u svojim zavrnim krvavim operacijama rat pojeo i Franjevaku bogosloviju: Udarit u pastira i stado e se razbjei (Mt 26,31).
*** Za osnivanje i utrnue Franjevake bogoslovije presudnu su ulogu imale dvije militarne, izrazito antiklerikalne ideologije: mazzinijevski je liberalizam prisilio irokobrijeke fratre da 1860. godine oforme studij filozofije i zavrni teaj bogoslovije, a komunistike partizanske ete obilno su u rano proljee 1945. sijale smrt, osobito u Hercegovakoj franjevakoj provinciji. Ma koliko bili sluajni, stihijski, parcijalni, povremeni, posve je pouzdano da su studiji filozofije i teologije oformljeni u irokobrijekome samostanu uvijek bili regularni i usklaeni s propisima o visokim studijima, kako onima u franjevakome redu, poevi od Statuta generalia totius ordinis minorum studiis regendis novissima (Rim, 1859.), na koje se 1860. poziva lektor fra Petar Bakula, do onih na koje se 1932. godine poziva rektor Franjevake bogoslovije prilikom posljednjega preustroja studija (...to zahtijevaju Statuta pro studiis regendis i openite odredbe sv. Crkve), tako i pozitivnim zakonima o kolstvu dravnih vlasti, to jasno potvruju
276
SP, sv. 149, f- 30.
234
Izbor tekstova
konkretni prelasci studenata koji su svoj studij zapoeli u Hercegovini, a nastavljali ga na raznim fakultetima diljem Austro-Ugarske i Italije te kasnije i mnogim drugim dravama (Francuska, Njemaka, vicarska, eka, Poljska itd.). Zasada je Franjevaka bogoslovija ne samo najstarija nego i najdugotrajnija visokokolska ustanova u Hercegovini.
Izvori i literatura
1. AC, I. i II. - Acta capitularia, Arhiv Hercegovake franjevake provincije Uznesenja BDM, Mostar 2. AFH, III - Acta Franciscana Hercegovinae svezak III. (1850. - 1892.), priredio B. S. Pandi, Ziral, Mostar, 2003. 3. Bakula, Petar, Schematismus tipographico-historicus Vicariatus apostolicus et Custodiae provincialis franciscano-missionariae in Hercegovina pro anno Domini 1873, Typis Missionis cathol. in Hercegovina, Mostar, 1873. 4. Bakula, Petar, Hercegovina prije sto godina ili Topografsko-historijski ematizam franjevake Kustodije i Apostolskog vikarijata u Hercegovini za godinu Gospodnju 1867., s latinskoga preveo V. Kosir, Mostar, 1970. 5. Brkan, Jure, Povijesni pregled djelovanja Franjevake visoke bogoslovije u Makarskoj, Franjevaka visoka bogoslovija u Makarskoj250. obljetnica osnivanja i rada 1736.- 1986., Makarska, 1989., str. 83-100. 6. Demo, ime - Knezovi, Pavao, erigajski aneo, (RECIPE 1), FRAM ZIRAL, Mostar, 2007. 7. Dragievi, Pavo, Osnutak i razvoj dananje franjevake gimnazije na irokom Brijegu, Prvi izvjetaj Franjevake velike gimnazije na irokom Brijegu objavljen na kraju kol. god. 1918.-1919., Mostar, 1919. str. 3-8. 8. Glava, Radoslav, Blagoslov franjevakog samostana. Otvaranje
bogoslovnog sjemenita Franjevaki glasnik, god. IX, Sarajevo, 1895., 21, str. 330-332. 9. Hoko, Franjo Emanuel, Nastavna osnova filozofije i teologije u kolama hrvatskih franjevaca, Samostan Male brae u Dubrovniku, KS - Samostan Male brae u Dubrovniku, Dubrovnik, 1985., str. 199-215.
235
Izbor tekstova
10. Jeleni, Julijan, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2., Prva hrvatska tiskara Kramari i M. Ragu, Sarajevo, 1915. 11. Knezovi, Oton, Prosvjetni rad herc. franjevaca na irokom Brijegu, Napredak - glasilo Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u Sarajevu, god. VI, Sarajevo, 1931., 5-6, str. 60-63. 12. Knezovi, Pavao, Leo Petrovi, Leo Petrovi prvi hercegovaki franjevac doktor znanosti, FRAM - ZIRAL, Mostar, 2008., str. 15-244. 13. Kosir, Vencel, Bijeg klerika, Zbornik Krni zaviaj- hercegovaki informativni zbornik za vjerska i drutvena pitanja, br. 9., Humac, 1976., str. 50-54. 14. Kraljevi, Aneo, ematizam Misijske novouspostavljcne kustodije Male brae od opsluenja u Hercegovini za godinu Gospodnju 1853, u: Demo, ime Knezovi, Pavao, erigajski aneo, (RECIPE 1), FRAM - ZIRAL, Mostar, 2007., str. 45-94. 15. LC, I. - Liber classificationum Seminarii theologici in Mostar ab an. 1895.1937., Arhiv Hercegovake franjevake provincije Uznesenja BDM, Mostar 16. LC, II. - Liber classificationum Seminarii theologici in Mostar ab an. 1937.1945., Arhiv Hercegovake franjevake provincije Uznesenja BDM, Mostar 17. Mandi, Dominik, Osnutak franjevakog samostana i bogoslovije u Mostaru (1890.-1895.), pretampano iz Almanaha herceg, franj. Omladine Stopama otaca 1934/35. strana 10-33, Hrvatska tiskara E P., Mostar, 1935. 18. Pandi, Bazilije S., Hercegovaki franjevci - sedam stoljea s narodom, ZIRAL, Mostar - Zagreb, 2001. 19. Papi, Mitar, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878.-1918.), Veselin Maslea, Sarajevo, 1972. 20. Petrovi, Leo, Okrunica broj 813/44, Mostar, 18. listopada 1944. 21. SK - Spisi Kustodije (1844.-1892.), Arhiv Hercegovake franjevake provincija Uznesenja BDM, Mostar 22. SP - Spisi Provincije (1892.-1945.), Arhiv Hercegovake franjevake provincije Uznesenja BDM, Mostar 23. Statuta - Statuta generalia totius ordinis minorum studiis regendis novissima, Ex typographia Tiberina, Romae, 1859.
236
Izbor tekstova
24. Statuta - Statuta provincialia Provinciae Hercegovinae fratrum minorum ordinis, E typographia Croatica Franciscanae provinciae, Mostar, 1926. 25. ematizmu Hercegovake franjevake provincije, Mostar, 1977. 26. <http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski__obrazovni_sustav_u__Bosni_i_He rcegovini>
237
Izbor tekstova
Mladen Bevanda 19. NASTAVNA FUNKCIJA VISOKOKOLSKIH USTANOVA 277
Saetak
Visokokolske ustanove, odnosno fakulteti, najvie su znanstvene i nastavne organizacije, ali i umjetnika, kulturna, drutvena sredita na kojima se vri osposobljavanje za razliita podruja ljudskoga stvaralatva. Danas je velika neravnotea izmeu nastavne (obrazovne) i znanstvenoistraivake funkcije fakulteta. Obrazovanje je, u uem znaenju rijei, ispred svih drugih zadaa. Znanstvena infrastruktura, praksa studenata, oblici i metode rada kojima se potie istraivanje - jo nemaju potrebne preduvjete. Nedostaju odgovarajui instituti, zavodi, asopisi, knjinice, odgovarajua oprema, praktina nastava i sl. Nastavni je rad, razumije se, u svakoj konstelaciji presudan pa je nuno kritiki razmotriti moe li taj rad biti uspjeniji. Kada je rije 0 nastavnome radu, nezaobilazni su nastavnici jer su oni temeljni resursi svakoga odgojno-obrazovnog, odnosno kolskoga sustava. Pokretai su i nositelji promjena, posebice reformskih odredaba. Nije isto znati i pouavati druge pa je izobrazba buduih odgojitelja osjetljivo i sloeno pitanje. Zato ne rei: nastavnici imaju presudne posljedice na budunost drutva, naroda? Mladi se ljudi na fakultetima pripremaju za strunjake raznih profila, ali i za ljude u punome znaenju: za slobodu, demokraciju, humanost, odgovornost, domoljublje, kozmopolitizam itd. S obrazovanjem istodobno usvajaju odreena temeljna uvjerenja i stavove, duhovne vrijednosti, sposobnost komuniciranja, dijalogiziranja. Razvijaju samosvijest, samopouzdanje, samosvojnost kao i sposobnost miljenja i rasuivanja 0 objektivnome svijetu. Stoga je bitno pitanje jesu li studenti uistinu subjekti, stvaraju li se uvjeti za suradnju
277
238
Izbor tekstova
i optimalan i duhovni razvoj, jer u istinskome odgoju, kazano je, ne bi smjeli postojati nadreeni i podreeni. Imajui na umu vanost pedagokoga rada na fakultetu, ovaj prilog kani potaknuti na razmiljanje i bar malo baciti svjetla na ovu tako vanu funkciju visokokolskih ustanova. Pritom se, naravno, ova funkcija ne moe odvojiti od ukupnoga nastavno-znanstvenog rada; ona je integralni dio nastave, ali je u dananje vrijeme prijeko potrebno imati na umu i ovaj tako vaan segment u sazrijevanju mladih i u ukupnim interakcijskim odnosima na fakultetu. Vano je pitanje kako se studenti pripremaju za svoju pouiteljsku, pedagoku ulogu. Kako je organizirana pedagoka, didaktika i metodika teorija i praksa? Ostvaruje li se trajno pedagoko usavravanje? to su danas kompetencije nastavnika i je li on u lijeku studiranja osposobljen za to?
Kljune rijei: nastava, visoko obrazovanje, pedagoka i metodika teorija i praksa, trajno obrazovanje.
Mnogo je puta i u razliitim prigodama reeno da su fakulteti najvie nastavne i znanstvene ustanove. Tu studenti stjeu znanja iz mnogih podruja ljudskoga stvaralatva, osposobljavaju se za uenje, metodologiju znanstvenoga istraivanja, primjenu nauenoga, ali i za pouavanje drugih! Danas je upravo nastavna funkcija u sreditu jer za
znanstvenoistraivaki rad nedostaju sredstva. U okviru nastavne funkcije moe se promatrati obrazovna, odgojna, drutvena, kulturna i aplikabilna dimenzija. Izdvojeno se mogu elaborirati - tek uvjetno - kako bi se to dublje i to ire osvijetlili pojedini segmenti nastave. No, sve su funkcije u meusobnome odnosu, jedna drugu dopunja, svaka je vana, pa je najbolje ako se razvijaju i promatraju integralno. Danas je vidljiva odreena neravnotea jer su neke funkcije unekoliko zanemarene, ne pridaje im se potrebna vanost. Bez obzira to je svaka nastava i odgojna, to se u praksi nedovoljno istie, posebice kada je rije o visokokolskoj nastavi. Inae, ni prije rata (1991.-1995.) visokokolska pedagogija, odnosno
239
Izbor tekstova
didaktika nije bila razvijena. Dodue, izlazio je asopis Univerzitet danas glasilo zajednice jugoslavenskih sveuilita, pokrenut u Zagrebu 1960. godine, na ijim su stranicama razmatrana pojedina vana pitanja, odnosno problemi visokokolske nastave. Danas je meutim vrlo malo priloga koji teorijski i empirijski razmatraju problematiku odgoja i obrazovanja na visokim kolama, koji prouavaju metode, oblike i vrjednovanje
visokokolske nastave. Nastava je sloen proces; to je odgovorna, osjetljiva djelatnost. U razvijenim zemljama postoji opsena literatura o pitanjima odgoja i obrazovanja studenata. Tiskaju se i posebni asopisi za ovu granu pedagogije, odnosno za ovu populaciju. U nas je visokokolska didaktika mlada disciplina iako joj je predmet nastava i uenje na fakultetima. Nerijetko se vanost nekih nastavnih podruja, odnosno nastavnih predmeta podcjenjuje; smatra se da to i nije vano za izvoenje nastave jer je, dri se, nastavniku bitno samo znanje iz struke. Ugledni didaktiar prof. dr. Marko Pranji kae:
U nas se predmetnim metodikama na sveuilinoj razini dobrim dijelom bave ljudi koji imaju samo predmetna znanja i neko nastavniko iskustvo a malo je onih kojima su specijalizacije iz odgojnih znanosti bile povodom da budu nosioci sveuilinih metodikih kolegija, zato su i znanstvene osnove nekih naih metodika vrlo upitne. One su u najboljem sluaju p rimijenjena znanja koja nemaju iza sebe iroku odgojno znanstvenu formaciju svojih autora to bi buduem nastavniku kojemu su namijenjena omoguilo fleksibilnost, slobodu kretanja,
kreativnost, lakou u operiranju pojedinim metodikim, odnosno didaktikim postupcima, vrsnou u sekvenciranju pa i
didaktikom reduciranju predmetnih sadraja, multivalentnost pristupa, evaluacijska znanja, itd., te tako amortizirala, sprijeila neeljena dogaanja u nastavi to znaju kobno zavriti za sve
240
Izbor tekstova
sudionike.
278
Poznata pedagoginja dr. Jasminka Ledi u svome istraivanju detektira izmeu ostalih i dva stereotipa vezana za pedagoko obrazovanje i usavravanje sveuilinih nastavnika. 279 Prvi stereotip glasi: dobar znanstvenik u sebi krije i dobroga nastavnika, a drugi: vanost metodike nastavnoga rada opada s dobi uenika pa po tome principu nije osobito vano kako se znanja predaju studentima. Govorei o neuinkovitosti visokoga obrazovanja, autorica smatra da je jedan od vanijih razloga za to neodgovarajue pedagoko obrazovanje. U nas se uvrijeilo miljenje da je dovoljno poznavati struku, dok organizacija nastave i sve to se s tim u vezi podrazumijeva nije vana jer onaj tko poznaje materiju znat e to i objasniti studentima, potaknuti ih i motivirati na kritiko miljenje, na samoobrazovanje i sl. Smatra se naime da umijea pouavanja dolaze sama od sebe. Istaknuti pedagog prof. dr. Mujo Slatina s tim u vezi kae:
Iako je oita injenica da postoji razlika izmeu neto znati i znati tome pouavati, nekima zasmeta ako se ukae na razliku izmeu projektanta i uitelja projektiranja, tehnologa i uitelja tehnologije, agronoma i uitelja agronomije, diplomiranih matematiara i uitelja matematike, diplomiranih psihologa i uitelja psihologije, teologa i vjerouitelja, itd.
280
U istome prilogu prof. Slatina pie:

Razvoj kompetencija teacher profesije kljuno je pitanje u svakoj zemlji koja nastoji unaprijediti obrazovni sustav i uiniti ga dostupnijim i prohodnijim, fleksibilnijim i suvremenijim.
278
M. Pranji, Didaktika, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005., str. 9. J. Ledi, Pedagoko usavravanje sveuilinih nastavnika: Prijedlozi za meunarodni dijalog, Pedagoki rad, br. 45 (4), 1990., str. 438-443. 280 M. Slatina, Razvoj profesionalnih kompetencija univerzitetskih nastavnika u Bolonjskom procesu, zbornik radova, str. 155-165.
279
241
Izbor tekstova
Dugorono gledano, niti jedna profesija ne ostavlja tako vane posljedice na budunost drutva kao profesija uitelja. Ovo nas obavezuje na odgovoran sistemski pristup obrazovanju za obrazovanje.
Vrijeme kada je svako sa svojim prirodnim osjeajem, bez ikakva poznavanja odgojnih znanosti, mogao odgajati, obrazovati, pouavati druge daleko je iza nas. Sve funkcije sveuiline nastave realiziraju se integralno struna, obrazovana, odgojna, znanstvena, kulturna i drutvena dimenzi ja. U vezi s tim akademik prof. dr. Mandi napisao je sljedee:
Sveuilina nastava potpunije ostvaruje svoju univerzalnu funkciju kad obrazuje integralni profil strunjaka, daje sintezu opih i strunih znanja, razvija ope i specijalne sposobnosti (posebno kritiko miljenje), potie kreativnost, razvija socijalne osobine linosti, znaajne za ukljuivanje u drutvo, svijet rada i stvaralaki odnos prema radu.
281
ini se da su danas nastavni sadraji svrha i cilj samima sebi, umjesto da su sredstvo u izgradnji osobe - humane, slobodne, kritine, odgovorne. Nekima je vano prijei gradivo, predavati, a za drugo, kako kau, nisu zadueni, odgovorni. Ali izobrazba nije samo pruanje informacija, zapamivanje i reproduciranje injenica. Ako nastavnik nema odgovarajue pedagoke kompetencije, onda nerijetko posee za neprofesionalnim mjerama, pribjegava voluntarizmu, birokratiziranju, improvizaciji, dolazi do profesionalne deformacije i sl. U odnosu nastavnik - uenik (student) esto se javljaju konflikti, nesporazumi, pa i oni s teim posljedicama. Budui nastavnici u tijeku studija ne dolaze do odgovarajue pedagoko-didaktike, metodike i praktine osposobljenosti pa i to moe
281
P. Mandi, Obrazovna i naunoistraivaka djelatnost u Bosni i Hercegovini, Zajednica univerziteta BiH, Sarajevo 21. i 22.XI.1991., str. 21-30.
242
Izbor tekstova
biti generatorom problema u odnosima, u komuniciranju. Kad smo studente etvrte godine nastavnikih fakulteta i akademija pitali jesu li zadovoljni sadrajem pedagogije, didaktike i metodike, odgovorili su (96%) da im postojei sadraji nisu dostatni. Smatraju da je nuno vie sati ove nastave, a posebno praktinoga rada u vjebaonicama i hospitiranja. Naravno, pedagoko-didaktika i metodika osposobljenost nisu arobni tapi, nisu panaceum - svelijek, ali taj se vid pripremanja buduih nastavnika ne moe podcjenjivati ni formalizirati. Profesionalizacija nastavnika po Bolonjskome procesu sastoji se od dvaju programa: sadraja predmeta i studija obrazovanja. Studij
obrazovanja ima tri podruja: a) studij obrazovnih znanosti; b) studij metodike i c) kolska praksa. Koliko primjerice sati u tijeku studija provedu budui lijenici, veterinari, inenjeri na praktinome radu, na vjebama u laboratorijima, na farmama, klinikama i sl., a koliko budui nastavnici provedu u osnovnoj ili srednjoj koli?! Koliko su nazoni nastavi u vjebaonici sluajui druge (kolegice i kolege), a koliko pak sati sami izvode nastavu? Govorei o dobroj nastavi, poznati teoretiar nastave dr. Hilbert Meyer naglaava: Praksa se raduje teoriji, a teorija se raduje praksi! Razumije se, to ne znai davati neke gotove recepte, ve poticati kako u pojedinostima rasvijetliti i u cjelini shvatiti taj ivotni i sloeni posao koji zovemo pouavanje282. Isti autor definira dobru nastavu i izriito kae da nema nastave koja je dobra sama po sebi. On smatra da snaga nastave lei upravo u tome to predmetno uenje povezuje s odgojem. Nakon, kako kae, temeljite rasprave s teoretiarima i praktiarima H. Meyer izdvaja deset obiljeja dobre nastave:
1.
jasno strukturiranje nastave (jasnoa procesa, ciljeva i sadraja, jasnoa uloga, dogovor o pravilima, ritualima i slobodama)
282
H. Meyer, to je dobra nastava, Erudita d.0.0., Zagreb, 2005.
243
Izbor tekstova
2. visok udio stvarnoga vremena uenja (zbog dobre organizacije
vremena, tonosti, podjele organizacijskih poslova, ritmiziranja dnevnoga tijeka)

3. poticajno ozraje za uenje (zbog uzajamnoga potivanja, pouzdanja u
pridravanju pravila, preuzimanja odgovornosti, pravednosti i skrbi)

4. jasnoa
sadraja
(zbog
razumljivosti
postavljenih
zadataka,
pouzdanosti tematskoga hoda, jasnoe i obvezatnosti oekivanih rezultata)

5. uspostavljanje smisla komunikacijom (zbog sudjelovanja u planiranju,
kulture razgovora, rasprava o smislu, dnevnika uenja i povratnih informacija uenika)

6. raznolikost metoda (bogatstvo tehnika insceniranja, raznolikost
uzoraka djelovanja, varijabilnost oblika nastave i uravnoteenost velikih metodikih oblika)

7. individualno poticanje (zbog slobode, strpljivosti i vremena unutarnje
diferencijacije i integracije, analize individualnih postignua u uenju i usklaenih planova poticanja, posebnoga poticanja uenika iz rizinih skupina)
8. inteligentno
vjebanje
(zbog
osvjeivanja
strategija
uenja,
primjerenih zadataka za vjebu, ciljane pomoi i za uvjebavanje poticajnih okvirnih uvjeta).
Zakljuak
Ovaj prilog eli podsjetiti na vanu zadau visokoga kolstva - na njegovo pedagoko znaenje, jer se obrazovanje ne moe ograniiti samo na posredovanje znanja i sposobnosti za vrenje nekoga posla to je, razumije se, uvjet i zahtjev svijeta rada. Obrazovanje je meutim vie od toga. Nema nastave bez odgoja, a on je i vrijednosno orijentiran. Odgoj nije ni
244
Izbor tekstova
manipulacija ni prisila; on nije ni autoritaran ni voluntaristiki. Osim za svijet rada i stvaralatva, mladima je nuno pomoi da razvijaju odgovornost, radne i druge pozitivne navike, da se ponaaju sukladno pravilima morala, da budu etini, humani, da imaju osjeaj za solidarnost, kritiko miljenje, da budu tolerantni, empatini, da imaju razumijevanje za druge, drukije, za plemenite vrijednosti. Vrijeme je zrelo za stvaralaku kritiku, za drukije paradigme odnosno za revidiranje pedagoke, didaktike, psiholoke i metodike osposobljenosti nastavnika na svim razinama. Zadatci to ih drutvo postavlja pred nastavnike sve su iri, odgovorniji, a s druge strane u tijeku studiranja nedovoljno se osposobljavaju za kompetencije, za tako odgovornu i osjetljivu dunost. Pedagoka praksa buduih nastavnika vie je nego simbolina i formalizirana. Nuno je verificirati vjebaonice, mentore i savjetnike. Naravno, za to su potrebne i odgovarajue financije, ali vrijeme je da se i nastavnicima omogui napredovanje. Bilo je prijedloga za ak pet stupnjeva - to je neozbiljno, neutemeljeno jer dovoljno je nakon strunoga ispita mentor i savjetnik - kako je regulirano u Republici Hrvatskoj. Praktina nastava u vjebaonici osobito je vana za budue nastavnike pa je nuno vie sati hospitiranja, ali i vie sati samostalnoga izvoenja nastave i nakon toga obvezna kritika analiza nastavnoga sata. Danas se do tzv. dopunsko-pedagokoga certifikata dolazi na razne naine. Naalost, to se najee pojednostavljuje, formalizira se ovaj oblik nune izobrazbe nastavnika koji u tijeku studija nisu sluali pedagoku skupinu predmeta. Zbog oskudice novca gotovo i nema organiziranoga strunog usavrivanja ili se to pak svodi na upoznavanje s pojedinim odlukama, zakonima i si. Pedagoki asopisi i pedagoka literatura zbog istih razloga rjee navraaju u kolske zbornice i knjinice. Nuno je afirmirati pedagoko-
245
Izbor tekstova
didaktiku metodiku teoriju i praksu u cjelokupnome odgojnoobrazovnom sustavu. Znanstveno-nastavna vijea na fakultetima jo uvijek ne pridaju dovoljnu pozornost znanstvenomu i nastavnomu razvoju ovih nastavnih podruja. Kakvi su zapravo nastavniki fakulteti bez vjebaonica, bez pedagoko metodike prakse? Za to je prijeko potrebno predvidjeti odgovarajua sredstva. Poticanje i afirmiranje pedagoko-metodike teorije i prakse uvjet je kvalitetnijega osposobljavanja, pripremanja nastavnika za odgovornu odgojno-obrazovnu zadau. Jedno od temeljnih zahtjeva glasi: popraviti status prosvjetnih djelatnika, a kada se to postigne, bit e lake privlaiti sposobne pojedince da izaberu nastavniko zanimanje, osigurati kvalitetnije nastavnike kao i temeljitije trajno struno usavravanje. Bolji materijalni uvjeti potaknut e i na samoobrazovanje, motivirat e napredovanje, zadrat e uspjene nastavnike. Vrijeme je da se o ovim pitanjima na sveuilitima i na fakultetima otvoreno raspravlja i da se stanje pone mijenjati nabolje.
Literatura
1. 2. Kyriacou, Ch., Temeljna nastavna umijea, Educa, Zagreb, 2001. Ledi, J., Pedagoko usavravanje sveuilinih nastavnika: Prijedlozi za meunarodni dijalog, Pedagoki rad, br. 45 (4), 1990., str. 438-443. 3. Mandi, P., Obrazovna i naunoistraivaka djelatnost u Bosni i Hercegovini, Zajednica univerziteta BiH, Sarajevo 21. i 22. XI. 1991., str. 2130. 4. 5. 6. Meyer, H., to je dobra nastava, Erudita d.0.0., Zagreb, 2005. Pranji, M., Didaktika, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005. Slatina, M., Razvoj profesionalnih kompetencija univerzitetskih nastavnika u Bolonjskom procesu, zbornik radova, str. 155-165.
246

Izbor Tekstova Povijesno-Pedagoška Istraživanja - Povijest Pedagogije I Školstva U BiH

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Izbor Tekstova Povijesno-Pedagoška Istraživanja - Povijest Pedagogije I Školstva U BiH

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

IZBOR TEKSTOVA

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Priredile: Tina Barbari Tanja Zelenika

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

2. NEKE REFLEKSIJE O KULTURI KAO IDENTITETU I KOHEZIJI HRVATA ......27

6. PASTORALNI DJELATNIK, ZNANSTVENIK, GRADITELJ... ....................................62

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

8.5. Fra Grgo - Zagreb i Hrvatska ..................................................................................................... 90

9. NEIZBRISIVI TRAGOVI DOBROTE ...................................................................................91

17. POETCI VISOKOGAKOLSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI ............................ 169

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Zbornik radova znanstvenog simpozija odranog u Sarajevu 3. i 4. srpnja 1991. godine.

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

ekperimentalne pedagogije u SAD bili su Stanley Holl (1846.-1924.) i Eduard

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

1.1. Neke karakteristike visoke kole

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Mladen Bevanda 2. NEKE REFLEKSIJE O KULTURI KAO IDENTITETU I KOHEZIJI HRVATA3

2.1. Kultura - kohezija i identitet

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

2.2. Katolika crkva - nositeljica vrednota

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

2.3. Trajna elja za to vrim vezama

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

2.4. Ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti u kolstvu

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

2.5. Hrvati hoe izobrazbu na svome jeziku

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

2.6. Prinos jaanju Federacije

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Mladen Bevanda 3. FRANJEVCI U PEDAGOGIJI I U NARODU 4

U povodu 700 godina Franjevaca u BiH, Most, Mostar, 1991. godina.

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH

Povijesno-pedagoka istraivanja Povijest pedagogije i kolstva u BiH