ANTE KOVAI U REGISTRATURI Biljeke o piscu: Ante Kovai, knjievnik, roen je 6. 6. 1854.

godine u Oplazniku, Marija Gorica kraj Sutle, a umro 10. 12. 1889. godine u Stenjevcu. Godine 1880. odvjetnik u Glini. Od 1875. g. pie lirske pjesme, balade, feljtone, pripovijetke i romane. U prvom romanu Baruniina ljubav (1877.), kao i u Pripovijesti Ljubljanska katastrofa (1877.), jo prevladavaju romantiki elementi. U svojim kasnijim djelima je realist, satirik i kritiar drutva. Godine 1880. izlazi njegova Smrt babe engikinje, travestija Mauranieva epa Smrt Smail-age engia. Politiko-satiriki su i njegovi feljtoni Iz Bombaja (izlazili 1879. 1884. u Slobodi). Satira se osea i u pripovijestima Bjei-hajka, Ladanjska sekta, Doktor Marko u Kajgani. Satira prevladava u romanu Fikal (1882.), a jo vie u nedovrenu romanu Meu abari (1886.), koji je izlazio u Balkanu i morao biti obustavljen, jer su se karlovaki malograani osjetili pogoeni. Njegov roman U registraturi (1888.), u kojem ima i autobiografskih elemenata, sadrava najbolje stranice hrvatskog realizma. Godine 1908. Objavio je Izabrane pjesme. Srednjokolski i studentski dani nisu bili za Kovaia nimalo laki jer je bio siromaan. I kao pravnika i oca brojne obitelji, pratile su ga kojekakve nevolje, osobito materijalne. Meutim, upornost, borbenost, volja i rad bili su jai od svih nedaa (npr. od neimatine i bolesti). O tome svjedoi bogata knjievna ostavtina: velik broj pjesama, djela u prozi, feljtona, polemika i lanaka, meu kojima se umjetnikom slikom drutvene stvarnosti Kovaieva vremena istie djelo U registraturi, najznaajniji hrvatski roman 19. stoljea. Objavljuje knjievne radove u asopisima i dnevnicima: "Hrvatski dom", "Hrvatska", "Obzor", "Primorac", "Hrvatska lipa", "Vijenac", "Sloboda" i drugi. O djelu: Roman zahvaa veliki vremenski razmak: od feudalizma do Kovaievih dana. Prikazao je tadanje ljude i prilike u Hrvatskoj, s posebnim simpatijama za selo. U njemu takoer prikazuje drutvene i gospodarske promjene (raslojavanje sela, propadanje aristokracije, klasna borba, agrarna kriza 1873. g. itd.), slika raanja "moderne" hrvatske inteligencije, ali i kronologija traginog ivotnog puta darovita seoskog djeteta u feudalnim i kapitalistikim drutvenim odnosima (odnosima prvobitne akumulacije kapitala). Ti odnosi oituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku: nainu ivota feudalaca koji se temelji na preljubu, razvratu (npr. sudbina gizdave vile Dorice kao rtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene): prodoru novih, kapitalistikih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog drutvenog

stalea - zelenaa i trgovaca, kojima je jedino mjerilo vrijednosti novac, bogatstvo (predstavnici su tog stalea u romanu npr., zelena Medoni, Kanonikov sin Miha koji se eni Medonievom kerkom Justom ne iz ljubavi nego iz interesa): seljakovu naputanju zemlje i odlaska u grad da slui u gospodarskim kuama (prototip takva "pogospoena" seljaka je kumordinar or): stvaranju nove inteligencije iz redova seljaka koja u moralno iskvarenoj cjelini esto, bez obzira na darovitost, ne uspijeva nego tragino zavrava (poput glavnog lika u romanu Ivice Kimanovia). U ovom djelu Ante Kovai je predoio moral i psihologiju hrvatskog sela i grada, odnosno mnoge pojave u njima kao npr. odnos roditelja i djece, meusobne odnose seljaka - prijateljstvo, razmirice, svae (npr. izmeu Kanonikove i Zgubidanove obitelji), ljubav i ljubavne odnose na selu (npr. izmeu Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonieve ene i Medonieva sluge), ljubav i ljubavne odnose u gradu (npr. izmeu Ivice i Laure, Laure i Mecene, Laure i Ferkonje), brane i obiteljske odnose (npr. izmeu Zgubidana i njegove ene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Iviine majke), svadbe, sveanosti (npr. svadba u domu gazde Medonia, uskrsni ugoaj u Zgubidanovoj kui) itd. Kovai je s vie simpatije i ljubavi prikazao selo (seljaka, seoske obiaje, seoski patrijarhalni ivot i moral) nego grad. Ipak, selo nije idealizirao. Vidio je i selo i seljaka, i kao izraz primitivizma, praznovjerja i neprosvjeenosti. Grad se po nainu ivljenja i morala razlikuje od sela. To je sredina u kojoj se seljak ne snalazi, udno i nespretno se ponaa (napominjemo takve dvije situacije: prva, Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici grada i druga Zgubidan pred ogledalom u kavani). Roman U Registraturi na odreeni je nain i autobiografija Ante Kovaia. Kompozicija i fabula djela: Prvi dio romana opisuje Iviino djetinjstvo u seoskoj sredini. Drugi dio opisuje mijeanje epizoda iz seoske i gradske sredine drama glavnih likova. Pojavljuje se Medonieva obitelj i u nizu epizoda razvija se drama glavnih likova Ivice i Laure (Mecenina smrt, Iviin povratak na selo, Laurin dolazak u Meceninu kuu, razrjeenje tajne u Laurinu porijeklu i Iviin povratak u grad). Trei dio odvija se u znaku novih zapleta i iznenaenja. Ljubavni trokut: Laura Miha Justa, Miho Laura Ferkonja. Ubojstva: Laura i Ferkonja ubijaju Mihu, a Laura ubija Ferkonju. Novi ljubavni trokut: Laura Ivica Anica u kojem Laura ubija Anicu. Slijedi Laurino pogubljenje i Iviino propadanje, ludilo i smrt u zapaljenoj registraturi. Dogaaji u romanu nisu organizirani i rasporeeni prema vremenskom slijedu. Vremenski kontinuitet dogaajapisac prekida retrospektivnim epizodama. Takvim pripovijedanjem pisac unosi odreeni "nemir" i dramatinost, usklauje kompozicijska obiljeja cjelokupnom ivotnom

sudbinom i psihikim previranjima Ivice Kimanovia. Sam poetak romana je retrospektivan poinje prikazom registrature i spisa koje Kovai oivljuje: oni se meusobno prepiru. Za rije se javlja spis registratora Ivice Kimanovia i zapoinje pripovijedanje: "Znajte, dakle, ja sam vam srce i dua naega registratora. Ja sam njegova slika i prilika. Ukratko: njegov sam ivotopis. On me je sam napisao." To je ujedno i najava fabule koja poinje prikazom djetinstva Ivice Kimanovia. Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta remeti vremenski slijed dogaaja, tj. mijenja prostor i vrijeme dogaaja (npr. buenje Ivice Kimanovia u Laurinoj sobi, epizoda o vili Dorici i Meceni, o Meceninu porijeklu, o Laurinu porijeklu itd.). Pisac romana prati razvoj glavnog lika romana Ivice Kimanovia, i to od djetinstva pa do smrti (Iviina traginog zavretka u poaru koji je zahvatio registraturu). S tom glavnom radnjom prepliu se sporedne radnje (npr. Laurin ivot koji nije u vezi s Ivicom, dogaaji vezani za gazdu Medonia, odnosi izmeu Laure, Mihe i Juste te Mihe, Laure i Ferkonje...) Fabula je razgranata tj. sloena i razvijena. Okosnicu fabule ine dogaaji koje u prvom dijelu romana pripovijeda glavni lik Ivica, a zatim (u drugom i treem dijelu romana) ulogu pripovjedaa preuzima pisac. Mjesto radnje: Hrvatska Vrijeme radnje: 19. st. Tema: Odrastanje i sazrijevanje seoskog mladia u gradskoj sredini. Osnovna misao: - Gradska sredina negativno mijenja ljude. - Ljubav nema granica. Kratki sadraj: Ovaj veliki roman zapoinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao "raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da razoblii kritiki hrvatsko drutvo onog vremena u rasponu od osirotjelih seljaka i pogospoenih opanaka do pokvarene gospode. U registraturi je prije svega svjedoanstvo o munom probijanju kroz ivot jednog seljaia, u emu nalazimo istinite i ujedno tipine crte i Kovaieva ivotopisa. Ivica Kimanovi veoma je bistro dijete seoskog muikaa Joice zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu ive Mali Kanonik i njegova obitelj, s ijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u kolu. Zbog Iviine bistrine, uitelj i upnik nagovaraju Joicu da ga poalju na daljnje

kolovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomo upnika i Joiina roaka Juria, ora, koji radi kao sluga kod bogatog Illusrissimusa koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme kolovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prolosti, izvanbrani sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad ivio je razvratnim ivotom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka). Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stie njegova lijepa roakinja i tienica Laura u koju se Ivica odmah zaljubi, a koja mu ispria kako je nakon oeve smrti odrasla u siromanoj radnikoj obitelji u kojoj je otac pijanac, a sin jednooki grubijan Ferkonja. Bjeei od Ferkonje, u umi je naila na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je dola u grad k Meceni. Nakon to Mecena otkrije Iviinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraa kui. Mecena je na samrti, a Laura trovanjem pouruje njegovu smrt. Iste noi Mecenina kua izgori u poaru, or postaje krmar, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Meu Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina ki (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odluuje nastaviti kolovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom. U Ivicu je zaljubljena kanonikova ki Anica koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od ega je Ivica spaava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvaaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kree u bijeg i stvara odmetniku druinu. Potom ubija i Ferkonju i eli zapoeti novi ivot s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odluuje vjenati s Anicom. Laura sa hajducima upada na samu svadbenu sveanost; Kanonik i Iviini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena nakon okrutnog muenja (Laura joj odree grudi). Ubrzo potom Laura je uhvaena, osuena i smaknuta, a Ivica slubuje kao registrator u provinciji. Krajem ivota odaje se alkoholu, te u trenutku pomraenja uma spaljuje i sebe i registraturu.

Analiza likova: Ivica Kimanovi je darovit i bistar seoski djeak. (Ja sam vrlo napredovao u uenju, pisanju i raunanju. Bijah najbolji uenik...).Nije mu drago kad mora otii iz svoje poznate seoske sredine u grad na kolovanje (Mene je stezalo bolno, neopisivo oko srca. Ja nijesam mogao plakati, ali u grlu me neto davilo i duilo kano da mi je kamen legao na dunik.). U djetinjstvu je bio sretan, a kasnije ga je ivot uio na sve gore i gore stvari. Prisiljen je na rad, skromnost, siromatvo i seljaki mentalitet. On shvaa i sam da se pretvara u neto to mu nije pravo, da ga drugi oblikuju, ali ne reagira (Boe moj! Kako li je voljko i ugodno u

tom niskom krevetu, na tim mekanim perinama, meu tim nabuhlim jastucima...Pa ove slike..Ba ta suelice krevetu: golo tijelo ene boanske ljepote!...Odvrni oi, Ivice Kimanoviu! Odvrni..A ono ogromno zrcalo: na, sav se vidim u njemu...I tamo se odrazuje ta gola ljepota...Odvrni oi, Ivice, zrcalo te izdaje...Oh, majko moja, ti priprosta, ti pobona seljakinjo! Stid me je! Stid...Odvrni oi od svega!). Ipak on voli selo i svoju obitelj. Ve pri prvom susretu s gradom dolazi do izraaja njegova naivnost, nespretnost i nesnalaenje kad redom pozdravlja sve stanovnike koje susreu na ulici. Njegova razmiljanaj o gradu (sada mi se stala u dui raati arobna slika velinskoga grada sa svim svojim divotama, obajanim u stostrukim naim seoskim priama i bajkama...), ve na samom poetku pokau se nerealnima, pa i sam grad ga ne doeka prijateljski i rairenih ruku (Pusto je ovdje i hladno. Vlane zidine zaudaraju zaguljivom vlagom...Kraj mene prolazi silan svijet, a sve uti i nitko me ne pogleda. Svi su turobni i sumorni. Lica im se i ne vide.). Ivica taj vrabac sa seljakog plota, taj Seljaki groi bio je veoma darovit, bistar, sposoban, ali nedostajala mu je snalaljivost, dvolinost, amoralnost - sposobnosti koje su se u gradu uvelike cijenile. Tako ga guta vrtlog gradskog ivota. Ve na samom poetku kod dolaska u Mecenin dom suoen je s pokondirenim roakom kumordinarom orom (Otac je razumio, pa me potisnu naprijed da kumordinara cjelunem u ruku. or se ni najmanje ne otezae da mi prui ruku na poljubac), Meceninim slugom, koji ga uzima pod svoje za vrijeme otunog boravka u Meceninoj vili. (Kumordinar nato ustane, izvue iz svoga kreveta nekakvu arenu krpetinu.- Na, ovo podvih pod glavu! Zatim potegne s druge strane kreveta stari poderani plat. Evo, ae uenjae, time e se pokriti! Eno jote polovice klupe do zida, a ti se protegni prema pokrivalu i spavaj. To je najbolje za takvu eljad...) . Ve kod svojeg prvog noenja u Meceninoj kui shvatio je u kakvim e ozraju ivjeti i kolovati se. Tako me se doimahu razgovori raskalaenih slugu i slukinja koji mi ulijevahu u duu prve i svijetle, nerazumljive i nekuda suvie jasne pojmove o novom svijetu kamo me sa se la dovukoe, o tom mojem dobrotvoru za kojega mi se valjalo jo kod kue jutrom i veerom moliti bogu... o drutvu te pokvarene druine gdje u kako vidim, provoditi mladenake dane svoga siromanog kolovanja.... Teko podnosi izmu intelektualno, moralno i duhovno slabijeg Mecene, a koji ga iz zabave nazivao zgubidanom i trudio se esto ukazati mu na svoje dobroinstvo. (Zgubidane uti! Zar da mi protuslovi, indolentni muek ti! To li je zahvalnost za moja dobroinstva?!) Cijelo to vrijeme boravka u vili izvrgnut je djelovanju tue volje i htijenja, svi su gospodarili njime i on ovisi o njima , iako ih mrzi i prezire (npr Mecenu I kako je u Meceni bila za memorisanje predsjednikoga govora tupa glava poput bukvina panja, tako je on dobro upamtio rije Zgubidan pa mi je esto prikria s istom onom nasladom i zloradou kako to nekada obiavae u naim bregovima susjed Kanonik.), ismijava i ironizira (Kao ora On je pao u iste navade poput ilustriimua: to je obiaj svih starih slugu da oponaaju svoje gospodare. Kada se gozbe svrie i kada Mecenu odvukoe u krevet,

plemeniti kumordinar jeo bi i pijuckao tako dugo dok se i on nije svalio na gospodarev naslonja te spavajui i hrui kraj njega pazio i bdio na potrebe ilustriimua. ; ajkovskog- Redahu se brbljave zdravice, a Imbricu pika iz Volovine zaokupi opet njegov demon, predstavljajui uvijezku prvog brbljavca svih lirika ovoga svijeta, Rudimira Bombardirovia ajkovskoga; on je neprestance odapinjao govore. A im je vie govorio, tim je manje mislio.), voli ali ih se ujedno i boji (LauraOna mi se nasmijei rajskim, poudnim osmijehom, a u crnim oima usplamsa joj strast i hladnoa, neopisivo milje i ljut prezir, aneoska dobrota i zmijska zloba...sve to u jedan tren...). Zato im se pasivno opire, a ne i aktivno bori protiv njihovih poroka, a za svoje vlastito mjesto i vlastiti ivot u toj sredini. Uz sve to Ivica izrasta prvo u zbunjenog djearca koji ne shvaa to se dogaa oko njega, zatim u mladog tienika koji shvaa okolinu ali mu je zabranjen svaki komentar. Nakon toga je mukarac uhvaen u trokut s dvije ene. Da Ivica nije sreo Lauru, vjerojatno bi sve drugaije zavrilo. Oenio bi se milim seoskim djevojetom, Anicom, ali Laura, kljuni je faktor u Iviinu ivotu, njegova prva ljubav i femme fatale. (Ja osjetih na obrazima drhat njezinih punih labudove bjeloe grudi...njezinih alabastrovnih ramena...i no je sakrila svu tajanstvenost, sav ar i draest, svu milinu ljubavi nae...grijeha naega...! Na kraju zavrava kao notorni alkoholiar, bez vidljivog cilja na obzoru, te u napadu deliriuma tremensa zapali registraturu i sebe. Laura je upravo iznenada sinula poput sunca na jutarnjem nebu.. I ona, ne oekujui moga odgovora, ivo me cjelune u usta, u elo, u oi... Nikada me jo ena nije poljubila, osim moje majke. Polije me rumen do uiju i ja se hrlo i oprezno ogledah ne bi li se gdje u blizini desio milostivi Mecena ili njegov alter ego kumordinar or... Njena ga privlanost u isto vrijeme i privlai i odbija. /Ona lijepa ustaca ne odisahu njenou nego mi se prividjee kano da e ugristi...Oi joj mirucahu kano ptici grabilici za plijenom. ./ S obzirom na sve to ono ini i kako djeluje bolje bi joj pasao epitet demonska Laura. Ona je pokreta radnje, neobjanjivih postupaka junaka romana, intrigant: ona je lik fatalne ene koja predodreuje i odreuje sudbine ljudi.Ona odluuje o njihovim ivotima, pa i smrti. Kad je kumordinar oteturao niz stube u svoju druinsku sobu, bljesnu oi Laurine; ona pograbi ljekarsku tekuinu, izlije polovicu i hitro izvadi iz njedara nekakav zamoi od papira, sasu iz njega u tekuinu utkasti praak sve pomijea pred svijeom i apnu sama sebi: - Danas treba da je svemu kraj! Jo ovo, pa onda... Ona je puna suprotnosti, i unutranjeg nesklada. Hrabra je, prevrtljiva i lukava, beskrupulozna je, -Gotov je!!...Dovrio se dakle, mekopute! Tako je i pravo neka ive mladi koji su za svijet, za njegove slasti i nevolje! .Iz zapaljene Mecenine kue najvei joj je problem bio kako iznijeti teku krinju punu blaga koje je opljakala. ...iznijeli su ljudi teak Laurin sanduk iz dvorita nekamo u etvrtu ulicu, a Laura ih je pratila uzdiui toboe sva satrvena i

slomljena. Kad saznaje da je dijete roeno kao in silovanja, kao i da je ubila vlastita oca, u to ne eli povjerovati...ja sam bila...Ja sam mu pospjeila put u vjenost!...Svomu ocu...Ne, ne! To je pakleno priaptavanje i prikriavanje na dnu savjesti moje! To je kleta, strana, odurna i gnusna obmana! To je san, grozan san ludosti moje! Kod Laure nema zlatne sredine; ona ili voli ili mrzi, a esto prvo voli pa onda mrzi, i to iste osobe. Tako je pomogla Justi, Mihinoj eni, da umre kako bi se doselila k Mihi; zatim je Mihu prevarila sa Ferkonjom, te ga zajedno s njim ubila: na kraju ubija i Ferkonju. Bez morala je i savjesti, i bez obzira na sve zloine koje je poinila samo od Ivice trai pomilovanje, a kad je on odbacuje bijesna je i ogorena.(I kada, evo, sve polaem pred tvoje noge i svoju pokorniku okajalu duu i svoje srce i ivot svoj, ti me udara prezirno nogom, odvraa oi od mene i okree mi lea. Dobro! Ali pamti! Nikada nijedna druga nee biti tvoja, ni ti njezin! Pamti to! Do vienja!...). I ona zavrava tragino, neostvarenih elja, pred streljakim vodom zbog poinjenih zloina.(Tu se dogodilo udo na stratitu...Pukoe smrtonosne cijevi i pogodie je hici, ali ona stajae nepomino poput mramorna kipa...Grudi joj bijahu razgaljene, ali ne potee iz njezina tijela ni jedna kap krvi...) JOICA KIMANOVI: Iviin otac kojega nazivaju "zgubidan". Nije poznavao ni pedagogiko-didaktikih teorija ni prakse. Seljak naih starih korijena i zlatnih vremena, ne razumije se ni u itanje ni u pisanje. Pa stoga nije mogao proitati nikakve moderne pedagoge. Vesela ljudina, seljaki muzika na tzv. "bajsu". Tako obljubljeni svadbeni veseljak znao je biti kruta svadljivica u naem susjedstvu i jeziav poput kakove babe. Bio je jednostavan, duhovit seljak. (Meni bijae neugodno, kumordinar se osmjehivae a moj otac, esui se sada iza jednoga sada iza drugoga uha, rastumai: - He, takva su sva velika gospoda! Odsjeku amen, mahnu rukom, kimnu glavom i postao je svijet!) Ipak, bio je topao kao roditelj, volio je nadasve svoju emu i djecu.(Muzika se htijae svom silom drati trpko i osoro prema djeaku, bolje, momku; ali osjetivi dodir sinovljeve glave, njegov topli dah, njegove umiljate, pokorne i suzama pomijeane rijei, u starcu neto pukne i neto se prelomi, kano da se gora sruila i survala, i on ogrli svoga Ivicu. OR: Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo Mecenin rob. On je olienje nesklada izmeu elje i stvarnosti, i pokazuje ovjekovu elju da se pretvara da je ono to nije. (E da vidi , moj kukavni roae, to je gospodski ivot i da zna pripovijedati u naem prnjavoru kako li ivi u slasti i lasti gospodin kumodinar or, prvi pod ilustriimuom! Gle, uivaj pa pamti!...Fuj! Oh, vi mueki. Kako li ste zaostali? Kako prosti? Ne sramoti me; da te tko vidi, izgubio bih ja svako tovanje i ugled gdje imam tako prosta ovjeka za roaka!). Njegova je stvarna uloga da se ulizuje Meceni. (-Mueki ostaju mueki otrcani, surovi, blatni, prosti i smrdljivi!- mrmljae sam sebi pljujui na svoje podrijetlo poput svih sluga i mumordinara ovoga svijeta.). Poslije njegove smrti oeni se i otvori gostionicu. On i njegovi postupci u nama izazivaju i

aljenje kad ga ena premlati, ali i smijeh, porugu. (Kakav gospodar! Tko je moj gospodar? zatuli ona, svijet ljubavi i njenosti, uhvativi se ljevicom ispod rebara, a desnicom opalivi me tako silno da mi se zaljuljalo do trista svjeica pred oima i krv curkom briznula iz nosa.) MECENA: lani dobroinitelj. Njegov dobar glas poiva na neobjanjivoj injenici da ljudi imaju visoko miljenje o njemu (bar oni koji ga ne poznaju). Ipak, to nije ba toliko udno ako se uzme u obzir da je i on jedan glumac. Ne toliko velik kao Laura, ali sasvim dostatan da zavara okolinu. On je zloest i pokvaren ovjek, ne samo da je silovao Doricu, Laurinu majku, ve je i sa kerkom greno ivio, a Ivici je naglaavao da e mu biti skrbnik i pokrovitelj tako dugo dok je malen, dok mu ne predstavlja konkurenciju. (Jer dok bude malen, dokle se ne bude osjetila tvoja momaka dob, dotle u te voljeti, dotle sam ti dobrotvor!). Kad ulovi lauru i Ivicu zajedno u krevetu, on ne reagira kao bijesni otac djevojke, ve kao njen prevareni ljubavnik.(Izii, ro, nitkove, nezahvalnie! Izdiri da te za koji as ve ne vidim u svojem domu! Oh, to li je zahvalnost toga idolentnoga mueka! kriae zasopljeno Mecena, hvatajui se za stolac.) U stvari je priglup i dvolian ovjek, a to se vidi u svakodnevnim prilikama: npr. uenje govora. Iza njegove je povrinske kreposti skrivena razbludnost i hedonizam. Kovai je dao galeriju likova iz seoske i gradske sredine (Ivica, Zgubidan, Kanonik, Medoni, Iviina majka, Duga Kata, Miha, Justa, uitelj, upnik, Laura, Bombardirovi, Mecena, Ferkonja, or, baba Huda i drugi U slikanju seoske sredine (npr. svaa i tunjava izmeu Zgubidana i Kanonika) osjea se dobronamjerni humor i blaga ironija. A u slikanju gradske sredine i njezinih likova oituje se kominost (npr. prikaz pokondirenog kumordinara ora, neukoga i umiljenog Bombardirovia) do ironino-sarkastine intoniranosti koja poprima obiljeja karikaturnosti, grotesknosti i izrazito satirino-sarkastine poruge. Npr. takav je opis situacije na gozbi, kad Bombardirovi po svom odijelu prolije umak iz pune zdjele ili ironian opis Meceninih duhovnih sposobnosti. U romanu su osobito dobro, realistiki prikazani likovi izvornih seljaka (npr. Zgubidan, Kanonik), seljaka poluinteligenata (npr. kumordinar or, jedan meu najbolje ostvarenim likovima u romanu), zelenaa (npr. gavan Medoni, propalih i pokvarenih plemia npr. Mecena). Kovaievi likovi su socijalno-psiholoki motivirani, ali i govorno karakterizirani. U osnovi romana stoji svijest o ovjeku i njegovu razvoju kao socijalno-psiholokom biu, i u tom je smislu tragedija Ivice Kimanovia motivirana njegovim seljakim porijeklom. ak i fantastina i gotovo simbolina u svojoj fatalnosti, Laura ima motivacijske osnove u svome bijednom djetinstvu i porijeklu iz sluajne porodice. Ostali likovi u romanu, izuzevi izriito fantastine "baba Huda", koncipirani su u osnovi realistiki i s naglaenim socijalno-psiholokim motivacijama (kumordinar or, Iviini roditelji, Miha, Medoni) ili oblikovani izrazitim satirikim

postupcima (Mecena, Justa i dr) Obiljeja ovog romana 1.ROMATINARSKA: Vidljiva su u tajanstvenosti kojom je obavijeno Laurino podrijetlo, u intrigama, Laurinom hajdukom ivotu, u tajanstvenosti njezina odnosa s Ferkonjom i babom Hudom. 2. REALISTIKA: Osnovna je tema realistina: prikazuje djetinjstvo i kolovanje seoskog djeaka Ivice Kimanovia i njegovu preobrazbu u graanina. Prikazan je prodor kapitalizma na selo (Medoni), a preko kumordinara ora tip siromanog seljaka koji postaje gradski sluga. Preko Ferkonje pokazuje zametak velegradskog kriminala. Predstavljene su dvije sredine: gradska i seoska. Izmeu tih je dviju sredina (i dviju ena koje ihpredstavljaju)IvicaKimanovi. 3. NATURALISTIKA: U svojim su postupcima neki od likova motivirani i bioloki - naslijeem (Laura je plod grene Mecenine ljubavi koja, ne znajui, poini incest postaje ljubavnica vlastitog oca; zlo je u njoj ukorijenjeno samim roenjem). 4. MODERNISTIKA: Vrijeme nije izraeno u kontinuitetu, este su retrospekcije. Zavretak romana prikazuje nemo pojedinca da ostvari ljubav i osobnu sreu zbog usuda koji ravna njegovim ivotom.
Roman ''U Registraturi'' jedan je od najznaajnih djela hrvatskog realizma,razdoblja 19. stoljea. Ante Kovai napisao ga je 1888. godine, a objavljen je u asopisu ''Vijenac.'' Sinteza je cjelokupnog Kovaievog stvaralavtva. Djelo je socijalne tematike i donosi nam traginu sudbinu seoskog intelektualca, Ivice Kimanovia, u dodiru s gradom. Prvi tako oblikovani lik u hrvatskoj knjievnosti bio je enoin Prijan Lovro. Roman je uokvriene kompozicije i sastoji se od 3 dijela.Posebno je zanimljiv prvi dio romana u kojem Kovai unosi elemente autobiografskog kao sto su djetinstvo na selu i odlazak na skolovanje u grad. Djelo poinje i zavrava u pranjavoj registraturi koja simbolizira kaotino stanje Hrvatske u tom razdoblju. Pratei zivot Ivice Kimanovia pisac nas upoznaje s likovima iz gradske i seoske sredine. Posebno satirino su ocrtani likovi koji su iz seoske sredine dosli u grad, a onda su se pogospodili. Najznaajniji takvi likovi su kumordinar or i pojet Rudomir Bombardinovi ajkovski. Obradujuci realistiku temu odnosa sela i grada, Kovai se kritiki odnosi prema hrvatskoj stvarnosti. U prvom Iviinom susretu s gradom, opis okoline je realistian. Kasnije opisi grada imaju tamni ton i naturalistiki prizvuk,osobito zato jer je grad prikazan kao gnijezdo moralne trulei i runoce koje unitava svako istou i intelekt. Za razliku od grada ,selo je idealizirano u prvom dijelu romana. Razlog tome je stoj Kovai pripovijedanjem u prvom licu (sto je znaajka samo za 1. dio romana) unosi elemente autobiografskog. Ivica Kimanovi kao glavni lik ironino je nazvan Kimanoviem medu brojnim beskimenjacima jer je potpuno pasivan i ne upravlja vlastitom sudbinom. Direktan utjecaj na njegovu sudbinu ima fatalna zena Laura. Uvoenjem Laure i likova povezanih s njezinim podrijetlom i odrastanjem, u romanu se pojavljuju romantiarski elementi. Uz realistike ( vezane uz opis grada i drutvene stvarnosti) i romantiarske elemente, u romanu se javljaju i obiljeja modernizma i naturalizma.: Upravo zbog ispreplitanja nekoliko razliitih stilskih obiljeja, roman ''U registraturi'' nije tipian realistiki roman. Odstupanje od kronolokog prikaza zbivanja, subjektivan odnos prema vremenu te neobina uokvirena kompozicija, obiljeja su modernizma. Naturalistiki sloj romana vidljiv je u masovnim scenama kao sto su seoske tunjave i krvava svadba. Laurino podrijetlo, odnosno njena bioloka motivacija, takoer je element naturalizma. Ivica je pri prvom susretu u Laurom zapanjem i iznenaden njezinom ljepotom. Laurina elja za dominacijom kasnije postaje glavni pokreta

radnje. Tip je demonske ene koja svojom prirodom stvara fabularnu napetost. Njeno ponaanje odreuju strasti i nagoni, a dio njezine stavrnosti su misterij i fantastika. S obzirom da je dijete nemoralnog Mecene i seljanke koju je silovao, Laura je nasljeem i okolnostima primorana na takvo ponaanje. Odnos Laure i Ivice mozemo uporediti s odnosom sela i grada. Ivica je kao predstavnik seoske sredine pasivan i podloan ujutecaju, a Laura mu je zavodljiva ba kao to je grad seljaku. Ivica Kimanovi je bistro dijete ije iliuzije i ambicije slama grad. Problem koji je predstavio Kovai, odnosno problem afirmiranja seoskog intelektualca u grada, aktualan je i danas. Kovai je grad predstavio kao leglo enmorala, meutim danas je grad sasvim neto drugo. Danas je izvor mogunosti. Problem je u mentalitetu ljudi koji smatraju da seljaci nisu predodredeni za visoke kole. Naalost, djeci iz siromanih seoskih obitelji ce uvijek biti tee u postizanju cilja, nego onima iz prosjene graane obitelji.Kovai je ovim djelom dosegnuo vrhunac svog stavralavta. Smatram da roman moze mjeriti s velikim djelima europskog realizma.

Roman U registraturi djelo je Ante Kovaia, jednog od najznaajnijih hrvatskih realista te predstavlja sintezu njegova stvaralatva.Iako mu vremenski pripada, U registraturi nije tipian realistiki roman. U njemu se proima nekoliko stilskih pravaca. Realistika je sjelina najopsenija, bavi se problemima drutvenog morala, ukazuje na drutvenu nepravdu. Pojavom Laure, fatalne ene i njezinog tajantsvenog podrijetla Kovai uvodi romantiarske elemente. Naturalistiki sloj ini bioloka odreenost likova, a modernistiki elementi oituju se u odstupanju od kronolokog slijeda zbivanja. Na tematskoj razini obraeno je nekoliko cjelina: odlazak siromanog seoskog djeaka u grad i njegova tragina sudbina; gospodarsko i moralno propadanje sela te odnos selograd. Oholost, lana kienost, samodopadnost upravo su ono to grad razlikuje od sela. O tome e, kroz lik ora biti rije u ovom eseju. U predloenom ulomku, u prvom dijelu romana, Kovai ocrtava orev, odnosno Juriev lik. On je tek priprosti seljak koji se odlaskom u grad elio domoi lanog sjaja i drutvenog poloaja. Radio je kao Mecenin sobar, dakle gospodski sluga. Preko njega Kovai satiriki i kritiki progovara o seljacima u gradu koji su prihvatili navike i ponaanje gradske sredine, a zadrali neznanje i primitivizam neobrazovanog puka, to u tom spoju postaje tragino i smijeno. or je jedan od likova koji je najbolje okarakteriziran govorom te kao pogospoeni seljak upotrebljava strane izraze, iako najee nepravilno. Ta priprostost oituje se i iz samog imena 'kumordinar', zapravo iskrivljeni oblik rijei 'kamerdiner'. or predstavlja utjelovljenje seoske tatine elje za drutvenim uspjehom, lanog hvalisanja i umiljenosti - premda cijeli ivot ostaje tek sluga zatvoren u svom svijetu. Njegov lik Kovai gradi na principu ironije i karikature; sama je oreva pojava svojevrsno izrugivanje kako umiljenom gradskom, tako i naivnom seoskom drutvu: "Jedamput je dapae doao u selo u mantiji, opletenoj zlatnim i srebrnim resicama (...) Sva historija sastojala se u tome da je na roak iz ropotarnice lustriimua izvukao paradnu juratuku kabanicu". Lani sjaj, farsa, elja za iskazivanjem upravo su ono oko ega se vrti cijeli njegov ivot. Kovai se slui ironijom da prikae svu bijedu i povrnost koja je temelj postojanja ovog lika.On pokazuje satove ili se preetava u otrcanim sobarskim odijelima elei impresionirati neuke seljake. Sama injenica da eli zadiviti seljake jo vie pridonosi ironiji koja prostupno prelazi u grotesku. U nekim dijelovima Kovai koristi i karikiranje da bi istaknuo, moda i preuveliao neke osobine lika: "Volove, kravu, kuu, itavo bih selo kupio za vrijednost tog odijela,tog prstenja." Vrijednost odijela je dakako pretjerana, s ciljem da se naglasi egoizam, hvalisavost lika, ali i njegovo pretvaranje, gluma. or naime, nije nikakav gospodin, ve kico koji svoj ego hrani pretvarajui se da je ono to nije. Njegov je portret graen postepeno: prvo smo upoznati s njegovim izgledom, karakterom, a potom i ophoenjem. Ipak, na kraju spoznaje da je pripadnik sela. U ovom romanu Kovai progovara o socijalnim prilikama svojega vremena, istovremeno iznosei bitnu sliku drutvene stvarnosti koja se moe primijeniti i danas. Grad predstavlja leglo nemorala, tatine, razvrata. Od samog sebe nikad neemo pobjei, ma koliko se trudili. Pred ljudima je mogue glumiti, pretvarati se. Svakodnevno nosimo maske, pretvaramo se da smo ono to nismo. U dananjem svijetu, to je jedini nain za opstanak. Sejedno, prije ili kasnije emo se morati suoiti sa samim sobom, na ovaj ili onaj nain.

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com