3. Digitalizacija S izgradnjom globalne informacijske strukture dolo je do globalizacije informacijskih sustava.

Komunikacija putem raunala postala je svakodnevnicom, a koliina dostupnih informacija sve je vea. Globalni razvoj interaktivnih sadraja primjerenih novom mediju dovelo je do natjecateljske atmosfere u kojoj se institucije moraju konstantno prilagoavati uvjetima poslovanja i, openito, djelovanja. Neprestano se mijenjaju raunalna i programska okolina, to uzrokuje nova koncepcijska rjeenja pa ponekad nije dovoljno ili jednostavno nije mogue prijei na novu verziju bez znatnijih promjena u oblikovanju cijeloga informacijskoga sustava. Arhivi, knjinice i muzeji, kao ustanove od drutvenog znaaja, takoer su se nali u znaajnim promjenama jer su i oni morali oblikovati bar neki dio svojeg gradiva i usluga primjereno globalnoj interaktivnoj komunikaciji te se djelomino i trino orijentirati. Mnoge takve ustanove, naime, nude pristup gradivu putem Interneta, ali to je gradivo esto dostupno samo u najnioj kvaliteti zapisa, dok pribavljanje kvalitetnije verzije nije mogue ili se dodatno naplauje, im se djelomino nadoknauju visoki trokovi digitalizacije. Globalna komunikacija je u nekim granama dovela i do promjene nekih temeljnih naela djelovanja. Tako, na primjer, u postupanju s dokumentima, njihovo se ouvanje do pojave elektronikog oblika zapisa provodilo tako da se sauvao medij na kojem je bila zapisana informacija. Pojavom elektronikih medija i usavravanjem procesa digitalizacije pojam ouvanja poinje se dijeliti na dva dijela: ouvanje informacijskog sadraja, tj. informacije koju odreeni dokument nosi, te ouvanje fizikog objekta kao nositelja informacije. Informacijski sadraj se, dakle, digitalizira i sprema odvojeno od objekta nositelja.. Stoga je bilo potrebno razviti sustave i metode za ouvanje gradiva u elektronikom obliku, kako bi se u uvjetima neprestanih promjena sauvao njegov komunikacijski sadraj.1

Hrvoje Stani, Digitalizacija, Zagreb, Zavod za informacijske studije, veljaa 2009. str. 9. i 10.

Openito gledajui, digitalizacija arhivskoga, knjininoga i muzejskoga gradiva, ali i gradiva drugih tipova koji se mogu nai u bilo kojoj komercijalnoj instituciji, provodi se radi zatite izvornika, poveanja dostupnosti i mogunosti koritenja grae, radi stvaranja nove ponude, odnosno usluga korisnicima ili pak upotpunjavanja postojeega fonda. Svaki od navedenih ciljeva digitalizacije postavlja odreene zahtjeve koje treba imati u vidu pri planiranju i izvoenju projekta digitalizacije. Vrlo je vano da projekti digitalizacije uoe te zahtjeve, procijene njihovu razmjernu teinu za pojedini projekt i jasno definiraju ime, kako i u kojoj mjeri e njihov krajnji proizvod odgovoriti na pojedine zahjeve. Noviji trend predstavlja i postupak digitalizacije na zahtjev.2

3.1 Odabir gradiva za digitalizaciju Kada se zapoinje sam proces digitalizacije u pojedinim ustanova, prvotno je potrebno odluiti koje e se gradivo zapravo digitalizirati. To se prvenstveno odnosi na ono gradivo koje e se najprije digitalizirati, jer se danas praktiki sve moe digitalizirati, uz vie ili manje napora ili uz vee ili manje trokove. Odabir, dakako, ovisi prije svega o vrsti ustanove, njezinu programu i ciljevima koji se ele postii digitalizacijom. Ve je u uvodu reeno i pomnije objanjeno da se digitalizacija moe provoditi radi zatite izvornika, poveanja dostupnosti i mogunosti koritenja grae, radi stvaranja nove ponude, tj. Usluga korisnicima, radi upotpunjavanja postojeega fonda ili, pak, ona moe biti uspostavljena kao usluga digitalizacije na zahtjev. Tada se takoer treba promatrati i proces odabira gradiva.3

2 3

Hrvoje Stani, Digitalizacija, Zagreb, Zavod za informacijske studije, veljaa 2009. str. 10. Hrvoje Stani, Digitalizacija, Zagreb, Zavod za informacijske studije, veljaa 2009. str. 15.

3.2. Vrijednost Gradivo koje ustanova planira digitalizirati treba imati jednu od sljedeih vrijednosti, uz napomenu da svaka od njih ima tri stupnja vrijednosti visoku, srednju i nisku: - Informacijska vrijednost odnosi se na gradivo iji je sadraj izravno vezan uz cilj koji institucija eli postii cijelim projektom digitalizacije. - Administrativna vrijednost je vrijednost koju ima gradivo koje se koristi za redovito poslovanje institucije. - Artefaktna ili stvarna vrijednost je ona koju gradivo ima samo po sebi, zbog materijala od kojeg je napravljeno, veliine, unikatnosti ili ega drugoga. - Pridruena vrijednost se odnosi na gradivo koje se povezuje s istaknutim osobama, mjestima slavnih dogaanja, poznatim grupama i udruenjima itd. - Dokazana vrijednost je vrijednost onog gradiva koje moe posluiti kao pravni ili povijesni dokaz nekog dogaaja. - Novana vrijednost je ona vrijednost koju bi gradivo postiglo na tritu. Naravno, ova se vrijednost mijenja ovisno o stanju na tritu. 4 3.3. Rizik Moe se promatrati sa pravnog, sociolokog ili arhivistikog aspekta. Rizik se ovdje promatra sa arhivistikog stajalita. Pod materijale visokog rizika spadaju materijali koji su fiziki i/ili kemijski nestabilni. To mogu biti materijali koji su u procesu raspadanja, koji prilikom raspadanja djeluju na gradivo smjeteno u njihovoj neposrednoj blizini ili, pak, na ljude koji njime barataju, npr. celuloidni film na nitratnoj podlozi. Oznaku srednjeg rizika nosi gradivo koje propada samim koritenjem jer trpi mehanika ili fizika oteenja, npr. tiskane knjige, CD ROM diskovi, indigo kopije pisama i slino. Gradivo niskog rizika je ono koje je ispravno pohranjeno i ne prijeti mu brzo propadanje ili je jo k tome nainjeno od dugovjenog materijala, npr. Vizualna graa izraena pastelom, drvenim ugljenom , grafitom itd. Gradivo visokog rizika uglavnom ima i visoku vrijednost, a na
4

Hrvoje Stani, Digitalizacija, Zagreb, Zavod za informacijske studije, veljaa 2009. str. 21.

instituciji je da odlui hoe li digitalizirati takvo gradivo, tj. Da procijeni kako e sam postupak digitalizacije utjecati na takvo gradivo, tj. Moe li se potencijalni rizik od oteenja svesti na minimum ili ak posve ukloniti.5

3.4. Postupak digitalizacije Gradivo koje je odreeno za digitalizaciju, generalno gledano, moe biti tekstualno, slikovno, zvuno, video ili trodimenzionalno (3D). Vrsta gradiva, njegove fizike dimenzije i osjetljivost uvjetuju odabir opreme i postupke njegove digitalizacije. Svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke ovisno o tome kako je postavljen cilj projekta digitalizacije te koliko je novanih sredstava i vremena na raspolaganju. 3.5. Ureaji za digitalizaciju Tekstualno i slikovno gradivo digitalizira se skenerima i digitalnim fotoaparatima, dok se za zvuno i video gradivo koriste hardverski dodaci raunalima ili, pak, zasebni ureaji specijalne namjene. Trodimenzionalni objekti mogu, pak, biti digitalizirani skenerima i digitalnim fotoaparatima, ako se kao rezultat eli dobiti njihova slika, ili 3D skenerima, ako se eli dobiti trodimenzionalni raunalni model. 3.6. Obrada i kontrola kvalitete Nakon uspjene digitalizacije digitalno gradivo treba dodatno obraditi i provjeriti zadovoljava li njegova kvaliteta postavljene standarde i nakon obrade. Svaka vrsta gradiva ima neke specifine naine dodatne obrade, dok su neki principi zajedniki za vie vrsta gradiva.

Hrvoje Stani, Digitalizacija, Zagreb, Zavod za informacijske studije, veljaa 2009. str. 21. i 22.

3.7. Zatita gradiva u elektronikoj okolini Zatita digitaliziranoga gradiva ima dvojaku ulogu: zatitu od neovlatenog pristupa, kopiranja i daljnjeg distribuiranja te dokazivanje autentinosti gradiva. Mehanizmi zatite mogu se podijeliti u nekoliko skupina: Mehanizmi koji se odnose na zatitu i osiguranje identiteta raunalnih operativnih sustava, kao to su dodjeljivanje prava pristupa ordeenim datotekama koja se dodjeljuju na razini sustava Mehanizmi vezani uz prava i obveze prema vlasnicima i distributerima koji na razini sustava odreuju smiju li korisnici pristupiti odreenim sadrajima bez povrede tih prava; ovi mehanizmi ine proirenje prethodnih mehanizama. Mehanizmi ifriranja (zakrivanja) ine digitalno gradivo itljivim samo onim korisnicima koji su legalno nabavili klju za deifriranje (raskrivanje). Mehanizmi postojanog ifriranja (engl. persistent encryption) doputaju korisnicima upotrebu gradiva, dok sustav deifrira samo one dijelove koji su trenutano potrebni, a ostale dri ifriranima. Mehanizmi digitalnih potpisa i digitalnih vodenih igova ugrauju informaciju o vlasniku ili vlasnitvu u digitalno gradivo. 6 3.8. Pregled i koritenje digitalnoga gradiva Prilikom razrade projekta digitalizacije mora se razraditi i nain pregledavanja i koritenja, jer je to jednako vaan korak kao i ostali. Naime, pitanja pregleda i koritenja digitaliziranoga gradiva ovise o tome hoe li se gradivo samo pregledavati na zaslonu ili e se takoer i ispisivati na pisaima, te hoe li korisnik pretraivati i koristiti grau lokalno ili putem Interneta, ili e mu, pak, biti omogueno samo pretraivanje metapodataka i koritenje tekstualnog gradiva putem Interneta, a koritenje ostale vrste gradiva iskljuivo lokalno putem radnih stanica dostupnih javnosti u samoj instituciji i sl. 7

6 7

Hrvoje Stani, Digitalizacija, Zagreb, Zavod za informacijske studije, veljaa 2009. str. 95. Hrvoje Stani, Digitalizacija, Zagreb, Zavod za informacijske studije, veljaa 2009. str. 139.