Sadraj

Uvod ................................................................................................................................. 2 Platon ivot i rad ........................................................................................................... 3 Platon Sokratov uenik .................................................................................................. 6 Grki gradovi - drave i Platon ......................................................................................... 8 Drava po Platonu ............................................................................................................. 9 Analiza Platonove ''Drave'' .............................................................................................. 11 Kritika Platonove drave ................................................................................................... 14 Razlika izmeu Platonove i Aristotelove drave .............................................................. 21 Zakljuak ........................................................................................................................... 22 Literatura ........................................................................................................................... 24

Uvod

On je prvi, a moda i poslednji, smatrao da dravom ne treba da upravljaju najbogatiji, najastoljubiviji ili najlukaviji, ve najmudriji. Shelley Drava je Platonovo glavno filozofsko djelo - njegov pokuaj da svima pokae kakva bi trebala biti idealna drava. To je zapanjujua knjiga, prepuna ideja i rasprava o znanju, religiji, dui, etici, politici, obrazovanju, feminizmu, ratu, umjetnosti i jo mnogo emu. Drava je "zatvoren" tekst koji nastoji pruiti konane i zakonodavne odgovore na veinu problema i pitanja koje postavljaju Platonovi prijatelji i suvremenici. Gotovo sve ideje su meusobno povezane. Time je postignuta skladnost i dosljednost, ali to znai da dovoenjem u pitanje jednog sredinjeg stupa tog filozofskog zdanja, pada itav sustav. No, najvaniji je ipak kontekst rasprave - grad Atena. Upravo o Platonovoj Dravi e biti rijei u ovom diplomskom radu.

Platon ivot i rad

Slika: Platon Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Platon

Platon (427-347.p.n.e.) je roen u Atini u aristokratskoj porodici. Bio je, za to vrijeme, svestrano obrazovan. Pravo ime mu je Aristokle, a ime Platon je dobio po grkoj rijei platis, to znai irok, pleat. Osnovne pojmove ivotu, ljudima, odnosima meu ljudima i dravama, pravima i dunostima graana, filozofiji, moralu i svemu drugom to je ulo u bogatu riznicu njegovih saznanja stekao je na tlu Atene u najburnije i najnesretnije doba njene povijesti. Godinu ili dvije prije njegovog roenja umro je Perikle, a neto poslije njegovog roenja posjetio je prvi put Atenu poznati sofist Gorgija. Peloponeski rat bio je tada u punom jeku, a njegove katastrofalne posljedice ve su se teko osjeale u ivotu atenskih graana. I sasvim prirodno, sve je to imalo veliki znaaj za Platonov misaoni razvitak. Po roenju, pripadao je drutvenim slojevima koji su bili najljui protivnici demokratije. Njegov otac Ariston, potomak je atikog kralja Kodra, a majka, Solonovog prijatelja i roaka Dropida. Kritija i Harmid, najistaknutiji atinski politiari u kasnijoj vladi Tridesetorice, bili su mu ujaci, a Speusip, filozof, koji je rastao u njegovoj sjenci i pod njegovim uticajem, da ga poslije njegove smrti zamjeni na elu Akademije, bio mu je neak. Tako je Platon sa svih strana bio okruen uglednim srodnicima i imao prilike, moda vie nego ijedan atenski graanin toga doba, da dobije sve to mu je bilo potrebno za uspjean osobni razvitak.

Kada je upoznao Sokrata bio je oaran njegovom mudrou i postao je njegov najbolji uenik i prijatelj osam godina (do Sokratove smrti). Platon je, poslije Sokratovog pogubljenja, bio razoaran u dravu i nekoliko godina je putovao po Egiptu i junoj Italiji. Izmeu ostalog, kod Sirakukog vlastodrca Dionizija nastoji na Siciliji urediti idealnu dravu prema svom filozofskom nacrtu. Biva uhien, a od novca prikupljenog za njegov otkup (Kirenjanin Anikerd, koji ga je otkupio nije prikupljeni novac htio uzeti) kupuje se zemljite u Akademovim vrtovima (dio Atene) na kojem je 387. godine osnovana uvena Akademija1.

Slika: Izgled Platonove Akademije http://www.philosophymr.com/main/filozofi/platon.htm

Ona je dobila ime po mjestu gdje je Platon poduavao u vrtu posveenom mitskom heroju Akademu. To je vrijeme njegovog najplodnijeg rada kada je napisao svoja najznaajnija djela-dijaloge. Platonovo uenje moemo spoznati izvorno zahvaljujui tome to su njegova djela sauvana u cjelini. Pisao je u obliku dijaloga to djela ini interesantnim pa se i danas rado itaju. Skoro u svim djelima javlja se Sokrat kao linost. Neki historiari djele Platonova djela u tri faze (rani, srednji i pozni period)2. Prema dosadanjem izuavanju Platonovih spisa, obino se smatra da su oni napisani u etiri razliite faze Platonovog misaonog razvitka i stvaranja: u prvu grupu idu spisi mladog Platona, dok je jo bio pod uticajem Sokratovog uenja; u drugu grupu spisi napisani u doba Platonovog osamostaljivanja i veoma estoke borbe protiv sofista; u treu grupu oni
Sama je Atena u to doba bila mali grad, pa su se svi meusobno poznavali, to znai da je Platonova filozofija vjerojatno bila upuena odreenoj elitnoj publici koju su inili njegovi prijatelji intelektualci i sljedbenici. 2 http://bs.wikipedia.org/wiki/Platon
1

koji su nastali u doba Platonove pune zrelosti, u doba njegovog najvieg uspona (Drava, Gozba, Fedon i Fedar), kad je on izgradio svoje uenje idejama i u skladu s tim uenjem sve ostale dijelove svog filozofskog sistema; u etvrtu grupu djela koja je Platon napisao u starosti. Polazite je njegove filozofije uenje o idejama, koje su jedina prava zbilja, a svijet osjetilnih stvari samo je slika svijeta ideja. Ideje su vjene i nepromjenljive, a osjetna bia su promjenljiva i nesavrena te postoje samo po sudjelovanju u idejama. Meu idejama postoji hijerarhijski red. Najvia je ideja dobra koja je istovjetna s boanstvom. Svaka ideja postoji i ima mjesto na hijerarhijskoj ljestvici po veem ili manjem sudjelovanju u ideji dobra. Nasuprot svijetu ideja stoji materija, koja takoer, kao kaotina, nesreena masa, postoji od vjenosti. Svijet nastaje tako da demijurg oblikuje materiju po uzoru na ideje. Pritom Platon ne tumai u kakvu je odnosu demijurg prema ideji dobra, to jest boanstvu, niti u kakvu su odnosu ideje prema Bogu, iju opstojnost i glavna svojstva on na razne naine dokazuje, tako da su u njega u zaetku ve svi dokazi Boje opstojnosti. ovjek pripada po dui svijetu ideja, a po tijelu prolaznom svijetu materije. Budui da je dua postojala i prije ovog ivota u tijelu, kamo je dola po kazni, spoznaja je tek sjeanje, koje je to uspjenije to se dua kreposnim ivotom vie oslobaa utjecaja tijela. Nakon smrti tijela, ona nastavlja ivjeti u svijetu ideja. Platon nije bio samo filozof velikog pjesnikog nadahnua, na koga su se uvijek ugledali idealistiki mislioci, ve i veliki istraivaki duh ispod ijih idealistikih spekulacija i utopija snano izbija duboki smisao za konkretna posmatranja i ispitivanja. Ali upravo ovo Platonovo visoko svojstvo, koje je vano za objektivno utvrivanje njegovog stvarnog znaaja u istoriji filozofije i nauka, ostalo je vie ili manje u sjenci nje gova idealizma, tako da se esto i ne primjeuje od idealisti kih spekulacija. Zbog toga u miljenjima Platonu ima raznih jednostranosti, proizvoljnosti i predrasuda. Veina sauvanih Platonovih spisa je u obliku dijaloga naglaene umjetnike forme. U njima se sa Sokratom kao glavnim likom raspravljaju mnogi uveni likovi filozofa i poznatih Atenjana. U dijalozima ranog razdoblja Platon iznosi Sokratovu filozofiju 3 (ti su nam dijalozi,

Platonova su prva filozofska djela posveena Sokratu i predstavljaju pokuaj ouvanja tradicije sokratovske rasprave. elio je vjerno zabiljeiti i svima objasniti ono to je Sokrat govorio. U gotovo svim knjigama Platon koristi Sokrata kao svoga glasnogovornika. Zato nije uvijek jasno ije ideje zapravo izlae. ini se da Platon nije odve mario za to, jer je o sebi mislio kao o nekome tko nastavlja filozofsku tradiciju. Danas, meutim, veina strunjaka misli da su rani dijalozi prilino vjeran prikaz Sokratova uenja, dok su oni iz srednjeg i kasnijeg razdoblja uglavnom Platonova vlastita djela.
3

budui Sokrat nije pisao, jedini izvor za prouavanje Sokratove filozofije), dok u spisima zrelog razdoblja iznosi vlastitu filozofsku poziciju uenje o idejama. Najvanijim Platonovim djelom smatra se Drava u kojoj u 10 knjiga Platon ispreplie svoja ontoloka, spoznajna, etika, politika, antropoloka i estetika promiljanja. U Dravi Platon sustavno razvija svoje uenje, meusobno povezujui razne zamisli oko centralne ontoloke koncepcije uenja o idejama. Stoga se njim zapoinje tzv. ontoloko razdoblje grke filozofije ili razdoblje velikih sustava (Platonova i Aristotelova). Platon je bio trajno obuzet problemom udoredno savrena drutvenog ureenja. Kako prevladati izrazite nedostatke svih postojeih oblika drutva? Kako zasnovati poredak u kojemu bi priroda pojedinca i njegove sposobnosti bile u slubi ideala opeg dobra zajednice? U Dravi razrauje Platon podrobni nacrt, strukturu i oblike ivota u idealnoj dravi.

Platon Sokratov uenik

Platon je upoznao karizmatinog filozofa po imenu Sokrat (470-399. pr. Kr.) koji e mu potpuno promijeniti ivot. Sokrat je bio omiljeni uitelj mnogih mladih Atenjana, iako su njegov izgled, osobne navike i filozofski pogledi izvrgavani poruzi i podsmijehu u atenskim kazalitima i u javnom ivotu. Sokrat je drao kako se filozofija ne moe poduavati jer je ona, zapravo, stajalite uma, a ne skup znanja. A kao i svi uitelji; obino je govorio u zagonetkama i paradoksima. Iako se ve i na primjeru sofista i Sokrata moglo jasno razabrati kako iza svakog odgojnog nastojanja stoji odreena filozofija koja u tom odgojnom nastojanju trai svoj praktiki izraz, ipak je to tek na primjeru Platona dobilo svoj puni znaaj. Za razliku od sofista koji su se bavili odgojem (ali ne posebno i njegovim promiljanjem), ili od Sokrata koji je bavljenje odgojem istovremeno pokuao promiljati metodiki uzimajui po pretpostavci da je svrha odgoja razvoj moralne linosti (osobe koja odgovorno djeluje u skladu sa spoznajom istine) ne dajui meutim naputke o tome to jest a to nije ispravno (jer on je istinu traio), Platon je u odreenju odgoja otiao mnogo dalje pokazujui vlastitim primjerom po prvi put - kako pokuaj znanstvenog projektiranja odgoja umjesto njegovog filozofskog (= kritikog) promiljanja vodi u manipulaciju i indoktrinaciju.

Ono Sokratovo dogmatsko uvjerenje da je istina jedna i opa, te da ju je kao takvu mogue spoznati, kod Platona je doivjelo svoj opasan razvoj. Platon je naime traganje za istinom (kritiku) zamijenio izlaganjem konane istine (teorije), koja se u odgojnom smislu pokazala kao la. Sokratovo nastojanje oko razvoja autonomne moralne osobe, koje je u sebi bilo proturjeno jer je teilo znanju o onome to tek treba da bude, kod Platona se pretvorilo u vlastoljubivu moralku zasnovanu na znanju o tome to je dobro i to kao takvo treba biti. Nekritiki preuzimajui pretpostavku da je istina jedna i opa, on je povjerovao da je upravo njegova istina (teorija) ta jedina i opa istina po kojoj bi trebalo urediti svijet. Stoga za njega odgoj vie i nije mogao biti put traenja (unutranje) istine, nego put njenog izlaganja i realizacije. Polazei od svoje teorije o svijetu ideja kao od dane istine Platon je na tom znanju pokuao domisliti zbiljski svijet. No odmah se pokazalo da je ovaj svijet previe neidealan, te ga je stoga trebalo idealizirati. tj. privesti k ideji. Tako se znanje o svijetu ideja preobratilo u znanje o tome kakav bi zbiljski svijet trebao biti. Iz znanja o tome kakav bi svijet trebao biti Platon je deducirao svrhu, sadraj i metode odgoja. Svrha svakako i nije mogla biti nita drugo nego potpuna moralizacija svijeta, njegovo idealiziranje, odnosno privoenje k ideji. U tom je pogledu odgoju dano posebno vano mjesto. On je zamiljen kao osnovno sredstvo ostvarenja idealne drave. Iz znanja o idealnoj dravi i o odgojnom djelovanju odreenih odgojnih sadraja i metoda, Platon je izveo brojne i vrste pouke o tome kako treba odgajati. Na taj nain odgoj je bio potpuno instrumentaliziran u svrhu ostvarenja idealne drave, ime je nuno izgubio svoju stvaralaku bit i pretvorio se u najgrublju manipulaciju4.

Dave Robinson i Judy Groves, Platon za poetnike, Jesenski i Turk, Zagreb, 2001.

Grki gradovi - drave i Platon

Ve u Platonovo doba svi su grki gradovi-drave bili dobro ureeni. U antikom su svijetu bili jedinstvena pojava. Egipat i Perzija bili su golema, bogata, monolitna i teokratska drutva, dok su Grci ivjeli u malim, neovisnim, veinom siromanim dravama. Postojalo je mnogo gradova-drava i svi su meusobno bili neovisni i imali razliite politike sustave. Atena je bila posebna po estom odabiru vrlo neposrednog oblika demokratske vlasti, u emu su sudjelovali svi odrasli muki graani. Biti graaninom Atene znailo je imati povlastice, ali i mnoge naporne politike i javne dunosti, kao to su vojna i sudska sluba; a za imunije i plaanje vjerskih obreda i sezonskih kazalinih dogaaja. Atena je bila uvena po svojim velikim dramskim piscima: Eshilu, Sofoklu, Euripidu, Aristofanu i drugima. Platon je neprestano upozoravao sugraane na neposredne opasnosti koje su prijetile dravi. Ateni su prijetili vanjski neprijatelji: kako Perzijsko carstvo tako i vojniki graddrava Sparta. No, ini se da su graani Atene neprestano bili svadljivi ali i privreni demokratskim vladama koje su, u pravilu, bile korumpirane i neuinkovite. Inteligentnu su mlade, graane budunosti, kvarili "sofisti". Sofisti nauavaju da je moral stvar osobnog izbora te da je ljudska sebinost posve "prirodna". Platonova Drava bila je oajniki pokuaj da se dokae koliko su te ideje lane i opasne. Za Platona, promjena i napredak uvijek su povezani s pokvarenou i propadanjem. Nastojanje njegove filozofije bilo je pruiti neku vrstu postojanih moralnih vrijednosti i trajne politike stabilnosti koja e spasiti Atenu. Naravno, nije znao da glavna prijetnja dolazi sa sjevera. Naposljetku je Atenu "progutalo" makedonsko carstvo Filipa II. (382-336. pr. Kr.) i njegova nasljednika, Aristotelova uenika, Aleksandra Velikog (356-323. pr. Kr.). Atena je, kao to znamo, bila iznimno mjesto. Nigdje se drugdje u svijetu nije tako tolerirala slobodna i otvorena rasprava. Atena je privlaila intelektualce iz cijeloga Mediterana, od kojih se mnogi pojavljuju u Dravi. Gradovi-drave postojali su ve mnogo godina i nisu vie bili novost. No, grke su kolonije i dalje nicale na sve strane, a njima se upravljalo na najrazliitije naine. Zato je rasprava o "savrenu" drutvu imala i praktinu vanost, i nije bila puka akademska vjeba. Veina pitanja kojima se Platon bavi propituje vanost odnosa izmeu pojedinca i drave, a razmatra ih u svojoj najvanijoj knjizi - Dravi. Pogledajmo samo neka od njih:

to objedinjuje dravu i ini je stabilnom? Je li drava neto "prirodno" i neminovno ili je to kulturoloka i promjenjiva pojava? Jesu li ljudska bia suradnici ili suparnici? Kako treba obrazovati graane? to je znanje? Jesu li ljudska bia dobra ili zla? Jesu li svi ljudi jednaki? Ako jesu, u kojem smislu? Imaju li zajedniku kulturu? Jesu li zakoni neophodni? Tko odluuje o njima? Zato se moramo pokoravati zakonima? to se dogaa ako se razliiti ljudi ne slau oko neega? Imaju li razliiti ljudi razliite uloge u drutvu? Treba li svatko imati pravo sudjelovanja u upravljanju, ili to treba prepustiti nekolicini strunjaka? Ima li drava nekakvu svrhu ili cilj? Je li drava neto loe ili dobro?5

Drava po Platonu
Po misliteljima stare Grke, ovjek je drutveno i politiko bie (zoon politikon - kako ga je Aristotel defenirao. Svatko je obvezan sudjelovati u politikome ivotu svoga grada. Dravna vlast se u ono vrijeme definirala kao javna vlast u polisima u kojoj su sudjelovali svi slobodni graani. Vlast je u ono vrijeme imala i aparat prisile kojim je titila pravni poredak. Vlast je bila ograniena ustavom. Za razliku od javne vlasti postojala je i tzv. vlast u domainstvu odn. oikos. Ovdje vlast ima pater familias, te postoje odnosi mukarac-ena, otac-dijete i gospodar-rob. Naime, u prva dva odnosa pater familias vlada nad djetetom i enom zbog njihove dobrobiti. Robom vlada radi dobrobiti domainstva tzv. ekonomije domainstva, njime vlada despotski - to znai da rob nema ni socijalne, ni ekonomske, ni politike slobode, odn. on je usko vezan za svojeg gospodara. On u svojoj knjizi opisuje idealnu dravu, inae je bio iz aristokratske obitelji, no zbog sukoba s dotadanjom vlasti prestaje se baviti politikom, nego je bio samo zaokupljen
5

Dave Robinson i Judy Groves, Platon za poetnike, Jesenski i Turk, Zagreb, 2001.

teorijom drave, ali ne i politike zbilje. ivi u vrijeme Peloponejskog rata (431. - 404. pr. Kr.), te kasnije za vrijeme oliharhije, vladavine Tridesetorice (404. pr. Kr.), meu kojima su neki bili i Platonovi roaci. Nakon toga dolazi do povrata demokracije u Ateni, te je smaknut njegov uitelj Sokrat jer je "kvario mlae" odn. jer je bio optuen da je suraio sa Tridesetoricom. Platon se povlai iz politike svojoj poznatom izrekom: "Treba se baviti politikom samo dok ti ivot ne postane u opasnosti." Temelj njegove ideje o idealnoj dravi jest ideja pravednosti. To je neto slinoj legitimnosti u dananje vrijeme, no zapravo je rije o pravednoj raspodijeli rada prema sposobnostima svakoga ovjeka. Na to su se ugledali i marksistiki filozofi kao Karl Marx ili Friedrich Engels. Tako svatko treba raditi ono za to je sposoban. Tako postoje dijelovi drave, kao i kod ovjeka dijelovi tijela: glava (umni dio), prsa (voljni dio) i trbuh (poudni dio), to je Platon rasporedio prema dolje navedenim klasama. Tako bi umni dio ovjeka trebao voditi ostala dva, tako je isto i u dravi, gdje e umni dio drave voditi ostala dva. On je podijelio ljude prema klasama (ali ne kastama, te klase oznaavaju sposobnosti za koje su odreeni ljudi sposobni. Tako postoje tri klase:

proizvoditelji ili zanatlije (poudni dio) ratnici ili uvari (voljni dio) vladari ili filozofi (umni dio) Tako bi proizvoditelji, da bi drava bila pravedna, trebali imati osobinu umjerenosti.

Oni proizvode i pruaju obrtnike usluge ostalima, s tim da je njima ivot dosta lagan i smiren, jer za razliku od uvara, ne moraju se izlagati opasnosti, i mogu imati obitelj i ivjeti ugodno. Jedina im je mana gramzljivost tj. ako postanu pohlepni, te si ele priutiti vie dobara i novca nego im je potrebno. Ratnike ili uvare polisa trebala bi krasiti vrlina hrabrosti. Oni se odriu ugodnoga ivota da bi drugi mogli uivati u sigurnosti i miru, odn. u idealima prava slobodi i pravednosti. Njihova mana je astoljublje koje se moe oitati kao vladavina timokracije to svakako nije dobro. Na kraju vladari za koje Platon smatra da moraju biti mudri, te misli da vladati trebaju samo najjmudriji i najbolji odn. filozofi i to jo iz aristokratskih krugova. Znai najpoeljniji oblik vladavine bila bi aristokracija. Oni ne bi trebali imati nikakve mane ili poroke. 10

Nadalje, drava kakvu Platon zamilja je idealna drava, bez mana, i jednostavno je neostvariva. Karl Popper kae da je Platon zaetnik totalitarne drave, jer je sve podreeno dravnoj vlasti, pa ak i odgoj djece.

Analiza Platonove ''Drave''

Posmatrajui te dogaaje i ljude koji su tada upravljali politikim ivotom, a isto tako i zakone i obiaje, inilo mi se, to sam dublje gledao u stvari i sve vie zalazio u godine, da mi je sve tee da se uspeno bavim dravnim poslovima. Platon "Drava" je temeljno djelo grkog filozofa Platona, i ona u najboljem svijetlu pokazuje promiljanja Platona kao idealistikog utopiste6. Platonov idealizam je posebno slikovito pokazan u "Dravi" u poznatom dijelu o peini. Platonova drava je idealistika iz razloga to ona ne postoji ve treba da bude da bude produkt svjesne djelatnosti ljudi. Za razliku od svog djela Zakoni u "Dravi" Platon traga za apsolutno najboljom dravom, i u ovome lei utopistika kategorija "Drave". Za Platona drutveni poredak idealne drave ine tri klase: filozofi, vojnici i robovi. Filozofi su ujedno i upravljai drave, vojnici su uvari, a robovi su proizvoai. Platon je uoio da privatna svojina kvari ovjeka, pa je odluio da prve dvije klase ne mogu posjedovati privatno vlasnitvo. Veoma vana injenica za funkcioniranje ovakve drave lei u Platonovom konceptu pravde, odnosno pravednosti koja trai da:" Svatko radi svoj posao". Po Platonu etiki ideal je postii vrlinu, a ona se zasniva na znanju. To je tenja ka ideji dobra kao vrhunskoj vrijednosti. Ideja dobra se ne moe ostvariti samo u pojedincu nego istovremeno u zajednici, odnosno u dravi. Radi toga filozofi treba da imaju vrlinu koja se zasniva na znanju, a vojnici da posjeduju vrlinu hrabrosti. Po Platonu drava nastaje zato to niko nije sebi dovoljan7. injenica je da su ljudi po prirodi odreeni da bolje rade neke poslove, te je ova injenica i podjela rada preduslov razvoja drave. Razlog stvaranja drave lei u uzajamnom podpomaganju ljudi radi zadovoljavanja ivotnih potreba, i to na osnovu podjele rada, jer svako je razlikuje po prirodnim sposobnostima.
6 7

http://bs.wikipedia.org/wiki/Drava_(Platon) Platonova drava, seminarski rad, grupa autora

11

Najprostija drava sastoji se iz malog broja graana, od kojih se jedni brinu za hranu, drugi za stan, trei za odjeu i obuu itd. Ovo je primjer zdrave drave u koju kasnije dolaze doseljenici, te uskoro prostor te drave postaje premalen i to izaziva rat. Cijeli dravni posao se dijeli na privredu, odbranu i upravu. Svaki od ovih poslova pripada odreenom staleu, pa je Platon u svojoj idealnoj dravi ljude podjelio u tri stalea, a to su : vladari (filozofi), uvari (vojnici) i trei stale ine seljaci, radnici, zanatlije, trgovci, robovi. Platon govori o uvarima drave. Prema njemu uvarima je potrebno da budu vaspitani, da budu prijatelji i da budu nemilosrdni prema neprijateljima. Da bi to postigli moraju se uiti gimnastikim i muzikim obrazovanjem i vaspitanjem. Kao prvi oblik vaspitanja su mitovi, i to samo oni mitovi i prie koje e pogodovati razvoju uvara. Hrabrost, plemenitost, pobonost su vrline uvara. Gimnastiko vaspitanje slui tjelu. Ako se uvar previe posveti muzici onda on postaje slab borac, dok e pretjerivanje u gimnastikom vaspitanju stvoriti jakog i zvjerskog borca. Poto je najbolji u svom poslu onaj koji je u njemu najpogodniji, to e vladar drave biti iz redova uvara. On mora da proe niz provjera sposobnosti i otpornosti na poroke. uvari se ne smiju loe ponaati prema graanima. Oni e imati poseban tretman stanovanja, nee imati vlastitu svojinu, a nagrada e im biti ono to im graani donesu kao zahvalnost za slubu. Jesti e zajedno s drugima, i biti e im zabranjeno da koriste zlato i srebro, jer su bogovi u njih ugradili i zlato i srebro. Ako steknu sopstvenu zemlju, postae zemljoradnici i upravnici, umjesto uvari i vladari i uz to e postati vie obazrivi na unutranje nego na vanjske neprijatelje, te e se cijela drava poeti raspadati. Svatko treba da se bavi onim za to je najsposobniji, a uvari najbolje uvaju kada se potpuno razlikuje npr.zemljoradnika. U dravi ne smije biti bogastva i siromatva, jer i jedno i drugo slabi sposobnost pojedinaca8. Zato e u spoljnoj politici drava sav plijen davati saveznicima, ime e ih pridobijati. Te drave nee postajati monije, jer e u njima tada biti vie drava, bogataa i siromaha. Kod takvog neprijatelja uvijek moe novcem da jedan dio okrene protiv drugog. Sudsko i ljekarsko zanimanje bie ureeno zakonodavstvom, a oba e se brinuti o graanima koji su tjelesno i duevno zdravi, dok e tjelesno bolesne i slabe pustit da umru, a duevne bolesnike e osuditi na smrt. Drava koja je ovako ureena zasluuje da se naziva mudrom, hrabrom i pravinom. Mudrost se nalazi kod onih koji upravljaju dravom. Hrabrost se nalazi u staleu uvara.
8

Platonova drava, seminarski rad, grupa autora

12

Pravinost znai obavljati svoj posao. Ako pojedinci obavljaju posao koji najbolje znaju i za koji su sposobni drava e biti pravina. Platon je veliku panju posvetio zajednici ena i djece. ene uvari moraju da dobiju isto vaspitanje i obrazovanje kao mukarci uvari. Sokrat dalje navodi da te ene moraju pripadati svim uvarima, i ne smiju ivjeti sa jednim uvarem. I djeca, takoer, moraju biti zajednika, a roditelji ne smiju poznavati svoju djecu. To moe dovesti do nekontroliranog mijeanja, to drava ne moe dopustiti. Pravilo je, dakle, da najbolji ljudi to ee imaju odnos s najboljim enama, da bi se izrodila najbolja djeca. Hrabri i snani ratnici dobijae najbolje ene, a djecu e odgajati drava, hranie ih majke, ali tako da ne znaju koje je njihovo dijete. Svako oploavanje van dozvoljenih godina bie sankcionirano, a nakon tih godina bie dozvoljeno uzimanje ena za saputnice. Poto se nee znati ko je kome roditelj, ene i mukarci e smatrati svojom djecom svu djecu, a ta djeca e smatrati svojom braom i sestrama drugu djecu. U rat idu zajedno, vode i stariju djecu sa sobom, da bi neposredno uila vjetinu. Ovi ratnici nee uzimati druge Helene za robove, ve samo barbare. Od palih Helena uzimae samo oruje i nee ih pljakati. Dravni ratnici nee pljakati ni zemlju hramove, nee paliti kue niti smatrati sve za neprijatelje, ve samo mali broj, jer su svi Heleni. U dravi filozofi moraju postati kraljevi, ili sadanji kraljevi postati filozofi. On moraju postati najbolji uvari drave i zakona. Da bi se pronali pravi vladari, potrebno je uvare baciti na niz ispitivanja, jer je najtee nai takvog ovjeka, takvu prirodu, koja je i sklona uenju i nepobjedljiva u borbi. Kada se nae najbolja osoba za to, filozofi se moraju pobrinuti da ta osoba ne odbija da slui srei drugih, jer je mogue da e napustiti svakodnevna zanimanja. Filozof moe da postane vladar tek nakon pedesete godine, kada je proao sva mogua vaspitanja i obrazovanja. Kada jednom na tronu budu filozofi, oni e iz drave istjerati sve starije od deset godina, zadrae djecu i poeti da ih odvikavaju od dotadanjih obiaja. Timokracija, oligarhija, demokracija i tiranija su etiri oblika dravnog ureenja koja su loija od drave. Sva etiri ureenja Platon smatra bolestima drave9.

Timokracija: aristokracija prelazi u timokratiju kada doe do razdora meu vladarima. Oligarhija: ono ureenje koje se zasniva na procjeni imovine, u kojem vladaju bogatai, a siromasi ne uestvuju u vlasti. Ta je drava viestruka, jer je podjeljena na

http://bs.wikipedia.org/wiki/Drava_(Platon)

13

bogate i siromane i oni ive u neprijateljstvu. Drava sa ovim ureenjem bi slabo ratovala, jer bi nerado naouravali siromane, jer ratovanje kota, a oni ne ele da troe bogastvo. Demokratija: oligarhija sama dovodi ljude do ruba propasti. Kada siromasi vide da su vladari loi i nesposobni kreu u pobunu protiv njih. Demokracija nastaje kada siromani pobijede bogatae. U poetku e vladati sloboda i svako e raditi ta hoe. Demokratski ovjek nastaje od oligarhinog, kada neka od njegovih pobuna dobije pomo s polja, pa doe do unutranjih sukoba. Zavisno od okruenja, pobjeuje as jedna, as druga strana. Taj ovjek krade, upravlja filozofima. Tiranija (tiranida): nezasitost za onim to se najvie cijeni unitava dravno ureenje. Oligarhiju je unitilo bogaenje, a demokratiju e unititi sloboda. Svi postaju jednaki, stariji poinju da se plae mlaih, stranci se izjednjauju sa starosjediocima. Narod bira novog vladara koji postaje tiranin. Kada jednom doe na vlast, uvijek e poinjati neke ratove kako bi narod imao potrebu za voom, tako e ljudi siromaiti pa e se baviti sobom,i u rat idu nespremni. Tiranin je, stoga, uvijek oprezan i gleda da li ima neprijatelja koji bi mu stajali na putu10.

Kritika Platonove drave

Zamisao Drave, kao i cijela Platonova moralno-politika filozofija, esto nam se prikazuje kao poetsko matanje. Argumenti za ovakva gledita trae se i nalaze kod samog Platona, koji je napisao i to da se ljudski rod nee osloboditi nevolja sve dok ne uzmu vlast u svoje ruke pravi i valjani predstavnici filozofije, ili dok se upravljai drava nekim boanskim promislom ne ponu baviti filozofijom". Ta misao, koju smo ve imali prilike da upoznamo u Platonovom tzv. Sedmom pismu, bila je u stvari polazna taka Platonova kad je on poeo da pie Dravu, da bi pokazao kako se zaista moe stvoriti idealna drava s filozofima na elu. Hegel je izgleda prvi shvatio da Platonova politika nije plod mate, ve sadrajno umovanje, a Hegelovo gledite usvojili su i mnogi drugi. Tako Ernest Barker pie u svojoj poznatoj studiji Platonu i njegovim prethodnicima da Platonova Drava nije grad koji ne postoji, ve grad koji se zasniva na postojeim dravnim ureenjima."'

10

Dave Robinson i Judy Groves, Platon za poetnike, Jesenski i Turk, Zagreb, 2001.

14

Ova gledita zasluuju punu panju, jer istiu konkretnost Platonove politike filozofije i njenog istraivakog karaktera. ta je u stvari osnovno pitanje kojim se Platon bavi u Dravi? Da li je tu rije samo jednom postulatu njegove filozofije, ili ima razloga da se vjeruje da je Platon ozbiljno prikupljao iskustva grkih i drugih dravnih ureenja da bi na temelju njih izgradio projekt najboljeg mogueg dravnog ureenja? Pouzdane odgovore na ova i slina pitanja ne bismo mogli dobiti ukoliko ne vodimo rauna tome da je politika u staroj Grkoj bila trilogija, kao to s razlogom istie Ernest Barker: uenje dravi, uenje zakonima i uenje moralu. Uostalom, to se vidi i po toku Platonovih izlaganja u Dravi, koja poinje raspravljanjem pravinosti. Platonove teze pravinosti zanimljive su za ocenu antikog poimanja politike, ali nas Drava ne privlai samo onim to Platon kae dravi branei svoje osnovne teze, ve i onim idejama protiv kojih Platon istupa. Tako nam Drava u celini omoguuje da shvatimo kakvo je bilo starohelensko poimanje politike, ali jo i vie od toga kako i na temelju ega se branila teza jedinstvu politike i filozofije, koja je toliko karakteristina za Platonovu Dravu. U Dravi Platon istupa istovremeno kao filozof i kao umjetnik, i tako modelira ideal Drave prema iskustvima steenim u najburnije vreme grkog politikog ivota, kad je najoriginalnija i najznaajnija tekovina antikog drutva, polis, gradska drava, preivljavala svoju krizu, da bi na njenim ruevinama izrastao, prvo, Aleksandrov kosmopolis, a zatim jedan novi svijet koji je naao svoj izraz u rimskoj dravi. Ve na prvim stranicama Drave italac se suoava s diskusijom pravinosti. Pitanja moralu razmatraju se s politikog gledita, a politika pitanja s moralnog gledita. Brani se shvatanje da je pravinost glavna i najvanija od svih vrlina i da je kao takva temelj cjclokupnog ivota, kako pojedinano tako i drutveno, tj. svih odnosa u dravi i cjelokupne politike djelatnosti. Tipino starohelensko shvatanje politike svodi se u stvari na ovo: budui da ovjek, kao pojedinac, iznad svega tei najviem dobru, i dravna zajednica tei tom istom, pa je prema tome najvie dobro najvii ideal ivota u dravi. To je smisao antike iluzije neraskidivom jedinstvu politike i morala, koja je u ovom ili onom obliku potrajala sve do poetka moderne epohe, kad je doivela radikalnu kritiku u djelima Makijavelija. tavie, moe se rei da se u staroj Grkoj, u doba najveeg uspona gradske drave, moralni ivot nije ni mogao zamisliti izvan drave. Otuda se dravi i prilazi kao moralnoj ustanovi, a pravinost se prikazuje tako da kao moralna dispozicija sjedinjuje u sebi sve druge vrline. 15

To je uzrok to se Platon uputa u iroka razmatranja, ne samo moralno-politikih ve i mnogih drugih filozofskih pitanja u vezi s problemom pravinosti. Zato neki zakljuuju da je Drava verovatno najizgraenija monografija pravinosti koja je ikad napisana". Da bi pokazao kolika je prednost drave koja se zasniva na pravinosti u poreenju sa dravom koja nije takva, Platon polazi izdaleka i izlae sofistika gledita pravinosti. Nasuprot njihovom stavu da su ljudi pravini samo zato to ne mogu initi nepravdu, to jest da su pravini protiv svoje volje, Platon iznosi argumente za svoje gledite da je pravinost bolja od nepravinosti, kako za ljude tako i za drave. U daljem sudaru sa sofistikim gleditima on odbacuje sofistiku teoriju drutvenog ugovora i iznosi svoju teoriju postanku drave, koju zasniva na principu podjele rada. S jedne strane, on genijalno uoava zakon podele rada, a, s druge, stvara teoriju postanku drave koja ima isto potroaki karakter i koja se javlja kao negacija atinske demokratije. Za istoriju nauke drutvu i ocenu Platonovog doprinosa u razvitku saznanja drutvu Platonovo shvatanje da je zakon podjele rada temelj podele drutva na klase nita ne gubi zbog ogranienosti zakljuka do kojeg je sam Platon doao trudei se da postanak drave objasni iskljuivo mnogostranou ljudskih potreba i ogranienou individualnih ljudskih mogunosti. Istina, on svoje gledite podjeli rada ne izlae onako kako bi to moda uinio neki dananji sociolog, ali je to gledite svakako plod veoma konkretnih zapaanja i analiza koje se ne mogu osporiti. Ali ta je u stvari za Platona idealna drava? U naelu, on mudro kae da je najbolja i najslonija ona drava u kojoj za vlau najmanje tee oni koji su izabrani da vladaju, a ako drava ima drukije vladaoce, onda je u njoj obrnuto", a kad strukturu drave podeava prema svom gleditu da je podela rada temelj podele na klase, on tako otro odvaja stalee jedan od drugog da se dobij a prava slika kastinskog ureenja. On smatra da takva razmena i takva mnogostruka delatnost moraju biti ubitane po dravu" i da je meusobno zamenjivanje funkcija tri vrste ljudskih bia najvea teta za dravu, pa bismo je, s najvie opravdanja, mogli nazvati zloinstvom", te zakljuuje da je to po prirodi stvari nepravinost", poto je nepravinost najvee zloinstvo prema sopstvenoj dravi". Platon je bio iskreno ubjeen da se samo takvim ureenjem moe obezbjediti sloboda da svaki graanin vri one funkoije za koje je sposoban. I tu je on protivrjean kao i u mnogim drugim stvarima. Rodio se i podigao kao atinski graanin i nauio od svog djetinjstva

16

da je slobodno uestvovanje u dravnim poslovima ne samo pravo ve i dunost svakog slobodnog graanina. S druge strane, meutim, otri klasni sukobi, preterani individualizam, demagogija i druge karakteristine slabosti atinske demokratije izazvale su kod njega miljenje da dravi treba dati daleko veu vlast nad pojedincima, a naroito da joj treba prepustiti selekciju graana. Tu se on oigledno udaljio od atinske demokratije i pribliio strogo utvrenoj hijerarhiji aristokratske Sparte i kastinskom sistemu Egipta, gde su vrhovni reci imali vlast kakvu je Platon, u drugom obliku, traio za svoje filozofe. Ali, iako je usvojio neke principe kastinske podjele, on ipak nije shvatio sta lee kao zatvorene drutvene skupine, koje se meusobno odvajaju nasljeenim razlikama po srodstvu, ve je dopustio da se u nekim sluajevima moe prelaziti iz stalea u stale, ukoliko prirodne sposobnosti pojedinaca to dozvoljavaju. Tu je Platon oigledno idealizovao kastinske odnose koje je zasno vao na podeli rada, i Marks je s punim pravom primjetio da je Platonova drava, ukoliko se u njoj podjela rada razvija kao princip dravnog ustrojstva, samo atinska idealizacija egipatskog kastinstva. Po sebi se razume da krajnji smisao Platonovog shvatanja podjele i funkcija stalea u dravi treba uvijek traiti u Platonovom ubjeenju da nijedna drava, nijedno ureenje i isto tako nijedan ovek nee biti savren dok ti malobrojni nepokvareni filozofi koje sad nazivaju neupotrebljivim, eljeli oni to ili ne, ne budu nekako sudbinom prinueni da se pobrinu dravi i da joj poslue, ili dok istinska ljubav prema pravo filozofiji kao kakav boanski dah ne obuzme sinove onih koji sada vladaju i kraljuju, ili same vladare". Idealna dravna uprava mogla bi se, po Platonovom miljenju, ostvarit samo ako na vrhu staleke hijerarhije budu najmudriji, tj . filozofi. Oni, filozofi, posvetili bi se potpuno dravnim poslovima, kao i stale uvara (vojnika); a da meu njima koji upravljaju ne bude sukoba koje izaziva imovinska nejednakost (dvije drave" u jednoj), Platon propisuje: Pre svega, da nijedan od njih nema nikakvo imanje, ako to nije prijeko potrebno. Zatim, da nijedan nema takvu kuu ili ostavu da u nju ne bi mogao ui svatko tko to eli. Sve ono to umjereni i hrabri borci, iji je zadatak da se biju u ratu, treba da imaju, odmjeriti e i primiti e od drugih graana kao nagradu to se staraju njihovoj bezbjednosti, tako da im za narednu godinu nita nee preostati, ali nee trpjeti ni oskudicu. Oni e se hraniti za zajednikom trpezom i ivjeti e zajedno kao u taborima. to se zlata i srebra tie, treba im rei da oni u svojim duama nose boje i od bogova poklonjeno, da im ljudsko zlato nikako nije potrebno, i da grijee ako boje zlato dovedu u vezu sa zlatom smrtnih ljudi i tako ga 17

skrnave, jer se kovanim zlatom desilo ve mnogo bezbonih stvari, dok je njihovo zlato neokaljano. Jedino njima je u dravi zabranjeno da imaju veze i dodira sa zlatom i srebrom; oni ne smiju biti s njim pod istim krovom, ne smiju ga nositi ni na svome odijelu i ne smiju piti iz njega. Tako e spasti i sebe i dravu. A im budu stekli sopstvenu zemlju, i kue, i novac, postae upravnici i zemljoradnici umjesto da budu vladaoci, biti e neprijateljski vladari, a ne saveznici graana, mrziti e i biti e omrznuti, ganjati e i biti e ganjani cijelog vijeka, bojati e se vie neprijatelja u dravi, nego onoga spolja i tako e se i oni sami i cijela drava sunovratiti u propast."11 To je takozvani Platonov komunizam. On se ne zaustavlja samo na ukidanju privatne svojine i na uvoenju apsolutne potroake jednakosti, ve ide i dalje, sve do zahtjeva da drava kojom se savreno upravlja treba da ima zajednicu ena, zajednicu djece i cjelokupnog obrazovanja, a isto tako i zajednike poslove u ratu i miru". Ali tu Platon ne misli na dravu kao cjelinu, ve samo na upravljae drave, a to se tie proizvoakog dijela stanovnitva, ono nije obavezno da uspostavi potroaku jednakost i zajednicu ena, ali je apsolutno obavezno da stvara sva dobra za upravljae i cijelu dravu. Prema tome, Platon uopte ne zamilja da se cio sistem dravnog ureenja zasniva na imovinskoj (i ostaloj) jednakosti ljudi. Naprotiv. Njegova Drava zasniva se upravo na principu kastinske nejednakosti ljudi, na principu kastinske podjele rada i funkcija. Potroaku jednakost zamiljao je Platon iskljuivo kao privilegiju upravljaa i uvara drave, jer je mislio da samo na taj nain vladajui sta lei mogu biti apsolutno osloboeni svih neposrednih briga materijalnim uslovima ivota i posveeni iskljuivo dravnim poslovima. Ostali graani (ne raunajui uopte robove lieni su te privilegije i njihova je jedina obaveza da budu proizvoai dobra. Jednakost, dakle, nije privilegija svih graana. Jedina privilegija koju svi graani imaju jeste totalna pravinost" za sve, koja se u stvari sastoji u tome da svaki pojedinac, bez obzira kome staleu pripada, apsolutno podreuje svoje osobne interese, potrebe i elje dravi. Tako se Platonova drava javlja kao totalna sila iznad drutva, koja sve pojedince pretvara u dijelove ili elije organizma a stale u svoje organe. Po sebi se razumije da u takvom organizmu nema ni mjesta ni uvjeta za bilo kakav individualizam i da je takva zamisao drave direktno suprotna atinskoj demokratiji. Zbog toga Karl Poper i kritikuje Platonovu zamisao drave kao prvi cjeloviti model zatvorenog
11

V.Kosti, predgovor u knjizi ''Drava''

18

drutva". Poper smatra da se u Platonovoj teoriji pravinosti ve nalaze bitni element modernog totalitarizma i da je krajnji smisao sveukupnog Platonovog institucionalizma da sprijei svaku mogunost politikih promjena uspostavljanjem staleko-kastinske kontrole totalnog upravljanja dravom. Ali teko je ukazati na sve znaajne elemente ovog Platonovog djela. Ima tu obine, svakodnevne ivotne mudrosti; ima nagovetaja koji uvijek daju povoda za svakojaka poreenja sa idejama raznih mislilaca, raznih epoha. Genijalne analize mjeaju se kod Platona neprekidno sa naivnim zabludama i predrasudama. Ima rijei kojima je danas teko nai pravi smisao, jer su reene u drugo vreme i ljudima drukijeg naina miljenja, a ima rijei koje zvue kao da ih kazuje na savremenik. Na mahove Platon govori kao progresivni mislilac, ali odmah zatim istupa kao konzervativac i reakcionar koji idealizuje totalitarnu ulogu drave kao savremeni faist. Fantazija se neprekidno mesa sa realnom analizom. Na kraju devete knjige Drava Platon kae da uopte nije vano da li ovakva drava negde stvarno postoji ili e tek u budunosti postojati" i da ona, u stvari, postoji samo u mislima", a kad dokazuje da ostvarenje sree u dravi zavisi od mudrosti upravljaa, govori kao da je imao prilike da vidi dravu u kojoj je to postignuto. Na jednoj strani, zalae se da dravom upravljaju najmudriji i najbolji, a, na drugoj, zahtjeva da drava kojoj takvi ljudi stoje na elu uspostavi apsolutnu kontrolu nad umjetnicima. On se zalae za ostvarenje principa jednakosti meu upravljaima, a ne pomilja uopte na prirodnu jednakost ljudi kojoj govore sofisti, koje on inae otro kritikuje kao ljude koji se ne zalau za istinu i pravdu. S jedne strane, uzima nejednakost ljudi kao neku vrstu prirodnog zakona, a, s druge, zahtjeva ravnopravnost ena kao da je na savremenik, i go vori da nema, prema tome, nikakvog posla u upravi drave koji bi pripadao eni zato to je ena, niti mukarcu zato to je mukarac, nego su prirodne sposobnosti podjednako podijeljene meu oba stvorenja, i u svima poslovima moe po svojoj prirodi uestvovati ena, i u svima poslovima mukarac, samo je ena u svima slabija od mukarca". A malo dalje nastavlja da je . . . i kod mukarca i kod ene prirodna sposobnost za uvanje drave ista, bez obzira na to to je kod jednog slabija, a kod drugog jaa"12. Platon ni od ega nije vie strepio nego da nerazumni ljudi upravljaju dravom i odluuju najvanijim stvarima. Da bi se sprijeilo takvo upravljanje dravom, Platon je zahtjevao da se mladi ljudi budui dravnici obaveu zakonom da se ponajvie bave
12

V.Kosti, predgovor u knjizi ''Drava''

19

onim obrazovanjem koje e ih osposobit i da u najveoj mer i znalaki postavljaju pitanja i da na njih odgovaraju". Tako dravnici postaju filozofi, a filozofi dravnici, a gdje toga nema, drave slabo prolaze, ili, kako Platon doslovno kae, ako sadanji kraljevi i vlastodrci ne postanu pravi i dobri filozofi, i ako oboje: politika mo i filozofija (ljubav prema mudrosti ) ne postanu jedno, i ako silom ne iskljue one mnogobrojne prirode koje tee samo za jednim, ili samo za drugim.. . nee prestat i nesree ne samo za drave nego.. . ni za ljudski rod, i dravno ureenje koje smo sada rijeima opisali nee postati mogue niti e ugledati svjetlost sunca". Po svemu izgleda da se Platon nikad nije mogao sasvim izljeiti od velikih iluzija svoje mladost i zbog kojih umalo nije zavrio kao rob da samo filozofi mogu bit i dobr i upravljai i da dobri upravljai moraju bit i filozofi. Razoaravi se u politiare, Platon je svu svoju djelatnost ograniio na Akademiju, i tu je svoj ideal jedinstva filozofije i politike zasnivao teorijski, ostvarujui na taj nain u teoriji ono to nije mogao da postigne u praksi . Drava je u pravom smislu teorijsko zasnivanje Plato novog ideala jedinstva filozofije i politike. U ovom dijelu Platon je izrazio ono to mu je bilo najvie priraslo za srce i u njemu se najvie osjea dah Platonovog filozofiranja. Zato se ovdje logika neprekidno mijea s poezijom, dijalektika s mitom, mata s racionalnim umovanjem, pekulacija s empirijom. Platon se pokazuje kao pjesnik, politiar, socijalni i politiki reformator , filozof ujedno. Ipak je, prije svega i iznad svega, filozof. On je filozofiji postavio velike zahtjeve, ali je jo vee zahtjeve postavio svima koji njome hoe da se bave. Smatrao je da filozofijom ne treba da se bave ni nedostojni ni nesposobni . Bojao se zloupotrebe filozofije, jer je verovao da su sofisti glavni krivci dekadencije atinske politike. Zato je traio da filozof bude odgovorni znalac, a ne samo dobronamerni ljubitelj mudrost i koj i ne zna da trai istinu, koji je za takav posao nesposoban, ili kojem do istine uopte nije ni stalo. U prilikama koje su pretile da obezvrede dijalektiku, odnosno tenju za mudrou koja se ispunjava u nepristrasnom traganju za istinom, nije teko shvatit i sledee Platonovo upozorenje: Svakako su sadanje pogrene predstave i prez-renje pogodil i filozofiju zato to se, kako sam i ranije spominjao, njome ne bave oni koji su toga dostojni . Njome se ne bi smjeli baviti njeni nezakonti , nego nju treba da neguju njeni zakoniti sinovi".

20

A zakoniti sinovi filozofije" su oni koji, kako se to dalje u tekstu Drave objanjava, ne hramlju u duhovnom naporu, ni na tekom putu traganja za istinom, niti se kolebaju kad je u pitanju vrijednos te istine. Stoga ni poslije dvadeset i etiri stoljea, koja nas dijele od Platona i njegovog doba, ova upozorenja nisu izgubila nita od svog ivog i trajnog smisla13.

Razlika izmeu Platonove i Aristotelove drave

Platon je u svojoj "Dravi" pokuao da formulie apsolutno najbolju dravu14, dok je Aristotel tvrdio da ne postoji apsolutno najbolja drava ve samo relativno najbolja drava u odnosu na postojee stanje. Platonova idealna drava ima tri stalea (filozofi, vojnici, robovi), dok Aristotelova ima dva stalea i to: upravljaki stale i stale robova. Aristotel je pogreno formulisao poetnu premisu o robovima a to je da su oni takvi po svojoj prirodi, dok su u stvarnosti oni takvi zato to ih takvim ini drutvo. U samoj toj tvrdnji Aristotel je formulisao i rasnu teoriju drutva. Aristotel je bio realniji od Platon iz razloga to se zalagao za dravu po uzoru na Atinu. On je prouavao postojee ustave grkih drava i iz njih izvlaio zakljuke. Aristotel je, takoer, dravu prikazivao u organicistikom obliku15.

V.Kosti, predgovor u knjizi ''Drava'' Za Platonovu dravu se moe rei da je temeljni regulator svih djelatnosti u njoj, i da je ona intersubjektivna kategorija. Njeno funkcionisanje nije ovisno od subjektivnog htijenja pojedinca. Upravo radi toga Karl Popper za koncept Platonove drave kae da nije samo totalan nego i totalitaran, jer ne postoji ni autonomija drutva ni autonomija pojedinca u odnosu na samu dravu. 15 Platonova drava, seminarski rad, grupa autora
13 14

21

Zakljuak

"Nema sree u dravi dok filozofi ne postanu vladari" Platon

Po sadraju svoje misli Platon je idealistiki utopist. U svojim temeljnim djelima "Drava" i "Zakoni" nastojao je definisati idealno drutvo i dravu, drutvo i dravu koji ne postoje u stvarnosti, ve koja bi trebala biti produkt svjesne djelatnosti ljudi. Drava nastaje zato to nitko sam sebi nije dovoljan. Za ostvarivanje Platonove ideje o idealnoj dravi i drutvu potrebno je idealno drutvo. Definicija idealnog drutva i drave koju Platon daje u Dravi manje je realna od utopije koju daje u Zakonima, i samim tim manje ostvarljiva. Platon smatra da je pravedno dati svakom ono to mu pripada, te da e tako svi u dravi biti zadovoljni. Polazna Platonova toka je da ovijek zavisi od saznanja ta je cilj ivota. Ako ne znamo ta je cilj ivota neemo znati koje sposobnosti treba unaprijediti, i kako uspostaviti drutveno ureenje. Da bi odredio ta je pravednost, Platon poinje od ideje da je pravedno dati svakome ono to mu pripada, a da e pravedna drava biti ona u kojoj budu zadovoljeni interesi svih, a ne samo jednog dela drutva. Drugi princip na kome poiva Platonova ideja drave je da o svemu treba da odlui onaj koji zna, a ne veina, jer znanje nikada nije kod veine nego kod pojedinaca. Kada se ovi principi primene, nastaje drava u kojoj svako radi samo onaj posao za koji ima najvie sposobnosti, znanja i talenta i ne mea se u poslove drugih. Proizvoai i trgovci rade i uivaju plodove rada kroz imovinu koju stiu, ali ne uestvuju u drugim poslovima. Dravu tite vojnici, a vode je upravljai, koji su predati brizi o optem dobru. Zato i nemaju svoju imovinu ve ive umereno na raun drave uvajui zakone, branei dravu i bavei se naukom i filozofijom. Ovim slojevima se ne pripada po roenju nego po talentu. Platon je smatrao da bi se graevina ovakve drave brzo uruila ako ne bi poivala na tako vaspitanim graanima da predano slue dobru celine, gde svaki obavlja samo svoju dunost i ne mea se u poslove drugih. Da bi vladari pravilno vodili dravu prvo moraju u sebi savladati nagone za neumerenou i postii da njihov razum upravlja njihovim telom, onako kako e oni ubudue

22

upravljati telom drave. Takvo vaspitanje postie se u mladosti - putem gimnastike i muzike, kojima bi se kasnije pridruilo izuavanje matematike i, na kraju, dijalektike ili filozofije. Platon je svoju ideju drave izveo iz svoje antropologije, tj. iz uenja o strukturi i svojstvima ljudi. Platonova teorija je da je drutvo vrsto organizovano onda kad svaki pojedinac radi ono za to ima prirodne sklonosti, a zadatak vaspitanja je da otkrije te sposobnosti i da ih uvjeba tako da slue drutvu.

23

Literatura:

V.Kosti, predgovor u knjizi ''Drava'' Platon, Drava, Velika filozofska biblioteka, Beograd 2002 Dave Robinson i Judy Groves, Platon za poetnike, Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. Platonova drava, seminarski rad, grupa autora http://bs.wikipedia.org/wiki/Drava_(Platon) http://bs.wikipedia.org/wiki/Platon

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

24