RAZMATRANJA

95

Kita i Kosmos Poetika ukraavanja u bonjakoj i homerskoj epici (I)

David Elmer
Ovaj prijevod posveujem mojoj rahmetli majci, prof. dr. enani Buturovi, kojoj je u oktobru 2011., autor ovog rada David Elmer poslao original na engleskom sa posvetom, a ja ga u decembru prevodila za njeno novo izdanje u tampi, Usmena knjievnost u Bosni i Hercegovini. Bonjaka komponenta. Jo dok je bila u stanju pratiti prijevod, budno i sa najveom panjom ga je pratila. Lada Buturovi

bu poetskog oblika u bonjakoj i homerskoj epici da bi ispitivao unutranje estetske kriterije tih tradicija. Ovo poreenje zavisi od slinosti bonjake predodbe kite, koja se odnosi na ukrasne opisne detalje pjesme, i homerske predodbe kosmosa, koja se odnosi na sreeno ureenje detalja. Ti koncepti su slini onoliko koliko svaki ukljuuje pregovaranje veza izmeu predodbene stvarnosti u prolosti i predstave te stvarnosti u epskoj pjesmi. Naini na koje se obje tradicije obraaju ovoj vezi ukazuje na znaaj konkretnih slika za stabilnost sjeanja u usmenoj tradiciji. elio bih da izrazim svoju zahvalnost Dunji Popovi, koja je prokomentarisala moj prvi nacrt ovoga lanka i pruila mi vrijednu pomo u prijevodima, izdavaima JAF-a, kao i anonimnim itaocima, koji su ponudili korisne primjedbe. Sredinom 30-ih godina XX stoljea Milman Parry, docent klasika na Harvardu, zapoeo je program terenskog istraivanja koje e imati dugorone posljedice na prouavanje starogrkih epova, pripisanih Homeru, Ilijadi i Odiseji. Od 1933. do 1935. godine, Parry je proveo otprilike osamnaest mjeseci prouavajui usmene epske pjesme koje su pjevali

ilman Parry snimio je detaljne intervjue sa bonjakim pjevaima usmenih epskih pjesama. Utemeljen na analizi ovih snimaka, ovaj lanak proiruje Parryjevu pored-

hrianski i muslimanski stanovnici onoga to se tada nazivala Kraljevina Jugoslavija. Hiljadu fonografskih ploa koje je snimio na terenskom dokumentovanju tradicije, koja se naroito praktikovala u bonjakim (tj. muslimanskim) zajednicama, pokazivala je dosta slinosti sa homerskom epikom.1 Parry je umro iznenada u decembru 1935., ali ne prije nego to e omeiti u objavljenim i neobjavljenim pisanjima poreenje izmeu junoslavenske i homerske epike, koje je nastavljalo da oblikuje procjenjivanja obje tradicije. Uspjeh i utjecaj Parryjevih uvida u to duni su isto onoliko prekretnikom radu kao i izuzetnoj formulaciji i proirenju njegovih posljedica njegovog studenta Alberta Lorda. 2 Poreenje koje su uspostavili Parry i Lord bilo je uglavnom formalno, fokusirajui se na tehniku kompozicije u izvedbi tj. tehniku sastavljanja pripovjednih pjesama kroz manipulaciju tradicionalnih tema koje su izraene tradicionalnim verbalnim formulama, a da se ne odnose na fiksirani tekst. Meutim, ogromna zbirka materijala koji se danas uvaju u Milman Parryjevoj Zbirci usmene knjievnosti na Harvardu omoguuje da proirimo te poredbe u brojnim smjerovima.3 Naroito, Parryjeva praksa snimanja proirenih razgovora sa pjevaem kazivaem, u kojima su oni propitivani, izmeu ostalog, o razumijevanju svojih pjesama i njihovim stavovima prema pravljenju pjesama - omoguuje prijenos pred-

ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.

96

RAZMATRANJA

meta poreenja od samih pjesama do kriterija koji informiu o umjetnosti pravljenja pjesama u obje tradicije. To nikako nije jasno nastojanje: u sluaju homerskih epopeja, za koje nikakvo direktno svjedoenje iz tradicije nije dostupno, istraiva mora biti voljan da zakljui iz tekstova iji je odnos s izvedbenim tekstom stvar debate.
4

ma koji su se uope izdravali drugim sredstvima mada su neki uspijevali da naine od pjevanja svoju profesiju. Takoer je nauio o guslama, instrumentu koji su pjevai uglavnom uzimali kao pratnju, i razliitim prilikama u kojima se epska pjesma moe izvoditi (enidbe i drugi praznini dogaaji, kao i formalnije prilike za skuptinu mukaraca, vanije za muslimanske zajednice, nona okupljanja ljudi za vrijeme mjeseca ramazana). Izgleda da je Parry bio naroito zainteresiran za Murkove primjedbe o promjenama u rijeima date pjesme od izvedbe do izvedbe, fenomenu koji je Parryju izgledao da nudi znaajne natuknice na nain na koji se formulaina dikcija adaptira za potrebe usmene izvedbe (v., naprimjer, Parry : [ 1971] 1987 : 335 -6). Tako, mnogo prije nego to je zapoeo terensko istraivanje, Parry je bio upoznat sa Murkovom tvrdnjom da pjevai mogu produiti pjesme kako hoe dodajui opisne elemente.5 Poto je Parry bio zainteresiran za razumijevanje mehanike varijacija, ova tvrdnja je mogla biti ono to ga je motivisalo da ispituje pjevae o njihovom stavu prema upotrebi opisa. Snimke u Parryjevoj kolekciji, meutim, ukazuju na to da je u posljednjoj fazi ovoga terenskog rada on postao svjestan pjevaevog razvijenog rjenika da pria o takvim opisnim elementima, rjenika koji se usredotoio na vaan termin kita. Samo kada je stigao na posljednje mjesto u kojem je sabirao materijale, Bijelo Polje (dananja Republika Crna Gora) Parry je zapoeo da redovno i sistematino ispituje pjevae o tom terminu. Pitanje se esto fokusiralo o odnosu izmeu opisa i duine pjesama. Parryjev lokalni asistent, Nikola Vujnovi, katolik iz Stoca (u Hercegovini), i sam pjeva u junoslavenskoj epskoj tradiciji, bio je njegov govornik i predstavnik u tim razgovorima. Ti pjevai su koristili mreu srodnih izraza kao odgovor na pitanja koje je Vujnovi postavljao. Imenica kita (mn. kite) odgovara glagolu kititi (ukrasiti). Ti osnovni oblici daju, dodavanjem razliitih prefiksa, dosta veliki broj izvedenih rijei ukljuujui glagole okititi, iskititi i nakititi (sva tri otprilike znae ukrasiti), sa srodnim imenicama okienje, iskienje i nakienje (sve tri imajui znaenje ukraavanje ili ukras) kao i imenice okita ili nakit (oba bliski sinonimi s kitom) . Osnovno znaenje ukras izgleda da je dosta stabilno u proirenom leksikonu, ali dijaloke razmjene koje u ispitati otkrivaju da se ovo znaenje moe gramatiki mijenjati na zauujue razliitom broju naina koji zavise od govornika i konteksta. Parryjevi pjevai ponekad oponiraju jedan drugom, a ponekad ak i sami sebi, kad se doe do procjene kite i okienja. Ove kontradikcije, meutim, ukazat e na ideje o osnovnom pitanju veze izmeu rijei pjesme i junake prolosti - ideje koje e, zauzvrat, otvoriti iru komparativnu perspektivu o usmenoj epici.

Ali potencijalne nagrade su za nae razumijevanje bonjake i homerske tradicije individualno i njenih mehanizama u biti usmene epike uope, ogromne. Upravo u ovakvo poreenje ovdje ponuditi. Zapoet u svoju diskusiju ispitivanjem svjedoenja brojnih Parryjevih bonjakih kazivaa, koji pokazuju dobro razvijenu predodbu o onome to bi se moglo uslovno nazvati ukraavanje. (Kita je uobiajen termin na bosanskom za ukraavanjerazliitih vrsta). Ta estetska ideja je vrlo optereena s vrijednou, jer ona djeluje takoer na to kako pjevai razumiju istinu svojih pjesama. Dokazi iz razgovora moraju se tretirati krajnje oprezno. Uprkos postojanju dosta konzistentne terminologije, pjevai ne posjeduju nikakvu teoriju ukraavanja i procjene koje oni izraavaju labilne su, fluidne i vrlo osjetljive na kontekst. Ono to dosta jasno izranja iz njihovih drugih, esto konfliktnih izjava, jeste da je problem kienja blisko povezan sa nainom na koji pjevai procjenjuju vezu izmeu svojih pjesama i junake prolosti koju pjesme predstavljaju. Pitanje odnosa izmeu referenata u prolosti i njegovog pamenja u sadanjosti izvedbe je osnova poreenja koje inim, sa znaajnim principom koji se moe primijetiti u homerskim poemama, principom koji signalira grka rije kosmos. Kao u bosanskom sluaju, ta centralna homerska vrijednost (koja takoer ukljuuje sklonost ka ukraavanju tj. , vizuelni i deskriptivni detalj) izvodi svoju vanost iz potrebe prevladanja jaza izmeu predodbene prolosti i predstave u izvedbi. Konano, zebnja koja ukljuuje pregovaranje u obje tradicije - bojazan koja izranja iz njihovih kulturnih specifinosti kao i iz njihove slinosti - ukazuje na osnovnu vanost konkretnih slika za pamenje prolosti u usmenoj epici. Kita Parryja su u junoslavensku epsku pjesmu uvela pisanja Slovenca Matije Murka koga je sreo na kraju svojih doktorskih studija u Parizu [ 1971] [1987 : 439). Murkova pisanja detaljno su opisivala pjevanu tradiciju koja je jo uvijek bila iva u ranom XX stoljeu. (Danas, mada se stil pjevanja jo uvijek praktikuje, istinska usmena tradicija je vie-manje izumrla. Srodna tradicija jo uvijek opstaje meu albanskim zajednicama u planinama Rugove, na granici izmeu Kosova i Albanije.) Od Murka, Parry je sakupio znaajne informacije o pjevaima, ljudi-

ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.

RAZMATRANJA

97

Jedan od prvih intervjua, snimanih u Bijelom Polju, bio je s pjevaem eom Koliem, koji je bio porijeklom Kolainac. To ilustrira neke od problema koje stalno dolaze u razgovoru o okienju. Tema je uvedena kad je Vujnovi upitao Kolia da li sluaoci u Kolainu njegove mladosti vie vole krvavu pjesmu ili najokieniju tj. pjesmu koja sadri najbogatije opise junaka, konja i djevojaka. vija. Nikola Vujnovi [NV]: Najkrvavija pjesma. K : Najkrvavija je bila za nas najbolja. Ali ako je pjeva obukao i okitio svoje likove, oni Kolainci bi rekli: Ne kiti ga, brate. Zato se mui sa kienjem? Zato ga kiti i sve to nie, brate? Nije ena da mu nie ogrlicu?
7 6

vora kad se tumae primjedbe onoga koji odgovara (v.: Vasenkari i Pekkala 2000., naroito str. 250-1). Ustvari, samo malo kasnije u istom razgovoru, Kolieve primjedbe ukazuju da nenaklonost starije generacije Kolainaca ukraavanju nije tako apsolutna kako je isprva dao da se nasluti. Citirajui opisni dio koji je nauio od starijih Kolainaca, Koli ukazuje na to da se taj jezik koristio kad su eljeli pjevati na takav nain da bi nakitili dobro (PN 12391, ploa 5856). Primjeujui oiglednu kontradikciju s Kolievim ranijim svjedoenjem, Vujnovi pita, U kojim prilikama, eo, njemu bi rekli (pjevau), nakiti je dobro? Koli odgovara, vraajui se na svoju stavku o generacijskim razlikama u ukusu: Kad bi mladi i neoenjeni mukarci sjedili skupa... kad bi bila grupa njih, voljeli su [nakit]. Da se vratim prvom citiranom odlomku: uprkos moguoj sklonosti, stvorenoj nainom oblikovanja diskusije, moemo, sa sigurnou, napraviti nekoliko primjedaba. Prvo, Kolieva taka oslanjanja u opisivanju njegovog razumijevanja okienja jesu fiziki elementi junakovog oblaenja. Mada je Vujnovi prvobitno pitao o pjesmama koje se kite, Koli misli u terminima ljudi koji se ukraavaju, i uope ne postoji jasno razlikovanje izmeu ukrasnih predmeta i ukrasnog jezika koji ih opisuje u pjesmama. Ukrasiti pjesmu jeste ukrasiti lik, konja , ili neku drugu stvar tu opisanu. Drugo, postoji veza izmeu ukraavanja i duine pjesme. Veza se prvo pojavljuje kad Koli ponavlja odreene kljune termine (navodi i navodi dio po dio ) da bi izrazio stajalite da se ukrasni jezik razlikuje prekomjernom duinom, duinom koja je izvan razmjere prema svojoj funkciji u radnji pjesme. Veza izmeu ukraavanja i duine postaje oita nakon to Vujnovi prigovori Kolievoj karakterizaciji ukazujui da stariji pjevai koriste vie ukrasa nego mlai, manje iskusni pjevai. Na ovo Koli odgovara da stariji pjevai ne dodaju ukraavanje pjesmi; prije, ukraavanje pripada samoj pjesmi, i da ga mlai pjevai isputaju jer ne poznaju pjesmu u cijelosti. To je vana taka, i ona koja se esto namee kod pjevaa iz Bijelog Polja; nasuprot Murku, koji govori o produavanju pjesama dodavanjem ukrasa, Koli objanjava promjene u duini strogo u terminima isputanja opisnih ukrasnih elemenata. Konano, Koli identificira generacijski sukob koji razdvaja u dva smjera: s jedne strane, drugi sluaoci (tvrdi on) ne bi se sloili s ukraavanjem pjesama koje su prividno popularni s mlaim sluaocima; s druge strane, ako stariji pjevai uope pjevaju u kompleksnijem stilu, to je zbog toga to mlai pjevai isputaju vane opisne elemente iz neznanja. 9 Neke od ovih tema pojavljuju se ponovo u razgovoru s drugim pjevaem, Muminom Vlahovljakom iz Pljevlja (PN 12472). Ovdje je diskusija naroito interesantna jer Vlahovljak nudi svjedoanstvo da bi podrao Murkovu tvrdnju da

eo Koli [K]: Eh, za nas, najbolja pjesma je najkrva-

N:V:: Dobro. Pitao sam o onome koji okiti bolje, a ti pria o onome koji nie bolje. ta je nizati i ukraavati? to misli, eo? ta ti misli? .K.: Pa, sada, (uzmimo kao primjer opis muke opreme: on (pjeva) nie i nie [dijelove muke opreme] i imenuje dio po dio. Nai stari nisu mogli to podnijeti. Nisu to voljeli. ... N.V. Rekao bih da je za njih to bilo ovako:I rekao im je ta je bilo i kako je bilo. .K.: Da. N.V.: I nita vie, ali, razumije li, eo? Kad god naemo boljeg starca tj. starijeg ovjeka koji pjeva bolje on kiti svoju pjesmu vie nego dananji mladi pjevai. Tako onda, kako ono to govori [ o razlici u ukusima mlae i starije generacije] moe biti ispravno ako mladi pjeva danas ukraava pjesmu vrlo loe? .K.: Ne znaju [ pjesme]; oni ih skrauju. N.V.: Ali zato ih ustvari skrauju? .K.: Ne znaju ih. N.V.: Ne znaju ih! Ne budi lud. Kako onda [ takav pjeva ]zna da pjeva? .K. : Samo zna toliko... [PN 12391, ploe 5851-2 ] Prije daljeg komentiranja o ovom odlomku iz razgovora, dopustite mi da vam ukaem na to da je Vujnovi eksplicitno uokvirio diskusiju u terminima suprotnosti izmeu krvavih pjesama i okienih; drugim rijeima, predloio je izbor (iako isto teoretski s kojim se pjevai nikada nisu suoili) izmeu akcije ili radnje, s jedne strane, i opisa s druge. Iz te perspektive, kite se moraju neizbjeno pokazati kao neto vanjsko radnji, ak i suvino. Usto, onoliko koliko je Vujnovi predloio da je kita nekako suprotna krvi, ona se takoer pojavljuje kao antiherojska, u nekom smislu. To moe ii da objanjenja Kolievog negativnog stava prema kiti u tom odlomku. Mora se, naravno, uvijek raunati na iri kontekst razgo8

ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.

98

RAZMATRANJA

pjevai dodaju ukrasne elemente da bi produili pjesme. Prije nego to citiram ili ispitam ovaj intervju, elim, meutim, da ukaem na neobine okolnosti pod kojim je sniman. Za vrijeme od nekoliko dana u avgustu 1935., Parry je sproveo sljedei eksperiment: dana 9. i 10. avgusta traio je od Vlahovljaka da otpjeva pjesmu u prisutnosti drugoga pjevaa, Avde Meedovia, pjesmu koju ovaj posljednji nikada uo, Beiragi Mehu (o Beiraginom sinu Mehi). Kad je Vlahovljak zavrio, Parry je upitao Meedovia da otpjeva vlastitu verziju pjesme u Vlahovljakovom prisustvu. Obje izvedbe su snimljene (v.: Lord: [1960]2000:78-81,222-34). Rezultat je bio onakav kakav je Parry oekivao: sa 6.311 stihova Meedovieva verzija bila je znatno dua nego Vlahovljakova, koja je imala samo 2.294 stiha. Parryijev intervju s Vlahovljakom bio je sniman usred ovog eksperimenta, popod ne 10. avgusta, nakon to je Meedovi zavrio prvi dio verzije Beiragi Mehe. Sr i smjer ovog razgovora u kojem je Vlahovljak bio pozvan da komentira o Meedovievoj verziji pjesme oblikovala je vrlo neobina situacija: rijetko, ako i ikada, bi se bonjakom pjevau ukazale tako snano razlike izmeu dvije izvedbe iste pjesme. Vujnovi otvara diskusiju o kiti, raspitujui se o or Husi Husoviu , odlinom pjevau bive generacije od kojeg su mnogi pjevai regije Bijelo Polje, ukljuujui i Vlahovljaka, tvrdili da su nauili pjesme (PN 12472, ploa 7115) : N.V.: I da li je on okitio dobro pjesmu? M.V. : Ne! Samo je pjevao, sluaj, nain kako je to bilo.... e, kad se neko (u pjesmi) pripremao za bitku, ili svadbenu povorku: on etka konja, (donosi) toplu vodu i miriljavi sapun, natapa spuvu , gladi konjske dlake pekirom, iri i stavlja tursko platno za sedlo, na to stavlja sarajevsko sedlo, stie etiri kolana jedan za drugim, privruje ih samo jednom kopom, privruje oruje, namjeta pokriva da zatiti oruje od nevremena, mreu za grivu, vale najvie, to je sva oprema koju je [Husovi] spomenuo. Ali postoje neki pjevai, oni nastavljaju da govore o zlatnom sedlu, sloeno obraenom, i na sedlu sjajne ploe mjeseca12 sa hamajlijama na obje strane, i tkaninu koja visi do kopita, i ne znam to jo - te stvari se ne nose u bitku. To nije istina, oni samo ele vie da kazuju. N.V.: Zato nije pjevao sa vie kite tako, kada pjesme koje su okiene su bolje? M.V. : Te pjesme su bolje za dananje vrijeme, za dananje instrumente, za ljude koje ive danas. Kao u sluaju s Koliem, Vlahovljakova poetna taka na koju se on odnosi oko predodbe kite jeste vrsta ukrasa koju moe nositi konj (ili junak ili djevojka): ukras pjesme ili fiziki ukras lika u pjesmi jednakog su opsega. Isto kao i Koli, Vlahovljak identificira razliku u generacijskim ukusima,
11 10

tvrdei da samo po savremenim standardima ukraene su jako slike koje se doivljavaju kao bolje. Ton Vlahovljakove kritike, meutim, mnogo je grublji i poleminiji nego Koliev. Dok posljednji samo osjea da je okienje u nekim sluajevima nepogodno, Vlahovljak tvrdi da su kite, skoro po definiciji, lai netana dodavanja na ono to se zaista desilo, koje pjevai uvode da produe priu. Vlahovljak tako razmatra tehniku produavanja pjesme, otprilike ekvivalentne tehnici koju teoretie Murko. Meutim, suprotno Huseinbegu Kulenoviu Staroselcu, bogatom zemljinom posjedniku, koji je gostio pjevae, i, prema Murku, poticao ih to je mogue vie,13 Vlahovljak razmatra ovu tehniku kao iskrivljenje tradicije, u onoj mjeri u kojoj istina koju prenosi tradicija trpi. Iz te perspektive, Husovi predstavlja starije raspoloenje koje je cijenilo istinu iznad svega (PN 12472, ploa 7116): M.V.: On [Husovi] ne bi okitio svoje pjesme; ne bi nita stavljao [u njih] to se zaista nije dogodilo. N.V.: On bi samo pjevao ono to je istina, huh? M.V.: Samo istinu. N.V. : Tako ne postoji vrsta kite u pjesmi koja je istinita. M.V. : Zaboga, to je tano! Po Vlahovljakovom miljenju, Husovi nije koristio kite i tako nije produavao pjesme jer se priklanjao strogo istini. Vlahovljakovi komentari o Husoviu isprepliu se s komentarima o Meedoviu i o izuzetnom, nesumnjivo preosjetljivom primjeru produavanja kojem je upravo bio svjedok. Veza koju Vlahovljak uspostavlja izmeu duine pjesme i koritenja kite uglavnom uvjetuje ono to je uo i iskusio za vrijeme jutarnjih sati snimanja. Od poetka, ova veza je glavni fokus Vlahovljakovih komentara o Meedoviu (PN 1272, ploa 7116): M:V.: Avdo [Meedovi] kiti i sada ovu moju pjesmu koju dobro znam on je ak i i vie kiti. Moe uvesti dvostruko vie [ dodatnog materijala], i bit e to kienje. N.V. : Je li to dobra stvar? M.V.: Za neke jest, a za neke nije. Vlahovljakov posljednji odgovor je nainjen diplomatski; on podrava diplomatski to stajalite tokom itavog intervjua i obuzdava se, ak i kad ga podstiu da otvoreno optui Meedovia na ono to njegovi komentari o Husoviu impliciraju da je Meedovi unio lai u pjesmu14. Najvie to e rei je da je Meedovi dodao kite i doputa svojim sugovornicima da zakljue ta to znai. Ali njegovo prianjanje kodu utivosti, koje samo naziremo u drugim razgovorima15, samo nas treba upozoriti na injenicu da njegovi komentari o Husoviu slue istinskoj retorikoj svrsi u cjelokupnom kontekstu Vlahovljakove reakcije na Parryjev eksperiment. Vlahovljak moda ne moe da kae da su Meedovieve kite

ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.

RAZMATRANJA

99

izmiljenosti ili lai, ali on moe rei da je Husovi izbjegavao kite jer su one lai. Hvalei Husovia, on kritikuje Avdu. U isto vrijeme, brani svoju verziju Beiragia Mehe kao istinsku, nego mnogo sloeniju verziju koju je Meedovi izveo. itav razgovor, a ne samo oni njegovi dijelovi u kojima se radi o Avdinoj izvedbi, obojeni su Vlahovljakovim vienjem Parryijevog eksperimenta. Tokom tih itavih poetnih komentara o okienju, Vlahovljak shvata kite strogo u skladu s fizikim ukrasima: sloeno oblaenje junaka ili egzotinih elemenata konjske opreme. Meutim, kad ga je Vujnovi podstaknuo da proiri svoje objanjenje na razlike izmeu Meedovieve izvedbe i njegove vlastite, on se sloio da se sva Meedovieva uslonjavanja, opisna ili druga, mogu smatrati kitama (PN 12472, plo;a 7117): N.V: Odlino, recimo, kad Avdo koristi tri izraza u pjesmi umjesto jednog dobrog, kako je mogue [da on to uradi], onda? M.V. : Dobro, on hoe da dobro uradi, tako on pjeva. N.V. : Je li to kita? M.V. : Kita...To je kita. N.V. : Ali, moe li se bitka okititi tako? M.V. : Da, ako je jedan ovjek umro, a [pjeva kae] da su dva vie ovjeka umrla uz prvog koja su ustvari jo uvijek iva. Ako je sigurno da je dvadeset ljudi umrlo, a ja kaem da je pedeset umrlo... to bi bila kita. Ako ja kaem da je petsto ljudi umrlo, a samo je stotinu umrlo, bila bi kita da ja kaem petsto.
16

za olakovievu argumentaciju da Vlahovljaka treba uzeti za autoritativnog predstavnika tradicionalnog stava: Vlahovljakovo neslaganje oko okienja trebalo bi odlino dokazati da je Meedovieva upotreba kite netradicionalna. U istom smislu, olakovi mora prihvatiti Vlahovljakovo okarakterisanje Husovia kao pravog predstavnika njegovog stava i prakse. Netradicionalne strane Meedovievog pjevanja izranjaju, za olakovia, iz kontrasta kojeg Vlahovljak predlae izmeu Meedovieve prakse i tradicionalnih normi koje predstavlja Husovi (olakovi 2007b: 571,574).Ulozi su visoki u ovoj ponovnoj procjeni Meedovieve veze sa njegovom tradicijom, kako se moe vidjeti iz komentara Roberta Fowlera, izdavaa Cambridgeoskog pratioca itanju Homera, o vanosti olakovievog djela: Avdo Meedovi, jedan od veliki pjevaa, koga su uvijek predstavljali kao glavni primjer bosanske tradicije, pokazuje se da je sui generis. Mada ga je tradicija duboko nauila i jo uvijek praktikujui sastavljanje u izvedbi, on ima vlastitu vezu sa svojim nasljeem, koje ga odvaja od drugih pjevaa. Ukazujui na njegov stav kao naposttradicionalni, olakovipostavlja karakteristike Meedovieve tehnike sastavljanja, skupa sa materijalima iz Parryjevog arhiva koje pokazuje da su drugi pjevai prepoznali razliku (i nisu se s njom sloili). ...Ako ove razlike u Meedovievom sluaju dolaze iz novog stava prema tradiciji, moe se sumnjati da je isto tano za Homera. (2007:540) Ako je rad Parryija i Lorda mnogima izgledao da liava pjesnika Ilijade originalne poetike vizije, inei ga samo glasnogovornikom njegove tradicije, olakovieva ponovna procjena Meedovia ponovo pokriva mjesto za original, pjesnika sui generis u okviru tradicionalnog konteksta. To se ini, meutim, na utrb pretjerivanja i inei apsolutnim razlike izmeu Meedovia i njegovih istovrsnika. Na kraju ovog rada ponudit u alternativni nain razumijevanja ovih aspekata tradicionalne umjetnosti koja izgleda da oskrvnjava tradicionalna oekivanja mada ne hipostazira vrstu radikalnog prekida koji se pretpostavlja terminom posttradicionalni (cf. olakovi 2007b:596 Korak posttradicionalnog pjevaa izvan tradicije je konaan i zavren). Ja to inim osporavajui osobitosti Meedovievih stavova i stila, ne uokvirujui te osobitosti u terminima osnovne vanosti konkretnih slika u pjevanju usmene epike u bonjakoj i homerskoj tradiciji. U ovom trenutku, meutim, potrebno je odgovoriti na olakovieve argumente, ukazujui na njihove greke. Postoje dva glavna problema s teinom koju nose Vlahovljakovi komentari u olakovievom izlaganju. Na prvom mjestu, olakovi proizvoljno pripisuje Vlahovljakovim izjavljivanjima status normativnih izjava o onome to jeste, a to

Jednom kad je Vlahovljak nainio vezu izmeu okienja i duljenja pjesama, lahko mu je proiriti definiciju kite da ukljui sva uslonjavanja ili dodatke. Samo mali logian korak je potreban, ali to je vaan korak, jer samo na toj proirenoj definiciji kite, moe biti potrebno misliti o kienju pjesama kao o neem razliitom od fizikog kienja linosti ili konja. Ako kita moe biti dodatna rjeitost bilo koje vrste, onda se mora razlikovati izmeu ukraavanja pjesme i ukraavanja lika u pjesmi. Izgleda da Vlahovljak preuzima ovaj korak prema poboljavanju svoga razmiljanja dosta lahko, ali mu uope ne izgleda prirodno da to radi: samo pod Vujnovievim pritiskom on proiruje svoju definiciju, dok je njegova prirodna tendencija da istisne to razlikovanje koje mu je tako nametnuto. Dijaloke razmjene koje sam do sada ispitao i Parrijev intervju s Vlahovljakom imaju strateku ulogu u utjecajnom nizu lanaka pokojnog Zlatana olakovia, koji je argumentisao da je Meedovi morao biti posttradicionalni pjeva i da se isti stav moe primijeniti i na Homera na temelju poredbenog dokaza (olakovi 2004., 2007a, 2007b).17 Bitno je

ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.

100

RAZMATRANJA

nije tradicionalno, mada ne pruajui nikakav dokaz kako bi Parryjevi drugi pjevai odgovorili na ista pitanja. Kako emo uskoro vidjeti, mnogi od Parryjevih kazivaa (ukljuujui i samog Meedovia) imaju izrazito razliite stavove o okienju i o Husovievom izbjegavanju njega. Drugo, olakovi ne pokuava da obrazloi posljedice Parryjevog eksperimenta na Vlahovljakove primjedbe. Sigurno, ako je neto bilo netradicionalno o izvedbama snimljenim tih avgustovskih dana, bilo je to njihovo sueljavanje, kao i implicitno suprotstavljeni karakter situacije u kojoj su oni ostvareni. Pod normalnim prilikama, ni jedan pjeva ne bi se usudio da izvede pjesmu koju je drugi upravo otpjevao; zaista, mnogi su od Parryjevih kazivaa odbili da pjevaju u prisustvu pjevaa koji je, po opem priznanju, vaio kao izvanredan. olakovi, meutim, prihvata Parryjev eksperiment kao jednostavan i neproblematian dogaaj, a Vlahovljakove primjedbe kao oiglednu, objektivnu procjenu njihovih rezultata. Taj neuspjeh da donese gusti opis u poznatoj terminologiji Clifforda Geertza zatamnjuje injenicu da Vlahovljakovo ocrnjenje okienja duguje, konano djelomino, njegovoj elji da odbrani vlastitu izvedbu u oima slualaca, prestinih stranaca. Osjetljivost Vlahovljakovog stava na iri kontekst postaje oigledno nekoliko trenutaka kasnije u intervjuu. Kad Vujnovi premjeta okvir diskusije, Vlahovljakova procjena kite prolazi isto tako kroz vanu promjenu (PN 12472, ploa 7117): N.V.: Ali, kad smo vas nali u Pljevlju, kad ste poeli vau pjesmu, rekli ste, hajdemo biti veseli, i hajdemo (nakititi) kratku pjesmu. [Ovdje, Vujnovi citira formulaini uvod koga koristi Vlahovljak.] M.V.: Tano. N.V. : Kako to? M.V.: Hajdemo okititi pjesmu: to znai, dopustite mi da pjevam odlinu pjesmu. Kad je pjesma vrlo dobra, to je kita. Kad je dobra i lijepa, to je kita. I ako nije dobra, to nije kita. N.V.: Tako, kita je neto dobro? M.V. : Sve to je dobro je kita; sve to nije dobro, nije kita. Sve to je dobro je kita. Ovdje vidimo ivi primjer osnovne nestabilnosti takozvanog tehnikog rjenika pjevaa. Kad suoen sa dokazom vlastite poetske frazeologije i podstaknut da promisli o kiti na drugi nain nego to je onaj duenja i uslonjavanja, Vlahovljak iznenada preokree vrijednosti koje su izgledale do tada tako vrste: kite su odjedanput pozitivne, neto to je poeljno prije nego to se izbjegava. Da li ili ne Vlahovljak govori o dva razliita znaenja kite, lekcija je za nas ista: njegova upotreba ovog termina ne ukazuje na vrst i nepromjenljiv estetski kriterij. Vlahovljakovo portretisanje Husovia je podlono istim kontekstualnim ogranienjima. Za-

ista, njegovo izjavljivanje da je Husovi izbjegavao okienje vjerovatno je proizvod uskog razumijevanja kite i retorike funkcije Husovia u ukupnom kontekstu diskusije. U svakom sluaju, drugi pjevai koji su sluali i uili od Husovia nisu dijelili Vlahovljakovo gledite. 18 Hajro Ferizovi (koji je otprilike u devedeset i sedmoj godini bio najstariji intervjuisani Parryjev pjeva u Bijelom Polju) tvrdio je da je bolje od bilo koga drugog poznavao Husovia (PN 12411, ploa 6100). Kad su ga zapitali o Husovievim pjesmama, Ferizovi je morao ovo rei (PN 12411, ploa 6102): Hajro Ferizovi H:F.: [Bile su] dobre, brate, pobogu. N.V.: Jesu li imale puno kite? H.F. : Lijepo bi iskitio pjesme. Kakvu vrstu puke [i.e. lik] je nosio, kakvi su pitolji bili, kakvu vrstu pojasa je imao za noenje svog oruja, kakvu je vrstu kutije za barut imao, kakvu vrstu torbe je nosio preko ramena, njegov sivi vanjski ogrta i kakve su mu bile cipele na nogama? Huso bi iskitio sve to detaljno. N.V. : Sve to, aha? H.F. : Da! Murat Musovi koji je imao oko osamdeset godina u vrijeme Parryijeve posjete i isto poznavao Husovia sloio se. (PN 12473, ploa7133): N.V. : Da li bi on [Husovi] okitio [pjesme ] dobro? Murat Musovo M.M. : Oh, okitio bi ih. N.V.: I kako bi okitio pjesme, stare? M.M. : Kad bi priao o nekom kako se priprema za akciju, [opisivao bi] svaku svaku vrijednu stvaricu, ukraavao odijelo koje je linost stavljala. I stavljao bi ovo i ono, i ista stvar i sa konjem. Suprotno Vlahovljakovom svjedoenju i suprotno onome to moemo zakljuiti iz Kolievih tvrdnji o onome to vie voli starija generacija iz Kolaina (Husoviev rodni grad), ti isto tako autoritativni svjedoci potvruju da je Husovi zaista koristio okienje u svojim pjesmama preputajui se dugim opisima fizikog oblaenja linosti. Primijetimo da i Ferizovi i Musovi razmiljaju o kiti kao o neem to ukljuuje i fiziko ukraavanje i poetsko ukraavanje mada ne razlikujui jasno izmeu to dvoje. Da je i jedan od dvojice bio podstaknut, kao to je to bilo sa Vlahovljakom, da prui razlike izmeu fizikog ukrasa i ukrasa pjesme (shvaeno kao dodatak vika govorljivosti radi ukraavanja prie), mogao se sloiti da je Husovi izbjegavao ovu posljednju vrstu kite, poto pjevai obino odolijevaju ideji da dodaju neto to je vanjsko tradicionalnim pripovijestima. Tako je mogue izmiriti dva suprotna svjedoenja. Moemo shvatiti to Vlahovljak govori da je Husovi izbjegavao samo matovitu i pretjeranu kitu jo uvijek doputajui istinu Ferizovieve ili Musovieve izjave da dobro vlada opisnim

ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.

RAZMATRANJA

101

ukrasima. Da tako uradimo, trebamo shvatiti da kita i srodne rijei mogu znaiti razliite stvari u razliitim kontekstima. Gdje se Meedovi uklapa u ovu iru sloenu pozadinu? Vlahovljakovo protivljenje izmeu tradicionalnog ideala koje za njega predstavlja Husovi i Meedovieve dekadentne tehnike zavisi od uske kontekstualno zavisne predobe okienja. Jednom kad shvatimo da je predodba kite multivalentna i mnogo ira nego ona koju Vlahovljakova poetna kritika implicira, ova shema nije vie dovoljna kao nain procjenjivanja Meedovievog graenja pjesme. Jednostavno je rei da on koristi kitu dok drugi pjevai to ne ine. Sigurno je tano da on prihvata ukraavanje s manje rezerve nego drugi pjevai. U jednom intervjuu, on ak izjavljuje: Onoliko koliko se mene tie, to vie kite, to bolje, sve dok ima smisla. Sve to je potrebno za ovjeka da stavi na sebe, to vie, to bolje (PN12467, ploa 6934). Meutim, to ne znai da je njegov stav prema okienju potpuno netradicionalan. Prije se treba zapitati na emu se njegovo shvatanje kite slae sa drugim pjevaima, a u emu se razlikuje? Intervju iz koga sam upravo izvadio citat ima naslov Prianje za kunst u Parryjevom arhivu. U ovom intervjuu (koji je snimljen 9. avgusta 1935., upravo nakon eksperimenta sa Vlahovljakom), Vujnovi postavlja pitanja Meedoviu nadugo o njegovom shvatanju i upotrebi okienja. Meedovievi poetni odgovori u potpunosti se slau sa onim to smo vidjeli u sluaju drugih pjevaa (PN12467, ploa 6926-7) : N.V.: Sada emo vas pitati o kiti. Avdo Meedovi (A.M.): Odlino! N.V.: ta je tano kita? A.M.: To je odjea junaka i oprema na konju. N.V.: Dobro. Mi znamo ta je kita na junaku i na konju, i ono to se tie odjee ili oruja, ali mislimo da postoji jo jedna vrsta kite. Tako nam trebate rei... o svakoj vrsti kite. A.M.: Postoji na hai. Postoje hae na konjima, vrsta platna za sedlo, tu je zlato utkano po ivicama... I postoji [druga vrsta] kite na zastavi tamo su barjaii na vjetru na vrhu tapa koji dri bajrak i na ivici samog bajraka tri do etiri trake pruene, velike, koje su opruene iza bajraka. Upravo kao Koli i drugi, Meedovi u poetku definira kitu u odnosu na fizike ukrase: kita je bilo koji predmet koji se pojavljuje u pjesmi. To je, za njega, i za druge, najprirodniji nain da se shvati ovaj termin. Poput Vlahovljaka, Meedovi je u mogunosti da proiri definiciju s malo poticaja od Vlahovljaka (PN12467, ploa6928). N.V.: Ali ja mislim da se kita odnosi na neto vie od odjee. Je li to mogue, poto ljudi govore o kienju pjesme? A.M.: Da, i nije li kienje [ okititi] kada [pjeva pjeva da] se pedeset hiljada ljudi iskupilo u vojsci, [i pjeva dodaje da] meu njima postoje ajani, i postoje kapetani, i postoje alaj20 19

bezi, i postoje juzbae, i postoje buljukbae to je kita. N.V.: Da li je to kita? A.M.: Da, to je to. Ovdje, izgleda da Meedovi shvata kite kao gomilanje detalja naprimjer, kad se pravi lista i opisuju razliiti oficiri u velikoj vojsci. Kako intervju odmie, on prepoznaje kao kite skoro sve sastavnice pjesme.21 ak i dijelovi pripovijesti koji ne opisuju vanjtinu linosti ili opis scene naprimjer, dijalog u direktnom govoru daje kvalitet (PN12467, ploa 6929): N.V.: Naprimjer, u tvojoj pjesmi o uprili veziru, ti pjeva o tom kako su Tale i stari Brumac priali ....Je li to kita? A.M.: Da, jeste. N.V.: To je isto kita. A.M.: Sve, sve, sve. N.V.:I to je takoer [kita] kad oni priaju finim rijeima? A.M. : Jeste, jeste. [Kita je] kad pjeva rastegne [rijei linosti] Meedovi, ustvari, istie vanost razvlaenja citiranog govora linosti: za njega, okititi pjesmu, znai pripovijedati sve do detalja, dajui sve postepeno koliko se moe22. Ovdje je glavna razlika izmeu Meedovia i Vlahovljaka. Za ovog drugog, opseg okienja ukljuuje duenje ili uslonjavanje pjesme, stoga, dodati detalji su, po potrebi, viak i netani. Za prvog, uvedeni detalji u kienju nisu ni netani ni suvini nego ine organski dio pjesme: okienje je jednostavno pripovijedati pjesmu to je mogue cjelovitije. Ova razlika u stavu dolazi do izraaja najjasnije u metaforikim slikama koje svaki pjeva koristi da opie okienje. Vlahovljak poredi kitu sa sveanom odjeom. Zgodan ovjek poput Vujnovia, kae, sigurno bi izgledao dobro odjeven u lijepu odjeu. Poto je on isto zgodan u svakodnevnoj odjei, meutim, sveana odjea ne slui svrsi: to samo ukraava zbog samog ukraavanja (PN 12472, ploa7116). Poreenje je odabrano da izrazi stav da je kita suvina. Meedovi koristi vrlo razliitu sliku. Nakon to je identificirao skoro svaki dio pjesme kao kitu, Vujnovi ga pita da definira vezu izmeu pjesme i njenog kienja (PN12467, ploa 6930): N.V.: Ali ako je sve to tako, ako je sve kita, ta onda pripada pjesmi? A.M. : Pjesma s ukrasom, to je behar [pupoljak] koji cvjeta lijepo u proljee. Kad pupoljak poinje da se nadima i nadima, i tada probehara i lijepo rascvjeta. Postoji voe: jabuke, kruke. Ali kada probehara, to je samo ljepe, zar ne? N.V.: Tako je to! A.M.: Tako je to s pjesmom. Meedovieva slika za okienu pjesmu behar vonog stabla predlae da kite nisu suvina dodavanja nego, nasuprot, organski, ak i prirodni dio pjesme. Samo kroz okie-

ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.

102

RAZMATRANJA

nje pjesma postie svoj pun potencijal, cvjetanje koje pripada njenoj prirodi. Po Meedoviu, izbjegavati kitu znai ispustiti neto to pripada pjesmi kao to behar pripada stablu. Tako, ako pjeva izvodi pjesmu bez kite, on jednostavno ne izvodi neokienu verziju pjesme nego ustvari izostavlja njen vaan dio (PN12467, ploa 6933): N.V.: Ali, naprimjer, ako neki pjeva pjeva [pjesmu] sa mnogo kite, i drugi sa samo malo kite, je li to skraivanje pjesme? A.M.: Da ti misli na jednu te istu pjesmu? N.V.: Da! A.M.: Naravno da jest, taj je skratio pjesmu. N.V.: Sve u svemu, kita ima svoju ulogu. A.M.: Da, tako je. Meedovieva perspektiva u tom smislu je slina Kolievoj, koji, kako smo gore vidjeli, takoer govori o skraivanjupjesama izostavljanjem kite. Isto tako, ako Meedovi sluajno otpjeva duu verziju pjesme nego drugi pjeva, to nije zato to je dodao (njegova je rije dodati) materijal on stalno insistira da nikada ne bi nita dodao u pjesmi, na nain da unese vanjske detalje nego zato to je ukljuio detalje koje je drugi preskoio. Kao odgovor na pitanje da li je pjevao pjesme kao to ih je uo (kao to (je) u), formulacija koja funkcionie kao kremen vjernosti, Meedovi odgovara da on tano izvjetava o radnjama tradicionalnih pria, ali dodaje okitu koju je drugi pjeva morao ispustiti (PN12461,ploa 6934): N.V.: Pjeva li [pjesmu], Avdo, tano onako kako si je uo? Tvojim rijeima, [citirajui tradicionalni izraz est u epskim pjesmama], kako uo tako prenio? A.M.: Pjevam prie [pojmove] na svaki nain, ali bilo koju da je kitu pjeva preskoio, bilo da se radi o konju, junaku ili bojnom polju, ili boju, pjevam o tome.
24 23

A.M.: Znam da se to dogaa da je dobar pjeva, kada pjeva o ovjeku od ugleda i junaku, zaboravio tri ili etiri stvari [detalje okienja] konja ili junaka. Vratit u ih opet kasnije.27 N.V.:Onda, oni to nisu mogli, ali to je.... A.M.: Imali su ih. [Junaci i konji imali su opremu koju je Avdo ponovo stavio.] N.V.: Ali ne moe rei da su je imali, ovjee. A.M.: Imali su je,. Imali. Svi ti ljudi iz prolosti su je imali. NV.: Ti pjeva da je svaka kapa imala peruku, dvanaest, petnaest. Nije svaka kapa imala toliko mnogo peruaka, ne svako. A.M./: Imali su. Imali, onoliko koliko se radilo o bajraktarima i svim naim vojskovoama. N.V.: Da li je to sigurno sluaj? A.M.: Sigurno. N.V.: to se mene tie, ne mogu povjerovati, a da ne vidim. A.M.: Ja vjerujem u to. Uvjeren sam i kunem ti se.28 Da bi postavili stvar u jezik knjievne nauke, razlika izmeu Meedovia i Vlahovljaka svodi se na razliku u njihovoj predstavi mimezisa. Za Vlahovljaka, jasno je, pjesma je, kao prvo, mimezis prvobitnih izvedbi jer tradicija izvedbi daje najbolji izvor dokaza za dogaaje iz prolosti. Za Meedovia, pjesma je, kao prvo, mimezis same prolosti koju mogu ili ne mogu tano predstavljati drugi izvoai; pjeva tako ima pravo da preuzme kritiki stav prema prolim izvedbama. Oba su okrenuta prema davanju istine to bolje prema njihovim mogunostima, ali oni imaju razliite predodbe gdje lei istina. Hajdemo prei na ono to izranja do sada iz diskusije. Snimci u Parryjevoj kolekciji otkrivaju razliite stavove prema okienju u pjesmama: rijei poput kita i okititi mogu znaiti sve od imenovanja nekog fizikog ukrasa do uslonjavanja pripovjednih detalja; oni ukazuju ili na poveanu vjerodostojnost o stvarnosti junakog svijeta ili o manjku vjerodostojnosti na junaku tradiciju, zavisei od stava pjevaa i konteksta diskusije. Stoga, moramo biti krajnje oprezni u davanju bilo kakve izjave kazivaa koja se tie statusa bilo kakvog stajalita ili ak od pretpostavljanja da postoji neto poput samoidentifikujueg koncepta koji lei u osnovi Parryjevih razliitih kazivaa. Moemo preuzeti lekciju iz iskustava Stevena Felda u prouavanju nauke o sustavu ptica i ptiijih pjesama meu Kalulijima iz Papue Nove Gvajane: Nametao sam metodi izgradnje znanja izolaciju i redukciju na domen iskustva da Kaluli ne izolira i ne redukuje...[ Po]stoje mnogi naini razmiljanja o pticama [koristei narodne taksinomije Kalulija, koje zavise od konteksta u kojem se znanje aktivira i slue drutvenim potrebama (1982:45). U sluaju predodbe okienja, koja pokazuje izuzetnu ra-

Za pretpostaviti je da su Meedovieva dodavanja u pjesmi kako je uo od Vlahovljaka rezultat priklanjanja ovom principu izvjetvanja onog to su, po njegovom miljenju, drugi pjevai preskoili. Pitanje je, naravno, kako on zna da su drugi pjevai preskoili detalje? Za Vlahovljaka, Meedovieve kite su nezakoniti dodaci, lai. Oni moraju tako izgledati zato to je Vlahovljak usredotoen na predodbu da pjeva treba pjevati kako je uo da se pjeva: istinita pjesma je ona pjesma koja ponovo proizvodi prole izvedbe
25

. Meedovi je isto tako

usredotoen na istinito pjevanje26 ,ali on ima razliitu predobu o istini. Za njega, istinita pjesma je ona pjesma koja proizvodi to tanije moe junaku prolost, nezavisno od prijanjih izvedbi. Ako dodaje detalje na ono to je uo, to je da ponudi cjelovitiju sliku prolosti (PN12467, ploa 6935):

ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.

RAZMATRANJA

103

zliitost povezanih vrijednosti i izraenu osjetljivost na kontekst u kojem je rairen, potreba izbjegavanja neopravdane izolacije i redukcije zahtijeva od nas da budemo skeptini o mogunosti otkrivanja stabilne sri operativnog znaenja u svakom kontekstu. Obeavajui nain naprijed jeste da se postavi pitanje, ta prouzrokuje razliitost u vezama termina? Pristupajui problemu na ovaj nain, imamo bolju ansu da shvatimo ulog u diskusijama o okienju, to je, argumentiui, vanije od znaenja sri termina29. Vjerujem da se velika razliitost odgovora koje su Vujnovieva pitanja iznijela na vidjelo moe objasniti injenicom da kita odreuje iroko semantiko polje koje ukljuuje i lingvistiku i materijalnu komponentu: ono premouje jaz izmeu jezika i materijalnog svijeta. Kita moe biti verbalni detalj u pripovijesti ili jeziki elemenat junakove odjee (ili oboje). Zavisei od toga da li se privileguje lingvistika ili materijalna komponenta, osoba moe sagledati razliite primjere predodbe. Nesuglasica izmeu Vlahovljaka i Meedovia pripada istom zajednikom razlogu. Meedovi privileguje materijalnu komponentu i shvata kitu kao stvar vjernosti naroitoj objektivnoj stvarnosti; Vlahovljak istie govornu komponentu videi Meedovievu kitu kao neopravdana dodavanja lingvistikom entitetu pjesme. Ono to je ovdje u biti, onda u diskusijama o okienju jeste odnos izmeu jezika i stvarnosti koje namjerava da opie. Ta veza formira osnovu za poreenje kojeg elim da uspostavim izmeu kite i kosmosa i odgovarajue predodbe u narodnoj poetici starogrke epske poezije: kosmosa
Orel tradition 2010

S engleskog prevela Lada Buturovi

Biljeke
Kroz itav ovaj esej koristim termin bonjakikoji se odnosi na muslimansko stanovnitvo u republikama bive Jugoslavije i njihove tradicionalne kulture. Meutim, koristei obiaj Parryjevih muslimanskih kazivaa, odnosim se na njihov jezik kao na bosanski. Bonjaki oznaava kulturni identitet, dok se bosanski odnosi na politiki. 2 Parryjeva pisanja sakupljena su u Parry: ([1971] 1987): v. u naroitim poglavljima 8, 14, i 16 ovog toma. Lordov utjecajni Pjeva pria ([ 1960.] 2000.) ostaje kamen temeljac mnogih radova o Homeru: vidi, naprimjer, Nagy ([ 1979.] 1999.), Martin (1989.), i Foley (1990.). 3 Milman Parryjeva Kolekcija usmene knjievnosti smjetena je u Sobi C biblioteke Widener Harvardskog univerziteta. Zbirka kao cjelina ukljuuje mnoge individualne kolekcije koje su razliiti istraivai sakupili, meu kojima su materijali Milmana Parryja, sakupljeni izmeu 1933. i 1935. u Kraljevini Jugoslaviji. Parryjeva zbirka se sastoji od preko dvanaest hiljada snimljenih i diktiranih pjesama. U sljedeoj diskusiji, odnosim se na te pjesme iz Parryjeve kolekcije prema njihovom katalokom broju (Parryjev broj, koga ukazuje prefiks PN) sa naroitom stranom ploe sa pitanjima (svaka strana svake ploe u kolekciji nosi individualni serijski broj). Kompletne kataloke informacije o tekstovima ovdje citiranim dostupni su u Parryjevoj bazi podataka, koja se moe pronai na http://chsharvard.edu/mpc. Vidi takoer:Kay (1995.). 4 Dok postoji iroko raireni konsensus meu homerolozima da se
1

Ilijada i Odiseja izvode iz usmene tradicije (ili tradicija), postoji irok dijapazon stavova o preciznim prilikama u kojima su ove dvije pjesme bile fiksirane kao pisani tekstovi. Naprimjer, West (2003.) vjeruje da je Ilijadu sastavio kroz dugogodinji period tradicionalni ali pismeni pjesnik iz Vll stoljea p.n.e.; Jensen (1980.) vjeruje da je pjesmu diktirao pobjednik takmienja rapsoda u Atini Pejsistratida) (kasni Vl stoljee p.n.e.); Nagy(1996a, 1996b) shvata tekstove Ilijade i Odiseje kao proizvode procesa evolucije koji se protee kroz stoljea. Nudim ove primjere samo samo da ukaem na dijapazon miljenja, koji su isto tako brojni kao i naunici koji su se bavili tim pitanjem. Lino slijedim Nagyjev evolucijski model, koji je, vjerujem, najuvjerljivije objanjenje kako je naroiti tekst mogao dobiti autoritativni status; za svrhu ove diskusije, meutim, pretpostavljam samo da su Ilijada i Odiseja usmeno izvedeni tekstovi u smislu koji je Foley razvio (1995.: 60-98). 5 Parry, koji je upoznao Murka u Parizu 1928., sigurno je itao Murkovu studiju La posie populaire pique en Yugoslavie au dbut du XXe sicle (1929.), gdje je mogao pronai ovu tvrdnju na strani 15, i vjerovatno je proitao neto puniju verziju u Murko: (1913:22). Mogao je takoer biti upoznat sa izjavama koje su nainili kazivai poput Luke Marjanovia, koji je napisao, Ti pjevai imaju sklone i strpljive sluaoce za svoje pjesme, za koje ak ni najdua pjesma nije preduga samo da pjeva zna kako da iskiti lijepo konja i junaka, momka i djevojku (Marjanovi 1898: xxxvii, u mome prevodu; cf. Lord [1960] 2000: 88 i olakovi 2007 b ; : 573-4). 6 Svi prijevodi tekstova iz Milman Parryjeve Kolekcije usmene knjievnosti su moji. Tekstove je prvobitno transkribirao Nikola Vujnovi. Radio sam po Vujnovievim transkripcijama, provjeravajui ih po Parryjevim snimcima i adaptirajui svoj prijevod gdje bih osjeao neki nesklad. Pokuao sam da dam jasne i itljive prijevode na engleski, to je, u mnogim sluajevima znailo naputanje sintakse originala, eliminiui besmislena ponavljanja, i poboljavajui negramatike promjene u konstrukciji. To jest, pokuao sam da tano predstavim primjedbe pjevaa, a ne samo neformalni ton njihovih razmjena s Vujnoviem. 7 Moji pokuaji u prevoenju prenose Kolievu igru rijei o glagola nizati sa vie znaenja, koji doslovno znai srediti u niz ili seriju. Nizati se moe odnositi na nizanje stihova ili drugih govornih elemenata u neprekinutom redoslijedu, ali takoer moe znaiti nizati bobe ili drago kamenje na ogrlici ili drugu stvar ukrasne odjee. 8 Vujnovi citira formulaini stih, koji ovdje ima dvostruko znaenje: u sebi sadri pjevaevu etiku odravanja vjernosti onoga to se zaista desilo, ali je takoer primjer stiha koji jednostavno, kako se ini, napredak u radnji da se ne ide u nepotrebne detalje (npr. , citirajui direktni govor likova). Stih, stoga, ilustrira jednostavni, relativno neokieni stil pjevanja. 9 Generacijska razlika poklapa se s razlikom s goditem grupe tj., razlika izmeu tek oformljenih mladia, s jedne strane, i odraslih oenjenih ljudi, s druge strane. Istiui da neoenjeni mladi ljudi [momci ] vole nakit, Koli izgleda da istie vezu izmeu pjesama koje ovi momci sluaju i sjajne odjee i ponaanja koje koriste da privuku panju. 10 Husovi je bio historijska linost, ali njegova reputacija je prerasla gotovo do legendarnih dimenzija, toliko da izgleda da je postao, za neke kazivae, utjelovljenje tradicije (i tradicionalnih normi). Za diskusiju i paralele vidi : Foley (1998.). 11 Vlahovljak ovdje daje kompletnu listu formula i tema, koje, po njemu, ine motiv spremanja konja. Njegova lista se sastoji uglavnom od formularnih fraza od itavih ili polustihova. Kad on dolazi do formularnog izraza natapa spuvu u vodi, Vlahovljak, oigledno pod utjecajem sljedeeg predmeta na listi, grekom kae dlaku umjesto vodu. (Greka je neznatna, jer se formula odnosi na suenje konja spuvom.) Avdo Avdi, jo jedan od Parryijevih bonjakih kazivaa, ponovo iskazuje Vlahovljakovu listu tema gotovo rije za rije kad opisuje spremanje konja u jednoj od pjesama (PN 6588, ll.986-96). 12 Sjajni mjesecovi oigledno, neka vrsta metalnog ukrasa privrena za konjsku opremu esto se pojavljuje u Meedovievim opisima konja. 13 O Kulenoviu, koji je i sam izuzetan pjeva, vidi : Schmaus ([1953 1979; 89-90) i Miletich). Prema Murku, Kulenovi bi podsticao pjevae koje bi ugostio rijeima, dajte momku [i] konju okienja [nakititi] ; ne kupujete ih za sebe vlastitim novcem! (19132i2: moj prijevod). 14 Na ploi 7119, Vujnovi pita Vlahovljaka da ispravi bilo kakve greke koje je Meedovi mogao napraviti. Vlahovljak se prvo pretvara da uri (Nemam vremena) i, konano, jednostavno odbija (Ne elim da to radim). 15 Naprimjer, u PN 12467, ploa 6934, Meedovi odbija da kritikuje individualne pjevae za mijeanje pjesama.
ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.

104

RAZMATRANJA Citirane reference

Allen, Thomas W. 1921. The Homeric Catalogue of Ships. Oxford: Clarendon Press. Auerbach, Erich. 1953. Mimesis: The Representation of Reality in Western Literature, prijevod Willard R. Trask, Princeton, NJ: Princeton University Press. Bakker, Egbert J. 1993. Discourse and Performance: Involvement, Visualization and Presence in Homeric Poetry. Classical Antiquity 12 (1):1-29. 1997.Poetry in Speech: Orality and Homeric Discourse. Ithaca. NY: Cornell University Press. 2005. Pointing at the Past : From Formula to Performance in Homeric Poetics. Washington, DC: Center for Hellenic Studies. Bonifazi, Anna. 2008. Memory and Visualization in Homeric Discourse Markers.U Orality, Literacy, Memory in the Ancient Greek and Roman World, ed. E.A. Mackay, str. 35-64. Leiden: Brill. Bynum, David E. , izd. 1979. Bihaka Krajina : Epics from Biha, Cazin, and Kulen Vakuf. Serbo-Croatian Heroic Songs 14. Cambridge, MA: Harvard University Press. olakovi, Zlatan. 2004. Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed? Almanah 27-8:47-68. 2007a. Post-tradicionalna epika Avde Meedovia i Homera. U Epika Avde Meedovia: kritiko izdanje / The Epics of Avdo Meedovi: A Critical Edition, izd. Zlatan olakovi, vol. 1, str. 47-89. Podgorica: Almanah. 2007b. The Singer above Tales. In Epika Avde Meedovia: kritiko izdanje/ The Epics of Avdo Meedovi: A Critical Edition, izd. Zlatan olakovi, vol. Q2, str. 567-97. Podgorica : Almanah. Crossett, John. 1969. The Art oh Homers Catalogue of Ships. Classical Journal 64(6):241-5. Diller, Hans. 1956. Der vorphilosophische Gebrauch von kosmos und kosmein. In Festschrift Bruno Snell, str. 47-60. Munchen:C.H. Beck. Feld, Steven. 1982. Sound and Sentiment: Birds, Weeping, Poetics, and Song in Kaluli Expression. Philadelphia: University Of Pennsylvania Press. Finkelberg, Margalit. 1987. Homers Views of the Epic Narrative: Some Formulaic Evidence. Classical Philology 82(2):135-8. 1998. The Birth of Literary Fiction in Ancient Greece. Oxford: Clarendon. Fleischman, Suzanne. 1990. Tense and Narrativity: From Medieval Performance to Modern Fiction: Austin University of Texas Press. Foley, John Miles. 1990. Traditional Oral Epic: The Odyssey, Beowulf, and the Serbo-Croatian Return Song. Berkley : University of California Press. 1995. The Singer of Tales in Performance. Bloomington: Indiana University Press. 1998. The Individual Poet and Epic Tradition: Homer as Legendary Singer. Arethusa 31 (2): 149-78. Ford, Andrew. 1992. Homer: Poetry of the Past. Ithaca, NY: Cornell University Press. Fowler, Robert. 2007. Introduction. In Epika Avda Meedovia: kritiko izdanje/ The Epics of Avdo Meedovi: A Critical Edition, ed. Zlatan olakovi, vol. 2, str.539-44. Podgorica: Almanah. Garvie, A. F. 1994. Odyssey: Books Vl-Vlll. Cambridge: Cambridge University Press. Havelock, Eric A. 1963. Preface to Plato. Cambridge , MA: Harvard University Press, Balknap Press. Heiden, Bruce. 2008. Common people and Leaders in Iliad Book 2: The Invocation of the Muses and the Catalogue of the Ships. Transactions of the American Philological Association 138(1): 127-54. Jensen, Minna Skafte. 1980. The Formulaic Question and the Oral- Formulaic Theory. Copenhagen: Museum Tusculanum. Kay, Matthew W. 1995. The Index of Milman Parry Collection1933-1935: Homeric Songs, Conversations, and Stories. New York: Garland. Kerschensteiner, Jula. 1962. Kosmos: quellenkritische Untersuchungen zu den Vorsoktatikern, Zetemata 30. Munchen: C. H. Beck.

16 Uporedi ovo s Vlahovljakovim kasnijim komentarima:Avdo ima talenat da ono to uje, on to kae tri puta vie...On sve kazuje, on samo dodaje hiljadu vie rijei (ploa 7119). 17 Vijest o smrti dr. olakovia dola je do mene dok sam pripremao konanu skicu ovoga lanka. Koristim ovu priliku da obiljeim duboko aljenje zbog prerane smrti naunika koji je nainio vaan broj doprinosa prouavanju bonjake epike. 18 olakovi (2007b: 571 n. 9) kritikuje Lorda to tvrdi su da pjevai koji su znali Husovia hvalili njegovu sposobnost da okiti pjesmu, tvrdei da ne postoji dokaz koji bi podrao Lordovu poziciju. Ustvari, dokaz Parryjeve Kolekcije, iz koje citiram ovdje, opravdava Lorda. 19 Ovaj intervju izgleda ustvari da je inspiriso eksperiment sa Vlahovljakom. Na ploi 6941, Meedovi izjavljuje da kad bi uo itavu izvedbu od ovoga, kako se on zove...Mumina, a zatim je izveo sam, vidjet ete koliko duga e biti. 20 Haa je sloeno istkan pokriva za sedla do sapi (kalji 1966:s.v.) 21 Vidi PN 12467, ploa 6929: Naprimjer, skupljanje Krajinika, imenovanje begova, odnosei se na posjed svakog od njih (naprimjer njihove konje), razdijeljujui bitku (naprimjer, na kojoj strani je nainjen napad, koji kraj je pobijedio, koji odred je odakle, kako su prekinuli angaman, ko je koga nadvladao, ko se borio u duelu): sve je to kita. 22 Uporedi sa PN 12467, ploa 6930, u kojoj Vujnovi pita Meedovia da li se pripovijedanje kako je neki junak negdje prenoio moe smatrati kitom. Meedovi odgovara da nije kita ako pjeva nije rekao gdje se junak zaustavio. Bez svih tih detalja, ne postoji pjeva i ne postoji kita. 23 Vidi PN 12467, ploa 6931: Ne mogu nita dodati osim ako je pjeva stavio ovjeku kapu sa perukama, a nije dao njihov broj, ili kako su izgledali. Na ploi 6942-3 Vujnovi pita direktno Meedovia da li je neto dodao u pjesmama jednostavno da udovolji Parryju za koga zna da je zainteresiran za duge pjesme. Meedovi stalno insistira, jako estoko, da nije dodavao nita pjesmama, on zaista i ne zna kako se to radi, osim zbog kienja. 24 Meedovi stalno koristi rije pojam, mn.pojmovi, u znaenju pregled sadraja. Na ploi 6933, objanjava da je skraena pjesma jednostavno osnovni pojam, a produena je pjesma pojam iskazan sa svim nakitom. Moj prijevod, Pjevam o sadrajima, na svaki nain je priblinost onoga to mislim da je znaenje rijei pjevam na sve naine o pojmovima. Meedovievo precizno znaenje mi je nejasno. 25 Vidi: PN 12472, ploa 7120: NV: Tako ti pjeva isto kako je or Husein pjevao, zar ne? Husein je drugi, tehniki utiviji oblik za Husu. MV: Ne pjevam nita drugaije. NV: Sve po rije? MV: Sve po rije, nita vie ne isputam ili dodajem. NV: A ta to znai po rije? MV: Kako uo tako pjevam. Vlahovljak ovdje koristi varijantu formule o kojoj se gore razmatralo. 26 Uporedi sa Meedovievom primjedbom u PN 12467, ploa 6935, kao odgovor na pitanje da li moe nainiti dobru pjesmu od loe: Ne mogu; ne postoji nain da napravim istinu od lai. 27 U svojoj transkripciji ploe, Vujnovi pie:Ja u mu hi turit na nj pet. Meutim, nakon sluanja snimaka, osjeam isto tako moguim da je Meedovi rekaoja u mu hi turit na nj pet (Vratit u ih kasnije). Ako je Vujnovieva transkripcija tana, ne bi bitno promijenila smisao ovog odlomka: Meedovi ne bi zahtijevao da izmilja detalje, ali da njegovo znanje nadilazi ono to bi mogui pjeva mogao ispriati ak i sa savrenim pamenjem. 28 Na ploi 6952, Meedovi tvrdi da njegova okita odgovara stvarnosti perioda sultana Sulejmana: U mom okienju sa kojim kitim pjesme o staroj Krajini, mogu vam kazati vrijeme sultana Sulejmana bilo je vrijeme takve slobode irenja. Meedovieve primjedbe su izuzetno sline drugim Parryjevim kazivaima, Ibro Bai, Vidi: Foley (1990:44). 29 Za slian argumenat o sustavima koje su prikazane u diskusijama o etnikom identitetu u Jukatanu, vidi: Loewe (2007.), Loewe argumentira da umjesto traenja bitnog niza znaenja koje su u osnovi ovih sustava, etnografi bi ih trebali shvatiti kao retorika sredstva koja se koriste u nainima specifinih konteksta da bi vrili naroite vrste drutvenog poslovanja.

ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.

RAZMATRANJA

105

Kirk, G. S. 1985. The Iliad : A Commentary, Vol. 1. Cambridge : Cambridge University Press. Krischer, Tilman. 1965. Etimoe and Alithne. Philologus 109 (3-4): 161-74. Loewe, Ronald. 2007. Euphemism, Parody, Insult, and Innuendo : Rhetoric and Ethnic Identity at the Mexican Periphery. Journal of American Folklore 120 (477) :284-307. Lord Albert Bates. [1960] 2000. The Singer of Tales. Cambridge, MA: Harvard University Press. Marjanovi, Luka P. 1988. Hrvatske narodne pjesme. Knjiga 3: junake pjesme (muhamedovske). Zagreb: Matica hrvatska. Martin, Richard P. 1989. The Language of Heroes : Speech and Performance in the Iliad. Ithaca, NY: Cornell University Press. Miletich, John S. 1988. Muslim Oral Epic and Medieval Epic. The Modern Language Review 83 (4): 911-24. Minchin, Elizabeth. 2001. Homer and the Resources of Memory: Some Applications of Cognitive Theory to the Iliadand Odyssey. Oxford : Oxford University Press. Monro, David B., and Thomas W. Allen, izd. 1920. Homeri Opera, 3. izdanje, 5 vol.. Oxford: Clarendon. Moulton, Carroll. 1977. Similes ih the Homeric Poems. Hypomnemjata 49. Gtingen: Vandenhoeck and Ruprecht. Murko, Mathias. 1913. Bericht ber eine Bereisung von NBordwestbosnien und der angrensenden Gebiete von Kroatien und Dalmatien behufs Erforschung der Volksepik der bosnischen Mohammedaner. Sitzungsberichte der Kais. Akademie der Wissenschaften in Wlen, Philosophisch- HistorischenKlasse, 173. Bd., 3. Abhandlung. Wien: A. Hlder. 1929. La posie populaire pique en Yougoslavie au dbut du XX sicle. Paris: Champion. Nagy, Gregory. [1979] 1999. The Best of the Achaeans. Baltimore. MD: Johns Hopkins University Press. 1990. Pindars Homer. Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press. Press. 1996a. Homeric Questions. Austin: University of Texas

1996b. Poetry as Performance : Homer and Beyond. Cambridge: Cambridge University Press. 2002. Platos Rhapsody and Homers Music: The Poetics of the Panathenaic`Festival in Classical Athens. Washington, DC: Center for Hellenic Studies. Paivio, Allan. 1971.Imagery and Verbal Processes. New York: Holt, Rinehart, and Winston. Parry, Adam, izd. [1971] 1987. The Making of Homeric Verse: The Collected Papers Of Milman Parry. New York : Oxford University Press. Puhvel, Jaan. 1976. The Origin of Greek Kosmos and Latin Mundus. Americam Journal of Philology 97 (2): 154-67. Rubin, David C. 1995a. Memory in Oral Traditions: The Cognitive Psychology of of Epic, Ballads and Counting-Out Rhymes. New York: Oxford University Press. 1995b. Stories about Stories. In Knowledge and Memory: The Real Story, izd. Robert S. Wyer Jr., str. 153-64. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates. Schmaus, Alois. 1966. Studije o krajinskoj epici. In Gesammelte slavistische und balkanologische Abhandlungen, vol. 4, str. 77-253. Mnchen: R. Trofenik. kalji, Abdulah. 1966. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo; Svjetlost. Solmsen, Friedrich, izd. 1990. Hesiodi Theogonia, Opera et Dies, Scutum, 3. izdanje. Oford: Clarendon. \Vasenkari, Maria, and Armi Pekkala. 2000. Dialogic Methodology. In : Thick Corpus, Organic Variation, and Textuality in Oral Traditionj, izd. L. Honko, str. 243-54. Helsinki:Finnish Literature Society. von Sidow, Carl Wilhelm. 1948. Geography and Folk -Tale Oicotypes. In: Selected Papers on Folklore Published on the Occasion of His 70 th Birthday, izd. L.Bdker, str. 44-59. Copenhagen:Rosenkilde and Bagger. \West, M. L. 2003. Iliad and Aithiopis. Classical Quarterly 53 (1): 1-14. Wilson, Edward O. 1978. On Human Nature. Cambridge, MA: Harvard University Press.

ODJEK dvobroj 1-2 proljee-ljeto 2012.