IVAN MARKOVI UVOD U JEZINU MORFOLOGIJU (2012) 1. Morfologija 1.

1 Uvod
- 19. st. prouavanje paradigmi ie jezika, rekonstrukcija praie - o. 1600. g. pr. Kr. zapisi oblika sumeranskih rijei - izmeu 6. i 4. st. pr. Kr. Pinijeva gramatika sanskrta Adhyy (Osam (po)glav(lj)a) - 19. st. Franz Bopp potvrdio je staru tezu Williama Jonesa da su sanskrt, lat., perzijski i germanski jezici potekli od istog pretka (dokaz se temeljio na usporedbi gramatikih morfova) - 18191837. Jacob Grimm objavio je Deutsche Grammatik (veza germanskih s ie jezicima) - termin morfologija preuzet je iz prirodnih znanosti (botanike, zoologije) kao adekvat za njem. Formenlehre 'nauk o oblicima, oblikoslovlje'; 1796. u Goethea, 1859. u A. Schleichera - 20. st. strukturalizam inzistira na analizi rijei na manje znaenjske elemente; uspostava doktrine razdvajanja jezinih razina: jezik se motrio hijerarhizirano (fonemi morfemi rijei reenice + semantika, nauk o znaenju) - 1957. Noam Chomsky objavljuje knjigu Syntactic structures trovrsne promjene: (1) sintaksa je postala najzanimljivijom i najprodornijom jezikoslovnom disciplinom; (2) promjena ciljeva istraivanja u jezikoslovlju i sama odredba gramatike: generativna tradicija: cilj lingvistike je to ovjek zapravo zna ako zna jezik (proizvodnost, otvorenost, kreativnost jezika); gramatika je preutno znanje pravila stvaranja novih iskaza; (3) jezik se prouava kao modularan (za razliku od odijeljenih razina). - od 1970-ih cvate prouavanje morfologije prouavanje jezinih univerzalija, J. Greenberg - morfologija je jezikoslovni nauk o ustroju rijei: ralamba rijei na sastavnice, znaenje tih sastavnica, promjene u oblicima rijei (fleksija), gradba oblika rijei (derivacija).. - (ob)likoslovlje je tradicionalni hrv. adekvat koji terminu morfologija odgovara tek donekle

1.2 Rije
- Bari et al. (1995): Rije je najmanja samostalna jedinica koja ima znaenje. U govoru se do rijei
dolazi izdvajanjem iz govornoga lanca. U pismu se rijei jedna od druge rastavljaju praznim mjestom. trolana odredba s trima razliitim pojmovima:

(1) parafraza jedne od ponajboljih definicija rijei, one L. Bloomfielda iz 1926: Rije je najmanji slobodni oblik. razlikovanje vezanih i slobodnih oblika: (a) vezani oblici pojavljuju se iskljuivo vezani za druge oblike: -ost (glupost), -ski (hrvatski); (b) slobodni oblici mogu initi reenicu; sintagma je slobodni oblik koji sadri dva slobodna oblika, a rije je najmanji slobodni oblik, ne sadri dva manja slobodna oblika ili vie njih; rije je, u svakodnevici, najmanja jedinica govora. Vuk S. Karadi Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima (41935) zapisao je nazive za troskot i djetelinu koji su preneseni u ARj, u Maretia i u Simeona: pusti-baba-konju-krvi i krsti-kume-dijete - valja razlikovati barem tri pojma koja podvodimo pod isti nazivak rije: (1) Pravopisna rije jedinica koja je u tiskanom tekst u s obiju strana omeena bjelina ma; mnogi jezici ni danas nisu zapisani, pisanje s bjelinama je nova pojava (stgr., stsl. bez bjelina, in continuo), hrv. i srp. isti futurski oblik biljee na dva naina: 1

odnosno srp. taj oblik tretira kao jednu rije. - tradicionalni kriterij za odreivanje toga je li to rije u obzir uzimlju naglasak i stanku (naelno: jedna rije = jedan naglasak) i dodir, kontakt (rije = cjelina u koju se ne da umetati) ti kriteriji nisu apsolutni: neke sloenice imaju dva naglaska (ili barem sekundarni udar), a nije tono ni to da se u jednu rije ne moe umetati kakav trei segment ( nitko ~ ni od koga) - baka, baki; ivi, ivjeti oblici iste rijei kojima jedna jedinica omoguuje da budu ostvareni, realizirani; ta jedinica je leksem (usp. s odnosima fonem fon i morfem morf) - leksem je rjenika rije, potencijalna jedinica apstraktnog umnog rjenika, ukupnost oblika i znaenja jedne rijei; leksem se (p)ostvaruje putem oblika rijei (kao fonemi putem fonova) - baka i baki oblici su rijei koji su ostvaraji jednog te istog leksema, leksema BAKA (leksemi se obino biljee malim verzalom), ivim, ivi, ivjeti, ivljah, ivljae leksem IVTI - kanonski oblik je tipian, najei i najmanje obiljeen, najmanje kontekstualno uvjetovan oblik meu postojeima, njime se biljei leksem; kanonski oblici promjenjivih rijei u hrv.: imenice Nsg; pridjevi Nsg. m. roda, pozitiv, neodreeni oblik (crven, ne crveni); zamjenice Nsg, m. roda ako zamjenica ima rod; glagoli infinitiv; u nepromjenjivih rijei kanonski oblik jest jedini oblik - kanonski oblik im. je Nsg. iako je G-ni oblik frekventniji i manje kontekstualno uvjetovan - citatni oblik je takoer oblik izabran izmeu ponuenih; onaj je oblik koji se dobije kao odgovor na pitanje Kako se kae x? (Nsg, INF, M rod: baka, ivjeti, dobar; u apsolutivnoergativnim jezicima to e biti oblik u apsolutivu, ne ergativu) (2) Gramatika rije rije kao dio paradigme, ostvaraj leksema onakav kakav se pojavljuje unutar sintakse, s pridruenim posve odreenim morfosintaktikim obiljejima (stoga se javlja i termin morfosintaktika rije): baka (a) oblik rijei leksema BAKA, (b) Nsg. . roda - sinkretizam u oblicima: gradovima 3 gramatike rijei (Dpl, Lpl i Ipl) - paradigma je relativno pravilan i predvidljiv niz gramatikih rijei leksema koji pripadaju istoj vrsti (npr. ukupnost deklinacijskih oblika u im., ukupnost konjugacijskih oblika gl. i sl.); ue, paradigma je konkretan niz gramatikih rijei pojedine vrste leksema
hrv. gledat u srp. gledau

UNIVERZALNI KRITERIJI ZA ODREIVANJE TOGA TO JE ST, A TO NIJE GRAMATIKA RIJE - I. Kohezija: Gramatike rijei imaju unutarnju povezanost, cjelovitost i ustaljeno znaenje (govornici ih doivljavaju kao oblinu i znaenjsku jednost; sintagme takva svojstva nemaju) I.a Sastavnice rijei pojavljuju se zajedno, u neprekinutu linearnu slijedu, meu njih naelno se ne moe umetati kriterij I.a treba relativizaciju (infiksacija, tmeza): najlui smo naj smo lui, hoemo li hoe-li-mo (hrv. jtokavski) I.b Redoslijed sastavnica odreen je pravilima pojedinog jezika, i nepromjenjiv, rijei su u sebi stabilne, a unutar teksta pomine sastavnicama reenice moe se mijenja ti redoslijed: baka *abak Baka ivi teko. Baka teko ivi. prema kriteriju I.b oblik FI koji smo spomenuli ne bi bio jedna rije jer je klitiki oblik pomonog glagola pomian (gledat u ~ u gledati) ni kriterij I.b nije apsolutan - rijei se mogu pomaknuti na poetak reenice, vezani oblici (afiksi, klitike) ne mogu: 2

Vidim baku. Baku vidim. ~ Vidim ju. *Ju vidim. - sastavnicama rijei mogue je mijenjati redoslijed, ali tada dolazi i do promjene znaenja: glav-ar-ic-a (glavarica) ~ glav-ic-ar- (glaviar) I.c Rije je u govornika doivljena kao psiholoka i mentalna jednost . - sastavnice sintagme mogue je ekstrahirati na poetak reenice ili ispustiti (eliptirati): tal. il transporto dei passaggeri i e delle merci = transporto hrv. prijevoz putnika i robe = prijevoz u tal. je takva elipsa ograniena na sintagme, u hrv. ipak nije II.a Nerekurzivnost: Morfoloki procesi koji sudjeluju u gradbi rijei naginju tomu da budu neponovljivi (nerekurzivni), tj. jedan element nee se u rijei ponoviti dvaput. (dok je u sintaksi mogua rekurzivnost ) Sintaksa: Rekli su mi da vam kaem da nee doi. Morfologija: pre-pre-dosadan (prefiksi se mogu ponoviti) pek-ar-n(-ic)-a (sufiks -ic- obliku ne prinosi novo znaenje) II.b Jedincatost fleksije: Na svakoj gramatikoj rijei bit e samo jedan fleksijski morf; australski jezici (aljawarra) imaju dvostruke padee (imaju dva morfa za pade): ayliyla artwa ampu-kinh-ila bumerang ovjek star-GEN-INS '(s) bumerangom stara ovjeka' dvije vrste padea: reenini (npr. N, A, ergativ, I) su fleksijski u pravome smislu; sintagmatski (npr. G, komitativ, privativ) su derivacijski ( genitiv u pas ~ psei 'od pasa') - u hrvatskome dvostruku fleksiju nalazimo u koordinativnim imenikim sloenicama: N grad-drava toka-zarez G grada-drave toke-zareza III. Izdvojivost: Gramatika rije sama za sebe moe initi cio iskaz (reenicu), moe se pojaviti izolirana, izdvojena. A: Imate drvenu ili alustolariju? B: Alu! - perifrastinost (perifrastini/opisni/sloeni/analitiki oblici): rije je iskazana perifrazom, odnosno iskazivanje pomou vie oblika rijei onoga za to se drugdje u paradigmi rabi jedan fleksijski oblik rijei: sintetiki glagolski oblici (npr. PZ): rad-i-m m = 1. lice sg. perifrastini glagolski oblici (npr. PF): rad-i-l-a sam sam = 1. lice sg. perifrastini glagolski oblici: PF, PLPF, futuri, kondicionali, pasivni oblici ( raen je, radi se) (3) Fonoloka ili fonetska rije jedinica koja je domena nekog fonolokog procesa u pojedinom jeziku (naglasak je fonoloki proces u hrvatskom) ; klitike zajedno s naglaenom rijeju ine fonoloku rije koja je vea od gramatike fonoloka rije je naglasna cjelina, slijed glasova s jednim naglaskom TRI NAJEA KRITERIJA ODREIVANJA FONOLOKE RIJEI I. Naglasak: u mnogim jezicima svaki oblik rijei ima jedan naglasak (udar); ima rijei bez vlastita naglaska (klitike), a due sloenice mogu imati i dva naglaska II. Fonoloka pravila: pojedini fonoloki procesi mogu se odvijati samo na granici rijei; u hrvatskome palatalizacija i sibilarizacija djeluju samo unutar rijei, a jd. po zvunosti djeluje i preko granica gramatike rijei (s djecom [zdjecom]). 3

- vokalska harmonija je asimilacija vokala na daljinu (V-i unutar jednog oblika rijei jednae pojedina fonetska obiljeja, npr. stranjost); u jezicima koju ju dosljedno provode (finski, maarski, turski) vano je mjerilo odreivanja fonoloke rijei: (a) u jezicima koji ju imaju vokalska harmonija obuhvaa samo afikse, ne i sloenice; (b) u jezicima koju ju imaju ima izuzetaka neke pozajmljenice i neki sufiksi u turskom. III. Ustroj sloga i slogovni ustroj rijei: Nkomo i Mpenza nee biti hrvatska prezimena (hrvatske rijei) jer su u hrv. u pristupu slogu nemogui sljedovi nazala i okluziva.

1.3 Sastav leksikona i univerzalnost rijei

- leksemi: frazemi, poslovice, citati (jedinice vee od gramatike i fonoloke rijei) - Bloomfield: leksikon je popis nepravilnosti u jeziku, a gramatika je popis pravilnosti; PZ. sa -m (vidim, radim) su stvar gramatike, PZ sa -u (hou, mogu) su stvar leksikona; suvremena lingvistika: leksikon je skup razliitih vrsta obavijesti o rijeima i njihovim sastavnicama koje ovjek pamti (klitike, frazemi, poslovice, citati su dijelom leksikona), a zbog leksikonskih jedinica od vie rijei za leksikonsku jedinicu treba nam nov pojam: - leksika jedinica ili listem je svaka jedinica leksikona i skup obavijesti o njoj koje govornik pamti; leksike jedinice su leksemi (BAKA, IVTI), klitike (NE, LI), afiksi (-ic-, pra-, -a), frazemi (ii na jetra 'ivcirati'), poslovice, citati (tko je jamio jamio) - u kineskome jedinica koja u svijesti govornika funkcionira kao europska rije jest z [dzi], karakter, znak kineskoga pisma, a ugrubo odgovara slovu ili morfu u europskim jezicima; ono to bi moglo biti rije jest sintaktika jedinica (c [ci]), a sastoji se od jednoga ili vie z

1.4 Vrste rijei

- o. 100. pr. Kr. Gramatiko umijee Dionizija Traanina ukljuuje osam vrsta rijei: ime, glagol, particip, lan, zamjenica, prijedlog, prilog, veznik - o. 500. pr. Kr. Priscijanova Poduavanja gramatika ukljuuju ove vrste: nomen, verbum, participum, pronomen, adverbium, interiectio, praepositio, coniunctio; u 1213. st. Petar Helias i Toma iz Erfuta razdijelit e imenice i pridjeve, uvidjevi da ima nomena koji se mijenjaju prema rodu i onih koji se ne mijenjaju; participi su pripojeni glagolima - PRVA VANA PODJELA U VRSTAMA RIJEI : (1) otvorene vrste rijei imaju velik broj lanova i lako primaju nove lanove (npr. tvorbom); (2) zatvorene vrste rijei imaju malen broj lanova i teko ili rijetko dobivaju nove; - univerzalno, tek se za imenice i glagole moe tvrditi da su uvijek otvorene vrste rijei - prva vana podjela u vrstama rijei u hrvatskome: (a) otvorene: glagoli, imenice, pridjevi, prilozi, donek le prijedlozi, veznici, estice, uzvici; (b) zatvorene: brojevi, zamjenice - DRUGA PODJELA U VRSTAMA RIJEI (ovisna o tome mijenjaju li se rijei u paradigmi): (1) promjenjive: glagoli (konjugiraju se), imenice (dekliniraju se), pridjevi (sklanjaju se, mijenjaju se mocijski, kompariraju se), zamjenice (sklanjaju se), prilozi (kompariraju se ako su otpridjevni), brojevi (sklanjaju se) 6; (2) nepromjenjive: ostale vrste. - ne mijenjaju se sve promjenjive rijei (im., prid.), niti se sve nepromjenjive ne mijenjaju - Antun Maurani Slovnica hrvatska za gimnazije i realne kole. Dio I. Roslovje (1859)
N, A, V pet sedam

G, L D I

petih sedmih petim sedmim petimi sedmimi

u svojoj gramatici naveo je paradigmu brojeva od pet navie

- ponajee se u jezicima svijeta kompariraju pridjevi, imenice se kompariraju u baskijskome TREA PODJELA U VRSTAMA RIJEI (1) samoznane su one koje imaju samostalno znaenje, mogu stajati samostalno (glagoli, imenice, pridjevi, prilozi, brojevi) (2) suznane su one koje nemaju samostalno znaenje, ne mogu stajati samostalno (zamjenice, prijedlozi, veznici, uzvici, estice) - pade V je izrazito samostalan (zasebna reenica ), a zapravo je oblik uzvika (nesamostalan)

2. Morfem i morfovi 2.1 Uvod

- poljski lingvist Jan Baudouin de Courtenay implicitno lui ono to e od De Saussurea postati poznato kao distinkcija govora i jezika, dvostruku podjelu ljudskog govora: (1) antropofoniko stajalite: ujni govor antropofonike fraze antropofonike rijei antropofoniki slogovi glasovi; (1) je put do fonetske rijei (2) fonetsko-morfoloko stajalite: jedinstveni povezani govor reenice ili fraze rijei morfoloki slogovi morfemi fonemi; (2) je put do gramatike rijei - Jan Baudouin de Courtenay je tvorac termina morfem - Leonard Bloomfield (Language) razluio je: (a) sloene oblike, jezine oblike koji imaju djelominu glasovno-znaenjsku slinost s drugim jezinim oblicima i (b) jednostavne oblike koji takvu slinost nemaju ; sastavnica je zajedniki dio dvaju ili vie sloenih oblika (Ivo u Ivo radi); krajnja sastavnica/jednostavan oblik/morfem je jezini oblik koji nema djelominu glasovno-znaenjsku slinost ni s kojim drugim oblikom ( Iv-, -o). - Leonard Bloomfield: leksikon je potpuna zaliha morfema kojega jezika - Andr Martinet dvostruka ralanjenost ili artikuliranost: razlika ljudskog jezika prema ostalim znakovnim sustavima nije u tome to je artikuliran, nego to je dvostruko artikuliran (iskazi se ralanjuju na rijei se ralanjuju na glasovi); (1) prva artikulacija (iskaza): monem je najmanji odsjeak govora s pridruenim znaenjem (2) druga artikulacija (monema): fonem je razlikovna jedinica koja nema znaenja - ljudski j. je ekonomian sustav: ogranien br. razlikovnih jedinica neogranien br. znaenjskih - arbitrarnost je nemotiviranost znaka ljudskog j. (neartikulirani ljudski krikovi povezani su s osjeajem boli) - Charles Hockett u odredbena obiljeja ljudskog jezika uvrtava i dvostruku artikuliranost - morfovi (ruk-e, ruk-u, ruc-i) su dijelovi oblika rijei (ruke, ruku, ruci) leksema RUKA - komutacija je metoda smjenjivanja razmatrane sastavnice drugom da bi se otkrilo koja sastavnica moe biti u kojemu kontekstu

2.2 Morfem i morf

- morfem je najmanja jezina jedinica koja ima i svoj oblik i svoje znaenje; - morfem se (p)ostvaruje, realizira putem morfa - morf/formant/formativ je ostvaraj morfema, njegov izraz, njegov fonetski (fiziki) oblik - biljeenje: morfem vitiaste zagrade {ruk}
morf uglate zagrade [ruk], [ruc], [ru] itd.

- odabrani morf ([ruk] {ruk}) je dubinska postava (ishodini prikaz) - njegove izvedenice ([ruc], [ru]) su povrinska postava (fonetski prikaz) - izvod ili derivaciju ine stupnjevi koje oblik prolazi od dubinske do povrinske postave - nulti morf je ostvaraj koji nije fonolo ki ili fonetski ujan, vidljiv (nos- nos-om) - komplementarna distribucija (nadopunska raspodjela) je kad se dva morfa ili vie njih koji su ostvaraji istog morfema ne mogu pojaviti u istome kontekstu - alomorf (morfska alternanta) je uvjetovani morf; morfovi su alomorfi istog morfema ako su u komplementarnoj distribuciji morfem {rk} neuvjetovani (temeljni) morf [rk] uvjetovani morf (alomorf) [rk] ili [rc] ili [r] itd. - alomorfija je pojava postojanja alomorfa - alomorf, uvjetovani morf njegova uvjetovanost moe biti trostruka: (a) fonoloka ili fonetska odabir alomorfa uvjetovan je fonolokim razlozima (npr. prijeglas); (b) gramatika odabir alomorfa uvjetovan je gramatikim razlozima ( npr. prijevoj); (c) leksika odabir alomorfa uvjetovan je pojedinanim leksemom o kojem je rije ( lp--i); (c1) supletivnost vrsta leksike uvjetovanosti; odabir alomorfa koji nisu ni u kakvoj fonetskoj vezi: [ud] = alomorf morfema {ovk} (problem je nai vezu dubinska povrinska postava) VRSTE OSTVARIVANJA MORFEMA - (1) slobodni morf je morf koji sam moe initi oblik rijei (nepromjenjive rijei na, est, da) - (2) vezani morf je morf koji sam ne moe initi oblik rijei ruk-, -a; pis-, -a-, -ti, -, klitike; - (3) kontinuirani morf je morf u koji se ne moe umetnuti kakav drugi morf, koji se sastoji od neprekinutog fonetskog odsjeka: ruk-, -a, pis-, -a-, -ti; - (4) diskontinuirani (prekinuti) morf je morf koji je prekinut kakvim drugim morfom ili materijalom, koji se sastoji od prekinutih fonetskih odsjeaka: (a) hrv. {perfekt} je rad-i-l- sam (radio sam) (1) ali to je iskazivanje jednog mofema s vie morfova, a i (2) pomoni glagol slui (samo) za iskazivanje morfema {lice } i {broj}; (b) transfiks a-a u Gpl. im. sklonidbi e- i a-: pjesam-a (~ pjesm-a), stabal-a (~ stabl-o) u Gpl. ne postoje uvjeti za umetanje a, u Nsg. postoje (san ~ sna) - (5) (amalgam)irani (upakirani) morf je morf koji istovremeno realizira vie morfema, moe nastati kao posljedica kumulacije morfema, realizacije vie morfema u jednom morfu: ruk-a -a {nominativ} {singular} {e-deklinacija}; - (6) jedincati (unikatni) morf (unifiks) je morf koji se pojavljuje samo u jednoj rijei: star-kelj-a rup-ag-a zelen-ba- (morfove -kelj-, -ag-, -ba- nemamo nigdje drugdje), - jedincati morf u eng. u rijei cranberry 'brusnica' cran- ne znai nita meutim smatra se nekom vrsta morfa zbog veze s ostalim bobicama ( blackberry 'kupina', strawberry 'jagoda') jedincati morfovi esto se meunarodno zovu cranberry-morfovima, a rijei u kojima se oni pojavljuju cranberry-rijeima; - (7) prazni morf je ponovljiv morf za koji se ini da ne ostvaruje nijedan morfem: -ov-/-ev- u pl. a-sklonidbe m. roda (vuk ~ vuci ~ vukovi), neznaenjski formant -u(akcentuirati ~ akcentirati), navesci (tek-ar) prazni morfovi pokazuju da morf ne mora imati znaenje; - sinkretizam je morfoloka pojava obline istosti dvaju morfosintaktiki razliitih oblika 6

rijei jednoga leksema, odnosno pojava da razliite gramatike rijei istoga leksema bivaju ostvarene homonimnim oblicima rijei, dakle morfoloka homonimija, primjerice Dpl. sel-ima i sel-om (usp. s Horvatska Horvatom 'Hrvatska Hrvatima'); - morfoloka homonimija je proces ujednaivanja oblika (D i L u hrv.) - morfoloka sinonimija je sluaj kad se gramatiko znaenje iskazuje razliitim oblicima, primjerice hrvatskih Isg. rijei i rijeju, Gpl. optubi i optuaba, PZ uzimam i uzimljem - (8) korijen (korijenski/leksiki/radikalni morf), kadto se oznaava mat. korijenom (u hrv. ruka imamo ruk) je obavezni, neizostavni dio oblika rijei, nositelj temeljnog znaenja; u sloenicama emo imati dva korijena, dva korijenska morfa: vod-o-pad-, stran--put-ic-a - (9) afiks (?primetak, ?privrstak, ?pripojak) je vezani morf koji se privruje na bazu; svaki morf koji nije korijenski; afiksi mogu posluiti za (a) promjenu oblika rijei jednoga leksema (oblikotvorni), te za (b) gradbu oblika rijei novih leksema ( rjeotvorni); - (9a) fleksijski (flektivni/oblini/oblikotvorni) afiksi ili gramatemi proizvode oblike rijei istoga leksema, ne mijenjajui pritom obliku osnovno referencijalno znaenje: vod-a, vod-e; rad-i-m, rad-i- hrv. filologija afiks zove gramatiki morfem/gramatiki nastavak/nastavak/zavretak; fleksijski afiksi u hrv. i u veini jezika jesu zavreci (desni kraj rijei), ali to nije uvijek sluaj (1) afriki bantuki jezici imaju razraenu fleksiju na lijevom kraju rijei: PZ. u svahiliju:
SG. 1. n-a-ji-funza 2. w-a-ji-funza 3. [a-]a-ji-funza 'ja (se) uim' 'ti (se) ui' 'on (se) ui' (funza je 'uk') lijevi morf znai lice i broj (hrv. -m, -) drugi slijeva znai gl. oblik (hrv. -i) trei slijeva znai povratnost (hrv. se)

(2) nastavak nije najsretnije odabran termin: mijea se sa zavretkom ili doetkom: vjeverica se doinje zavrecima -verica, -erica, -rica, -ica, -ca, -a, fleksijski morf je samo -a - (9b) derivacijski (derivativni/tvorbeni/rjeotvorni) afiksi proizvode nove rijei, oblike rijei novih leksema, pri tom modificiraju leksiko znaenje baze na koju se privruju: ruk-ic-a, za-rad-i-ti; konfiksi (Martinet) ili vezani leksiki morfemi (Bari) su vrsta derivacijskih afikasa koji imaju leksiko znaenje zvat emo ih afiksoidima, a oni imaju jo neke vane odlike: (1) ne dolaze kao osnove samostalnih oblika rijei, (2) podrijetlo esto vuku iz lat. i gr., (3) ponovljivi su i (4) stalna znaenja: npr. vele-, video-, tele-; -lik, -slovlje, -fil; afiksoide je kadto dosta teko razlikovati od pravih afikasa, ali znaenje prefikasa je u pravilu apstraktnije, openitije od znaenja prefiksoida - baza (osnova) je bilo koji segment, morf ili slijed morfova, na koji se privruje afiks; (a) oblina osnova (tema) je baza na koju se privruje fleksijski afiks: ruk- u ruk-a; (b) tvorbena osnova je baza na koju se privruje derivacijski afiks: ruk- u ruk-ic-a.

2.3 Rjeogradni postupci i elementi

- rjeogradba ( rjeotvorba, tvorba rijei) je termin koji podrazumijeva kako se oblici rijei grade neovisno o tome zato se grade - rjeotvorje je najiri termin, obuhvaa i postupke promjene znaenja (npr. metaforizacija) - rjeogradni postupci, procesi ili morfoloke operacije u osnovnim crtama su: (1) privrivanje afikasa na jedan leksiki morf: prefiksacija, sufiksacija i sl.; (2) postupci koji ukljuuju dva leksika morfa ili vie njih: kompozicija ili slaganje; (3) supletivnost: dobar ~ bolji, ovjek ~ ljudi; 7

(4) modifikacije baze (npr. prijevoj): brati ~ berem, biti ~ boj; (5) postupci bez promjene oblika (konverzija/preobrazba): hrvatska Hrvatska; (6) ponavljanje baze (reduplikacija); (7) skraivanje baze: autobus bus, fakultet faks, haplologija i sl.; (8) premetanje baze (metateza): hladno pivo dno-hla vo-pi; (9) postupci koji se temelje na alfabetu: akronomizacija (aids, radar), stapanje (motel, smog), 12 su konkatenativni (lanani) postupci temelje se na ulanavanju, konkatenaciji morfova u hrvatskom prevladavaju postupci ulanavanja afikasa 39 = nekonkatenativni (nelanani) postupci; - derivacija (izvoenje) je ulanavanje morfova s jednim korijenom i afiksima; derivat (izvedenica) je rije nastala derivacijom - kompozicija (slaganje) je ulanavanje morfova s dvama korijenima ili vie njih i afiksima; kompozit (sloenica) je rije nastala kompozicijom - morfoloki utori: (4) 3 2 1 R 1 2 3 (4) nepodnoljivou: ne pod nos ljiv ost ju - najei nain gradbe rijei u jezicima svijeta jest afiksalno, a daleko najei nain afiksalne gradbe jest sufiksacija jezina univerzalija - ima jezika koja rabe iskljuivo sufikse: baskijski, finski, turski; veoma su rijetki jezici koji imaju (gotovo) samo prefikse: tajski (slubeni jezik Tajlanda) - poeci rijei perceptivno i kognitivno su vaniji od njihovih zavretaka: naravno je da se na poetku rijei nae temeljna leksika obavijest, a da se potom ta obavijest utanauje afiksima; daleko najei rjeogradni postupak u hrv. je sufiksacija, svi fleksijski morfovi su sufiksalni - (1) sufiks (dometak) je afiks koji se privruje desno od baze (osnove), nju slijedi: uk-i-ti, uk-i-m, uk-i-, uk-i-, uk-i-telj-ic-a, uk-i-telj-ic-e, uk-i-telj-ic-in-, uk-i-telj-ic-in-om sufiksacija je postupak privrivanja sufiksa; sufiks je sufigiran; sufiksi se u jezicima rabe i za derivaciju i za fleksiju to ve i hrvatski primjeri pokazuju; ope, tipino pravilo je da derivacijski sufiks prethodi fleksijskomu, no ve i u hrvatskome imamo sluaj da fleksijski sufiks nije na kraju rijei: tkogod (k-oga god) i togod (-ega-god) - u izrazito flektivnim jezicima veoma su esti sufiksalni amalgami: sufiks -om u uiteljiinom amalgam je 4-ju morfema: {I} {sg.} {. rod} {I. prid. deklinacija} - tajski je j. kojemu su prefiksi i sufiksi posueni iz sanskrta, palija (j. budista) i khmerskog; sufiksi, koji su u tajskome dakle rjei od prefikasa, slue za tvorbu apstraktnih i uenih rijei - (2) prefiks (predmetak) je afiks koji se privruje lijevo od baze (osnove), njoj prethodi: pra-djed, na-iz-pri-po-vijedati se prefiksacija je postupak privrivanja prefiksa; prefiks je prefigiran; - (3) cirkumfiks (?ometak, ?ob(a)metak) je sloen i diskontinuiran afiks iji dijelovi dolaze s lijeve i s desne strane baze i ne mogu doi jedan bez drugoga; rije je o afiksu koji se sastoji od prefiksa i sufiksa koji istovremeno okruuju korijen; cirkumfiksacija je postupak privrivanja cirkumfiksa; cirkumfiks je cirkumfigiran; njemaki particip proli tzv. slabih glagola: frag-en 'pitati' ge-frag-t 'pitan' i ge- i -t kadto dolaze samostalno , primjerice u tzv. jakih i nepravilnih glagola: ge-back-en 'peen' kontrollier-t 'kontroliran' - prave cirkumfikse nalazimo u indonezijskom: baik 'dobar' ke-baik-an 'dobrota' ili u gruzijskome: (sa--i 'koji je namijenjen za X'): prang-i 'Francuz' sa-prang-et-i 'Francuska' 8

- tumaenje izvoenja pojedinih hrv. sativnih povratnih glagola cirkumfiksacijom: spavati na-spavati se Markovi: ali se nije afiks, nego je klitika - (4) infiks (umetak) je afiks koji zauzima poloaj u kojemu prekida neki drugi morf, odnosno afiks umetnut unutar korijena sama; infikasa u hrvatskome u domaih leksema nema: Bari: -ov-/-ev- je infiks Markovi: to je sufiks (ne razbija korijen) infiksacija je postupak umetanja infiksa; infiks je infigiran; infikse nalazimo u nutki, gdje infiks -t- znai plural: t'an'a 'dijete' t'a-t-n'a 'djeca' (PL) ili u jeziku chamorro, gdje su infiksi -um- i -in-: baba 'zao' b-in-aba 'zlo(a)' - (5) transfiks (?prometak) je diskontinuirani afiks koji se provlai, protiskuje kroz bazu (osnovu); od infiksa se razlikuje time to je diskontinuiran, a od cirkumfiksa time to se privruje na bazu koja je i sama diskontinuirana; u semitskim jezicima (arapski, hebrejski) korijeni su trokonsonatski, a kroz te korijene se protiskuju razliiti vokali: arapski korijen d-r-s ostvaraj je leksema (DRS 'uiti'): darasa ('uio je') ~ madrasa ('kola', usp. hrv. preko tur. medresa 'muslimanska vjerska kola') transfiksacija je postupak protiskivanja transfiksa; transfiks je transfigiran - kompozicija (slaganje) je postupak gradbe rijei od dviju ili vie baza koje su korijenski morfovi, rijei ili afiksoidi; po tome se kompozicija razlikuje od derivacije, iji postupak podrazumijeva privrivanje afikasa na jednu bazu (osnovu) ili jedan korijenski mo rf: (3) umobolnica (4) rang-lista (5) velegrad (6) crveno-bijelo-plav stranputica seks-bomba videonadzor Austro-Ugarska - (6) interfiks (spojnik) je afiks koji se pri kompoziciji umee izmeu dviju baza (osnova); 5 hrv. interfiksa: -o- (nogomet), -e- (lic-e-mjer), -i- (razbibriga), -u- (bratued), -- (uvar--kua) interfiksacija je postupak umetanja interfiksa: interfiks je interfigiran; interfiks se kadto ubraja i meu prazne morfove; interfiksi su od onih morfova kojima znaenje nije ni leksiko, ni derivacijsko, ni gramatiko, nego posve funkcionalno spajanje - u hrv. ima sloenica bez spojnika (ili sa spojnikom --), a sloenice su stoga to se vladaju kao jedna rije imaju jedan fleksijski morf: (a) polusloenice: uvarkua; rang-lista termin se povezuje s pravopisom, pa se polusloenicama smatraju one sloenice koje se piu s crticom; (b) sraslice su rijei nastale srastanjem; - srastanje = rjeogradni postupak iji je rezultat isti kao u slaganja; slaganje - ne postoji sintaktika veza meu polaznim bazama - znaenjska veza uspostavlja se spojnicima (koji mogu biti i nulti) srastanje - srastanje postojeih sintagmi ili kolokacija ije se znaenje objedini - sraslice: Oena, Zdravomarija, kuepazitelj, hvalevrijedan - osim u priloga, moda prijedloga, srastanje u hrv. nije odve plodno - (7) prefiksoid je afiksoid koji se privruje lijevo od baze (osnove), njoj prethodi: vele- (veleuilite, veleslalom), polu- (polukrug, polugodite), sve- (svemo), super-, video- (8) sufiksoid je afiksoid koji se privruje desno od baze (osnove), nju slijedi: -slovlje (jezikoslovlje, oblikoslovlje), -put (dvaput, triput), -fil (filmofil), -logija (krleologija) - neoklasine sloenice su sloenice sastavljene od afiksoida, baza iz klasinih jezika koje ne mogu stajati samostalno: morfologija, astronomija, etnografija, homoseksualizam - sloenice se znaenjski mogu podijeliti na dvije vrste: subordinativne i koordinativne: (a) subordinativne (subordinirane/odredbene/determinativne/tatpurua) su sloenice iji je 9

jedan sastavni element glavni, glava a drugi mu je podreen; semantika i morfosintaktika obiljeja glave prenose se na cijelu sloenicu (naelo perkolacije obiljeja glave sintagme prenose se na sintagmu u cjelini: suhozid = suhi zid, umobolnica = bolnica za um, tamnoplav = tamno plav, hodoastiti = astiti hodom; glava, glavni element u jezicima svijet najee je desno E. Williams ustanovio je tzv. pravilo desne ruke, odnosno pravilo desne glave odstupanja od tog pravila u hrvatskom: grizoduje nije vrsta due, duja, nego otprilike 'ono to duu grize'; kaiprst je vrsta prsta, ali razbibriga nije vrsta brige, nego je upravo 'ono to brigu razbija', mutikaa, svrzimantija; (b) koordinativne (koordinirane/usporedne/kopulativne/dvandva skt. 'par', 'dva.dva') su sloenice za koje se ne moe kazati da jedna baza semantiki dominira : grad-drava, Austro-Ugarska, danino 'mauhica', gluhonijem 'gluh i nijem'; Wlchli: prave koordinativne sloenice nisu tek kakve god sloenice dviju ravnopravnih baza, za njih je kljuno novoostvareno znaenje koje mora biti hiperonimno (nadreeno), drugim rijeima, istinska koordinativna sloenica sastavljena od baza otac i majka prema takvu tumaenju ne znai samo 'otac i majka', nego upravo 'roditelji': tamilski: appaa-v-amma (otac-SPOJNIK-majka) = 'roditelji' - sloenice se nadalje mogu znaenjski razlikovati prema tomu znae li podvrstu onoga to je oznaeno jednim od njihovih sastavnih elemenata ili su razvile znaenje koje se ne moe izvesti ni iz jednoga sustavnog elementa: (a) endocentrine sloenice znae podvrstu onoga to znai jedna od njihovih leksik ih sastavnica (znaenje sloenice je hiponimno znaenju jedne od sastavnica): suhozid = suhi zid, umobolnica = bolnica za um, kaiprst = prst kojim se (po)kazuje; (b) egzocentrine sloenice (bahuvrihi) znae neto to nije podvrsta nijedne od sastavnica, odnosno ono to znae nije hiponim (podreenica) nije od leksikih sastavnica, primjerice vukodlak nije ni vrsta vuka ni vrsta dlake; rijei za ljude i biljke esto su egzocentrine: bjelouka bijela uka, probisvijet proboj svijeta, dugoprsti dugi prsti; (c) sloenice koje u sebi imaju kakav glagolski dio komprimirane reenice: kiobran = (ono to) brani od kie, svrzimantija = (onaj koji je) svrgao mantiju; klitika povratna zamj. ili povratnica estica se pripojena je glagolu u ruskome: bojat'sja 'bojati.se' ja bojus' 'ja bojim.se' povratna zamj. (estica) vlada se razliito romanski jezici: p. llamarse 'zvati.se' sratena tal. suicidarsi 'ubiti.se' sratena fr. se raser 'brijati se' nije sratena - Antun Maurani u svojemu je Roslovju (1859) neke klitike crticom povezivao s naglaenom rijei: Ova-je knjiica... - inkorporacija je gradba rijei tako da se dopune gl. privruju na gl. i s nj tvore novu rije; inkorporacija je vrsta slaganja pri kojoj se gl. privruju njegovi argumenti ili dopune, koje postaju dio novog, sloenog gl. koji dalje normalno slui kao predikat; vaan kriterij prave inkorporacije jest injenica da novostvorena sloenica ima sintaktiku funkciju svih inkorporiranih sastvnica nauatlu (j. drevnih Azteka), ukotski (Sibir) i inuitu (grenlandski): nau. ya' ki-koillo-tete'ki panci 10

kruh 'On narezao je kruh time, noem' inkorporacija esto se izjednauje s polisintezom Bernard Comrie predlae: (a) inkorporacija je mogunost da se vie leksikih morfova ugradi u jednu rije; (b) polisinteza je mogunost da se u jednoj rijei okupi mnogo leksikih ili gramatikih morfova na taj nain (a) inkorporacija bi bila samo poseban sluaj (b) polisinteze - nekonkatenativni postupci ( rjeogradni postupci koji se temelje na ulanavanju afikasa); supletivnost (supletivizam) je ostvarivanje leksema oblicima rijei iji se leksiki morfovi ne dadu dovesti u vezu nikakvim sinkronijski vrijednim fonolokim pravilom; supletiv je baza koja supletivno smjenjuje drugu, supletivan je oblik tvoren supletivnom bazom hrv. biti dobar ja ovjek jesam bolji mene ljudi (1) u afikasa ne govorimo o supletivnosti, npr. u morfova -j- i -- u crn-j-i i mek--i; (2) supletivni oblici oblici su jednoga leksema: ovjek i ljudi oblici su leksema OVK!; (3) Bari: supletivni alomorfi su potpuno razliiti alomorfi jednoga morfema, dan je primjer kleti: INF kle--ti korijen je isti, iako u oblicima vlada supletivan odnos PZ kun-e-m (smjena slgtv. l u u u prijevoju ili zbog vokalizacije); (4) razlikovanje jake supletivnosti (potpuno fonoloko razlikovanje dvaju alomorfa, npr. u biti i jesam, zao i gori, dobar i bolji) i slabe supletivnosti (fonoloki ne posve nepodudarni alomorfi (kleti i kunem, velik i vei, malen i manji); (5) supletivnosti je vie u frekventnijim kategorijama, obratno od sinkretinosti, pa ne udi da su supletivni upravno pomoni gl., temeljni pridjevi, line zamjenice i sl. (najei leksemi) ; (6) supletivnost, smatralo se, svojstvena je ie j, dok novija istraivanja kau da je ima svugdje; (7) uz supletivnost esto je vezan i pojam defektivnosti jer supletivni oblik esto biva nadomjeskom u defektivnoj paradigmi, npr. hrv. ovjek nema PL *ovjeci nego ljudi. - defektivna leksika jedinica je leksika jedinica koja nema ostvarenu punu paradigmu koju imaju ostali pripadnici njezine vrste: im. s defektnim brojem ( singularia i pluralia tantum): singularia tantum u hrv: dijete (*djeteta), braa (*brae), dvojica (*dvojice), telad, lie; pluralia tantum u hrv: hlae (sg. *hlaa), vrata (*vrato), desni (*desan), Alpe (*Alpa); takvima valja drati i one sa semantikom razlikom (pl. ima znaenje neostvareno u sg.): sg. starac 'star ovjek' pl. starci 'roditelji' toplica 'topla izvorska voda' toplice 'terme' dvor 'dvorac' dvori 'kua (vea dalmatinska)' hrv. svreni gl. nemaju imperfekta, nesvreni tek kadto imaju aorist; bezlini gl. (hrv. sijevati, grmjeti, kiiti) od linih oblika imaju samo 3. lice sg.; gl. velim nema INF (*veljeti), ima samo PZ, IPF (veljah) i GPS (velei); gl. oblici hajde, hajdemo, hajdete zanimljivi su jer imaju samo IMP!-nu paradigmu; gl. oblici nemoj, nemojmo, nemojte takoer imaju samo IMP!-nu paradigmu, a izvedeni su od gl. moi: ne moi ~ ne mozi nemoj s lenicijom intervokalnog z, usp. pomoi ~ pomozi; pojedini (defektivni) pridjevi opiru se komparaciji Maurani ih zove manjkavima: bratov, sestrin, donji, gornji, zadnji, predobar, svemogui, zimski, dananji i sl. - tri neafiksalna rjeogradna postupka prijeglas, prijevoj i tonska alternacija temelje se na modifikaciji baze, pa se kadto zovu unutarnjima (unutarnja fleksija, unutarnja derivacija): (1) prijeglas (metatonija, vokalska mutacija) je fonetski uvjetovana alternacija vokala, to jest jednaenje vokala prema glasu ispred ili iza njega; za razliku od prijevoja prijeglas ne utjee
3.SG

3.SG-to-no-rezati

11

bitno na promjenu znaenja, pa u pravome smislu i nije morfoloka promjena: ma. pl. asztal-ok 'stolovi' gyerek-ek 'djeca' u ma. se vokal u sufiksu asimilira prema prednjosti/stranjosti ili prema (ne)zaobljenosti; u hrv. imamo: (a) progresivni prijeglas o//e u sufiksalnome morfu, uvjetovan (ne)palatalnou krajnjega konsonanta baze: hrv. sel-om polj-em vol-ov-i mu-ev-i lud-ova-ti bi-eva-ti i (b) regresivni prijeglas u korijenskome morfu ili glagolskome sufiksu glagola III. vrste: dl- dio sm-a-ti smi-ja-ti vid--l- vidio u germanskim jezicima imamo i-umlaut, regresivno oprednjenje stranjih V-a ispred prednjih: njem. sg. Buch 'knjiga' Bcher pl. Berg 'brdo, planina' Gebirge 'planine, planinski lanac' u engleskome prijeglas podsjea na prijevoj, a uzrok mu je dijakronijski isputen pl. sufiks -iz: eng. sg. foot 'stopalo' feet pl. woman 'ena' women (2) prijevoj (apofonija, vokalska gradacija) je alternacija vokala u korijenskome morfu s gramatikom svrhom (alternacija je jedini pokazatelj promjene znaenja); svojstven ie jez. ; ima ga u hrv. glagola I. vrste i izvedenicama ili u oblicima eng. i njem. tzv. jakih glagola: hrv. pro-rek--ti pro-rok- pro-rik-a-ti iz-rk-om eng. sing sang sung usp. song 'pjesma' njem. helf-en half ge-holf-en usp. Hilfe 'pomo' (a) kvantitativan prijevoj je onaj kad se mijenja duina vokala: zgledati zagldati smsliti smljati (b) kvalitativan je onaj kad se mijenja kakvoa vokala: o//a u tvorbi nesvr. glagola V. vrste: roditi raati uroniti uranjati u tonskim jezicima (mnogi afriki) sustavna promjena tona u bazi je morfoloki postupak, dakle ono to u hrv. imamo kao (s)msliti (silazni ton) ~ smljati (uzlazni ton); u engleskom jeziku slino je pri pomicanju naglaska na poetni slog u odglagolskih imenica: in'sult 'uvrijediti' 'insult 'uvreda' su'spect 'sumnjati' 'suspect 'osumnjienik' - (9) suprafiks (superfiks) je suprasegmentalni, nadodsjeni, tonski afiks koji se privruje povie odsjenoga, tako primjerice u jeziku ngiti plural se tvori morfom srednji-niski: sg. pa pl. ba-du 'moj otac' ab-du - konverzija (preobrazba) je gradba novog derivacijskog ili gramatikog oblika bez dodavanja ikakva afiksa; gradba novog oblika bez promjene oblika i naglaska: (a) supstantivizacija (poimenienje): ADJ. stari 'otac', Hrvatska, trajna (vrsta frizure) PRON. ja (npr. moje drugo ja), moji 'moja obitelj' V. rekla-kazala 'govorkanje' 12

(b) adjektivizacija (popridjevljenje): V. (PTCP.) budua (supruga), bivi (suprug), mogui (svjetovi), letei (tanjur) (c) adverbizacija (popriloenje): N. brdo 'mnogo', nou, trkom, askom, navijeke, dogodine (d) prepozicionalizacija (popr/ij/edloenje): N. kraj, du, elo, pomou, diljem, povodom, poetkom, krajem (e) konjunkcionalizacija (poveznienje): PRON. koji (npr. knjiga koju itam), to (npr. ne znam emu da se nadam) (f) pronominalizacija (pozamjenienje): NUM. jedna 'neki', drugi 'ini' N. ovjek (npr. ovjek tu svata naui) (g) partikularizacija (poestienje): N. put (npr. sto puta sam ti rekao), god (npr. tko god doe, dobro je doao) V. jest (npr. jest, u pravu si) (h) interjekcionalizacija (pouzvienje): N. bog!/bok!, uzdravlje! V. ivio!, !!!jebiga (i) verbalizacija (poglagolenje) u hrv. je u smislu konverzijskoga procesa jedva mogua jer su glagoli nuno sufigirani afiksima za vrijeme, nain, lice, ak i kad je baza neobina, kao to su to zamj. ti (gl. ti-ka-ti 'govoriti komu ti') ili uzvik hajde (imperativi hajde-mo, hajde-te); u jez. s malo fleksije verbalizacija konverzijom laka je: eng. hand 'ruka' to hand 'uruiti'; u mnogim jez. svijeta uobiajen je nain gradbe rijei ponavljanjem najee udvajanjem cijele baze ili njezina dijela, u hrv. primjerice glagol, pepeo, dade(m), barbar - reduplikacija je ponavljanje baze ili njezina dijela u obliku rijei s morfolokom ili pragmatikom svrhom; reduplikant je dio baze koji se ponavlja: lat. tango 'diram' tetigi 'dirnuh' va. moya 'rame' moyaya 'ramena' sjevernoameriki jezik vao kut. yitwu '10' yitwunwu '100' sjevernoameriki jezik kutenai tur. dz 'ravan' dbedz 'sasvim ravan' jeni oblici (oblici jeke) su oblici dobiveni reduplikacijom s izmjenom jednog segmenta: tur. para 'novac' para mara 'novac i tomu slino' kan. sakkare 'eer' sakkare gakkare 'eer ili takvo to' kannade (Indija) perz. shirni 'slatkii' shirni-mirni 'slatkii i slino ' eng. fancy-schmancy 'pomodan, napirlitan' hrv. seljo-beljo - svi dosad prikazani postupci: novosagraeni oblik je vei ili veliinom jednak bazi, meutim pri rjeogradbi se kadto dogodi: novosagraeni oblik je manji od baze; u hrv. su N oblik i oblik m. roda (kanonski oblici) doista krai od G oblika i oblika . roda: N im-e- G im-en-a u francuskim pridjevima kao bazni mora se uzeti oblik . roda: M. p()ti (petit) fo (faux) F. p()tit (petite) fos (fausse) (-t, odnosno -s je supstraktni morf) - supstraktivni morf je morf koji se jednom obliku oduzima, odbija da bismo dobili drugi 13

- aditivni morf je morf koji se dodaje - suptrakcija je rjeogradni postupak u kojemu se dio baze (osnove) odbija, oduzima ; u jeziku papago (Meksiko, SAD) svreni gl. od nesvrenih izvode se oduzimanjem doetnog C:
IPF. SG. PL. SG. PL. PF.

him hihim 'hodati' hi: hihi 'hodati.PF' cipkan cicpkan 'raditi' cipk cicpk 'raditi.PF' - u hrv. se suptrakcija tumai kao sufiksacija nultim sufiksom, moemo rei da do suptrakcije, odnosno sufigiranja nultoga morfa dolazi u primjerice: prihoditi + prihod Babi tako tumai i im. tipa muk (mukati + muk) biologija + biolog jer nema im. sufiksa -k/-! kojim bismo ih derivirali takav postupak kadto se zove unatrana (regresivna) tvorba, usp. nekoliko eng. primjera: editor 'urednik' edit 'urediti' pease 'graak' pea 'graak' (doetno -se poelo se doivljavati kao pl. = reanaliza) - suptraktivni rjeogradni postupci su i okrnjivanje osnove i skraivanje: (a) truncation je suptrakcija iza koje slijedi sufiksacija; termin se nerijetko primjenjuje u opisu gradbe hipokoristinih imena, koja se esto u jez. svijeta skrauju na jednoslonu bazu: hrv. Kreimir Kreo Katarina Kate, Kata eng. Charles Chuck Elizabeth Liz (b) clipping je obrezivanje poetnih (afereza) ili doetnih (apokopa) dijelova postojee rijei: hrv. autobus bus mobitel mob eng. rehabilitation rehab federal (agent) fed - haplologija (pojednostavljivanje) je poseban sluaj morfonoloke promjene sinkope (ispadanja, brisanja u sredini rijei) pri kojem: (a) ispada jedan od dvaju istih slogova u slijedu, (b) jedan od dvaju slinih slogova ili (c) segment koji uope ne odgovara slogu: (a) mineralologija mineralogija dva ista sloga u slijedu (b) dubokodolina dubodolina dva slina sloga u slijedu u morfologiji haplologija znai brisanje jednoga od dvaju istih morfova koji pripadaju razliitim morfemima, npr. brisanje jednog od dvaju s (pluralni i posesivni) u engleskome: dog 'pas.SG' dog's 'psei (=od psa)' dogs 'pas.PL' *dogs's 'psei (=od pasa)' dogs' u hrv. se dogaa u tvorbi posvojnih pridjeva od stranih enskih imena kad baza zavrava na -i: Cindy Cindyin Cindyn (pojednostavljujemo sufiks -in) u morfologiji haplologija bi bila tek vid izbjegavanja istoga ili slina materijala, to u hrv. imamo pri susretu klitike line zamj. me, te, se i kopule je, primjerice: !pogledao me je pogledao me Njd. graanin Nmn. graani ( *graanini) - metateza (premet(anje)) je promjena redoslijeda odsjeaka (fonova, slogova, morfova): kto, vse tko, sve (dijakronijska promjena) tur. bayrak bajrak barjak (standardno) metatezu esto nalazimo u razgovornome jeziku, slengu, obraanju djeci: kui i-ku mijenja se redoslijed segmenata, hladno pivo dno-hla vo-pi a ni oni vie nisu isti (morfovi slogovi) metateza u salikim jezicima (krajnji JZ Kanade), upravo u jeziku saanich slui u tvorbi 14

aktualnih (tj. imperfektivnih) od neaktualnih (tj. perfektivnih) glagolskih oblika: 'slomiti' t's (NEAKTUAL) t's (AKTUAL) metateza kao zeji govor u arandi (Australija): artwe 'ovjek' eyartw itirem 'misliti' iremit - akronim (sloena kratica) gradi se od poetnih slova rijei, imena, sintagmi: radar eng. radio detecting and ranging B.a.B.e hrv. Budi aktivna, budi emancipirana! za razliku od abrevijacija (jednostavnih kratica) npr., itd., prof. akornimi postaju oblici rijei, pa i leksemi, i vladaju se kao oni sklanjaju se (SMS ~ SMS-a), imaju rod, broj, od njih se dalje mogu izvoditi novi oblici (SMS-ati); akronimi nastali od veih segmenata polaznih rijei pribliavaju nas ve stapanju: Kavkaz kaz-alina kav-ana - stapanje (tvorbena fuzija) je rjeogradni postupak kombiniranja i fuzioniranja neznaenjskih dijelova dviju postojeih punoznanica; stopljenica je rije tvorena stapanjem: motel eng. mo-tor x ho-tel smog eng. sm-oke x f-og Brangelina hrv. Bra-d Pitt x A-ngelina Jolie Dikolores hrv. Josip Radeljak Dik-an x D-olores Lambaa - A. oljan prevodio je L. Carrolla pa je prijevod zainio stopljenicama: ipahan hrv. ip-ati x iv-ahan - L. Caroll objasnio je sutinu stapanja, za stopljenice upotrijebio je termin portmanteau; popularizacija stapanja pripisuje se kadto biskupu S. Wilberforceu

2.4 Klitike
- klitike (nenaglasnice) elementi su ije je vladanje na pola puta izmeu rijei i afiksa; znaenjski odgovaraju rijeima, ali nemaju vlastit naglasak i moraju zauzeti odreen poloaj u reenici po tome su sline afiksima; poloaj afikasa uvjetovan je morfoloki i leksiki, poloaj klitika uvjetovan je sintaktiki; - ljestvica (ne)gramatikaliziranosti: punoznane rijei > gramatike rijei > klitike > afiksi - proklitike su klitike koje prethode naglaenoj rijei; prokliza je postupak prislanjanja proklitike - enklitike su klitike koje slijede naglaenu rije; enkliza je postupak naslanjanja enklitike - endoklitike su klitike koje se umeu unutar naglaene rijei; endokliza je postupak umetanja endoklitike: hrv. naj=smo=lui naj-lui=smo KRITERIJI PREMA KOJIMA SE KLITIKE MOGU RAZLUIVATI OD AFIKASA (1) afiksi naginju privrivanju bazi odreene kategorije, klitici kategorija nije relevantna; (2) afiksima mogunost povezivanja s bazom moe biti preprijeena, klitici naelno ne; (3) morfonoloki neoekivanje smjene i alomorfija u afiksaciji su este, a u klitika rijetke; (4) znaenje afigirane rijei ne mora biti znaenje afiksa i baze, klitike imaju stalno znaenje; (5) sintaktika pravila mogu utjecati na afigirane rijei, na klitike ne mogu; (6) klitike se naslanjaju na sintagme koje sadre afikse ili klitike, afiksi se tu ne mogu privrstiti ; (7) klitike se naslanjaju na sintagme, afiksi se privruju na bazu; (8) hrv. klitike zamjenice daju se rastaviti na dva morfa (Dsg. m-i), afiksi su jednomorfski.

15

3. Fleksija i derivacija 3.1 Uvod

- tradicionalna velika podjela morfologije: fleksijska (fleksija) i derivacijska (derivacija): fleksija je nauk o oblicima i promjeni iste rijei (o oblicima istoga leksema); derivacija je nauk o tvorbi oblika rijei novih leksema, novih leksikih jedinica - u hrv. se pojam morfologije suzio na pojam fleksije: u svim hrvatskim gramatikama poglavlje Morfologija bavi se oblicima, dok se dervacija, tvorba, emancipirala (Babi, Bari) - podjela na fleksiju i derivaciju ima slijepe pjege: (1) pojam leksema: derivacijom nastaje nov leksem, no jesmo li derivacijom oblika glup dobili novi leksem (GLUPLJI) s oblikom gluplji ili su i glup i gluplji oblici leksema GLUP?; (2) meujezine razlike pokazat e posve novu sliku toga to je u kojemu jeziku fleksijski, a to derivacijski postupak: ako se kroatisti sloe oko toga da je sufiksalna deminucija derivacijski proces, sasvim je mogue da ima jezika u kojem tako biti nee; (3) kako govornika uvjeriti u to da su dobar i bolji oblici istog leksema, leksema DOBAR?

3.2 Fleksija i derivacija

KRITERIJI ZA RAZLIKOVANJE FLEKSIJE I DERIVACIJE I. Fleksija ne mijenja leksiko znaenje i vrstu rijei, derivacija moe promijeniti jedno/oboje: fleksija imenici nee promijeniti znaenje predmetnosti: N glav-a G glav-e derivacija moe promijeniti i leksiko i kategorijalno znaenje: N. glav-a AJD. glav-n-i ali (1) kako smo uope doli do toga da bi imenice imale znaen je predmetnosti (istina je 'predmet' samo zato to je rije koja ju oznaava imenica), i (2) kako to da derivacijom dobiveni komparativ i superlativ smatramo fleksijskim oblicima pridjevske paradigme: POS. crn-
COMP. crn-j-i

ali isto tako dobivene oblike aproksimativa i ekscesiva ne smatramo dijelom pridjevske paradigme (nego tu sad govorimo o oblicima novih leksema): APPROX. crn-k(-)ast- EXC. pre-crn- u baskijskome se ekscesiv smatra dijelom paradigme: POS. gora 'visok' COMP. gor-ago 'vii' EXC. gor-egi 'previsok' u hrvatskome se opreka sg. i pl. ini fleksijskom kategorijom, ali mnoge imenice svoju mnoinu ne iskazuju fleksijskim afiksom, nego derivacijskim: SG. tel-e- pras-e- PL. *tel-et-a *pras-e-ta u hrvatskome se glagolski vid i glagolsko vrijeme mijenjaju derivacijski: 1.PL. po-misl-i-mo (PZ) po-misl-is-mo (AO) 2.PL. po-misl-i-te po-misl-is-te 16

u hrvatskome su PZ i AO derivacijske kategorije, fleksijske kategorije su samo lice i broj II.a Fleksija je uvjetovana ili odreena, determinirana sintaksom, derivacija nije; fleksija je relevantna, vana za sintaksu i obavezna, derivacija nije: u hrvatskome poloaj subjekta mora biti popunjen imenskom rijeju u nominativu: Krava ita novine *Kravu ita novine ali sintaktika kontekst ne uvjetuje nita u vezi s derivacijskim obiljejima te imenike rijei: Kravica ita novine Greenberg: kriterij obaveznosti: o fleksiji (fleksijskom afiksu) rije je kad sintaksa namee obavezan odabir iz ponude afikasa; ako odabir nije dobar, rezultat je negramatina reenica II.b Fleksijska je morfologija sintaksi prozirna, providna, derivacijska je neprozirna: u hrvatskim relativnim reenicama relativna zamj. koji upuuje na imenicu, svoj antecedent: ACC. Vozim automobil koji mi je posudila prijateljica. INS. Vozim se automobilom, koji mi je posudila prijateljica. relativna zamjenica koji vidi svoj antecedent bez obzira na to u kom je on padeu, odnosno fleksija ne utjee na transparentnost antecedenta, meutim, kad antecedent deriviramo: AJD ?*Vozim se u prijateljiinu automobilu, koja mi ga je posudila. koji ne upuuje vie na antecedent prijateljica, on je skriven derivacijskim sufiksom -in preispitivanje granica fleksije i derivacije: ili kriterij II.b nije dobar (manje vjerojatno) ili pridjev prijateljiin nije oblik novoderivirana leksema, nego je fleksijski oblik leksema PRIJATELJICA VRSTE OBILJEJA REALIZIRANIH U FLEKSIJI - (1) inherentna (unutarnja) obiljeja su leksike i gramatike znaajke koje se tiu oblika rijei sama (rod, pripadnost sklonidbi): N pa G en-a en-e (*en-a) - (2) obiljeja slaganja su pridruena obliku rijei ovisno o obiljejima drugog oblika rijei unutar iste sintaktike konstrukcije (slaganje lica i broja zamjenice s licem i brojem glagola): Ja vidim... ...lijepu enu. - (3) konfiguracijska obiljeja su odreena mjestom koje oblik rijei zauzima u veoj sintaktikoj konstrukciji (pade imenice ovisan o upravljanju glagolom: A kao izravni O): Vidim enu. - (4) sintagmatska obiljeja su pridruena veoj sastavnici, tipino sintagmi: eng. posvojni genitiv, kojega smo izraz ('s) spominjali kao klitiku III.a Derivacijski afiksi blie su korijenskomu morfu od fleksijskih, fleksija se iskazuje na periferiji rijei (usp. hrvatski oblik uiteljica): N uk-i-telj-ic-a sva tri derivacijska afiksa (-i, -telj, -ic) blia su korijenu (uk) od fleksijskog afiksa (-a) III.b Fleksija prijei daljnju derivaciju oblika rijei, sama derivacija ne; fleksija zatvara gradbu obliku: kad oblik rijei dobije fleksijski afiks, daljnje je derivacijsko afigiranje naelno nemogue, fleksija je zadnji korak u gradbi oblika; u hrvatskome ima i sluajeva kad je fleksiji afiks korijenu blii od derivacijskog: GEN. k-oga-god -ega-god DAT. k-omu-god -emu-god a pogotovo je zanimljivo prefigiranje zamjenica tko i to sa ne- ili ni-: NOM. ne-tko ni-ta oblici -tko i -koga prefigiraju se nakon fleksije GEN. ne-k-oga ni--ega 17

u bretonskom pluralni sufiks dolazi redupliciran, i na korijenu i na deminutivnom sufiksu -ig: SG. mab 'sin' mab-ig 'sini'
PL. mab-o 'sinovi' mab-o -ig-o 'sinii'

u bretonskom se ak i derivacija koja mijenja vrstu rijei moe nai izvan fleksije: PL. aval-ou 'jabuke' aval-ou-a 'brati jabuke' u engleskom iskazivanju plurala u sloenicama derivacija se takoer odvija izvan fleksije: SG. son-in-law 'zet'
PL. sons-in-law

IV. Fleksija rabi zatvoren skup afikasa, skup derivacijskih afikasa otvoren je: malo je vjerojatno da emo poet rabit nov fleksijski afiks, dok derivacijske posuujemo iz dr. j.: -mat bankomat, ledomat, studomat V.a Fleksijski afiksi imaju stalno i apstraktnije znaenje, znaenje derivacijskih afikasa manje je stalno i konkretnije. Derivacijskim se sufiksima znaenje moe mijenjati ovisno o bazi: -ua namigua 'ena koja namiguje, koketua' (pogrdno) kreketua 'aba koja krekee' (neutralno) V.b U fleksiji su mogui amalgami, mogua je kumulacija znaenja, u derivaciji naelno nije. VI. Fleksija je produktivna, derivacija je poluproduktivna. Fleksijski afiksi primjenjivi su na svaku odgovarajuu bazu. Derivacijski afiksi nee se privrivati na pojedine baze. SG. en-a nog-a PL. en-e nog-e Ako od navedenih imenica elimo nainiti glagol IV. vrste pojavit e se neostvarene tvorbe: en-en-i-ti eniti, oeniti, prieniti nog-nog-i-ti ? Slino je i u derivaciji imenica od nekih temeljnih hrvatskih pridjeva: -ost -ota -oa -ina brz brzina ruan runoa rijedak rijetkost vrijedan vrijednost vrednota Naelno, stvari u fleksiji i derivaciji stoje tako, no i tu valja istaknuti troje: - (1) defektivnost, pojava praznina u paradigmi. Postoje leksemi s nepotpunim paradigmama. - (2) ima derivacijskih postupaka koji su itekako produktivni (derivacijska komparacija pridj.) - (3) produktivnost fleksije nerijetko je praena alomorfijom (ili poduprta alternativnim morfovima): N.SG. majk-a G.PL. majk-i, majk-a, majak-a Slinu ulogu u fleksiji imaju supletivnost i perifrastinost, pa e ondje gdje fleksija nije produktivna (postoji prepreka), paradigmu popuniti bilo suplet ivni bilo perifrastini oblik: POS. zao bordo COMP. *zl-ij-i (gori) *bordo-ij-i (vie bordo) Zato instrumentalni morfovi -ju i -i nisu supletivni? Rije je o ostvarajima jednog te istog morfema, {instrumental, singular, i-sklonidba}. Ako su -ju i -i alomorfi, kako to da slino 18

pitanje ne postavljamo za derivacijske afikse: crn-j-i i crn-ij-i, sel-b-a, sel-idb-a i sel-jenj-e? Znaenje navedenih sufikasa je isto, primjerice 'komparativ' u pridjeva morfom je skup morfema s istom slubom: (1) {j} i {ij} jesu dva morfema, ali (2) je njihovo znaenje isto. Derivacija i fleksija nisu vrste morfologije, nego prije uporabe morfologije. Fleksija je morfoloka realizacija sintakse, a derivacija je morfoloka realizacija tvorbe leksema.

3.3 Produktivnost
- produktivnost je meu odredbenim obiljejima ljudskog jezika (Hockett), hoe rei da je izvorni govornik sposoban i proizvesti i razumjeti neogranien broj iskaza svojega jezika, ukljuujui one koje nikada nije uo - nerije je niz fonova koji se ne protivi nijednom fonotaktikom pravilu danoga jezika, ali jednostavno ne postoji kao rije (zdug, lost u hrv.) - Aronoff: osnovni zadatak morfologije je pobrojiti skup moguih rijei kojega jezika - produktivnost (proizvodnost) je sposobnost rjeogradnog postupka da se njime u kojemu jeziku nesvjesno i ponovljivo proizvode novi oblici rijei ili oblici rijei novih leksema - napomene uz produktivnost u morfologiji: (1) produktivnost nije apsolutna, kree se izmeu manje i vie, a ne jest i nije; (2) produktivnost je sinkronijsko svojstvo i sinkronijski pojam; (3) produktivnost kojeg postupka, dijakronijski gledano, moe se mijenjati; (4) produktivnost kojeg postupka nije u izravnoj vezi s koliinom takvih oblika ili leksema; (5) produktivnost ima stvarna ogranienja koje zovemo zaprekama LICA MORFOLOKE PRODUKTIVNOSTI - (1) otvorenost (dostupnost) sposobnost je postupka ili uzorka da bude uporabljen u gradbi novih oblika - (2) plodnost (izdanost) mjera je u kojoj neki postupak sudjeluje u gradbi oblika - (3) poopenost (generaliziranost) mjera je u kojoj se rezultat kojeg postupka oituje u postojeim oblicima - primjer 1: gradba 1. lica sg. PZ hrvatskog glagola: gradba sa -m danas je poopena, gradba sa -u (hou, mogu) danas je zatvorena - primjer 2: hrvatske glagolske vrste: generalizirane su II, IV, V, VI, manje generalizirane I, III, to se vidi po glagolima posuenih baza, koji su odreda vrste V.1 (guglati ~ guglam, etati ~ etam, fejsati ~ fejsam; bukirati ~ bukiram, skulirati ~ skuliram) - primjer 3: gradba AO i IPF prije desetak godina slabo plodna, danas plodnija (SMS, mejl) - primjer 4: hrvatskim komparativ gradi se trima sufiksima ( --, -j-, -ij-), no od tih triju zapravo je -ij- jedini plodan, pa tako i u novopozajmljenim bazama ( fin ~ finiji) - primjer 6: gradba posvojnim hrvatskim sufiksom -ov-/-ev-, -in- otvorena je i plodna - primjer 7: imenikomu sufiksu -u-a poveava se plodnost od 2000-ih, napose u slengu - produktivnost jezine zajednice ima postupak koji je produktivan za velik broj govornika - okazionalizam (prigodnica) je oblik rijei koji se kuje prigodno ili sluajno, a ne ulazi u opi leksik, naelno stoga to za tim oblikom ne postoji opa potreba: ovjetina 'ljudsko meso' - neologizam (novotvorenica) je novoskovani oblik rijei koji nadilazi individualnu razinu pa eventualno postaje i dio leksike norme kojega jezika - terminoloka razlika: neologizmi nastaju ciljano, intencionalnim angamanom govornika 19

- hapaks je rije za koju imamo samo jednu potvrdu u korpusu - kreativnost je sposobnost govornika da na temelju ponuenih elemenata i pravila beskonano gradi nove oblike - postojea rije je svaka rije koja je ikad sagraena i izreena ili napisana

3.4 Zapreke
- zapreke (blokade) ogranienja su u proizvoenju novih oblika pojedinim morfolokim postupkom - sinonim, rije s istim znaenjem koje bi imala novoskovana rije blokirat e gradbu - homonim, istozvuna rije drugaijeg znaenja, takoer e blokirati gradbu ( pizza) - fonoloke zapreke za temelj imaju kakvu god potekou u fonetskom procesiranju rijei - morfoloke zapreke za temelj imaju to da baza pripada pojedinoj paradigmi, pa se morfovi na nju privruju u skladu s tom paradigmom: u hrvatskome e sufiks -ist redovito doi upravo na pozajmljene baze, dok -a nee imati takvo ogranienje; u glagola tako je sa sufiksom -ira-ti, koji tek u pokojem primjeru imamo s domaom bazom (npr. ivcirati) - sintaktika zapreka nemogunost je gradbe pasivnih oblika od neprijelaznih glagola (npr. sjediti ~ *sjeen) - semantike zapreke su ogranienja do kojih dolazi zbog znaenja koje se pojedinim postupkom ostvaruje: posvojno -ov/-ev, -in sufigirat e se na baze koje znae [+ivo] pa iako u hrv. imamo banin (kredit), on govorniku hrvatskog moda nee zvuati dobro; prefigiranje hrv. glagola sa pre- kao rezultat moe imati nekoliko znaenja, od kojih nijedno ne podnosi temeljno znaenje glagola umrijeti/umirati, pa nemamo preumrijeti/preumirati - pragmatike zapreke za temelj imaju nepostojanje pragmatike potrebe da se kakav oblik gradi: ovjek ivotinje s kojima je u dodiru razlikuje prema spolu ( kobila i konj, krava i bik), dok za manje ivotinje s kojima nije u dodiru potrebe za takvim razlikovanjem nema

4. Morfoloka tipologija i univerzalije 4.1 Uvod

- ku-u morf -u je istovremeni ostvaraj morfema {nominativ}{singular} {e-sklonidba - u turskome se pade i broj ne ostvaruju kumulirano, morfovi za pade i broj u turskome su odjeliti: SG PL N ev 'kua' ev-ler 'kue' A ev-i 'kuu' ev-ler-i 'kue' ev- je {leksiko znaenje}, 'kua', -ler- je {broj}, plural, a -i je {pade}, akuzativ - jezina tipologija bavi se rasporeivanjem jezika prema obiljejima njihova ustroja

4.2 Morfoloka tipologija

- put do najpoznatije morfoloke tipologije jezika svijeta: K. von Schlegel jezike je podijelio na one s afiksima, i one s fleksijom. Njegov stariji brat A. von Schlegel podjelu je razradio iznijevi trojnu na izolativne, aglutinativne i flek sijske jezike. Izrazito zasluan za irenje trojne tipologije jest Wilhelm von Humboldt ( O razliitosti ljudskog jezika), gdje je podjeli na izolativne, aglutinativne i fleksijske dodao etvrti tip, inkorporativne ili polisintetike jezike. PET TIPOVA JEZIKA - (1) izolativni (analitiki) jezik je u kojemu su svi morfovi slobodni, onaj u kojemu nema 20

vezanih morfova, afikasa, fleksije, sve rijei su nepromjenjive (kineski, vijetnamski, engleski) - (2) aglutinativni jezik je u kojemu je odnos morfova i morfema jedan za jedan, svaki morf je ostvaraj jednog morfema (turski, svahili, ugrofinski: maarski, finski, estonski) - (3) flektivni (sintetiki, fuzijski) je onaj u kojemu se oblici rijei sastoje od vie vezanih morfova, ali je odnos morfova i morfema rijetko jedan za jedan, morf esto istovremeno, amalgamirano ostvaruje vie morfema (latinski, starogrki, sanskrt, hrvatski) - (4) polisintetiki (inkorporirani) je onaj koji zdruuje aglutinaciju i fleksiju, i to tako da u jednom obliku rijei okuplja glagol i njegove dopune; u takvu jeziku este su veoma duge rijei s ekstenzivnom aglutinacijom i fleksijom (inuit, jupik, kvakijutl, nauatl, ukotski) - B. Comrie predloio je ovakvu terminoloku razliku izmeu izmeu inkorporacije i polisinteze: inkorporacija je mogunost da se vie leksikih morfova ugradi u jednu rije, a polisinteza mogunost da se u kojemu jeziku u jednoj rijei okupi vie, ili neobino mnogo, morfova, bili oni leksiki ili gramatiki: inkorporacija je samo poseban sluaj polisinteze - (5) introflektivni (okosniki/uzorani/ablonski) je onaj koji sustavno rabi konsonantske kosture, okosnice i transfikse: okosnice u takvu jeziku nastaju sustavnim ispunjavanjem konsonantskih korijena razliitim vokalskim transfiksima (arapski, hebrejski; jokuc, mivok): arapski (KTB 'pis/-a-ti/'): kataba ('pisao je' oblik za 3. lice PF u arap. je kanonski) maktab ('ured, pisarnica') - hrvatski je (3) flektivni jezik, ali ima i neflektivnosti: brojevi od 2 do 4 naelno se sklanjaju, ali u realnome jeziku zapravo rijetko: (naelno) s trima prijateljima ~ (realno) s tri prijatelja; hrvatski ima tmezu u prijedlonim izrazima s neodreenim zamjenicama (poput nitko): !od nikoga ni od koga !s nikim ni s kim - J. Greenberg pokuava uvesti solidnije kvantitativne kriterije za odredbu pripadnosti pojedinog jezika pojedinomu tipu: vijetnamski 1,06 engleski 1,68 jakutski 2,17 0,51 svahili 2,55 0,67 sanskrt 2,59 inuit 3,72

M/W A/J

(jakutski je sjeverni turski jezik, inuit je eskimski jezik) analitiki prosjeno ima 1,001,99 morfema po rijei (vijetnamski, 1,06 i engleski, 1,68); sintetiki prosjeno ima 2,002,99 M/W (jakutski, 2,17, svahili 2,55 i sanskrt, 2,59); aglutivan ima indeks aglutinacije (A/J) iznad 0,50 (jakutski, 0,51 i svahili, 0,67); polisintetiki ima vie od 3,00 morfema po rijei (inuit, 3,72). - hrvatski prosjeno ima vie od tri morfa po jednom obliku rijei

4.3 Morfoloke univerzalije

- neimplikacijske univerzalije su ona obiljeja ljudskih jezika za koja se moe tvrditi da nisu u vezi s kojim drugim obiljejima: (1) svi ljudski jezici imaju oralne vokale - implikacijske univerzalije posjedovanje jednog jezinog obiljeja dovode u vezu s drugim obiljejima i imaju oblik implikacije: (1) ako jezik ima fleksiju, uvijek ima i derivaciju, (2) ako jezik ima povratnu zamjenicu za 1/2. lice, onda ima i povratnu zamjenicu za 3. lice - apsolutne univerzalije su beziznimne (npr. to da svi jezici imaju oralne vokale) - tendencijske univerzalije (tendencije) su jezina obiljeja koja u jezicima prevladavaju, ali 21

ne bez iznimaka: neimplikacijske: (1) gotovo svi jezici imaju nazalne konsonante (neki saliki jezici nemaju); (2) gotovo u svim jezicima na poetku reenice dolazi subjekt ili glagol (u nekih australskih reenica poinje objektom); implikacijske: (1) ako jezik ima frikative, jedan e od njih biti s (maorski ima f i h, ali nema s), (2) ako je u jeziku redoslijed SOV, jezik ima poslijeloge, postpozicije (perzijski je SOV, ali ima prijedloge, prepozicije) - supstancijske univerzalije hoe rei da jedinice neke vrste u nekom jeziku moraju po tjecati iz kakva zatvorena skupa obiljeja - formalne univerzalije tiu se pravila, uvjeta koje gramatika nekog jezika mora zadovoljavati - najei jezici su SOV (latinski, turski) i SVO (engleski, hrvatski) - J. Greenberg je 1963. na uzorku od 30-ak jezika iznio 45 opetipolokih, sintaktikih i morfolokih univerzalija. Evo nekih morfolokih: (29): Ako jezik ima fleksiju, uvijek ima i derivaciju. (34): Nijedan jezik nema trijal ako nema dual. Nijedan jezik nema dual ako nema plural. (36): Ako jezik ima kategoriju roda, uvijek ima i kategoriju broja. (43): Ako jezik ima kategoriju roda na imenici, ima kategoriju roda i na zamjenici. - J. Bybee na uzorku od 50 jezika utvrdila je tendencije u redoslijedu fleksijskih morfova nositelja pojedinih kategorijalnih znaenja ostvarenih na glagolima, a odgovor na pitanje zato je redoslijed upravo takav pronalazi u dvama pojmovima: (1) relevantnost (vanost) je mjera u kojoj znaenje jednog jezinog elementa utjee na znaenje drugog; (2) generalnost (uopenost) je mjera primjenjivosti koje fleksijske kategorije na sve odgovarajue baze - A. Carstairs-McCarthy uspostavio je naelo gospodarnosti paradigme koje kae da e paradigme koje e pojedinoj vrsti stajati na raspolaganju nastoji biti matematiki ograniene na to manji broj, a uveo je i naelo fleksijske tedljivosti koje kae da dvije fleksije mogu biti funkcionalno iste samo ako su u komplementarnoj distribuciji; gospodarnost kao posljedice ima (1) to da se esto jedan oblik rabi kao baza za drug (perifrastini oblici); u hrv. oblici glagola biti tvore PF, PLFP, KI i KII, a glagola htjeti FI, kao i (2) sinkretizam (fleksijski jezici smanjit e broj oblika koji treba usvojiti)

4.4 Obiljeavanje glave/zavisnika i ergativnost

- obiljeavanje glavnog ili zavisnog dijela sintagme - dva osnovna sustava padenog obiljeavanja - knjiga poznatogaGEN piscaGEN (posjednik je obiljeen genitivom) - hrvatski je DM-jezik, jezik s morfolokim obiljeavanjem zavisnika, zavisnog ili upravljanog dijela sintaktike konstrukcije - HM-jezik je jezik s morfolokim obiljeavanjem glave, glavnog ili upravnog dijela sintagme (majanski jezici, kavkaski jezici, jezici Sjeverne Amerike) - tipoloka podjela jezika: DM-jezici, HM-jezici, jezici s dvostrukim obiljeavanjem (i glavu i zavisnik; keua), jezici s dvojnim obiljeavanjem (kadto glavu, kadto zavisnik; bantuki jezici) i jezici bez morfolokog obiljeavanja - hrvatski je prema padenom obiljeavanju dopuna (argumenata) glagolu akuzativni (nominativno-akuzativni) jezik, jezik u kojemu su u aktivnoj konstrukciji istim padeom obiljeeni subjekti neprijelaznih i subjekti prijelaznih glagola (O), takvi su i latinski i eng. 22

(1) PasNOM laje. (2) PasNOM gloe kostAKU. - zamislimo da su (1) Pas i (2) kost u istome padeu, onda bi u tom padeu bili: (1) vrilac radnje neprijelaznog glagola i (2) trpilac radnje prijelaznog glagola - jezik u kojemu su u aktivnim konstrukcijama istim padeom obiljeeni (1) vrilac radnje neprijelaznog glagola i (2) trpilac radnje prijelaznog glagola je (apsolutivno-)ergativni jezik: apsolutiv je pade (1) vrioca radnje neprijelaznog i (2) trpioca radnje prijelaznog glagola; ergativ je pade vrioca radnje prijelaznog glagola ; ergativni jezici: australski jezici, neki azijski (tibetski, ukotski), neki sjevernoameriki (inuit)

5. Glagol 5.1 Uvod

- glagoli su rijei kojima se izriu procesi radnja, stanje i zbivanje (Bari et al. 1995) - temeljni semantiki prototipovi: 1. KRETANJE (trati, pasti, udariti), 2. TJELESNE RADNJE
(jesti, misliti, odluiti) 3. (POLI)MODALNOST (htjeti, moi), 4. HTIJENJE (eljeti, nadati se ), 5. DOIMANJE (initi se, vrijediti, vaiti)

- u smislu radnje i stanja glagoli mogu biti aktivni (pisati, trati) i stativni (sjediti, leati) - u smislu prijelaza vrioeve radnje na trpioca glagolu mogu biti prijelazni, oni ija se radnja tie trpioca (itam knjigu) i neprijelazni, oni ija se radnja tie samo vrioca ( spavam) VRSTE GLAGOLA - (1) pomoni (sponski, kopulativni) su oni ije je znaenje posve funkcionalno, oni koji sudjeluju u gradbi perifrastinih glagolskih oblika; u hrvatskome to su biti i htjeti - (2) modalni su oni koji ne oznauje konkretnu radnju, ve modificiraju drugu radnju: eljeti (elim poloiti vozaki ispit.), morati (Moramo pogledati taj film.) - (3) polusponski (semikopulativni) su oni koji sudjelu u gradbi polusponskih predikata, pa su na neki nain i sponski i modalni: praviti se (On se pravi pametan.) - (4) fazni su slini modalnima, ali radnju ne modificiraju, ve oznaavaju njezine razliite faze: poeti (Moram poeti uiti.), prestati (Prestali su nas posjeivati.) - (5) perifrazni su samoznani, ali su dio perifraze, frazeologizirane sveze glagola i imenske sintagme: dati (dati do znanja), doi (doi do izraaja) - (6) punoznani (autosemantini) su svi ostali glagoli (a i neki prethodni mogu biti takvi): trebati se moe rabiti punoznano (Trebam savjet.) i modalno (Trebam raditi da bih preivio.)

5.2 Inherentne kategorije (vid, vrijeme, nain, polaritet, konjugacijska vrsta)

- predikacija (rijek) je mo glagola da iskazuje neki dogaaj, radnju, stanje, zbivanje i proces - (1) glagolski vid (aspekt) iskazuje unutarnji ustroj predikacije: svreni (perfektivni) glagolski vid je kad je predikacija iskazana kao neralanjiva cjelina; nesvreni (imperfektivni) glagolski vid je kad je predikacija iskazana kao viena iznutra, s obzirom na njezin unutarnji vremenski i razvojni ustroj; nesvreni glagoli mogu iskazivati predikacije koje se ponavljaju ili traju bez prestanka; radnja svrenog glagola moe se odnositi na prolost i budunost, ne na apsolutnu sadanjost - HR: nesvreni (uiti), svreni (nauiti) i dvovidni (biti, htjeti; obrazovati, telefonirati) - u engleskom i panjolskom habitualno znaenje (predikacija svojstvena duem periodu) iskazuje se konstrukcijom s glagolom obiavati (eng. use, p. soler) 23

eng. He used to smoke. 'Nekad je puio.' p. Sola fumar. 'Nekad je puio.' hrv. Obiavao je puiti. - HR opreku svrenosti i nesvrenosti plodno iskazuju afiksalno, pa mnogi glagoli dolaze u vidskim parovima (prefiksacija: pisati ~ napisati, prijevoj: okopati ~ okapati) - (2) glagolsko vrijeme vrijeme predikacije smjeta u odnos prema nekomu trenutku; hrvatski jezik izvanjezini vremenski kontinuum segmentira natroje: prolost, sadanjost, budunost); HR ima dva oblika kojima se iskazuje neto to bismo nazvali predvrijeme: to su PLPF koji iskazuje pretprolost i FII koji iskazuje predbudunost; GPP iskazuje radnju koja je neposredno prethodila drugoj radnji, a GPS radnju koja je istodobna s drugom radnjom; relativna uporaba (astronomsko vrijeme glagolsko vrijeme): pripovjedaki, historijski PZ Hodam juer Ilicom. futurski PZ Sljedei tjedan imamo ispit. - trojna segmentacija astronomska vremena (HR) nije univerzalna: mandarinski nema gramatike kategorije vremena - dvojna segmenatacija moe biti (1) razlikovanje prolosti i neprolosti i (2) razlikovanje budunosti i nebudunosti (1) u australskim jezicima (jidinj), (2) takoer u australskim jezicima (djirbal), kao i u jezicima Nove Gvinije: u jeziku hua aorist znai prole radnje i sadanja stanja, a morfoloki je obiljeen jo jedino futur: hu-e 'Uinih/inim' hu-gu-e 'Uinit u' - metriki vremenski sustav imaju jezici (bantuki, sjevernoameriki inuik, australski) koji imaju posebne afikse za ono to se dogodilo davno, ono prije par mjeseci, ono juer i sl.: dijalekt inuika viram ga(l)-udavna prolost ga(l)-tunazad jedne do deset godina ni(g)-tproli tjedan - (3) glagolski nain iskazuje stav govornika o iskazanoj predikaciji; modalnost je stav govornika o predikaciji; opreka realno/nerealno najee se ostvaruje kao razlika indikativa te ne-indikativa (kondicional, optativ), a usto jezici obino morfoloki ostvaruju imperativni nain; svi ostali naini posljedica su podjele prema ovim etirima kriterijima: (1) epistemina modalnost u njoj govornik iskazuje svoj sud o predikacijskom stanju stvari; (2) evidencijalna modalnost u njoj govornik podastire dokaz o predikacijskom stanju stvari; (3) deontika modalnost u njoj je predikacijsko stanje stvari nametnuto sudioniku predikacije; (4) dinamika modalnost u njoj je predikacijsko stanje stvari ovisno o sudioniku predikacije - u hrvatskome glagolom se iskazuju etiri naina: (1) indikativ (deklarativ) izjavni nain; nain kojim govornik iskazuje glagolsku radnju za koju dri da je istinita; najneobiljeeniji nain, ne iskazuje se morfom, HR: PZ, AO, IPF, FI; (2) imperativ poticajni/zapovjedni nain, nain kojim govornik potie sugovornika na to; (3) kondicional uvjetni/pretpostavni nain, nain kojim govornik iskazuje da se glagolska radnja ostvaruje pod nekim uvjetom; (4) optativ eljni nain, nain kojim govornik iskazuje ostvarivu elju ili nadu, HR: GPR ; (5) jusiv vrsta zapovjednog naina; nain kojim govornik doputa/zapovijeda predikaciju 1/3. licu, imperativ 3. licu: neka ue (neka + PZ), dajte im da uu (dati + D + da + PZ); 24

turski naprotiv ima IMP!-ne oblike za 3. lice, ali nema za 1. lice; (6) hortativ slian jusivu; nain koji potie 1. lice: pogledajmo (IMP!), eng. let + us, me; (7) deziderativ eljni nain kojim govornik iskazuje neostvarivu elju ili nadu: spava mi se; zanimljivo, elje i nadanja iskazuju se esto slino kao bojazni: bojim se da mi se spava; (8) necesitativ (obligativ) nain kojim govornik iskazuje nunost ili obaveznost predikacije; (9) evidencijal nain kojim govornik iskazuje odakle zna ili zakljuuje o predikaciji: u sredinjem pomu (Kalifornija) evidencijal se iskazuje enklitikama: sredinji pom h mul=ma 'padala je kia (opepoznato)' h mul=ya 'padala je kia (vlastito iskustvo)' - (4) polaritet iskazuje razliku afirmativnog i negativnog, predikaciju odreuje u smislu jest i nije: u hrvatskome se ta razlika iskazuje sintaktiki, negacijom (radim ~ ne radim); morfoloko izricanje polariteta posljedica je srastanja i kontrakcije ( imati ~ nemati) ili regionalno (morem ~ nemrem); u turskome se polaritet iskazuje glagolskim morfom: turski oku- 'itaj' ~ oku-ma- 'ne itaj' - (5) konjugacijske vrste: konjugacija (sprezanje) glagolska fleksija (finitnih oblika) - etiri inherentne kategorije (13, 5) iskazuju se derivacijski, polaritet (4) esticom

5.3 Kategorije slaganja

- 3 kategorije (lice, rod, broj) hrvatskog glagola iskazuje se fleksijskim morfovima one su glagolske jer se iskazuju na glagolu, ali njemu nisi inherentne lice, rod i broj za glagol nisu relevantne kategorije; za samu glagolsku radnju irelevantan je podatak o onome tko ju vri - u hrvatskome se glagol sa subjektom slae u licu, rodu i broju - lice je pokazna kategorija kojom se sudionici u komunikaciji dijele na govornike (adresante), sugovornike (adresate) i na sve ostalo (nesudionici komunikacije) - konjugacija (sprezanje) je fleksija po licima - lini (sprezivi, finitni) su oblici koji imaju morf za iskazivanje lica - nelini (nesprezivi, infinitni) su oblici koji nemaju morf za iskazivanje lica: INF, GPS, GPP, GPR, GPT (svi ostali, PZ, AO itd., su lini) - bezlini glagoli su takva znaenja da je vrilac predikacije nepoznat, nevaan, neodrediv; glagoli koji znae meteoroloke pojave (kii, snijeilo je) - broj u glagola, kao ni lice, ne tie se radnje, nego vrioca radnje, ne tie se koliine radnje, nego koliine vrilaca radnje - rod u glagola takoer nije inherentno glagolski; u hrvatskoj glagolskoj fleksiji ga i ne nalazimo, odnosno imamo ga samo u glagolskim pridjevima - u hrvatskome se slau glagol i subjekt hrvatski glagol slae se s imenskom sintagmom koja je u N-u jer e se u ergativnim jezicima slagati s imenskom sintagmom u apsolutivu - osnovno slaganje je slaganje glagola s nominativnom/apsolutivnom imenskom sintagmom - drugo slaganje je ono koje obuhvaa glagol i objekt - tree slaganje je ono koje obuhvaa glagol i objekt, ovisno o (ne)odreenosti objekta (ma.)

5.4 Konfiguracijske kategorije

- konfiguracijske kategorije su one koje su pokrenute unutar odreenog sintaktikog okruja 25

(unutar sintagme, unutar sureenice, unutar sloene reenice) - pojedini oblik takoer moe biti konfiguracijski uvjetovan, kao to je u hrvatskome pojava infinitiva poslije modalnog/faznog glagola - glagolsko stanje (dijateza) iskazuje odnos izmeu semantikih i gramatikih uloga glagolskih dopuna, promjene poluene afiksac ijom u argumentnoj strukturi/valenciji glagola: opreka izmeu aktiva, radnog stanja i pasiva, trpnog stanja - u pasivu trpilac prijelazne radnje postaje S-om reenice, a vrilac neobaveznim dodatkom, adverbijalom u kosome padeu: u hrvatskome bit e to prijedloni G ili besprijedloni I: Domovina je branjena od branitelja/braniteljima. u hrvatskome se pasiv moe iskazati i leksiki: Dinamo je pretrpio poraz. u hrvatskome se pasiv tvori od pomonih gl. biti i bivati i glagolskog pridjeva trpnog GLAGOLSKA STANJA - (1) antipasiv u apsolutivno-ergativnim jezicima to je adekvat pasivu u nominativnoakuzativnim jezicima: vrilac prijelazne radnje postaje vrilac neprijelazne radnje - (2) mediopasiv (medij, srednje stanje) u praie je bio stanje nasuprotno aktivu i sluio je za izricanje radnje kojoj se vrilac ne eli ili ne moe izrei - (2) refleksiv (povratno stanje) stanje u kojemu su vrilac radnje i trpilac radnje isti, odnosno subjekt i objekt reenice imaju isti referent: u hrvatskome se uspostavlja povratnom zamjenicom, u turskome sufiksom: hrv. hvaliti ~ hvaliti se tur. boa-mak ~ boa-n-mak 'razvesti se' - recipronost je nerijetko istodobno suradniko vrenje radnje dvaju ili vie vrilaca koji su istovremeno i trpioci: Oni se tuku. (Oni tuku jedan drugoga.) - (3) reciprocitativ (uzajamno stanje) kadto se iskazuje istim sredstvom kao refleksiv, no u mnogima (u eng. recipronim zamjenicama, u tur. posebnim sufiksima) iskazan dr. sredstvima - (4) aplikativ stanje u kojemu argument glagola s mjesta daljeg, neizravnog, kosog objekta biva p(r)omaknut na mjesto blieg, izravnog objekta: u hrvatskome slinu ko nstrukciju imamo s posjedinkom, kad on iz genitiva prelazi u dativ: hrv. Taylor je slomio nogu Eduarda da Silve. Taylor je Eduardu da Silvi slomio nogu. no izravni objekt ostaje nogu, pa je to konstrukcija koja samo slii aplikativnoj - (5) cirkumstancijal stanje u kojemu argument s mjesta daljeg objekta biva p(r)omaknut na mjesto subjekta: Andrija odjeu pere sapunom. Sapun se od Andrije rabi za pranje odjee. - (6) faktitiv uzrono stanje u kojemu vrilac sam ini da to bude kakvo - (7) kauzativ uzrono stanje u kojemu vrilac potie drugog vrioca na radnju - subjunktiv (konjunktiv) nain kojim se izrie elja, mogunost, zamisao govornika - prenoenje iz upravnog u neupravni govor promjene glagolskog oblika i lica

5.5 Hrvatske glagolske vrste POSEBNO! 5.6 Valentnost

- glagol je sredite reenice i meu vrstama rijei ima povlaten status upravlja reenicom - glagolska upravljaka svojstva podvrsta su opeg svojstva upravljanja zavisnim 26

sastavnicama - valentnost (valencija) (a) sposobnost glave da upravlja zavisnim sastavnicama; (b) broj obaveznih zavisnih sastavnica; (c) vrsta obaveznih zavisnih sastavnica. - argument (dopuna) obavezna zavisna sastavnica - adjunkt (dodatak) neobavezna zavisna sastavnica - glagol kiiti moe ne iskazati svoj subjekt: kii (ono kii) - null-subject language (pro-drop language) jezik s mogunou isputanja S-ne zamjenice - argumentna struktura sve semantike dopune pojedinog leksema - rekcija valentnost (ponajprije) glagola koja ne ukljuuje subjekt, nego ponajprije objekte

6. Imenica 6.1 Uvod

- imenice su rijei kojima je svojstvena kategorija predmetnosti, a predmet moe biti istinski predmet (knjiga), opredmeeno svojstvo (istina) ili opredmeeni proces (itanje) - temeljni semantiki prototipovi (ponajprije tip 1, tipovi 25 mogu se orijeiti kao gl./prid.): 1. KONKRETNA referencija (otac, drvo, takor, mjesec, uma, kua), 2. APSTRAKTNA referencija (trenutak, smjer, reenica, istina), 3. MENTALNO/FIZIKO STANJE/SVOJSTVO (ast, radost, snaga), 4. AKTIVNOST (rat, igra), 5. GOVORNI IN (govor, pitanje) - opa imenica (apelativ, koinonim) imenica koja slui imenovanju kojega bilo bia - vlastita imenica (ime, idionim) imenica koja slui imenovanju pojedinoga bia

6.2 Inherentne kategorije

- broj najea inherentna kategorija imenica u jezicima svijeta - kadto se u jezicima razlikuje jedan i zbir: u hrvatskom u imenicama list ~ lie, tele ~ telad ili pak ono to je leksiki iskazano kao opreka: stablo ~ uma - najea distinkcija koju u jezicima nalazimo je ona izmeu jednog i vie od jednog - trijal (trojina) u jezicima larike (Indonezija), maralski i neki iz porodice dali (Australija) - kvadr(ij)al u austronezijskih, malajsko-polinezijskih jezika rije je o trojini - Corbettova ljestvica broja: singular > plural > dual > paukal/trijal - Corbettov opi broj: kategorija indiferentna na broj ko ju u hrvatskome moe znaiti singular: Zec je brz. ((a) konkretni zec je brz, (b) zec je brz kao vrsta) - rijetka je situacija da se PL gradi suptrakcijom SG-nog oblika keltski jezici (velki, bretonski) imaju singulativ, oblik sa znaenjem i morfolokim obiljejem SG-a, a koji je nastao derivacijom od plurala: velki SG, pa PL moch-yn 'svinja' moch 'svinje' hrvatski SG, pa PL graanin (grad-jan-in-) graani (grad-jan--i) - u istonoazijskim jezicima jezici imaju posebne rijei kojima iskazuju koliinu: (brojevni) klasifikatori su posebne funkcionalne rijei koje dolaze uz brojne imenice, neto poput hrvatske imenice glavica (+ zelja) ili imenice komad (+ odjee) tajski ima 3040 redovito rabljenih klasifikatora (za ivotinje, ljude, odjeu, okrugle predmete, otre predmete) - rod (razred, klasa) gramatika, ne semantika kategorija - Hockettova definicija roda imenice: Rodovi su razredi imenica odraeni u vladanju pridruenih im rijei. 27

- kriteriji rasporeivanja imenica u rodne razrede: ivost (razlika ivog i ne-ivog), ljudskost (osobnost, razlika ljudskog i ne-ljudskog), spol (razlika mukog i enskog), veliina (razlika velikog i malog), oblik - u australskome jeziku djirbal postoji razred imenica kojemu pripadaju ene, vatra i opasne stvari (drugi razred): (1) ljudsko muko, ne-ljudsko ivo (2) ljudsko ensko, voda, vatra, borba (3) jestivo bilje, ed (4) sve ostalo - veina riba je u razredu (1), opasnije su u razredu (2), a isto tako je i za insekte (opasniji 2) - oblik (1) u semantikom smislu oblik onog to imenica znai blizak je veliini (2) u formalnom smislu oblik imenice (bilo morfoloki, bilo fonoloki) je vaan kriterij za odreivanje roda onih imenica u kojih su kriteriji ivosti i spola irelevantni - veliina u hrvatskome derivacijski razlikujemo deminutive i augmentative; u afrikome jeziku fula veliina se iskazuje fleksijski: nen-ngel 'mala' i nen-nga 'velika osoba' - (ne)odreenost imenikog pojma natpojam koji obuhvaa opreke poput nepoznatost ~ poznatost, nemogunost ~ mogunost identifikacije, (ne)izdvojivost iz istovrsnoga skupa; lan je esto sredstvo iskazivanja (ne)odreenosti u zapadnoeuropskim jezicima: (1) odreeni lan nerijetko je etimo loki povezan s oblikom pokazne zamjenice (eng. the), a (2) neodreeni lan nerijetko je dijakronijski povezan s leksemom za 'jedan' (eng. a) - (ne)otuivost u nekim jezicima imenice se razliito vladaju ovisno o tome smatraju li se pojmovi koje one oznauju neotuivo ili otuivo posjedovanima: neotuivo posjedovani imeniki pojmovi oni su koji se ne stjeu niti se gube; - u nekim jezicima (suki dijalekt santee) neotuive i otuive imenice imat e razliite posvojne prefikse: mi- i mith: mi-npe 'moja ruka' ~ mitha khoka 'moja kutija' - deklinacija (sklonidba) imenika fleksija

6.3 Kategorije slaganja

- nekoliko hrvatskih leksema koji se tradicionalno smatraju zamjenicama, a koji svojim slaganjem pokazuju da rod i broj imaju sami po sebi, inherentno: tko, to, ja, ti, mi, vi; u hrvatskim gramatikama te zamjenice zovu se imenikima; u nj 1. lice ne moe biti u S-rodu

6.4 Konfiguracijske kategorije

- Bari et al. (1995): pade je morfoloka kategorija koja izrie razliite odnose onoga to rije znai prema sadraju reenice Markovi: pade je sintaktika kategorija koja se ne mora realizirati morfoloki; dvije vane distinkcije: (1) distinkcija izmeu semantikih (dubinskih) i ostvarenih povrinskih padea; (2) distinkcija izmeu gramatikih (N i A) i semantikih (dr.) padea - dubinski padei univerzalan skup temeljnih semantikih uloga; dubinski semantiko sintaktiki odnosi uspostavljeni izmeu glagola i imenikih sintagmi koje su mu dopune - povrinski padei oblici koji sadre sredstva (sufikse npr.) za iskazivanje dubinskih padea NEKOLIKO DUBINSKIH PADEA (SEMANTIKIH ULOGA) - (1) pacijens (tema, trpilac) entitet koji je u kakvu stanju ili podvrgnut promjeni stanja, entitet koji je pod utjecajem kojeg drugog entiteta; u hrvatskome e to biti (1) S neprijelaznog neakuzativnog predikata ili (2) O prijelaznog: 28

Plamen je crvenkast. Ptica je pojela crva. - (2) agens (vrilac) entitet koji svjesno i voljno vri radnju, uzrokuje promjenu stanja; u hrvatskome e to biti S prijelaznog predikata: Sunce je otopilo led. - (3) doivljava entitet koji opaa, spoznaje ili osjea: (Mi) vidjelo smo automobilsku nesreu. Nedostaje mi. - (4) stimulator (poticaj(nik)) ono to doivljava opaa, spoznaje ili osjea: Vidjeli smo automobilsku nesreu. (Ti) mi nedostaje. - (5) benefaktiv (recipijens, primalac, uivalac) dobitnik, onaj koji predikacijom dobiva: Posudio sam mu novac. Obavio sam kupovinu za staru susjedu. - (6) malefaktiv entitet suprotan od benefaktiva, onaj koji predikacijom gubi: Ukrao sam mu novac. Vlada i poslodavci postigli su dogovor na tetu radnika. - (7) sredstvo sredstvo kojim se izvodi radnja ili promjena stanja: Ugasio je ik cipelom. Ubili su ga ciglama. - (8) mjesto: Vaza je na stolu. - (9) izvor(ite) toka iz koje entitet kree ili potjee: Dobio sam paket od kue. Od lipnja sve ide nabolje. - (10) put prostor kroz koji se entitet mie, kree: Pas lovi maku po ulici. Uspjeli su se provui kroz nevolje. - (11) odredite, cilj, smjer i pravac: odredite, pravac U Split smo stigli tek naveer jer smo ili starom cestom. cilj Juer sam Branimiru poslao knjigu. - (12) svrha i namjera: Sve e uiniti za svoju obitelj. Otiao sam na kiosk po cigarete. - (13) nain: Uinio je to s velikim umijeem. Uinio je to bez pol muke. - (14) opseg, mjera, doseg ili razmjer: Rat je trajao godinama. Trao je deset kilometara. - (15) posjednik: Upoznao sam mua Lukine sestre. Upoznao sam mu sestru. - (16) posjedovano: Upoznao sam mua Lukine sestre. Upoznao sam mu sestru. - ove semantike uloge dadu se okupiti u dvjema jo openitijim makroulogama: (1) actor (opi vrilac) prototipna uloga agensa, ali i doivljava, prosuiva, efektor i sl; 29

(2) undergoer (opi trpilac) prototipna uloga pacijensa, ali i tema, primalac i sl. - pade semantiko-sintaktiki odnos izmeu glagola i njegovih imenikih dopuna (izmeu glavne i zavisne sastavnice sintagme) ili pak odnos imenica prema znaenju reenice u cjelini - padeni obiljeavai sredstva kojima se dubinski, semantiki padei izriu: afiksi (sufiksi u hrvatskome), adpozicije, lanovi, tonovi (razlika D i L u hrvatskome: imenice za neivo u D imaju silazni ton, grdu i svijtu, a u L uzlazni: u grdu i u svijtu), redoslijed rijei POVRINSKI PADEI/PADENI OBLICI (1) apsolutiv u ergativnim jezicima pade vrioca neprijelazne radnje (~N) i trpioca prijelazne (~A); (2) ergativ u ergativnim jezicima pade vrioca prijelazne radnje (~N); (3) relativ oblik koji iskazuje vrioca prijelazne radnje ili posjednika (~N, G); (4) ekvativ oblik koji se pojavljuje u predikatu ekvativnih komparativnih reenica: kao X; (5) partitiv znai dijelnost, djelominu podvrgnutost radnji, neodreenost i sl.: neto X -a; (6) komitativ (socijativ) znai drutvo, su-rad-nitvo: s X-om; (7) konkomitativ (proprijetiv) znai imanje, posjedovanje: putu 'trbuh' ~ putu-yan 'trudnica, dosl. ima trbuh'); (8) benefaktiv znai onog koji dobiva nekom radnjom: gizona 'ovjek' ~ gizona-ren-tzat 'za ovjeka'; (9) purposiv znai cilj, namjenu: 'suprug' ~ 'za supruga'; (10) motivacional znai uzrok, obino dolazi na genitivnu bazu: 'ovjek' ~ 'zbog ovjeka'; (11) distributiv znai pravilnu raspodjelu, u HR: 'po..., svaki...': 'glava (osoba)' ~ 'po glavi'; (12) ablativ znai odvajanje od-izvana ega, udaljavanje, oduzimanje, liavanje, izvor ili poetnu toku kretanja, HR: osloboditi se treme, uvati se prehlade, stidjeti se svojih postupaka, liiti se svega, potjecati iz drevne porodice; (13) elativ znai odvajanje od-iznutra ega, udaljavanje, izlaenje: 'kua' ~ 'iz kue'; (14) ilativ znai kretanje u neto, u prostor ega: 'kua' ~ 'u kuu'; (15) alativ znai odredite ili cilj kretanja: 'stolica' ~ 'na stolicu', 'djevojka' ~ 'djevojci' (npr. u reenici Govorim djevojci.), 'selo ~ 'u selo'; (16) sublativ znai kretanje prema vanjskom odreditu, ali i krajnju vremensku toku, pa i cilj: 'Budimpeta' ~ 'u Budimpetu', 'autobus' ~ 'na autobus', 'komadi' ~ 'u komadie'; (17) superlativ znai kretanje prema vrhu, povrh ili preko ega; (18) translativ znai krajnju toku kretanja kroza to, znai ono ime to postaje na kraju kretanja ili promjene: 'poklon' ~ '(postati) poklonom, (kao) poklon, (za) poklon'; (19) perlativ (prosekutiv) znai prostorno i vremensko prostiranje ili kretanje kroza to, (uz)du ega, preko ega: 'led' ~ 'po ledu, ledom', Prosto zrakom ptica leti.; (20) terminal (terminativ) znai prostorno i vremenski zavrno odredite kretanja: 'rijeka' ~ '(sve) do rijeke', 'ugao' ~ '(sve) do ugla'; (21) tendencijal znai smjerano odredite kretanja: 'rijeka' ~ 'prema rijeci'; (22) abesiv (privativ) znai oskudicu, bivanje bez pojma iskazana imenicom: 'novac' ~ 'bez novca', 'odjea' ~ 'bez odjee'; (23) inesiv znai bivanje unutar ega (prostora, vremena): 'kua' ~ 'u kui', 'selo' ~ 'u selu'; (24) adesiv znai bivanje na predmetu, uz predmet, do predmeta, ak i sredstvo: 'stol' ~ 'na stolu', 'automobil' ~ 'automobilom'; (25) superesiv znai bivanje ili vrenje radnje na kakvu vanjskom prostoru te vrijeme: 'stol' 30

~ 'na stolu', 'Maarska' ~ 'u Maarskoj', 'ponedjeljak' ~ 'ponedjeljkom, na ponedje ljak'. - vana poredbenojezina, antropoloka pojava u adverbijalnim znaenjima mjesna znaenja su primarna, a vremenska i uzrono -posljedina razvijaju se tek iz mjesnih lokalistika pretpostavka (teorija) prostorni iskazi su gramatiki i semantiki temeljniji od neprostornih - distinkcija izmeu gramatikih i semantikih padea: (1) gramatiki pade onaj koji slui za iskazivanje jezgrenih reeninih funkcija imenike sintagme, ovisno o njezinu odnosu prema glagolu reenice i njegovoj valenciji; slui za iskazivanje sintaktikih uloga S i izravnog O, eventualno i neizravnog O; (2) semantiki pade onaj koji ne iskazuje sintaktiku, nego ponajprije semantiku funkciju - N. Chomsky: strukturni (~ gramatiki: N i A), inherentni (~ semantiki: npr. D i I) i leksiki pade onaj nestrukturni pade koji je uvjetovan leksikim svojstvima pojedinoga glagola (npr. hrvatski D pridruen na temelju leksikih svojstava glagola pomoi)

6.5 Hrvatske imenike vrste

- u gramatikoj tradiciji ustalile su se dvije podjele hrvatskih imenikih sklonidaba: (1) podjela prema rodu i (2) podjela prema genitivnom morfu: Bari et al. (1979) prvi put se vrste nazivaju prema genitivnom morfu; A. Della Bella (41728) prvi koji izrijekom veli da je genitiv kriterij razvrstavanja PODJELA HRVATSKIH IMENICA PREMA PET SKLONIDBENIH VRSTA - I. vrsta (a-vrsta): veina imenica M-roda i gotovo sve imenice S-roda; vrsta I.A (muki rod) je otvorena, plodna i generalizirana, preuzima posuenice (auto, labelo, tango, kino) koje bi mogle prema I.B (srednji rod); pluralia tantum: (M) ljudi, starci, dvori, okovi, tortelini, Vinkovci, Tuepi, Krievci, (S) vrata, usta, kola; singularia tantum: (t-sklonidba S-roda) dijete, tele, prase, dugme, mome, ue), (zb. im. sa sufiksom -j-) granje, lie, groe; Gpl. na -iju: gost, prst, nokat, zub, vrata, usta, prsa, plua, deko, razgovorno gumb, auto - II. vrsta (e-vrsta): veina imenica -roda i neke imenice M-roda; rod imenica dje(i)ca, braa, gospoda, vlastela, dvojica, trojica, etvorica prema Corbettovoj ljestvici slaganja (atribut na 1. mjestu) kazat emo da su te imenice sg. -roda, dok su prema predikatnom slaganju pl. S-roda (braa su velika ~ sela su velika); pluralia tantum: () kare, hlae, gae, jasle, jaslice, ljestve, grablje, sanjke, take, lisice (za ruke), mekinje, posije, naoale, orgulje, toplice 'terme', novine, ospice (bolest), karmine, lazanje, Ploe, Vodice, Alpe, Ande; singularia tantum: () djeca, braa, gospoda, dvojica...; Gpl- na -u: ruka, noga, sluga - III. vrsta (i-vrsta): imenice -roda (izvedene sufiksima -ost i -ad); pluralia tantum: () ini 'uroci', desni 'zubno meso', grudi, oi, osti, sapi, ui, Kali, Sali; singularia tantum: () sve imenice sufigirane sa -ad osim imenice momad - IV. vrsta (g-vrsta): sklonidba hrvatskih imenica nastalih konverzijom pridjeva ( Hrvatska); sklonidba obuhvaa i M (stari, Zrinski, Dostojevski), i (stara, Hrvatska) i S rod (Visoko); vrsta je otvorena, osobito za enski rod (imena drava), tko i to, kao im., ili bi u ovu vrstu - V. vrsta (-vrsta): nesklonjive imenice; u okviru V. vrste dale bi se promatrati ne-imenice koje iz pragmatikih potreba elimo uiniti imenicama: Sve je to jedno veliko nita-. Sve si rekao s onim ali-. 31

6.6 Rod i spol

- rod gramatika kategorija koja se ogleda u slaganju fleksijskog morfa pridjevske modifikatorske rijei koja s imenicom ini imeniku skupinu (sintagmu) ili je predikatno ime - spol izvanjezina kategorija koja tek donekle utjee na jezini rod imenica - hibrid(na imenica) imenica u kojoj dolazi do sukoba referencijalnog i gramatikog roda gazda, vojvoda - epicen imenica koja znai osobe obaju spolova, ali ima stabilan gramati ki rod: supermodel (M), osoba (), dijete (S) - imenica opeg/zajednikog roda imenica koja znai osobe obaju spolova (+ epicen), ali taj spol utjee i na gramatiki rod imenice; imenice opeg roda mogu biti dvorodne: budala, lijenina, ubojica, lutalica, piskaralo, njukalo - heteroklit dvorodna imenica koja promjenom roda mijenja i sklonidbu: bol, glad, splav, gare; jetra (pl. S-roda ili sg. -roda) - heterogen raznorodna imenica koja razliit gramatiki rod ima u razliitim gramatikim brojevima: posao, torzo, torpedo, salto, finale (sg. M-roda) ~ posla, torza, torpeda, salta, finala (pl. Sroda); pile (sg. S-roda) ~ pilii (pl. M-roda); grana (sg. -roda) ~ granje (sg. S-roda) - engleski, turski, maarski nemaju kategoriju roda; u engleskome se spol moe iskazivati posebnim obiljeivaima kao to su he 'on' i she 'ona' (he-wolf 'vuk' ~ she-wolf 'vuica')

7. Pridjevi 7.1 Uvod

- pridjevi su rijei kojima se izriu svojstva predmeta i pojava, oznaenih drugim vrstama rijei, i odnosi meu njima (Bari et al, 1995) - opisni pridjevi su oni koji izriu svojstvo koje opisuje predmet - odnosni pridjevi su oni koji oznaavaju kakav odnos prema predmetu - temeljni semantiki prototipovi: 1. DIMENZIJE (velik), 2. DOB (mlad), 3. VRIJEDNOST (dobar), 4. BOJA (crven), 5. FIZIKO SVOJSTVO (zdrav), 6. LJUDSKA OSOBINA (sretan), 7. BRZINA (brz), 8. SLOENOST (sloen), 9. SLINOST (razliit), 10. KVALIFIKACIJA ILI VREDNOVANJE (mogu), 11. KVANTIFIKACIJA ILI OBASIZANJE (sav, cio), 12. POLOAJ (desni, lijevi), 13. GLAVNI BROJEVI, 14. POSVOJNOST (Adamov), 15. INTENZIFIKACIJA ILI POJAANJE (takav, kakav: kakva zanimljiva knjiga), 16. DEONTIKA MODALNOST (duan: duan raditi) - semantiki prototipovi: tipovi 14 orjeuju se kao pridjevi, ma kako malobrojni bili; u slavenskim jezicima pojavljuje se tip 14. POSVOJNOST, da tipovi znae POSVOJNOST tipoloki uope nije uobiajena pojava - u svahiliji je malo pridjeva, igbo (Nigerija) ih ima 8, hausa (Nigerija) ih ima 10-ak

7.2 Inherentne kategorije

- komparacija je najea inherentna pridjevska kategorija - komparacija (gradacija, stupnjevanje) u uem smislu je morfoloka (najee derivacijska) promjena rijei (najee pridjeva i priloga) kojom se iskazuje manji ili vei stupanj leksikog znaenja rijei - pozitiv (apsolutiv) je osnovni, polazni i u smislu stupnjevanja neobiljeeni oblik pridjeva 32

- komparativ je oblik koji iskazuje vei stupanj znaenja pridjeva - superlativ je oblik koji iskazuje najvei stupanj znaenja pridjeva - usporedba ega prema neemu je parametar, a s ime je standard komparacije; parametar komparacije u hrvatskome najee je komparativ pridjeva; standard komparacije obino je prijedlona konstrukcija od + G ili konstrukcija nego + N - elativ je oblik koji iskazuje vii stupanj svojstva iskazana pridjevom u jezicima s dvama stupnjevima - ekscesiv je oblik koji iskazuje prekomjernost svojstva iskazana pridjevom - intenziv je oblik koji iskazuje pojaanost ('vrlo X'), neto kao u hrv. crven ~ jako crven - aproksimativ je oblik koji iskazuje priblinost ('X-kast'), kao u hrv. crven ~ crvenkast - ekvativ je oblik koji iskazuje jednakost ('tako X kao, X poput') - similativni afiksi znae 'isto, jednako': u hrvatskome to je isto- koje imamo u pridjeva (istodobni) i imenica (istoznanost) - perifrastina komparacija mogua je u pridjeva u kojih je mogua i sintetika, s esticom vie ili najvie (crn ~ vie crn ~ najvie crn) - perifrastina komparacija je jedina mogua u pridjeva u kojih sintetika nije (vie seksi) STUPNJEVANJE PREMA INFERIORNOSTI (NIEMU STUPNJU, NANIE) - perifrastina komparacija je jedina mogua u hrvatskome kod stupnjevanja nanie ( glup ~ manje glup ~ najmanje glup), uglavnom nema afikasa koji bi stupnjevali nanie, meutim bretonski je u tome iznimka: deminutiv je u bretonskome oblik koji iskazuje umanjenost svojstva iskazana pridjevom: bihan 'malen' ~ bihan-ik 'omanji' - mocija (pokretnost) je inherentno svojstvo pridjeva da se mijenja prema rodu u jezicima s gramatikim rodom - pridjeve u jezicima poput hrvatskog smatramo imenskim rijeima, ali se u dobru dijelu jezika svijeta pridjev vlada kao neprijelazni ili stativni glagol glagoliki pridjev, koji zapravo imamo u hrvatskoj reenici Teret tei (100 kilograma)

7.3 Kategorije slaganja

- slaganje je veoma rairena i poznata gramatika pojava oblinog podudaranja jedne reenine sastavnice s drugom - postoje jezici u kojima se pridjev ne slae s imenicom: u hrvatskome postoje nepromjenjivi pridjevi koji nemaju mociju pa ne pokazuju nikakvo slaganje (lila-, nalik-) - Corbettova ljestvica slaganja: atribut > predikat > relativna zamjenica > lina zamjenica

7.4 Konfiguracije kategorije

- u njemakome je deklinacija uvjetovana konfiguracijski, to se u hrvatskome moe rei za primjer da se odreeni oblik opisnih pridjeva ne moe nai u predikatu: *mladi je zgodni

7.5 Hrvatske pridjevske vrste

- I. vrsta (a-vrsta), tzv. neodreena: posvojni pridjevi na -ov/-ev, -ljev, -in - sintaktika okruja koja zahtijevaju pridjeve I. vrste: (a) pridjev kao predikatno ime: kruh je svje; (b) pridjev kao predikatni proirak: Sava tee, mutna; 33

(c) u kvalitativnome genitivu: ovjek dobra izgleda; (d) uz intenzifikatore poput tako, jako, vrlo, veoma, sasvim: vrlo poznat ovjek. - II. vrsta (g-vrsta) tzv. odreena: pridjevi sa sufiksima -sk-, -j-, -nj-, -nj-, pridjevi participskog podrijetla (budui, mogui, bivi), komparativi i superlativih svih pridjeva, broj/zamjenica jedan - III. vrsta (-vrsta): nepromjenivi pridjevi (mocijski se ne mijenjaju, rijetko se podvrgavaju komparaciji): domai pridjev nalik, 50-ak pridjeva stranog podrijetla (blond, fer, fora, lila)

13. O brojevima 13.3 Hrvatske brojevne rijei

- glavni (kardinalni) brojevi iskazuju tonu, izmjerenu, prebrojenu brojnost onoga to je iskazano imenicom: I. broj jedan: sintaktiki se vlada kao pridjevska rije; jedan se ne sklanja kad znai matematiki broj: jedan plus dva jesu tri, ivi na ulazu broj jedan; II. brojevi dva (oba, obadva), tri, etiri: imaju kategorije padea i roda (tri i etiri samo padea); kad znae matematiki broj ne sklanjaju se, niti se dva mijenja mocijski; III. ostali glavni brojevi: nula, pet, dvanaest, dvadeset pet, dvjesto, tisuu - redni (ordinalni) brojevi iskazuju toan poloaj u redoslijedu prebrojivih jedinica onoga to je iskazano imenicom: nulti, prvi, drugi, deseti, dvadeset peti, dvjestotit, tisui(ti): sintaktiki se vladaju kao pridjevi - brojevne imenice su imenice sa znaenjem brojnosti, a izvedene su od brojeva, imaju samo singular (singularia tantum), imenice su pa nemaju mociju (ne mijenjaju se po rodu): I. za muke osobe: dvojica, trojica, petorica, dvadesetpetorica (JD po atributnom slaganju); II. za raznospolno, neivo i nebrojivo: dvoje, troje, petero, dvadesetpetero (SJD po slaganju); kad su dopunjene imenicom, ne sklanjaju se (N dvoje studenata, L o dvoje studenata itd.); III. u irem smislu: sedma, treina, desetak, dvojka - brojevni pridjevi su pridjevi ija je osnova brojevna imenica ili broj jedan: jedni, dvoji, peteri; budui da su pridjevi, imaju kategorije padea, broja (PL) i roda i sintaktiki naelno ne stoje samostalno, nego kao atributi imenici

34