Professional Documents
Culture Documents
UVOD
Biodizel je motorno gorivo koje se dobiva iz repiinog ulja ili drugih biljnih ulja esterifikacijom s metanolom. Ima svojstva jednaka onima koja ima klasini dizel dobiven iz mineralnih ulja, a koristi se kao zamjena mineralnog dizela ili u odreenoj smjesi s njim. Dananji sve zahtjevniji ekoloki standardi, kao i obveze smanjivanja emisije staklenikih plinova daju snaan poticaj njegovoj proizvodnji i koritenju u europskim dravama. Danas se u industrijskoj proizvodnji biodizelskoga goriva koriste razliite tehnologije, a najvie je razvijen nain proizvodnje procesom transesterifikacije alkalnim katalizatorom kojim se ostvaruju visoke konverzije masti odnosno ulja u odgovarajue estere u kratkom vremenu. Budui da ekonominost ovih procesa ovisi o nekoliko bitnih imbenika, npr. kvaliteti sirovine, tj. sastavu sirovine, potronji energije, odvajanju i ienju nusproizvoda, obradi otpadnih voda i sl., ispituju se razne mogunosti poboljanja i pomou biokatalitickih konverzija, tj. enzimske tehnologije.
SVJETSKA ISKUSTVA
Prvo vozilo na biljno ulje predstavljeno je prije vie od stotinu godina. Naime dr. Rudolf Diesel je 1885. godine razvio svoj motor, a ve 1900. godine u Parizu je predstavio svoj novi motor koji je radio na isto ulje kikirikija. Njegov stroj je bio toliko moan i robustan da je mogao bez problema kao gorivo koristiti isto jestivo ulje. Kasnije je najavljivao svoju viziju razvoja lokalnih poljoprivreda kroz proizvodnju vlastitih goriva. Dieselove nade i elje unitila je naftna i automobilska industrija, tako da njegovo ime danas poznajemo po jednom od naftnih derivata, a ne po njegovoj ukupnoj viziji i radu. Moralo je proi itavo stoljee, i nekoliko naftnih kriza, da bi se ova tehnologija poela detaljnije istraivati. Meutim,tek u vrijeme nastanka prve naftne krize (1973. godine) dolazi do suvremenih pokusa ispitivanja mogunosti koritenja biljnog ulja za pokretanje motornih vozila. Uz tadanji dokaz da se biljna ulja mogu uspjeno koristiti u dizelskim motorima, postojale su i odreene potekoe. Glavni uzrok problema visoka viskoznost ulja ubrzo je rijeen od strane kemiara. Danas biodizel, odnosno mijeanje dizelskog goriva s metilnim esterom biljnog ulja, ini klasino i korisno gorivo. Biodizel se proizvodi iz razliitih biljnih ulja, ali i goveeg loja i starog jestivog ulja (otpad iz restorana i domainstava). Izbor sirovine ovisi o specifinim uvjetima i prilikama pojedinih zemalja (klima, navike stanovnitva, uobiajene poljoprivredne kulture i sl.) Ipak, najznaajnija sirovina za proizvodnju biodizelskog goriva je uljana repica 82,82%, pa suncokret 12,50%. Uz to je znaajno to je proizvodnja biodizelskog goriva u svijetu u stalnom porastu. Dok je 1991. godine bilo proizvedeno 111 000 t biodizelskog goriva , u 1998. godini proizvodnja je dostigla 1 366 000 t. Temeljni razlozi za tako naglo poveanje proizvodnje su poljoprivreda, okoli i openito gospodarstvo. Jestivo ulje se tek u posljednjih desetak godina poelo koristiti za proizvodnju biogoriva, meutim ovaj koncept i nije toliko nov. Spoznaja o smanjivanju viskoziteta jestivog ulja pomou kemijskog procesa poela se javljati 70-ih godina da bi se negdje poetkom 90-ih poela sve vie koristiti. Proizvodnja goriva na bazi ulja ima velike mogunosti upravo zbog mogunosti koritenja otpadnog jestivog ulja kao osnovne sirovine za dobivanje biodizela. Posljedice naftne krize se osjeaju sve vie, a cijene nafte sumanuto rastu i na taj nain izravno utjeu na kvalitetu ivota obinih ljudi. Direktno potaknuti, mnogi pojedinci entuzijasti irom svijeta preuzimaju stvari u svoje ruke i kreu u vlastitu proizvodnju biodizela za svoje osobne potrebe. Prerada otpadnog
jestivog ulja u gorivo prilino je jednostavan postupak koji moe savladati bilo koja osoba sa osnovnim predznanjem kemije. Naravno, potrebno je takoer imati i dobre uvjete za rad, prvenstveno prostor, a pomae i osnovno znanje rukovanja alatima. I naravno, potrebno je puno entuzijazma i energije, pogotovo u poetku. U Velikoj Britaniji je bilo nekoliko vrlo uspjenih pokuaja koritenja nepreraenog otpadnog jestivog ulja. No to je iziskivalo vie ulaganja nego prerada ulja u biodizel, jer je princip bio da se na vozilo ugradi jo jedan rezervoar goriva u koje se je lijevalo procijeeno jestivo ulje. Kroz rezervoar su prolazile cijevi koje su bile spojen na vodenu pumpu prije hladnjaka vozila i tako zagrijavale ulje u rezervoaru i tako mu se je smanjivao viskozitet. No bilo je potrebno ugraditi i jedan elekroventil jer vozilo se je prvo palilo na klasini dizel i kada je motor postigao radnu temperaturu i zagrijao ulje u drugom rezervoaru, elektroventilom se je prebacilo na koritenje ulja mjesto klasinog goriva. No moralo se je paziti i izvjesno vrijeme prije gaenja vozila ponovo se je elekroventilom vraalo na koritenje klasinog dizela, da bi se oistio sistem od ulja, koje bi kada bi se ohladilo oteavalo paljenje i protok kroz sistem da dotok goriva do motora. Zbog potrebe ugradnje elektroventila, jo jednog rezervoara i to grijanog u zavrnici to je ispadao dosta skuplji oblik koritenja jestivog ulja nego njegova kemijska prerada i smanjivanje viskoziteta.
Dakle dodatkom biokomponente (metilnog estera) u malim koliinama (1,5 do 5 %) postiu se dobri uinci u smislu kvalitete ispunih plinova te ponaanja dizelskog goriva u motoru. Svi parametri dizelskog goriva moraju ostati nepromijenjeni jer se radi o europskom standardu EN 590. Eventualne razlike u aditiviranju u odnosu na gorivo bez biokomponente su neznatne. U sluaju dodavanja metilnog estera u koliini od 5 do 30 % (Biodizel 30), nastaje gorivo koje nema svojstva u skladu EN 590 te se smatra specifinim gorivom i ima posebne putove distribucije. U smislu aditiviranja postoje neke kvalitetne razlike vezane uz stabilnost smjese, a posebno deemulgiranje jer je biokomponenta higroskopna. Ta smjesa zahtijeva veu koliinu aditiva nego smjesa do 5 % biokomponente. U koliinama iznad 30 % dolaze i problemi razdvajanja smjese te se takve smjese ne koriste. Specifinost u stvaranju te smjese je potreba paljivog sezonskog izbora mineralne komponente radi podeavanja ponaanja smjese u zimskim uvjetima (zamuenje). ista biokomponenta (Biodizel 100) aditivira se najveim dijelom radi postizanja zahtjevnijih niskotemperaturnih svojstava jer je to najkritinije svojstvo ovog goriva. Pored toga, higroskopnost toga goriva zahtijeva paljivo skladitenje te aditiviranje zbog opasnosti od korozije i potrebe deemulgiranjanakupljene vode.
UTJECAJ NA OKOLI
Promet i energetski sektor u Hrvatskoj u najveoj su mjeri odgovorni za stanje okolia. Naime, istraivanja su pokazala da motorna vozila najvie (vie od 50 %) oneiuju okoli. Izgaranjem goriva u prometu emitiraju se u atmosferi olovo, spojevi klora i broma, ugljikovodici, aromati, ugljik, duikovi oksidi i oksidi sumpora. Na okoli i zdravlje ljudi najnegativniji utjecaj imaju olovo, benzin i spojevi sumpora. Zbog tetnog utjecaja ovih oneiivaa meunarodna zajednica donosi propise i poticaje za koritenje goriva biljnog porijekla (biodizel, etanol), kojima se navedene emisije znatno smanjuju. Prema podacima iz SAD primjena biodizela smanjuje emisiju NOx za 13,35 %, dok se pri koritenju mjeavine (B20 %) emisija smanjuje za 2,67 %. Biodizel smanjuje emisiju krutih estica, CO2 za 35 %, SOx za 8,0 %, te hidrokarbonata za 37,0 %. Slini podaci su dobiveni i u Njemakoj. Posebno je znaajno to biodizel nema sumpora, dok dizel gorivo koje se koristi u nas ima 1,0 % sumpora. Isto tako, znaajna je odlika biodizela to ima smanjenu emisiju staklenikih plinova. Ove injenice su vane, jer e koritenje biodizela pomoi ispunjenju obveza iz Kyoto sporazuma iz 1999. godine. Biodizel je biorazgradiv i manje toksian od kuhinjske soli. Motori koji koriste biodizel imaju bolje izgaranje, ispuni plinovi nemaju neugodni miris i sadre manje krutih estica. Akutno smrtonosna doza biodizela je 17,4 g/kg tjelesne teine, dok je kuhinjska sol smrtonosna pri 1,75 g/kg tjelesne mase. Tako je za ovjeka od 80 kg teine smrtonosna doza biodizela od 1,4 kg, a smrtonosna doza soli je 140 grama. Hrvatska ima moderno zakonodavstvo zatite okolia, koje je usklaeno s regulativom EU i ukljuuje zahtjeve iz meunarodnih ugovora. Naa strategija zatite okolia, koja je u izradi razmatra razliite oblike cjelovitog upravljanja okoliem, pa tako i koritenje obnovljenih izvoza energije, odnosno biodizel.
najkompliciraniji dio procesa, ali jednom kad ga svladate ovladat ete vrlo vrijednom vjetinom koja e vam se viestruko isplatiti.
2. Uklanjanje vod
Kao to smo ve rekli, voda smeta procesu transesterifim kacije jer se vee sa kaustinom sodom i pretvara ulje u sapun. U najgorem sluaju moe nam se desiti da umjesto biodizela proizvedemo bavu gela, koji je po sastavu sapun, ali neupotrebljiv za koritenje. Ako u otpadnom ulju imapuno vode, moramo ga zagrijati na 100C, kako bi isparila. Ukoliko nabavite ulje koje je u etvrtastim limenim posudama koje imaju povieni rub a stajale su na otvorenom prostoru, uklanjanje vode smatrajte pod obavezno, jer ui e mala koliina vode koju neete ni zamijetiti ali u zavrnici neete dobiti biodizel nego tekui sapun.
3. Postupak titracije
Ovo je najtei i najkritiniji dio postupka. Trebali bismo biti to toniji. Naime, proces titracije nam daje odgovor koliko kaustine sode trebamo za proces. Soda mora biti suha bez kontakta s vodom.
Titracija:
Pomijeati 1 g kaustine sode 1 l destilirane vode. Soda se mora potpuno rastopiti (oznaimo to kao 0.1%-tna NaOH otopina). Pomijeati 10 ml izopropil alkohola (tj. izopropanola) s 1 ml iskoritenog ulja od kojeg radimo gorivo. Otopinu lagano zagrijati i mijeati dok se svo ulje ne rastopi u izopropanolu. Pomou lakmus papira izmjeriti pH otopine ulja u izopropanolu. pH e najvjerojatnije biti oko 5. Izmjeriti 1 ml otopine NaOH i izliti u otopinu ulja. Ponovo izmjeriti pH otopine. Dodavati po 1 ml otopine NaOH i nakon svakog dodavanja izmjeriti pH otopine ulja. Cilj je postii pH oko 8 do 9 i tada je titracija zavrena. Vano je zapamtiti koliko smo ukupno mililitara otopine NaOH dodali u otopinu ulja. Dakle potrebna koliina NaOH za potpunu transesterifi kaciju jest: 3,5 g + onoliko grama koliko smo mililitara otopine NaOH dodali tijekom titracije Na primjer: Ako smo u procesu tiracije 2 puta morali dodati po 1 ml vodene otopine NaOH, ukupna potrebna koliina NaOH e biti: 3,5 + 2 = 5,5 g
4. Priprema natrij-metoksida
Izmjeriti potrebnu koliinu metanola. Potrebna koliina je 20% od koliine ulja. To znai da ako radimo sa 100 litara ulja, potrebno nam je 20 litara metanola. Izvagati potrebnu koliinu kaustine sode. Na primjer ako bi titracijom odredili da nam je potrebno 5,5 grama po litri ulja, za koliinu od 100 litara ulja trebamo izvagati 550 g kaustine sode. Kaustinu sodu usipati u metanol. Mijeanjem NaOH i metanola nastat e natrij-metoksid. Posudu u kojoj pripremamo natrij-metoksid treba dobro protresti da bi se kaustina soda otopila u metanolu. Zatim otopinu ostavimo da odstoji najmanje 24 h da bismo bili sigurni da je sva kaustina soda otopljena u metanolu. Ako i nakon 24 h na dnu posude vidimo nerastopljene kristalie kaustine sode, NEMOJTE nastaviti s postupkom dok se sva soda ne otopi. Praktino je koristiti bijele, poluprozirne HDPE kanistre ili bavice kako bismo mogli vidjeti to se deava unutar posude. Ponekad se, posebice za hladnijeg vremena, kaustina soda tvrdoglavo ne eli rastopiti u metanolu. Tada je korisno upotrijebiti mehaniku mijealicu koja e znatno ubrzati proces. Najjednostavnije je koristiti runu builicu s nastavkom za mijeanje boje, ima ih za kupiti u duanima s alatom.
Oprez!!! Ako natrij-metoksid doe u dodir s koom spalit e je bez da i primijetimo, jer ubija ivce. Trebamo hitno oprati s vodom koju imamo spremnu za svaki sluaj. Takoer, korodira boje pa trebamo paziti u kakvoj posudi radimo biogorivo. Vrijedi isto i za kaustinu sodu. 5. Grijanje i mijeanje
Ako je ulje prehladno, moramo ga zagrijati na najmanje 20C. Jedan od naina je koristiti veliko plinsko kuhalo sa veim loncem u kojem dio ulja zagrijemo na oko 100C i zagrijano ulje pomijeamo s ostatkom. Jo jednom provjeravamo da li je sva kaustina soda otopljena u metanolu. Ako jest, natrijmetoksid izlijemo u ulje. Da bi reakcija bila uspjena, dobivenu mjeavinu je potrebno dobro izmijeati, ponovo koristei runu builicu s nastavkom za mijeanje boje. Mijeanje obino traje oko sat vremena. Da ne bismo morali stajati iznad bave sat vremena s builicom u ruci, trebamo sagraditi metalni stalak na kojem e builica biti vrsto privrena. Nakon to se je mjeavina mijeala 1 h, ekamo narednih 8 h da se na dnu bave nataloi nastali glicerin.
6. Taloenje i separacija
Dakle najmanje 8 sati pustit emo mjeavinu da odlei. Glicerin e pasti na dno, a svjetliji, prozirni biodizel e ostati iznad. Pumpica kojom emo vaditi biodizel mora biti iznad nivoa glicerina kako ga ne bi povukla. Dobro je da proizvedeni biodizel odstoji oko tjedan dana kako bi bili sigurni da se glicerin dobro nataloio. Ukoliko ste nestrpljivi i elite odmah probati to ste uinili preporuka je da otaete s vrha posude gdje ima najmanja koliina glicerina. A ostalo pretoite u druge posude i kojima e se naravno jo uvijek na dno taloiti glicerin.
7. Konano biodizel!
estitamo, napravili ste svoje prvo biodizel gorivo. Recite dovienja Shellu, Exxonu i BP-ju. I Ini! I onima koji vode ratove za naftu! Sada je samo preostalo da ga izvadite iz bave i natoite u svojeg dizelaa. Zanimljivo je da proizvoai automobila imaju prilino neprijateljski odnos prema biodizelu i po tome je jasno kako su im veze s naftnim korporacijama jo uvijek jake. Veina proizvoaa automobila e upozoriti kako za ubacivanje vie od 5% biodizela (95% obini dizel, 5% biodizel) u spremnik auta ne daju garanciju. Reakcije istih proizvoaa su razliite u razliitim zemljama, ovisno kakva je institucionalna podrka biodizelu u pojedinoj zemlji. Stoga vam se moe dogoditi da naiete na kontradiktorne rezultate. Na drugom smo mjestu pronali kako se u Njemakoj prodaje 100%-tni biodizel na benzinskim pumpama. A to je prole godine postao sluaj i kod nas. Ukoliko ste obini potroa dovedeni
ste u zbunjujuu situaciju. Na pumpama se (dakle legalno i provjereno) prodaje biodizel, a savjetuje nam se od korporacija ije aute vozimo da to ne koristimo. Svako vozilo je mogue prebaciti na biogoriva ukoliko to elimo, neovisno to nam kau iz auto korporacija.
Prije svega za proizvodnju su potrebne dvije po mogunosti plastine posude. Jedna u kojoj e se pomijeati i otopiti kaustina soda u metanolu, i druga u kojoj e se mijeati procjeeno ulje i dobiveni natij-metoksid. Veliina posuda ovisi o vaim namjerama koliku koliinu namjeravate raditi. Sljedee je potrebna to preciznija vaga, za malu proizvodnju je dobra i elektrina kuhinjska vaga
Potrebna je i elektrina builica uz koju bi dobro dola mala pumpa(s nastavkom za builicu) za pretakanje biodizela. A dobro e doi i nastavak za builicu koji slui za mijeanje boja, sa kojim se moe ubrzati otapanje kaustine sode u metanolu (osobito za hladnija vremena kada se soda vrlo sporo otapa), a moe pomoi i kod mijeanja ulja i netrij-metoksida.
Na tanku za zavrno taloenje biodizela je dobro imati dva ventila. Na sredini tanka za istakanje biodizela odmah poslije 24 sata taloenja. A drugi ventil na dvije treine visine tanka za istakanje preostalog biodizela (kada se nataloeni glicerol priblii donjem ventilu, tank za zavrno taloenje treba izvaditi glicerol da ne bi biodizel kod istakanja sa sobom povukao i izvjesnu koliinu glicerola) ili istakanje raditi samo s gornjim ventilom. Vrlo je bitno paziti na vrijeme od 8 sati za prvo taloenje glicerola u biodizel procesoru. Nakon 8 sati svakako ispustiti glicerol jer ako se ostavi preko osam sati glicerol postaje gui i zaepljuje ventile i cijevi kroz koje treba prolaziti biodizel, pa je potrebno rastavljanje kompletnog sistema i odstranjivanje zgusnutog glicerola. Na cijevi za kontroliranje nivoa je dobro obiljeiti eljenu koliinu ulja i na taj nain se izbjegava mjerenje koliine ulja svaki put kod punjenja biodizel procesora (osobito ako se esto radi s istom koliinom) Ako se je na biodizel procesor ugradio sistem za kondenziranje vika metanola, na donju cijev se spaja doticanje hladne vode a na gornju se spaja odvoenje vode (zbog utede vode valja napraviti zatvoren sistem s nekom malom pumpom) Elektrini grija u biodizel procesoru se pali po potrebi, ili kada se je temperatura ulja u biodizel procesoru dola blizu 20 stupnjeva celziusa jer ispod 20 stupnjeva ulje postaje gusto i oteava proces odvajanja. Via temperatura ne smeta, ak pospjeuje i ubrzava proces.
Elektrini grija nije neophodno ugraivati u biodizel procesor ako se radi u dobro zagrijanoj prostoriji, ili iskljuivo tokom ljetnog perioda.
Jo nekoliko savjeta
Za poetak je bolje poeti s manjim koliinama biogoriva. Promatrajte ponaanje vaeg vozila. Prvo krenite sa uenjem samog procesa, vee koliine ostavite za kasnije kad ete imati vie iskustva i znanja. Dobro je ugraditi mali prozirni predfi lter za gorivo. Tako e nam on uvijek pokazivati koliko nam je kvalitetno nae gorivo. Predfilter je takoer koristan i zbog sklonosti biodizela da pokupi sa sobom prljavtine iz rezervoara koje su se nataloile od obinog dizela ili radi korozije rezervoara. Tijekom zime, ako imate problem s paljenjem, dobro je koristiti uobiajene aditive za dizelske motore. Teko je pogoditi koliinu aditiva i vrlo esto dolazi do smrzavanja biodizela. Valja napomenuti da se biodizel smrzava ve na +6 a u pojedinim sluajevima i na +10 stupnjeva celzijusa. Ovisno je kakovo ulje nabavite, ako je bilo ulje u kojem se je peklo iskljuivo meso, ulje je u sebe pokupilo veliku koliinu masti ili loja (od kojeg se isto moe praviti biodizel ali postupak je malo kompliciraniji i tei). A ukoliko se ima sree i dobili ulje u kojem se je pekao luk ili sir dobiti ete biodizel koji ide i na temperaturama oko 0 stupnjeva Rjei sluaj, ali takoer mogu je da se u iznimno vruim suhim podrujima pojavi na biodizelu zelenkasta sluz, odnosno bakterija kojoj pogoduju takvi uvjeti. Njeno odstranjivanje je takoer mogue sredstvima koji se mogu kupiti u duanima koji prodaju auto opremu. Ukoliko koristimo 100%-tni biodizel savjetuje se promjena svih gumenih dijelova u vozilu kroz koje prolazi gorivo. Potrebno ih je zamijeniti sintetikima. Ukoliko to ne napravite biodizel e kao kiselije gorivo od obinog dizela nagristi te dijelove. To se moe napraviti kod automehaniara i nije skupo. Uglavnom se radi o vozilima starijima od polovice 90-ih, ali se preporua provjeriti svako vozilo zasebno. Ovdje je vano naglasiti kako to nije najbitnija stvar koju trebate napraviti odmah ve vie neto to dugorono treba imati na umu. Iskustva korisnika su pokazala da je prvo crijevo za prolaz goriva procurilo tek nakon desetak godine koritenja istog biodizela.
Veliku panju treba obratiti na uvanje kaustine sode jer je vrlo hidroskopna - privlai vodu i na zraku e vrlo brzo postati vlana a samim time e i oteati ili ak i potpuno onemoguiti proces. Stoga je valja uvati na suhom i u zatvorenoj posudi.
DODATAK
Prednosti i nedostatci biodizela
Ekoloke prednosti
-- Emisija ispunih plinova za 50% ia, smanjene koliine ugljikovih i duikovih oksida -- Kao dodatak dizelskom gorivu 20% biodizela, smanjuje ukupnu koliinu svih tetnih sastojaka dizelskih motora za vie od 35% -- Gotovo da nema sumpora (<<0,001%) fosfora i olova -- Koliina ae u ispusnim plinovima je manje za 50% -- Tijekom proizvodnog procesa nema tetnih uticanja na okoli -- Totalno biorazgradivo gorivo -- Sirovine za biodizel su biljke uljarice i koriteno (otpadno) jestivo ulje kao i masti ivotinjskog porijekla (zbrinjavanje otpadnih masti i ulja) -- Nije klasificiran kao opasna tvar jeftiniji, jednostavniji i sigurniji transport i skladitenje -- Visoka toka zapaljenja (~110C) -- Nema tetnih utjecaja na zdravlje -- Nema tetnih reakcija -- Ispuni plinovi nemaju neugodan miris -- Nema emisije CO2
Nedostatci biodizela:
-- Kemijski reagira s gumenim i plastinim materijalima -- Hidroskopno je privlai vodu -- Razvija manje konjskih snaga (~10%)