TEHNIČKI FAKULTET BIHAĆ

ODSIJEK: DRVNOINDUSTRIJSKI

SEMINARSKI RAD
Prerada drvnih ostataka i biomase
Tehnologija prerade biomase (proizvodnja BRIKETA i PELETA)

Student: Ines Ožegović, 1077 Profesor: Doc.dr. Aida Kopljar

Asistent: Doc.dr. Aida Kopljar
Bihać, Novembar 2022
SADRŽAJ

SADRŽAJ ....................................................................................................................................... 1
1. UVOD ...................................................................................................................................... 2
2. Proizvodnja peleta ................................................................................................................... 3
2.1. Drveni peleti ......................................................................................................................... 3
2.2. Ogrjevna vrijednost peleta ................................................................................................... 4
2.3. Tehnologije za proizvodnju.................................................................................................. 6
3. Proizvodnja briketa ................................................................................................................... 10
4. Zaključak................................................................................................................................... 12
5. Literatura ................................................................................................................................... 12

1
 1. UVOD

Svjetske rezerve nafte i plina se procjenjuju na 50-70 godina, dok je procjena za ugalj oko
200 godina. S obzirom na navedene probleme s globalnim zatopljenjem i promjenom klime,
potrebno je postepeno zamijeniti fosilna goriva obnovljivim izvorima energije koji nisu dodatni
izvor emisije C02. Povećanje potrošnje energije, ograničenost zaliha fosilnih goriva i nesigurnost
isporuke doveli su do toga da je drvo postalo važan energent, kako sa aspekta obnovljivih resursa,
tako i kao ekološki prihvatljiv materijal. Nakon vjekovnog korištenja energije fosilnih goriva,
danas se globalna slika mijenja, a obnovljivi izvori se sve više smatraju jednim od ključnih faktora
budućih razvojnih strategija.

Bruto finalna potrošnja energije u posljednjih 20 godina je smanjena za 17 %, dok je udio

potrošnje obnovljivih izvora gotovo duplo povećan u svijetu. Najveći godišnji rast se bilježi 2016.
godine za 8,7 % u odnosu na prethodnu godinu. Korištenje energije od biomase znatno raste od
2005. godine, kako za proizvodnju toplotne, tako i el. energije. Od trenutnih 10-15 % udjela
biomase u ukupnoj potrošnji energije za grijanje i hlađenje, proizvodnju el. energije i transport,
predviđanja su da bi taj udio 2050. godine trebao porasti na 35-50 % ukupno proizvedene primarne
energije u svijetu. Potencijali mase koja nastaje u poljoprivredi i šumarstvu su značajni. Svake
godine na Zemlji nastaje oko 2.000 milijardi tona biomase. Od toga se za hranu koristi oko 1,2 %,
za papir 1 % i za gorivo 1 %. Ostatak od 96 % trune ili povećava zalihe obnovljivih izvora energije
[9]. Od biomase se mogu proizvoditi obnovljivi izvori energije kao što su bioplin, biodizel i
biobenzin, a suha masa se može mljeti u sitne komadiće, pelete, koji se mogu spaljivati u posebnim
pećima za proizvodnju toplote i elektriône energije. Korištenjem biomase u energetske svrhe
smanjuje se emisija štetnih materija i doprinosi se zaštiti zemljišta i voda, te povećanju
bioraznolikosti. Biomasa je prihvatljivo gorivo s gledišta utjecaja na okolinu jer sadrži vrlo malo
ili čak uopće ne sadrži brojne štetne materije.

2
 2. Proizvodnja peleta

2.1. Drveni peleti

Pelet predstavlja efikasno gorivo koje se dobiva mljevenjem, prešanjem i sušenjem različitih
biomaterijala u posebnim strojevima. Za proizvodnju peleta može se koristiti drvo iz šumskog
otpada, drvo za grijanje, piljevina i ostali otpad iz prerade drva (drvni pelet), slama od soje,
pšenice, kukuruzovina, ljuske od suncokreta (agropelet). Pri vezivanju kao svojstvo im služi lignin
koji označava grupu makromolekularnih spojeva izgrađenih od fenilpropanskih jedinica, a kao
sastojak se nalazi u drvu. U procesu proizvodnje postoji maksimalni dozvoljeni postotak dodatnih
vezivnih sastojaka (2%) te spomenuti sastojci uglavnom služe za pojednostavljenje samog procesa
prešanja te za kasnije održavane čvrstoće peleta. Peleti imaju relativno visoku ogrjevnu vrijednost
koja u prosjeku iznosi 17 - 20 kJ/kg ili 5 kWh/kg.

Peletiranje se definira kao terłnoplastični proces oblikovanja istiskivanjem, prilikom kojeg se

fino razdijeljene čestice brašnaste sirovine formiraju u kompaktne pelete, pogodne za rukovanje.
Najveći značaj peletiranja bionłase u proizvodnji energije je dobivanje proizvoda veće gustoće,
bolje ogrjevne vrijednosti po jedinici volumena, što ima za posljedicu smanjenje troškova
transporta i skladištenja. Prednosti upotrebe drvnih peleta su visoka energetska vrijednost, mala
količina pepela i manji prostor za skladištenje. Proces peletiranja biomase sastoji se od više faza:

 młješanje i homogeniziranje;
 kondicioniranje;
 peletiranje:
 sušenje i hlađenje;
 drobljenje.

U svrhu dobivanja boljih rezultata prilikom peletiranja, smjesa se ovlažuje parom i zagrijava
u procesu kondicioniranja. Para se dodaje kondicioniranjem jer poboljšava proizvodnost,
produžuje Vijek trajanja matrice, smanjuje potrošnju energije te poboljšava kvalitetu peleta.
Najbolje se peletira smjesa koja sadrži 15 - 18% vlage. Dodana vlaga u obliku pare utječe na bolji
raspored vezivnih elemenata u smjesi (aktivira vezivne elemente i podmazuje smjesu) i manji
utrošak energije prilikom peletiranja. Prije nego dodu na uskladištenje i pakiranje u vreće, peleti

3
moraju biti podvrgnute struji zraka 6 - 7 minuta. Veličina, odnosno debljina peleta definira vrijeme
potrebno za njihovo zadržavanje u hladnjaku, a ohladeni peleti izlaze iz hladnjaka s temperaturom
nižom za 12 - 150C. Nakon procesa peletiranja, peleti se moraju hladiti, budući da imaju visoku
temperaturu (uobičajeno od 90 do 950C) te samim time visoki stupanj lomljivosti. Postupkom
hlađenja, peleti se stabiliziraju, otporniji su na lom i njihova manipulacija je olakšana. U toku
hlađenja peleti izgube i nešto vlage, a obično sadržavaju više od 1% vlage nego smjesa prlje
kondicioniranja. Svaka od mnogih komponenti koje se upotrebljavaju u izradi peleta ima različito
djelovanje na trajnost peleta. Ako je riječ o verziji za kućanstva, pelet se izraduje promjera 6 mm
dok je onaj za industrijske kotlove promjera I l mm i dužine do 30 mm.

Slika 1: Pelet

2.2. Ogrjevna vrijednost peleta

Ogrjevna vrijednost goriva je ona količina topline koja se dobije kad se jedinica količine (mase)
goriva s potrebnim kisikom, sve na početnoj temperaturi 0°C, zapali i potpuno izgori, a nastali
dimni plinovi ohlade opet na 0°C, predajući kalorimetrijsku toplinu vodi, sve pri stalnom tlaku.

Gornja ogrjevna vrijednost goriva je toplina koja se dobije kad se jedinica količine (mase) goriva
s potrebnim kisikom, sve na početnoj temperaturi 0°C, zapali i potpuno izgori, a nastali dimni
plinovi, predajući toplinu kalorimetrijskoj vodi pri stalnorn (taku. ohlade opet na 0°C tako da sva
para sadržana u dimnim plinovima potpuno kondenzira.

4
 Donja ogrjevna vrijednost goriva je toplina koja se dobije kad se jedinica količine (mase) goriva
s potrebnim kisikom, sve na početnoj tcmperaturi 0°C, zapali i potpuno izgori, a nastali dimni
plinovi, predajući toplinu kalorimetrijskoj vodi pri stalnom tlaku, ohlade opet na 0°C, tako da para
sadržana u dimnim plinovima uopće ne kondenzira.

Porastom cijena fosilnih goriva, primjena obnovljivih izvora energije dobiva na značaju u
široj upotrebi. Dolazi do trendova povećanja upotrcbc drvnih ostataka kao ekološkog i obnovljivog
rnaterijala. Upotreba peleta pokriva spektar domaćinstava i dakako industrije. Ako se koriste u
domaćinstvima, riječ je o upotrebi peleta kao goriva za peći odnosno grijanje, a mogućnost
primjene je i u malim kotlovima stambenih zgrada te sustavima područnog grijanja ili
termoelektranama. Europski kontinent je najveći svjetski proizvođač i potrošač peleta. Tržište
peleta u Europi se dijeli temeljem količinske proizvodnje, učestalosti korištenja i uredenja pravnog
i zakonodavnog okvira vezanog za norme za drvna goriva na tržišta koja su dobro uređena,
odnosno ona s velikom potrošnjom/primjenom peleta koja su manje više uređena/, zatim na tržišta
u razvoju te nerazvijena tržišta. Najrazvijenija europska tržišta peleta su u Švedskoj, Italiji,
Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji, Belgiji i Danskoj. Za proizvodnju toplinske energije i
zagrijavanje prostorija koriste se posebno konstuirani kotlovi i peći na drvni pelet. Pojedini
postojeći sustavi na čvrsta goriva ili mazut mogu biti preuređeni da koriste drvni pelet kao gorivo.
Kotlovi na drvni pelet su potpuno automatiziram sustavi isto kao kotlovi na plin ili lož-ulje. Imaju
ugrađene mikroprocesore koji kontroliraju količinu peleta u jedinici vremena, kao i količinu zraka
neophodnog za njihovo efikasno sagorijevanje u ložištu kotla, što omogućava visoku efikasnost
sagorijevanja (čak i preko 90%) i veoma nisku emisiju dima. Centralno grijanje sa kotlovima na
drvne pelete je isto tako udobno kao i grijanje na tečna goriva. Nije neophodno stalno nadgledanje
i kontrola rada s obzirom na to da tu funkciju obavlja mikroprocesor, a snabdijevanje kotla
peletima se obavlja automatski iz skladišta za pelete. Kotlovi imaju mogućnost automatskog
potpaljivanja i mogu se programirati za početak i završetak rada. Izuzetno su pouzdani i
omogućavaju vrlo visok nivo fleksibilnosti. Zbog visoke efikasnosti sagorijevanja, ostaju male
količine pepela koje zahtijevaju čišćenje kotla jedanput mjesečno.

5
 Posebno se izdvajaju sljedeće karakteristike kotlova na drvni pelet:

 jednostavno snabdijevanje drvnim peletima. Drvni peleti se mogu nabaviti u PVC

vrećicama u pakovanju od 16 kg ili isporukom od strane proizvodača ili
distributera u cisternama, ako se kupuje u velikim količinama;
 automatizirana kontrola sagorijevanja;
 visoka pouzdanost i sigurnost u zaštiti od požara i problema u
elektroinstalacijama;
 visoke performanse u pogledu smanjenja zagadenja životne sredine;
 jednostavno održavanje i čišćenje;
 prosječna emisija ugljendioksida ke ispod 12%;
 automatsko puštanje u rad sa sigurnim isključivanjem u slučaju prekida napajanja
električnom energijom i ponovno pokretanje nakon otklanjanja nastalih problema.

2.3. Tehnologije za proizvodnju

Glavna prednost peleta je da su veće nasipne gustoće i manje vlage, a tako imaju i veću
gustoću energije od svoje polazne sirovine. Kako bi se to postigla veća gustoća, polazni materijal
treba prešati, što je ujedno središnji proces u tehnologiji peletiranja. U nekim slučajevima, ako je
polazna sirovina zadovoljavajuće gustoće, dovoljna je preša za pelete za proizvodnju istih, što je
najčešće slučaj kod pilanskih ostataka. No ipak, najčešće će prethodno biti potrebno usitniti i
osušiti polazni materijal. Osim drvne biomase, kao polazna sirovina za proizvodnju peleta za
ogrjev mogu se koristiti razne vrste biomase, kao što su primjerice poljoprivredni ostaci. Peleti
proizvedeni od poljoprivrednih ostataka imaju veći sadržaj pepela, ali nekada nije potrebno grubo
usitnjavanje sirovine, nego se može direktno uvesti u mlin čekićar, kao što je slučaj kod korištenja
slame kao sirovine. Proizvodnja peleta bit će uglavnom ravnomjerna tijekom godine, što se ne
može reći i za potražnju, koja je najveća u sezoni grijanja. Dostupnost sirovine također ima manje
varijacije tijekom godine, tako da će biti potrebno skladištenje sirovine i gotovog proizvoda.
Biomasa se skladišti na vanjskim otvorenim skladištima te se prema potrebi prevozi do centralnih
skladišta blizu postrojenja. Za pelete je potrebno osigurati odgovarajuće silose za skladištenje.

6
 Slika 2. Shematski prikaz postrojenja za proizvodnju peleta

Uobičajene linije za peletiranje na tržištu vrše 5 osnovnih procesa. Proces proizvodnje

peleta sastoji se iz sljedećih faza:

1. usitnjavanje sirovine;
2. sušenje čipsa;
3. prešanje (peletiranje)
4. hlađenje
5. pakiranje peleta.

1. Usitnjavanje sirovine

Proizvodnja peleta se najčešće vrši iz različitih frakcija sporednih proizvoda, kao što su
letve, ploče i sl, koje se najprije moraju usitniti u piljevinu kako bi se ubrzao rad preše za
peletiranje. Ako se radi o frakcijama otpada veće veličine, najprije se vrši usitnjavanje u čips, koji
se zatim u mlinu sitni do odgovarajuće veličine čestica. Najbolji promjer čestica za proizvodnju
peleta je 1 - 5mm, te ako promjer komada premašuje 5mm prije peletiranja, potrebno je
usitnjavanje. Drvnu biomasu prije uvođenja u sustav s mlinom čekićarom treba prvo pomoću
iverača nasjeckati u sječku, dok se neke druge vrste biomase, npr. slama, mogu direktno uvesti u
mlin čekićar.

7
2. Sušenje, regulacija vlage

Sušenje se vrši u sušari u cilju uklanjanja viška vlage iz drvnog čipsa. Početni sadržaj vlage
koji iznosi 40% do 60%, smanjuje na nivo od 8 do 14%, neophodan za proces peletiranja.
Temperatura ulaznog zraka sušare iznosi oko 400°C, a izlaznog 100°C. Ako dođe do
prekomjernog sušenja sirovine, vrši se ovlaživanje u peletirkama neposredno prlje peletiranja.
Optimalan sadržaj vlage za proizvodnju peleta kod drvne biomase iznosi 15% (prihvatljivo je do
20%). Prema tome, ako je sadržaj vlage veći od 20%, prlje peletiranja potrebno je sušenje. Sušenje
se najčešće vrši u pećnici, vrućim zrakom ili u rotacijskoj sušari. Ako je razina vlage sirovine
preniska, moguće je ovlaživati je parom ili vodom. U slučaju šumskih ostataka, razina vlage je
iznad optimalne te je potrebno sušenje.

Slika 3. shematski prikaz sušare toplim vazduhom

3. Peletiranje

Peletiranje predstavlja prešanje osušenog čipsa, pri čemu se dobivaju peleti promjera 6 do
8 mm. Peletirke predstavljaju posebne preše opremljene rotirajućim bubnjem i valjcima. Tijekom
procesa peletiranja, uslijed trenja dolazi do povećanja temperature do oko 110°C, pri čemu se
lignin koji je prisutan u drvu topi i ima ulogu „ljepila” koje sprečava lomljenje peleta. Peletiranje
vrši mlin, te se pod povišenom temperaturom i tlakom istiskuju kroz rešetku peleti cilindričnog
oblika, standardno 6 - 8 mm, ne duži od 38 mm, iako mogu biti i promjera od primjerice 2 ili 12
mm, ovisno o izlaznoj rešetki koja se po potrebi može zamijeniti. Vezivo za peletiranje drvne
biomase je lignin, koji je prirodno sadržan u drvu, no u nekim slučajevima potrebno je dodavati

8
vezivo. Peleti imaju veću gustoću i ogrjevnu vrijednost od polazne sirovine, te ih je jednostavnije
skladištiti, prodavati i koristiti.

Slika 4. Izgled preše za peletiranje i izgled formiranih peleta

4. Hlađnje

Pojačavanje stabilnosti i tvrdoće peleta nakon peletiranja vrši se njihovim hladenjem u

suprotno strujnim zračnim hladnjacima. Zrak koji izlazi iz hladnjaka se najčešće razdvaja od
prašine u visoko efikasnom ciklonu. Pošto peleti iz mlina izlaze s određenom temperaturom koja
nije pogodna za pakiranje (oko 150°C), i prilično su mekani, prethodno se hlade i istovremeno
suše upuhivanjem zraka u posudu s peletima. Izlazni sadržaj vlage ne bi trebao biti viši od 8%.

5. Pakiranje

Prije pakiranja ohlađeni peleti se propuštaju preko sita kako bi se izdvojili sitni dijelovi i
prašina. Kod postrojenja većeg kapaciteta uputno je da se pakiranje vrši automatski. Za to se
najčešće koristi transportna traka i skakač koji ubacuju pelete u uredaj za pakiranje. Za manja
postrojenja pakiranje se može vršiti i ručno. Postoje na tržištu linije za peletiranje u koje su
uključeni svi navedeni procesi, po principu „ključ u ruke”, a može se i posebno nabaviti dijelove,

9
što rezultira manjom cijenom, ali nosi i odredene nedostatke, jer u slučaju kvara nije uvijek
jednostavno koristiti garanciju proizvođača dijela koji se pokvario, jer su garancije ograničene na
određene ulazne parametre te često dode do prebacivanja odgovornosti između proizvođača
pojedinih dijelova. Kupnjom gotove linije dobiva se na jednostavnosti održavanja te su manji
troškovi održavanja. Pakovanje se vrši u vreće po 15 kg ili u takozvani Big Bag težine 1.030 kg,
dimenzija 91 x 91 x 180 cm.

3. Proizvodnja briketa
Drvni briketi predstavljaju kompaktne forme drvnih goriva koji se dobivaju sabijanjem
usitnjenog drvnog materijala u odgovarajućim mehaničkim i hidrauličnim prešama. Za
proizvodnju kvalitetnog drvnog briketa potrebno je osigurati nekoliko ključnih uvjeta:

 dovoljnu količinu i odgovarajuću granulaciju drvnog ostatka;

 zadovoljavajući nivo vlažnosti;
 odgovarajuću opremu za proizvodnju briketa.

Za jednu tonu drvnog briketa cilindrične forme potrebno je oko 1,5 m3 drvnog materijala. Da
bi se mogao proizvoditi briket, nivo vlažnosti drvnog ostatka ne smije biti niži od 6% niti viši od
16% ukupne unutrašnje vlage. Konačna vlažnost gotovih drvnih briketa kreće se od 7 do 10% i pri
toj vlažnosti energetska vrijednost briketa je takva da jedna tona ovog goriva zamjenjuje oko 3
prm ogrjevnog drva vlažnosti 35%. Najčešće dimenzije cilindričnih drvnih briketa su: promjer od
5 do 9 cm, a dužina od 25 do 33 cm. Pojedini proizvođači, drvnom materijalu iz koga proizvode
prizmatične brikete, dodaju vosak s ciljem povećanja njegove energetske vrijednosti. Za
domaćinstva briket se pakuje u papirnu i kartonsku ambalažu i termoskupljajuće folije. Za velike
potrošače briketi se isporučuju u džambo vrećama. Mjesta na kojima se odlažu ili skladište drvni
briketi ne smiju biti vlažna, jer primanjem dodatne vlage iznad tvorničkih 10% nastaju problemi u
pogledu koherentnosti, efikasnosti sagorijevanja i smanjenja energetske vrijednosti. Pored
značajnih prednosti u odnosu na ogrjevno drvo u smislu energetske vrijednosti i prostora za
skladištenje, drvni briketi imaju nedostatak u odnosu na pelete jer se peći za sagorijevanje moraju
puniti ručno.

10
Slika 5. Briketi

11
4. Zaključak
Pelet predstavlja efikasno gorivo koje se dobiva mljevenjem, prešanjem i sušenjem
različitih biomaterijala u posebnim strojevima. Za proizvodnju peleta može se koristiti drvo iz
šumskog otpada, drvo za grijanje, piljevina i ostali otpad iz prerade drva (drvni pelet), slama od
soje, pšenice, kukuruzovina, ljuske od suncokreta (agropelet).

Glavna prednost peleta je da su veće nasipne gustoće i manje vlage, a tako imaju i veću
gustoću energije od svoje polazne sirovine. Kako bi se to postigla veća gustoća, polazni materijal
treba prešati, što je ujedno središnji proces u tehnologiji peletiranja.

Drvni briketi predstavljaju kompaktne forme drvnih goriva koji se dobivaju sabijanjem
usitnjenog drvnog materijala u odgovarajućim mehaničkim i hidrauličnim prešama.

5. Literatura
[1] Biomasa kao gorivo, Salah Eldien Omer, Aida Kopljar, Atif Hodžić, Univerzitet u Bihaću.
[2] Diplomski rad, Biomasa kao obnovljivi izvor energije, Šahinović A. Univerzitet u Bihaću.

12