Zdenko Lei "NOVI HISTORICIZAM" - TO JE TU NOVO? Daleke 1955.

godine uvaeni hrvatski germanist Zdenko kreb svoj je prika suvremene njema!ke nauke o knjievnosti u "ogledima bio aklju!io o#jenom da $re ultati ahistori!nosti% bolje rei antihistori!nosti jednog dijela suvremene nauke o knjievnosti poka uju o!ito da danas ne moe biti o biljne nauke o knjievnosti be i ra itog smisla a povijest% be jasnog pogleda na povijesna bivanja$.1 Zvu!alo je to kao logi!an aklju!ak u vremenu kad se tajgerovski $metod interpreta#ije$ & i openito $unutranji pristup$ & naao u metodolokom or'sokaku% i kojeg se #ijela knjievnost% umjesto kao sustavna #jelina% vidjela kao neki de organi irani kosmos% kojim% kao neke monade% slobodno kolaju umjetni!ka $remek'djela$% svako atvoreno u sebe i svako dovoljno samo sebi. ( te perspektive moralo se% i me)u ostalog% postaviti i ovo eg isten#ijalno pitanje* ta emo raditi onda kada sva ta velika i manje velika djela pro)u ispod onog teleskopa koji neki na ivaju imanentni pristup% a neki #lose reading+ ,oemo li se onda s istim hermeneuti!kim elanom usmjeriti na sva ona druga% manje na!ajna djela% koja% poput vje dane praine% prate put velikih vije da+ ( poslije toga* ta+ -ije li neophodno uspostaviti neki sistem% u kojem e se te asebne $monade$ vidjeti kao dijelovi nekih veih #jelina i ra umjeti saobra no sa svojim mjestom u njima+ .ada se aista u!inilo logi!nim da je taj sistem u koji se knjievna djela mogu svrsishodno uklopiti nudila jedino historija. /istinu% ve krajem pedesetih godina% nakon skoro tridesetogodinje vlada'vine ahistorijski orijentirane $nove kritike$ 0$1ormalnog metoda$% $1enomenoloke kritike$% $imanentnog pristupa$% $metoda interpreta#ije$ itd.2% dolo je do obnove povijesne svijesti% i to% uglavnom% be posebnih programskih mani1esta koji bi bu!no o na!ili $povratak k historiji$. Zato je krajem e edesetih godina oks1ordski pro1esor 3eorge 4atson mogao s pravom primijetiti* 5alo je ko mario da $novu kritiku$ proglasi mrtvom% a jo manje ih se trudilo da objave njenog nasljednika. -aprosto% historijsko prou!avanje knjievnosti preutno je opet dolo u modu% dok $!iste$ interpreta#ije ve i gledaju demodirano.6 (skuenja radikalnog ahistori ma aista su bila takva da je% po tadanjoj o#jeni 7veto ara "etrovia% $ba ahistori!nost bila ona ta!ka na kojoj se ekstremni unutranji pristup po!eo lomiti$8. 5e)utim% ta iskuenja moderne kritike a sobom su ipak ostavila i neka veoma na!ajna iskustva% be kojih bi suvremena knjievnokriti!ka svijest% pa i suvremena knjievna historija bile sasvim druk!ije. Zbog toga ni onaj $povratak k historiji$ u nau#i o knjievnosti s kraja pedesetih godina nipoto nije na!io restaura#iju jednog ranijeg stanja% kada je histori!ar vjerovao da su t v. !injeni#e

signi1ikantne same po sebi. 5oderni histori!ar knjievnosti je morao usvojiti osnovni stav moderne epistemologije* !injeni#e postaju na!ajne jedino unutar sistema u koji ih istraiva! uklju!uje na osnovi vlastitih teorijskih propo i#ija i u skladu s #iljevima vlastitog istraivanja. "a ako je po itivisti!ka historija knjievnosti u teorijskom pogledu bila sasvim nei ra ita% slijedei $samo ono to se aista dogodilo$ 0kako je 9anke odredio #ilj historiogra1ije2% moderna historija knjievnosti% !ak i u svojoj neopo itivisti!koj varijanti% podra umijeva sloenu shemu teorijskih pretpostavki% jer se ne prestaje pitati o prirodi% smislu% mogunostima% grani#ama i #iljevima vlastitog posla. Zbog toga se moe rei da njeni pravi prethodni#i nisu veliki histori!ari prolosti 0.aine% Lanson% De 7an#tis% 7#horer i dr.2% ve veliki predstavni#i modernih kriti!kih kola i posljednjih de#enija% koji su sutinski doprinijeli 1ormiranju moderne svijesti o knjievnosti% be ob ira to su imali jaku aver iju prema po itivisti!kom $ avirivanju i a teksta$ i openito prema historijskom $objanjenju teksta$. 5e)utim% taj $povratak k historiji$% ma koliko da je ahvatio gotovo sve univer itetske #entre Zapada% ipak nije obiljeio glavni $trend$ ra voja nauke o knjievnosti. / 1okus javnosti nije doao taj probu)eni $smisao a povijest$% be kojeg $nema o biljne nauke o knjievnosti$% kako je 1955. tvrdio kreb% niti je $historijsko prou!avanje knjievnosti opet dolo u modu$% kako se krajem e 'desetih godina% u hladovini starih oks1ordskih danja% !inilo uglednom pro1esoru historije engleske knjievnosti 3eorgu 4atsonu. / stvari% vetada je u modu ulo neto sasvim drugo. /pravo nekako u ono vrijeme kad je kreb kriti irao ahistori!nost koja je karakteri irala misao :mila 7taigera i ;ran#uske se po svijetu ve uveliko po!elo iriti kontrover no novo u!enje% koje je jo jednom potislo historiju na marginu knjievnokriti!ke misli i koje je u tuma!enje knjievnosti uvelo pojmove koji su do tada bili prihvaeni jedino u desosirovskoj% ahistorijskih orijentiranoj lingvisti#i. "rije svega u prvi plan je doao pojam strukture% koji kao da je dobio vrijednost epi1anije* to god i u!avali 0je ik% gr!ke mitove% reklame a sapun% apadnoevropsku kulturu% bajke% mitologiju svakidanjeg ivota2% pred nama e se pojaviti <na% 7truktura% tvrdilo se. /mjesto $smisla a povijest$% nau#i o knjievnosti se e desetih godina nametnuo $strukturali am$% koji je u nju umarirao prili!no bu!no% privukavi opu panju. = on se javio s jednom sasvim novom krilati#om* sve u ljudskom drutvu% pa i knjievnost% 1unk#ionira kao je ik% tj. kao $sistem nakova$> onaj koji eli ra umjeti taj sistem 0na bilo kojem nivou2 mora postupati onako kako je propovijedao rodna!elnik tog u!enja% ;erdinand de 7aussure* $5ora napraviti tabulu rasu od svega to je to stanje proi velo% mora ignorisati dijahroniju%$ mora i brisati prolost. (nterven#ija istorije moe samo da iskrivi njegov sud.$?

Logika strukturali ma je bila jasna i neumoljiva* svijetu koji nas okruuje moemo pristupiti samo pomou je ika> nae predstave o njemu stvorene su je ikom kojim ga opisujemo> on je% u i vjesnom smislu% identi!an s je ikom 0u tom smislu da je sve nae nanje o njemu poloeno u je ik i da a nas on ne postoji i van je ika% bar ne kao na svijet2. "o tom u!enju% je ik ne odraava svijet% ve ga oblikuje* ono kako vidimo je ono to vidimo. = u tome $povijesna svijest$ ne igra nikakvu ulogu. @er% kako je 7aussure nau!avao% a govoreeg subjekta je ik postoji jedino kao sadanje stanje.5 =nalogno tome% i svijet koji vidimo kro je ik postoji jedino tako% kao sadanje stanje% i mi ga moemo opisivati isklju!ivo kao sinhronijsku strukturu. 7vako avirivanje u njegovu prolost odvodi nas od stanja u kojem on postoji a nas danas. 7a stanovita nas danas 0a drugo stanovite ne moemo imatiA2 i sama $prolost$ ne postoji 0naglasak je ovdje na sadanjem vremenuA2 druk!ije nego kao !injeni#e je ika% tj. kao tekst% ili% bolje% kao mrea tekstualnosti. 0$7ve je samo tekstA$% govorili su strukturalisti2. = toj $mrei tekstualnosti$ se moe pristupiti samo sinhronijski% poto je ona ra apeta na istoj ravni na kojoj se i mi nala imo% tj. na onoj 7aussureovoj $osi simultanosti$% na kojoj nema ni hronologije% ni suk#esije u vremenu. -aravno% to strukturalisti!ko $ignoriranje dijahronije$ bilo je bitna stavka u jednom prevelikom% uistinu utopisti!kom projektu. @er% strukturali am je teio da ospori gotovo sve nae uobi!ajene na!ine per#ipiranja% registriranja i sistemati iranja stvari i da% uklanjanjem $ontolokih predrasuda$% ostvari jednu pou daniju sliku stvarnosti* sliku u kojoj se vide strukture% a ne njihova historija. 07jetimo se* $(nterven#ija historije moe samo iskriviti sudA$2 7lijedei uvjerenje lingvistike da se je ik moe objektivno opisati jedino ako mu se pristupa sinhronijski% kao sistemu nakova koji je danas na sna i% strukturalisti su vjerovali da se na isti objektivni na!in moe opisivati i ljudska svijest i ljudsko drutvo 0#ijeli $na svijet$2. =li nije prolo mnogo vremena% a njihova vjera se ugasila na vjetru skepti#i ma koji je% upravo u njihovim redovima% apuhao ve krajem e desetih godina i koji je u nauku o knjievnost doveo jednu novu modu* post'strukturali am% a koji se i danas ne moe sa sigurnou rei da li je produetak strukturali ma ili pobuna protiv njega. "ost'strukturalisti nisu osporavali osnovne ideje strukturalisti!kog u!enja% pa ni ideju da je ik ne repre entira% ve oblikuje na svijet. =li su oni svoje prethodnike optuili a nedosljednost i nedostatak hrabrosti da svoje ideje i vedu do kraja. <ni su% pak% aista hrabro otili do kraja* =ko je na svijet $konstruiran je ikom$% kako su% s ra logom% tvrdili strukturalisti% onda to na!i da mi i nemamo !vrstog oslon#a u naem ra umijevanju i tuma!enju tog svijeta* jedino to moemo tuma!iti je je ik kojim mu

pristupamo. 0/mjesto strukturalisti!ke parole $sve je samo tekst$ post'struktalisti ponavljaju a -iet s#heom* $7ve je samo interpreta#ijaA$2. <sim toga% ako je na svijet $konstruiran je ikom$% onda je to% nuno% slu!aj i sa svakim od nas> je i!ki i gra)eni $svijet$ naseljen je subjektima koji su i sami $je i!ki konstruirani$. (deja ljudskog bia kao neovisne i asebne jedinke 0u dravam se rei* entiteta2% koja konstruira svoj svijet% a sama ostaje nei mjenjena% i!ilila je kao ilu ija. @er% ispalo je% i mi sami smo proi vodi je ika i je i!kih opera#ija. 5islili smo da vladamo je ikom% a shvatili smo da je ik vlada nama. 7trukturalistima je i gledalo da su u kon#eptu $strukture$ nali onu mitsku $ta!ku oslon#a$ s koje se moe podii i sama emaljska kugla% ali su se% u stvari% i sami apleli u $mrei tekstualnosti$% i sami tek $konstruirani subjekti$. = onda je doao @a#Bues Derrida i poveo ih u jedan novi svijet% u svijet $radikalne nei vjesnosti$% u svijet koji je i gubio $#entar$% u svijet postmoderne. / tom post'stukturalisti!kom de#entriranom univer umu mi% po de1ini#iji% ne namo gdje se ta!no nala imo% jer su svi pojmovi koji su nekad odre)ivali sredite naeg svijeta% a samim tim i njegove margine% osporeni kao prividi logo#entri ma. Covjek vie nije mjera svih stvari% kako se doskora vjerovalo. Zapad nije #entar #ivili a#ije% i kojeg se sve to je druk!ije identi1i#ira kao Drugo i marginalno. ,istorija bijele rase nije historija !ovje!anstva. -aa ideja Dobrog ili Lijepog nije univer alna ideja Dobrog ili Lijepog. "ojam Dremena nije apsolutan. Eog nije jedan. (td.% itd. = #ijela historija 1ilo o1ije bila je asnovana na $meta1i i#i "risustva$% tj. na vjeri u Fentar% koji odre)uje na!enja% a sam je van domaaja tuma!enja% kao istina (stine% kao Logos. Gako je pisao Derrida% eidos% telos% energeia% trans#endetalnost% svijest% Eog% !ovjek ' svi ti 1undamentalni pojmovi upuuju na postojanje #entara moi koji se% kao strogi autoriteti% nala e po strani od one ive igre ra li!nosti 0di11eren#e2 u kojoj jedino i nastaju% ukrtaju se i prepliu na!enja. -a je adatak% pak% da se oslobodimo autoriteta Fentra i da se prepustimo slobodnoj igri na!enja. / tom smislu i adatak je knjievnog kriti!ara da u tekstu koji tuma!i otkrije prisustvo #entara moi% da ih dekonstruira i da na taj na!in oslobodi sputana na!enja i omogui njihovu slobodnu igru. =ko imamo hrabrosti a takav poduhvat% mi emo ui u jedan novi svijet% u kojem nema pou danih !injeni#a% ve je sve samo interpreta#ija% nema vlasti #entra% ve je sve samo slobodna igra% nema apriornih datosti 0ni =utor nije obave ujua $datost$2% ve je sve samo .ekst% koji !eka da ga oslobodimo i liimo autoritarnog prisustva $trans#endentalnih o na!itelja$. .o je onaj metod !itanja koji je Derrida na vao dekonstruk#ija 0rije! nije pojmovno u ve i s rije!ju destruk#ija% kako neki kod nas misle2. "o njemu% dekonstruktivno !itanje $mora uvijek teiti otkrivanju i vjesnog odnosa% kojeg sam autor nije opaao% i me)u onoga to on kontrolira i onoga to ne kontrolira u svojoj upotrebi je i!kih oblika$ <no nastoji da

nevi)eno i loi pogledu$H. ( dok su strukturalisti u tekstu otkrivali paralele% ponavljanja% ravnoteu% simetriju% sve ono to uka uje na koheren#iju i jedinstvo% post'strukturalisti su od po!etka teili da u tekstu otkriju protivrje!nosti% sukobe% pra nine% nepove anosti% aporije% sve ono to otkriva ra lomljenost i nejedinstvo. <ni su uveli !itanje teksta koje se ne oba ire na njegova prividno !vrsta na!enja% ve nastoji prodrijeti u $tekstualnu podsvijest$% gdje su na!enja !esto suprotna onima na povrini. Za po!etak te dekonstruk#ije teksta kriti!aru dobro do)u svi i ra i koji odudaraju od konteksta% koji svoja na!enja umnaaju ne avisno od volje autora% koji aktiviraju $uspavane meta1ore$ koje su u njihovoj osnovi% sve ono to je re!eno u suprotnosti s inten#ijama teksta% ili to !ak i nije re!eno. = to podra umijeva ne samo drugi metod !itanja ve i druk!ije shvatanje je ika nego to su ga inaugurirali strukturalisti. "odsmijehnuvi se strukturalisti!koj vjeri u mogunost objektivnog sa nanja% post'strukturalisti su se pomirili s time da mi moemo biti sigurni samo u to da ni u ta ne moemo biti sasvim sigurni. @er% je ik pomou kojeg sa najemo svijet sasvim je nepou dan instrument sa nanja* je i!ki nakovi nisu $pri!vreni$ a pojmove koje o na!avaju% ve slobodno lebde oko njih% avisei vie jedan od drugog nego od onoga to o na!avaju. 0Zna!enje jedne rije!i je uvijek $kontaminirano$ na!enjem drugih rije!i* ne moemo de1inirati rije!i dan% svjetlo% bijelo% dobro% mir be svijesti o onome to na!e suprotne rije!i* no% tamno% #rno% lo% rat2. <sim toga% je i!ki nakovi nose u sebi% vie ili manje atomnjene% tragove vlastite historije% koji i bijaju na povrinu i onda kad to ne o!ekujemo. 0-aa rije! plemenit !uva u sebi ve u s rije!ju plemstvo% pa nam% sasvim neo!ekivano% moe nametnuti jedno na!enje koje ne elimo2. -aj ad% je i!ki nakovi su !esto asnovani na nekim ve aboravljenim meta1orama% koje se mogu reaktivirati i naim rije!ima dati dvosmisleno na!enje% a da mi toga nismo ni svjesni. 09ije!i bijela# i #rna# !uvaju u sebi antiteti!nost vrednosnih o naka bijelo i #rno !ak i ako mi to ne elimo2. -a taj na!in% rije!ima je preutno pri nata njihova $historija$. -ije to% dodue% historija koja prethodi rije!ima% kao njihova prolost% ve je to historija koja je sa!uvana u rije!ima i koja neopaeno i dalje djeluje. .akva% djelotvorna% ona postaje predmet paljivog ispitivanja post'strukturalista% koji su ustanovili da se u rije!ima kojim se danas sluimo !esto mogu prepo nati $semanti!ki lomovi$ koji svjedo!e o nekim davnanjim pro#esima svijesti i aboravljenim aktivnostima je ika. .ako se% na veoma neobi!an na!in% opet probudio interes a historiju% makar i a historiju shvaenu kao tekst% to je postalo jednim od obiljeja post'strukturalisti!ke i openito post'modernisti!ke svijesti. Gako je rekao /mberto :##o% $prolost moramo ponovno doivjeti$. Dok su strukturalisti% po 7aussurevoj uputi% $ignorirali dijahroniju$% post'strukturalisti su se ainteresirali a nju% rastvarajui na!enja rije!i na njihovoj dijahronijskoj osi% sve do smisla skrivenog u njihovim agubljenim korijenima.

-aravno% taj njihov interes a dijahroniju se ne moe dovesti u ve u s onim $povratkom k historiji$ koji je obiljeio godine kad se ve bila istroila ahistorijski orijentirana $nova kritika$ 0u svim njenim ra li!itim varijantama2. @er post' strukturalisti ne tee a uspostavljanjem jednog sistema% niti historiju amiljaju kao sistemati!no vi)enje prolosti. / stvari% kao i #ijeli postmoderni am% oni klaustro1obi!no i bjegavaju sve !vrste sisteme. ;ragmenti ih vie privla!e% naro!ito oni u kojima se je ik osloba)a autoriteta #entra i dovodi u pitanje meta1i i!ko prisustvo Logosa. =li otkrivajui napetosti i protivrje!nosti tamo gdje je tradi#ionalna nauka o knjievnosti vidjela jedinstvo i red% oni nastoje ui u dubinske slojeve teksta% u dijahroniju njegovih na!enja% a tu ih u asjedi uvijek !eka ,istorija. (pak% u svojoj osnovi post'strukturali am je isto toliko ahistori!an kao i strukturali am% ili kao $nova kritika$ prije njega. 5e)utim% on je histori!arima knjievnosti dao neke migove koji su ih naveli da preispitaju svoj metod i da se u prolost vrate na nov na!in. -eki od njih prihvatili su taj i a ov. .ako je u 7=D nastao $novi histori#i am$ 0neI histori#ism2% koji je odlu!no istakao na!aj historije u prou!avanju knjievnosti% ali je taj povratak k historiji i veo s teorijskim pretpostavkama na kojima se ne asniva tradi#ionalna historija knjievnosti. -ajkrae re!eno% u njihovom vi)enju historija se pojavljuje isklju!ivo kao tekst% tj. onoliko koliko je predstavljena u pisanim dokumentima i onoliko koliko je relevantna a nas danas. / tom smislu ta metodoloka kola je nesumnjivo dio post'strukturalisti!ke slike svijeta. /ostalom% jedan od proponenata tog povratka k historiji% @erome 5#3ann% i sam je ' u ogledu s karakteristi!nim naslovom $"o!eti opet$J ' istakao da se iskustva dekonstruk#ije ne mogu aboraviti% naro!ito ne uloga "aula de 5ana% $najimpresivnije i najkontrover nije 1igure u nau#i o knjievnosti od 195K.$ 5e)utim% a ra liku od post' strukturalisti!ke kritike% koja% po o#jeni istog autora% $ignorira !injeni#u da su umjetni!ka djela drutveni proi vodi$% pa i a ra liku od dekonstruk#ije% koja je $naro!ito grena bog ekstremnosti svoje antihistorijske po i#ije$L% pristali#e ovog novog pokreta u nau#i o knjievnosti ponovno su postavili pitanje drutvenog na!enja knjievnog djela. -e elei da se besplodno bave $tekstom be konteksta$% kao post'strukturalisti% oni su modernu interpretativnu tehniku dekonstruktivnog !itanja stavili u slubu so#iohistorijske anali e. .ermin $novi histori#i am$ prvenstveno je ve an a ime 7tephena 3reenblatta% pro1esora engleske renesansne knjievnosti na Gali1ornijskom univer itetu u EerkeleMu% !ija djela ula e u glavni tok suvremene knjievne historije% posebno one koja se bavi epohom renesanse9. / stvari% upravo renesansna drama% i openito engleska knjievnost koja se stvarala u oru modernog doba% a 3reenblatta i njegov krug sa EerkeleMa 0Louis 5ontrose% Fatherine 3allagher% @ean ,oIard i @oel ;ineman2 predstavlja najprivla!nije polje istraivanja% ali je njihov prika renesansne kulture prihvaen kao model a pristup drugim historijskim periodima% pa je tako jedna grupa histori!ara knjievnosti s drugih ameri!kih univer iteta 0@erome 5#3ann% 5arjorie Levinson% David 7impson i dr.2 na isti na!in pristupila prou!avanju

poe ije engleskog romanti ma. 0Casopis 9epresentations% koji je 3reenblatt ure)ivao preko deset godina% glavno je glasilo kole2. ta su osnovne pretpostavke $novog histori#i ma$+ "rije svega% $novi histori#i am$ dijeli uvjerenje post'strukturalista da prolost a nas postoji jedino u sa!uvanim tekstova% da je ona $tekstualno posredovana$ i da je ato moemo istraivati jedino tuma!enjem njenih $tekstualnih tragova$ 0i ra je 3reenblattov2. .aj po!etni stav $novog histori#i ma$ svakako se podudara sa sa nanjima do kojih je i ina!e dola moderna knjievna historija% koja je odavno odba#ila tenovsku kon#ep#iju $historijskog subjekta$1K i koja je tekst prihvatila kao jedino polje na kojem se taj $subjekt$ jo moe sresti* svijet prolosti sa!uvan je samo u tekstovima i prolosti. 5e)utim% a ra liku od onih histori!ara knjievnosti koji tekst vide kao re1leks historije% dakle kao o!itovanje ne!eg to je i van njega% $novi histori#i am$ tuma!i tekst ne samo kao produkt historije ve i kao produktivnu snagu koja djeluje istovremeno s drugim silama historije i koja svojim djelovanjem !esto mijenja sile koje su joj dale oblik. Gao to je 3reenblatt pisao u predgovoru svoje knjige $5o oblika u engleskoj renesansi$ 019L62% renesansna knjievna djela $nisu smireni re1leksi historijskih !injeni#a koje stoje i a njih$% ve su $mjesta ogor!enih prepirki$ i $prilike a estoko sukobljavanje ortodoksnih i subver ivnih impulsa$. Drugim rije!ima% knjievna djela su konstitutivni dijelovi historijskih pro#esa% a ne njihov re1leks ili puka slika. / anali u DNrerovog na#rta a spomenik koji je posveen jednoj propaloj selja!koj buni% 3reenblatt upo orava da svako tuma!enje umjetni!kog djela mora u imati u ob ir njegov poseban poloaj u historiji* .akva djela uvijek u sebe uklju!uju mnotvo ra li!itih interesa% be ob ira koliko su dobro organi irana% i to i jednog presudnog ra loga* umjetnost je drutvena djelatnost i ato podra umijeva vie nego jednu svijest. = u re#ep#iji umjetni!kih djela prolosti mi nei bjeno registriramo% htjeli mi to ili ne% nagle promjene vrijednosti i interesa koje nastaju u bitkama koje se vode u drutvenom i politi!kom ivotu.11 <vakav stav nesumnjivo odvaja $novi histori#i am$ od glavnih tokova post'strukturalisti!ke misli i aista na!i $povratak k historiji$% kako je to 19LH. & ne be aljenja ' o na!io jedan od naj na!ajnijih proponenata dekonstruk#ije @. ,illis 5iller* $-auka o knjievnosti se u posljednjih nekoliko godina odjednom okrenula od teorije% u smislu orijenta#ije na je ik kao takav% i vratila k historiji% kulturi% drutvu% politi#i% institu#ijama% ivotnim uvjetima klasa i polova% so#ijalnom kontekstu% materijalnoj ba i$.16

<sim toga% $novi histori#i am$ je odbio da vjeruje da je knjievnost autonomna $estetska djelatnost$ kojoj se moe prii spe#ijalisti!kim metodima $estetske anali e$. Za ra liku od veine histori!ara knjievnosti% koji svjesno ograni!avaju svoja istraivanja% stavljajui u prvi plan knjievni tekst kao jedini legitimni predmet nauke o knjievnosti% $novi histori#isti$ slobodno ala e u $tu)a$ podru!ja% ignorirajui amiljene grani#e koje dijele historiju% antropologiju% umjetnost% politiku% ekonomiju. "ridajui istu vanost svim sa!uvanim tekstovima i jednog vremena% oni !itaju uporedo% i podjednako pomno% i knjievne i neknjievne tekstove. "ri tome oni ne smatraju da su knjievni tekstovi primarni 0kao osnovni predmet i u!avanja2% a neknjievni sekundarni 0kao dokumenti koji osvjetljavaju knjievne tekstove2% ve i jedne i druge tretiraju na isti na!in% kao ravnopravne i podjednako relevantne $tekstualne tragove$ koje je ostavila prolost i koji% ajedno% !ine onu mreu tekstualnosti 0ili $kulturu$2 koju na ivamo $renesansa$% ili $klasi#i am$% ili $romanti am$ i sl. .u ravnopravnost knjievnih i neknjievnih tekstova u tretmanu $novog histori#i ma$ potvr)uje i odre)enje tog pokreta koje je dao 3reenblattov kolega s univer iteta u EerkeleMu Louis 5ontrose* po njemu% naime% $novi histori#i am$ tei da ustanovi kako histori!nost tekstova tako i tekstualnost historije* "od $histori!nou tekstova$ podra umijevam kulturnu spe#i1i!nost% so#ijalno utemeljenje% svih modeliteta pisanja ' ne samo onih tekstova koje kriti!ari i u!avaju ve i tekstova unutar kojih ih i u!avaju. "od $tekstualnou historije$ podra umijevam% prvo% da mi nemamo pristupa punoj i autenti!noj prolosti% ivoj materijalnoj eg isten#iji% neposredovanoj opstalim tekstualnim tragovima drutva o kojem je rije! & tragova a !iji opstanak moramo pretpostaviti ne da se samo dogodio ve i da je posljedi#a sloenih so#ijalnih pro#esa pre erva#ije i elimina#ije> a drugo% da su ti tekstualni tragovi i sami podloni naknadnim tekstualnim posredovanjima kad se i konstruiraju kao $dokumenti$ na kojima histori!ari asnivaju svoje vlastite tekstove vane $historije$.18 = takvo usmjerenje histori!ara% po 3reenblattovim rije!ima% podra umijeva $poveanu spremnost da se !itaju svi tekstualni tragovi prolosti be one posebne panje koja se tradi#ionalno pridaje knjievnim tekstovima$.1? <dbijajui da privilegira kanonsku knjievnost% $novi histori#i am$ se s istim animanjem bavi i onim to je 3reenblatt na vao $grani!nim pismom$% ne bojei se da kon1rontira neknjievne historijske spise i umjetni!ke tekstove. / uvodu knjige $ekspirovska pregovaranja$ 019LL2 on je pisao* $ja vjerujem da e ope podravana skrupulo na usmjerenost na 1ormalnu i je i!ku organi a#iju knjievnog djela i dalje ostati u sreditu studija knjievnosti. =li u ovim ogledima koji ovdje slijede ja sam predloio neto drugo* da se manje

gleda u to pretpostavljeno sredinje podru!je knjievnosti% a vie na njegove grani#e% da bi se pokualo ui u trag onome to i mi!e pogledu% ostajui prividno na margini teksta. Fijena koju treba platiti a to pomjeranje interesa bit e gubitak samo adovoljne ilu ije $u#jelovljenog !itanja$% pod!ime mislim na onaj utisak koji ostavljaju svi veliki kriti!ari* kad bi htjeli% i kad bi imali vremena% mogli bi osvijetliti svaki kutak teksta i onda bi sva ta svoja i dvojena opaanja mogli!vrsto pove ati u jednu jedinu objedinjavajuu interpretativnu vi iju. to se moje vi ije ti!e% ona je nuno 1ragmentarnija% ali se ja ipak nadam da kompen ira i gubljenu ilu iju uvidom u napola skrivene transak#ije kulture u kojima velika umjetni!ka djela dobivaju svoju snagu.15 =ko nam je historija dostupna jedino kao narativ komponiran na osnovi tekstualnih tragova prolosti% onda nam svaki sa!uvani apis i prolosti moe pomoi da shvatimo kako se pokree i kako 1unk#ionira taj narativ vani $historija$. .aj proireni interes a sve tekstualne tragove koje je ostavilo jedno vrijeme proi la i i osnovne orijenta#ije $novog histori#i ma$% koji knjievna djela ne promatra kao asebne $umjetnine$% ve kao i ra e jedne osobene prole kulture% koja je druk!ija nego naa i !ije i raajne $kodove$ moemo ra umjeti jedino na osnovi sa!uvanih tekstova. / svom i u!avanju engleske renesanse 3reenblatt i njegovi saradni#i nastoje raspo nati ra li!ite $je ike$ kojim se i raavala i vanredno heterogena renesansna kultura% i to ne ato da bi otkrili neki pretpostavljeni $autenti!ni diskurs renesanse$% ve da bi shvatili odnose i me)u pojedinih $je ika$ i pjesni!kih djela* kako pjesni!ka djela odraavaju dominantne kodove svog vremena% kako ih $prera)uju$ a svoje potrebe i kako se odupiru njihovoj kontroli. Zbog toga 3reenblatt vie voli da se ta orijenta#ija u historiji knjievnosti ove $poetika kulture$% umjesto to se na ivom $novi histori#i am$ nepotrebno insistira na novini pristupa. <sim toga% taj interes a sve tekstualne tragove prolosti 0knjievne i neknjievne2 proi iao je i i jedne spe#i1i!ne istraiva!ke po i#ije% u kojoj sam pojam knjievnoumjetni!kog teksta nema onu !vrstinu koja mu se obi!no pripisuje. Eavei se prvenstveno 7hakespeareom i renesansnim teatrom% $novi histori#isti$ se ne mogu pou dati u autenti!nost sa!uvanih tekstova% pa do svog $predmeta$ moraju dola iti aobila nim putem% paljivim !itanjem svih raspoloivih historijskih dokumenata* / stvari% kad je rije! o 7hakespeareu 0i drami uope2% moda jo od po!etka osamnaestog stoljea nije bilo manje vjere u $tekst$ nego danas. -ova genera#ija tekstualnih histori!ara osporila je uvjerenje da bi nas jedno vjeto redaktorsko probijanje kro tivo 1olio i Buarto i danja moglo dovesti do autenti!nih doka a o 7hakespearovim i vornim inten#ijama. <sim toga% i histori!ari teatra su doveli u pitanje #ijeli taj kon#ept teksta kao sredinjeg% 1iksnog mjesta

teatarskih na!enja. "ostoje tekstualni tragovi & bunjujua masa tragova & ali je nemogue u eti $sam tekst$ kao savren% ne amjenljiv% samodostatan sadritelj svih njegovih na!enja.1H -aj ad% interes a neknjievne tekstove javio se kod $novih histori#ista$ i i njihove elje da to neposrednije iskuse onaj ivot koji je predstavljen u knjievnim tekstovima. / historijskim dokumentima oni nala e upute a novo !itanje knjievnih tekstova% ali i podsti#aj a uivljavanje u ivot koji je u njima prika an. Zato njihove studije po pravilu po!inju interpreta#ijom nekog neknjievnog teksta% u kojem je abiljeen jedan doga)aj koji se desio u ono vrijeme u kojem je napisano knjievno djelo koje je predmet doti!ne studije. 0.o je ono to 3reenblatt na iva ane#dotes% ili% pomalo aljivo% petites histoires2. /mjesto podsjeanja na ranija tuma!enja istog djela% to obi!no !ine drugi histori!ari knjievnosti% $novi histori#ist$ najprije i nosi jedan $slu!aj i ivota$ koji evo#ira prolost u obliku dramati!nog svjedo!enja. -avedeni historijski dokument ne tretira se kao doka na gra)a% vekao neposredno ivotno iskustvo% kao glas i prolosti. 0$"o!eo sam s !enjom da ra govaram s mrtvima$% napisao je 3reenblatt na po!etku uvoda u svoju knjigu 7hakespearean -egotiations2. -a primjer% ogled o nekoj engleskoj renesansnoj drami $novi histori#ist$ obi!no po!inje navo)enjem jedne $anegdote$ koja rje!ito ilustrira ne samo to vrijeme nego i ono to ta drama prika uje* svoju anali u Eogojavljenske noi% na primjer% 3reenblatt apo!inje navo)enjem jednog poli#ijskog i vjetaja i 15LK. u kojem se upo orava na sve!ee pojave transvestita na londonskim uli#ama% to se% ne jednom% deava i u 7hakespeareovim komedijama. (li nas takva $anegdota$ treba da podsjeti na onovremene vjerske progone% na bjesomu!ne hajke koje su protiv svakog slobodnijeg ivota podu imali puritan#i% na ledene i mra!ne kraljevske tamni#e i kojih su i la ili samo leevi% na ve ra vijenu trgovinu a1ri!kim robljem% ili% openito% na surovu kolonijalnu politiku velikih sila% koja je marginali irala i dehumani irala pot!injene narode 0one Druge% o kojim su hrabro progovorili upravo post'strukturalisti2. = podsjeanjem na takve abiljeene $slu!ajeve i ivota$ rje!ito se poka uje koliko su bile ivotne% i u ivotu utemeljene% surove i krvave renesansne drame. / isto vrijeme% u takvom paralelnom postavljanju historijskog dokumenta i dramskog teksta postaje jasno da su te drame% kao i renesansni teatar uope% i same bile 1aktor tog surovog ivota u kojem su bile utemeljene. 9enesansna drama je ne samo prika ivala nego i reprodu#irala stvarnost. (li% po rije!ima Louisa 5ontrosa% $ona je kreirala kulturu koja ju je kreirala% davala oblik 1anta ijama koje su joj dale oblik$.1J Za ra liku od uobi!ajene prakse knjievne historije% koja na osnovi $gra)e$ uspostavlja iri historijski kontekst% unutar kojeg se ra umijeva knjievni tekst% $novi histori#isti$ pove uju knjievne i neknjievne tekstove u jedan $arhivarni kontinuum$ i umjesto konteksta uspostavljaju $ko'tekstove$ 0#o'teOts2% podjednako paljivo !itajui i knjievne tekstove i onovremene pravne% sudske i medi#inske dokumente% dvorske i #rkvene proglase% vani!ne i vjetaje s

osvajanja prekomorskih emalja% brodske dnevnike% privatna pisma itd. /svojivi osnovni stav post'strukturalista da je sve tekst i da nema ni!eg i van njega% $novi histori#isti$ vide historiju isklju!ivo u njenom tekstuali iranom obliku% kao dugi ni raspoloivih tekstova 0$arhivarni kontinuum$2. "o njima% prolost nije neto to se moe na osnovi povijesne gra)e rekonstruirati i tako rekonstruirano ponovno doivjeti. @edino to nam je od prolosti ostalo su tekstovi ra li!ite vrste 0knjievni i neknjievni2% a i oni ne $govore$ direktno% jer se njihove $poruke$ gube u umu historije% pa ahtijevaju #lose reading !ak i ako nisu pjesni!ki tekstovi. @er% kao ni knjievni tekstovi% ni t v. historijski dokumenti nisu neposredna $svjedo!anstva$ o svom vremenu% ve su trostruko prera)eni prika i $onoga to se aista dogodilo$* historijski doga)aj koji ostavlja svoj tekstualni trag najprije $prera)uje$ ideologija% svjetona or i diskur ivna praksa vremena kad je on $tekstuali iran$> atim taj sa!uvani dokument ponovo $prera)uje$ ideologija% svjetona or i diskur ivna praksa vremena kad je on interpretiran> naj ad% taj $tekstualni trag prolosti$ biva $prera)en$ distor#ionim djejstvom samog je ika% koji% uvijek% vie iskrivljuje nego to odraava stvarnost. Zbog toga se moe rei da i knjievni i neknjievni tekstovi manje svjedo!e o vremenu i a kojeg su ostali% a vie o pro#esima permuta#ije u kojima prolost dola i do nas i preobraava se u nau sliku o njoj. 0<vdje je lako vidljiv uti#aj post'strukturalisti!kog shvatanja teksta% a posebno uti#aj dekonstruktivnog !itanja2. 7ljedea bitna karakteristika $novog histori#i ma$ je nastojanje ne samo da se $!uju$ pre#i ve i da se s njima uspostavi dijalog. 0$"o!eo sam s !enjom da ra govaram s mrtvima$% pri nao je 3reenblatt2. = u tom dijalogu $novi histori#isti$ ne ele biti ne ainteresirani% neutralni promatra!i davnih kon1likata% ve hoe da au mu stranu i da tako prolost u!ine relevantnom a nae vrijeme. -e moemo ih smatrati ljevi!arima 0u politi!kom smislu2% ali su oni u svom dijalogu s prolou uvijek na strani svega onoga to astupa liberalne ideale individualne slobode% to ide protiv autoriteta vlasti% to predstavlja $ra li!nost$ i $neuobi!ajenost$ 0di11eren#e and devian#e2. = upravo ih historija kojom se bave upo orava koliko se te pojave teko opiru moi represivne vlasti i koliko je ta vlast u stanju da prodre u najintimnije s1ere privatnog ivota i u njima ostavi svoj trag. =li ba ato oni smatraju vrijednim truda a1irmirati upravo takve poruke prolosti. 0Dodue% oni i bjegavaju polemiku s vlastitim vremenom% to ih natno ra likuje od britanskih $kulturolokih materijalista$% koji su im% ina!e% bliski% ve radije nastoje da se u njihovom tuma!enju !uju isklju!ivo $glasovi mrtvih$2. / stvari% njihova vi ija historije je sutinski odre)ena 1ukoovskom idejom Drave kao svemone sile koja snagom svoje $diskursivne prakse$ sve dri pod svojom panopti!kom kontrolom. 0;ran#uski antropolog i histori!ar kulture 5i#hel ;ou#ault% 196H'19L?% u posljednjim godinama ivota je bio !est gost Gali1ornijskog univer iteta u EerkeleMu% a 3reenblatt i njegove mla)e kolege bili su njegovi paljivi sluao#i. ;ou#aultove knjige ,istorija ludila u doba ra uma% 19H1% 9ed stvari* =rheologija humanisti!kih nauka% 19HH% Dis#iplina i ka na* nastanak atvora% 19J5% i ,istorija

seksualnosti% 19JH'19L?% a njih su bile priru!ni#i i historiogra1ije2. ;ou#aultova vi ija Drave kao 5oi u velikoj mjeri je uokvirila njihovo vi)enje prolosti. 9enesansne tekstove koje i!itavaju oni tuma!e u odnosu na diskursivnu praksu renesansne kulture% naro!ito na prevladavajui diskurs1L% koji je bio instrument represije i koji je irio i obnavljao ideologiju Drave% Gralja% Frkve% Dladajue Glase% 5ukosti. / tim tekstovima oni prepo naju autoritarno prisustvo moi 0engl. poIer% prema 1ran#. pouvoire2% koja im je nametnula svoj kontrolirani% $ideologi irani$ diskurs. =li u isto vrijeme oni u tim tekstovima nala e osvjeavajuu ra novrsnost diskursivne prakse i nastoje prepo nati tragove ra li!nosti i neuobi!ajenosti koji su na!ili otpor diskursu Dlasti. 0( u tom pogledu oni su slijedili ;ou#aulta% !ija su djela nudila jake argumente a pobunu pojedin#a protiv svih sistema domina#ije2. -aime% po sa nanjima $novih histori#ista$% renesansni diskurs nije bio jedinstven% ve raslojen na vie $je ika$ 0 vani!ni je ik Drave i Frkve% je ik uli#e% je ik porodi#e% je ik niih slojeva drutva itd.2. 5e)utim% Drava 0Dlast% 5o% "oIer2 i u renesansi je% kao i uvijek% nastojala druge $je ike$ pot!initi svom diskursu% pa se njeni tragovi mogu nai u svim tekstovima i tog vremena* ne samo u vani!nim dokumentima ve i u privatnim pismima% bra!nim ugovorima% a naravno i u knjievnim djelima. Djelovanje struktura Dlasti kro diskursivnu praksu se iri na sve oblasti ivota i pot!injava sve institu#ije drutva* pravni sistem% religiju% medi#inske ustanove% bra!ni ivot% knjievnost% teatar. "ri tome je uloga diskursivne prakse veoma velika% iako ona nije represivna na neposredan na!in 0kao to su to sudovi i ka nene ustanove2. @er% djelujui na govor i miljenje svakog pojedin#a% vladajui diskurs pounutruje kontrolu Drave% pretvara je u $unutarnju #en uru$% pa Dravi nije potrebno da svoju kontrolu neprestano i vana namee. / svojim !itanjima tekstova i vremena renesanse $novi histori#isti$ su posebnu panju posvetili upravo tom djelovanju #entara moi na diskursivnu praksu tog vremena. 5e)utim% oni su% u isto vrijeme% uka ivali na raslojenost i ra li!nosti diskursa u renesansnoj kulturi% i !ega je% po njima% nastajala mogunost otpora dominantnom diskursu Dlasti. @er% osvajanje slobodnog i raavanja u jednoj s1eri ivota dovodi u pitanje diskursivnu praksu koju Drava kontrolira. <dnosi u pojedinim s1erama ivota 0u porodi#i% na primjer% ili me)u polovima% ili i me)u teatra i njegove publike2 mogu se liberali irati% to onda uti!e i na druge s1ere ivota% pa i na politiku. = !im se javlja mogunost otpora sveobuhvatnoj% panopti!koj kontroli Drave% samim tim se javlja i mogunost politi!kih promjena. / tom pogledu $novi histori#isti$ su u politi!kom smislu vei optimisti od svog 1ran#uskog u!itelja% koji je Dravu vidio kao monolitnu% sveobuhvatnu silu% koja svojim institu#ijama 0$diskursivnom praksom$% ili $represivnim strukturama$% kako bi rekao =lthusser2 dri drutvo pod strogim nad orom% bog !ega su i mogunosti temeljitijih promjena% po njemu% veoma male.

/mjesto pretpostavljenog skrivenog jedinstva vi ije svijeta ili jedinstvenog stila epohe% to% ina!e% tei uspostaviti veina histori!ara knjievnosti koji se bave jednim knjievnim periodom% $novi histori#isti$ u tekstovima i doba renesanse prije svega nastoje otkriti $pukotine$ koje su nak nejedinstva% kon1likta i nereda u renesansnoj kulturi. 0.o je jo jedno mjesto gdje je prepo natljiv ;ou#aultov uti#aj* njegov metod $genealogije$% preu et potkraj ivota od -iet s#hea% amiljen je da i nala i lokalno ograni!ene #rte% diskontinuitet i nemotiviranost tamo gdje su konven#ionalni metodi interpreta#ije nala ili univer alnost% kontinuitet i sutastvenost2. 3reenblattovi ogledi o 7hakespeareu% kao i openito studije $novih histori#ista$ o renesansnoj kulturi% tee da knjievne tekstove protuma!e upravo kao $historijska polja$ na kojima se doga)a i neto drugo nego !isti !in umjetni!kog stvaranja. Za ra liku od tradi#ionalne nauke o knjievnosti% koja u pjesni!kim djelima otkriva i a1irmira poe iju% !ija snaga po jednima proisti!e i neobjanjive genijalnosti pjesnika% a po drugima i savrene strukture pjesme% $novi histori#i am$ pomjera sredite panje na grani!na podru!ja* tamo gdje tekst gubi svoj !isto umjetni!ki identitet% jer ula i u jedno podru!je kojim ne vlada ni autoritet pjesni!kog genija% ni autoritet pjesme kao umjetnine% ni autoritet pjesni!kog je ika% ve autoritet Drave i dominantne $diskursivne prakse$ Drutva. = u tom rubnom podru!ju teksta% koje je% u stvari% sredite same kulture% $novi histori#isti$ ne nala e sklad% red i mir% kako bi se moglo o!ekivati od jedne jedinstvene kulture kakva je% po uobi!ajenom miljenju% bila renesansa% ve & umjesto jedinstva & vide gotovo pija!nu brku i nered% ali i nevjerovatnu ivost jedne dinami!ne drutvene aktivnosti% kojoj pripada prije svega teatar% a onda i ukupno knjievno stvaranje% koje je bitan konstitutivni sastavni dio kulture svakog vremena. $Firkula#ija drutvene energije$% $kulturne transak#ije$% $pregovori$ 0negotiations2% $akvi i#ije$% $aproprija#ije$ i $ra mjene$ 0svi i ra i su 3reenblattovi192 odvijaju se pod kontrolom Dlasti% ali u veoma ra novrsnim obli#ima% koji !esto i igravaju tu kontrolu% ostvarujui jednu mjeru slobode% slobodnog miljenja i slobodnog i raavanja koja dovodi u pitanje apsolutnu mo Dlasti. / tom smislu krakteristi!no je 5ontroseovo tuma!enje 7na ljetne noi% komedije koja% u tom tuma!enju% otvoreno prkosi onovremenom kultu kralji#e :li abete (% kultu koji je stvarala i sama knjievnost 0re#imo% 7penserov spjev .he ;aerie Pueene% dvorske $maske$% uli!no po orite2% a koji je podravala i sama kralji#a% projektujui sebe u svijest naroda kao ambivalentnu 1iguru Djevi#e i 5ajke. / svom ogledu 5ontrose upuuje na ona mjesta u 7hakespeareovoj komediji u kojima se Gralji#i odu ima kraljevska mo i dodjeljuje Gralju* ,ipolita% ama onska kralji#a% na kraju se pod!injava .e eju i udaje a njega> .itaniju% kralji#u vila% njen mu !arobnjak <beron kanjava a njene sva)e s njim tako to u pomo "uka !ini da se ona aljubi u prvo ivo bie koje nai)e ' osramoena ona e mu se pokorno vratiti. / Dravi u kojoj jednoj eni pripada apsolutna mo pjesnik se usu)uje da Gralji#u $1emini ira$ i vrati je na mjesto koje

joj u patrijarhalnom drutvu pripada. = 5ontrose upuuje i na druga mjesta u komediji gdje se% vie ili manje otvoreno% a1irmira pravo o!eva da gospodare kerkama i pravo mueva da gospodare enama i gdje je a ostvarenja muke udnje preduslov pod!injavanje ene. 5ontroseov aklju!ak je sasvim odre)en* Deseo i ra igran kraj $7na ljetne noi$% avrno slavljenje romanti!nog i generativnog heteroseksualnog sjedinjenja% po!iva na uspjehu onog pro#esa kojim je enska gordost i snaga% mani1estirana u mi antropski raspoloenim ratni#ama% posesivnim majkama% neposlunim enama i svojeglavim kerkama% dovedena pod kontrolu mueva i gospodara.6K 5e)utim% ta komedija% koja slavi trijum1 mukog prin#ipa% i u tom smislu predstavlja mani1esta#iju patrijarhalne kulture% u svoje vrijeme je imala karakter politi!ke diver ije% koja je bila uperenu protiv najvieg autoriteta u drutvu* Gad je djevi!anska vladarka navodno djevi!anska majka svojih podanika% onda teme muke oplodne snage% samodovoljnosti i gospodarenja nad enama dobivaju podriva!ku re onan#u. / dvorskim paradama% kralji#a je uvijek u sreditu divljenja> njeno djevi!anstvo je i vor magi!ne moi. / $7nu ljetne noi$% me)utim% takve magi!ne moi su pripisane kralju.61 $7hakespeareova komedija$% aklju!uje 5ontrose% $simboli!ki neutrali ira kraljevsku mo kojoj prividno odaje po!ast.$ ( #ijela njegova anali a 7na ljetne noi 0ali i ni a historijskih dokumenata koji se odnose na ambivalentni lik kralji#e :li abete (2 upravljena je k tome da pokae kako je jedno patrijarhalno drutvo i la ilo na kraj s komplikovanom situa#ijom u kojoj se nalo% kada je jedna ena upravljala dravom u kojoj su na vlasti bili mukar#i. .ako se !uvena 7hakespearova komedija% po prvi put% protuma!ila kao $bojno polje$ na kojem se na dramati!an na!in rjeavaju krupne politi!ke i moralne kontrover e onog vremena. "o uvjerenju $novih histori#ista$% tekstovi re1lektiraju historiju% ali je i sami proi vode> u njima se odraavaju dominantni kulturni kodovi% ali i individualni $odgovori$ na vladajuu diskursivnu praksu> oni svjedo!e o ra li!itim represivnim strategijama sveprisutne Dlasti% ali i o ra li!itim mogunostima individualnog otpora. "ri tome se u tuma!enju teksta naglasak obi!no stavlja na otkrivanje prisustva 5oi% to onda uka uje na irenje diskursivne prakse Dlasti na druge diskursivne 1orme 0knjievnost% teatar2. @edan primjer* u studiji $<!itovanje moi$ 0"oIer on DisplaM% 19LH2 Leonard .ennenhouse se koristi 1ukoovskim genealokim !itanjem 1i i!kog kanjavanja kao javnog o!itovanja suverenove moi% pa 7hakespearovu dramatiku tuma!i kao $paralelni spektakl$% koji oponaa ivot i na isti na!in o!ituje djelovanje politi!ke moi ' historija proi vodi surove represivne mjere kanjavanja koju teatar prihvata kao predmet predstavljanja i na taj na!in reprodukuje kao vlastiti diskurs. (li se tekst promatra kao polje na kojem se odvijaju

politi!ke bitke i me)u nadmonih snaga represije i subver ivnih pojedina#a. <pet jedan primjer* u !uvenom ogledu $-evidljivi met#i$ 0(nivisible bullets2 i knjige $ekspirovska pregovaranja$ 3reenblatt ra matra kako ideologija $kooptira$ subver ivne diskurse i kako ih asimilira i neutrali ira% poka ujui na primjeru ;alsta11a kako vani!na $diskursivna praksa$ 0diskurs Dlasti2 do voljava da se oglase subver ivni glasovi% a istovremeno ih podvrgava utvr)enom poretku stvari. (li se veim ili manjim ni om srodnih tekstova% koji !ine onaj $arhivarni kontinuum$% poka uje kako diskursivna praksa i la i na kraj sa svojim vlastitim $otklonima$% vraajui 5o u svoj posjed. "osljednji primjer* u knji i $!udesni posjedi$ 05arvellous "ossesions% 19912 3reenblatt ra matra pojam alteriteta 0$drugosti$2 na primjerima tekstualnih tragova o prvim susretima :vropljana sa stanovni#ima -ovog 7vijeta% poka ujui kako su koloni atori svoje prve dojmove o !udesnoj emlji i snova i svoje prvo suo!enje s $apsolutno Druk!ijim$ postepeno podredili diskursu 5oi% preimenujui one druge u $divljake$% u neto to se moe progoniti i unitavati ili prihvatiti i asimilirati kro je i!ki kolonijali am. Gao to svi ti navedeni primjeri poka uju% u sreditu panje $novih histori#ista$ aista nije ni pretpostavljena autonomija umjetnosti% ni 1ormalni prin#ipi umjetni!ke organi a#ije% ni pitanja umjetni!ke vrijednosti. "omjerivi svoj interes na rubna podru!ja knjievnosti% oni su% takorei% uhvatili historiju na djelu. "omnim !itanjem historijskih $anegdota$ i analognom anali om pojedinih 1ragmenata knjievnih djela oni nastoje otkriti kodove drutvenog ponaanja% motive i logiku sila koje upravljaju drutvom i strategije kojim se kontrolira dominantni diskurs. / isto vrijeme% kad god to mogu% oni u tim tekstovima otkrivaju pukotine tog diskursa% kro koje se provla!i pojedina# koji se otima kontroli 5oi. $-ovi histori#i am$ je odba#io 0ili ostavio po strani2 mnoga pitanja koja postavlja tradi#ionalna knjievna historija* pitanja knjievnog ra voja i njegovih $ akonitosti$ 0onaj grand re#it knjievne historije2% pitanja #irkula#ije ideja% 1ormi i postupaka% pitanja knjievne preobra be povijesne stvarnosti 0s #ijelim onim uobi!ajenim vokabularom kojim se nastoji premostiti ja i me)u knjievnosti i stvarnosti* alu ija% alegorija% simboli a#ija% mimesis2% pitanja t v. $vi ije svijeta$ kao jedinstvenog i sveobjedinjavajueg duhovnog okvira knjievnosti jedne epohe. /mjesto toga% $novi histori#i am$ nastoji ponovno pove ati knjievnost i drutveni ivot% ali tako da se knjievnost ne vidi samo kao produkt drutvenogivota ve i kao onaj njegov dio koji je i sam produktivan. $"isanje i !itanje & istakao je 5ontrose & uvijek su historijski i so#ijalno determinirani doga)aji% koji se i vode u svijetu i kojim individualne i kolektivne ljudske snage mijenjaju svijet.$66

"roivjevi intelektualna iskustva strukturali ma i post'strukturali ma% $novi histori#i am$ se vratio historiji sa jednim sa nanjem koje je strano tradi#ionalnoj knjievnoj historiji* da nae anali e i nae ra umijevanje nuno proi la i i nae vlastite historijske% drutvene i institu#ionalno 1ormirane svijesti% da su ato historije koje rekonstruiramo u stvari tekstualne konstruk#ije nas koji smo i sami historijski subjekti. -e samo pjesni#i ve i kriti!ari ive u historiji% tekstovi i jednih i drugih su podjednako historijski i drutveno determinirani. = to podra umijeva da je neophodno $histori irati$ ne samo prolost ve i sadanjost% ili% ta!nije% $histori irati$ dijalektiku njihovog odnosa* kako je prolost oblikovala sadanjost i kako je sadanjost preoblikovala prolost. 0"o slikovitom odre)enju 5ontrosea% $tekst i renesanse i na tekst o renesansi se re#ipro!no uslovljavaju$2. 7 takvim shvatanjem prolosti% koja uvijek stoji naspram sadanjosti% postaje u aludna potraga% koja ina!e karakteri ira knjievnu historiju% a autenti!nim% nespornim i punim na!enjima knjievnih djela i prolosti% jer ta djela stoje pred nama isklju!ivo kao $tekstualni tragovi prolosti$% koji su uvijek onakvi kakve ih mi vidimo. Zbog toga $novi histori#i am$ nastoji i nai retori!ke strategije koje e u prvi plan dovui $konstitutivne akte tekstualnosti$% koje historija knjievnosti do sad nije raspo navala kao 1aktor koji odre)uje nae ra umijevanje i tuma!enje tekstova i prolosti. .ako smo ponovno doli na onu osnovnu ideju koja% po 5ontroseu% de1inira tenje $novog histori#i ma$* uspostaviti ne samo histori!nost tekstova nego i tekstualnost historije. ( tih ra loga $novi histori#i am$ prihvata dijalog kao svoj osnovni postupak% dijalog s mrtvima% ali i dijalog o ivima% to u krajnjoj liniji podra umijeva dijalog i me)u poetike i politike. = to je moda i glavna ra lika i me)u te knjievnohistorijske orijenta#ije i tradi#ionalne monoloke knjievne historije.