Predgovor "Lolita ili Ispovijed udovca bijele rase", tako je

glasio dvostruki naslov udnog teksta koji je doao u ruke

autoru ove napomene. Sam je "Humbert Humbert" umro u
zatvoru od sranog infarkta, na dan 16. studenoga 1952.,
nekoliko dana prije poetka sudskog procesa. Njegov
branitelj, moj roak i dobri prijatelj Clarence Clark (koji je sad
lan Odvjetnike komore okruga Columbia), zamolio me je da
pregledam i ispravim rukopis, jer je taj klijent ovlastio u svojoj
oporuci moga dinog bratida da poduzme sve mjere koje
bude smatrao potrebnima da pripremi Lolitu za tisak. Moda
je na odluku gospodina Clarka utjecala injenica to je urednik
kojeg je izabrao bio netom nagraen Polingovom nagradom
za svoje skromno djelo ,Moe li se suosjedati s osjedajima?), u
kojem se raspravlja o nekim patolokim stanjima i
nastranostima. Moj je zadatak bio jednostavniji nego to smo
i on i ja mislili. Izuzmu li se ispravke oitih pogreaka i briljivo
uklanjanje nekih tvrdokornih pojedinosti koje su se, unato
nastojanjima sama H. H., jo odrale u tekstu kao putokazi i
spomenici (upudujudi na mjesta i ljude koje je iz pristojnosti
trebalo preutjeti, a iz ovjekoljublja potedjeti), moe se
smatrati da su ovi znaajni zapisi ostali netaknuti. Autor je
sam izmislio svoj udnovati pseudonim; i razumije se samo po
sebi da se ta krinka kroz koju kao da se krijese dva
hipnotika oka nije smjela, po elji njena nosioca, skinuti.
"Haze" se samo rimuje s pravim junakinjinim prezimenom, ali
je njeno ime suvie duboko utkano u tkivo knjige da bi se
moglo zamijeniti; uostalom (kao to de se italac sam uvjeriti),
to nije bilo ni potrebno. Znatieljnici mogu nadi podatke o
ubojstvu, koje je poinio "H. H." u novinama iz rujna i
listopada 1952. godine; razlozi i cjjj toga ubojstva ostali bi i
dalje tajna da nisu ovi memoari dospjeli na svjetlo moje
stolne svjetiljke. Za volju staromodnim itaocima koji se
zanimaju za daljnju sudbinu "prototipova" onkraj "istinite
pripovijesti", mogu navesti nekoliko podataka koje mi je dao
gospodin "Windmuller" iz "Ramsdalea", koji nije elio da se
spominje njegovo ime kako ne bi "dugaka sjena tog alosnog
i prljavog sluaja" doprla i do gradida u kojem on ima ast
ivjeti. Njegova je kdi "Louise" sad na drugoj godini studija.
"Mona Dahl" studira na sveuilitu u Parizu. "Rita" se
nedavno udala za vlasnika nekog hotela u Floridi. ena
"Richarda Schillera" umrla je pri porodu rodivi mrtvu
djevojicu, na Boid 1952. godine, u Gray Staru, dalekom
mjestu na sjeverozapadu. Gospoda Vivian Damor-Blok
(Damor po glumakoj karijeri, a Blok po jednom od prvih
mueva) napisala je

biografiju svoga biveg druga pod kalamburskim naslovom
Kumir moj koja treba uskoro izidi iz tiska; kritiari koji su ved
proitali knjigu u rukopisu tvrde da je to njena najbolja knjiga.
uvari groblja koja su spomenuta u memoarima "H. H." nisu
javili da je tko ustao iz groba. Ako se Lolita gleda naprosto kao
roman, situacije i osjedaji koji su opisani u njoj ostali bi nejasni
i ogorili bi itaoca kad bi se izblijedili s pomodu triavih
okolianja. U cijelom se djelu, dodue, ne moe nadi ni jedna
jedina nepristojna rije; tovie, neotesan filistar, kojeg su
suvremeni obiaji nauili da mu se nimalo ne gade brojne
prostake rijei u najobinijim amerikim i engleskim
romanima, zgranut de se kad ih ne nade u Loliti. A kad bi
redaktor, da umiri toga paradoksalnog licemjera, pokuao
ublaiti ili izbaciti te prizore koji se nekim ljudima mogu uiniti
"sablanjivim" (vidi historijsku odluku potovanog suca Johna
Woolseyj a od 6. prosinca 1933. godine o jednoj drugoj,
kudikamo slobodnijoj knjizi), valjalo bi posve odustati od
objelodanjivanja Lolite, jer su ba ti prizori, koje bi dokoni
bestidnik mogao proglasiti proizvoljnom putenodu, zapravo
prijeko potrebni toku tragine pripovijesti koja neprestano
tei za neim to se moe nazvati samo moralnom
apoteozom. Cinik de redi da za tim ide i profesionalni
pornograf, ali de erudit na to uzvratiti da se strastvena
ispovijed "H. H." svodi na buru u ai vode, da svake godine
najmanje 12% odraslih Amerikanaca mukog spola po
skromnom proraunu, ako je vjerovati dr. Blanche
Schwarzmann (usmeno priopdenje) proivljava ono isto to
"H. H." tako oajniki opisuje; i, da je na ludi memoarist
otiao onog kobnog ljeta 1947. godine mjerodavnu
psihopatologu, ne bi se bila dogodila nikakva nesreda. Sve je
to istina ali tada ne bi bilo ni ove knjige. Neka se oprosti
ovom komentatoru to de jo jednom ponoviti ono to je ved
vieput ustvrdio u svojim djelima i predavanjima, a to je da je
"nedolino" poesto isto to i "neuobiajeno". Veliko
umjetniko djelo uvijek je izvorno; ono mora samom svojom
naravi potresti i zaprepastiti, to jest "okirati". Ja nemam
namjere veliati gospopdina "H. H.". Nema sumnje daje on
kukavan, da je nepoten, da moe posluiti kao sjajan primjer
moralne nakaze, da su u njemu udruene okrutnost i obijest
koje moda svjedoe 0 veoma dubokoj patnji, ali ne bude
naklonost prema njemu. Njegovo je udatvo, naravno,
nespretno. Mnoge su njegove napomene o stanovnicima i
prirodi Amerike smijene. Oajnika iskrenost koja izbija iz
njegove ispovijedi nipoto ga ne oslobaa odgovornosti za
njegovu avolsku prepredenost. On nije normalan. On nije
dentlmen. Ali, kako arobno njegove gusle bude u nama
njenu samilost prema Loliti i ne daju nam da ostavimo tu
knjigu, iako nam se njen autor gadi!

Kao opis klinikog sluaja, Lolita de svakako ostati jedno od
klasinih djela na podruju psihijatrije, i moe se slobodno
ustvrditi da de se za desetak godina izraz "nimfica" nadi u
rjenicima 1 novinama. Kao umjetniko djelo, Lolita daleko
prelazi granice pokajnike ispovijedi; ali moramo priznati daje
kudikamo vanije od njena naunog znaenja i umjetnike
vrijednosti njeno moralno djelovanje na ozbiljna itaoca, jer
ta muna analiza pojedinanog sluaja sadri i opdu pouku.
Zanemarena djevojica, samoiva majka i manijak zadihan
od pohote nisu samo slikovite linosti jedne jedinstvene
pripovijesti; oni nas uz to upozoravaju na opasnost skretanja;
pokazuju kakve nas nevolje mogu snadi. Lolita bi nas sve
roditelje, socijalne radnike, pedagoge morala ponukati da
budemo jo budniji i pronicaviji u odgajanju zdravijeg
narataja u jednom pouzdanijem svijetu. PRVI DIO Dne 5.
kolovoza 1955. John Ray, dr. phil. Widworth, Massachusetts
1. Lolita, svjetlo moga ivota, oganj mojih prepona. Grijeh
moj, dua moja. Lo-lita: vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz
nepce da bi na tredem lupnuo o zube. Lo. Li. Ta. Ujutro je bila
Lo, naprosto Lo, sto etrdeset osam centimetara visoka s
jednom arapom na nozi. U hlaama je bila Lola. U koli je bila
Dolly. U formularima je bila Dolores. Ali je u mom zagrljaju
uvijek bila Lolita. A je li imala prethodnica? Pa dakako daje
imala... Dapae, Lolite ne bi ni bilo da se nisam jednog davnog
ljeta prvi put zaljubio u jednu djevojicu. U jednom
kraljevstvu kraj mora (gotovo kao u Poea). A kad je to bilo?
Otprilike isto toliko godina prije nego to se Lolita rodila
koliko je meni toga ljeta bilo ljeta. Uvijek se moete pouzdati
u ubojicu da de pisati kitnjastim stilom. Potovane gospode i
gospodo porotnici! Izloak broj jedan prikazuje ono na emu
su toliko zavidjeli Edgarovi serafi neupudeni, priprosti
serafi prekrasnih krila... Pogledajte malo taj splet trnja! 2.
Rodio sam se 1910. u Parizu. Otac mi je bio meka srca i blage
dudi, mjeavina gena: vicarski podanik, polufrancuz-
poluaustrijanac, s primjesom Dunava u

krvi. Sad du vam pokazati nekoliko divnih jarkoplavih
razglednica. Posjedovao je luksuzni hotel na Rivijeri. Njegov
otac i oba djeda trgovali su vinom, draguljima i svilom
(rasporedite ih sami). U svojoj tridesetoj godini oenio se
jednom Engleskinjom, kderkom alpinista Jeromea Dunna,
unukom dvaju dorsetskih pastora, strunjaka za zakuaste
predmete: paleopedologiju i Eolove harfe (rasporedite ih
sami). Okolnosti i uzrok smrti moje veoma fotogenine majke
bili su prilino originalni (piknik, grom); meni su tada bile
svega tri godine i, osim nekakva topla kutka u najmranijoj
prolosti, nije mi ostalo nita od nje u udolinama i udubinama
sjedanja, iza kojih je ako jo moete podnijeti moj stil
(piem pod nadzorom) zalo sunce moga djetinjstva; svi vi
zacijelo poznajete one miriljave ostatJce dana, koji se
zadravaju s rojem muica nad nekom ivicom u cvatu i na
koje iznenada nabasate u etnji i proete kroz njih, podno
brda, u ljetni suton sparina i zladane muice. Majina
starija sestra Sybil, koja se bila udala za bratida mog oca
koji ju je, uostalom, uskoro ostavio ivjela je s nama kao
besplatna guvernanta i domadica. Poslije sam uo da je bila
zaljubljena u mog oca i da je on jednom, jednog kinog dana,
lakoumno iskoristio njene osjedaje, a onda, im se izvedrilo,
zaboravio na sve to. Ja sam joj bio neobino privren, uza svu
krutost kobnu krutost nekih njenih pravila. Moda je
ona htjela napraviti od mene boljeg udovca od mog oca.
Tetka Sybil imala je modre oi s ruiastim rubovima i lice
votane boje. Pisala je pjesme. Bila je pjesniki praznovjerna.
Govorila je da zna kad de umrijeti upravo kad ja navrim
esnaest godina i tako je i bilo. Njen mu, spretan trgovaki
putnik neke kozmetike tvrtke, provodio je vedi dio vremena
u Americi gdje je na kraju osnovao vlastito poduzede i stekao
neto imetka. Ja sam rastao kao sretno i zdravo dijete u
sjajnom svijetu ilustriranih knjiga, istog pijeska, naraninih
stabala, dobrodudnih pasa, morskih daljina i nasmijeenih
lica. Oko mene se velebni Hotel Mirana vrtio kao zaseban
svemir, obijeljen kozmos usred drugog, plavog, golemog,
svjeducavog kozmosa. Svi su me, od sudopera s pregaom pa
do kralja u ljetnom odijelu, voljeli i mazili. Vremene 12
Amerikanke saginjale su se, odupirudi se o tap, nada mnom
kao kosi toranj u Pii. Propale ruske kneginje nisu mogle
platiti mom ocu, ali su meni kupovale skupe slatkie. A on,
mon cherpapa1, vodio me je na veslanje i vonju biciklom,
uio me plivati, roniti, skijati na vodi, itao mi Don Quijotea i
LesMiserable1, a ja sam ga oboavao i potovao i radovao se
kad bih sluajno

uo kako sluge razgovaraju o njegovim razliitim ljubavnicama
ljubaznim ljepoticama koje su se veoma mnogo bavile
mnome, gugutale mi i prolijevale dragocjene suze nad mojim
posve veselim sirotovanjem. Iao sam u englesku kolu koja je
bila nekoliko kilometara daleko od kude; ondje sam igrao
rackets i Fives (udarao loptu o zid reketom ili dlanom),
dobivao odline ocjene i divno se slagao i s drugovima i s
nastavnicima. Iz razdoblja do svoje trinaeste godine (to jest
do susreta s mojom malom Annabelom) sjedam se svega
dvaju svojih izrazito spolnih doivljaja: sveanog, pristojnog i
posve teoretskog razgovora o nekim neoekivanim pojavama
u djeatvu, razgovora koji sam vodio u kolskom ruinjaku s
nekim amerikim djeakom, sinom poznate filmske glumice
koju je on malokad viao u trodimenzionalnom svijetu; i
prilino zanimljive reakcije svog organizma na biserastomutne
fotografije, s beskrajno njeno osjenanim udubinama puti, u
Pichonovu raskonom albumu La Beaute Humaine1, koji sam
jednom kriom izvukao ispod brda mramorastih svezaka
Graphica u hotelskoj knjinici. Poslije mi je otac protumaio,
onako dobrohotno kako je umio, sve o tome to je smatrao
da bi mi moglo biti potrebno; to je bilo u jesen 1923. godine,
prije nego me je poslao u gimnaziju u Lyon (gdje sam imao
provesti tri godine); ali, jao, ba toga ljeta mog oca nije bilo
putovao je po Italiji sMme de R. i njenom kderkom tako da
se nisam imao kome izjadati niti se s kim posavjetovati. 3.
Annabel je bila, kao i autor, mijeanog podrijetla u njenu
sluaju, engleskog i nizozemskog. Sad se mnogo slabije
sjedam crta 13 J- f" I '*?. njena lica nego to sam se sjedao
prije nego to sam upoznao Lolitu. Dvije su vrste vizualnog
pamdenja: jedno, kad se u laboratoriju mozga vjeto obnovi
lik a da se ne zamiri (i tada vidim Annabelu u glavnim crtama,
recimo, "put boje meda", "velika sjajna usta"); i drugo, kad
sklopi oi i uas izazove na tamnoj, unutranjoj strani vjeda
objektivnu, optiku, potpuno vjernu sliku voljenih crta, mali
duh u prirodnim bojama (tako vidim Lolitu). Dopustite mi
stoga da se u opisivanju Annabele ograniim na turu
napomenu da je bila bajna djevojica, nekoliko mjeseci mlada
od mene. Njeni roditelji bili su stari prijatelji moje tetke i isto
tako dudoredni kao i ona. Bili su unajmili vilu nedaleko od
Mirane. Kako sam samo mrzio delavog, preplanulog
gospodina Leigha i debelu, napudranu gospodu Leigh (roenu
Vanessa van Ness)! Isprva smo Annabel i ja razgovarali o
nevanim stvarima. Ona je

neprestance grabila akom sitan pijesak na plai i prosipala ga
kroz prste. Umovi su nam bili podeeni s umovima pametnih
evropskih utokljunaca iz naeg doba i nae okoline, i
sumnjam da bi se mogla otkriti kakva individualna nadarenost
u naem zanimanju za broj naseljenih svjetova, teniska
natjecanja, beskonanost, solipsizam i sline predmete.
Njenost i krhkost mladunadi budile su u nama iste snane i
bolne osjedaje. Ona je eljela biti bolniarka u nekoj gladnoj
zemlji, a ja sam htio biti glasovit pijun. Najednom smo se
zaljubili jedno u drugo ludo, nespretno, bestidno, bolno,
rekao bih i beznadno, jer se naa pomamna tenja da se
uzajamno posjedujemo mogla zadovoljiti jedino tako da svako
od nas upije i usvoji i najmanju esticu tijela i due onoga
drugoga, a nismo mogli nadi mjesta ni da se obljubimo, ono
to djeca iz gradskih jazbina pronalaze bez po muke. Nakon
jednog neuspjelog sastanka nodu kod nje u vrtu (o tom
potom), jedino to nam je od prisnosti bilo doputeno bijae
da leimo na onom dijelu plae gdje je bilo najvie svijeta,
gdje nas odrasli nisu mogli uti, ali su nas mogli vidjeti. Tu
smo se, na mekom pijesku, na nekoliko koraka od starijih,
valjukali po cijelo prijepodne, obamrli i izbezumljeni od
ljubavne muke, i iskoritavali svaku boju rupu u tkivu
vremena i 14 prostora da bismo se dotakli; njena ruka
provlaila se kroz pijesak prema meni, sve mi se vie primicala
sa svojim uskim opaljenim prstima, a zatim bi se njeno
sedefasto koljeno otiskivalo na taj isti dugi, oprezni put;
katkad bi nam kakav sluajni bedem koji su podigla djeca
mlaa od nas posluio kao zaklon da se na brzinu poljubimo
slanim usnama; ti su nam nepotpuni dodiri toliko nadraivali
zdrava i neiskusna tijela da nas nije mogla smiriti ni prohladna
modra voda, u kojoj smo i dalje teili za svojim ciljem. Medu
blagom koje sam pogubio na svojim kasnijim skitnjama, bila je
i mala fotografija koju je snimila moja tetka, a na kojoj je bila
skupina ljudi to sjede za stolidem u kavani na ploniku:
Annabel, njeni roditelji i veoma dostojanstveni doktor
Cooper, hrom starac koji se tog ljeta udvarao mojoj tetki
Sybili. Annabel nije bogzna kako ispala, jer se ba bila sagnula
nad svoj cbocolatglace4, i mogla se poznati samo po mravim
golim ramenima i po razdjeljku kose (koliko se sjedam tog
snimka) sred mrlje od sunca u kojoj se polako i nepovratno
izgubila njena ljepota; ja sam pak sjedio sa strane, podalje od
ostalih, i ispao nekako dramatski reljefno mrzovoljan
djeak gustih obrva, u tamnoj sportskoj koulji i bijelim, lijepo
skrojenim hlaicama, koji gleda u stranu prebacivi nogu
preko noge. Ta je fotografija snimljena posljednjeg dana
naeg kobnog ljeta, svega nekoliko minuta prije naeg drugog
i posljednjeg pokuaja da nadmudrimo sudbinu. Pod nekim
posve prozirnim izgovorom (pred nama nije vie bilo druge
prilike, a ionako nije

vie nita bilo vano) otili smo iz kavane na plau, gdje smo
napokon nali jedno pusto mjesto i tu smo se u ljubiastoj
sjeni ruiastih stijena, koje su tvorile neto nalik na pedinu,
uskoro poeli poudno milovati, a jedini su nam svjedok bile
neije zaboravljene tamne naoale. Ja sam kleao i samo to
nisam obljubio svoju draganu kad najednom izioe iz vode
dva bradata kupaa morski djed i njegov brat i uzee nas
nepristojno bodriti, a nakon etiri mjeseca ona je umrla od
tifusa na otoku Krfu. 15

Neprestance prebirem te jadne uspomene i jednako se pitam
nije li se tu, u bljesku toga dalekog ljeta, prvi put javila
pukotina u mom ivotu? Ili je moda moja arka udnja za tim
djetetom bila tek prvi znak uroene izopaenosti? Kad
pokuavam ralaniti svoje negdanje elje, namjere i
postupke, preputam se nekom naknadnom matanju koje
hrani analitiku sposobnost neogranienim mogudnostima,
tako da se svaka staza koja mi izlazi pred oi grana bez kraja i
konca u perspektivi sjedanja to me izluuje svojom
sloenodu. Ipak sam uvjeren da je na neki udesni i kobni
nain Lolita poela od Annabele. Isto tako znam da je
Annabelina smrt uvrstila frustriranost toga stravinog ljeta i
postala zapreka svakoj drugoj ljubavi u toku hladnih godina
moje mladosti. U naoj ljubavi bijahu duhovno i tjelesno
stopljeni tako savreno da to ne bi mogli ni pojmiti dananji
priprosti, sirovi iparci svojim uniformiranim mozgovima. Jo
dugo nakon njene smrti osjedao sam kako njene misli teku s
mojima. Mnogo prije nego to smo se upoznali, sanjali smo
iste snove. Usporedili smo svoje biljeke. Pronali smo crte
udne srodnosti. U lipnju iste godine (1919.) doletio je i k njoj
i k meni, u dvjema razdalekim zemljama, neiji kanarinac. O,
Lolito, da si me bar ti tako voljela! Ostavio sam za kraj
kazivanja o Annabeli opis naeg prvog neuspjelog sastanka.
Jednom kasno naveer ona je uspjela izigrati opaku budnost
svojih roditelja. Smjestili smo se u gutiku nervoznih mimoza
tankih listova iza vile, na ostacima niska kamena zida. U
mraku, kroz njene stabljike, nazirale su se arabeske
osvijetljenih prozora vile, koje bih danas, ovla retuirane
raznobojnim tuevima uvstvenog sjedanja, usporedio s
igradim kartama (djelomice i zato to je neprijatelj ondje igrao
brid). Ona je podrhtavala i trzala se dok sam je ljubio u kut
poluotvorenih usana i u vrelo uho. Roj blijedih zvijezda sjao je
iznad nas kroz obrise dugih listova taj treperavi

bezdan inio se isto toliko gol koliko i ona pod svojom tankom
haljinicom. Njeno se lice neobino jasno razabiralo na
pozadini 16 neba, ba kao da je samo zrailo nekakvo
slabano svjetlo. Njene noge, njene divne ivahne noge nisu
bile odvie stisnute, a kad sam napipao ono to sam traio, na
njenu se djetinjem licu pojavio nekakav zanesen i vilinski
izraz, napola od boli, napola od uitka. Sjedila je malo vie
mene i, u svom usamljenom zanosu, pruala mi usne
sagibajudi glavu dremovnim, tromim pokretom, a golim
koljenima mi hvatala, stezala aku i ponovo je otputala.
Uzdrhtala usta krivila su joj se od gorine nekog tajanstvenog
napitka i primicala se mom licu prediudi ovla. Nastojala je
ublaiti ljubavne muke tarudi grubo svoje suhe usne o moje,
pa bi se najednom odmaknula zabacujudi naglo kosu, a onda
bi se opet privila uza me i dala mi da se napajam na njenim
otvorenim ustima, dok sam joj ja, velikoduno spreman da joj
podarim sve svoje srce, grlo, utrobu davao da dri u
svojoj nespretnoj aci ezlo moje strasti. Sjedam se mirisa
nekakva pudera koji je ona, ini mi se, krala sobarici svoje
majke, nekoj panjolki slatkast, jeftin, mousni miris, koji
se stapao s njenim osobnim biskvitnim mirisom, i odjednom
se aa mojih osjedaja napunila do vrha, ali ju je nenadan
suanj ispod oblinjeg grma sprijeio da se prelije. Sledila nam
se krv u ilama dok smo oslukivali taj um koji je zacijelo
proizvela maka to se naokolo unjala. U isti je mah, jao, od
kude dopro glas gospode Leigh koja je zvala kderku sve
bjesomunijim tonom, a doktor Cooper je teko doepesao s
verande u vrt. Ali onaj cestar mimoza, zvjezdana maglica,
drhtavica, vatra, medljika i moja muka ostadoe sa mnom, a
djevojica s preplanulim nogama i plamenim jezikom
neprestano me od tada progonila dok se nisam napokon,
nakon dvadeset i etiri godine, oslobodio njenih ari
uskrsnuvi je u drugoj. 5. ini mi se da dani moje mladosti,
kad se osvrnem na njih, lete od mene u kovitlacu blijedih
podjednakih papirida nalik na jutarnju medavu od
upotrijebljenih komadida papira, koje putnik amerikog 17

ekspresa moe vidjeti kroz stranji prozor posljednjeg vagona
za kojim se viju. U svojim higijenskim odnosima sa enama bio
sam praktian, podrugljiv i brz. Dok sam studirao u Londonu i
Parizu, zadovoljavao sam se pladenim damama.

Bio sam marljiv i uporan student, iako ne osobito plodan. U
poetku sam kanio biti psihijatar, kao i mnogi zlosretnici; ali
sam ja bio poseban zlosretnik; obuzeo me bio nekakav
udnovat zamor (trebam podi lijeniku tako sam nekako
potiten), pa sam uzeo prouavati englesku knjievnost kojoj
se utjeu mnogi propali pjesnici pretvarajudi se u profesore s
lulom u zubima i u kaputu od tvida. Pariz tridesetih godina bio
mi je po volji. Raspravljao sam s amerikim knjievnicima o
sovjetskim filmovima. Sjedio sam s uranistima u kavani Deux
Magots. Objavljivao sam zamrene eseje u opskurnim
asopisima. Pisao sam parodije na Eliota, na primjer:
Moda de se Fraulein von Kulp Okrenuti, s rukom na
vratima... Al Nedu podi za njom ni za Freskom. Ni za
galebom... Jedan moj rad pod naslovom "Proustovska tema u
Keatsovu pismu Benjaminu Bailevju" izmamio je osmijeh
petorici-estorici uenih ljudi koji su ga proitali. Prihvatio
sam se da piem Kratki pregled engleske poezije za nekog
poznatog nakladnika, a zatim sam poeo sastavljati onaj
prirunik francuske knjievnosti (s usporednim primjerima iz
engleske knjievnosti) za amerike i britanske itaoce, koji de
me zaokupljati tijekom etrdesetih godina, a kojega je
posljednji svezak bio takoredi pripremljen za tisak kad su me
uhitili. Naao sam namjetenje predavao sam engleski jezik
skupini odraslih Pariana iz esnaestog okruga. Zatim sam
dvije zime bio profesor na mukoj gimnaziji. Ponekad sam se
koristio poznanstvima medu psihijatrima i socijalnim
radnicima da s njima obilazim razline ustanove, kao na
primjer sirotita i kole za malodobne prijestupnice, gdje sam
mogao promatrati blijede djevojice slijepljenih trepavica
potpuno nekanjeno, kao u snovima. 18 A sad bih htio iznijeti
ovu misao. Ima djevojica u dobi izmeu devete i etrnaeste
godine koje nekim oaranim putnicima, to su dvaput i
vieput stariji od njih, pokazuju svoju pravu narav koja nije
ljudska nego nimfinska (to jest demonska); predlaem da se
takva mala izabrana stvorenja zovu "nimfice". italac je
zacijelo zapazio da zamjenjujem vremenske oznake
prostornim. tovie, htio bih da italac vidi te granice, devet i
etrnaest, kao vidljive obrise ljeskave alove i ruiaste
hridi zaaranog otoka koji nastavaju te moje nimfice i koji
je okruen irokim zamagljenim morem. Jesu li sve djevojice
u tom uzrastu nimfice? Dakako da nisu. Inae bismo mi,
posvedeni, mi, usamljeni moreplovci, mi, nimfolepti, odavno
enuli pamedu. Ali ni ljepota nije kriterij, a ni vulgarnost (ili
bar ono to se smatra vulgarnodu u ovoj ili onoj okolini) ne
iskljuuje sasvim one tajanstvene znaajke onu udesnu
ljupkost, onu neulovljivu, promjenljivu, potresnu,

varljivu drakojima se nimficarazlikuje odsvojih vrnjakinja,
koje kudikamo vie zavise od prostornog svijeta istodobnih
pojava nego od onog neopipljivog otoka ukletog vremena na
kojemu se Lolita igra sa sebi slinima. Unutar tih starosnih
granica ima mnogo manje pravih nimfica nego runih, ili
naprosto "dragih", ili ak "slatkih", ali posve obinih,
debeljukastih, nezgrapnih djevojica hladne puti, ljudskih po
svojoj naravi, s okruglim trbuidima, s pletenicama,
djevojica koje de se moda poslije pretvoriti u takozvane
lijepe ene (pogledajte samo neke od onih jezivih buhtla u
crnim arapama i bijelom eiru koje su se prometnule u
divotne filmske zvijezde). Zamolite li nekog normalnog
ovjeka da vam pokae najzgodniju uenicu ili skautkinju na
nekoj skupnoj fotografiji, on nede uvijek izabrati nimficu.
Treba biti umjetnik i luak, igraka beskrajnih jada, s
mjehurom vrela otrova u preponama i s prebludnim
plamenom to vjeito gori u osjetljivoj hrptenjai (o, kako se
katkad moramo skrivati i uvati!), da bi se odmah poznalo, po
neiskazivim znacima po pomalo majem obrisu jagodinih
kosti, po tankim i svilastim zglavcima i jo po nekim drugim
obiljejima koje mi oaj, stid i suze od njenosti brane da dalje
nabrajam malog 19

smrtonosnog zloduha sred obine djece; ona, nimfica, stoji
meu njima neprepoznata i nesvjesna i sama svoje silne modi.
Nadalje, bududi da je vrijeme u tom neistom poslu
najvanije, znanstvenik mora uzeti u obzir da je prijeko
potrebna razlika od nekoliko godina (ja bih rekao najmanje
deset, ali obino trideset-etrdeset, pa i do devedeset, u
nekim rijetkim poznatim sluajevima) izmeu djevojice i
mukarca da bi mukarac podlegao nimfiinim arima. Tu je
rije o prilagoivanju one lede, o stanovitoj udaljenosti koju
duhovno oko svladava osjedajudi ugodno uzbuenje, i o
stanovitoj suprotnosti koju razum poima gredi se od porone
slasti. "Kad ja bijah dijete, i ona bjee dijete" (opet
prevakavam Edgara), moja Annabel nije za me bila nimfica;
ja sam bio njen vrnjak pa sam, prema tome, bio i sam mali
faun na onom istom zaaranom vremenskom otoku; ali
danas, poto je odonda minulo dvadeset i devet godina, ini
mi se da prepoznajem u njoj onog pravog kobnog vraidka. Mi
smo se voljeli preuranjenom ljubavlju koja se odlikuje
pomamom to veoma esto upropatava ivote odraslih ljudi.
Ja sam bio snaan djeak i preivio sam; ali je u rani ostao
otrov, i eto, ved sam pomalo sazrijevao u krilu nae civilizacije
koja doputa mukarcu da se udvara

esnaestogodinjoj djevojci, ali ne i dvanaestogodinjoj
djevojici. I zato nije nikakvo udo to sam u Evropi, kad sam
odrastao, vodio udovian dvostruk ivot. Odravao sam
takozvane normalne odnose sa zemaljskim enama kojima su
dojke nalik na bundeve ili kruke, a u sebi sam sagorijevao u
paklenskoj pedi odreene pohote to ju je u meni budila
svaka nimfica koja bi prola pored mene, a kojoj se ja, kao
kukavica koja potuje zakone, nisam usudio pristupiti.
Glomazne ljudske enke koje sam smio milovati sluile su mi
samo kao palijativ. Sklon sam vjerovati da su osjedaji koje sam
crpao iz prirodnog bludnienja bili manje-vie isti kao osjedaji
koji obuzimaju normalne velike mukarce kad opde s
normalnim velikim enama u onom uobiajenom ritmu od
kojeg se potresa svijet; ali je nevolja u tome to se toj gospodi
nije dogodilo, kao to se dogodilo meni, da okuse
neusporedivo vede blaenstvo. I 20 najmutniji od mojih snova
koji su izazvali poluciju bio je tisudu puta ivlji od preljuba koji
bi mogao zamisliti najmuevniji genijalni pisac ili najdarovitiji
impotentan ovjek. Moj je svijet bio podvojen. Nisam dutio
jedan spol nego dva, od kojih nijedan nije bio moj, za
anatoma su oba bila enska, a za mene, koji sam ih gledao
kroz posebnu prizmu osjedaja, "bili su toliko razliiti medu
sobom kao mast i ast". Sve ovo ja sad tumaim razumom, ali
kad mi je bilo dvadeset ili dvadeset i pet godina, nisam ovako
dobro shvadao svoje muke. Tijelo je dobro znalo za im udi,
ali je razum odbijao svaku njegovu molbu. Cas su me
obuzimali strah i stid, a as nerazuman optimizam. Sputavale
su me drutvene zabrane. Psihoanalitiari su me mamili
pseudooslobodenjem od pseudolibida. To to su mi jedini
predmeti ljubavne ustreptalosti bile Annabeline sestre, njene
drubenice i pratilje, inilo mi se predznakom ludila. Katkad
sam govorio sam sebi da sve ovisi o tome kako ovjek na to
gleda, i da u biti nema nikakva zla u tome to me
prekomjerno uzbuuju malodobne djevojice. Napominjem
itaocu da se u Engleskoj, otkako je godine 1933. prihvaden
"Zakon o djeci i mladim osobama", termin girl-child(to jest
djevojica) upotrebljava za "osobu enskog spola kojoj je vie
od osam, a manje od etrnaest godina" (a osobu izmeu
etrnaest i sedamnaest godina zakon oznaava kao "mladu
osobu"). S druge strane, u Americi, a napose u dravi
Massachusetts, izraz way-ward child (rasputeno dijete)
odnosi se tehniki na djevojicu izmeu sedam i sedamnaest
godina, koja "opdi s poronim i nemoralnim osobama". Hugh
Broughton, polemiar iz doba Jamesa I., dokazao je da je
Rahab bila bludnica u svojoj desetoj godini. Sve je to
neobino zanimljivo, i rekao bih da vi ved vidite kako mi pjena
izbija na usta ali ne, ne izbija, naprosto ubacujem arene
ploice sretnih misli u odreenu alicu na stolu. Evo vam jo
nekoliko slika! Eto vam Vergilija koji je (citiram

jednog starog engleskog pjesnika) "pjevao nimficu u jednom
tonu", iako je po svoj prilici vie volio periton djeaka. Eto
vam dviju od jo nedozrelih kderi kralja Amenhotepa i kraljice
Nefretete, koji su imali est takvih nilskih, obrijanih glava,
golih (bez iega na sebi osim silnih 21 f\ "1 ,* ,

perla), mekih smeih trbuidi kao u tenadi, duguljastih
ebanovih oiju, mirno ispruenih na jastucima i posve itavih
nakon tri tisude godina. Eto vam desetogodinjih nevjesta
koje su silili da sjednu na fascinij, muki ud od bjelokosti u
hramovima naeg klasinog obrazovanja. Brak i sulonitvo s
djecom nije ni dandanas rijetkost u nekim krajevima Indije.
Tako se osamdesetogodinji Lepanci pare s osmogodinjim
djevojicama, pa nikom nita. I, najposlije, Dante se ludo
zaljubio u svoju Beatrice kad je njoj bilo svega devet godina,
kad je bila vedra, naliena, ljupka djevojica, u grimiznoj
haljinici, posutoj dragim kamenjem, i to se dogodilo 1274.
godine u Firenci, na privatnoj gozbi, u veselom mjesecu
svibnju. A kad se Petrarca ludo zaljubio u svoju Lauru, ona je
bila dvanaestogodinja plavokosa nimfica koja je trala po
vjetru, po praini i peluu, i sama cvijet to leti, sred divne
ravnice koja se vidi s brda u Vaucluseu. Ali, hajde da budemo
fini i kulturni! Humbert Humbert se svojski trudio da bude
dobar. Bogme se trudio. Bio je neobino obziran prema
obinoj djeci, prema njihovoj ednosti i osjedjivosti, i ni za to
na svijetu ne bi dirnuo u nevinost djeteta kad bi postojala i
najmanja mogudnost sablazni. Ali, kako bi tom siromahu
zalupalo srce kad bi usred skupine nevine djece opazio
djejeg zloduha, "enfant charmantetfourbe"*sanjarske oi,
sjajne usne, i devet godina robije ako joj samo pokae da je
gleda. Tako je tekao ivot. Humbert je bio potpuno sposoban
da ima snoaj s Evom, ali je eznuo za Lilit. Pupanje
djevojakih grudi nastupa rano (u dobi od /0,7godina) kao
posljedica tjelesnih promjena koje prate spolno sazrijevanje.
A idudi znak koji poznajemo jest pojava prvih pigmentiranih
dlaica (u dobi od 11,2 godine). Moja je alica do vrha puna
ploica. Brodolom. Koraljni otok. Ostao sam sam s prozeblom
kderkicom putnika koji se utopio. Pa, duice, mi se samo
igramo! Kakve li sam prekrasne zgode izmiljao sjededi na
tvrdoj klupi u gradskom perivoju i hinedi da sam zadubljen u
knjigu koja mi je drhtala u ruci! Oko mirnog erudita slobodno
su se igrale nimfice, kao da je on kakav poznati kip u perivoju
ili dio hladovine proarane suncem pod starim drvetom.
Jednom je jedna savrena mala ljepotica u kotskoj

suknjici stavila uz tresak svoju teko opremljenu nogu na
klupu pored mene, da zarije u mene svoje gole ruke i pritegne
remen na koturaljci a ja sam se rastopio na suncu, s
knjigom umjesto smokvina lista, dok su joj smei uvojci padali
niz izgrebeno koljeno, a hladovina koju sam dijelio s njom
damarala i topila se na listu njene noge koji je blistao tik do
mog kameleonskog obraza. Drugi put se neka ridokosa
uenica bila nadnijela nad mene u metrou, a naranasta malja
pod njenim pazuhom bijae otkride koje mi je ostalo jo
mnogo tjedana u krvi. Mogao bih vam ispriati vie takvih
jednostranih minijaturnih romana. Neki su od njih bili bogato
zainjeni paklenskim okusom. Dogaalo se, na primjer, da
opazim s balkona nodu, kroz osvijedjen prozor preko puta,
nimficu kako se svlai pred uslunim zrcalom. Taje slika, tako
izdvojena, tako udaljena, poprimala takav neodoljiv ar da
sam bre-bolje posezao za svojom jedinom utjehom. Ali bi se
vraki nenadano njeni nagi lik, kojem sam ved bio prinio
rtvu, pretvorio u odvratni goli lakat mukarca u donjem
rublju, koji je itao novine kraj otvorenog prozora u vrudoj,
vlanoj i beznadnoj ljetnoj nodi. Skakanje preko konopca.
"kolica". Ona nezaboravna baba u crnini koja je sjedila
pored mene na klupi, na mojoj klupi za muenje i radovanje
(nimfica je poda mnom traila svoju staklenku) i koja me je
upitalabezobrazna vjetica boli li me trbuh. Ah, ostavite
me u mom procvjetalom perivoju, u mom vrtu obraslom
mahovinom! Neka se one vjeno igraju oko mene, neka nikad
ne odrastu! 6. Uzgred budi reeno, esto sam se pitao to je
bilo poslije s njima, s tim nimficama. Nije li moda u ovom
naem gvozdenom svijetu isprepletenih uzroka i posljedica
gr koji su mi one bile izmamile utjecao na njihovu
bududnost? Bila je, eto, moja a da nikad to nede ni znati. U
redu. Ali, nede li se to poslije odraziti na njoj, nisam li ja na
neki nain djelovao na njenu daljnju sudbinu time to sam

22 23 uvukao njen lik u svoj potajni blud? Ah, to je bilo i bit de
predmet velikih i uasnih sumnji! Ipak sam vidio u to se
pretvaraju kad odrastu, te arobne nimfice to izluuju
ovjeka. Sjedam se kako sam jednom predveer, u proljede,
etao jednom prometnom ulicom u sreditu Pariza. Pored
mene je prola brzim, sitnim

korakom tanka niska djevojka na visokim petama; oboje smo
se osvrnuli u isti mah; ona je stala i ja sam joj priao. Glava joj
je jedva dopirala do dlaka na mojim prsima; lice joj bijae
okruglo, s jamicama, kao u mnogih mladih Francuskinja.
Svidjele su mi se njene duge trepavice i biserastosivi tailleur6
koji joj je obavijao mladenako tijelo, to je jo bilo sauvalo
(a to je ba bio nimfiin odjek, marak naslade, poskok u
preponama) neto djetinje, izmijeano s profesionalnim
fretillemenf njene male okretne stranjice. Pitao sam je za
cijenu, a ona mi je odmah odgovorila muzikalnim, srebrnim i
odmjerenim glasom (pticaprava ptica!): Cen.
Pokuao sam se cjenkati, ali je ona proitala divlju pritajenu
udnju u mojim oima koje su s visine gledale na njeno
okruglo elo i zametak eira (vrpca i kitica). Tantpis9
izustila je, namignula mi i toboe pola dalje. Pomislih da sam
je moda prije svega tri godine vidio kako se vrada iz kole! Ta
je slika odnijela prevagu. Odvela me je uz obine strme
stepenice i, kao i obino, pozvonila da oisti put gospodinu
koji zacijelo ne eli sresti nekog drugog gospodina sumorni
put do kukavne sobe u kojoj nema niega drugog doli postelje
i bidea. Kao i obino, najprije je zatraila svoj petit cadeau10,
a ja sam je, kao i obino, zapitao kako se zove (Monique) i
koliko joj je godina (osamnaest). Dobro sam poznavao
banalne navike prostitutki od svih de njih uti to dvchuit11
jasan cvrkut s primjesom eznutljive obmane, koji
proizvode, jadnice, i po deset puta na dan. Ali je u ovoj prilici
bilo jasno da je Monique prije dodala nego oduzela sebi
godinu-dvije. To sam zakljuio iz mnogih pojedinosti njena
jedrog, kao isklesanog i neobino nerazvijenog tijela. Poto se
strano brzo svukla, stajala je asak kraj prozora, napola
zaodjevena potamnjelim muselinskim zastorom, i sluala
djeji radosno (to bi u knjizi bilo neoprostivo) vergl koji je
svirao u dvoritu to bijae ved preplavljeno sumrakom. Kad
sam joj pregledao ruke i upozorio je na prljave nokte,
prostoduno se namrtiia i kazala: Oui, ce n'estpas bien12
i pola do umivaonika, ali sam joj rekao da to nije vano, ni
najmanje vano. Bila je upravo arobna sa svojom kratkom
tamnom kosom, svijedosivim oima i blijedom puti. Nije bila
ira u kukovima od kakva djeaka kad ui. tovie, mogu
mirne due ustvrditi (i ba se zato ovako zahvalno zadravam
s malom Monique u muselinski sivoj komorici sjedanja) da mi
je od onih osamdesetdevedeset drolja s kojima sam imao
posla, ona jedina pruila pravi bolni uitak. //
etaitmalin,celuiquiainventecetruc-lalipripomenula je
ljubazno i obukla se isto onako brzo, u velikom stilu, kako se
bila i svukla. Zamolio sam je za jo jedan, dulji sastanak te iste
veeri, i obedala mi je da de me ekati u kavani na uglu, i
nadodala da za cijelog svog kratkog ivota nije nikad nikoga
prevarila. Vratili smo se u tu istu sobu. Nisam se mogao
suzdrati da joj ne kaem kako je zgodna, na to je ona
skromno odgovorila:

Tu es bien gentil de dire ca14a onda, kad je opazila ono to
sam i sam opazio u zrcalu u kojem se ogledao na tijesni
eden, to jest uasnu grimasu njenosti od koje su mi se
iskrivila usta, briljiva Monique (ona je nesumnjivo u svoje
vrijeme bila nimfica) upita me ne bi li obrisala, avantqu'on se
couche 5, sloj crvenila s usana ako je elim poljubiti. Dakako
da sam elio. S njom sam dao sebi vie maha nego s bilo
kojom drugom mladom heterom, i posljednji dojam koji je
Monique sa svojim dugim trepavicama ostavila te veeri na
mene obojen je neim veselim, ega uopde nema u drugim
uspomenama iz mog gorkog, kukavnog i sumornog spolnog
ivota. Bila je neobino zadovoljna kad sam joj dao pedeset
franaka vie nego to smo se bili dogovorili. Tada je izila
sitnim koracima na nodnu travanjsku kiicu, a Humbert
Humbert se teko gegao za njenim uskim leima. Zastavi
pred jednim izlogom, rekla je ushideno: Je vais macheter
des bosi16 Ne daj Boe da ikad zaboravim kako su djetinje
usne te mlade Parianke pucnule pri rijei "bas", koju je
izgovorila tako sono da a umalo to se nije pretvorilo u
kratko prpono "o".

24 25 Ponovo smo se sastali sutradan, u dva sata i etvrt, u
mom stanu, ali ovaj put nije bilo tako lijepo. Kao da je preko
nodi bila porasla, prela u vii razred, a uz to je jo bila strano
prehlaena. Poto sam od nje dobio hunjavicu, odgodio sam
etvrti sastanak a nisam imao nita protiv ni da prekinem
rast osjedaja koji su prijetili da me opterete tlapnjama to
razdiru duu, i da se izdue u tupom razoaranju. Neka radije
ostane ona glatka vitka Monique, kakva je bila u one dvije-tri
minute kad je kroz poduzetnu mladu prostitutku prosijavala
razuzdana nimfica! Moje kratkotrajno poznanstvo s njom
navelo me je na misli koje zacijelo nede iznenaditi itaoca koji
se razumije u te stvari. Proitavi oglas u nekom
pornografskom listu, naao sam se jednog poduzetnog dana u
uredu izvjesne Mile Edith koja mi je najprije ponudila da
odaberem sebi ivotnu druicu izmeu prilino pristojnih
fotografija u prilino prljavu albumu ,"Regardezmoi cette
belle brund"17 a ved u vjenanoj haljini). A kad sam
odgurnuo album i nekako nespretno, na jedvite jade, iskazao
svoju zloinaku elju, ona me pogledala kao da de me
otjerati. Ipak, poto me upitala koliko sam spreman platiti,
udostojila se da mi obeda da de me upoznati s osobom koja bi
"mogla urediti tu stvar". Sutradan me neka astmatina,
strano namazana i

brbljava ena, koja je zaudarala po enjaku i zanosila na
provansalsku gotovo kao u kakvoj farsi, s crnim bridima iznad
ljubiaste usne, odvela u, oito, vlastito prebivalite i tu,
cmoknuvi skupljene vrkove svojih debelih prstiju da bi me
upozorila na kvalitetu svoje djevianske i dragocjene robe,
teatralno odgrnula zastor i otkrila dio prostorije koji je, po
svemu sudedi, sluio kao spavaonica velikoj i neizbirljivoj
obitelji; ali na sceni nije bilo nikoga osim jedne udovino
ugojene, crnomanjaste, odbojne i rune djevojke, kojoj je bilo
najmanje petnaest godina, s crvenim vrpcama u tekim crnim
pletenicama, koja je sjedila na stolici i toboe se igrala
delavom lutkom. Kad sam zavrtio glavom i pokuao se izvudi iz
klopke, svodnica je, govoredi neto brzoreicom, poela
svlaiti prljavosivu vunenu potkoulju s poprsja gorostasne
djevojke, a onda je, kad se uvjerila da sam nakanio otidi,
zatraila "son argent"18. Otvorie se vrata u dnu sobe i dva
mukarca dooe iz kuhinje, gdje su veerali, i umijeae se u
nau raspru. Bili su nekako udno razvijeni, golih vratova i
tamnoputi; jedan je od njih nosio tamne naoale. Negdje za
njima skrivahu se neki djeak i zamazan, krivonog malian.
Nekom drskom logikom kao u komaru, razjarena svodilja
pokazala je na ovjeka s naoalama i kazala daje on prije
sluio u policiji pa de, toboe, biti bolje da razdrijeim kesu.
Pristupio sam Mariji (to joj je bilo umjetniko ime), koja je
doe bila sasvim mirno prebacila svoje teke butine sa stolice
u spavaonici na stolicu bez naslona za kuhinjskim stolom i tu
nastavila kusati juhu, a malian je digao s poda svoju lutku.
Obuzet saaljenjem koje je pridalo mojoj idiotskoj gesti
nekakvu dramatinost, tutnuo sam pare u njenu ravnodunu
ruku. Ona je predala moj dar bivem policajcu i tada sam tek
smio otidi. 7. Ne znam je li svodiljin album bio nova karika u
vjenidu od tratinica, ali, bilo kako mu drago, uskoro nakon
toga naumio sam se oeniti. Mislio sam da bi mi sreen ivot,
domada kuhinja, svi uvjeti branog ivota, profilaktina
jednolinost djelatnosti u postelji i, tko zna, bududi procvat
nekih moralnih vrijednosti, nekih duhovnih nadomjestaka,
mogli pomodi, ako ne da se oslobodim grenih i opasnih elja,
a ono bar da nekako mirno izlazim s njima na kraj. Izvjestan
imutak koji sam naslijedio nakon oeve smrti (nita osobito
"Miranu" je ved bio davno prodao), te moja lijepa, iako
donekle gruba vanjtina, omogudili su mi da mirno i
samopouzdano ponem traiti enu. Poto sam dobro
pogledao oko sebe, odabrao sam kderku jednog poljskog
lijenika. Taj me je dobriina lijeio od ubrzanog lupanja srca i
napadaja nesvjestice. Ponekad sam igrao s njim ah; njegova
me kderka gledala iza slikarskog stalka i umetala moje oi i
zglobove u kubistiku besmislicu kakve su naobraene
gospoice tada slikale umjesto jorgovana i ovica. Dopustit du
sebi

26 27 da ponovim mirno ali odluno: ja sam bio i jo sam, uza
sve svoje nevolje, izuzetno lijep mukarac, suzdrljivih kretnji,
meke tamne kose i pomalo mrzovoljna, ali zato jo
privlanijeg dranja krupna tijela. Crte takvih muevnih ljudi
esto odraavaju neto zlovoljno i uspaljeno to se odnosi na
ono to moraju skrivati. Tako je bilo i sa mnom. Ja sam, jao,
dobro znao da trebam samo pucnuti prstima pa da mi doe u
postelju svaka odrasla ena koju zaelim; ak sam se navikao
da ne iskazujem enama mnogo panje, ba zato to sam se
bojao da mi ne bi koja od njih pala u hladno krilo kao prezreo
plod. Da sam bio ono to se naziva "prosjenim Francuzom"
koji pati na nagizdane dame, lako bih bio naao medu
raspomamljenim ljepoticama to su zapljuskivale moju
sumornu stijenu kudikamo arobnije stvorenje od moje
Valerije. Ali su mene u tom izboru vodili razlozi koji su se u biti
svodili to sam kasno pojmio na bijedan kompromis. A
sve to samo pokazuje kako je Humbert bio dozlaboga glup u
ljubavnim poslovima. 8. Premda sam govorio sam sebi da
meni treba samo oplemenjeni pot-au-feu19 i ive korice, ono
to me je privlailo kod Valerije bilo je njeno oponaanje
djevojice. Ona nije izigravala curicu zato to je moda
prokljuvila moju tajnu, nego zato to je to naprosto bio njen
stil a ja sam zagrizao. Zapravo je toj djevojici bilo bezmalo
trideset godina (nikad nisam mogao tono ustanoviti koliko
je stara, jer joj je ak i putovnica lagala) i ona se ved odavno
bila rastala sa svojim djevianstvom, u prilikama koje su se
mijenjale prema raspoloenju njena sjedanja. Ja sam pak bio
naivan kao to moe biti naivan samo nastran ovjek. Ona je
bila nekako maljava i nestana, oblaila se a lagamine10, rado
je pokazivala svoje glatke noge, umjela je istaknuti bjelinu
nonog svoda papuom od crnog baruna, i pudila je usne, i
pokazivala jamice u obrazima, i vrtjela se u tirolskoj suknjici, i
zabacivala kratku plavu kosu najbanalnije to je mogla.
Nakon kratke ceremonije u vijednici odveo sam je u svoj novi
stan i malko iznenadio time to sam je, prije nego to sam je i
taknuo, natjerao da obue obinu djeju spavadicu koju sam
bio drpio iz jednog ormara u sirotitu. Prva brana nod bila je
prilino zabavna i, zahvaljujudi mojim nastojanjima, moju je
ludu pred jutro obuzela histerija. Ali je uskoro stvarnost
pokazala svoje pravo

lice. Obijeljeni uvojak pokazao je svoje crnkasto korijenje;
malje su se pretvorile u strnjiku na obrijanim goljenicama;
pokretljiva vlana usta otkrila su, ma koliko da sam ih punio
ljubavlju, bijednu slinost s istim dijelom tijela na voljenom
portretu njene pokojne abolike majice; i uskoro je Humbert
Humbert, umjesto blijede iparice s ulice, imao na vratu
krupnu, debelu, kratkonogu, prsatu i potpuno upljoglavu
babu. Tako je to potrajalo od 1935. do 1939. godine. Jedina je
Vale-rijina vrlina bila blagost zbog koje je, ma koliko to bilo
udno, bilo ugodno u naem kukavnom stanidu dvije
sobice, zadimljen vidik kroz jedan prozor, zid od opeka ispred
drugog, maj usna kuhi-njica, kada nalik na cipelu, u kojoj sam
se osjedao kao Marat, samo to nije bilo bjelovrate djevojke
da me zakolje. Proveo sam mnogo ugodnih veeri sa svojom
enom ona je obino bila zadubljena u svoj Pari Soir, a ja
sam radio za klimavim stolom. Ili smo u kino, na biciklistike
utrke i na boksake susrete. Malokad sam posezao za njenom
bljutavom puti, samo u asovima najvede nude, najvedeg
oaja. Sitniar preko puta nas imao je kderkicu ija me je sjena
izluivala; uostalom, s pomodu Valerije sam ipak pronalazio
nekakve doputene oduke za svoju golemu nevolju. to se
tie domade kuhinje, preutno smo se odrekli pot-au-feua i
uglavnom se hranili u tijesnom restoranu u rue Bonaparte,
gdje je bio jedan dugaak stol na kojem je zajedniki stolnjak
bio pun vinskih mrlja i gdje se najvie govorilo na stranim
jezicima. A u susjednoj kudi je trgovac umjetninama izloio u
pretrpanom izlogu krasan, aren zelen, crven, zlatan i kao
tinta plav stari ameriki estamp, na kojemu bijae
prikazana lokomotiva s divovskim dimnjakom, velikim
udnovatim fenjerima i golemom ralicom, koja je vukla
vagone slje-

28 29

zove boje u olujnu prerijsku nod, a silan crn dim proaran
iskrama mijeao se s runastim oblacima. U njima je neto
sijevnulo. U ljeto 1939. godine umro je moj tetak u Americi i
ostavio mi godinji prihod od nekoliko tisuda dolara pod
uvjetom da se preselim u Sjedinjene Drave i preuzmem
poslove njegove tvrtke. Ta mi je perspektiva ba odgovarala.
Slutio sam da je mom ivotu potreban potres. A bilo je tu jo
neto u pliu brane udobnosti pojavile su se rupe od
moljaca.

U posljednje sam vrijeme bio primijetio da se moja debela
Valerija nekako promijenila obuzimao ju je udan nemir, a
katkad ak i neto nalik na razdraljivost, to se nikako nije
slagalo s odreenom ulogom koju je trebala igrati. Kad sam
joj rekao da demo uskoro otploviti u New York, sneveselila se
i zamislila. Bilo je dosadnog okapanja oko njenih dokumenata.
Ona je imala Nansenovu (ili bolje redi Non-sensovu) putnicu, a
muevo vicarsko podanitvo nije joj, tko zna zato, nimalo
pomoglo da dobije vizu. Zakljuio sam daje ona tako
bezvoljna zato to smo morali stajati u repovima u prefekturi i
zbog nekih drugih neugodnosti, iako sam joj strpljivo opisivao
Ameriku, zemlju rumene djece i gorostasnog drveda, gdje de
biti mnogo ljepe ivjeti nego u dosadnom, sivom Parizu.
Jednog jutra, kad su joj papiri bili ved gotovo u redu, izlazili
smo iz neke ustanove kad opazih kako Valerija, koja se gegala
uza me, snano i utke vrti svojom pudlovskom glavom. Isprva
se nisam osvrtao na to, ali sam je zatim upitao zato joj se
zapravo ini da ima neto u njoj. Ona mi je odgovorila
(prevodim nekakvu slavensku banalnost s njena francuskog
prijevoda): U mom ivotu postoji jo jedan mukarac. Ne
treba valjda ni redi da se muu ne mogu ba svidjeti takve
rijei. Priznajem da su me oamutile. Ipak, da je istuem
odmah tu na ulici, kao to bi uradio svaki estit graanin,
nisam mogao. Godine tajnih patnji nauile su me da se
nadljudski svladavam. I zato sam bre-bolje sjeo s njom u
taksi, koji se ved neko vrijeme primamljivo vukao uz rubnjak, i
tu, na tom razmjerno skrovitom mjestu, mirno je zamolio da
mi objasni svoje nepromiljene rijei. Guio sam se od sve
jaeg bijesa ne zato to su me obuzimali bilo kakvi njeni
osjedaji prema toj smijenoj figuri zvanoj Mme Humbert,
nego zato to je na meni bilo da rjeavam probleme zakonitih
i nezakonitih veza, a sad se najednom tu nala Valerija, moja
burleskna supruga, da drsko raspolae i mojom udobnodu i
mojom sudbinom. Zatraio sam da mi kae kako joj se zove
ljubavnik. Ponovio sam to svoje pitanje, ali je ona i dalje
blebetala kao klaun, naklapala neto 0 tome kako je nesretna
sa mnom i kako eli da se odmah razvedemo. Mais qui est-
cei21 zaurlao sam napokon i lupio je akom po koljenu, ali
se ona nije ak ni namrtila nego se samo zagledala u mene,
ba kao da je odgovor toliko jasan da nije potrebno nita
objanjavati. Zatim je brzo slegla ramenima i pokazala prstom
u oferovu zadriglu iju. ofer je zaustavio taksi pred nekom
kavanicom 1 predstavio mi se. Ne mogu se sjetiti njegova
smijenog prezimena, ali mi i sad, nakon toliko godina,
njegova slika jasno izlazi pred oi zbijen Rus, bivi pukovnik
Bijele armije, brkat i kratko podian.

(Tisude se takvih kao on bavilo u Parizu tim blesavim poslom.)
Sjeli smo za jedan stolid, bjelogardejac je naruio vina, a
Valerija je stavila vlaan ubrus na koljeno i nastavila govoriti
ne toliko meni koliko u mene; sipala je rijei u tu
dostojanstvenu posudu tako nezadrivo kako nisam ni sanjao
da bi mogla, a uz to je neprestance zasipala svog spokojnog
ljubavnika poljskim i ruskim reenicama. Situacija je bila
apsurdna, a postala je jo apsurdnija kad je taksi-pukovnik
prekinuo Valeriju osmjehujudi se vlasniki, i poeo izlagati
svoje ivotne nazore i planove. Govoredi jezivo francuski,
ocrtao je svijet ljubavi i rada u koji se spremao stupiti, ruku
pod ruku, sa svojom enicom. Ona se pak poela dotjerivati
sjededi izmeu njega i mene; crvenila je napudene usne,
popravljala prstima bluzu utrostruujudi podbradak i tako
dalje, a dotle je on govorio o njoj, ne samo kao da ona nije s
nama, nego kao da je nekakva sirotica koju, radi njena dobra,
predaju iz ruku jednog mudrog skrbnika u ruke drugog, jo
mudrijeg; i premda je nemodni gnjev koji me obuzimao
moda preuveliavao i iskrivljavao sve moje dojmove, mogao
bih se zakleti da se pukovnik sasvim mirno savjetovao sa
mnom o takvim stvari-

30 31

ma kao to su njena dijeta, perioda, garderoba i knjige koje je
ved; proitala i koje bi trebala proitati. Ja bih rekao
govorio je on da de se njoj svidjeti Jean-Christophe12, to
vi mislite? Eh, bio je naitan taj gospodin Taksovi!
Prekratio sam to njegovo lupetanje time to sam predloio
Va-leriji da odmah pokupi svoje prnje, na to se plitkoumni
pukovnik udvorno ponudio da ih sam odnese u svoja kola.
Vrativi se na svoju dunost, povezao je Humbertove kudi.
Valerija je cijelim putem priala, a Humbert Grozni je
raspravljao s Humbertom Dobrim koga de zapravo ubiti
Humbert Humbert nju, if njena dragana, il' oboje, ili
nikoga? Sjedam se da sam jednom imao u rukama pitolj
jednog svog kolege studenta, u ono doba (ini mi se da
nisam govorio o tome, ali nita zato) kad sam se bavio milju
da se osladim njegovom malom sestrom (neobino
prozranom nimficom s velikom crnom vrpcom u kosi), pa da
se

ustrijelim. Sad sam se pak pitao vrijedi li Valjeka (kako ju je
zvao pukovnik) toliko daje ustrijelim, uguim ili utopim. Ona
je imala veoma osjedjive ruke i noge, pa sam odluio daje
samo izubijam im ostanem s njom nasamo. Ali nije bilo tako
sueno. Valjeka, koja je doe ved bila prolila more suza to
bijahu obojene dugom njene kozmetike, uzela je trpati stvari
u jednu krinju, dva kovega i u kartonsku kutiju koja samo
to nije pukla, pa nisam, naravno, mogao ostvariti svoju elju
da obujem gojzerice i da je iz trka raspalim po trtici, dok god
se prokleti pukovnik motao u blizini. Ne mogu redi da se on
vladao drsko ili nekako slino tome, naprotiv, pokazivao je
(kao na pokrajnjoj pozornici kazalita u koje su me bili silom
dovukli) diskretnu staromodnu uljudnost popradajudi svaki
svoj pokret krivo izgovaranim isprikama (j'ai demannde
pardonne, est-ce que j'ai puis23), i veoma se taktino
okrenuo na drugu stranu kad je Valjeka skidala svoje
ruiaste gadice s ueta nad kadom; ali se inilo da je taj gad
svuda u isti mah, prilago-davajudi svoju priliku anatomiji
stana, itajudi moje novine u mom naslonjau, razvezujudi
vorove na uetu, motajudi sebi cigaretu, brojedi kavene
liice, odlazedi u kupaonicu, pomaudi svojoj djevojuri da
zamota elektrini aparat za suenje kose (dar njena oca) i
iznosedi joj prdjagu na ulicu. Ja sam sjedio prekrtenih ruku,
jednim bedrom na prozorskoj dasci, umirudi od dosade i
mrnje. Napokon su oboje izili iz uzdrmanog stana
treperenje vrata koja sam zalupio za njima dugo je jo
odjekivalo u svakom mom ivcu, to je bio slab nadomjestak
onog zasluenog udarca granom ake po jagodici, koji bi
Valjeka dobila na filmskom platnu po svim pravilima
suvremene kinematografije. Igrajudi nespretno svoju ulogu,
otabao sam u kupaonicu da vidim nisu li mi odnijeli englesku
toaletnu vodicu; ne, nisu je odnijeli; ali sam se zgrio od
estoka gaenja kad sam primijetio da je bivi carev savjetnik
temeljito ispraznio svoj mjehur a da nije pustio vodu. Ta
sveana lokva tue mokrade, u kojoj se rastvarao raskvaeni
tamnouti opuak, uinila mi se kao najgora uvreda te sam
unezvije-renim pogledom potraio oko sebe kakvo oruje. A
zapravo, po svoj prilici, nita drugo doli ruska malograanska
pristojnost (moda s primjesom neega azijatskog) nije
potakla dobroga pukovnika (Ma-ksimovia! Ovaj as mi se
njegovo prezime dokoturalo u sjedanje), veoma uglaena
ovjeka kakvi ved jesu Rusi, da obavi nudu dolino i tiho, ne
upozoravajudi na majunost tueg stana putanjem
gromoglasnog vodopada na svoj tanki prigueni mlaz. Ali mi
to nije palo na pamet u tom asu dok sam, stenjudi od jarosti,
prekopavao po kuhinji traedi kakvo bolje oruje od metle.
Najednom sam odustao od traenja i izjurio iz stana u
junakoj namjeri da ga napadnem golim rukama. Uza svu
svoju fiziku snagu, ja ipak nisam nikakav boksa, a niski ali
pledati Maksimovi kao da je bio odvaljen od stijene. Prazna
ulica, na kojoj odlazak

moje ene nije bio niim obiljeen osim puce-tom od
umjetnog dijamanta to je svjetlucao u blatu (poto ga je bila
nepotrebno uvala pune tri godine u raspucanoj kutiji),
zacijelo me je spasila od razbijenog i krvavog nosa. Ali nita
zato. Bio sam ipak nakon nekog vremena osveden. Neki
ovjek iz Pasadene rekao mi je jednom da je Mrs Maksimovi
roena Zborovska umrla pri porodu 1945. godine. Ona je bila
s muem nekako dospjela iz Francuske u Kaliforniju; tu su
punu godinu dana sluili, za dobru pladu, kao pokusni kunidi
znamenitog amerikog etnologa. Cilj je tog pokusa

32 33 bio da se ustanove individualne i rasne reakcije ljudi
koji se hrane samo bananama i datuljama i neprestano
hodaju etveronoke. Taj se ovjek, lijenik, kleo daje svojim
oima vidio obadvojegojaznu Valjeku i njena pukovnika,
koji se u meuvremenu bio takoer silno udebljao i
posijedio kako revno puze po ulatenu podu jarko
osvijedjenih prostorija (u jednoj je bilo vode, u drugoj voda, u
tredoj prostirke itd.), u drutvu s nekim drugim najamnim
etveronocima pokupljenim iz siromanih i ugroenih
drutvenih slojeva. Odmah sam potraio u antropolokom
asopisu rezultate tih ispitivanja, ali oni jo tada, oito, nisu
bili objavljeni. Dakako daje tim znanstvenim plodovima
potrebno izvjesno vrijeme da potpuno sazru. Nadam se da de
izvjetaj biti ilustriran dobrim fotografijama, iako ne bih ba
rekao da zatvorske knjinice primaju takve znanstvene
radove. Knjinica kojom se sad, silom prilika, sluim izvrstan
je primjer glupog eklekticizma koji vlada u izboru knjiga u
ovakvim ustanovama. Tu je, naravno, Biblija, ima i Dickensa
(staro izdanje u mnogo svezaka, nakladnik Dillingham, New
York, MDCCCLXXXVII); tu je i Djeja enciklopedija (u kojoj se
nade prilino zgodnih fotografija skautkinja zladane kose, u
hlaicama), tu je i detektivski roman Agathe Christie
Najavljeno umorstvo; ali uz to ima i takvih trica kao to su
Skitnica u Italiji Percvja Elephinstonea, autora knjige Ponovo u
Veneciji, Boston, 1868., i razmjerno svjei (1946.) Whos Who
in the Limelight popis glumaca, redatelja, dramskih pisaca i
snimci statinih scena. Pregledavajudi juer ovu posljednju
knjigu, bio sam nagraen jednom od onih fantastinih
sluajnosti koje logiar ne trpi, a pjesnik oboava. Prepisujem
vedi dio stranice: Pym Roland. Roen u Lundyju,
Massachussetts, 1922. Stekao scensku naobrazbu u kazalitu
Elsinore, u Derbjju, drava New York. Debitirao u

Probijanju sunca. Nastupio, izmeu ostaloga, u komadima: U
susjednoj etvrti, Djevojka u zelenom, Ispremijeani muevi,
udna gljiva, O niti, John Lovely i Sanjao sam te. Quilty Clare.
Ameriki dramatiar. Roen u Ocean Cityju, drava
Newjersey, 1911. Diplomirao na sveuilitu Columbia.
Zapoeo si trgovaku karijeru, ali se zatim latio pisanja
drama. Napisao Malu nimfu, Damu koja je voljela munje (u
suradnji s Vivian Damor-Blok), Mrano doba, udnu gljivu,
Oinsku ljubav i druge drame. Vrijedno je spomenuti njegove
brojne igrokaze za djecu. Mala nimfa je proputovala 14.000
milja i davala se 280 puta u pokrajini u toku jedne zime prije
nego stoje stigla u New York. Hobiji: sportski automobili,
fotografija i domade ivotinje. Ouine Dolores. Roena 1882.
godine u Dajtonu, drava Ohio. Studirala scensku umjetnost
na Amerikoj akademiji. Debitirala u Ottauii 1900. godine.
UNew Yorku prvi put nastupila 1904. godine u Ne razgovarajs
neznancem. Zatim se izgubila u ovim komadima... Kako me
jo razdire nemodna muka pri samu pogledu na ime moje
drage ljubavi, ak i uz prezime neke odvratne stare glumice!
Moda je ona mogla biti glumica! Roena 1935. godine,
nastupila (sad sam opazio svoju omaku u prethodnom
pasusu ali, molim vas, nemojte je ispravljati, potovani
nakladnice) u Umorenom dramatiaru. Quine Schwein. Ubila
Quiltija usred birtije. O, Lolito moja, sad se jo mogu igrati
samo rijeima. 9. Brakorazvodni postupak nagnao me je da
odgodim putovanje, a pomrina jo jednog svjetskog rata bila
je ved obavila kuglu zemaljsku kad sam se naposljetku,
nakon dosadne zime u Portugalu gdje sam prebolio upalu
pluda, dohvatio obala Amerike. U New Yorku sam objeruke
prihvatio laku slubu koju mi je ponudila sudbina, a koja se
sastojala uglavnom u izmiljanju i sastavljanju reklama za
kozmetike proizvode. Odgovarala mi je povrnost i
pseudoliterar-na ica toga posla i obavljao sam ga kad god
nisam imao nikakva pametnijeg posla. S druge strane, jedno
novo, ratno sveuilite u New Yorku poticalo me je da
dovrim svoju komparativnu povijest francuske knjievnosti.
Rad oko prvog sveska oduzeo mi je dvije

34 35

godine, za kojih sam malo koji dan radio manje od petnaest
sati. Kad se sad osvrnem na to razdoblje, vidim ga lijepo
podijeljena na iroku svjetlost i usku sjenu; svjetlost se odnosi
na radost eprkanja po raskonim knjinicama, a sjena na
mune udnje, na nesanicu jednom rijeju, na ono o emu
sam ved dovoljno govorio. i talac me sad ved poznaje pa
mu nede biti teko zamisliti kako sam revno, po praini i ezi,
motrio svagda, jao, izdaleka nimfice to su se igrale u
Central parku, i kako su mi se gadile drai det , zodoriranih
tajnica i slubenica koje mi je neki aljivac u uredu neprestano
gurao u zagrljaj. Ali ostavimo sad to! Opasna duevna
klonulost odvela me je na godinu i pol u sanatorij; zatim sam
se vratio na posao, ali sam uskoro ponovo zanemogao.
Ozdraviti sam mogao samo negdje na svjeem zraku. Moj
naj+ drai lijenik, armantan cinik kratke tamne bradice,
upoznao me sa i svojim bratom koji se spremao povesti
ekspediciju u polarne predjek Kanade. Bio sam pridodan toj
ekspediciji kao "promatra psihikih reakcija". S vremena na
vrijeme dijelio sam (uostalom, ne osobito uspjeno) s
dvojicom mladih botaniara i jednim starim tesarom pm \
nane drai jedne nae dijetetiarke, doktorice Anite
Johnsonkoju su, hvala Bogu, uskoro poslali avionom natrag.
Meni nije bio posve jasan cilj nae ekspedicije. Sudedi po
velikom broju meteorologa koji su sudjelovali u njoj, moglo se
pomisliti da slijedimo trag lutajudeg i klimavog sjevernog
magnetnog pola do njegova brloga (zacijelo negdje na otoku
Princa od Walesa). Jedna je skupina osnovala, uz pomod
Kanaana, meteoroloku stanicu na rtu Pierre u Melvilleo-vu
tjesnacu. Druga, isto tako dezorijentirana skupina sakupljala
je planktone. Treda je prouavala vezu izmeu tuberkuloze i
tundre. Bert, filmski snimatelj, vrlo labilan ovjek, s kojim sam
morao neko vrijeme obavljati naporne fizike poslove (i on je
imao psihike smetnje), uvjeravao me je da je cilj "buda" u
naoj ekspediciji, njenim pravim vodama koje mi nismo nikad
ni vidjeli, da provjere utjecaj poboljanja klime na krzno
sjevernih lisica. Stanovali smo u montanim barakama usred
prekambrijskog granitnog svijeta. Imali smo svu silu zaliha -
komplet Reader's Digesta, mikser za sladoled, aseptine
nunike i arene papirne kape za proslavu Nove godine. Ja
sam se izvanredno oporavio, premda mi je bilo neopisivo
dosadno i pusto. Okruen neveselim arktikim raslinjem,
krljavim vrbama i liajevima, propuhan, pa valjda i proiden
vjetrom to je zavijao, sjedio sam tako na nekom okruglom
kamenu pod sasvim prozirnom kapom nebeskom (kroz koju
ipak nije prosijavalo nita vano) i osjedao se udnovato tu
sam sebi. Uhranjene, ljeskave male Eskimke s glavama nalik
na morsku prasad, s ribljim vonjem i runom, kao ugljen
crnom ravnom kosom budile su

u meni jo manje udnje nego doktor Johnson. Nema nimfica
u polarnim krajevima. Prepustio sam uenijim ljudima od
sebe da analiziraju ledene nanose, grebene, kose i rtove, i
trudio se neko vrijeme da biljeim ono to sam prostoduno
smatrao "psihikim reakcijama" (zapazio sam, na primjer, da
ljudi, kad u ponod sja sunce, sanjaju u jarkim bojama, to mi
je potvrdio moj prijatelj snimatelj). Osim toga sam trebao
ispitivati svoje drugove o kojekakvim predmetima, primjerice
0 nostalgiji, o strahu od nepoznatih zvijeri, o gastronomskim 1
ljubavnim snatrenjima, o najdraim razonodama, najdraim
radioemisijama, o promjenama u nainu miljenja i tako dalje.
Svima je to bilo toliko dodijalo da sam digao ruke od svega
i tek sam potkraj svoje dvadesetomjesene "polarne robije"
(kao to se u ali izrazio jedan na botaniar) slupao posve
izmiljen i vrlo slikovit izvjetaj; italac kojeg zanima taj moj
izvjetaj moe ga nadi uAnnah ofAdult Psychophysics iz 1945.
i 1946. godine, a i u onom broju Arctic Ecpbrations koji je
posveden naoj ekspediciji, koja, da kaem na kraju, nije imala
u zbilji nikakve veze s nalazitima bakra na Viktorijanskim
otocima i slinim glupostima, kao to sam poslije saznao od
svoga dobrodunog lijenika, nego je pravi cilj ekspedicije bio,
kako se ono kae, "tajne naravi", pa du jo samo dodati da je
taj cilj, ma kakav bio, bio na kraju potpuno ostvaren. itaocu
de biti zacijelo ao kad mu kaem da sam se uskoro nakon
povratka u civilizaciju opet morao boriti s ludilom (ako se vaj
okrutni izraz moe primijeniti na melankoliju i nepodnosivu i

36 37

potitenost). to sam konano ozdravio, imam zahvaliti
jednom svom otkridu dok sam se lijeio u vrlo skupom
sanatoriju. Otkrio sam neiscrpan izvor zdrave zabave u
tjeranju ege s psihijatrima; lukavo sam im odobravao, nikad
im nisam pokazao da znam sve njihove profesionalne tajne,
izmiljao sam

zamrene snove u posve klasinom stilu (snove od kojih su oni
sami, otimai snova, runo sanjali i budili se nodu vritedi),
draio ih tobonjim sjedanjima na "iskonske prizore" iz
roditeljskog sulonitva, a da im nikad nisam dao ni najmanju
priliku da se dosjete to zapravo mui njihova pacijenta.
Podmitivi jednu sestru, stekao sam uvid u kartoteku ljeilita
i obradovao se kad sam naao kartice na kojima je pisalo da
sam "profesionalni homoseksualac" i "apsolutno
impotentan". Ta mi je zabava toliko godila i toliko povoljno na
mene djelovala da sam ostao mjesec dana dulje nego to je
bilo potrebno (izvrsno sam spavao i jeo kao vuk). A onda sam
produljio boravak za jo tjedan dana samo zato da bih se
mogao ogledati s novim glasovitim profesorom, "raseljenim
licem" (i svakako raspamedenim), koji se proslavio time to je
umio uvjeriti svakog bolesnika da je prisustvovao vlastitom
zaedu. 10. Kad sam iziao iz bolnice, odluio sam potraiti
kakvo mjestace u Novoj Engleskoj ili kakav umali gradid
(brijestovi, bijela crkva), gdje bih mogao provestiljeto u
knjievnom radu, obraujudi biljeke kojih sam bio nakupio
cijelu kutiju, i u kupanju u oblinjem jezeru. Ponovo me poeo
privlaiti rad oko onog prirunika, a poslove oko tetkovih
posmrtnih parfema sveo sam bio na minimum. Jedan od
njegovih bivih slubenika, izdanak ugledna roda, predloio
mi je da provedem nekoliko mjeseci kod nekih njegovih
osiromaenih roaka, McCoovih, koji ele iznajmiti prvi kat na
kojem je povueno ivjela do svoje smrti neka njihova stara
tetka. Rekao je da imaju dvije kderi, jednu sasvim malu a
drugu od dvanaest godina, i krasan vrt nedaleko od krasna
jezera, na to sam ja rekao da sve to nagovjetava savreno,
savreno ljeto. Izmijenio sam pisma s gospodinom McCoom i
uvjerio ga da se nedu opoganjivati po zakucima. Nod u vlaku
bila je fantastina, jer sam nastojao predoiti sebi u svim
pojedinostima tajanstvenu nimficu koju du uiti francuski i
milovati humbertski. Nitko me nije doekao na minijaturnoj
stanici na kojoj sam siao sa svojim novim skupim kovegom, i
nitko se nije odazvao na moj telefonski poziv. Ipak, nakon
nekog vremena pojavio se u jednom hotelu zelenoruiastog
Ramsdalea izbezumljeni, mokri McCoo i rekao mi da mu je
kuda nodas do temelja izgorjela moda od istodobnog
poara koji je svu nod bjesnio u mojim ilama. McCoo mi ree
da je njegova ena otila s kderima obiteljskim automobilom
na njihovu farmu, ali da je enina prijateljica, neka gospoda
Haze, iz Ulice Lawn 342, spremna iznajmiti mi sobu. Neka
starica koja stanuje ba preko puta gospode Haze posudila je
McCoou svoju limuzinu, pretpotopnu krntiju s etvrtastim
krovom kojom je upravljao veseo Crnac. Ja sam pomislio da je
sad, kad je nestalo jedinog razloga radi

kojeg sam doao u Ramsdale, taj novi prijedlog naprosto
besmislen. to je mene bilo briga to de on morati ponovo
graditi sebi kudu ta zacijelo mu je stara kuda bila dobro
osigurana. Bio sam ljutit i razoaran i bilo mi je dosadno, ali
kao pristojan Evropljanin nisam mogao odbiti da se odvezem
u Ulicu Lawn u onoj pogrebnoj limuzini, a osim toga sam
slutio da bi McCoo inae izmislio jo neki zamreniji nain da
me se otrese. Vidio sam kako je otiao brzim korakom i kako
je ofer zavrtio glavom smjekajudi se ovla. Cijelim putem
sam se zaricao da ni za to na svijetu nedu ostati u Ramsdaleu
i da du jo istog dana odletjeti na Bermudske ili Bahamske, ili
bogtepitaj koje otoke. Jo su mi nedavno bile prolazile
kimom kao srsi neke umilne mogudnosti u vezi sa arenim
fotografijama primorskih ljetovalita, i zapravo je ba McCoo
naglo skrenuo taj tok mojih misli svojim dobronamjernim, ali,
kako se pokazalo, posve nerealnim prijedlogom. Kad ved
govorimo o naglom skretanju, umalo to nismo

38 39 pogazili dosadna psa iz predgraa (jednog od onih to
postavljaju zasjede automobilima) upravo kad smo skretali u
Ulicu Lawn; Ubrzo nakon toga ukazala se kuda Hazeovih
daana, obijeljena, uasna, potamnjela od starosti, vie siva
nego bijela ona vrsta kuda u kojoj zna da de umjesto tua
u kupaonici nadi gumenu cijev nataknutu na slavinu. Dao sam
napojnicu oferu nadajudi se da de odmah otidi, pa da du modi
neopazice klisnuti natrag u hotel i pokupiti svoj koveg; ali je
on naprosto preao na drugu stranu ulice gdje ga je s verande
dozivala neka starica. to sam mogao? Pritisnuo sam dugme
na vratima. Tamnoputa sluavka otvorila mi je vrata i ostavila
me da stojim na otirau, dok je ona otrala natrag u kuhinju
gdje je neto gorjelo ili, bolje redi, zagorijevalo. Predsoblje
bijae ukraeno grozdom zvonaca, bjelookim drvenim
strailom meksike proizvodnje namijenjene turistima i van
Goghom (Arleanka)tim banalnim ljubimcem izvjetaenog
dijela buroaske klase. Zdesna se, kroz odkrinuta vrata,
mogao vidjeti kutak salona s jo jednom meksikom
drangulijom u vitrini i s prugastim divanom uza zid. Sprijeda, u
dnu predsoblja, nalazilo se stubite ii dok sam stajao otirudi
rupidem elo (tek sam tada pojmio koliko je vani vrude) i
gledajudi predmet koji se tu sluajno naao, staru sivu tenisku
loptu na krinji od hrastovine, dopro je odozgo glas

(kontraalt) gospode Haze koja se nagnula preko ograde i
upitala me umilno: Jeste li vi gospodin Humbert? Usput
je odozgo palo malo pepela od cigare. Zatim je sama dama
(sandale, zagasitocrvene hlae, uta svilena bluza, poneto
etvrtasto lice tim redom) sila niza stube otresajudi
svejednako kaiprstom pepeo s cigarete. Najbolje da odmah
opiem gospodu Haze, kako bismo svrili s njom. Toj je jadnoj
gospi moglo biti trideset i pet godina, elo joj je bilo glatko,
obrve poupane, a crte lica posve obine, iako prilino
privlane, tip ene koji bi se mogao opisati kao razblaena
otopina Marlene Dietrich. Gladedi dlanom bronanosmeu
pundu na zatiljku, odvela me je u salon gdje smo
porazgovarali 0 izgorjeloj kudi McCooovih i prednostima
ivota u Ramsdaleu. Njene razdaleko usaene oi obino su
obuhvadale pogledom cijelog sugovornika zazirudi samo od
njegovih oiju. Smijeak joj se svodio na upitno uzvijanje
jednom obrvom, a dok je govorila, izvijala se s divana inedi
grevite sitne pokrete prema tri pepeljare 1 otvorenom
kaminu (u kojem je leala smea ogrizena jabuka), a onda se
ponovo zavaljivala i prebacivala nogu preko noge. Oito je
bila jedna od onih ena ije bruene rijei moda odraavaju
klub prijatelja knjige ili klub igraa brida, ali ne odraavaju
duu, ena koje nemaju ni truna smisla za humor, ena koje
su u biti potpuno ravnodune prema desetak poznatih
predmeta salonskih razgovora, ali pomno paze na pravila
takvih razgovora, kroz iji sjajni celofan jasno izbijaju neke
pritajene, zatomljene i ne osobito poeljne stvari. Bilo mi je
potpuno jasno da bi ona, kad bih nekim nevjerojatnim
stjecajem okolnosti postao njen podstanar, poela sustavno
praviti od mene ono to je smatrala da znai "podstanar" i
da bi me uvukla u jednu od onih dosadnih ljubavnih afera koje
su mi bile dobro poznate. Ali nije moglo biti ni govora o tome
da se ja tu nastanim. Mislio sam da ne bih mogao biti sretan u
kudi u kojoj na svakoj stolici lei po koji pohaban asopis, i u
kojoj je odvratno izmijeana komedija suvremenog
"funkcionalnog" pokudstva s tragedijom prastarih stolica za
njihanje i rasklimanih stolida na kojima stoje mrtve svjetiljke.
Gospoda me je povela gore pa lijevo, u "moju sobu".
Razgledao sam je kroz maglu svog odbijanja, ali sam ipak
razabrao iznad "moje postelje" reprodukciju Kreutzerove
sonate Renea Prineta. I tu je sluinsku sobicu ona zvala
"kabinetom"! "Van odavde, to prije van", vikao sam u sebi
gradedi se da razmiljam o smijeno niskoj cijeni koju je
domadica traila za puni pansion odajudi sanjarsku i zlokobnu
nadu. Moja starosvjetska uljudnost ipak me je silila da i dalje
podnosim tu muku.

Preli smo preko odmorita na desnu stranu kude ("Ovdje
spavam ja, a ovdje Lo" zacijelo sluavka, pomislih), i
podstanar-jubavnik jedva se nekako suzdrao da se ne najei
kad je naas ugledao, on, veoma uredan ovjek, jedinu
kupaonicu u kudi,

40 41 tijesnu prostorijicu (izmeu odmorita i sobe
spomenute Lo), gdje je deformirano, mokro rublje visilo nad
sumnjivom kadom u kojoj je ostao upitnik od jedne dlake; a
tu sam odmah spazio i oekivano gumeno crijevo i jo jedan
slian predmet ruiasti pokrov to je edno pokrivao
zahodsku dasku. Vidim da niste ba oduevljeniree moja
dama dodirujudi naas rukom moj rukav. U nje je bila
udruena hladnokrvna poduzetnost (viak onoga to se, ini
mi se, naziva "spokojnom ljupkodu") s nekakvom
snebivljivodu i turobnodu, zbog ega se njeno pomno
biranje rijei doimalo isto tako neprirodno kao i intonacije
profesora retorike. Moram priznati da moja kuda nije
osobito uredna nastavi ta mala jadnica osuena na
neuspjeh ali vas uvjeravam (pogled joj kliznu niz moje
usne) da de vam ovdje biti lijepo, dapae, veoma lijepo. Hajde
da vam jo pokaem blagovaonicu i vrt. Ove jeposljednje rijei
izgovorila ivlje, ba kao da je primamljivo mahnula glasom.
Nevoljko podoh za njom ponovo niz stepenice, pa kroz
predsoblje i kuhinju koja je bila na desnoj strani, gdje su bile i
blagovaonica i salon (lijevo od predsoblja, ispod "moje sobe",
bila je samo garaa). U kuhinji je krna mlada Crnkinja upravo
skidala veliku sjajnu crnu torbicu s kvake na vratima to su
vodila u dvorite, i rekla: Ja sad idem, gospodo Haze.
Dobro, Louise odgovori gospoda uzdiudi. Platit du vam
u petak. Proli smo kroz sobicu za ostavu i nali se u
blagovaonici koja je bila do salona kojemu smo se maloprije
divili. Opazih bijelu arapicu na podu. Gospoda Haze neto
progunda, pokupi je usput i baci u ugraeni ormar. Na brzinu
smo razgledali stol od mahagonija posred kojeg je stajala
zdjelica za vode, u kojoj je bila samo jedna, jo sjajna kotica
od ljive. Dotle sam bio napipao u depu vozni red i
neprimjetno ga pripremio da ga izvadim im budem mogao.
Jo sam iao za gospodom Haze kroz blagovaonicu kad
odjednom na njenu kraju buknu zelenilo. A ovo je veranda
propjevui

moja vodilja, i tada, bez ikakva upozorenja, dignu mi se pod
srcem modar morski val, i s rogoine na verandi, iz sunana
kruga, napol gola, na koljenima, okredudi se na koljenima
prema meni, zirnu pozorno na me iznad tamnih naoala moja
ljubav s Rivijere. Bilo je to ono isto dijete ista ona krhka
ramena boje meda, ista ona svilasta, gipka, obnaena leda,
ista ona kestenjasta duga kosa. Crni rubac s bijelim tokicama
povezan oko njenih prsa krio je od mojih ostarjelih
majmunskih oiju ali ne i od pogleda mladenakog sjedanja
propupale dojke koje sam bio poudno milovao onog
besmrtnog dana. I, kao da sam dadilja male princeze iz bajke
(izgubljene, otete, pronaene, obuene u ciganske prnje, kroz
koje se njena golotinja smijei kralju i njegovim psima
hajkaima), prepoznao sam tamnosmei made na njenu
boku. Obuzet strahopotovanjem i ushidenjem (kralj plae od
radosti, trube trube, dadilja je pjana), ponovo sam ugledao
njen divni upali trbuh, na kojem su se moje usne to su
putovale na jug bile na trenutak zadrale, i ona djeaka
bedra na kojima sam bio izljubio nazubljen otisak gumilastike
na njenu kupadem kostimu onoga ludog, besmrtnog dana
podno "Ruiastih stijena". etvrt stoljeda koliko sam od tada
bio proivio, suzilo se do treperave otrice i izgubilo.
Neobino mi je teko iskazati dovoljno snano taj bljesak, taj
drhtaj, taj ok strastvenog prepoznavanja. U tom trenu
proetom suncem, kad sam obuhvatio pogledom djevojicu
to je kleala (i treptala iznad onih strogih tamnih naoala
o, mali moj Herr Doktor2-4 kojem bijae sueno da me izlijei
od svih mojih boljki) i kad sam prolazio pored nje s krinkom
zrelosti na licu (kao stasit muevan ljepotan, filmska zvijezda),
vakuum moje due uspio je usisati sve pojedinosti njene
blistave divote i usporediti ih s crtama moje pokojne nevjeste.
Poslije je, naravno, ona, ta nova, ta Lolita, moja Lolita,
potpuno zasjenila svoj prototip. elim samo istaknuti da je to
otkride na amerikoj verandi bilo tek posljedica onog
kraljevstva kraj mora" iz mog patnikog djeatva. Sve ono to
se zbilo izmeu ta dva dogaaja bilo je samo niz sljepakih
traenja i zabluda i lanih zametaka radosti. Sve ono to je
bilo zajedniko njima dvjema inilo ih je u mojim oima
jednom. Uostalom, nemam vie nikakvih iluzija. Moji de suci
smatrati I 42 sve ovo samo za prenavljanje jednog luaka koji,
prostaki reeno, voli lefruit veri15. Na kraju krajeva, meni je
to potpuno svejedno. Ja samo znam da su mi, dok sam s
Hazetinom silazio niz stepenice u vrt koji je bio pritajio dah,
koljena

bila nalik na odraz koljena u lelujavoj vodi, a usne kao pijesak.
To je bila moja Lo ree ona a ovo su moji ljiljani. Jest
rekoh jest. Divni su, divni, divni. 11. Izloak broj dva je
depna biljenica uvezana u crnu umjetnu kou, s ukoso
otisnutom zlatnom godinom (1947.) u gornjem lijevom kutu.
Opisujem taj kvalitetni proizvod kompanije Blank Blank iz
Blanktona, Massachussetts, kao da zaista lei preda mnom a
zapravo je uniten prije pet godina, i ovo to sad razgledamo
(zahvaljujudi ljubaznosti fotografskog pamdenja) samo je
trenutno utjelovljenje, goludravo ptice iz Feniksova gnijezda.
Sjedam se toga svog dnevnika ovako dobro zato to sam ga
dvaput pisao. Isprva sam pisao olovkom (esto briudi i
ispravljajudi) na odvojenim listovima velika notesa, a poslije
sam sve to, skradujudi neke rijei, prepisao svojim najsitnijim i
najavolskijim rukopisom u onu crnu biljenicu. Dan 30.
svibnja slubeno je proglaen posnim danom u New
Hampshireu, ali nije, na primjer, u Carolinama. Toga dana
1947. godine gradska uprava u Ramsdaleu zatvorila je ved bila
sve kole zbog epidemije takozvane "trbune gripe". Nekoliko
dana prije toga bio sam se nastanio kod Hazeovih, i mali
dnevnik s kojim sad elim upoznati itaoca (kao to pijun
kazuje napamet sadraj poruke koju je progutao) odnosi se na
vedi dio mjeseca lipnja. italac moe provjeriti moje
napomene o vremenskim prilikama u lokalnim novinama iz
1947. godine. etvrtak. Veoma je vrude. Sa svoje
promatranice (prozor kupaonice) vidio sam Dolores kako
skida rublje s ueta iza kude na svjetlu zelenom kao jabuka.
Iziao sam kao da du se proetati, gila je u kariranoj koulji,
trapericama i gumenim papuama. Svakom svojom kretnjom
u sjeni proaranoj suncem pogaala je u najskrovitiju i
najosjetljiviju icu moga nedostojnog tijela. Malo zatim sjela
je do mene na najniu stepenicu stranjeg ulaza i uzela
skupljati kamenide to su joj leali medu nogama, otre
kamenide, pa onda i krhotinu boce za mlijeko nalik na
iskeenu gubicu, i gaati njima u limenku nedaleko od sebe.
Dzink! Drugi put ne moe, ne moe kakve li muke ne
moe pogoditi i drugi put. Dzink! Prekrasna put, i njena i
preplanula, bez najmanje greke. Sladoled sa sirupom izaziva
osip. Prejako luenje lojnica koje hrane kesice vlasi u koi
prouzrouje razdraljivost koja pak kri put zarazi. Ali nimfice
nemaju priteva, iako jedu do mile volje svakakva masna jela.
Boe, kakve li kunje taj adasni preljev iza sljepoonice koji
postupno prelazi u sjajnu kestenjavu kosu! A ona koica to
joj podrhtava sa strane na pranom glenju... Kderka
gospodina McCooa? Ginny McCoo? Uh, jeziva nakaza! I
podmukla. I epa. Umalo to nije umrla od djeje paralize.

Dzink! Blistava pruga malja na ruci, nie lakta. Kad je ustala da
odnese rublje u kudu, ispratio sam izdaleka zadivljenim
pogledom izblijedjelo plavetnilo na turu njenih posuvradenih
traperica. Odjednom je iz travnjaka iznikla, kao kakvim hokus-
pokusom, umilna gospoda Haze naoruana fotoaparatom i,
nakon izvjesnog heliotropskog pedjanja alostan pogled
uvis, zadovoljan pogled dolje drznula se snimiti smetenoga
Humberta le Bela kako sjedi na stepenici. Petak. Vidio sam je
kako odlazi nekamo s Rose, svojom crnokosom prijateljicom.
Zato me tako uasno uzbuuje njen djeji ama
prostonaprosto djeji hod? Da analiziramo! Jedva
primjetno uvueni vrhovi stopala. Nekako razlabavljene noge
ispod koljena sve do kraja koraka. Malice kao da vue noge.
A sve to beskrajno mladenaki, beskrajno raskalaeno. Osim
toga, Humberta Humberta duboko dira malin atrovaki
govor i njen stri visoki glas. Neto kasnije sam uo kako je
obasula Rose preko

44 45 ograde pogrdnim besmislicama. Sve je to odjekivalo u
meni u brencavom uzlaznom ritmu. Stanka. Hajd' bog,
mala! Subota. (Autor je ovdje zacijelo kojeta preinaio.)
Znam da sam lud to piem ovaj dnevnik, ali mi on prua
neobian uitak; a i tko bi osim ene koja voli mogao
deifrirati moj mikroskopski rukopis? Dopustite mi da jecajudi
objavim da se danas L. sunala na otvorenoj verandi, ali su se,
naalost, njena majka i neke druge dame neprestano motale
oko nje. Mogao sam, naravno, sjesti u stolicu za ljuljanje i
graditi se da itam. Ali sam odluio ostati u svojoj sobi, jer
sam se pribojavao da, zbog strane, lude, smijene i jadne
groznice koja me tresla, ne bih mogao uopde hiniti
ravnodunost. Nedjelja. Val vrudine jo nije proao;
blagoslovljeni tjedan! Ovaj put sam pravovremeno zauzeo
strateki poloaj, s debelim nedjeljnim novinama i novom
lulom u stolici za ljuljanje. Naalost, dola je s majkom. Bile su
u crnim kupadim dvodijelnim kostimima, isto tako novim kao i
moja lula. Moja duica, moja golubica zastala je naas pokraj
menehtjela je humoristiku stranicu a mirisala je gotovo
isto onako kao ona druga, s Rivijere, samo jae, s primjesom
neega grubljeg bio je to nekakav estok miris koji je
odmah probudio moju mukost; ali mi je ona ved bila istrgla iz
ruku eljenu stranicu i povukla se na rogoinu do svoje
tuljanolike mamice. Tu je

mojaljepoticaleglapotrbuke pokazujudi mi, pokazujudi
nebrojenim izbeenim oimau mojoj okatoj krvi, svoje
poneto izdignute lopatice, i maak na savijenoj kraljenici, i
ispupenja napetih uzanih guzova u crnom, i stranju stranu
svojih djetinjih bedara. Sedmokolka je nijemo uivala u
zelenocrvenomodrim stripovima. Ljupkije nimfice nije mogao
zamisliti ni zelenocrvenomodri Prijap. Gledajudi je, suhih
usana, kroz raznobojne slojeve svjetla, usredotoujudi svoju
udnju i ljuljajudi se ovla ispod novina, znao sam da bih
mogao, kad bih se koncentrirao kako treba, odmah dosegnuti
vrhunac svoga bijednog blaenstva. Meutim, kao to
grabeljiva zvijer vie voli plijen koji se mie nego plijen koji
miruje, htio sam da se taj kukavni ushit poklopi s jednom od
razlinih kretnja koje je zaitana djevojica pokatkad inila
eudi se po leima i otkrivajudi istokano pazuho, ali je
debela Hazeovka odjednom sve pokvarila time to se
okrenula meni i zamolila me da joj pripalim cigaretu, nakon
ega je zapodjenula razgovor o diletantskom romanu nekog
popularnog knjievnog varalice. Ponedjeljak. Delectatio
morosa26. "Vuku se dani Sumorni i sivi...' Mama Haze,
Dolores i ja trebali smo nakon doruka podi na jezero Glass da
se kupamo i sunamo; ali se sedefasto jutro izrodilo u kino
podne i Lo je napravila scenu. Utvreno je da djevojice u
New Yorku i Chicagu u prosjeku spolno sazrijevaju s trinaest
godina i devet mjeseci; individualno se taj prosjek krede
izmeu deset (pa i manje) i sedamnaest godina. Maloj
Virginiji nije bilo ni etrnaest kad ju je obljubio Edgar. Davao
joj je satove iz algebre. Bar tako ja zamiljam. Proveli su
medeni mjesec u Petersburgu, na zapadnoj obali Floride.
"Monsieur Poe-poe", kako je jedan uenik Humberta
Humberta u parikom liceju zvao poetu-poetu. Ja imam sve
one osobine koje, po miljenju strunjaka za seksualne
interese djece, pobuuju kod djevojica spolne reakcije: jasno
ocrtanu donju eljust, miidave ruke, dubok glas, iroka
ramena. Osim toga, kau da sam slian nekom glumcu ili
nekom unjkalu s gitarom za kojim Lola luduje. Utorak. Kia.
Nita od jezera (samo lokve). Mamica je otila u kupovinu.
Znao sam da je Lo negdje u blizini. Nakon stanovitih potajnih
manevara naao sam je u sobi njene majke. Rastezala je pred
ogledalom oni kapak ne bi li izvadila iz oka neki trun.
Karirana haljinica. Premda oboavam njen opojni kestenjasti
miris, ipak mi se ini da bi morala od vremena do vremena
oprati kosu. Naas smo oboje zaplivali u toplom zelenilu
ogledala u kojem se s nama i nebom ogledao i vrh jablana.
Uhvatio sam je grubo za ramena, pa njeno za sljepoonice, i
okrenuo je prema svjetlu.

46 47 Ma evo, tu je ree onaosjedam ga... vicarska
seseljanka bi ga vrvrhom jezika... ...Izvadila? Aha. Da
probam? Pa dobro, probajte! Njeno sam prevukao svojim
treperavim alcem po njenoj slanoj onoj jabuici to se
okretala. Bravo, bravo rekla je trepdudi vani je! A
sad drugo oko! Tikvane jedan pone ona pa nema
ni... Ali je tada opazila moje nakubljene usne koje su joj se
primicale, te je pomirljivo rekla: U redu. Nadnijevi se nad
njeno toplo, uzdignuto, rideruiasto lice, ozbiljni Humbert
pritisnuo je usne na njen ustreptali kapak. Ona se
nasmjehnula i mugnula pored mene iz sobe. inilo mi se da
mi srce lupa posvuda u isti mah. Nikad otkako znam za sebe
ak ni dok sam milovao onu djevojicu na Rivijeri
nikad... Nod. Nikad nisam proivljavao ovakve muke. Htio bih
opisati njeno lice, njene kretnje a ne mogu jer, kad je ona
blizu, strast me zaslijepi. E, do vraga nisam navikao na
drutvo nimfica! Ako pak zatvorim oi, vidim samo ukoeni
djelid njena lika, reklamni bljesak divne glatke koe ispod
bedra kad, sjededi, visoko zadigne koljeno ispod karirane
suknjice zavezujudi vrpce na cipelama. Dolores Haze, ne
montrezpas voszhambes 27. To govori njena majka koja
misli da zna francuski. Kako sam a mes heures18 pjesnik,
napisao sam madrigal o njenim trepavicama crnim kao ada,
o njenim blijedosivim bezizraajnim oima, o pet asimetrinih
pjega na njenu prdastu nosidu i o bjeliastim maljama na
njenim opaljenim udovima. Samo najbanalnijim izrazima
(vradamo se opet dnevniku) mogao bih opisati crte lica moje
Lo; rekao bih, na primjer, da joj je kosa tamnosmea, a usne
rumene kao oblizani bombon; donja joj je usna arobno
ispupena ah, da sam bar spisateljica pred kojom bi
pozirala gola na golom svjetlu! Ali sam samo Humbert
Humbert, koati dugajlija s kosmatim prsima, gustim crnim
obrvama i stranim naglaskom, zahodska jama puna gnjilih
udovita pod maskom lijenog

djeakog osmijeha. Ali ni ona nije nimalo nalik na krhku
djevojicu iz kakva enskog romana. Izbezumljuje me dvojna
narav moje nimfice pa, moda, i svake nimflce ona
smjesa njene sanjarske djetinjastosti i nekakve jezovite
vulgarnosti, koja je svojstvena prdastoj draesti reklama i slika
iz asopisa i koja me podsjeda na mutnoruiaste maloljetne
sluavke kod nas u Evropi (to miriu na izdrobljenu kamilicu i
vonjaju po znoju), i na one mlade bludnice koje u
provincijskim bordelima oblae kao djecu. Ali uza sve to
uza sve to, nasludujem nekakvu neizrecivu, neporonu
njenost koja izbija iz mousa i neisti, iz kala i smrti, o, Boe,
Boe... I, napokon, to je najudnije od svega, ona, ta Lolita,
moja Lolita, toliko je individualizirala autorove negdanje
snove da iznad svega i pored svega postoji samo Lolita.
Srijeda. "Nagovorite mamu da nas (nas!) sutra povede na
jezero Glass." To mi je od rijei do rijei rekla strastvenim
apatom moja dvanaestogodinja ljubav s kojom sam se
sluajno sudario na ulazu ja sam izlazio, a ona je trkom
ulazila. Odbljesak popodnevnog sunca svjetlucao je, kao
blistavi bijeli dijamant s nebrojenim zrakastim bicama, na
okruglom krovu parkirana automobila. Sjena kronje bujna
brijesta meko je padala, prelijevajudi se, na daani zid kude.
Dva jablana treperila su i zibala se. Izdaleka s ulice dopirali su
neodreeni zvui prometa. Neiji je djeji glas dozivao:
Nancy! Nan-cy! Lolita je u kudi stavila svoju najdrau
gramofonsku plou Mala Carmen koju ja uvijek zovem
Patuljasta Carmen, na to ona uvijek rei, toboe se rugajudi
mojoj tobonjoj duhovitosti. etvrtak. Sinod smo sjedili na
otvorenoj verandi Hazetina, Lolita i ja. Hvatao se topao
mraak i prelazio u raznjeen mrak. Stara luda mi je upravo
potanko ispriala sadraj filma koji su ona i Lo gledale pnje
pola godine. Neki boksa je ved bio veoma nisko pao kad je
upoznao nekog dobrog popa (koji je i sam nekod, dok je bio
snaan i mlad, bio boksa, pa i sad je mogao oboriti grenika
udarcem aka). ojedili smo na jastuidima na podu; Lo je
sjedila izmeu babe i mene

48 49 (sama se ugurala medu nas, lane moje!). Ja sam opet
uzeo aljivo pripovijedati o svojim pustolovinama na Arktiku.
Muza izmiljanja dodala mi je puku kojom sam ustrijelio
bijelog medvjeda koji je samo sjeo i izustio: "Oh!" Meutim
sam dobro osjedao blizinu Lo i, dok sam govorio i gestikulirao
u milosrdnoj tami, koristio sam se tim nevidljivim kretnjama
da joj dotaknem

as ruku, as rame, as lutku-balerinu s kojom se igrala i
neprestano je gurala meni u krilo; i, napokon, kad sam
potpuno obavio svoje usplamtjelo zlato tom mreom od
bezazlenih milovanja, odvaio sam se da je pogladim po nozi,
po najeenoj koi na njenoj goljenici, i smijao se sam svojim
alama, i drhtao, i prikrivao svoje drhtanje, i dva puta osjetio
na usnama toplinu njenih uvojaka dok sam je njukao
govoredi neto smijeno za se i milujudi njenu igraku. I ona se
neto mnogo mekoljila tako da joj je majka na kraju otro
rekla neka se prestane vrtjeti, i lutku joj najednom hitnula u
tamu, a ja sam se svejednako kikotao i obradao se Hazetini
preko nogu Lo i uzgred prolazio rukom po mravim leima
nimfice osjedajudi joj put kroz djeaku koulju. Ali sam znao
daje sve to beznadno. Bilo mije muno od udnje, odjeda mi
je bila tijesna, pa mi je ak bilo drago kad je njena majka
kazala u tami: A sad mislimo da je vrijeme da Lo poe na
spavanje. A ja mislim da ste vi prasci ree Lo. Dobro,
znai da sutra ne idemo na izlet ree Hazetina. Valjda
ivimo u slobodnoj zemlji ree Lo. Poto je jo glasno
izrazila svoje negodovanje, Lo je otila, a ja sam iz puke
inercije ostao na verandi s Hazetinom koja je puila desetu
cigaretu ie veeri i tuila se na Lo. Lo je, zamislite, bila
prkoljiva kad joj je bilo svega godinu dana, bacala je,
prokleto derite, iz krevetida preko mree igrake samo da ih
njena jadna mati mora neprestano skupljati! A sad, kad joj je
dvanaest godina, to je prava napast, po Hazetinim rijeima.
Jedino sanja o tome kako de jednog dana ipati uz dez-
muziku i predvoditi parade visoko diudi noge i onglirajudi
tapom. U koli dobiva slabe ocjene, ali se ipak bolje snala u
ovoj novoj koli nego u Piskvju (Pisky je njihov rodni grad u
sredini Sjedinjenih Drava, a ova kuda u Ramsdaleu je prije
pripadala njenoj pokojnoj svekrvi; u Ramsdale su se doselili
prije otprilike dvije godine). A znate li zato je Lo bila
nezadovoljna u onoj prvoj koli?-Ah ree udovica kako ne
bih znala! I ja sam to, sirota, prola u djetinjstvu, oni prokleti
balavci koji ti zavrdu ruke, namjerno se zalijedu u tebe s
hrpom knjiga, upaju te za kosu, tipaju za grudi, hode da ti
zadignu suknju. Naravno, hirovitost redovito prati normalan
razvoj, ali Lo prevruje svaku mjeru. Mrzovoljna je i
prefrigana. Vlada se drsko i izazovno. Neki dan se Viola, jedna
mala Talijanka u njenu razredu, prituila da ju je Lolita ubola
nalivperom u tur. Znate to bih voljela? Kad biste vi,
monsieur, sluajno jo ostali ovdje preko jeseni, zamolila bih
vas da je poduavate meni se ini da vi znate naprosto sve
i zemljopis, i matematiku, i francuski. Sve, svepotvrdi
monsieur. Aha prihvati Hazetina znai da dete jo
ostati? Umalo to nisam kliknuo da bih ostao zauvijek kad
bih se mogao nadati da du kadikad smjeti pomilovati svoju
bududu uenicu. Ali nisam vjerovao Hazetini. Stoga sam samo
neto promrsio, protegao se i, ne obvezujudi se ni na to ,le

motjuste)29, ubrzo otiao u svoju sobu. Ali udovica, oito, nije
smatrala da se dan zavrio. Ved sam leao na svom hladnom
logu pritiskujudi uz lice dlan s Lolitinom mirisavom sjenom
kad zauh kako se moja neumorna gazdarica prikrada vratima
i apde mi kroz njih: Samo sam vas htjela pitati jeste li
proitali Pogledi uzdah? (Ilustrirani asopis koji sam bio
posudio od nje.) U taj as Lo je iz svoje sobe viknula da je
asopis kod nje. Ovo nije kuda, sto mu gromova, ovo je javna
knjinica! Petak. Zanima me to bi rekao solidni direktor
sveuilinog izdavakog poduzeda koje izdaje moj prirunik
kad bih u njemu naveo Ronsardove rijei o "malenoj rumenoj
pukotini", ili stihove Remvja Belleaua "onaj mali humak
obrastao mahovinom njenom i presjeen linijom
skerletnom" i tako dalje. Bojim se da du ponovo doivjeti
ivani slom ako ostanem u ovoj kudi, neprestano izloen
nepodnosivoj napasti, pokraj mog zlata, mog i Edgarova zlata
mog ivota, nevjeste moje". Je li je majica Priroda ved uputila
u veliku tajnu menarha? Osjedaj napuhanosti. "Prokletstvo",
kako

50 51 to nazivaju Irkinje ... Figurativno reeno: "pala s krova"
ili "tetka joj dola u goste". "Gospoda Maternica (citiram iz
asopisa za djevojice) poinje graditi debelu meku stijenku
da ima gdje leati djetece ako doe". Siduan luak u
svojoj deliji obloenoj pustom. Uzgred budi reeno, ako
jednom zaista ubijem nekoga obratite panju na ovo "ako"
pobuda bi morala biti mnogo snanija od onoga to sam
osjetio prema Valeriji. Dobro upamtite da sam tada postupio
prilino nerazumno. Kad zaelite i ako zaelite da me
sprite na elektrinoj stolici, uzmite u obzir, molim vas, da mi
je samo napadaj ludila mogao uliti onu primitivnu energiju
bez koje se ovjek ne moe pretvoriti u zvijer (ovo je sve
moda preinaeno). Ponekad u snu pokuavam nekoga ubiti. I
znate li to se dogaa? Drim, na primjer, u ruci pitolj.
Ciljam, na primjer, u svog bezbrinog neprijatelja koji
pokazuje hladnokrvno zanimanje za sve to radim. I ispravno
poteem okida, ali jedan metak za drugim mlitavo pada na
pod iz blesaste cijevi. U tim svojim snovima jedina mi je elja
da prikrijem neuspjeh od protivnika koji se ipak pomalo
poinje ljutiti. Danas za rukom stara j e guj a iskosa bacila
materinski podruglj iv pogled na Lo (ja sam upravo opisao u
aljivu tonu divne etkaste bride koje sam gotovo

bio nakanio pustiti) i rekla mi: "Bolje da ih ne pustite, jer dete
inae nekome dokraja zavrtjeti glavom". Lo je odmah
odgurnula svoj tanjur s kuhanom ribom, umalo to nije
prevrnula au mlijeka, i izletjela iz blagovaonice. Bi li vam
bilo jako dosadno upita me Hazetina da poete sutra s
nama na jezero, ako se Lo ispria za ovo to je uinila? Nakon
nekog vremena uo sam u svojoj sobi zagluno lupanje
vratima i druge zvukove koji su dopirali iz uzdrmanih duplji
gdje su se suparnice estoko svaale. Nije se ispriala. Izlet je
odgoen. A moglo je biti zabavno. Subota. Ved nekoliko dana
ostavljam vrata odkrinuta kad radim u svojoj sobi, ali je tek
danas taj trik upalio. Prenemaudi se mnogo, struudi i vukudi
papuama po podu (da prikrije zbunjenost to mi dolazi u
posjet bez poziva), Lo je ula, provrljala po sobi i uzela
razgledati stravine kovrice koje sam naarao na listu papira.
O ne, to nije bio plod esejistova nadahnuta odmora izmeu
dva pasusa, nego su to bili runi hijeroglifi (koje ona nije
mogla odgonetnuti) moje kobne poude. Kad se nadnijela
smeim uvojcima nad stol za kojim sam sjedio, Humbert
Promukli obujmio ju je jednom rukom bijedna imitacija
roake veze. Dredi list u ruci i prouavajudi ga i dalje malko
kratkovidnim oima, moja bezazlena mala goda polako mi je
napola sjela na koljeno. Njen divni profil, poluotvorena usta i
topla kosa bijahu svega pet-est centimetara daleko od mojih
obnaenih onjaka, a kroz grubu tkaninu njene djeake
odjede osjedao sam vrelinu njena tijela. Odjednom mi je
sinulo da je mogu potpuno nekanjeno poljubiti u vrat ili u kut
usana sinulo mi je da de mi ona to dopustiti i da de ak
zamiriti, po svim holivudskim pravilima. To de njoj biti isto
tako obino kao i dvostruka porcija sladoleda od vanilije s
vrudim okoladnim preljevom. Ne bih umio objasniti svom
uenom itaocu (kome su se obrve zacijelo ved toliko uzvile
da su stigle do potiljka delave glave) kako sam to pojmio;
moda sam nekim zvjerinjim dutilom osjetio neku sitnu
promjenu u ritmu njena disanja, jer sad ona vie nije toliko
razgledala moju drljotinu o, moja prozrana nimfica!
koliko je ekala, mirno i radoznalo, da arobni podstanar uini
ono za im gine od elje. Kao suvremeno dijete koje guta
filmske asopise i zna sve o polaganom snimanju u krupnom
planu, ona zacijelo ne bi smatrala nimalo udnim daje odrasli
prijatelj, stasit ljepotan... Ali kasno! Najednom je cijela kuda
zabrujala od glasa govorljive Louise koja je priala gospodi
Haze, to se bila netom vratila, o nekakvoj mrtvoj zvjerci to
su je ona i Leslie Thomson (susjedin ofer) nali u podrumu
i, naravno, moja Lolita nije mogla propustiti takvu zanimljivu
priu. Nedjelja. Ona je varljiva, hirovita, nespretna, ona je
puna opore draesti nestana curika. Nesnosno je privlana

od glave do pete (dao bih cijelu Novu Englesku za pero kakve
popularne spisateljice!), od crne vrpce i ukosnica u kosi pa sve
do malog oiljka na donjem dijelu lijepo graenog lista na
nozi (gdje ju je udario koturaljkom neki djeak u Piskvju), tik
iznad bijele vunene arapice. Upravo je tisla s mamom k
Hamiltonovimana proslavu roendana, to li.

52 53 Pamuna kockasta iroka haljinica. ini se da su joj
dojke ved lijepo razvijene. Suvie se uri, srce moje!
Ponedjeljak. Kino jutro. "Ces matinsgris si doicc..."50 Na
meni je bijela pidama s izvezenim ljiljanom na leima. Nalik
sam na jednog od onih nabuhlih paukova biserne boje kakvi
se mogu nadi u starim vrtovima. Sjedi usred blistave pauine i
pomalo potee sad ovu, sad onu nit. Moja je mrea razapeta
po cijeloj kudi, a ja sjedim u naslonjau, kao prepreden
arobnjak, i oslukujem. Gdje je Lo? U svojoj sobi? Polako
odiem svilenu zavjesu. Nema je, izila je; upravo sam uo
isprekidan tresak valjka s toaletnim papirom to se okrede; ali
sluna nit koju sam pustio za njom nije uhvatila njene korake
od kupaonice donje sobe. Moda jo pere zube (jedina
higijenska radnja koju Lolita zaista usrdno obavlja). Ne pere.
Upravo su se zalupila vrata kupaonice; treba, dakle, njukati
dalje po kudi za tim divnim plijenom. Hajde da pustim svilenu
nit u prizemlje. Uvjeravam se da nije u kuhinji, da ne zatvara,
na primjer, buno vrata hladnjaka niti sikde na mrsku mater
(koja se zacijelo naslauje cvrkutavim, suzdrljivo veselim
telefonskim razgovorom, tredim od jutros). Pa nita, pipajmo
dalje i nadajmo se! Poput zrake prodirem u salon i utvrujem
da radio uti (a mama jo govori s gospodom Chatfield ili
gospodom Hamilton, veoma tiho, smjeka se, rumeni, pokriva
dlanom slobodne ruke slualicu, porie i nagovjetava da ba
ne porie zabavna govorkanja o podstanaru, ama prestanite,
a sve to apude tako prisno kako inae nikad ne ini ta
odrjeita dama u obinu razgovoru). Moje nimfice, dakle,
naprosto nema kod kude! Otprhnula je! Pokazalo se da je
moje tkanje duginih boja obina stara siva pauina, kuda je
pusta, mrtva. Iznenada kroz poluotvorena vrata dopire
Lolitino njeno smijuljenje: Pojela sam vam svu slaninu, ali
nemojte redi mami! Ali kad izjurim iz sobe, nje vie nema.
Gdje si, Lolito? Pladanj s dorukom, koji je pomno pripremila
domadica i koji eka da ga unesem u sobu, gleda me kesedi se
bezubo. Lolo! Lolito! Utorak. Opet su oblaci sprijeili izlet na
ono nedostupno jezero. Nisu li to

smicalice Sudbine? Juer sam isprobavao pred ogledalom
nove kupade gadice. Srijeda. Danas mi je Hazetina, u kostimu i
cipelama s niskim petama, rekla da ide u grad da kupi neki dar
prijateljici svoje prijateljice, i pozvala me da poem s njom,
jer se ja, toboe, odlino razumijem u tkanine i parfeme.
Izaberite svoje najdrae ari! propjevui ona. Kako se mogao
izvudi Humbert, kao vlasnik kozmetike tvrtke? Stjerala me je
u kripacizmeu kudnog ulaza i automobila. Pourite se!
viknula mi je kad sam poeo odvie briljivo presamidivati
svoje krupno tijelo da bih se uvukao u kola (svejednako se
oajniki domiljajudi kako da se spasim). Ona je ved bila
upalila motor i stala pristojnim rijeima proklinjati neki
teretnjak koji je iao natrake i okretao se, poto je bio
dovezao starici preko puta nova invalidska kolica; ali se tada iz
salona razlegnu otar glasid moje Lolite: Hej, vi! Kamo
dete? Idem i ja! ekajte me! Nemojte je sluati! prokrii
Hazetina (i nehotice ugasi motor). Lo je, meutim, na nesredu
moje lijepe vozaice, ved potezala za kvaku na vratima s moje
strane. Ovo je zbilja previe poe Hazetina, ali se Lola
ved bila ugurala, sva ustreptala od radosti: Maknite malo
tu svoju stranjicu ree mi. Lo! uzviknu Hazetina i
pogleda me isprijeka nadajudi se da du istjerati grubijanku
napolje. Bit de zlo! ree Lo (ne prvi put) i trgnu se
unazad, kao i ja, poto su kola jurnula naprijed. Ovo je
zbilja previe ree Hazetina prebacujudi bijesno u drugu
brzinu. Nisam jo vidjela ovako neodgojeno dijete. I ovako
nametljivo. A dobro zna da nije poeljna. I da je vrijeme da se
okupa. Prsti moje desne ruke bijahu pripijeni uz Lolitine
traperice. Bila je bosa, na nonim noktima bilo je tragova laka
trenjeve boje, a na jednom palcu flaster. Boe, to bih sve
dao kad bih sad odmah mogao izljubiti te majmunske noge
sitnih kostiju i dugih prstiju! Najednom je njena ruka kliznula
u moju, pa sam cijelim putem do trgovine drao i gladio i
stiskao tu vrelu apicu, a da naa gardedama nije nita ni
slutila! Nosnice nae marlenolike oferke sjale su, poto su
bile posijale ili potroile svoju porciju pudera, a na je
neprekidno drala prpoan monolog o gradskom prometu, 1
srnijeila se u profilu, i pudila usne u profilu, i treptala
obojenim

54 55

trepavicama u profilu; ja sam se pak molio uzalud, naalost
da nikad ne stignemo do trgovine. Nemam vie nita drugo
dodati osim daje Hazetina, prvo, kad smo se vradali kudi,
zapovjedila maloj da sjedne otraga i, drugo, da je odluila
zadrati miris, koji sam ja izabrao, za svoje lijepe ui. etvrtak.
Skupo pladamo, burom i tuom, tropski poetak mjeseca. U
jednom svesku Enciklopedije mladih naao sam kartu
Sjedinjenih Drava i list tanka papira na kojem je neija djeja
ruka poela precrtavati tu kartu, a na poleini, na drugoj
strani nedovrenog obrisa Floride, nalazio se apirografirani
popis razreda kole u Ramsdaleu. To lirsko djelo znam ved
napamet. !.::>,:. Angel Grace Austin Floyd Beale Jack Beale
Mary Buck Daniel Byron Marguerite Campbell Alice Carmine
Rose Chatfield Phvllis Clark Gordon Cowan John Cowan
Marion Duncan Walter FalterTed Fantazia Stella Flashman
Irving Fox George Glave Mabel Goodale Donald Green
Lucinda Hamilton Mary Rose Haze Dolores Honeck Rosaline
Knight Kenneth McCoo Virginia McCrystal Vivian McFate
Aubrey Miranda Andionv Miranda Viola Rosato Emil
Schlenker Lena Scott Donald Sheridan Agnes Sherva Oleg
Smith Hazel Talbot Edgar Talbot Edwin Wain Luli Williams
Ralph Windmuller Louise Pjesma, prava pravcata pjesma!
Kako je bilo udno i slatko nadi "Haze Dolores" (nju!) u toj
ivoj sjenici imena, s tjelesnom straom rua, kako stoji kao
kraljevna iz bajke izmeu dvije drubenice! Pokuavam
ralaniti srke ushita u kraljenici koji obuzeli su me kad sam
ugledao to ime medu drugim imenima. to me to tu uzbuuje
gotovo do suza (vrelih, opalnih, debelih suza koje prolijevaju
pjesnici i ljubavnici) to zapravo? Njena anonimnost pod
crnom ipkastom mantiljom ("Dolores")? Apstraktnost
zamjene redoslijeda imena i prezimena, to podsjeda na par
dugakih crnih rukavica ili krinku? Ne krije li se odgonetka u
toj rijei "krinka"? Ili je svagda uitak u ipkastoj tajni, u
lepravoj kopreni kroz koju se oi koje poznaje samo ti,
odabranik, mimogred smijee samo tebi? A osim toga, mogu
sasvim lijepo predoiti sebi ostatak toga arenog razreda oko
moje pepeljastoruiaste, dolorozne golubice. Vidim Grace
Angel i njene zrele priteve; Ginny McCoo i nogu koju vue za
sobom; Clarka iscrpena od onanije; Duncana, smrdljiva
klauna; Agnesu i njene izgrizene nokte; crnokosu Rosu, bajnu
Stellu koja daje daje diraju nepoznati mukarci; Wiliamsa,
svadalicu i lopova; Flashmana kojeg alim kao i svakog drugog
otpadnika. A usred njih ona, izgubljena medu njima,
gricka olovku, nastavnici je ne trpe, svi je djeaci gutaju
oima, njenu kosu i vrat, moja Lolita! Petak. Prieljkujem
nekakvu uasnu katastrofu. Potres. Strahovitu eksploziju.

Njena je majka neukusno ali brzo i zauvijek Gonjena sa
zemlje, sa svim ostalim ljudima na nekoliko kilometara
unaokolo. Lolita cvili u mom zagrljaju. Napokon slobodan,
bljubljujem je usred razvalina. Ona se udi, ja joj sve
objanjavam,

56 57 zorno pokazujem, urliem. Puste i budalaste tlapnje! Da
Humbert nije kukavica, mogao bi se grdno poigrati njome
(iskoristiti njene posjetejuer, na primjer, kad je opet bila u
mojoj sobi, pokazivala mi svoje crtee, tipine kolske
radove). Humbert Hrabri mogao bi joj bez ikakve opasnosti
ponuditi mito. A priprostiji, i praktiniji, ovjek lijepo bi se
zadovoljio komercijalnim nadomjescima, ali za to treba ovjek
znati kome da se obrati, a ja ne znam. Uza svu svoju muevnu
vanjtinu, strano sam bojaljiv. Moja se romantina dua sva
trese od nekakve ljepljive drhtavice pri samoj pomisli da bi se
mogla izledi kakva prljava jeziva afera. Dolaze mi u sjedanje
ona bestidna morska udovita koja nam dovikuju:
"Maisallez-y, allez-y'm, Annabel kako skakude na jednoj nozi
navlaedi gadice i ja kako je nastojim zakloniti, obuzet bijesom
i muninom. Istoga dana, ali kasnije, mnogo kasnije. Upalio
sam svjetlo da pribiljeim to sam sanjao. Porijeklo sna mi je
jasno. Za rukom je Hazetina velikoduno izjavila da demo u
nedjelju nakon mise, ako Meteoroloki zavod obeda sunan
vikend, otidi na jezero. Leedi u postelji i raspaljujudi sam sebi
matu prije spavanja, razmatrao sam konani plan kako da to
bolje iskoristim taj izlet. Potpuno mi je jasno da mama Haze
ne trpi moju golubicu zato to je mala zagrijana za mene.
Zamiljao sam kako du na jezeru udobrovoljiti i mamicu.
Odluio sam da du razgovarati samo s njom, ali da du u
zgodan trenutak redi da sam ostavio sat ili tamne naoale
ondje, u onom umarku, te du odmah podi u ikaru sa svojom
nimficom. Tu je stvarnost izblijedjela i potraga za naoalama
pretvorila se u malu orgiju s nebino iskusnom, veselom i
poslunom Lolitom, koja se vladala tako kako je moj razum
znao da se nipoto ne bi vladala u zbilji. U zoru sam progutao
tabletu za spavanje i usnio san koji nije toliko bio nastavak
mog snatrenja koliko njegova parodija. Vidio sam posve jasno,
to je itekako znaajno, jezero na kojem nisam jo nikad bio;
bilo je pokriveno tankom plohom leda smaragdne boje, koji je
uzalud pokuavao probiti trnokopom neki koziavi Eskim, iako
su na ljunkovitoj obali cvjetali uvezani oleandri i mimoze.
Uvjeren sam da bi mi doktorica Blanche

Schwarzmann dala punu vredu austrijskih ilinga za ovaj
libidosan koji bi odmah unijela u svoj libidosje. Ostatak je sna,
naalost, bio oito neoriginalan. Hazeta i Hazica jahale su oko
jezera, a jahao sam i ja revno poskakujudi, raskreenih nogu,
iako meu njima nije uopde bilo konja, nego samo elastian
zraksitna omaka za koju je kriva rastresenost reisera sna.
Subota. Jo mi lupa srce. Jo se grim i potiho kukam zbog
neugodnosti koju sam doivio. Pogled s lea. Pruga zladane
puti izmeu bijele majice i bijelih hlaica. Nagnuta kroz
prozor, ona makinalno kida lide s jablana, zaokupljena ivim
razgovorom s djeakom koji raznosi novine (Kennethom
Knightom, ini mi se) i koji stoji dolje, poto je upravo vrlo
tono i buno bacio smotani Ramsdale Journal na ulazne
stube. Poeo sam joj se prikradati iza leda "kao ubogi Lazar",
tono kau pantomimiari. Ruke i noge su mi bile izboene
povrine izmeu kojih sam vie nego na koljenima
polagano puzio pomodu nekog neutralnog prijevoznog
sredstva: ranjeni pauk Humbert. Trebalo mi je vrlo mnogo
vremena da dopuzim do nje. Kao da sam je gledao dogledom
s krive strane, primicao sam se njenu napetu dupencetu kao
kakav paralitiar s mekanim, iskrivljenim udovima koje
pokrede uasnim naporom volje. Naposljetku sam se obreo
tik iza njenih leda, ali mi je tada pala na um nesretna misao da
se toboe naalimdaje zgrabim za iju, to line bih li
prikrio svoju pravu igru, ali mi je ona kratko i otro dobacila:
Ostavite me na miru! (suvie grubo), na to se Humbert
Ponizni povukao ceredi se jezovito, a nitavna djevojica,
nadnesena nad ulicu, nastavila deretati. Ali ujte sad to se
poslije dogodilo! Nakon ruka sam se zavalio u nizak vrtni
naslonja i pokuavao itati. Najednom su mi dvije hitre ruke
prekrile oi; to mi se ona prikrala s lea, kao da ponavlja, u
nizu baletnih scena, moj jutronji manevar. Prsti kojima mi je
nastojala zakloniti sunce bili su grimizni, a ona se grevito
kikotala 1 trzala amo-tamo dok sam pruao ruku as u stranu,
as natrag ne Pokuavajudi se, Meutim, prididi. Poao sam
rukom po njenim ""rim i nekako kikotavim nogama, knjiga mi
je spuznula s krila saonice, a gospoda Haze se doetala i
milostivo rekla: Samo

58 59 je dobro odalamite ako vam smeta u vaim
razmiljanjima. Kako ja volim ovaj

vrt nastavila je bez uzvinika. A ovo sunce, zar nije
boanstveno (ovaj put opet bez upitnika). I nesnosna gospa
uzdahnu toboe blaeno, svali se na travu i zagleda u nebo
poduprijevi se rairenim rukama za leima, a tada najednom
stara siva teniska lopta preskoi preko nje i iz kude dopre
Lolitin poneto uznosit glas:Pardonne, mamarv12. Nisam
tebe gaala. Dakako da nisi, arko moje, pahuljasto janje!
12. Tu je kraj zapisaka u dnevniku. Iz njih proizlazi da je, uza
svu vragovu domiljatost, njegov plan bio vazda isti. Najprije
me je sablanjavao, a onda osujedivao moje namjere i
ostavljao me s tupom boli u samu korijenu mog bida. Ja sam
tono znao to hodu i kako da to postignem a da ne okrnjim
njenu ednost. Uostalom, bio sam stekao neka iskustva u
toku dugih godina druenja sa svojom manijom. Obljubio sam
oima vie nimfica proaranih suncem u javnim parkovima;
probijao sam se vieput, oprezno i odvratno kao kakav
razvratnik, u najnatrpaniji i najtopliji kut gradskog autobusa u
kojem je visilo o remenju mnotvo uenica. Ali sad, u ova tri
tjedna, sve moje bijedne lukavtine bile su uzaludne. Obino
je tome bila kriva Hazetina (koja se, kao to je italac zacijelo
zapazio, vie bojala da Loliti ne bude lijepo sa mnom nego da
se ja osladim Lolitom). Divlja strast koja se bila razbuktala u
meni prema toj nimflci prvoj nimfici u mom ivotu koju
sam mogao dohvatiti svojim nespretnim, bolnim i bojaljivim
pandama zacijelo bi me opet bila otjerala u sanatorij, da
vrag nije shvatio da mi treba dati izvjesno olakanje, ako eli
da se i dalje poigrava sa mnom. italac je jamano zapazio jo
neto, zanimljivu fatamorganu jezera. Bilo bi logino da mi je
Mr McFatum (kako bih najradije okrstio tog svog vraga)
priredio kakvu malu ast na obedanom alu, u predvienom
boriku. Meutim, u Hazetininoj zamisli krila se podvala; ona
mi nije rekla da de s nama na izlet podi i fvlarv Rose Hamilton
(crnomanjasta mala ljepotica) i da de se nimfice doaptavati
po strani, i igrati se po strani, i zabavljati posve odvojeno od
nas, dok gospoda Haze i njen naoiti podstanar budu ozbiljno
razgovarali, onako goliavi, daleko od radoznalih oiju. Pa ipak
su tue oi zavirivale, a jezici klepetali. Kako je udnovat
ivot! Trudimo se da odbijemo od sebe upravo one snage
sudbine koje smo htjeli pridobiti za se. Prije nego to sam ja
doao k njima, moja je gazdarica kanila pozvati neku staru
usidjelicu, gospodu Phalen (ija je majka sluila u Hazetininoj
obitelji kao kuharica), da stanuje s Lolitom i sa mnom, a ona
je sama, inovnica u dui, htjela potraiti neko namjetenje u
oblinjem velegradu. Ona je vrlo jasno predviala cijelu
situaciju; dolazi pogrbljeni Herr Humbert s naoalama na
nosu, sa svojim srednjoevropskim velikim kovezima, i poinje
ga pokrivati praina u njegovu kutu, onako

zatrpana gomilom knjiga starostavnih; omraena, runa
kderkica pod strogim je nadzorom gospoice Phalen, koja je
ved jednom, 1944. godine, drala Lo pod svojim jastrebinjim
krilom (Lo bi zadrhtala od ogorenja kad bi se sjetila tog ljeta),
a gospoda Haze radi u jednoj otmjenoj tvrtki. Ali je jedan
prilino obian dogaaj poremetio cijeli taj plan. Gospoda
Phalen slomila je kuk u Savannahu (drava Georgia) onog
istog dana kad sam ja stigao u Ramsdale. 13. U nedjelju,
nakon spomenute subote, bilo je zaista onako lijepo vrijeme
kako su meteorolozi bili predvidjeli. Vrativi na stolac za
vratima pladanj s ostacima svog doruka, koji je moja dobra
gazdarica trebala odnijeti kad joj bude zgodno, priuljao sam
se gradi na odmoritu u svojim iznoenim papuama (jedino
to je u rtlene bilo iznoeno), oslunuo i razabrao ovo. Opet je
bilo guve. Gospoda Hamilton je telefonirala da njena

60 61 kderka "ima temperaturu". Gospoda Haze je kazala
svojoj kderi da de morati, prema tome, odgoditi izlet. Prijeka
mala Haze kazala je velikoj mirnoj Haze da onda ne ide s njom
u crkvu. Majka je na to rekla: Dobro i otila sama. Na
odmorite sam bio izaao odmah nakon brijanja, sa
sapunicom u uima, jo uvijek u bijeloj pidami s izvezenim
razlikom (a ne ljiljanom) na leima. Bre-bolje sam otro
sapunicu, namirisao kosu i pazuha, obukao skerletni svileni
kudni kaput i, pjevuedi nervozno sebi u bradu, poao u
potragu za Lo. elim da moji ueni itaoci sudjeluju u prizoru
koji du sad ponovo odigrati, elim da razmotre svaku
pojedinost i da se sami uvjere kakvom je obzirnodu i
ednodu proeta cijela ta mukatnoslatka zgoda, ako se na
nju gleda "nepristojno i samilosno", kako se izrazio moj
branitelj u privatnom razgovoru sa mnom. Pa, da ponemo!
Preda mnom je teka zadada. Glavna osoba: Humbert
Pjevuckavi. Vrijeme radnje: lipanjsko nedjeljno jutro. Mjesto:
salon obasjan suncem. Rekviziti: stari prugasti otoman,
ilustrirani asopisi, gramofon, meksike drangulije (pokojni
Harold E. HazeBog mu dui dao lako! zaeo je moju
duicu u doba sijeste, u plavoj sobi, na svadbenom putovanju
u Vera Cruzu, pa je sad po cijeloj kudi bilo suvenira, medu
njima i Dolores). Toga je dana imala na sebi krasnu pamunu
haljinicu koju sam ved bio jednom vidio, ruiastu, s
tamnoruiastim kockama, kratkih rukava, usku u struku a
dolje iroku, a da bi raspored boja bio potpun, nacrvenila je
bila usne i drala u rukama lijepu, banalnu, edenski rumenu
jabuku. Samo to nije

bila obuvena za izlazak, nego je imala na nogama arapice i
papue, a bijela sveana torbica leala je, odbaena, pokraj
gramofona. Srce mi je zalupalo kao bubanj kad je sjela na
divan do mene (haljina joj se bila nadula pa splasnula) i poela
se igrati blistavom jabukom. Bacala ju je uvis, u estice
praine na suncu, i hvatala je uz pljeskav, gladak i upalj zvuk.
Humbert Humbert joj uhvati jabuku u zraku. Vratite mi je!
molila me je pokazujudi mramoraste ruiaste dlanove.
Vratio sam joj je. "Deliez". Zgrabila ju je i zagrizla u nju, a
meni je srce bilo kao snijeg pod tankom grimiznom koicom.
Onako majmunski hitro kako je ved umjela ta amerika
nimfica, istrgla mi je iz ruku asopis koji sam bio mehaniki
otvorio (teta to filmska vrpca nije zabiljeila neobine are,
monogramsku isprepletenost naih istodobnih ili podudarnih
pokreta). Dredi u jednoj ruci nagrizen plod koji joj nije nimalo
smetao, Lolita uze brzo i silovito prelistavati asopis traedi
sliku koju je htjela pokazati Humbertu. Napokon ju je nala.
Hinedi zanimanje, pribliio sam joj se toliko da mi je njena
kosa dotakla sljepoonicu, a gola ruka naas oeala obraz
dok je zapedem brisala usta. Zbog sjajne omaglice kroz koju
sam gledao sliku, sporo sam reagirao na nju, pa je Lolita
nestrpljivo protrljala jedno koljeno o drugo i lupila se. Slika se
probila kroz maglu: poznati slikar-nadrealist lei poleduke na
plai, a uz njega, takoer poleduke, lei sadreni odljev
Venere Miloske, napola prekriven pijeskom. Ispod slike je
pisalo: "Slika tjedna". Munjevito sam joj oteo taj mrski
asopis. U idudem trenu ona se sva navalila na mene
pokuavajudi mi toboe preoteti asopis. Uhvatih je za tanki
zglob na ruci. asopis otprhnu na pod kao usplahirena koko.
Lolita se istrgnu, odmaknu i obrete u kutu divana desno od
mene. Zatim mi to drsko derite jednostavno prebaci noge
preko koljena. Do tada sam ved bio gotovo izludio od
nadraenosti; ali sam bio i lukav kao luak. Sjededi i dalje na
divanu, uspio sam nekako, s pomodu cijelog niza vrlo opreznih
kretnji, dogurati svoju zakrabuljenu poudu do njenih
bezazlenih nogu. Nije bilo ba lako odvudi pozornost
djevojice dok sam se namjetao u najpovoljniji poloaj.
Govoredi brzoreicom, gubedi dah i ponovo dolazedi do njega,
hinedi nenadanu zubobolju da bih objasnio prekide u
blebetanju, i neprekidno gledajudi u duhu kao manijak svoj
daleki Zarki cilj, kriom sam pojaao ono arobno trenje koje
je uklanjalo, u iluzornom ako ne u stvarnom smislu, fiziki
neodstranjivu ali psiholoki sasvim beznaajnu zapreku
(tkaninu pidame i skut kudnog kaputa) postavljenu izmeu
teine dviju preplanulih nogu, st su mirovale na mom krilu, i
skrivenog tumora moje neizrecive

62 63

strasti. Poto sam u toku svog blebetanja sluajno natrapao
na rijei koje sam mogao lako ponavljati, poeo sam recitirati,
poneto krivo, neku glupu pjesmicu koja je te godine bila u
modi: O, Carmen, mala moja Carmen, sjeti se tara... i
gitara, i bara, i ara, tratata automatska besmislica koju
sam iskrivljavao i ba time to jest posebnim arima frfljanja
opinjavao moju Carmen, a za sve sam to vrijeme bio u
smrtnom strahu da me iznenada ne omete kakva stihijska
nesreda, da mi ne oduzme moje zlatno breme, u osjedanje
kojega se usredotoilo cijelo moje bide, i taj me je strah tjerao
da se u poetku suvie urim, to se ne slae s ujednaenodu
svjesnog uivanja. Ona je uskoro poela preuzimati od mene
barove i barmene, gitare i gitariste, prihvadala je i popravljala
napjev koji sam ja izokretao. Bila je muzikalna i puna jabunog
soka. Noge su joj se malko trzale na mom ivom krilu, a ja
sam ih gladio. I tako je napola leala u desnom kutu divana,
uenica u bijelim arapicama, i gutala svoj iskonski plod,
pjevala kroz njegov sok, papua joj spala na pod pa je trljala
petom, na kojoj se jo jedva drala arapica, po hrpi starih
asopisa naslaganih lijevo od mene na divanu a svaki njen
pokret, svaki potez i njihaj pomagali su mi da prikrijem i
unaprijedim sustav taktilnog odnosa izmeu ljepotice i zvijeri,
izmeu moje sputane, razjarene zvijeri i ljepote onog
ustreptalog tijela u djevianskoj pamunoj haljinici. Pod
hitrim vrcima prstiju osjedao sam kako se lagano kostrijee
dlaice na njenim goljenicama. Bio sam sav u jetkoj, ali
zdravoj jari koja je obavijala Dolly Haze kao ljetna izmaglica.
Ah, neka samo ostane tako, neka zauvijek ostane tako... Ali se
ona izvila da baci u kamin ostatak izjedene jabuke, i njena
mladenka teina, njena bestidna nevina bedra i okruglo
dupence promijenie malko poloaj prema mom
napregnutom krilu to se muilo i u potaji radilo, te su se i
moji osjedaji iznenada tajanstveno izmijenili. Bio sam u stanju
u kojem nita nije bilo vano osim plime radosti to je vrila u
mom tijelu. Ono to je poelo kao slasno rastezanje moga
skrivenog korijena pretvorilo se u arku ustreptalost koja je
sad dosegla stanje potpune sigurnosti, samopouzdanja i
spokojnosti, stanje koje inae postoji u svjesnom ivotu.
Poto se duboki, estoki uitak bio uvrstio i ved se primakao
konanom gru, mogao sam nastaviti nolake da bih produljio

blaenstvo. Realnost Lolite bila je uspjeno ukinuta.
Zamiljeno sunce damaralo je u izmiljenim jablanima. Bili
smo sami, kao u kakvoj boanstvenoj tlapnji. Gledao sam je,
onako ruiastu, u zladanoj praini, onkraj koprene zanosa
kojim sam gospodario, koji ona nije osjedala i koji je njoj bio
tu, i sunce joj je poigravalo na usnama, i usne su joj, oito,
jo izgovarale rijei o Carmen i barmenu, koje vie nisu
dopirale do moje svijesti. Sad je sve bilo spremno. ivci
uivanja bijahu obnaeni. Krauzeove estice ulazile su u fazu
raspomamljenosti. I najmanji bi pritisak bio dovoljan da izbije
rajska bura. Ja vie nisam bio Humbert Lovaki Pas, pseto
tunih oiju koje je zagrlilo cipelu to de ga sad na udariti. Bio
sam iznad smijenih nezgoda, izvan dohvata kazne. U haremu
to sam ga bio sam podigao bio sam modan, zadovoljan
Turin koji navlas, slobodno, potpuno svjestan svoje slobode,
odgaa as kad de izvoljeti uistinu obljubiti svoju najmlau i
najkrhkiju robinjicu. Visedi na rubu te razbludne provalije
(izvanredan poloaj fizioloke ravnotee koji se moe
usporediti s nekim tehnikim postupcima u knjievnosti i
glazbi), svejednako sam ponavljao za Lolitom sluajne,
besmislene rijei Carmen, karmin, kamin, kamen, amen
kao kad ovjek govori i smije se u snu, a doe se moja
presretna ruka kradom penjala uz njenu nogu obasjanu
suncem, sve do granice koju doputa minimalna pristojnost.
Dan prije se bila udarila u glomaznu krinju u predsoblju, pa
sam joj sad govorio prediudi: Gledaj, gledaj to si uradila,
pogledaj samo! jer se, kunem se, zaista udkasta masnica
ocrtavala na njenu draesnom nimfianskom bedru koje sam
svojom kosmatom ruetinom masirao i polagano obuimao
a kako su joj gadice bile minijaturne, nita nije prijeilo mom
miidavom palcu da se Probije do vrele udubine njenih
prepona ba kao to ovjek kaklja i miluje zasmijano dijete
eto tako, i samo tako, a ona je na to iznenada nekako
prodorno uzviknula: Ma nije to nita! ~~ i poela se
previjati i grki i zabacila glavu, i ugrizla se za vlanu

64 65 i blistavu donju usnu, i napola se okrenula od mene, a
moja jecava usta, gospodo porotnici, malne su joj dotakla goli
vrat dok sam gasio o njenu lijevu butinu posljednji drhtaj
najduljeg zanosa koji je ikad osjetilo ijedno ljudsko ili
demonsko bide.

Odmah nakon toga ba kao da smo se do tada hrvali i kao
da je sad moj stisak popustio ona se skotrljala s otomana i
skoila na noge bolje redi na jednu nogu da digne
slualicu strahovito bunog telefona, koji je moda zvonio ved
cijelu vjenost dok je moj sluh bio iskljuen. Stajala je i
treptala oima, zajapurena i raupana, a pogled joj je klizio
po meni isto kao to je klizio po pokudstvu i, za sve vrijeme
dok je sluala ili govorila (s majkom koja joj je nalagala da
doe na ruak k Chatfieldovima a ni Lo ni Hum nisu jo
znali to smjera to nesnosno zanovijetalo), lupkala je po rubu
telefonskog stolida papuom koju je drala u ruci. Hvala Bogu
dragom, nita nije primijetila! Izvadivi areni svileni rupid na
kojem se njen lutajudi pogled naas zaustavi, obrisah znoj s
ela i, obuzet blaenstvom rasteredenja, dovedoh u red svoje
kraljevske haljine. Ona je jo razgovarala s majkom, nagaala
se s njom (moja mala Carmen je traila da dou po nju
autom) dok sam ja, pjevajudi sve glasnije i glasnije, ustrao
uza stube i pustio u kadu debeo mlaz vode obavijene parom.
A sad du biti toliko slobodan da navedem rijei spomenute
pomodne pjesmice, ili barem ono to sam upamtio od nje, jer
mi se ini da je nikad nisam pravo ni znao. Evo, dakle, tih
rijei: j O, Carmen, mala moja Carmen, sjeti se tara ,,
Tatatatam taraba oko fontane, I gitara, i bara, i ara, i para.
" I svih svojih nevjera ispod platane! [> I onog grada gdje na
glavi dubih, ff, I posljednje svode tarata tuci, I onog metka
kojim te ubih, ' Koltom koji mi sad je u ruci... j;r (Bit de da je
tip izvadio kolt i prosvirao mozak svojoj dragani). 14. Ruao
sam u gradu odavno nisam bio tako gladan. Kad sam se
vratio, kuda je jo bila obezlolidena. Proveo sam poslijepodne
u snatrenju, razmiljanju i blaenom prevakavanju svojih
jutronjih doivljaja. Bio sam ponosan. Ukrao sam med
orgazma a da nisam okaljao maloljetnicu. Nisam joj uinio
ama ba nita naao. Maioniar mi je nalio mlijeka, melase i
pjenuava ampanjca u novu bijelu torbicu mlade dame
jedan, dva, tri, i torbica je ostala netaknuta. Tako sam i ja
obzirno ostvario svoj sramotni, arki, greni san, a Lolita je
ostala iva i zdrava i ja isto tako. Stvorenje koje sam onako
pomamno obljubio nije bila ona, nego plod moje mate,
druga, izmiljena Lolita, koja je bila moda jo stvarnija od
prave, koja se poklapala s njom i sadravala je, koja je lebdjela
izmeu mene i nje, bez volje i svijesti, pa

ak i bez vlastita ivota. Djevojica nije nita ni slutila. Ja joj
nisam nita uinio. I nita me nije prijeilo da ponovim taj in
koji je na nju tako slabo djelovao kao da je ona fotografski lik
to titra na platnu, a ja krotak grbavac to onanira u mraku.
Dan je polako prolazio, miran i zreo, i inilo se da je visoko
sono drvede upudeno u tajnu. udnja me za njom poela
ponovo jo jae muiti. "Neka se to prije vrati" molio sam
se u sebi pozajmljenom Bogu "i neka se, dok mamica bude
u kuhinji, ponovi prizor na otomanu, tako je grozno
oboavam!" Ne, "grozno" nije prava rije. Radost koju je u
meni budila pomisao na nove zanose nije bila grozna, nego
dirljiva. Dirljiva zato to sam, usprkos neugasivom aru svoje
poude, najiskrenije i najobzirnije kanio sauvati ednost toga
dvanaestogodinjeg djeteta. A sad da ujete kako sam bio
nagraen za svoje muke. Lolita se lije vratila s majkom, nego
je otila s Chatfieldovima u kino. Stol je bio prostrt za dvoje,
raskonije nego inae na njemu su gorjele ^'jece, molim
vas lijepo! U toj izvjetaenoj atmosferi Hazetina Je ovla
dodirivala srebrni pribor s obje strane tanjura kao da svira

66 67 na klaviru, i smijeila se svom praznom tanjuru (dredi
se dijete), i pitala me kako mi se svia salata (koju je
pripravila po receptu iz nekog enskog asopisa). Zanimalo ju
je takoer prija li mi hladna govedina. Rekla je da je
prekrasno provela dan. Divna je osoba ta gospoda Chatfield.
Phvllis (kderka) odlazi sutra na ljetovanje. Na tri tjedna.
Odlueno je da i Lolita ode za njom u etvrtak. Umjesto da
eka do srpnja, kako je prije bilo planirano. I ostat de dulje od
Phvllis. Sve dok ne pone kola. Krasna perspektiva, sirotice
moja! Ah, kako me je to potreslo! Pa to je znailo da mi
otimaju moje zlato ba kad je u potaji postalo moje! Da bih
nekako objasnio svoje neraspoloenje, morao sam se ponovo
posluiti onom istom zuboboljom koju sam ved jutros bio
simulirao. Mora da je taj zub bio neki golem kutnjak, a proces
veliine trenje! Mi imamo u gradu izvrsnog zubara ree
Hazetina. I jo nam je k tome susjed, doktor Quilty, roak
onog poznatog dramatiara. Mislite da de prodi? Pa dobro,
kako hodete! Na jesen du dati da stavi Lo na prednje zube
"kvaicu", kako je govorila moja majka. Moda de je to malo
obuzdati. Bojim se da vam je ovih dana strano dosaivala. A
sve bih rekla da demo imati jo dva-tri burna dana dok ne
ode. Isprva je odluno odbila idi, i moram priznati da sam je

ostavila kod Chatfieldovih samo zato to sam se bojala ostati s
njom nasamo dok je tako raspoloena. Moda de je film
umiriti. Phvllis je slatka curica i Lolita nema ama ba nikakva
razloga da je ne trpi. Vjerujte mi, monsieur, da mi je zbilja ao
to vas boli zub. Bilo bi mnogo pametnije da mi dopustite da
sutra ujutro nazovem Ivora Ojuiltija, ako vas jo bude bolio. I,
znate, ja mislim da je za djevojice ljetno logorovanje mnogo
korisnije i mnogo pametnije, kako ja obino kaem nego
ljekariti na travnjaku u predgrau i mazati se maminim
ruem, i dosaivati stidljivom gospodinu u njegovu poslu, i jo
uz to praviti scene zbog najmanje sitnice. A jeste li sigurni
da de ona biti zadovoljna ondje?prozborih napokon
(bijedno, strano bijedno!) Neka samo pokua biti
nezadovoljna! Uostalom, ondje se ivot ne sastoji samo u
zabavljanju. Logor vodi Shirlev Holmes sigurno ste uli za nju
ona je napisala onu knjigu Uenice oko logorske vatre.
ivot u ljetnom logoru pomodi de Dolores Haze da se razvije u
svakom pogledu u pogledu zdravlja, karaktera,
obrazovanja, a osobito u pogledu osjedaja odgovornosti
prema drugima. Hodete li da prenesemo svijede na verandu?
Ili dete radije ledi i uzeti neto protiv bolova? Uzeti neto
protiv bolova... 15. Sutradan su one otile u grad da kupe
potrebne stvari za ljetno logorovanje. Svaki novi dio odjede ili
obude djelovao je na Lo arobno. Za veerom je opet, ini se,
bila zajedljivo raspoloena, kao i obino. Odmah nakon veere
otila je u svoju sobu da se zadubi u stripove nabavljene za
kine dane u logoru Cue. Do etvrtka ih je pregledala tako
temeljito da ih nije ni ponijela sa sobom. I ja sam se povukao
u svoj brlog i sjeo da piem pisma. Moj je plan sad bio da
odem na more i da se vratim do poetka kolske godine i
nastavim ivjeti kod Hazeovih, jer sam ved znao da ne mogu
bez te djevojice. U utorak su opet otile u kupovinu, a mene
su zamolile da se javim na telefon ako nazove upraviteljica
logora. Ona je zaista nazvala, a nakon nekoliko tjedana imali
smo priliku prisjetiti se tog naeg ugodnog razgovora. Toga je
utorka Lo veerala u svojoj sobi. Poto se opet porjekala s
majkom, proplakala je i, kao to se ved i prije dogaalo, nije
htjela da je vidim uplakanu; kako je imala posebno njenu
put, crte lica bi joj se, nakon gorka plaa, raskvasile 1 nabuhle
i postale pretjerano zamamne. Njena pogrena predodba 0
mom estetskom ukusu neobino me je alostila, jer ja
naprosto oboavam onu primjesu botielijevske ruiaste
boje, onaj jarki obrub oko upaljenih usana, one mokre,
slijepljene trepavice, a osim toga, taj njen srameljivi hir
oduzimao mi je, naravno, mogudnost daje toboe tjeim...

68 69 Ipak, nije sve bilo tako jednostavno kako sam mislio.
Dok sam sjedio s gospodom Haze u mraku na verandi
(neotesani je vjetar pogasio njene crvene svijede), ona se
turobno nasmijeila i rekla: Moram vam priznati da sam
rekla Loli ti da njezin oboavani I Humbert potpuno odobrava
plan o logorovanju, i tada je, eto, ona napravila cijeli skandal
pod izlikom da se toboe elimo otresti nje. Ali je pravi razlog
taj to sam joj rekla da demo sutra zamijeniti nekakve suvie
moderne stvari, koje me je natjerala da joj kupim, za neto
skromnije. Ona, znate, smatra sebe za filmsku zvjezdicu, a ja
je smatram za zdravo, snano, ali runo derite. U tome je,
mislim, korijen naih potekoda. U srijedu sam uspio uloviti
Lolitu nasamo na nekoliko sekundi; to se zbilo na odmoritu
gdje je ona, u tijesnoj majici i bijelim hlaicama umrljanim
straga neim zelenim, prekopavala po krinji. Rekao sam joj
neto to je trebalo biti prijazno i smijeno, ali je ona samo
prezirno otpuhnula a da me nije ni pogledala. Zdvojni, umirudi
Humbert nespretno ju je pogladio pa trtinoj kosti, a ona ga je
snano odalamila kalupom za cipele pokojnog Hazea.
Izdajico rekla je, na to sam se odvukao niza stube dredi
se veoma uvrijeeno. Nije se udostojila veerati s
Humbertom i mamom; oprala je kosu i legla sa svojim
budalastim knjiicama. A u etvrtak ju je njena ravnoduna
mati odvezla u logor Cue. Kao to su pisali malo vedi pisci od
mene: "itaocu nede biti teko zamisliti..." i tako dalje.
Uostalom, moda du tom famoznom zamiljanju dati nogom u
tur. Ja sam znao da du ostati zaljubljen u Lolitu do kraja
ivota; ali sam isto tako znao da ona nede dovijeka ostati
Lolita. Na Novu godinu bit de joj trinaest ljeta. Za dvije-tri
godine nede vie biti nimfica, nego "mlada djevojka", a poslije
"studentica" uas nad uasima! Rijei "do kraja ivota"
odnose se samo na moju strast, samo na onu Lolitu koja se
postojano odravala u mojoj krvi. A Lolitu koja je sad bila
dostupna mom opipu i vidu, njuhu i sluhu, Lolitu prodorna
glasa i blistave smee kose, ravne sprijeda, valovite sa strane,
s uvojcima straga, Lolitu kojoj vrat bijae vreo i ljepljiv, a
rjenik vulgaran "jezivo", "gala", "perfa", "seljo", "kit" tu
Lolitu, moju Lolitu morao je bijedni j^atul zauvijek izgubiti. I
kako sam onda mogao ivjeti bez nje dva ljetna, besana
mjeseca? Puna dva

mjeseca od dvije preostale godine njena nimfianstva! Moda
ne bi bilo zgorega, mislio sam, da se preruim u sumornu,
staromodnu djevojku, nezgrapnu Mademoiselle Humbert, pa
da razapnem svoj ator u blizini logora Cue, i da se nadam da
de tamonje nimfice, rie od sunca, zagrajati: "Oh, hajde da
primimo k sebi ovu izbjeglicu duboka glasa!" i odvudi do svoje
vatre alosnu, snebivljivu i nasmijeenu Berthe au
GmndPieeP3. Berthe de spavati s Dolores Haze! Puste,
isprazne sanje! Dva mjeseca divote, dva mjeseca njenosti bit
de zauvijek protradeni, a ja nisam mogao nita uiniti protiv
toga, mais nV34! Ipak je taj etvrtak uvao za me kap rijetka
meda u svojoj irnoj kapici. Gospoda Haze trebala je odvesti
kderku u logor rano ujutro, i kad su do mene doprli razliiti
glasovi povezani s odlaskom, skotrljao sam se s postelje i
izvirio na prozor. Dolje pod jablanovima ved je brektao
automobil. Na ploniku je stajala Louise zaklanjajudi rukom
oi, kao da se mala putnica ved gubi u niskom sjaju jutarnjeg
sunca. Pokazalo se da je ta gesta bila preuranjena. Pouri
se! viknula je Hazetina sjededi za upravljaem. Moja Lolita,
koja se ved bila napola uvukla u kola i taman htjela zalupiti
vratima, spustiti prozor i mahnuti rukom Louisi i jablanovima
(ni nju ni njih nije joj vie bilo sueno vidjeti), prekinula je
naas tok sudbine; pogledala je gore i pojurila natrag u kudu
(dok se majka derala za njom kao luda). Cas kasnije zauo sam
korake svoje ljubljene na stubama. Srce mi je bilo toliko
naraslo da umalo to nije zaklonilo cijeli svijet. 1 otegao sam
gore hlae pidame i otvorio irom vrata; u isti mah )e Lolita
dotrala do mene, topdudi, prediudi, u svojoj najtanjoj
haljinici, i ved je bila u mom zagrljaju, i nevina su joj se usta
topila Pod estokim pritiskom tamnih mukih eljusti o,
drhtavo ^oje lane! U idudem trenu uo sam je ivu,
nesilovanu kako buno tri niza stube. Tok sudbine se
nastavio. Zladana se goljenica i

70 71 uvukla, vrata se na automobilu zalupila ponovo se
otvorila i jo jae zalupila i vozaica je naglo odvezla moje
zlato upravljajudi otro volanom i popradujudi krivljenjem
usana crvenih kao guma svoje gnjevne neujne rijei, a dotle
je, neopaena ni od koga osim mene, gospoica Vizavi,
bolesna starica, slabano ali u pravilnim razmacima mahala sa
svoje verande obrasle vinovom

lozom. 16. Dlan mi je jo bio pun osjedaja glatkode, nalik na
dodir bjelokosti, Lolitinih djetinjih udubljenih leda, njene
skliske glatke koe pod laganom haljinicom koju sam pomicao
rukom gore-dolje dok sam je drao u naruju. Odjurio sam u
njenu nepospremljenu sobu, otvorio vrata ormara i zaronio u
hrpu rublja koje je bila nosila. Posebno se dobro sjedam neke
ruiaste tkanine, iznoene i poderane, koja je du ava
vonjala po neemu jetkom. U nju sam zamotao Humbertovo
golemo, prepuno srce. U meni je ved bio uzavro ognjeni kaos
ali sam morao sve to ostaviti i bre-bolje se sabrati, jer mi
je u tom trenutku dopro do svijesti barunasti glas sluavke
koja me je tiho zvala sa stuba. Rekla mi je da ima poruku za
mene i, poto je na moje automatsko "Hvala" uzvratila
prijaznim "Nema na emu", ostavila mi u drhtavoj ruci
neobino isto pismo bez marke i bez ispravaka. "Ovo je
priznanje: volim Vas (tako je poinjalo pismo i ja sam u
jednom iskrivljenom asu pomislio da je ta histerina
krabotina uenika rkarija). Neki dan, u nedjelju, u crkvi
sram Vas bilo, nevaljale, to niste htjeli dodi da vidite krasne
nove oslikane prozore na njoj jest, teku ovu posljednju
nedjelju, kad sam upitala Gospoda Boga to da radim, reeno
mi je da postupim ovako. Drugog izlaza nemam. Volim Vas od
prvog trenutka kad sam Vas ugledala. Ja sam strastvena i
osamljena ena, a Vi ste ljubav moga ivota. Sada ste, dragi
moj, najdrai moj, mon cher, cher Monsieur1'', ovo proitali;
sada sve znate. Stoga Vas molim da smjesta spremite svoje
stvari i otputujete. Ovo Vam nalae Vaa stanodavka.
Odlazite! Napolje! Departezl36 Ja du se vratiti do veere ako
budem vozila sto trideset kilometara na sat tamo i natrag, ako
se ne slupam (uostalom, to bi koga bilo briga?), i ne elim vas
nadi u kudi. Molim Vas, molim Vas, otputujte smjesta, sad
odmah, nemojte ni itati do kraja ovo smijeno pisamce!
Idite! Zbogom! Situacija je, mon cherP7, posve jednostavna.
Ja, naravno, znam sasvim pouzdano da za Vas ne znaim
nita, ba nita. Ma dobro, Vi rado daskate sa mnom (i alite
se sa mnom, sirotom), zavoljeli ste na gostoljubivi dom, moje
najmilije knjige, moj lijepi vrt, pa ak i nestaluke moje bune
kderkice; ali ja Vama nisam nita. Je li tako? Tako je. Ba
nita. Ali, ako Vi, kao Evropljanin i mrani romantiar,
zakljuite, poto proitate ovo moje "priznanje", da sam
dovoljno privlana da se okoristite ovim pismom i da se
upustite u "avanturu" sa mnom, onda znajte da de to biti
zloinvedi zloin nego da ste silovali oteto dijete. Vidite,
dragi, kad biste odluili ostati, kad bih Vas jo nala ovdje
to se, naravno, nede dogoditi pa zato i mogu ovako
fantazirati sama injenica da ste ostali mogla bi znaiti
samo jedno, da elite postati za me ono isto to ja elim
postati za Vasivotni drugi da ste spremni zauvijek vezati
svoj ivot

s mojim i biti otac moje kderke. Dopustite mi, najdrai moj, da
jo asak buncam i bulaznim; ta znam da ste ved razderali ovo
pismo, a njegove ostadce (neitljivo) u vrdog klozeta. Najmiliji
moj, mon tres, tres cher, da zna kakvo sam Ti brdo ljubavi
podigla tijekom ovoga arobnog mjeseca lipnja! Znam kako
ste Vi suzdrljivi i koliko u Vama ima neega "britanskog".
Moda de Vaa starosvjetska zakopanost, Va osjedaj za
dolinost biti povrijeeni otvorenodu jedne bijedne
Amerikanke! Vi koji krijete svoje najsnanije porive, zacijelo
smatrate da sam ja bestidna budala sto Vam ovako otvaram
svoje nesretno ranjeno srce. U prolosti sam doivjela mnoga
razoaranja. Gospodin Haze je bio krasan ovjek, dobra dua,
ali, jao, dvadeset i pet godina stariji od mene tako da... ali.
ostavimo prolost na miru! Dragi moj, Tvoja je radoznalost
sad valjda potpuno zadovoljena, ako me nisi posluao i ako si
proitao vo pismo do njegova gorkog kraja. Uostalom, to i
nije vano. Uniti al otputuj! Nemoj zaboraviti ostaviti
kljueve na stolu u svojoj

72 73 sobi! I neku adresu da ti mogu poslati potom dvanaest
dolara koje si platio za sobu do kraja mjeseca! Zbogom, mili
moj! Moli se za mene ako se ikad moli! C. H." Svega se
ovog sjedam, i to od rijei do rijei (ukljuujudi i iskrivljene
francuske izraze). Pismo je bilo u najmanju ruku dvaput due.
Izostavio sam lirsko mjesto koje sam tada uglavnom
preskoio, a koje se odnosilo na Lolitina brata koji je umro
kad mu je bilo dvije godine, a Loliti etiri; iznosila se
pretpostavka da bih ga ja veoma zavolio da je ostao iv.
ekajte da se sjetim to je jo bilo. A, da! Doputam da su
rijei "u vrtlog klozeta" (gdje je pismo zaista i zavrilo) moj
prozaini dodatak. Ona me je vjerojatno molila da naloim
nekakvu posebnu vatru da spalim tu njenu poslanicu. Prvo to
sam osjetio bilo je gaenje, a onda se javila elja da kidnem.
Zatim sam osjetio kao da mi se neija mirna prijateljska ruka
spustila na rame i upozorila me neka se ne urim. Posluao
sam je. Oporavio sam se od zaprepatenja i opazio da sam jo
u Lolitinoj sobi. Reklama preko cijele stranice istrgnuta iz
nekog luksuznog asopisa bila je prikucana na zid iznad
postelje, izmeu njuke nekog pjevaa zabavne glazbe i dugih
trepavica neke filmske glumice. Ta fotografija u boji
prikazivala je crnomanjastog mladog mua u ijim je irskim
oima bilo neega izmodenog. On je reklamirao kudni

kaput (te i te "kude") i drao pred sobom za oba kraja pladanj
nalik na most (neke druge tvrtke) na kojem se nalazio zajutrak
za dvije osobe. Rijei ispod slike bile su uzete iz crkvene
pjesme ocaThomasa Morella: "Evo ide on, junaki pobjednik".
Trebalo je valjda zakljuiti da hametice pobijeena mlada
(koja se nije vidjela na slici) sjedi na jastucima brane postelje
spremna da prihvati pladanj za jedan kraj, ali nije bilo jasno
kako de se njen partner iz postelje dovudi do nje ispod mosta
a da ne poini lom. Lolita je nacrtala aljivu strelicu koja je
pokazivala u ispijenog mladog supruga i ispisala velika slova:
"H. H."; i zaista je, usprkos razlici od nekoliko godina, slinost
bila neobino velika. Ispod te slike bila je jo jedna, takoer u
boji. Na njoj je neki poznati dramski pisac sveano puio
cigaretu "Dromedar". On je navodno uvijek puio samo te
cigarete. Nije ba mnogo nalikovao na H. H. Ispod slike je bila
Lolitina djevianska postelja, puna stripova. Caklina je bila
spala ovdje-ondje sa eljeznih ipaka kod uzglavlja i ostale su
okrugle crne mrlje na bijeloj pozadini. Poto sam se uvjerio da
je Louise otila, zavukao sam se u Lolitinu postelju i ponovo
proitao pismo. 17. Gospodo porotnici! Ne bih se mogao
zakleti da mi ved i prije nisu dole na um neke misli koje su se
odnosile, da tako kaem oprostite na izrazu na vrapca u
ruci. Um ih nije sauvao u nekom loginom obliku. Ali,
ponavljam, ne bih se mogao zakleti da nisam njegovao takve
misli (ako doputate da se posluim i ovakvim izrazom) u
magli snatrenja, u mraku strasti. Bilo je moda asova, moralo
je biti asova (ta poznajem ja valjda Humberta!) kad sam
temeljito i hladnokrvno razmatrao mogudnost da se oenim
nekom prezrelom udovicom (recimo, Charlottom Haze), ba
takvom koja nema ni jednog jedinog roaka na irokom sivom
svijetu, jedino zato da bih se domogao njene kderkice (Lo,
Lole, Lolite). Cak sam spreman priznati svojim muiteljima da
sam moda koji put bacio hladan, ispitivaki pogled na
Charlottine koraljne usne, na njenu bronanu kosu i suvie
dubok izrez na prsima, i pokuavao je nekako smjestiti u
kakvo vjerodostojno snatrenje. Priznajem ovo pod mukama,
moda izmiljenim, ali zato jo uasnijim. Htio bih ovdje malo
zastraniti i ispripovijedati vam malo potanje opavor
nocturnud8 koji me je nodu grdno muio i jo me mui, kad mi
u glavi ostane neki sluajni izraz iz nesustavnog itanja u mom
djeatvu na primjerpeine fort et dure (kakav li je
genijalan muitelj to izmislio!), ui takve strane, tajanstvene,
podmukle rijei kao to su "trauma", traumatski doivljaj" i
"traverza". Uostalom, moja je pripovijest dostatno nesuvisla i
bez zastranjivanja.

74 75 Poto sam unitio pismo i vratio se u svoju sobu,
premiljao sam neko vrijeme, mrsio sebi kosu, defilirao u
svom skerletnom kudnom kaputu, stenjao kroz stisnute zube i
najednom... Najednom sam, gospodo porotnici, osjetio da
kroz onu istu grimasu, od koje su mi se krivila usta, svide
podrugljiv smijeak iz Dostojevskoga kao neka daleka i uasna
zora. U novim uvjetima poboljane vidljivosti poeo sam
predoivati sebi sva ona milovanja kojima bih uzgred mogao
obasipati Lolitu kao mu njene majke. Mogao bih je priviti uza
se po tri puta na dan svaki dan. Rasprile bi se sve moje
brige. Potpuno bih ozdravio. "Lako i oprezno bih drao te Na
koljenima, i oinski (jelov Utiskivao ti na njeni obraz" kako
ono ree onaj engleski pjesnik. O, naitana li Humberta! Zatim
sam, sa svim mogudim mjerama opreza, polako, kao da
hodam na prstima, zamislio Charlottu kao ivotnu druicu. Zar
se zbilja ne bih mogao prisiliti da joj dadem u postelji onaj
ekonomino raspolovljeni grejpfrut, dijetni doruak? Obliven
znojem pri nesmiljenom svjetlu gole arulje, gaen uznojenim
policajcima, Humbert Humbert je sad spreman da jo kojeta
"izjavi u zapisnik" ,cjuel moti)40 dok prevrde svoju savjest i
dere njenu najskriveniju podstavu. Nisam se namjeravao
oeniti sirotom Charlottom zato da bih je uklonio na neki
nedostojan, jeziv i pogibeljan nain, kao na primjer s pomodu
pet tableta ivina biklorida rastopljenih u aici serija prije
ruka ili neim slinim; ali je u mojoj akustinoj i pomudenoj
glavi ipak zveckala misao koja je bila tijesno povezana s
farmacijom. Zato da se ograniim na onaj skromni tajni
uitak koji sam ved bio okusio? Pred oi su mi izlazile druge
slike bluda provijajudi se i smijeedi se. Vidio sam u duhu kako
dajem jako sredstvo za spavanje i materi i kderi u isto vrijeme
da bih mogao nesmetano milovati svu nod ovu potonju. Kuda
se orila od Charlottina hrkanja, a Lolita jedva da je disala u
snu, nepomina, kao naslikano djevoje. Mama, kunem ti
se da me Kenny nije ni taknuo! Ti ili lae, Dolores, ili je to
bio nodni vampir- Uostalom, pazio bih da ne napumpam
malu. Tako je Humbert Vukodlak snovao i snatrio a
rumeno sunce udnje i odlunosti (koje stvaraju sav ivi
svijet!) dizalo se sve vie dok je na nizu balkona niz
razvratnika nazdravljalo, s aom u ruci, blaenstvu prolih i
bududih nodi. Zatim sam, u prenesenom smislu, razbio au i
smiono zamislio (jer sam ved bio pijan od privienja te sam
obescijenio svoju blagu narav) kako

malo-pomalo prelazim na ucjenjivanje ama sasvim
neduno, beznaajno ucjenjivanje i prisiljavam Hazetinu da
mi dopusti da opdim s malom, jer du zaprijetiti svojoj jadnoj
zatreskanoj dami da du je ostaviti, ako mi ne da da se igram sa
svojom zakonitom pastorkom. Jednom rijeju, pred takvom
senzacionalnom "ponudom", pred takvim irokim i raznolikim
perspektivama, bio sam nemodan kao Adam koji unaprijed
vidi ranu maloazijsku povijest kao fatamorganu u svom
vodnjaku. A sad pribiljeite ovu vanu napomenu: umjetnik u
meni nadvladao je dentlmena. Zato je bio potreban jo vedi
napor volje da u ovim zapisima prilagodim svoj stil
nedostojnom tonu dnevnika koji sam vodio dok je gospoda
Haze stajala na putu mojim eljama. Tog dnevnika vie nema,
ali sam smatrao za svoju umjetniku dunost da sauvam onaj
ton, ma koliko mi se on sad inio laan i grub. Sredom, moje je
pripovijedanje sad dolo do toke na kojoj mogu prestati
vrijeati sirotu Charlottu radi naknadne vjerodostojnosti.
eledi pritedjeti sirotoj Charlotti dva-tri sata mune
neizvjesnosti na vijugavoj cesti (i sprijeiti, eventualno, sudar
koji bi poruio nae razliite snove), pokuao sam obzirno, ali
uzaludno stupiti s njom u telefonsku vezu; nazvao sam logor
Cue, ali sam doznao da je ona ved prije sat vremena krenula
kudi. Dobivi na telefon umjesto nje Lolitu, rekao sam joj
drdudi i naslaujudi se v'adu nad sudbinom da du se
oeniti njenom majkom. Morao sam joj to ponoviti, jer joj je
neto smetalo da me paljivo slua. ~"~ Pa to je perfa rekla
je smijudi se. Kad de biti svadba?

76 77

ekajte malo... tu je jedno tene... zgrabilo me za arapu.
Halo... Dodala je da de joj ondje po svoj prilici biti vrlo
zabavno... I ja sam shvatio, poto sam objesio slualicu, da je
dva sata u djejem logoru bilo dovoljno da novi dojmovi
potpuno istisnu iz glave male Lolite lik neodoljivoga
gospodina Humberta. Uostalom, to sad i nije bilo vano. Dobit
du je svakako natrag poto protekne dolian rok nakon
svadbe. "Kita vjenana na grobu jedva da je uvenula", kako bi
rekao pjesnik. Ali ja nisam pjesnik. Ja sam tek savjestan
historiograf. Razmislivi malo, pogledao sam to ima u
kuhinjskom hladnjaku i, ustanovivi da je njegov sadraj
isuvie asketski, otiao sam u grad i nakupovao brdo samih
poslastica. Osim toga sam kupio dobra estoka pida i nekoliko
vrsta

vitamina. Bio sam prilino siguran da du s pomodu tih
stimulansa i svojim vlastitim snagama uspjeti sprijeiti
izvjesnu, da tako kaem, "zabunu", koja bi mogla nastati zbog
pomanjkanja osjedaja kad doe vrijeme da zasvjedoim silan i
nestrpljiv ar. Dosjedjivi Humbert neprestance je predoivao
sebi Charlottin lik kroz kljuanicu muke mate. Tijelo joj je
bilo dobro ouvano i skladno razvijeno, o tome nije bilo
spora, a moda mi je mogla dobro dodi misao da je ona
toboe Lolitina starija sestrada nisam suvie jasno
predoivao sebi njena teka bedra, okrugla koljena, bujna
prsa, grubu ruiastu kou na vratu ("grubu" prema svili i
medu) i sve ostale crte toga bijednog i dosadnog stvora to se
naziva "lijepom enom". Sunce je opisalo svoj uobiajeni krug
oko kude. Dan je sazrio i poeo se kloniti veeri. Popio sam
jednu aicu. Pa drugu. Pa tredu. Moje najdrae pide,
dinanas-mjeavina dina i ananasova soka uvijek mi
udvostruuje snagu. Naumih da pokosim zaputen travnjak u
naem vrtu. Unepetite attention41. Bio je zarastao u
maslake, a neiji prokleti pas ne trpim psezagadio je
kamene ploe koje je nekad ukraavao sunani sat. Gotovo su
se svi maslaci ved bili prometnuli iz sunaca u mjesece. Din i
Lolita bili su mi u krvi pa umalo to nisam pao preko
rasklopnih stolica koje sam htio pospremiti. Zebre crvenih
pruga! Poneko podrigivanje zvui kao klicanje bar je moje
tako zvUalo. Stara ograda iza vrta razdvajala ga je od
susjedskog smeda i jorgovana, ali izmeu prednjeg dijela
naeg travnjaka (ondje gdje se on blago sputao niz jednu
stranu kude) i ulice nije bilo nikakve prepreke. Zbog toga sam
morao vrebati (smijuljedi se kao ovjek koji se sprema uiniti
neko dobro djelo) povratak Charlotte; taj je zub valjalo
odmah iupati. Klatedi se za runom kosilicom koja me je
vukla za sobom, dok su podsjeene vlati trave poskakivale i
takoredi cvrkutale odsijevajudi na niskom suncu, nisam
odvajao oiju od onog dijela ulice u predgrau koji sam
mogao vidjeti. Ulica je zavijala prema nama ispod svoda
golema sjenovita drveda, a onda se naglo sputala pored kude
od opeke, obrasle vinovom lozom, stare Vizavi i njena polo-
ena travnjaka (mnogo urednijeg od naeg), te se napokon
gubila iza naih ulaznih stuba koje nisam vidio s onog mjesta
gdje sam radosno podrigivao i radio. Maslaci izgiboe. Miris
sone trave mijeao se s mirisom ananasa. Dvije djevojice,
Marion i Mabel, koje sam obino pratio makinalnim
pogledom dok su prolazile amo-tamo (ali tko bi mi mogao
zamijeniti moju Lolitu?), odoe prema aveniji (odakle se
sputala naa Ulica Lawn); jedna je od njih gurala bicikl, a
druga je u hodu zobala iz papirnate vredice, i obje su govorile
u sav glas, sunano i zvonko. Simpatini Thomson, adetski
graen Crnac, koji je kod starice preko puta sluio kao vrdar i
ofer, iroko mi se izdaleka osmjehnuo i viknuo mi dva puta,
popradujudi povike gestama, da sam danas toboe neobino
energian. Budalasti pas naeg susjeda, bogatog prnjara,
pojurio je

za nekim modrim automobilom ali ne Charlottinim. Ona
zgodnija od one dvije djevojice (ini mi se Mabel), u
hlaicama, s grudnjakom koji nije imao to drati, sjajne kose
(nimfica, tako mi Pana!), ponovo je protrala guvajudi u ruci
praznu papirnatu vredicu i iezla iz oiju zelenog jarca
zamaknuvi za proelje vile gospodina i gospode Humbert.
Automobil-karavan izbio je izhladovite avenije nosedi jo neko
vrijeme ostatke hladovine, dok se nisu raspali, na krovu za
koji se goliavi voza drao lijevom rukom ispruenom kroz
prozor; auto je mahnito brzo projurio, a uz njega pas biveg
prnjara. Nastala je njena stanka, a onda me neto presjeklo u
prsima jer sam ugledao modru limuzinu. Skliznula je niz brdo i
: v .*

78 79 izgubila se za uglom kude. Razabrao sam naas njen
mirni, blijedi profil. Pomislio sam da nede znati jesam li otiao
ili nisam dok se ne popne na kat. Nakon jedne minute izvirila
je kroz prozorid Lolitine sobice s izrazom silne tjeskobe na
licu. Tako sam brzo ustrao uza stube da sam uspio stidi u
sobicu prije nego to je ona izila iz nje. 18. Kada je mlada
udovica, a mladoenja udovac, kad je ona proivjela u
"naem dinom gradidu" nepune dvije godine, a on nepunih
mjesec dana, kadMonsieur jedva eka da se sve skupa to
prije svri, a Madame pristaje na to smijeedi se milostivo,
onda je svadba obino prilino "skromna". Mlada moe biti i
bez tijare od naranina cvijeta koja dri kratak veo, i bez bijele
orhideje zataknute u molitvenik. Mladina bi kderkica moda
unijela u ceremoniju vjenanja H. i H. primjesu iva rumenila,
ali sam slutio da bi bilo opasno iskazivati suvie njenosti Loliti
stjeranoj u kripac, pa sam se sloio da ne vrijedi dovlaiti
djevojicu iz njena omiljenog logora Cue. Moja takozvana
"strastvena i osamljena" Charlotte bila je u svakidanjem
ivotu praktina i drutvena ena. Povrh toga, otkrio sam da
je ona, premda nije mogla obuzdati ni porive srca u
svakidanjem ivotu ni krikove na ljubavnom logu,
principijelna ena. im je postala manje-vie moja ljubavnica
(unato stimulansima i njenim "nervoznim, nestrpljivim cherf,
junaki cheri nije mogao izbjedi neke poetne potekode, to
je, inae, obilato nadoknadio

najbiranijim asortimanom starosvjetskih umiljavanja), draga
Charlotte me je presliala o mojim odnosima s Gospodinom
Bogom. Mogao sam joj redi da u tom pogledu nemam
nikakvih predrasuda, ali sam joj umjesto toga kazao
pladajudi danak nabonom opdem mjestu da vjerujem u
izvjestan kozmiki duh. Pregledavajudi svoje nokte, ona me
upitala nema li u mom rodu kakvih primjesa sa strane.
Odgovorio sam protupitanjem bi li ona ipak pola za me da je,
recimo, majin djed mog oca bio Turin. Rekla je da to ne bi
bilo ni najmanje vano; ali da bi ona, kad bi jednom ustanovila
da ne vjerujem u naeg dragog krdanskog Boga, svrila sa
samom sobom. Kazala je to toliko sveano da sam se najeio.
Tada sam pojmio da je doista principijelna ena. O, bila je to
dobro odgojena malogradanka! Govorila je "Oprostite" kad bi
joj i najmanji podrig prekinuo teni govor, izgovarala je prvi
slog rijei envelope (omotnica) kroz nos na francuski nain, a
u razgovoru s kakvom znanicom nazivala je mene "gospodin
Humbert". Pomislio sam da bih joj ugodio kad bih se pojavio u
mjesnom drutvu s nekom romantinom aureolom. Na dan
naeg vjenanja iziao je u drutvenoj rubrici Ramsdale
Journala intervju sa mnom i fotografija Charlotte s jednom
uzvijenom obrvom i pogreno otisnutim prezimenom
Hazer. Usprkos toj nezgodi, taje reklama podgrijala
porculanske klijetke njena srca i izazvala podrugljivo egrtanje
mojih zmijskih egrtaljki. Kako je sudjelovala u dobrotvornom
radu crkve i upoznala se s boljim majkama Lolitinih kolskih
drugarica, Charlotte je u godinu i pol uspjela postati, ako ne
ugledan, a ono bar priznat lan mjesnog drutva, ali jo nikad
nije bila upala u tu arobnu novinsku rubriku, a sad je upala u
nju zahvaljujudi meni, gospodinu Edgaru H. Humbertu
("Edgara" sam ubacio iz puke razmetljivosti), "piscu i
istraivau". Reporter, brat mog McCooa, kad je to zapisivao,
upitao me je to sam zapravo napisao. Ne sjedam se to sam
mu odgovorio, ali je kod njega ispalo ovako: "nekoliko djela o
Verlaineu, Rimbaudelaireu i nekim drugim pjesnicima". U
intervjuu je bilo takoer spomenuto da poznajem Charlottu
ved nekoliko godina i da sam dalji roak njena prvog mua.
Natuknuo sam i da sam vodio s njom ljubav prije trinaest
godina, ali o tome lije bilo u novinama ni spomena. Charlotti
sam rekao da drutvenu rubriku krase tiskarske pogreke.
Nego, da nastavimo ovu neobinu pripovijest! Jesam li ja, kad
je trebalo da uberem plodove svog promaknuda iz podstanara
u sulonika, osjedao samo gorinu i gaenje? Nisam. Humbert
mora Poznati da mu je tatina bila malo polaskana, da je bio
malice

80 81 raznjeen i da se ak stanovito otmjeno kajanje cijedilo
niz elik njegova zavjerenikog bodea. Nisam ni sanjao da bi
se ona prilino smijena, iako i prilino zgodna gospoda Haze,
sa svojom slijepom vjerom u mudrost svoje crkve i svoga
kluba prijatelja knjige, sa svojim izvjetaenim govorom i
osornim, hladnim i prezirnim dranjem prema bajnoj,
golorukoj i maljavoj dvanaestogodinjoj djevojici, mogla
pretvoriti u onakvo dirljivo nemodno stvorenje im sam je
dotaknuo to se dogodilo na pragu Lolitine sobice u kojoj je
uzmicala mrmljajudi isprekidanim glasom: Nemojte,
nemojte, molim vas, nemojte... Ta je promjena povoljno
djelovala na njenu vanjtinu. Njen osmijeh, koji je do tada bio
onako neprirodan, prometnuo se u sjaj beskrajnog
oboavanja sjaj pun neega mekog i vlanog, u kojem sam,
zapanjen, prepoznavao slinost s Lolitinim arobnim, tupim i
izgubljenim pogledom kad bi uivala u nekakvoj novoj smjesi
sirupa u mlijenom restoranu ili se nijemo divila mojim
skupocjenim, uvijek lijepo izglaanim odijelima. Gledao sam
kao zaaran Charlottu kad bi, dijeledi svoje roditeljske brige s
nekom drugom damom, pravila onu tipinu ameriku grimasu
mirenja sa sudbinom (prevrdudi oima i otoboljujudi jednu
stranu usta), iju sam djeju varijantu viao na Lolitinu licu.
Prije spavanja bismo uvijek neto popili, viski ili din, i to bi mi
pomoglo da zamiljam kderku dok milujem majku. Evo onog
bijelog trbuha u kojemu je moja nimfica leala kao skvrena
ribica 1934. godine. Ta pomno obojena kosa, to uopde ne
djeluje na moj opip i njuh, poprimala je katkad (pri svjetlu
svjetiljke u branoj postelji s etiri stupa na uglovima) preljev,
ako ne i mekodu, Lolitinih uvojaka. Dok sam rukovao svojom
novopeenom enom prirodne veliine, neprestano sam
ponavljao u sebi da je ona u biolokom smislu najblia Loliti;
da je u Lolitinim godinama Lotte bila isto tako zamamna
uenica kao to je sad njena kdi i kao to de jednog dana biti
Lolitina kdi. Natjerao sam enu da izvue ispod cijele zbirke
cipela (ini se da je pokojni gospodin Haze imao upravo
patoloku pasiju da sakuplja cipele) album star trideset
godina da bih mogao vidjeti kakva je Lotte bila kao dijete; i,
usprkos loem osvjedjenju i nezgrapnoj odjedi, uspio sam
razabrati mutnu prvu verziju Lolitinih obrisa, njenih nogu,
jagodinih kostiju, prdasta nosida. Lottelita! Lolitchen! Tako
sam potajno zavirivao preko ivica godina u tue mutne
prozoride. I kad me je, s pomodu jadnih, arkih, naivnih i
pohodjivih milovanja, ona, ta ena s velebnim bradavicama na
dojkama i tekim butinama, pripravljala da

obavim svoju svakonodnu dunost, jo sam njukao za
mirisom nimfice juredi i lajudi kroz iblje praume.
Jednostavno vam ne mogu iskazati rijeima kako je krotka i
dirljiva bila moja sirota supruga! Za dorukom, u sumornoj
kuhinji koja je sva blistala od kroma, s njenim velikim
kalendarom (darom tvornice lonaca) i zgodnim kutkom za
dorukovanje (namjetenim u stilu kafeterije u kojoj su
Charlotte i Humbert toboe udvoje gugutali u davnim
studentskim danima), ona je sjedila u crvenoj haljini
nalakdena na stolid pokriven plastinom masom, poduprijevi
glavu rukom, i piljila u mene nesnosno njeno dok sam gutao
unku s jajima, lako se Humbertu lice trzalo od neuralgije, ono
je u njenim oima bilo ravno sunanom sjaju i sjeni kronje
to se zibala na bijelom friideru. Moju natmurenost i
razdraljivost pripisivala je mojoj nijemoj ljubavi. Moji
skromni prihodi udrueni s njenim jo neznatnijim dohocima
doimali su je se kao silno bogatstvo, i to ne zato to je to sve
skupa bilo dovoljno za potrebe srednjoburoaske obitelji,
nego zato to su njoj ak i moji novci odraavali ar moje
muevnosti, tako da je zamiljala nas zajedniki raun kao
kakav bulevar na jugu u podne, s gustom hladovinom na
jednoj strani i glatkim suncem na drugoj, i tako sve do kraja
perspektive, gdje se diu ruiaste planine. Charlotte je
uspjela tih pedeset dana naeg sulonitva ispuniti
djelatnodu od isto toliko godina. Sirota se bavila kojeime to
je bila odavno zanemarila ili to je nikad nije osobito ni
zanimalo, Kao da sam ja (da produim u ovom proustovskom
tonu), samim tune sto sam se oenio majkom voljenog
djeteta, pomogao eni da Se Posrednim putem pomladi. Sa
arom kakve najobinije "mlade

82 83 domadice", ona se prihvatila da "oplemeni domade
ognjite". Ja sam napamet znao svaki kutak tog "ognjita",
upoznao sam ga dok sam sjedio za stolom u svojoj sobi i u
mislima unosio na kartu Lolitinu marrutu kroz cijelu kudu;
odavno sam se srodio s njim s njegovom runodom i
neurednodu, i sad sam upravo osjedao kako se, jadnik, jei
od uasnog predosjedaja da de ga Charlotte okupati u beu,
okeru i smeeriem kitu. Nije, hvala Bogu, dotle dotjerala, ali
je zato utroila silne koliine energije u pranje zastora,
mazanje rebrenica voskom, kupovanje novih zastora i novih
rebrenica, vradanje istih trgovini, zamjenjivanje drugima i
tako dalje, u neprestanu smjenjivanju svjeda i sjene, osmijeha
i mrtenja, dvojbe i durenja. Baktala se s kretonom i
perkalinom,

mijenjala je boju divanaonoga svetog divana na kojem je u
ono nezaboravno jutro puknuo u meni usporenim tempom
mjehur rajskog blaenstva. Razmjetala je pokudstvo i
obradovala se kad je doznala iz nekog traktata o kudanstvu
daje "doputeno raspariti par nodnih ormarida i svjetiljke koje
im pripadaju". Povodedi se za autoricom knjige Va dom to
ste vi, zamrzila je male slabane stolice i tankonoge stolide.
Drala je da je soba sa irokim staklenim povrinama i obiljem
raskonih lakiranih ploha mukog tipa, a da se enski tip
odlikuje njenijim prozorima i krhkijom drveninom. Romane
koje je itala kad sam se doselio k njoj istisnuli su sad
ilustrirani katalozi i savjeti o ureenju kude. Od tvrtke u
Philadelphiji, Rooseveltov bulevar 4640, naruila je za nau
branu postelju poseban "madrac na opruge presvuen
damastom, model 312" iako se meni stari inio dovoljno
elastian i izdrljiv za sve ono to je imao izdrati. Bila je sa
Srednjeg zapada, kao i njen prvi mu, i nije dovoljno dugo
ivjela u ednom Ramsdaleu, biseru jedne istone drave, da
bi se bolje upoznala sa svim uglednijim ljudima. Poznavala je
donekle veselog zubara koji je stanovao u nekoj vrsti napola
razruenog drvenog dvorca iza naeg vrta. Upoznala se bila na
aju u crkvenom klubu s nadutom suprugom biveg
staretinara koji je bio vlasnik jezive bijele kuderine sagraene
u takozvanom "kolonijalnom stilu" na uglu avenije. Od
vremena do vremena "ila je u posjete" staroj Vizavi; ali one
uglednije matrone koje je posjedivala ili susretala na "vrtnim"
sijelima ili zabavljala dugim telefonskim razgovorima takve
fine dame kao to su gospoda Sheridan, gospoda McCrvstal,
gospoda Knight i druge nekako su rijetko navradale k mojoj
zapostavljenoj Charlotti. Jedino se uistinu bila sprijateljila, bez
ikakvih primisli i praktinih razloga, s branim parom Farlow,
koji se bio vratio s poslovnog putovanja u ile ba na vrijeme
da prisustvuje naoj svadbi, zajedno s Chatfieldovima,
McCoovima i nekim drugima (ali ne i s gospodom
Staretinarkom ni s jo uznositijom gospodom Talbot). John
Farlow bio je sredovjean, miran, mirno-miidav i
mirnouspjean trgovac sportskim rekvizitima, koji je imao svoj
ured u Parkingtonu, sedamdesetak kilometara daleko od nas;
on me je i opskrbio municijom za onaj prokleti kolt i nauio
me kako se rukuje njime (na jednoj nedjeljnoj etnji po boriku
kraj jezera); bio je i "honorarni advokat" (kako je sam govorio
smjekajudi se) i u svoje vrijeme je sredio neke Charlottine
poslove. Jean, njegova mlaahna ena i sestrina, bila je
krakata dama koja je nosila naoale s okvirom ukoenim
prema sljepoonicama; imala je dva psa boksera, dvije iljaste
dojke i velika crvena usta. Slikala je pejzae i portrete
dobro se sjedam kako sam jednom za aom koktela sluajno
pohvalio njen portret njene male nedakinje, Rosaline Grace,
graciozne, ruiaste ljepotice u skautskoj uniformi (zelena
beretka od eljane vune, zeleni pleteni pojas,

draesne kovre sve do ramena), i kako je John izvadio iz usta
lulu i rekao da je teta to se Dolly (moja Dolita) i Rosaline
tako slabo slau u koli, ali je dodao da se nada, kao to smo
se i svi mi nadali, da de se bolje slagati kad se vrate svaka iz
svog ljetnog logora. 1 orazgovarali smo malo o toj koli. Ona
je imala svoje nedostatke 1 svoje prednosti. "Naravno, medu
naim trgovcima ima previe Talijana rekao je razboriti
John ali smo zato dosad bili poteeni i... Jean ga naglo
presijee u rijei: Kako bi bilo "Jepo da su nam djevojice
zajedno na ljetovanju! Iznenada Zarrrislih kako se vrada s
logorovanja opaljena od sunca, topla, snena, omamljena
i umalo zaplakah od strasti i nestrpljenja.

84 85

19. Htio bih dodati jo dvije-tri rijei o gospodi Humbert kad
ved piem o njoj (uskoro de se dogoditi teka nesreda). Od
prvog dana bilo mi je jasno da ona ima razvijen osjedaj
posjedovanja, ali nipoto nisam mislio da bi mogla biti tako
uasno ljubomorna na sve to se u mom ivotu nije ticalo nje.
Moja prolost budila je u njoj gorljivu, nezasitnu radoznalost.
Zahtijevala je od mene da uskrsnem sve ene koje sam ikad
volio samo zato da bi me prisilila da ih ismijem, da ih zgazim i
odreknem ih se jednom zauvijek, te tako zbriem svu svoju
prolost. Natjerala me je da joj ispriam sve o mom braku s
Valerijom, koja je, naravno, bila dozlaboga smijena osoba; ali
sam povrh toga morao izmisliti ili grozno iskititi cio niz
ljubavnica da bi se Charlotte mogla zlurado naslaivati njima.
Njoj za ljubav, morao sam predoiti cijeli ilustrirani katalog tih
dama, lijepo razvrstanih, po tradiciji amerikih reklama u
kojima su kolska djeca rasporeena po pravilima rasne
proporcije, to jest tako da se svagda usred bjelolike djece
nalazi jedan samo jedan ali zato neobino sladak malian
okruglih oiju i okoladne puti, gotovo, ali ne sasvim, u sredini
prvog reda klupa. Predstavljajudi ih svojoj dami, tjerao sam ih
da se smjekaju i njiu u hodu mlitava plavua, vatrena
crnkinja, ridokosa razvratnicaba kao na kakvoj paradi u
javnoj kudi. to su bile pristupanije i vulgarnije, to se gospodi
Humbert moj vodvilj vie sviao. Nikad se u ivotu nisam
toliko napriznavao niti se nasluao toliko priznanja. Iskrenost i
prostodunost koje je pokazivala govoredi o onome to je
nazivala

svojim "ljubavnim ivotom", od prvog drpanja do branog
hrvanja u slobodnom stilu, otro su odudarale, u moralnom
smislu, od mog bezonog laganja; ali su u tehnikom smislu te
dvije serije bile istovrsne, jer je na obje utjecao isti materijal
(radiomelodrame, psihoanaliza, jeftini romanidi), iz kojega
sam ja crpio svoje osobe a ona jezik i stil. Prilino su me
zabavili neki neobini seksualni prohtjevi potovanoga
Harolda Hazea o kojima mi je priala Charlotte, koja je drala
da je moje kikotanje nedolino; opdenito pak govoredi, njena
je ispovijed bila isto tako nezanimljiva kao to bi bila i njena
autopsija. Nikad nisam vidio zdravije ene od nje ma koliko
da je gladovala dredi se dijete. O mojoj Loliti govorila je
rijetko rjee, na primjer, nego o onom mukom djetetu
svijetle kose, mutnih crta lica, ija je fotografija bila jedini
ukras nae tmurne spavade sobe. Snatredi neukusno, ona je
jednom predvidjela da de se dua njena pokojnog eda vratiti
na zemlju u liku djeteta koje de roditi u svom sadanjem
braku. I, premda nisam osjedao bogzna kakvu potrebu da
popunim rodoslovlje obitelji Humbert kopijom Haroldova
djela (Lolitu sam se bio navikao, osjedajudi nekakav
rodoskvrnilaki uitak, smatrati svojim djetetom), pomislio
sam da bi mi dugotrajno poraanje, s temeljitim carskim
rezom i raznim ostalim komplikacijama, u zabaenu rodilitu,
tamo negdje na proljede, omogudilo da ostanem nasamo s
Lolitom nekoliko tjedana i da kljukam razbuenu nimficu
tabletama za spavanje. Oh, kako je ona mrzila svoju kderku!
Osobito mi se runo inilo to je potpuno nepotrebno, ali vrlo
revno odgovarala na blesava pitanja iz knjige Upoznaj svoje
dijete koja je objavljena u Chicagu. Ta se budalatina vukla iz
godine u godinu, a mama je morala praviti neto kao inventar
nakon svake godine u djetetovu ivotu. Na Lolitin dvanaesti
roendan, 1. sijenja 1947. godine, Charlotte Haze roena
Becker podvukla je od etrdeset epiteta ovih deset (u rubrici
"Karakter djeteta"): agresivan, plahovit, nemaran,
negativistiki (dvaput podcrtano!), nepovjerljiv, nestrpljiv,
prepreden, razdraljiv i mrzovoljan. A uopde nije obratila
panju na ostalih trideset pridjeva meu kojima su bili i takvi
kao to su "veseo", "usluan", "energian" 1 drugi. To je bilo
naprosto nesnosno! Okrutno, kako ne bih nikad oekivao od
svoje inae blage i njene ene, napadala je i progonila
kojekakve Lolitine stvarice koje su se zavlaile u razline
kutove u kudi i tu premirale od straha kao hipnotizirani zeidi.
Moja bolja polovica nije ni sanjala da sam je jednom, u
nedjelju ujutro, kad zbog pokvarena eluca (posljedice mog
pokuaja da popravim njene Umake) nisam iao s njom u
crkvu, prevario s jednom Lolitinom

86 87 bijelom arapicom. A kako se runo odnosila prema
pismima mog mirisavog cvijeta, moje urice! "Draga mamice
i Humice! Nadam se da ste dobro. Puno hvala na bombonima.
Ja (precrtano i ponovo napisano) Ja sam izgubila svoj novi
demper u umi. Ovih je dana ovdje nekako svjee. Menije
jako ovdje. Voli vas vaa Dolly." Guska jedna ree
gospoda Humbert izostavila je jednu rije iza "jako". A taj
je demper bio od iste vune. I, zna, molim te da se ubudude
posavjetuje sa mnom prije nego to joj poalje bombone.
20. Na nekoliko kilometara od Ramsdalea bilo je u umi jezero
takozvani Pjeani Sat koje sam ved spomenuo i na koje
smo odlazili svaki dan za jednog neobino vrudeg tjedna
potkraj mjeseca srpnja. Sad moram opisati prilino dosadne
pojedinosti naeg posljednjeg kupanja u tom jezeru, jednog
tropski vrudeg utorka prije podne. Poto smo ostavili auto na
parkiralitu nedaleko od glavne ceste, zaputili smo se na
jezero stazom kroz borik kad Charlotte ree da je Jean Farlow,
u potrazi za rijetkim svjetlosnim efektima (Jean je pripadala
staroj slikarskoj koli), u nedjelju vidjela Leslieja Thomsona
kako se kupa "crnog Adama" (Johnova dosjetka) u pet sati
izjutra. Mora da je voda bila vraki hladna rekoh. Nije
o tome rije odvrati moja racionalna golubica osuena na
propast. On je, zna, slabouman. A imam pouzdan osjedaj
nastavi (izraavajudi se na onaj svoj briljivi nain koji je ved
poeo potkopavati moje zdravlje) da je naa Louise
ljubljena u tog kretena. Osjedaj. "Imamo osjedaj da Dolly ne
ui kako bi mogla..." (iz starog kolskog izvjetaja).
Humbertovi su i dalje hodali u sandalama i kudnim kaputima.
Zna, Hum, imam jedan smion san prozbori Lady Hum
obarajudi glavu kao da se stidi tog sna ili kao da se obrada za
savjet crvenoj zemlji. Voljela bih uzeti neku pravu,
izvjebanu sluavku kao to je ona Njemica o kojoj su govorili
Talbotovi; i da stanuje kod nas. Nema mjesta rekoh.

Ma kako nema! ree ona smijeedi se toboe zagonetno.
Ti, cheri, zbilja potcjenjuje mogudnosti Humbertova
doma. Smjestili bismo je u Lolitinu sobu. Ionako sam
namjeravala napraviti gostinsku sobu od te rupe. To je
najhladnija i najgadnija soba u cijeloj kudi. O emu to
zapravo govori? upitah je osjedajudi kako mi se napinje
koa na jagodinim kostima (potrudio sam se da to
napomenem samo zato to se to isto dogaalo mojoj kderi
kad bi je obuzeli slini osjedaji nedoumica, gaenje ili
razdraljivost). Da te moda ne smetaju neke romantine
uspomene? pripita me ena ciljajudi na na prvi cjelov.
Ma kakvi odgovorih nego bih naprosto htio znati kamo
de smjestiti kder kad dobije gosta ili djevojku? O! izusti
gospoa Humbert smijeedi se zaneseno, oteudi taj "O!" i u
isto vrijeme uzvijajudi jednom obrvom i njeno izdiudi zrak.
ini mi se da mala Lo nema s tim ama ba nikakve veze.
Mala Lo de nakon logorovanja pravo u internat dobar
internat gdje vlada stroga disciplina i gdje de stedi temeljito
vjersko obrazovanje. A onda Beardslev College. Sve sam ja
to vrlo tono isplanirala, budi bez brige! Nadodala je da de
ona, Humbertovka, morati nadvladati svoju ''jenost i pisati
sestri stare Phalenovke koja predaje u internatu Sv. Algebre.
Izmeu borova se pojavi ljeskavo jezero. Rekoh da sam
^boravio u autu tamne naoale i da du dodi brzo za njom.
Oduvijek mi se inilo da je krenje ruku izmiljena gesta ili,

88 89 moda, mutan ostatak nekog srednjovjekovnog obreda;
ali kad sam sad zaao u umu da se predam oaju i stranim
mislima, upravo je ta gesta ("Pogledaj, Boe, ove lance!")
najbolje mogla bez rijei izraziti moje raspoloenje. Da je
Charlotte bila Valerija, znao bih kako da postupim u ovoj
prigodi da "postupim" je prava rije; u dobra stara
vremena bilo je dovoljno da ponem iskretati debeloj Valjeki
krhki zglob na ruci (onaj isti koji je ozlijedila kad je pala s
bicikla) pa da ona odmah promijeni miljenje; ali je to sa
Charlottom bilo nezamislivo. Hladnokrvna Charlotte ulijevala
mi je strah. Nita nije bilo od onog mog lakoumnog sna da du
pomodu njene ljubavi zavladati njenom

voljom. Nisam smio uiniti nita to bi moglo nauditi liku koji
je ona stvorila od mene da bi mu se mogla klanjati. Ja sam joj
se dodvoravao dok je bila grozna gardedama mog janjeta, i
neto od tog ulizivanja sauvalo se jo u mom odnosu prema
njoj. Imao sam samo jedan adut to to ona nije imala
pojma o mojoj udovinoj ljubavi prema njenoj curici. Njoj je
bilo krivo to se ja sviam djevojici, ali u moje osjedaje
nikako nije mogla proniknuti. Valeriji bih bio rekao: "Sluaj ti,
debela lucprdo, c'est moi qui decide^2 to je dobro za
Dolores Humbert". Charlotti ak nisam smio redi (ropski
mirno): "Oprosti, duo, ali se ja ne bih sloio s tobom. Hajde
da damo djevojici jo jednu priliku. Ja sam spreman da je
pouavam kod kude godinu-dvije. Sama si jednom rekla ..."
Stvar je u tome to nisam mogao nita redi Charlotti o
djevojici a da se ne odam. Ah, vi nemate pojma (kao to ni ja
nisam imao) kakve su one, te principijelne ene! Charlotte
koja nije primjedivala lanost svakidanjih konvencionalnosti i
pravila vladanja, stereotipnih jela i knjiga i ljudi za kojima je
ludovala, zaas bi ipak raspoznala nepravilnu intonaciju, ma
to ja rekao da bih zadrao Lolitu uza se. Ona je bila kao
glazbenik koji je moda u ivotu strano banalan tip, bez
intuicije i ukusa, ali ima vraki dobar sluh kojim ulovi svaku
pogreno odsviranu notu u orkestru. Da bih slomio njenu
volju, morao sam joj slomiti srce. Da sam joj slomio srce,
slomio bih u njemu i svoj lik. Da sam joj rekao: "Ili du ja raditi s
Lolitom to hodu, a ti de mi pomagati da se to ne razglasi' ili
demo se odmah razvesti", ona bi problijedjela, kao da se
pretvorila u mutno staklo, i polagano rekla: "Dobro, ma to
jo rekao ili povukao, ovo je kraj." I bio bi kraj. Eto, dakle, u
kakvu sam kau upao. Sjedam se kako sam doao do
parkiralita i kako sam iz crpke natoio u dlanove vode to je
imala okus hre, i kako sam pohlepno srknuo kao da de mi ta
voda podariti arobnu mudrost, mladost, slobodu i nejaku
prilenicu. Zatim sam naas sjeo, u svom skerletnom kudnom
kaputu, na rub grubo sklepana stola ispod borova to su
umili. Malo dalje od mene dvije su djevojice, u hlaicama i
grudnjacima, izile iz nunika proaranog suncem, na kojem je
pisalo: "enske". vaudi gumu za vakanje, Mabel (ili njena
dvojnica) opkroila je polako, rastreseno bicikl, a Marion se,
tresudi glavom ne bi li odagnala muhe, iroko raskreila i sjela
otraga; i, klatedi se, one se polako, rastreseno stopie sa
svjetlom i sjenom. Lolita! Otac i kdi to se gube u toj zabiti.
Najprirodnije bi rjeenje bilo likvidirati gospodu Humbert. Ali
kako? Nijedan ovjek ne moe sam za se poiniti savreno
umorstvo, ali sluaj moe. Kriminalisti se, na primjer, sjedaju
uvenog ubojstva neke Mme Lacour u Arlesu, u junoj
Francuskoj, potkraj prolog stoljeda. Nepoznat bradat
gorostas, koji je moda s tom damom potajno vodio ljubav,
priao joj je na

prometnoj ulici, nekoliko dana nakon njena vjenanja s
pukovnikom Lacourom, i triput joj zario no u lea, iako mu
se pukovnik, mali buldog od ovjeka, bio objesio zubima o
ruku. udesnim i divnim sluajem, upravo u asu kad se
zloinac stao oslobaati eljusti srditog malog mua (a svijet
se sjatio sa svih strana), neki je zanesenjak Talijan u kudi
najblioj mjestu zbivanja sasvim sluajno aktivirao eksplozivni
naboj kojim Se baktao, i zaas se ulica pretvorila u pakleni
kaos dima, opeka to su padale i ljudi to su bjeali. Ipak,
nitko nije bio povrijeen od eksplozije (osim to je junaki
pukovnik Lacour bio nokautiran), Osvetoljubivi ljubavnik
nagao je bjeati kad i ostali i doivio je ljjepu i duboku
starost.

90 91 I A da vidimo sad to se dogaa kad zlikovac pokua
izvri savreno umorstvo. Siao sam na jezero. Mjesto na
kojem smo se mi i jo nekoliko "boljih" obitelji (Farlowovi,
Chatfleldovi) obino kupali bila je jedna mala uvala; mojoj se
Charlotti ona sviala zato to je bila takoredi "privatna plaa".
Javno se pak kupalite, sa svim pogodnostima za kupae (ili
utapljae, kako je Ramsdale Journal imao priliku da se izrazi),
nalazilo u lijevom (istonom) dijelu Pjeanog Sata i nije se
vidjelo iz nae uvale. Desno od nas borik je prelazio u
movaru koja je na drugoj strani ponovo ustupala mjesto
umi. Sjeo sam pored ene tako tiho da se ona lecnula.
Hodemo li u vodu? priupita me. Hodemo, za koji as.
Samo da smislim jednu kombinaciju. Nastavio sam razmiljati.
Proe minuta-dvije. Dobro. Hajdemo! A jesam li i ja
sudjelovala u toj kombinaciji? Jo kako! Tako da! ree
Charlotte ulazedi u vodu. Uskoro joj je voda doprla do
debelih, najeenih bedara; zatim je ispruila preda se
sklopljene ruke, vrsto stisnula usne, nekako priprosta u crnoj
gumenoj kapi, i budnula u vodu. Polako smo plivali u sjaju
jezera. Na suprotnoj obali, najmanje tisudu koraka daleko od
nas (kad bi se moglo koraati po vodi), razabrao sam dvije
sidune siluete ljudi koji su zduno neto radili na svom dijelu
obale. Tono sam znao tko su oni bivi policajac

poljskog podrijeda i bivi limar koji je bio vlasnik velikog dijela
ume na drugoj obali. Znao sam i ime su zaokupljeni
gradnjom drvena pristanita radi vlastite blesave zabave.
Lupa koja je dopirala do nas inila se mnogo vedom nego to
se moglo oekivati od njihovih patuljastih ruku i alata; moglo
se pomisliti da se strunjak za zvune efekte nije dobro
dogovorio s lutkarom, pogotovo zato to je silan tresak
svakog sitnog udarca kasnio za svojim vizualnim
utjelovljenjem. "Naa" kratka plaa, pokrivena svijedim
pijeskom, od koje smo se sad udaljili bili smo ved u dubokoj
vodi bijae pusta u radne . Nikog nije bilo u blizini osim
onih dviju prilika zaokupljenih slom na drugoj obali i
tamnocrvenog privatnog aviona koji je prohujao visoko iznad
nas i ieznuo u nebeskom plavetnilu. Nije se mogla ni
zamisliti bolja scena za brzo klokotavo ubojstvo, a najveda je
lukavtina bila u tome to su uvar zakona i vodoinstalater bili
upravo dovoljno blizu da budu svjedoci nesretna sluaja, i
upravo dovoljno daleko da ne vide zloin. Bili su toliko blizu
da su mogli uti kako se izbezumljeni kupa koji mlatara
rukama i nogama oajno dere dozivajudi u pomod ljude da mu
spase enu to se utapa; a bili su opet toliko daleko da nisu
mogli razabrati (kad bi pogledali prije vremena) kako nimalo
izbezumljeni kupa dokrajuje svoju enu gazedi je pod
vodom. Ja nisam jo bio stigao do te faze; htio bih samo
objasniti jednostavnost postupka, prikladnost dekora! I tako
je, dakle, Charlotte nespretno i briljivo plivala (bila je sasvim
prosjena sirena), ali je nekako sveano uivala (ta valjda je
njen triton bio uz nju!); i, gledajudi sve to hladno i jasno kao
bududu uspomenu (znate, kao to gledate stvari nastojedi da
ih vidite onako kako dete ih se poslije sjedati) ljeskavu
bjelinu njena mokra lica, koje nije bilo, usprkos svim njenim
nastojanjima, bogzna kako preplanulo, i blijede usne, i golo
izboeno elo, i tijesnu crnu kapu, i tusti mokri vrat znao
sam da treba samo da malo zaostanem, da udahnem neto
vie zraka, pa da je epam za gleanj i munjevito zaronim s
uhvadenim truplom. Kaem "truplom" zato to bi zbog
iznenaenja, straha i neiskusnosti jadna sirena namah
progutala cijelo vjedro smrtonosne jezerske vode; a ja bih
mogao izdrati najmanje jednu minutu pod vodom ne
zatvarajudi oi. Sudbonosna kretnja prola je kao repatiin rep
kroz crninu zamiljenog umorstva. Bijae to kao neki nijemi
zlokobni balet u kojem plesa dri partnericu za nogu i
strelovito nestaje u podvodnoj magli. Izronio bih da udahnem
zrak "redi je svejednako pod vodom, i zaronio bih toliko puta
koliko bi " potrebno, i tek kad bi se nad njom zauvijek spustio
zastor, usudio m se zovnuti u pomod. A kad bi se, nakon
dvadesetak minuta, ona Va ovjeka s druge obale,
ravnomjerno se povedavajudi, pribliila Carncu kojem jedna
strana bijae svjee obojena, sirota gospoa

92 93 Humbert, rtva gra ili sranog napadaja, ili i jednog i
drugog, stajala bi ved na glavi u mulju boje crnila, desetak
metara ispod nasmijane povrine jezera Pjeani Sat. Kako
jednostavno, je li? Al eto, ljudi boji, ja se nikako nisam
mogao prisiliti da to uradim! Ona je plivala pored mene kao
povjerljiv, nezgrapan tuljan, i sva logika strasti vikala mi je u
uho: "Sad je as!" A ja, ljudi boji, ne mogu pa ne mogu! utke
sam zaplivao natrag prema obali, a ona posluno za mnom.
Promukli je vrag jo ponavljao svoj savjet, ali se ja nikako
nisam mogao prisiliti da utopim to nesretno, sklisko, krupno
stvorenje. Vika je sve vie zamirala dok sam poimao alosnu
istinu da ni sutra, ni u petak, ni u bilo koji drugi dan nedu modi
prisiliti sama sebe daje ubijem. Meutim, mogao sam
zamisliti kako stranim udarcima remetim simetriju
Valjekinih dojki ili kako joj inae nanosim bol i isto sam
tako mogao jasno predoiti sebi kako ispaljujem metak u
trbuh njena ljubavnika, a on samo sjedi i veli "Oh!" Charlottu
nisam mogao ubiti pogotovo kad poloaj, sve u svemu, nije
moda bio tako beznadan kako se inilo na prvi pogled toga
uasnog jutra. Da sam je zgrabio za njenu snanu nogu kojom
bi se ritala, da sam vidio njen zaprepateni pogled, da sam
uo njen strani glas i da sam ipak podnio sve te muke, njen bi
me duh progonio do kraja ivota. Da je bila 1447. godina, a ne
1947., moda bih i zavarao svoju blagu narav i usuo joj neki
klasini otrov iz upljeg ahata na prstenu, napojio je nekim
sudbonosnim slatkim napitkom. Ali u ovo nae buroasko
doba kad svatko zabada nos u tue poslove, to se ne bi svrilo
onako kako se svravalo u tapeciranim palaama u prolosti.
U ove nae dane ubojica mora biti kemiar. A ja nisam bio ni
jedno ni drugo. Gospodo porotnici, milostiva gospodo i isto
tako milostive gospode! Vedina seksualnih prijestupnika koji
ude za nekim drhtavim, slatkoplanim, tjelesnim, ali ne
bezuvjetno i spolnim dodirom s nekim curikom, jesu
bezazleni, nesposobni, pasivni i bojaljivi udaci koji nita
drugo ne trae od drutva nego da im dopusti da se odaju
svojim praktiki potpuno nedunim, takozvanim nastranim
sklonostima, da mogu obavljati svoje male, privatne, ugodno
vrele i neugodno vlane "nove spolne izopaenosti, a da se
policija i susjedi ne okomljuju Aiaah grubo na njih. Mi nismo
seksualni manijaci! Mi ne silujemo w> to siluju dobri vojaci.
Mi smo nesretni, mirni, dobro odgojeni ljudi psedih oiju koji
su se toliko

prilagodili svom poloaju da umiju obuzdati svoje porive pred
odraslima, ali su spremni dati godine i godine svoga ivota
samo da bi mogli dotaknuti neku nimficu. ponovo istiem da
mi nismo nikakve ubojice. Pjesnici ne ubijaju. O, sirota moja
Charlotte, nemoj me poprijeko gledati iz svog vjenog raja,
usred vjene alkemijske smjese betona, gume, kovine i
kamena ali ne i vode, hvala Bogu, ne i vode! Ipak sam,
sasvim objektivno govoredi, bio za dlaku izmakao propasti. I
sad dolazimo do sri moje parabole o savrenom umorstvu.
Sjeli smo na upave runike izlaudi se ednom suncu. Ona se
osvrnula, raskopala grudnjak i legla na trbuh da se sunane
zrake naslauju njenim leima. Ree da me voli. Duboko
uzdahnu, prui ruku do svog kudnog kaputa i napipa u depu
cigarete. Sjede i zapui. Pregleda svoje desno rame. Otvorivi
zadimljena usta, nagradi me snanim poljupcem. Najednom
se iza nas, ispod grmlja, zakotrljae niz padinu dva-tri
kamenida. Ta prokleta djeca zabadaju svuda svoj nos
ree Charlotte pridravajudi na prsima pozamani crni
grudnjak i lijeudi ponovo na trbuh. Morat du porazgovarati
o tome s Peterom Krestovskim. Na kraju staze razlegnu se
suanj i koraci i pojavi se Jean Farlow sa tafelajem i ostalim
slikarskim priborom. Prestraila si nas ree Charlotte.
Jean ree da je bila gore u umi, u zelenom skrovitu, da je
uhodila prirodu" (uhode obino strijeljaju) pokuavajudi
dovriti Pejza, ali nita, veli, od toga, nema talenta (to je bila
iva istina). A vi, Humberte, jeste li vi kad pokuali slikati?
Charlotte, koja je bila malko ljubomorna na Jean, zapita hode
11 dodi John. Hode, dodi de. Danas de ruati kod kude.
Povezao ju je kad je 1Sao u Parkington i svratit de uskoro opet
po nju. Kakva li krasna

94 95 dana! Uvijek se osjeda kao izdajica kad u ovakav
prekrasan dan ostavi Cavalla i Melampusa zavezane kod kude.
Sjede na bijeli pijesak izmeu Charlotte i mene. Njene
dugake smee noge otprilike su me isto toliko privlaile
koliko i noge kakve dorue. Kad se smijala, obnaivala je
desni. Zamalo sam vas oboje ubacila u moje jezero ree
ona. ak sam neto primijetila to vi niste. Vi ste
(obradajudi se

Humbertu) zaboravili skinuti svoj runi sat, jest, gospodine,
bogme ste zaboravili! Nepromoiv je izusti tiho
Charlotte i nakubi usne kao riba. Jean me uhvati za ruku i
stavi je sebi na koljena da vidi Charlottin dar, a onda je vrati
na pijesak okrenutu dlanom nagore. Mogla si svata vidjeti
odande pripomenu Charloti pomalo koketno. Jean
uzdahnu. Jednom sam, pred veer, vidjela dvoje klinaca
kako se i ba ovdje pare ree ona. Sjene su im bile
divovske. A ini i se da sam vam ved priala kako se Leslie
Thomson kupa ovdje u samu zoru. Sad samo ekam da se
nakon crnog atlete pojavi onaj debeli kotlet, Ivor Quilty (na
zubar), bez iega na sebi. Uostalom, taj je stari zbilja pravi
udak. Kad sam proli put bila kod njega, ispriao mi je neto
vrlo nepristojno o svom nedaku. ini se... A evo i mene
zausmo Johnov glas. 21. Navika da utim kad se srdim, ili
bolje redi hladna i, rekao bih krljuasta osobina moje srdite
utnje, ulijevala je obino Valerij' nevjerojatan strah: "Ja ne
znam to ti misli kad si takav, poludjet du zbog toga", tuila
se ona. Pokuao sam kanjavati Charlottu utnjom, ali je ona i
dalje cvrkutala kao da nita i ne primjeduje, i" je pak kakljala
utljivca po bradi. Nevjerojatna ena! Mrmljajudi da ip^
moram P'sati svoj znanstveni rad, otiao bih u svoju bivu
sobu, a Charlotte bi nastavila uljepavati na dom, cvrkutati
na telefonu i pisati pisma. Sa svog prozora, kroz ljeskavo
treperenje jablanova lida, vidio sam je kako prelazi preko
ulice i zadovoljno ubacuje u potanski sanduid pismo za
sestru gospoice Phalen. Kioviti, tmurni tjedan koji je slijedio
nakon naeg netom opisanog posjeta mrtvom pijesku jezera,
bio je jedan od najsumornijih tjedana u mom ivotu. Zatim su
sinula dva-tri mutna traka nade prije nego to je konano
granulo sunce. Sjetio sam se da imam dobru glavu koja
izvrsno radi i da trebam malo mudnuti njome. Ako se nisam
usuivao plesti u enine planove u vezi s Lolitom (koja je svaki
dan bivala sve toplija i opaljenija pod vedrim nebom
beznadne daljine), mogao sam barem pronadi neki osnovni
nain kako da steknem izvjestan opdi autoritet koji bih poslije
mogao iskoristiti u pojedinim sluajevima. Jedne veeri mi je
Charlotte sama dala priliku za to. Imam iznenaenje za
tebe rekla mi je gledajudi me njeno

iznad lice juhe. Na jesen demo nas dvoje u Englesku.
Polako sam progutao licu juhe, otro usta ruiastim papirom
(o, kad se samo sjetim onog hladnog, tankog stolnog rublja u
hotelu Mirana!) i rekao: I ja imam iznenaenje za tebe,
draga moja! Nas dvoje nedemo u Englesku. Zato? to je na
stvari? priupita ona gledajudi mi zauenije nego to sam
raunao u ruke (i nehotice sam presavijao, trgao, guvao i
ponovo trgao ruiastu "salvetu" koja nije ila nita kriva).
Ipak, moj ju je smijeak donekle umirio. Stvar je vrlo
jednostavna rekoh. ak ni u najnarmoninijem braku
kakav je, na primjer, na, ne odluuje svemu ena. Ima nekih
pitanja o kojima treba da odlui mu. "ogu lijepo zamisliti
radosno uzbuenje koje tebe, kao normalnu Arnerikanku,
sigurno obuzima kad plovi preko oceana na istom P^obrodu
s Lady Bimbom, sestrinom engleskog kralja, i Billom lnibom,
kraljem smrznutog mesa, ili s kakvom holivudskom

96 97 droljom. Ne sumnjam da bismo nas dvoje mogli
posluiti kao odlina reklama turistikoj agenciji dok, na
primjer, gledamo u Londonu, ti ne skrivajudi divljenja a ja
obuzdavajudi zavodljivo ushidenje, dvorsku strau, one
gardiste u skerletnim uniformama, "dabrove mesodere" ili
kako ih ono zovu. A ja sam ba alergian na Evropu, pa i na
Englesku. Kao to ti dobro zna, mene veu samo vrlo alosne
uspomene za onaj Stari i posve truli svijet. Tu ne mogu nita
izmijeniti arene reklame iz tvojih asopisa... Srce moje
ree Charlotte pa ja zbilja... ekaj, ekaj malo! Ovo nije
nita, ovo je tek sluajnost, a ja zapravo govorim u irem
smislu. Kad se tebi prohtjelo da se ja po cijele dane prim na
jezeru, umjesto da se bavim svojim poslom, rado sam se
pokorio i pretvorio .zbog tebe u predstavnika bronane
mladei umjesto da ostanem literat i... pa, recimo, odgojitelj.
Kad me vodi na brid k svojim dragim Farlowovima, ja
pokorno idem za tobom. ekaj, molim te, ekaj malo! Kad
ukraava svoj dom, ja se ne petljam u tvoje zamisli. Kad
odluuje pa, kad odluuje o kojeemu, ja sam moda
suprotnog miljenja, sasvim suprotnog ili, recimo, poneto
suprotnog, ali utim. Ja ne pazim na pojedinane

sluajeve, ali ne mogu ne paziti na opdi princip. Ja volim da mi
ti komandira, ali svaka igra ima svoja pravila. Ne, ne ljutim
se. Uopde se ne ljutim. Ma prestani s tim! Ali ja predstavljam
polovicu ovoga kudanstva i imam svoj slabi, ali jasan glas. Ona
je dotle bila prela na moju stranu stola, kleknula i polako, ali
uporno vrtjela glavom i prebirala svojim odnjegovanim
noktima po mojim hlaama. Rekla je da nije ni sanjala da bih
ja mogao tako misliti. Rekla je da sam ja njen bog i njen
gospodar. Rekla je da je Louise ved otila i da se moemo
odmah posvetiti ljubavi. Rekla je da joj moram oprostiti jer de
inae umrijeti. Ova sitna zgoda uvelike me ohrabrila. Mirno
sam joj odgovorio da nije rije o pratanju, nego o promjeni
dranja; i odluio sam uvrstiti steenu prednost i ubudude se
drati kiselo i suzdrljivo, raditi oko knjige ili se bar pretvarati
da radim. "Kombinirani kau" u mojoj bivoj sobi bio je ved
odavno 98 tetvoren u obian kau, to je, uostalom, uvijek u
biti i bio, a Charlotte me je ved na samom poetku naeg
sulonitva upozorila da & malo-pomalo od te sobe napraviti
pravi knjievniki kabinet. Dva Jana nakon "britanske zgode"
sjedio sam u novom i vrlo udobnom naslonjau s velikim
sveskom na koljenima kad Charlotte pokuca na vrata
prstenom na ruci i ueta u sobu. Kako su njeni pokreti bili
razliiti od pokreta moje Lolite kad bi ova svratila k meni, u
svojim dragim, prljavim trapericama donosedi sa sobom miris
vodnjaka iz zemlje nimfka, onako nespretna i bajna, i nekako
razbludna, nezakopanih donjih puceta na djeakoj koulji!
Ali dopustite da vam neto kaem. I ispod ustrine Hazice, i
ispod dostojanstvenosti Hazetine, prezavo je tekao isti (i po
okusu i po umu) ivotni potoid. Jedan glasoviti francuski
lijenik jednom je rekao mom ocu da u najbliih roaka i
najmanje kranje u crijevima ima isti muzikalni ton. I tako je
Charlotte uetala u sobu. Slutila je da medu nama nije sve u
redu. Dan prije, i dan prije toga, pretvarao sam se da sam
zaspao im smo legli, a ustao sam prije nego to se ona
probudila. Ljubazno me upitala smeta li mi. Ovaj mi as ne
smeta odgovorih okredudi svezak Enciklopedije za
djevojice to bijae otvoren na slovu "K", da bih bolje
razgledao sliku kojoj se donji kraj protezao du stranice. Ona
prie stolidu koji je bio od imitacije mahagonija i imao jednu
ladicu. Stavi aku na njega. Stolid je svakako bio ruan, ali joj
nije bio nita kriv. Ved sam te odavno htjela pitati ree
ona (poslovno, nimalo aljivo) zato ga zakljuava? Hode
li da ovaj stolid ostane u kabinetu? Nekako je strano ruan.

Ostavi ti taj stolid na miru procijediti. Upravo sam bio sa
skautkinjama u Kambodi. Gdje je klju? Sakrio sam ga.
O.Hum... U njemu su zakljuana moja ljubavna pisma.
me pogleda kao ranjena gazela, to me je obino 99 'h^-'-M
droljom. Ne sumnjam da bismo nas dvoje mogli posluiti ka0
odlina reklama turistikoj agenciji dok, na primjer, gledamo
u Londonu, ti ne skrivajudi divljenja a ja obuzdavajudi
zavodljivo ushidenje, dvorsku strau, one gardiste u
skerletnim uniformama, "dabrove mesodere" ili kako ih ono
zovu. A ja sam ba alergian na Evropu, pa i na Englesku. Kao
to ti dobro zna, mene veu samo vrlo alosne uspomene za
onaj Stari i posve truli svijet. Tu ne mogu nita izmijeniti
arene reklame iz tvojih asopisa... Srce moje ree
Charlotte pa ja zbilja... ekaj, ekaj malo! Ovo nije nita,
ovo je tek sluajnost, a ja zapravo govorim u irem smislu.
Kad se tebi prohtjelo da se ja po cijele dane prim na jezeru,
umjesto da se bavim svojim poslom, rado sam se pokorio i
pretvorio zbog tebe u predstavnika bronane mladei
umjesto da ostanem literat i... pa, recimo, odgojitelj. Kad me
vodi na brid k svojim dragim Farlowovima, ja pokorno idem
za tobom. ekaj, molim te, ekaj malo! Kad ukraava svoj
dom, ja se ne petljam u tvoje zamisli. Kad odluuje pa, kad
odluuje o kojeemu, ja sam moda suprotnog miljenja,
sasvim suprotnog ili, recimo, poneto suprotnog, ali utim. Ja
ne pazim na pojedinane sluajeve, ali ne mogu ne paziti na
opdi princip. Ja volim da mi ti komandira, ali svaka igra ima
svoja pravila. Ne, ne ljutim se. Uopde se ne ljutim. Ma
prestani s tim! Ali ja predstavljam polovicu ovoga kudanstva i
imam svoj slabi, ali jasan glas. Ona je dotle bila prela na moju
stranu stola, kleknula i polako, ali uporno vrtjela glavom i
prebirala svojim odnjegovanim noktima po mojim hlaama.
Rekla je da nije ni sanjala da bih ja mogao tako misliti. Rekla je
da sam ja njen bog i njen gospodar. Rekla je da je Louise ved
otila i da se moemo odmah posvetiti ljubavi. Rekla f da joj
moram oprostiti jer de inae umrijeti. Ova sitna zgoda uvelike
me ohrabrila. Mirno sam joj odgovorio da nije rije o
pratanju, nego o promjeni dranja; i odluio sam uvrstiti
steenu prednost i ubudude se drati kiselo i suzdrljivo-raditi
oko knjige ili se bar pretvarati da

radim. "Kombinirani kau" u mojoj bivoj sobi bio je ved
odavno etvoren u obian kau, to je, uostalom, uvijek u biti i
bio, a rharlotte me je ved na samom poetku naeg
sulonitva upozorila da de malo-pomalo od te sobe napraviti
pravi knjievniki kabinet. Dva Jana nakon "britanske zgode"
sjedio sam u novom i vrlo udobnom naslonjau s velikim
sveskom na koljenima kad Charlotte pokuca na vrata
prstenom na ruci i ueta u sobu. Kako su njeni pokreti bili
razliiti od pokreta moje Lolite kad bi ova svratila k meni, u
svojim dragim, prljavim trapericama donosedi sa sobom miris
vodnjaka iz zemlje nimfica, onako nespretna i bajna, i nekako
razbludna, nezakopanih donjih puceta na djeakoj koulji!
Ali dopustite da vam neto kaem. I ispod ustrine Hazice, i
ispod dostojanstvenosti Hazetine, prezavo je tekao isti (i po
okusu i po umu) ivotni potoid. Jedan glasoviti francuski
lijenik jednom je rekao mom ocu da u najbliih roaka i
najmanje kranje u crijevima ima isti muzikalni ton. I tako je
Charlotte uetala u sobu. Slutila je da medu nama nije sve u
redu. Dan prije, i dan prije toga, pretvarao sam se da sam
zaspao im smo legli, a ustao sam prije nego to se ona
probudila. Ljubazno me upitala smeta li mi. Ovaj mi as ne
smeta odgovorih okredudi svezak Enciklopedije za
djevojice to bijae otvoren na slovu "K", da bih bolje
razgledao sliku kojoj se donji kraj protezao du stranice. Ona
prie stolidu koji je bio od imitacije mahagonija i imao jednu
ladicu. Stavi aku na njega. Stolid je svakako bio ruan, ali joj
nije bio nita kriv. Ved sam te odavno htjela pitati ree
ona (poslovno, nimalo aljivo) zato ga zakljuava? Hode
li da ovaj stolid ostane u kabinetu? Nekako je strano ruan.
Ostavi ti taj stolid na miru procijedili. Upravo sam bio sa
skautkinjama u Kambodi. - Gdje je klju? Sakrio sam ga.
O,Hum... U njemu su zakljuana moja ljubavna pisma.
Ona me pogleda kao ranjena gazela, to me je obino

98 99

ozlovoljavalo; a onda, bududi da joj nije bilo sasvim jasno alir
li se ili ne alim, i bududi da nije znala kako da nastavi
razgovotj ostala je stajati dok sam ja polako prelistao nekoliko
stranica (Kanada, Karamela, Kazalite, Kino), i gledala je vie u
prozor nego kroz njega i bubnjala po njemu svojim otrim,
svijetlocrvenim i bademolikim noktima. Napokon (kod Konja
ili na Kupanju) prie mom naslonjau i sjede, onako teka, u
tvidu, na priruje naslonjaa i zapahnu me mirisom parfema
koji je upotrebljavala i moja prva ena. Ne bi li vaoj
svjetlosti bilo po volji da provede jesen evo ovdje? upita
me upirudi malim prstom u sladunjav krajolik u jednoj
istonoj dravi. A zato? izustih polako i razgovijetno.
Ona slegnu ramenima. (Vjerojatno je Harold odlazio na
odmor u to doba. Lovaka sezona. Bablje ljeto. Uvjetni
refleks.) ini mi se da znam gdje je to ree ona upirudi
svejednako prstom u sliku. Sjedam se da tamo ima hotel s
romantinim imenom: "Zaarani lovci". A hrana je
boanstvena. I nitko nikom ne smeta. Ona protare obraz o
moju sljepoonicu. Valjeku sam bio vrlo brzo oduio od toga.
Ima li kakvu specijalnu elju za veeru, mili moj? Poslije de
dodijohnijean. Promrmljah neto. Ona me poljubi u donju
usnu, veselo ree da de napraviti tortu (jo iz vremena kad
sam bio njen podstanar sauvala se legenda da sam ja lud za
njenim tortama) i prepusti me mojoj dokolici. Poto sam
pomno odloio knjigu na mjesto gdje je ona sjedila (knjiga se
pokuala zatalasati, ali je umetnuta olovka zaustavila
okretanje stranica), provjerio sam je li klju jo tu. Leao je na
prilino neudobnu mjestu, to jest ispod starog ali skupog
aparata za brijanje, kojim sam se sluio dok mi ena nije
kupila drugi, bolji i jeftiniji. Je li klju bio dobro sakriven ispod
tog aparata za brijanje, u kutiji podstavljenoj barunom?
Kutija je leala u krinji, u kojoj sam drao poslovne spise. Ne
bih H mogao nadi kakvo bolje skrovite? udo kako je teko
bilo to sakriti osobito kad ti ena nita drugo i ne radi nego
premede stvari. 22. Prolo je, ako se ne varam, tono tjedan
dana od naeg posljednjeg kupanja kad je podnevnom
potom stigao odgovor od druge gospoice Phalen. Pisala je
da se upravo vratila u internat Sv. Algebre sa sestrina
sprovoda. "Euphemia se nije bila nikad posve oporavila od
loma onog kuka." to se pak tie kderke gospode Humbert,
ast joj je izvijestiti je da je za upis u ovu kolsku godinu

ved kasno, ali da je ona (preivjela Phalenka) gotovo uvjerena
da de Dolores biti primljena u kolu ako je gospodin i gospoa
Humbert dovedu u sijeriju. Blaena odgoda! Sutradan sam
nakon ruka svratio k "naem" lijeniku, simpatinom
neznalici ije su vjeto postupanje s bolesnicima i slijepo
povjerenje u dva-tri stereotipna lijeka uspjeno kamuflirali
njegovu ravnodunost prema medicini. injenica to se Lo
morala vratiti u Ramsdale udesno je ozarivala bududnost.
Htio sam biti potpuno spreman za taj dogaaj. Zapravo sam
bio zapoeo kampanju jo prije nego to je Charlotte donijela
onu svoju okrutnu odluku. Morao sam biti siguran da du modi,
kad se moja draesna curica vrati, iste nodi, pa onda nod na
nod, sve dok mi je ne oduzme Sv. Algebra, uspavljivati dva
iva stvora tako dobro da im nikakav zvuk i nikakav dodir nede
poremetiti san. U toku srpnja sam obavljao pokuse razlinim
sredstvima za spavanje na Charlotti koja je vrlo rado uzimala
pilule. Posljednja doza koju sam joj dao (ona je mislila da je to
slab preparat kroma koji de joj smiriti ivce) djelovala je na nju
puna etiri sata. ^tvorio sam do kraja radio. Upravljao sam joj
u lice trak svjedosti depne svetiljke nalik na falus. Gurao sam
je, trljao, tipao, bockao ~~ ali nita nije poremetilo ritam
njena smirena i snana disanja. Pa 'Pak, od tako neega
jednostavnog kao to je poljubac u kljunu kost Probudila se
odmah, svjea i orna kao hobotnica (jedva sam se spasio).

100 101 Ne valja, dakle, pomislio sam; treba nabaviti neto
jo pouzdanije. \+ poetku doktor Byron kao da mi nije
vjerovao kad sam mu rekao da njegov posljednji lijek nije
svladao moju nesanicu. Savjetovao mi je da ga iskuam jo
nekoliko puta, i naas mi odvratio panju pokazujudi mi
obiteljske slike. Imao je bajnu djevojicu Dollvnih godina; ali
sam prozreo njegovu namjeru i zatraio da mi prepie najjae
sredstvo za spavanje. Savjetovao mi je da igram golf, ali je na
kraju ipak pristao da mi dade sredstvo koje "mora djelovati".
Priavi ormaridu, brbljavac izvadi iz njega staklenu cjevicu s
ljubiastomodrim kapsulama koje su na jednoj strani bile
obavijene tamnopurpurnom trakom. To je, po njegovim
rijeima, bilo novo sredstvo koje je tek nedavno puteno u
prodaju i koje nije za neurastenike to se mogu smiriti i
gudjajem vode ako im se da kako treba, nego samo za one
velike besane umjetnike koji moraju umrijeti na nekoliko sati
da bi ivjeli stoljeda i stoljeda. Ja rado vuem lijenike za nos i,
premda sam u sebi likovao, strpao sam kapsule u dep
slijeudi

skeptino ramenima. Morao sam, inae, biti oprezan s njim.
Jednom sam se, u jednoj sasvim drugaijoj zgodi, blesavo
izlanuo spomenuo sam svoj posljednji sanatorij i uinilo mi
se da je on napeo ui. Bududi da mi nije bilo nipoto stalo do
toga da Charlotte ili tko drugi dozna za to razdoblje moje
prolosti, pourio sam se da mu objasnim da sam morao
izvriti neka istraivanja u ludnicama zbog romana koji sam
pisao. Ali neka ide k vragu; sigurno je samo to da je ta stara
hulja imala prekrasnu kderkicu. A udno je kad pomisli da su
one sve sad ved stare, sedamnaestogodinjakinje... Otiao
sam od njega izvrsno raspoloen. Zadovoljno sam se vradao
kudi upravljajudi eninim autom samo jednim prstom.
Ramsdale je ipak imao svoje ari. Zrikali su zrikavci; avenija je
bila netom polivena. Glatko, gotovo svilasto, skrenuo sam niz
nau strmu ulicu. Nekako mi je sve toga dana ilo kao po loju.
Sve je bilo nekako modro i zeleno. Znao sam da sunce sja po
tome to se poniklovani klju startera odraavao u prednjem
staklu; i znao sam da je tono tri i pol sata, jer je asna sestra
koja je svaki dafl dolazila masirati staru Vizavi hitala sitnim
koracima niz uski trotoar u svojim bijelim arapama i
cipelama. Kao i obino, histerini seter hiveg staretinara
napao je automobil dok sam se sputao niz ulicu, kao i
obino, lokalne novine leale su na ulaznim stubama kamo ih
je Kenny bio netom bacio. Dan prije sam bio prekinuo reim
suzdrljivosti koji sam bio sam sebi propisao, i sad sam,
otvarajudi vrata salona, ispustio veseo usklik najavljujudi svoj
povratak kudi. Okrenuta vratima kestenjastom pundom i
vratom bijelim kao vrhnje, u onoj istoj utoj bluzi i u onim
istim zagasitocrvenim hlaama koje je imala na sebi na dan
naeg prvog susreta, Charlotte je sjedila u kutu za pisadim
stolom i pisala pismo. Ne isputajudi jo kvake iz ruke,
ponovio sam svoj srdani uzvik. Prestala je pisati. asak je
nepomino sjedila, zatim se polako okrenula na stolici i
naslonila lakat na grbavi naslon. Lice joj bijae izoblieno zbog
onog to je osjedala, i nije bilo ugodno gledati ga. Uprvi
pogled u moje noge, ona progovori: Odvratna Hazetina,
debela mrcina, stara vjetica, opaka mamica, stara... stara
luda... ta stara luda sad sve zna... Ona... ona... Moja lijepa
tuiteljica zastade u rijei gutajudi svoj otrov i suze. Sto god je
Humbert Humbert rekao ili pokuavao redi nije uopde
vano. Ona produi: Vi ste monstrum! Vi ste odvratna,
podla varalica, zlikovac! Ako mi priete, vikat du da de me sva
ulica uti. Dalje od mene! Tu se opet, mislim, moe izostaviti
ono to je mrmljao H. H. Ja du jo danas otputovati. Sve
vam ovo ostavljam. Ali nikad vie nedete

vidjeti ono nevaljalo derite. Gubite se iz ove sobe! Pokorio
sam se, itaoe! Otiao sam gore, u svoj eks-kabinet.
Ustoboivi se, stajao sam potpuno nepomino, potpuno
sabrano, promatrajudi s vrata obijeni stolid; ladica je bila
izvuena, iz ^juanice je visio klju koji je napokon pristajao, a
na stolu su leali ikakvi otpirai. Preao sam preko odmorita
u branu lonicu ttumbertovih, hladnokrvno izvukao svoj
dnevnik ispod njena Jastuka i strpao ga u dep. Tada sam
poao dolje, ali sam stao na pola Puta; ona je razgovarala s
nekim preko telefona koji je toga dana Ucajno bio ukljuen u
blagovaonici, pokraj vrata to su vodila u

102 103 salon. Htio sam uti to govori. Otkazala je neku
narudbu i vratila se u salon. Odahnuo sam i otiao kroz
predsoblje u kuhinju. Tu sam odepio bocu kotskog viskija
(skou nije mogla nikad odoljeti). Zatim sam otiao u
blagovaonicu i odade, kroz poluotvorena vrata, pogledao u
Charlottina iroka leda. Upropatava ivot i sebi i meni
rekoh mirno. Hajde da porazgovaramo kao kulturni ljudi!
Sve su to tvoje halucinacije. Ti, Charlotto, nisi pri sebi. Te
biljeke koje si nala samo su skice za roman. Tvoje i njezino
ime uzeo sam sasvim sluajno. Samo zato to su mi prva pala
na pamet. Razmisli malo o tome, a ja du ti dotle donijeti neto
da popije. Nije odgovorila niti se okrenula, nego je samo jo
pomamnije nastavila pisati. Oito ved trede pismo (na dva
pisma to su leala pred njom na stolu bile su ved nalijepljene
marke). Vratio sam se u kuhinju. U kuhinji sam uzeo dvije ae
(Sv. Algebri? Loliti?) i otvorio hladnjak. Bijesno je urlao na
mene doksam mu iz srca vadio led. Treba sve ponovo
napisati. Dati joj da proita. Nede se sjedati pojedinosti.
Preinaiti, krivotvoriti. Napisati odlomak romana i pokazati joj
ga, ili ga ostaviti na vidnom mjestu? Zato slavine ponekad
tako uasno cvile? Uasan poloaj, zapravo. Jastuidi leda
jastuidi za tvog bijelog medu, Lo! isputali su praskave,
prodorne glasove dok ih je vruda voda oslobaala iz metalnih
delija. Postavio sam ae jednu do druge, natoio u njih viskija
i utrcao u svaku malo sode. teta to je stavila zabranu na
moj omiljeni dinanas. Hladnjak je zakevtao i prasnuo. S
aama u rukama, uao sam u blagovaonicu i kroz vrata
salona, koja sad jedva da bijahu odkrinuta, tako da nisam
mogao proturiti lakat, rekao:

Pripravio sam ti sko. Nije se odazvala, luda mrcina, pa sam
odloio ae na ormar uz telefon koji je upravo zazvonio.
Ovdje Leslie Leslie Thomson ree Leslie Thomson, onaj
isti koji se rado kupao u zoru. Gospodine, gospoda
Humbert je pala pod auto, najbolje da odmah doete.
Odgovorio sam moda pomalo razdraljivo da je moja
ena zdrava i itava i, dredi jo slualicu u ruci, odgurnuo
nogom vrata i rekao: . Evo ovaj ovdje tvrdi, Charlotto, da si
ti poginula. Ali u salonu nije bilo Charlotte. 23. Istrao sam
van. Suprotna strana nae strme uliice pruala je neobinu
sliku. Veliki crni sjajni Packard bio se uspeo na poloit travnjak
gospoice Vizavi ukoso od trotoara (gdje je na hrpi leao
kockast pled) i stajao tu svjeducajudi na suncu, raskriljenih
vrata, s kotaima duboko u imiru. Desno od automobila, na
urednoj kosoj tratini, leao je na leima starac sijedih brkova,
vrlo pristojno odjeven (sivo dvoredno odijelo, leptir-mana s
bijelim tokicama), skupljenih dugih nogu, nalik na votanu
figuru veliine normalnog mrtvaca. Moram izraziti ok
trenutnog dojma nizom rijei, a njihovo fiziko nagomilavanje
na stranici kvari sam sijev, otro jedinstvo slike: pled na hrpi,
kola, stara mumija, babina maserka to tri utedi
utirkanom odjedom, s napola praznom aom u ruci, natrag
na verandu gdje je zatoena, oronula gospoda Vizavi,
poduprta jastuidima, zacijelo vriskala, ali nedovoljno glasno
da bi nadjaala ravnomjerno kevtanje staretinareva setera
koji je iao od jedne skupine ljudi do drugeas do susjeda
to su se ved bili sjatili na ploniku, oko kockaste tkanine, as
natrag do automobila (koji je napokon uspio ukebati), a as
do skupine na tratini koja se sastojala d LesliejaThomsona,
dvojice policajaca i zdepasta gospodina to je nosio naoale s
ronim okvirom. Ovdje moram napomenuti da se prometna
patrola tako brzo pojavila (ni dvije minute nakon nesrede)
zato to su prometnici ba u to vrijeme zadijevali obavijesti 0
globi na automobile koji su bili nepropisno parkirani u naoj
biidi, nedaleko od nas; da je tip s noalima bio Frederick
Beale tfi, voza Packarda; da njegov
sedamdesetdevetogodinji otac,

104 105

koga je maserka bila upravo napojila na pokoenom travnjaku
gdje je leao kao pokoen bankar, da tako kaem, nije bio u
dubokoj nesvjestici, nego se lijepo i metodiki oporavljao od
lakog sranog napadaja, ili mogudnosti sranog napadaja; i,
napokon, da je pled na trotoaru, gdje me je ena esto
nezadovoljno upozoravala na krive zelene pukotine, pokrivao
unakaeni le Charlotte Humbert koju je pregazio (a zatim jo
vukao nekoliko koraka) Bealeov automobil u trenutku kad je
trala preko ulice da baci tri pisma u potanski sanduid na
uglu tratine gospoice Vizavi. Ta je pisma digla sa zemlje i
predala mi zgodna djevojica u prljavoj ruiastoj haljinici, a ja
sam ih razderao na komadide u depu na hlaama. Uskoro su
na mjesto nesrede stigla tri lijenika i brani par Farlow i uzeli
stvar u svoje ruke. Udovac je bio ovjek koji je izvrsno vladao
sobom, nije ni jecao ni upao kosu. Malice je, dodue,
glavinjao, ali je otvarao usta samo da dade podatke i
objanjenja koji su bili prijeko potrebni radi identifikacije,
pregleda i otpreme pokojnice, ije je tjeme bilo kaa od
kostiju, mozga, kose bronane boje i krvi. Sunce je jo eglo
kad su prijatelji, dobri John i uplakana Jean, spremili udovca u
postelju u Dollvnoj sobi, i sami se, da bi ostali u njegovoj
blizini, povukli u spavadu sobu Humbertovih da tu provedu
nod ne znam jesu li je proveli onako kreposno kako je
zahtijevala ta sveana prigoda. Ne vidim razloga da se
zadravam, u ovim osebujnim zapisima, na formalnostima
oko sprovoda koje sam morao obaviti, i na samu sprovodu
koji je bio isto onako skroman kao to je bila i nedavna
svadba. Svejedno, nede biti zgorega da opiem neke epizode
iz tih etiri-pet dana. Prve nodi svog udovitva bio sam tako
pijan da sam spavao vrsto kao dijete koje je inae spavalo u
toj postelji. Sutradan ujutro najprije sam pregledao komadide
pisama koji su mi bili ostali u depu. Oni su se, meutim, bili
toliko ispremijeali da ih nikako nisam mogao podijeliti na tri
potpuna teksta. Mislim da su rijei: ... pa ga radije ti potrai
jer ja ne mogu kupiti..." bile iz pisma # Lo. Neki odlomci kao
da su upudivali na Charlottinu namjeru da bjei s Lo u
Parkington, ili ak natrag u Pisky, da ne bi orluina ulovila
njeno dragocjeno janjece. Drugi komadidi i ostaci (nisam ni
slutio da imam takve snane pande) odnosili su se, oito, na
molbu da djevojicu prime, ne u internat Sv. Algebre, nego u
neku drugu kolu, takoer zatvorenog tipa, o kojoj se govorilo
da su njene odgojne metode tako surove, suhoparne i
sumorne (iako se u prospektu spominjao kroket pod
brijestovima) da su priskrbile koli naziv "Popravni zavod za
mlade dame". Najposlije, treda je poslanica bila nesumnjivo
upudena meni. Odgonetnuo sam ove djelide reenica
"...moda demo nakon godinu dana razdvojenog ivota...",
"...o, najdrai moj, o mili...", "...ili du, moda, umrijeti..." A i,
sve u svemu, ti moji pabirci nisu imali mnogo smisla; razlini
odlomci tih bitnih poruka bili su isto

toliko zbrkani na mojim dlanovima koliko su im osnovni
dijelovi bili zbrkani u glavi sirote Charlotte. John je toga dana
imao sastanak s nekim svojim kupcem, a Jean je morala
nahraniti pse, tako da sam neko vrijeme ostao bez svojih
prijatelja. Ti su se dobri ljudi pribojavali da ne oduzmem sebi
ivot, ako ostanem bez nadzora, a kako nisu imali drugih
znanaca koji bi ih mogli zamijeniti (gospoica Vizavi je pala u
krevet, McCoovi su gradili novu kudu negdje daleko,
Chatfieldovi su upravo bili pozvani u jednu sjevernu dravu
zbog nesrede koja je snala nekog njihovog roaka), dodijelili
su mi Louisu i Leslieja pod izgovorom da mi je potrebna
pomod da razvrstam i spremim mnotvo osirotjelih stvari. U
trenutku boanskog nadahnuda, pokazao sam dragim i
lakovjernim Farlovrovima (s kojima sam ekao Leslijea da
doe na pladen! sastanak s Louisom) amatersku fotografijicu
koju sam naao meu Charlottinim stvarima. Ona je stajala na
veliku oblutku i smijeila se kroz kosu razbaruenu vjetrom.
Fotografija je bila iz travnja 1934. godine, iz onog
nezaboravnog proljeda! Doputovavi te godine poslovno u
Ameriku, proveo sam nekoliko mjeseci u uskvju. Upoznao
sam se sa Charlottom i doivio s njom ludi jubavni roman. Ja
sam, naalost, bio oenjen, a ona je bila zaruena ^ Hazea...
Kad sam se vratio u Evropu, dopisivali smo se preko Jednog
zajednikog prijatelja koji vie nije iv. Jean je proaptala

106 107 da su do nje bili doprli neki glasovi i pogledala
ponovo sliku i, gledajudi je svejednako, pruila je Johnu, a
John je izvadio lulu iz usta i takoer pogledao draesnu,
lakoumnu Charlottu Becker i vratio mi fotografiju. Zatim su
oni otili na nekoliko sati. Zadovoljna je Louise u podrumu
grdila svog kavalira smijudi se gugutavo. Tek to su Farlowovi
bili otili, posjetio me je svedenik plave brade, s kojim sam
nastojao to prije obaviti razgovor a da ga ne uvrijedim i ne
pobudim njegove sumnje. Jest, spremam se posvetiti cijeli
ivot djetetovu dobru. Evo ba kriida koji mi je Charlotte
Becker poklonila kad smo oboje bili mladi. Imam sestrinu u
New Yorku, estitu staru djevojku. Ondje demo nadi neku
dobru privatnu kolu za Dolly. O, kakav je Humbert bio
lukavac! Za Leslieja i Louisu, koji su po mom raunu (koji se
pokazao ispravan) morali o tome izvijestiti Johna i Jean,
izvrsno sam odglumio neobino glasan meumjesni telefonski
razgovor sa Shierlev Holmes, upraviteljicom logora

Cue. Kad su se John i Jean vratili, bez po muke sam ih zavarao
rekavi im, mucajudi toboe nesuvislo od uzbuenja, da je
Lolita otila sa skupinom mlade djece na petodnevni izlet i da
nikako ne mogu uspostaviti s njom vezu. Boe moj
uskliknula je Jean pa to da radimo? John ree da se tome
moe lako doskoiti on de zamoliti tamonju policiju da
odmah pronae izletnike to de biti as posla. Uostalom, on
i sam dobro poznaje taj kraj i... Sluajte nastavi onja
bih mogao sad odmah otidi tamo kolima, a vi dotle
prespavajte s Jean... Ove posljednje rijei nije zapravo
rekao, ali je Jean tako usrdno prihvatila njegov prijedlog da se
to moglo tako shvatiti. Ja sam odigrao histerinu scenu. Poeo
sam preklinjati Johna da nita ne poduzima. Rekao sam da ne
bih mogao sad podnijeti prisutnost djevojice koja bi plakala i
prilijepila se uza me ona je vrlo osjedjiva i ovakav bi ok
mogao nepovoljno djelovati na njenu bududnost, psihijatri su
ved analizirali ovakve sluajeve... Nastade tajac. Pa dobro,
na vama je da odluite progovori napokon Tohn prilino
hladno. Samo, znate, ja sam ipak bio Charlottin prijatelj i
savjetnik. I, uopde, zanima me to vi zapravo kanite uraditi s
malom. Johne!uzviknu Jean.Pa ona je njegova kdi, a ne
kdi Harolda Hazea. Zar ti to nije jasno? Jadni je Humbert
Dollyn pravi otac! Razumijem ree John obradajudi se
meni. Molim vas da mi oprostite. Razumijem. Tako je to,
dakle. Nisam odmah shvatio... To, naravno, pojednostavnjuje
sve skupa. Uradite onako kako vam govori srce i bit de dobro.
Otac, satrven jadom, ree da de odmah nakon sprovoda otidi
po svoju njenu kderkicu, i da de se zatim potruditi da je
razonodi u sasvim drugoj okolini da de se odvesti s njom,
moda, u New Mexico ili Kaliforniju ako se ne ubije,
naravno. Tako sam majstorski odglumio smirenost krajnjeg
oaja, zatije pred nastup ludila, da su me estiti Farlowovi
odveli k sebi. Imali su, za amerike prilike, prilino pristojan
podrum koji mi je dobro doao, jer sam se bojao nesanice i
privienja. A sad treba da kaem pravi razlog radi kojeg sam
htio privremeno drati Dolores dalje od sebe. Razumije se
samo po sebi da sam isprva, im se pokazalo da je Charlotte
likvidirana i ja se vratio kudi kao slobodan otac, naduak
popio jednu za drugom one dvije ae viskija koje sam bio
pripremio, a za njima jo pintu-dvije svog omiljenog
dinanasa, te sam se zakljuao u kupaonicu spaavajudi se od
susjeda i prijatelja samo mi je jedno bilo na pameti i u krvi,
a to je spoznaja da de za svega nekoliko sati topla, smedokosa
i itava,

itava moja Lolita u mom zagrljaju liti suze, koje du ja otirati
poljupcima prije nego to joj one napune oi. Ali, dok sam
stajao pred zrcalom, sav zajapuren, rairenih zjenica, John
Farlow je obzirno pokucao na vrata i upitao me je li mi dobro
i ja sam uas pojmio da bih uinio ludost kad bih dopustio
da se ona vrati u ovu kudu, gdje se mota toliko njukala
spremnih da mi je oduzmu. Pa 1 sama razmaena Lo mogla bi
tko zna? pokazati neko glupo nepovjerenje,
neoekivanu odbojnost, nejasan strah i zbogom ^uvijek, u
asu najvedeg trijumfa, arobna nagrado!

108 109 Kad ved govorim o namedjivim ljudima, doao mi je u
pohode jo jedan ovjek, ljubazni Beale, onaj koji je likvidirao
moju enu. Utogljen i ozbiljan, nekako nalik na krvnikova
pomodnika, s eljustima kao u buldoga, s crnim sitnim oima,
debelo uokvirenim naoalama i irokim nosnicama. Uveo ga
je John, koji nas je zatim ostavio i neobino taktino zatvorio
vrata za sobom. Poto mi je umilno rekao da su njegovi
blizanci u istom razredu s mojom pastorkom, moj je groteskni
posjetilac rasprostro velik crte u koji su bile unesene sve
pojedinosti nesrede. Bio je to pravi "eder", kako bi rekla moja
pastorka, sa svom silom dojmljivih strelica i isprekidanih crta
u razlinim bojama. Put gospode H. H. ilustrirao je nizom
malih silueta, nalik na figurice pripadnica pomodnog vojnog
osoblja kakve se crtaju u statistici radi bolje preglednosti. Taj
se put vrlo jasno i uvjerljivo sukobljavao sa smiono
povuenom krivuljom koja je prikazivala dva skretanja jedno
za drugim, od kojih je jedno Bealeov automobil izvrio da bi
izbjegao staretinareva setera (koji nije bio prikazan na crteu),
a drugo, koje je bilo jednako ali vede, da bi sprijeio nesredu.
Crni kriid oznaavao je mjesto na kojem je lijepo nacrtana
mala silueta konano pala na trotoar. Potraio sam pogledom
kakav prikladan znak na padini gdje je otpoivao golemi
votani otac mog posjetioca, ali ga nije bilo. Starac se,
meutim, bio potpisao na tom spisu, kao svjedok, ispod
potpisa LesliejaThomsona, gospoice Vizavi i nekih drugih.
Frederickova je olovka prelijetala, tono i lako kao kolibrid, s
jedne toke na drugu dok je demonstrirao svoju potpunu
nedunost i ludu neopreznost moje ene. U trenutku kad je
on bio obiao psa, Charlotte se poskliznula na netom
polivenom ploniku i pala naprijed umjesto da je uzmaknula
(Fred je pokazao kako je trebalo uzmaknuti trgnuvi snano
ramenom podstavljenim vatom). Ja rekoh da on, naravno,
nije kriv, a istraga je potvrdila moje miljenje.

Diudi snano kroz napete crne nosnice, on je potiteno
zatresao svojom glavom i mojom rukom. Zatim je, iskazujudi
savrenu otmjenost i dentlmensku irokogrudnost, ponudio
da plati pogrebne trokove. Oekivao je da du ja to odbiti, ali
sam ja prihvatio njegovu ponudu jecajudi od pijanstva i
zahvalnosti. Ne vjerujudi svojim uima, on je razgovijetno
ponovio svoje rijeci, a ja sam mu ponovo zahvalio, jo usrdnije
nego prije. Nakon ovog jezovitog razgovora moja je duevna
obamrlost malo popustila. A nije ni udo! Vidio sam svojim
oima orue sudbine. Opipao sam samu kou sudbine i
njeno podstavljeno rame. Zbila se sjajna i udovina
promjena, a ovo je bilo njeno orue. Sred sloenih pojedinosti
scenarija (uurbana kudanica, skliski plonik, nesnosni pas,
strma nizbrdica, velik automobil, tikvan za volanom), nejasno
sam razabrao vlastitu neslavnu ulogu. Da nije bilo moje
gluposti (ili intuitivne genijalnosti!) zbog koje sam bio sauvao
svoj dnevnik, Charlottu ne bi bila zaslijepila zamagljenost
pogleda koja je potjecala od osvetoljubive srdbe i duboko
povrijeene tatine, dok je hitala do potanskog sanduida.
Ali moda se svejedno ne bi bilo nita dogodilo da nije
nepogreiva kob, sinkronizator i duh, izmijeala u svojoj
retorti automobil, psa, sunce, hladovinu, vlanost, slabost,
snagu i kamen! Zbogom, Marleno! Rukovanje sa sudbinom (u
liku Bealea na rastanku) izvuklo me je iz obamrlosti. I tada
sam proplakao. Jest, gospodo i gospode porotnici, proplakao
sam! 24. Brijestovi i jablanovi okretali su iznenadnom naletu
vjetra svoja uzbibana lea, a tmasti oblak izranjao je iznad
bijelog tornja ramsdaleske crkve kad sam posljednji put
pogledao oko sebe. Naputao sam, radi neznanih pustolovina,
mrtvaki blijedu kudu u kojoj sam prije samo dva i pol
mjeseca bio unajmio sobu. Ved su oili sputeni zastori
jeftini, praktini zastori od bambusovine. Njihov raskoni
materijal pridaje verandama i unutranjosti kuda Moderni
dramatski karakter", pisalo je u prospektu. Prema njima Se
rajski dvori moraju initi prilino goli. Kap kie pala mi je na
^cni zglob. Vratio sam se po neto u kudu, dok mi je John
spremao Prtljagu u auto, i tada se dogodilo neto zanimljivo.
Ne znam jesam 1 dovoljno istaknuo u ovim svojim neveselim
biljekama poseban,

no m

upravo aroban dojam koji je autorova interesantna vanjtina
pseudokeltska, privlano majmunska, muevna, s
primjesom neega djeakog budila u ena svih godina i iz
svih sredina. Ovakve izjave u prvom licu mogu se, naravno,
uiniti smijene, ali ja moram s vremena na vrijeme podsjetiti
itaoca na svoju vanjtinu, kao kakav profesionalni
romanopisac koji je dao jednoj svojoj osobi neku osobitost ili
nekog psa, pa mora spomenuti tog psa ili tu osobitost kad god
se ta osoba pojavi u romanu. U mom sluaju ima, moda, jo
neto vie od toga. ari mojih sjetnih crta lica moraju biti
neprestano itaocu pred oima ako zaista eli shvatiti moju
pripovijest. Malodobna Lo topila se od Humbertovih drai kao
to se topila od grevite glazbe; odrasla Lotte voljela me je
gazdinskom zrelom stradu zbog koje dandanas alim i koju
dandanas cijenim vie nego to smijem iskazati.
Tridesetjednogodinja Jean Farlow, koja je svakako bila
neurastenina, oito se bila zatreskala u mene. U njenoj je
ljepoti bilo neega otrog, indijanskog. Put joj je bila boje
peene zemlje. Usne su joj bile nalik na grimizne polipe, a kad
bi prasnula u lajav smijeh, obnaila bi krupne, mutne zube i
beskrvne desni. Bila je veoma visoka, nosila je ili sandale i
uske hlae, ili iroke suknje i baletne papuice, pila je sko u
svim koliinama, dvaput je pobacila, pisala je za mlade prie
o ivotinjama, slikala, kao to je itaocu ved poznato, poglede
na jezero i nosila u sebi zametak raka od kojeg je umrla nakon
dvije godine. Nije mi se inila ni najmanje privlana. Zamislite
onda kako sam se uplaio kad me je nekoliko trenutaka prije
mog odlaska (stajao sam s njom u predsoblju) Jean uhvatila
svojim uvijek drhtavim prstima za sljepoonice i, sa suzama u
sjajnim plavim oima, pokuala se, prilino neuspjeno, upiti u
moje usne. uvajte se ree mi i poljubite kderku
mjesto mene. Grmljavina zatutnja u cijeloj kudi, a Jean
nadoda: Moda demo se jo jednom sresti negdje, u
prilikama koje nede biti ovako grozne. (Jean! ma to sad bila, i
ma gdje bila, u minus prostoru ili u plus vremenu, oprosti mi
sve, pa i ovu zagradu!) as kasnije ved sam se rukovao na
rastanku i s njom i s njim, na jci, na onoj strmoj ulici, i sve se
kovitlalo i letjelo pred najezdom oluje* i teretnjak s
madracem iz Philadelphije samopouzdano se kotrljao prema
opustjeloj kudi, i praina je jurila i vila se po onoj asfeltnoj
ploi na kojoj je Charlotte, kad su odigli pled da je vidim,
leala skvrena, posve netaknutih oiju, s jo mokrim crnim
trepavicama, slijepljenim kao tvoje, Lolito! 25. Reklo bi se da
sam se sad, poto su sve zapreke bile uklonjene i preda
mnom pukao pogled na beskrajno blaenstvo, mogao u duhu
zavaliti i zadovoljno

odahnuti. Eh bien, pas du touft. Umjesto da se proteem na
zrakama nasmijeene sudbine, bio sam opsjednut posve
etikim sumnjama i bojaznima. Na primjer, nede li ljudima biti
udno to nismo Loliti dopustili da sudjeluje ni u radosnim ni
u alosnim obiteljskim prigodama? Kao to se sjedate, ona
nije prisustvovala naoj svadbi. Ili pak ovo. Ako se i uzme da
se odnekud ispruila dugaka kosmata ruka Sluajnosti da
ukloni nedunu enu, nije li Sluajnost mogla isto tako, u
jednom poganskom trenutku, zaboraviti to je uradila
desnica, pa ljevicom predati Loliti neije preuranjeno pismo s
izrazima suduti? Vijest o nesredi izila je bila, dodue, samo u
ramsdaleskom/orw^/w; nije se pojavila ni u parkingtonskom
Recorderu ni u climaxovskom Heraldu. Lokalne smrti ne
privlae interes cijele zemlje, a logor Cue nije bio u naoj
saveznoj dravi, ali nisam mogao da ne mislim kako je Dolly
Haze ved na neki nain izvijetena o svemu i da je, u isto
vrijeme dok ja Kiem po nju, neki nepoznati prijatelji voze kudi
u Ramsdale. Jo me Je vie od svih tih nagaanja i briga
uznemiravalo to to Humbert Humbert, novopeeni ameriki
graanin mutnog evropskog Podrijetla, nije bio poduzeo
nikakve korake da postane zakoniti skrbnik djevojice (kojoj
bijae dvanaest godina i sedam mjeseci) koja mu je ostala od
pokojne ene. Hodu li se usuditi poduzeti

112 113 te korake? Nisam mogao svladati drhtavicu kad god
bih zamislio svoju golotinju stijenjenu tajanstvenim
propisima na nesmiljenom otrom svjetlu obiajnog prava.
Moj je plan bio remek-djelo primitivne umjetnosti. Odluio
sam nazvati logor Cue i kazati Loliti da joj se majka mora
podvrgnuti ozbiljnoj operaciji u nekoj izmiljenoj bolnici, pa
onda putovati sa svojom pospanom nimficom od hotela do
hotela dok joj se majka bude polako, ali sigurno oporavljala i
napokon umrla. Ali me na putu u logor sve vie obuzimao
nemir. Muila me pomisao da je nedu ni nadi ondje, ili dadu,
umjesto bezbrine Lolite, nad prestraeno siroe koje de
plakati i traiti neke dobre obiteljske prijatelje. Farlowove,
hvala Bogu, jedva da je poznavala, ali nije li moglo biti i drugih
ljudi koje ja i ne poznajem? Naposljetku sam odluio zaista
obaviti onaj meumjesni telefonski razgovor koji sam
nedavno bio onako uspjeno odglumio. Kia je padala kao iz
kabla kad sam se zaustavio pored trotoara u blatnom
predgrau Parkingtona, upravo pred raskrdem od kojeg je
jedna cesta vodila oko grada do autoputa to je prolazio kroz
brda prema jezeru Climax i logoru Cue.

Ugasivi motor, sjedio sam najmanje jednu minutu u autu
sabirudi se i gledajudi kiu, preplavljeni trotoar i hidrant koji je
zaista bio ruan, debelo premazan crvenom i srebrnom
bojom, pruajudi svoje crvene batrljke da ih ulati kia koja je
kao stilizirana krv curila po njegovim heraldikim lancima. Nije
udo to je zabranjeno zaustavljati automobile pokraj tih
stravinih malih bogalja. Ponovo sam upalio motor i dovezao
se do telefonske govornice. Kad je napokon i posljednji novid
zvecnuo i omogudio drugom glasu da se odazove na moj,
doivio sam iznenaenje. Shirlev Holmes, upraviteljica logora,
rekla mi je da je moja Dolly u ponedjeljak (dakle prije dva
dana) otila sa svojom skupinom na izlet u planine i da de se
vratiti tek naveer. Predloila mi je da doem sutradan.
Upitalame je nijeli se to dogodilo. Ne ulazedi u pojedinosti,
odgovorio sam joj da mi je ena prevezana na kliniku, da je
situacija ozbiljna, da djevojici ne treba redi da je ozbiljna, ali
da sutra bude spremna da se sa mnom vrati popodne kudi.
Glasovi su nam se rastali sred eksplozije srdane
dobrohotnosti, a zbog nekog hirovitog kvara mehanizmu, svi
su mi se novidi vratili iz automata zveedi isto onako kako
zvee krupni dobici u kockarskim automatima u Nevadi.
Nasmijao sam se tome, iako sam bio razoaran to moram
odgoditi jvoje blaenstvo. Pitam se nije li to nenadano
ispaljivanje, to grevito vradanje novca bilo na neki nain
povezano u McFatumovoj glavi s tim to sam izmislio izlet
prije nego to sam i doznao za njega! I to sad? Svratio sam u
trgovaki centar Parkingtona i proveo ostatak dana (izvedrilo
se, cijeli se grad prelijevao nekim staklenastim bljeskom)
kupujudi draesne stvarice za Lo. Boe, kakve je lude
predmete nagnala Humberta da kupi slabost koju je osjedao
tih dana prema kockastim tkaninama, sjajnom cicu, volanima,
nabuhlim kratkim rukavima, mekim naborima, haljinicama
koje su gore tijesne, a dolje iroke! Zavoljeh Lolitu ko Virginiju
Poe I kao Dante svoju Beatrice; Zavrtjee se curice iredi
suknjice: Gadice vrhunac nepristojnosti! Ljubazni su me
glasovi pitali to zapravo elim? Kupade kostime? Imamo ih u
svim nijansama, "Ruiasti san", "Mutni akvamarin",
"Ljubiina glavica", "Crveni tulipan", "Crni kan-kan". A odjeda
za plau? A kombinei? Ne trebam kombinea. Lo i ja nismo
nikad trpjeli kombinee. U tom mi je poslu najvie pomogao
antropometrijski zapis koji je njena majka bila unijela na
Lolitin 12. roendan (italac se valjda sjeda one knjige
Upoznaj svoje dijete). Imao sam dojam da je Charlotte, pod
nejasnim utjecajem zavisti i nesnoljivosti, dodala ponegdje
po koji centimetar i po koji kilogram; ali kako )e nimfica
svakako bila porasla za proteklih osam mjeseci, raunao satn
da se uglavnom mogu pouzdati u te sijeanjske mjere. irina u
kukovima 73

centimetra; opseg bedra (ispod samog guza) 43 Centimetra;
opseg lista na nozi i vrata 28 centimetara; opseg prsa
centimetara; opseg ruke iznad lakta 20 centimetara; struk 58 i

114 115 centimetara; visina 1 metar i 45 centimetara; teina
35 kilograma' graa izduena; kvocijent inteligencije 121;
slijepo crijepo -^ neizvadeno (hvala Bogu!). Pored tih mjera,
vidio sam, naravno, u duhu Lolitu jasno kao u privienju; a
kako me je jo svrbjelo ono mjesto na prsnoj kosti gdje je
njeno svilasto tjeme dvaput doseglo visinu mog srca, i kako
sam svejednako osjedao njenu toplu teinu na svojim
koljenima (te tako uvijek "nosio" Lolitu kao to ena "nosi"
dijete), nisam se zaudio kad se poslije pokazalo da sam
uglavnom dobro raunao. Osim toga sam nedavno bio
prouio katalog ljetne mode, pa sam kao pravi znalac
odabirao razne zgodne stvarice, sportsku obudu, gumene
papue, cipelice od preane kozje koe za male koze i slino.
Naliena prodavaica u crnom koja mi je pomagala da
zadovoljim sve te nasune potrebe pretvarala je roditeljsku
znanost i precizne opise mjera u komercijalni eufemizam
"neto manje od srednjega". Druga, postarija, u bijeloj haljini,
nafrakana kao glumica, kao da je bila pomalo dirnuta mojim
temeljitim poznavanjem mode za mladi narataj; moda je
mislila da ivim s cirkuskom patuljicom; zato sam, kad su mi
pokazale suknjicu s dva "pikantna" depida sprijeda, namjerno
postavio naivno muko pitanje i bio nagraen smijecimai
zornim pokazivanjem kako otraga radi patentni zatvara.
Mnogo sam uivao i u svakojakim gadicama i hlaicama u
kojima su privienja malih Lolita plesala, padala i vozila se na
turu po cijeloj tezgi. Na kraju sam kupio dvije edne pamune
pidame s okruglim ovratnikom popularnog kroja "Mesarski
pomodnik". Pomodnik popularnog mesara Humberta. Ima
neega mitolokog, zaaranog u tim velikim trgovinama u
kojima se, ako je vjerovati reklamama, jedna inovnica moe
obudi i obuti za svako doba dana od jutarnjeg dolaska na
posao do veernjeg izlaska s kavalirom i u kojima se njena
sestrica moe diviti vunenom demperu snatredi o danu kad
de u njemu dodi u kolu, pa de zalupati srca uenicima u
posljednjim klupama.

Sa svih strana su me okruivale plastine lutke prirodne
veliine koje su prikazivale djecu prdastih nosida i
udkastosmedih, maslinastih> Aunskih lica sa smeim
pjegama. Odjednom sam opazio da sam edini kupac na ovom
prilino tajnovitom mjestu gdje se kredem kao riba u
zelenkastu akvariju. Slutio sam da se udne misli roje u
glavama mlitavih gospoica to me prate od tezge do tezge,
od podvodne hridi do morskih alga, i inilo se da pojasevi i
narukvice koje sam birao nadaju iz sirenskih ruku u prozirnu
vodu. Napokon sam jo kupio otmjen koveg, dao da mi
strpaju u njega sve to sam kupio, te se uputio u najblii
bircuz, zadovoljan time kako sam proveo dan. Nekako u vezi s
tim tihim poetskim svijetom birane robe sjetio sam se hotela
s primamljivim imenom "Zaarani lovci", koji je bila
spomenula Charlotte nedugo prije mog osloboenja iz
ropstva. Iz vodia sam razabrao da se on nalazi u Bricelandu,
zabaenu gradidu na etiri sata vonje od Lolitina logora.
Mogao sam telefonirati tamo, ali sam se bojao da me ne izda
glas i da ne ponem izvjetaeno kreketati na nepravilnom
engleskom jeziku, pa sam odluio brzojavno rezervirati
dvokrevetnu sobu za sutradan naveer. Kako sam bio
nesretan, neodluan i smijean princ iz bajke! Kako de mi se
nasmijati neki moji itaoci kad im kaem kakve sam tekode
imao u sastavljanju brzojava! Kako da napiem? Humbert s
kderkom? Humbert s kderkicom? Homberg s maloljetnom
djevojicom? Homburg s djetetom? Smijena omaka koja mi
se na kraju potkrala u brzojavci slovo "g" na kraju
prezimena bila je kao neki telepatski odjek mog kolebanja.
A zatim, u barunastu mraku ljetne nodi, kako sam premiljao
o arobnom napitku koji sam nosio sa sobom! O, krti
Hamburg! Nije li on sam bio pravi "zaarani lovac" u tim
trenucima dok je razmiljao nad svojom kutijicom punom
arobne municije? Je li smio dopustiti sebi da sam iskua
jednu od tih ametistnih kapsula ne bi li rastjerao zle duhe
nesanice? Bilo je svega etrdeset kapsula ~- etrdeset nodi s
krhkim stvorenjcem koje de spavati uz moje srce sto de ludo
lupati... Jesam li smio, udedi za snom, oduzeti sam sebi takvu
jednu nod? Dakako da nisam! Odvie je bila dragocjena svaka
d tih sidunih ljiva, svaki taj mikroskopski planetarij sa
svojom Zlvom zvjezdanom prainom. O, dopustite mi da se
bar jednom raspekrnezim! Dodijalo mi je biti cinian!

116 117

26. Ne poputa mi glavobolja u zaguljivu zraku ove tamniCe
grobnice, ali moram izdrati! Napisao sam ved preko sto
stranica, a nisam jo nita rekao. Poinju mi se brkati datumi.
Otiao sam po nju negdje usred kolovoza 1947. godine. Ne,
ini mi se da ne mogu dalje, Srce, glava nita mi ne valja.
Lolita, Lolita, Lolita, Lolita, Lolita, Lolita, Lolita, Lolita. Nastavi
dalje, slagaru, dok ne ispuni stranicu! 27. Jo sam u
Parkingtonu. Jedva sam nekako odspavao sat vremena.
Probudio sam se od besmislenog i uasno napornog koitusa s
nekim malim, kosmatim, posve nepoznatim hermafroditom.
Bilo je ved est sati izjutra i odjednom mi je palo na pamet da
ne bi bilo zgorega da doem u logor ranije nego to sam se
bio dogovorio. Preda mnom je jo bilo sto pedeset kilometara
do logora, a onda se valjalo dohvatiti Hazy Hillsa i Bricelanda.
Rekao sam bio da du dodi po Dolly popodne samo zato to je
moja nestrpljiva uobrazilja traila da to prije padne milostiva
nod, ali su mi sad poele dolaziti na um kojekakve
komplikacije te sam se sav tresao pri pomisli da bi ona mogla i
zbog najmanjeg zakanjenja telefonirati u Ramsdale.
Meutim, kad sam u devet i pol pokuao upaliti motor,
ustanovio sam da je akumulator ispranjen, i bilo je ved
podne kad sam napokon krenuo iz Parkingtona. Stigao sam na
odredite u dva i pol, ostavio auto u boriku gdje se rid balavac
u zelenoj koulji igrao, natmuren i osamljen, stare igre
bacanja potkove na poboden kolac. utke mi je pokazao na
kudicu oblijepljenu tukom u kojoj se nalazila uprava logora.
Morao sam, premirudi od uzbuenja, nekoliko minuta sluati
bezobzirne i saaljive rijei upraviteljice logora, zaputene,
ispijene ene kose boje hrde. Ree mi da je Dolly spremila
svoje stvari i da je spremna za put, da mala zna da joj je majka
bolesna, ali da ne zna koliko je ta jena bolest ozbiljna. Ne bi li
se gospodin Haze, odnosno gospodin Hurnbert, elio upoznati
s logorskim odgojiteljicama? Ili pogledati kudice u kojima su
smjetene djevojice? Svaka od tih kudica nosi me neke
zvjerke iz Walta Disnevja. Ili da razgleda Drutveni dom? Ili da
odmah poalje Charlieja po nju? Djevojice upravo ukraavaju
blagovaonicu za veernju priredbu (moda je poslije Shirley
Holmes kazala kome: "Siromah je bio vie mrtav nego iv.")
Htio bih se jo asak zadrati na toj sceni, sa svim njenim
beznaajnim i kobnim pojedinostima. Stara vjetica ispisuje
priznanicu, ee se po glavi, izvlai ladicu stola, sipa sitni na
moj nestrpljivi dlan, zatim uredno rasprostire preko sitnia
nekoliko novanica i bodro uzvikuje: "I jo deset!"; fotografije
djevojica jo iv aren leptir, vrsto priboden uza zid
("Poznavanje prirode"); uokvirena diploma logorske
dijetetiarke; moje drhtave ruke; revna je upraviteljica
pripravila karton s ocjenom vladanja

Dolly Haze za mjesec srpanj ("izmeu dovoljnog i dobrog; voli
plivanje i veslanje"); umorenje drveda i pjev ptica, i lupanje
mog srca... Stajao sam leima okrenut otvorenim vratima i
najednom sam osjetio kako mi je krv udarila u glavu, jer sam
uo za sobom njen dah i glas. Dola je vukudi svoj teki koveg
koji joj je poskakivao u ruci. Zdravo! rekla je i mirno
stala gledajudi me lukavim, radosnim oima, malo rastvorenih
njenih usana na kojima je poigravao poneto budalast, ali
neobino aroban osmijeh. Bila je mravija i via nego prije, i
naas mi se uinilo daje porunjela u licu kad sam je
usporedio s onom slikom koju sam nosio u sebi dulje od
mjesec dana; obrazi su joj bili nekako upali, a odvie guste
pjege kao da su joj potisnule seljako rumenilo. Taj prvi dojam
(uski ljudski razmak izmeu dva otkucaja ^jerinjeg srca) jasno
je upudivao na to da je sve to je obudovjeli Hurnbert trebalo
uiniti, sve to je htio i kanio uiniti, bilo to da prui tom
oslabljelom, iako suncem opaljenom siroetu auxyeux
battus44 Icak su joj ioni olovni kolobari ispod oijubili posuti
pjegama) estitu naobrazbu, zdravo, sretno djetinjstvo, ist
dom i drage prijateljice, kojima de (ako se sudenice udostoje
nagraditi nesretnika) da nadi zgodno djevoje koje de pripasti
samo Herr Doktoru

118 119 Humbertu. Ali je "u tren oka", kako kau Nijemci, to
aneosko ivotno pravilo bilo zbrisano, i ja sam se doepao
svog plijena (vrijeme je bre od naih tlapnji!), i ona je opet
bila moja Lolita i to jo vie nego ikad prije. Metnuo sam
ruku na njenu toplu smeu glavicu i uzeo od nje njen koveg.
Bila je sva od rua i meda; na njoj je bila njena najsjajnija
cicana haljina s uzorcima od crvenih jabuka; ruke i noge bile
su joj zladanokestenjaste od sunca; ogrebotine na njima
nalikovale su na tokastu crtu od sidunih zgruanih rubina, a
rebrasti posuvraci bijelih vunenih arapica dopirali su joj do
iste visine kao i prije; i, bilo zbog njena djejeg hoda, bilo zbog
toga to sam se sjedao da je uvijek nosila cipele niskih peta,
uinilo mi se da su joj smeebijele cipele prevelike, a pete
previsoke. Zbogom ostaj, logore Cue, veseli logore Cue,
zbogom ostaj, obina nezdrava hrano, zbogom ostaj,
prijatelju Charlie! Sjela je do mene u vruda kola, spljeskala
hitru muhu na svom ljupkom koljenu, zatim je, energino
vaudi gumu za vakanje i brzo okredudi ruku, spustila
prozor na svojoj strani i ponovo se zavalila. Jurili smo kroz
prugastu i pjegastu umu. Kako je mami? priupita me
reda radi.

Odgovorih da lijenici nisu jo naisto to joj je. Svakako neto
u utrobi nije u redu. U torbi? Ne, nego u utrobi. Rekoh
joj da demo morati ostati jo neko vrijeme u ovom kraju;
bolnica je nedaleko od veselog gradida Lepingvillea, gdje je na
poetku devetnaestog stoljeda ivio jedan znameniti pjesnik i
gdje demo gledati sve filmove koji igraju. Ona je drala da je
taj plan super, i upitala me hodemo li stidi u Lepingville do
devet sati. Bit demo u Bricelandu za veeru odgovorih.
-A sutra demo u Lepingville. A kako je bilo na izletu? Jesi li
se dobro zabavljala u logoru? Aha. Je li ti ao to
odlazi? A-a. Govori, Lo, nemoj stenjati! Ispriaj mi
togod. A to, ta-ti-ce? Posljednju je rije izgovorila posve
razgovijetno i pomalo podrugljivo. . Svejedno to. Mogu vas
zvati tata i govoriti vam "ti"? Prikiljila je gledajudi cestu.
Moe. Za krepati! Kad ste se to uspjeli zacopati u mamu?
Jednog de dana, draga moja Lo, shvatiti mnoge osjedaje i
situacije kao, na primjer, harmoniju i ljepotu posve duhovnih
veza. Makar to! odvrati gruba nimfica. U dijalogu
nastade neodreena stanka ispunjena slikovitim krajolikom.
Pogledaj, Lo, koliko krava ima ondje na onom brdu!
Mislim da du povradati ako budem vidjela jo koju kravu.
Zna, Lo, da si mi mnogo nedostajala. A, vidi, ti meni nisi
nedostajao. tovie, gadno sam te iznevjerila, ali to nita ne
znai jer si ti ionako zaboravio na mene. Vi dobro ajbate,
gospodine! Puno bre od mame. Zato misli da sam
zaboravio na tebe? Smanjio sam sa slijepe brzine od sto deset
kilometara na doravu od osamdeset. Zato misli da sam
zaboravio na tebe? Pa, prvo i prvo, nisi me jo ni poljubio.

Zamirudi u sebi, ginudi u sebi, nejasno sam razabrao pred
nama Prilino iroku izboinu ceste pa sam zatjerao kola u
travu tako da snio se zaljuljali i poskoili. Nemoj zaboraviti da
je dijete, nemoj ^boraviti daje... Tek to se automobil
zaustavio, Lolita mi je pala u zagrljaj. Ne ludujudi se, ne
usuujudi se dati sebi maha ne usuujudi se ak 111
povjerovati da je upravo ovo (slatka vlanost, treperava vatra)
Poetak onog neiskazivog ivota koji sam napokon snagom
volje, 112znalaku pomod sudbine, uspio ostvariti ne
usuujudi se ni da

120 121 je poteno poljubim, dotakao sam joj vrele usne to
su se rastvarale osjedajudi silno strahopotovanje, srudi
pomalo i sasvim bezgreno! Ali se ona nestrpljivo trgla i
pripila usta uz moja tako snano da sam joj osjetio krupne
prednje zube i okus metvice u slini. Znao sam naravno, da je
to za nju samo neduna igra, djetinjarija, oponaanje neke
krivotvorine iz nekog lanog romana. Svaki nepristrani
psihoterapeut i svaki nastrani psihopat potvrdit de vam da su
granice i pravila tih djejih igara magloviti ili, u svakom
sluaju, suvie djetinje suptilni da bi ih mogao dokuiti
odrastao partner, te sam se zato uasno bojao da ne
pretjeram i da ona ne ustukne, preplaena i ozlojeena, a
kako sam najvie i najtjeskobnije elio da je to prije
prokrijumarim u hermetiku izolaciju "Zaaranih lovaca", do
kojih je jo bilo sto trideset kilometara, boansko nas je
nadahnude razdvojilo desetinku sekunde prije nego to je
automobil prometne policije zakoio pokraj nas. Rumeni
voza gustih obrva zagleda se u mene. ujte, nije li vas
moda pretekla plava limuzina, iste marke kao i vaa? Niste li
je primijetili? Nismo je vidjeli ree Lo nagnuvi se
usluno preko mene i metnuvi svoje nevine ruke na moja
koljena. A jeste li sigurni da je bila plava, jer... Policajac
(kakvu je to nau sjenu progonio?) nagradi krasoticu svojim
najljepim osmijehom i okrenu kola. Krenusmo dalje. ii
Kakav tupan! uskliknu Lo. Tebe je trebao hapati. Ma
zato mene, zaboga? Zato to je u ovoj blesavoj dravi
najveda doputena brzina osamdeset kilometara na sat, a
mi... Ma nemoj sad usporavati, i ti

si glup k'o nod. Gdje ti je on sada! Pred nama je jo dobar
komad puta, a ja bih htio da tarno stignemo prije mraka. Zato
budi sad dobra curica! Zloesta, zloesta curicabezbrino
de ona. Maloljetna prijestupnica, ali otvorena i simpatina.
Sad smo proli kroz crveno svjetlo. Nisam jo nikoga vidjela da
tako fura. Mijemo smo se provezli kroz nijem gradid. Ala bi se
mama raznjupala kad bi znala da sam ti ljubavnica! Boe,
Lolita, kako moe tako to redi! __ Pa zar ti nisam ljubavnica,
je li? Ni govora! Opet se neto kvari vrijeme. Nede li mi neto
ispriati o tim svojim nepodoptinama u logoru? Nekako se
strano knjiki izraava, dragi moj tatice! Je li tebe lako
okirati? . Nije. Nastavi! Lijepo te molim da mi odgovori na
pitanje. Daj stani tu negdje na mirnoj sporednoj cesti pa du ti
sve ispriati! Lo, ozbiljno te molim da se prestane zezati!
Dakle? Dakle aktivno sam sudjelovala u logorskom
ivotu. Ensuite^ Ansuit, navikavali su me na kolektivni
ivot, na sretan i pun ivot, i uili su me kako da razvijem
vlastitu harmoninu linost. Ukratko, da budem andelak.
Da, proitao sam tako neto u onoj vaoj brouri. Rado
smo pjevali zborske pjesme uz veliko ognjite ili pod
pospanim zvijezdama, i glas vlastite srede u svakoj od nas
slijevao se s glasom cijele skupine. Ima izvrsno pamdenje
za citate, Lo, ali te molim da ne upotrebljava prostake rijei.
Geslo skautkinja je i moje geslo nastavi Lolita ushideno.
Ja ispunjavam ivot vrijednim djelima kao, na primjer... ma
lje de biti bez primjera! Dunost mi je da budem koristan
lan c"Utva. Prijatelj sam svih ivotinja mukog spola.
Udovoljavam njihovim prohtjevima. Uvijek sam vesela. Evo,
prola su jo jedna Policijska kola. tedljiva sam i uvijek
grijeim milju, rijeju i djelom. Nadam se da je to sad sve,
duhovito moje dijete! Jest, sve. Ali, ekaj malo! Pekli smo
kolae reflektorom na SUtlcu. Sjajno, a? To ved da.

122 123 Dotle smo oprali zilijun tanjura. "Zilijun", zna,
znai "puno puno" u odgojiteljskom tepanju. Ah, da, skoro
sam zaboravila ono najvanije, kako kae mama. Pravili smo
rendgenske snimke. To se smatralo za neto strano zabavno.
C'estbientout?46 C'est. Ako ne raunamo jednu
malenkost o kojoj ti ne bih mogla priati a da ne pocrvenim
kao rak. Hode li mi poslije ispriati? Hodu ako
budemo sjedili u mraku, i ako budem smjela aptati. A to,
spava li ti jo u svojoj staroj sobi ili na kupu s mamom? U
svojoj staroj sobi. Tvoja de se mama, Lo, moda morati
podvrgnuti ozbiljnoj operaciji. Daj stani tamo kod onog
mlijenog restorana ree Lo. Sjededi na visokoj stolici bez
naslona, s prugom sunca na goloj smeoj ruci, Lolita je dobila
brdo razliitih vrsta sladoleda preliveno nekakvim sintetikim
sirupom. Sladoled joj ga je digao i dao neki krepki, pristavi
momak s masnom leptir-manom, koji je piljio u moju krhku,
lagano obuenu djevojicu poudno i bestidno. Bio sam sve
nestrpljiviji da to prije stignemo u Briceland i "Zaarane
lovce". Sredom, ona je, kao i uvijek, zaas smazala sladoled.
Upitah je: Koliko ima kod sebe novaca? Ni pare
odgovori ona turobno uzvijajudi obrvama i pokazujudi mi svoj
prazni novanik. To demo urediti kad bude vrijeme za to
pripomenuh visokoparno. to je, da krenemo? Sluaj,
gdje im je tu klozet? Nemoj idi tamo. Tu je sigurno sve
prljavo. Hajde idemo! Ona je zapravo bila posluna djevojica,
pa se nisam mogao suzdrati daje ne poljubim u vrat kad smo
opet sjeli u automobil Nemoj mi to vie raditi! ree ona
gledajudi me iskren" zaudna. Ja ne volim da bilo tko slini
po meni. Odurni pokvarenjak! Ona odignu rame i otare njime
vrat.

Oprosti promrmljah. Ja sam ti samo veoma privren.
J^astavismo put pod natmurenim nebom, uspinjudi se
vijugavom cestom, pa se onda opet sputajudi. Pa i ja sam
tebi nekako privrena ree Lolita polagano i njeno, i kao
da uzdahnu, kao da se primaknu blie meni. (O, Lolito moja,
nikad da stignemo!) Sumrak je ved poeo proimati ljupki mali
Briceland, njegovu arhitekturu u pseudokolonijalnom stilu,
trgovine suvenirima i evropske lipe kad smo krenuli njegovim
krto osvijedjenim ulicama u potragu za "Zaaranim lovcima".
Uzduh, sav oroen ravnomjernom biserastom rosuljom, bijae
topao i zelen, a dugaak red ljudi, mahom djece i staraca,
stajao je ved pred blagajnom kina s kojeg su se cijedili
elektrini dragulji. Uh, taj bih film ba voljela gledati!
Hajdemo odmah poslije veere! Molim te, hajdemo! Pa,
moemo otegnu Humbert, iako je taj lukavi,
raspomamljeni vrag dobro znao da de u devet sati naveer,
kad poinje njegova predstava, ona ved spavati kao zaklana u
njegovu zagrljaju. Lake malo! uzviknu Lo, koja se
nagnula naprijed kad se prokleti teretnjak pred nama, sa
svojim treptavim irevima na stranjici, zaustavio na raskrdu.
Pomislih da du, ako ne stignemo do hotela, nekim udom,
odmah tu, iza prvog ugla, izgubiti svaku vlast nad Hazeovom
krntijom s njenim beskorisnim brisaima i muiavim
konicama. Ali, jao, prolaznici koje sam pitao za put, ili nisu ni
sami poznavali svoj grad, u su pripitivali mrtedi se:
Zaarani to? Ba kao da imaju posla s luakom; ili su se pak
uputali u tako zamrena tumaenja popradena ^metrijskim
gestama, geografskim razmatranjima i posve lokalnim
Putokazima (...onda skrenite na jug... i prije Suda...) da sam
morao gutati u labirintu njihovih dobronamjernih besmislica.
Lolita, ija |e 'jupka arena utroba ved bila probavila
pojedenu poslasticu, jedva ^kala obilatu veeru i poela se
vrpoljiti. Meni su pak, iako sam se ec io odavno pomirio s
injenicom da postoji jo neka sekundarna

124 125 sudbina (McFatumova nesposobna tajnica, da tako
kaem), koj zanovijeta i ometa velebne planove svog
velikodunog efa, u krgutava zaustavljanja, to

kretanje nasumce po bricelandskim bulevarima bili moda
najtea kunja kojoj sam do tada bio izvrgnut Poslije sam se
smijao kad sam se sjetio svoje neiskusnostikako sam
djeaki tvrdoglavo traio upravo taj hotel s tim neobinim
imenom a du cijelog naeg puta nebrojeni moteli obasjani
neonskim svjetlima nudili su slobodne sobe, spremni da
prime svakoga trgovake putnike, odbjegle robijae,
impotentne, velike obitelji, pa i najpokvarenije i najnezasitnije
parove. O, blagi automobilisti to klizite kroz crninu ljetne
nodi, kakve biste igre, kakva grenja pohote ugledali kad bi te
udobne kolibe iznenada izgubile svoje pigmente i postale
prozirne kao staklene kutije! udo za kojim sam udio ipak se
dogodilo. Mukarac i djevojka, koji su bili manje-vie spleteni
u mraku automobila ispod drveda s kojeg su padale kine
kapi, rekoe nam da smo usred gradskog parka, ali da treba
samo kod prvog semafora skrenuti lijevo pa demo biti na cilju.
Ni na kakav semafor nismo naili park je bio crn kao grijeh
koji je prikrivao ali smo uskoro, oarani jednim blagim,
lijepo projektiranim zavojem, razabrali u magli dijamantno
prelijevanje svjetala, a zatim nodni bljesak jezera, i pred nama
se ukazao, udesno i neumoljivo, pod sablasnim drvedem, na
vrhu prilaza posuta ljunkom bijeli dvorac "Zaaranih
lovaca"! Isprva mi se uinilo da parkirani automobili, poredani
kao svinje na valovu, prijee pristup, ali se odjednom, kao
nekim udom, golema otvorena limuzina, to se prelijevala
trenjevim sjajem na osvijetljenoj kii, pomaknula odluno
krenula natrake pod rukama pledata gospodina i mi smo
zahvalno uklizali u ispranjeni prostor. Ubrzo sam se pokajao
zbog svoje hitnje, jer sam opazio da se moj prethodnik
posluio nekakvim zaklonom nalik na garau, gdje je bilo
mjesta za jo jedan automobil, ali sam bio odved nestrpljiv da
se povedem za njegovim primjerom. Ovo je, bogme, ik!
napomenu moja vulgarna ljepoti^ kiljedi na proelje od
tuka. Izvue se iz automobila na romon kus Okretom
svoje djeje ruice popravi haljinu koja joj se bila uvukla e(Ju
pola breskve da parafraziram Roberta Browninga. Pri -etju
koje je obasjavalo zabat, plesali su i njihali se na bijelim
mpovima uveliani obrisi kestenova lida. Otvoreni prtljanik.
Sijed grbav Crnac u nekakvoj traljavoj livreji natovari na take
nau nrtljagu i polako je odveze u predvorje. Predvorje je bilo
puno starih gospoda i svedenika. Loli ta unu da obaspe
draganjima koker panijela blijede njuke, posute modrim
pjegama, crnih klempavih uiju, koji se na cvjetnom sagu
upravo topio pod njenim dlanom __ a tko se i ne bi topio, o
moje jadno srce... Ja sam se dotle iskaljavao probijajudi se
prema recepciji. Tu me je neki delav

starac svinjske njuke svi su bili stari u tom starom hotelu
odmjerio pogledom smijeedi se uljudno, zatim je polako
izvukao moju brzojavku (s grekom), ne uspijevajudi svladati
izvjesne mrane sumnje, okrenuo se da pogleda na zidni sat i
napokon rekao da mu je veoma ao, ali da je uvao jednu
dvokrevetnu sobu do est i pol, a onda ju je izdao. Vjerska je
skuptina, vidite, pala u isto vrijeme kad i izloba cvijeda u
Bricelandu. Ja se ne zovem Humberg ni Humberger, nego
Herbert, hodu da kaem Humbert, i svejedno mi je, moe biti i
jednokrevetna soba, samo mi dajte jo jedan pomodni leaj za
moju kderkicu, njoj je deset godina i strano je umorna.
Rumeni starac dobrodudno pogleda Lolitu, koja je jo uala
napola otvorenih usta i sluala, iz profila, to joj govori iz
dubine naslonjaa presvuena kretonom vlasnica psa, stara
dama obavijena ljubiastim koprenama. Ma kakve sumnje
muile staru hulju, one su se rasprile pri Pgledu na moju
arijevsku ruu. Ree da de se moda nadi neto, da ^aju
zapravo jednu sobu s branim krevetom. A to se tie leaja...
Gospodine Bezhai, imamo li jo koji pomodni leaj? Bezhai,
takoer rumen i delav, kome su bijele dlake rasle iz ^ju i
drugih upljina, prie i prozbori, a ja ved odvih naliv-pero.
^strpljivi Humbert!

126 127 Nai su brani kreveti zapravo za tri osobe ree
o* spokojno, spremajudi oca i kder na spavanje. Sjedam se
da sm0 jednom, kad je bila velika navala, smjestili u jedan
krevet tri dam, i jednu djevojicu, takvu kao to je vaa. ak
mi se ini da je jednj od tih dama bio preruen mukarac (moj
dodatak). Uostalom nemamo li jedan pomodni leaj na broju
49, gospodine Swine? Mislim da smo je dali obitelji Swoon
ree Swine, prvi o<l dva klauna. Pa ved demo se nekako
snadi rekoh. Poslije de nam se moda pridruiti moja
ena ali demo se, vjerujem, i tada nekako snadi. Dotle su
ved obje rumene svinje bile zaboravile na svoju
humbergofobiju. Polako i itljivo, kao zloinac, napisao sam:
"Dr. Edgar H. Humbert s kderkom, Ulica Lawn 342, Ramsdale".
Pokazae mi klju (broj 342!) samo naas (kao to maioniar
pokazuje novid koji de umah nestati) i predadoe ga iiTomi.

Lolita ostavi psa (tako de i mene ostaviti) i uspravi se; kina
kap pade na Charlottin grob; ljepukasta Crnkinja spusti se s
nebesa i iznutra otvori vrata lifta, u koji ue dijete osueno
na propast, a za njom njen otac koji je pomalo kaljucao, i
Toma s kovezima kao razapet rak. Parodija hotelskog
hodnika. Parodija tiine i smrti. Gle, pa to je na kudni broj
uskliknu Lolita. Brana postelja, zrcalo, brana postelja u
zrcalu, zrcalo na vratima ugraena ormara, ista takva vrata
kupaonice, prozor modar kao crnilo, postelja koja se ogleda u
njemu, ista ta postelja u ormarskom zrcalu, dva naslonjaa,
stol pokriven staklom, dva nodna ormarida i meu njima
brana postelja, bolje redi velika postelja od poliranog drva s
purpurnim barunastim pokrivaem i parom nodnih svjetiljaka
pod nabranim crvenim sjenilima. Poelio sam da tutnem
novanicu od pet dolara na onaj sivkastosmei dlan, ali sam
se bojao da takva dareljivost ne bude krivo protumaena, pa
sam dao samo etvrt dolara. Dodao sam js etvrt. On ode.
kljoc. Enfin seuls47. . Pa kako... zar demo spavati u istoj sobi?
pripita Lolita krijudi se onako dinamino kako je umjela, ni
srdito ni gadljivo (iako vrlo blizu tome), nego ba dinamino,
kao svagda kad je feljela nabiti pitanje snanim smislom.
Zamolio sam ih za jedan pomodni leaj. Na kojem du, ako
hode, spavati ja. Ti si poludio ree Lolita. Zato misli,
draga? Zato, dra-gi, to de se dra-ga mama, kad za ovo
sazna, rastati od tebe, a mene de zadaviti. Naprosto
dinamino, ne shvadajudi nita ozbiljno. Pazi malo rekoh
sjedajudi. Ona je stajala na dva koraka od mene i zadovoljno
gledala svoj odraz, ugodno iznenaena njime, ispunjavajudi
vlastitim ruiastim svjetlom iznenaeno i zadovoljno zrcalo
na vratima ormara, Pazi malo, Lolito! Hajde da rijeimo
neke stvari jednom zauvijek. Ja sam u posve praktinom
smislu tvoj otac. Veoma sam ti odan. Dok nema tvoje majke,
odgovoran sam za tvoje dobro. Mi nismo bogati i morat demo
na putu, htjeli-ne htjeli, biti mnogo zajedno. Kad dvoje ljudi
stanuju u jednoj sobi, neminovno dolazi... kako da kaem...
dolazi do nekog... Rodoskvrnuda umetnu Lolita, ue u
ormar pa izae iz njega smijudi se mladenakim zlatnim
kikotom, otvori druga vrata i. oprezno zavirivi kroz njih
svojim udnim zamagljenim oima, ue u kupaonicu. Otvorih
prozor, strgoh sa sebe koulju natopljenu znojem, presvukoh
se,

opipah jesu li mi tablete u depu na kaputu, te otkljuah
koveg. Ona se doeta iz kupaonice. Pokuah je zagrliti tek
onako, malko suzdrljive njenosti prije veere. Ona mi ree:
Predlaem da obustavimo paljbu poljupcima i da poklopamo
Tada sam joj pokazao iznenaenje koje sam bio priredio za
nju. O, milo moje janje! Poe do otvorenog kovega kao da
vreba

128 129 izdaleka plijen, kao u usporenom filmu, piljedi u ono
daleko blap0 na stalku za prtljagu (to je to s njenim oima,
pomislih, s tiij krupnim, sivim oima, ili da nismo moda oboje
utonuli u istu zaaranu maglu?). Primicala se tom blagu
prilino visoko diudi noge na prilino visokim petama i
savijajudi svoja lijepa djeaka koljena tako polako, u prostoru
koji se irio, ba kao da hoda pod vodom ili kao kad u snu
leti; zatim je uhvatila za rukave draesni, vrlo skupi kaputid
bakrene boje, isto onako polako, isto onako utke, i rairila ga
pred sobom kao zgranut lovac kojem je zastao dah pred
nevjerojatnom pticom kojoj je rairio plamena krila. Zatim je
poela izvlaiti (dok sam ja stajao i ekao) polaganu zmiju od
sjajnog pojasa i isprobala je na sebi. Potom se, vedra i
razdragana, uvukla u zagrljaj koji ju je ekao, i pomilovala me
svojim njenim, tajanstvenim, poronim, ravnodunim,
sumranim oima ba kao najobinija flika. Eto koga
oponaaju nimfice dok mi uzdiemo i ginemo. Nisam te
dobro poljubio? promrmljah joj u kosu (nisam vie vladao
jezikom). Pa ako ba hode znati ree onane radi to
kako treba. Pokai mi kako treba! Sve u svoje vrijeme
odvrati ona koja bijae kriva za moje frfljanje. eva ascendes,
pulsata, brulans, kitzelans, dementissima. Ekvator clatterans,
pausa, clatterans, populus in corridoro. Hane nisi mors miti
adimetnemo!'Juncea puellula, jo pensavo fondissime,
nobserva nih quidquam; ali, naravno, ved u idudem trenutku
mogao sam uinio neku uasnu pogreku; sredom, ona se
vratila svom blagu. Iz kupaonice, gdje sam se morao prilino
dugo naprezati rai male nude, uo sam (stojedi, ne
pogaajudi u koljku, suspreu# dah) usklike "ah" i "oh"

djejeg ushita. Ruke je oprala samo zato to joj se svidio
sapun neobin3 oblika. Vrijeme je da poemo, draga;
vjerujem da si ogladnjela kao i f~ I tako podosmo do lifta,
kderkica maudi svojom starom bicom. a otac korak ispred nje
(nota bene, nikad za njom, jer ona Dak nije dama). Doksmo
stajali (sad ved jedno uz drugo) i ekali lift, zabacila je glavu,
bez ustruavanja zijevnula i zatresla uvojcima. . U koliko ste
sati ustajali u logoru? U pola ona se suzdra da ponovo ne
zijevne sedam zijevnu do kraja i sva se strese. Sedam
ponovi, a grlo joj se poe opet nadimati. Hotelska
blagovaonica doeka nas mirisom vrude masti i staklenim
osmijehom. Bijae to velika i pretenciozna dvorana sa
sladunjavim freskama po zidovima, na kojima bijahu naslikani
lovci zaarani u razlinim poloajima usred mnotva
nezanimljivih ivotinja, drijada i drveda. Po dvorani bijae
ratrkano nekoliko starih dama, dva svedenika i pledat
gospodin u kockastu kaputu, koji samo to nisu poveerali.
Blagovaonica se zatvarala u devet sati pa su se konobarice
kamenih lica, obuene u zeleno, oajniki urile na moju
sredu da nas se to prije otarase. Pogledaj kako je slian,
kako je nevjerojatno slian Quiltiju progovori Lolita u pola
glasa ne pokazujudi, ali goredi od elje da pokae iljastim
preplanulim laktom osamljena gospodina u sportskom kaputu
koji je sjedio u suprotnom kutu dvorane. Kome... naem
debelom zubaru? Lolita zadra u ustima netom ispijen gudjaj
vode i vrati na stol au koja joj zaplesa u rukama. Ma kakvi
ree i pokropi se smijudi se. Mislim na onog knjievnika
s reklama za cigarete. O, slava! O, ene! Kad su nam donijeli i
tresnuli na stol zasladu za gospoicu Slemu kriku pite od
treanja, a za njena zatitnika sladoled od vanilije (kojeg je
ona dobar dio bez razmiljanja prebacila na j pitu), izvadio
sam iz depa cjevicu s TATINIM tabletama, ^di se sad na
blijedu nemod onih fresaka, na taj udni, Cudovini trenutak,
mogu objasniti tadanje svoje vladanje jedino ^hanikim
djelovanjem zrakopraznog prostora svojstvenog Oyirna u
kojem se vrti poremedeni um; ali mi se u tom asu sve

130

131 inilo posve jednostavno i neizbjeno. Pogledao sam oko
sebe uvjerio se da je i posljednji gost otiao, odepio cjevicu i
potpuno je hladnokrvno nagnuo na dlan. Vie puta sam bio
ponovio pred ogledalom tu kretnju kojom se brzo prinosi
ustima prazna aka i ubacuje u njih nepostojeda tableta. Kao
to sam i oekivao, ona je zagrizla na cjevicu s krupnim,
primamljivim, sjajnim kapsulama nabijenim opojnom
"Uspavanom ljepoticom". Plave! uskliknula je.
Ljubiastoplave! Od ega su napravljene? Od ljetnog neba
odgovorili od ljiva i smokava, i od grodane krvi careva.
Ma ne, ozbiljno... Molim te! Pa to su ti obine
ljubikapsule. Vitamin iks. Od toga postaje jak kao bik ili trik.
Hode li probati? Lolita prui ruku ustro klimajudi glavom.
Nadao sam se da de napitak brzo djelovati. I bogme je
djelovao. Rano je bila ustala, ujutro je veslala s Barbarom (ija
je sestra vodila brigu o sportovima na vodi, kao to mi je moja
boanstvena i dostupna nimfica sad poela priati izmeu
napola suspregnutih, silnih zjevova koji su se sve vie irili) i
jo kojeta radila. Kino o kojem je nejasno sanjarila bila je,
naravno, smetnula s uma kad smo izlazili iz blagovaonice.
Stojedi sa mnom u liftu, naslonila se na mene smijeedi se
ovla ("Da ti kaem to sam radila?"), napola sklopljenih
tamnih vjeda. Spava ti se, a? pripita je ia Toma, koji je
upravljao liftom to je dizao uvis mirnog gospodina francusko-
irskog porijekla i njegovu pospanu kderkicu, i jo dvije uvele
ene, strunjakinje za rue, koje su takoer saaljivo gledale
moju krhku, preplanulu, rumenu, omamljenu duicu to je
posrtala. Umalo to je nisam morao na rukama odnijeti u
sobu. Sjela je na rub postelje njiudi se lagano i progovorila
nekakvim gugutavim i otegnutim glasom: Ako ti kaem...
ako ti kaem, obedava li mi (kako je pospana! Glava joj se
klati, oi gasnu...), obedava li mi da nede5 tuiti logor?
Poslije, Lolito! A sad lezi! Ostavit du te samu da legne. pajem
ti deset minuta vremena. . Oh, kako sam bila odurna
nastavi ona tresudi kosom i skidajudi s nje crnu barunastu
vrpcu. Ajde da ti ispriam... Sutra, Lolito! Lezi, Lezi! Lezi,
zaboga! Strpah klju u dep i sidoh niza stube.

28. Milostive gospoe porotnice! Budite strpljive sa mnom!
Dopustite mi da vam oduzmem djelid vaeg dragocjenog
vremena. Nastupio je, dakle, legrandmoment. Kad sam izlazio
iz sobe, Lolita je jo sjedila na rubu bezdane postelje, sneno
dizala nogu, mlitavo se baktala s vrpcom na cipeli pokazujudi
donju stranu golog bedra sve do ava gadica na preponama
uvijek je bila neobino rastresena ili bestidna, ili i jedno i
drugo, to se tie takva razgolidivanja. Takav je, dakle, bio
njen skroviti lik koji sam zakljuao u sobi, poto sam se
prethodno uvjerio da iznutra na vratima nema nikakva
zasuna. Klju s numeriranim privjeskom od izrezbarena drva
namah se pretvorio u teak "Sezame otvori se!", u aroban
otpira kojim se moe otvoriti blaena i strana bududnost.
On je bio moj, on je bio dio moje vrele, dlakave ake. Za
nekoliko minuta recimo, dvadeset, recimo pola sata (sicher
ist sicherA<), kako je govorio moj ujak Gustave) otkljuat
du vrata sobe broj 342 i nadi svoju flimfku, svoju krasoticu i
nevjestu, zatoenu u tamnici kristalna sna. Porotnici! Da je
moj zanos mogao govoriti, on bi bio ispunio naj buroaski
hotel zaglunom cikom. I jedino zbog ega dandanas alim
jest to nisam bez rijei ostavio klju sobe broj 342 na
recepciji 'to nisam te iste nodi napustio grad, zemlju,
kontinent, hemisferu, Pa i kuglu zemaljsku. Dopustite mi da
vam razjasnim! Mene nisu odvie zabrinjavali Vni pokajniki
nagovjetaji. Bio sam tvrdo naumio da i dalje Cuvam njenu
ednost, da radim samo pod okriljem nodi oko

132 133 duboko uspavane nage ljepotice. "Suzdrljivost i
potovanje* bijahu oduvijek moje geslo. Namjeravao sam ga
se pridravati ak i ako je ta ednost (kojoj je, inae,
suvremena znanost oduzela svaki nimbus) bila donekle
okrnjena nekim djejim erotskim doivljajima (po svoj prilici
homoseksualnog karaktera) u tom njenom prokletom logoru.
Naravno, ja, Jean-Jacques Humbert, uzeo sam za gotovo, na
svoj staromodni evropski nain, kad sam je prvi put ugledao,
prije dva i pol mjeseca, da je ona neporona kao to se smatra
da treba biti "normalno dijete" otkako je iezao onaj
nezaboravni antiki svijet i njegovi arobni obiaji. U ovo nae
prosvijedeno doba nismo okrueni malim robovima, njenim
cvjetidima, koji se mogu ubrati prije kupanja, kao to su inili
stari Rimljani; i ne slijedimo primjer velianstvenog Istoka iz
jo mekunijeg doba, ne milujemo sprijeda i straga uslunu
djecu, izmeu

ovetine i ruiasta erbeta. Rije je o tome da su staru kariku
koja je spajala svijet odraslih s djejim svijetom izgrizli novi
obiaji i zakoni, lako sam se neko vrijeme zanimao za
psihijatriju i socijalnu skrb, nisam zapravo imao ni pojma o
djeci. A ipak je Loliti bilo svega dvanaest godina i, ma to ja
mislio o okolini i dobu (ak i vodedi rauna o razuzdanosti
amerike djece kolskog uzrasta), inilo mi se da se ta
obijesna djeurlija poinje igrati bluda ipak kasnije, i u drugoj
okolini. Stoga je (da nastavim nit svojih razmatranja) moralist
u meni zaobilazio problem povodedi se za konvencionalnim
shvadanjima o tome kakve su dvanaestogodinje djevojice.
Djeji psihijatar u meni (arlatan, kao to i jest vedina njih, ali
to sad nije vano) prevakavao je neofrojdovski gula i
zamiljao sanjarsku i zanesenu Lolitu u "latentnoj" fazi
djevianstvi I, napokon, pohotljivac u meni (veliko i ludo
udovite) ne bi nita imao protiv stanovite poronosti kod
svoje rtve. Ali negdje iza moje pomamne srede vijedale su
smudene sjene kako mi je sad ao to se nisam obazirao na
njih! Sluajte, ljudi! Ja sam morao shvatiti daje Lolita ved
pokazala da je sasvim drugaija od nevine Annabele, i <& de
zbog nimfinskog zla, kojim je odisala svaka pora uklete
djevojice koju sam bio pripremio za svoju tajnu nasladu,
tajna biti nemoguda naslada smrtonosna. Morao sam
znati (po znacima koje mi je javalo neto u Lolitiprava
djetinja Lolita ili moda neki izmodeni aneo za njenim
leima) da mi oekivano blaenstvo nede donijeti nita drugo
doli muke i uas. O, krilata gospodo porotnici! Ona je moja,
moja, klju mi je u aci, aka je u depu, ona je moja! S
pomodu prizivanja i snovanja kojim sam bio posvetio mnoge
svoje nesanice, malopomalo sam uklonio sav onaj suvini
tnutljag i, nanosedi sloj za slojem prozirne boje, dobio
konanu sliku. Na toj slici je ona bila gola niega nije bilo na
njoj osim jedne arapice i narukvice s privjeskom. Leala je
izvaljena ondje gdje ju je oborio moj arobni napitak; u jednoj
je ruci jo grevito drala barunsku vrpcu skinutu s kose;
njeno tijelo, smee poput medenjaka, s bijelim negativom
kratkog kupadeg kostima otisnutim na preplanuloj koi,
pokazivalo mi je svoje blijede bradavice na mladim dojkama;
pri ruiastu svjetlu svjetiljke blistalo je prvo paperje na
punanom humku. Veliki klju s mrkim privjeskom od
orahovine bio mi je u depu. Lutao sam po razlinim
dvoranama, ozaren iznutra, a mrk izvana; ta lice poude
svagda je mrko; pouda nije nikad potpuno sigurna ak ni
onda kad ti je njena rtva zatoena u tamnici da nede neki
vrag suparnik ili neko modno boanstvo osujetiti njeno slavlje.
Govoredi obinim jezikom, trebalo je neto popiti, ali se
pokazalo da nema toionice u tom starom uglednom hotelu
punom uznojenih malograana i stiliziranih predmeta.

Zabasao sam u muki nunik. Iz njega je upravo izlazio ovjek
u svedenikom crnom odijelu, prosta dua, comme on dit50,
koji je provjeravao lic (gesta koju beki mudrac tumai
eljom da se vidi Je U jo sve tu) i upitao me kako mi se
svidjelo predavanje pastora ^taughama, i pogledao me u
nedoumici kad sam mu ja (igmund ^rugi) odgovorio daje
Maugham momak i pol. Zatim sam smotao u kuglicu
papirnatu servijetu kojom sam bio obrisao vrke prstiju kji
su mi vrlo osjetljivi i spretno je hitnuo u odreenu koaricu
1 detao u predvorje. Naslonivi se udobno objema
laktovima na rub tezge, zapitah gospodina Bezhaia je li
siguran da moja ena nije

134 135 telefonirala; i to je s pomodnim leajem? Bezhai
odgovori da nije telefonirala (a i kako bi kad je bila mrtva), a
da de pomodni leaj ako ostanemo jo koji dan, postaviti
sutra. Iz velike, dupkom pmje prostorije nad ijim je vratima
pisalo "Lovaka dvorana" dopirali su glasovi ljudi koji su
raspravljali o vrtlarstvu ili o besmrtnosti due. Druga
prostorija koja se zvala "Malinova dvorana" i bila sjajno
osvijetljena, s blistavim stolidima i jednim dugakim stolom na
kojem bijahu vodni sokovi i biskviti, bila je jo prazna ako ne
raunamo domadicu (uvelu enu koja se staklenasto
smjekala kao i sve domadice i govorila poput Charlotte), koja
je doetala do mene i upitala me nisam li ja moda gospodin
Braddock, jer ako jesam, onda me je upravo traila gospoica
Brada. Kakvo ime za enu! pripomenuh i odoh bez
urbe. Usrce mi jepritjecalaiiznjegaotjecala krv duginih boja.
Odluih priekati do devet i pol. Vrativi se u dvoranu, opazih
promjenu; izvjestan broj ljudi, u arenoj svili ili crnom suknu,
podijelio se bio u zasebne skupinice, a vraji sluaj zabavio me
je pogledom na ljupko dijete Lolitinih godina, u haljini Lolitina
kroja, ali bijeloj is bijelom vrpcom u kosi. Nije bila osobito
zgodna, ali je bila nimfica, i njene gole noge boje blijeda
porculana i ljiljanski vrat tvorili su u jednom nezaboravnom
trenutku izvanredno ugodnu antifonu (ako se moe muzikim
terminom izraziti osjedaj u kimenoj modini) mojoj udnji za
Lolitom, rumenom i preplanulom, zaarenom i oskvrnutom.
Bljedunjava djevojica osjetila je moj pogled (koji je, inae,
bio posve nehajan i dobrodudan) i, kako je bila upravo
smijeno snebivljiva, strano se zbunila, poela prevrtati
oima i stiskati ruku uz obraz i cupkati haljinicu, te mi je
napokon okrenula svoje mrave pomine lopatice
razgovarajudi usiljeno sa svojom kravolikom mamicom.

Izidoh iz bune dvorane van; neko sam vrijeme stajao na
bijelim stubama gledajudi vrtuljak od bjeliastih nodnih leptira
to su se vrtjeli oko svjetiljke u nabubreloj crnini lelujave
nemirne nodi,' mislio: sve to du uiniti, sve to du se usuditi
uiniti, bit de zapravo puka malenkost... Odjednom opazih da
u sumraku, nedaleko od mene, netko sjedi u naslonjau
izmeu stupova trijema. Nisam zapravo mogao raspoznati tog
ovjeka u tami, ali ga je izdalo odvajanje epa na uturici, te
obzirno klokotanje i napokon mirno zavrtanje. Htjedoh ved
otidi kad mi se obrati nepoznati glas: Otkud ti ta mala?
Molim? Kaem, kia je prestala. Jest, ini se da je
prestala. Vidio sam negdje tu malu. To mi je kdi.
Lae, nije ti kdi. Molim? Kaem, lijepa nod. Gdje joj je
mati? Umrla je.

A, tako. teta. Recite, kako bi bilo da sutra ruamo utroje?
Dotle de se razidi sva ova bagra. I ja du s njom otidi. Laku
nod! teta. Ja sam se dobro nakresao. Laku nod. Ta vaa
curica treba mnogo spavati. San je rua, kako kau u Perziji.
Hodete li zapaliti? Hvala, nedu sada. On kresnu ibicom, ali,
bilo da je on bio pijan, bilo da je vjetar bio pijan, plamen ne
osvijetli njega nego nekog starca (kakvi provode ostatak
ivota u takvim starim hotelima) i njegovu bijelu stolicu za
njihanje. Nitko vie ne ree ni rijei i tama se vrati na svoje
mjesto. Zatim zauh kako se hotelski starosjedilac zakalja i
tpljunu potmulo kao u grobu. Odoh s verande. Prolo je sve u
svemu pola sata. teta to ga tisam zamolio za gutljaj viskija.
Napetost se poela oitovati. Ako stfuna na guslama moe
patiti, patio sam kao struna. Ipak bi bilo nedolino da
pokaem da se urim. Dok sam se probijao kroz ^ijede ljudi
to su se bili sabili u jedan kut dvorane, zaslijepio me )e
pjeak magnezija i nasmijani pastor Braddock, dvije
matrone s neizbjenim orhidejama na prsima, djevojica u
bijeloj haljinici i Po svoj prilici obnaeni zubi Humberta
Humberta, to se porebarke

136 137 provlai izmeu zaaranog popa i one djevojice koja
se doimala kao malodobna nevjesta, bijahu u istom asu
ovjekovjeeni ako se papir i tekst malih provincijskih
novina mogu smatrati vjenima. Pred liftom je stajala druga
cvrkutava skupina. Opet sam radije poao stubama. Soba broj
342 nalazila se blizu vanjskih ljestvica za spaavanje od
poara. Jo sam se mogao spasiti ali se klju okrenuo u
bravi i ved sam ulazio u sobu. I 29. Vrata osvijetljene
kupaonice bijahu odkrinuta; osim toga, kroz rebrenice je
prodirala kosturasta svjetlost vanjskih svjetiljaka; te ukrtene
zrake potiskivale su tamu i omogudavale da se u sobi razazna
ovo. Moja Lolita u jednoj od svojih starih nodnih koulja leala
je na boku, okrenuta meni leima, nasred brane postelje.
Njeno tijelo zaodjeveno lakom tkaninom i goli udovi protezali
su se u cik-cak liniji. Stavila je bila pod glavu oba jastuka i
svoj i moj; uvojci joj bijahu razbarueni; pruga blijeda svjetla
prelazila joj je preko gornjih kraljeaka. Zbacih odjedu sa sebe
i obukoh pidamu onako fantastino brzo kao u filmu u kojem
je skradena scena presvlaenja; i ved sam bio stavio koljeno
na rub postelje kad Lolita iznenada okrenu glavu i zagleda se
u mene kroz prugastu sjenu. Eto to uljez nije oekivao! Svrha
cijele zamisli s kapsulama kao kapitalom (prljava rabota, entre
nous soit dit5X) bila je san koji de biti tako vrst da ga ni cijela
regimenta ne bi mogla pomutiti, a eto, vidite, ona se zapiljila
u mene i tekim jezikom me nazvala Barbarom! Barbara u
mojoj pidami, koja joj je bila tijesna, ukoila se nad
djevojicom to je govorila u snu. Polako, uzdiudi nekako
beznadno, Dolly se okrenu i zauze prijanji poloaj. Minutu-
dvije stajao sam, napet, uz rub postelje, kao onaj pariki
kroja s poetka ovog stoljeda koji je bio saio sebi padobran i
spremao se skoiti s Eiffelova tornja. Napokon sam se
uspentrao na uski dio postelje koji mi je preostao, i oprezno
privukao krajeve plahti sklupanih na jugu od mojih peta
hladnih kao kamen; Lolita je digla glavu i ponovo se zagledala
u mene. Kako sam poslije doznao od jednog uslunog
farmaceuta, ljubiasta kapsula nije pripadala ak ni velikom i
uglednom rodu barbiturata; mogla je pomodi

neurasteniku koji vjeruje u njenu mod, ali je bila suvie slaba
da uspava na dulje vrijeme ustru, iako umornu nimficu. Nije
vano je li lijenik u Ramsdaleu bio arlatan ili lukavac. Vano
je da sam bio prevaren. Kad je Lolita ponovo otvorila oi,
shvatio sam da je sigurnost na koju sam bio raunao lana,
ak ako sredstvo za spavanje i pone djelovati za sat ili sat i
pol. Ona je polako okrenula glavu na drugu stranu i spustila je
na jastuk na onaj koji mi je bio nepravedno oduzet.
Ostadoh nepomino leati na rubu ponora zuredi u njenu
raupanu kosu i u ljeskavu nimfiansku golotinju, tamo gdje
se nazirala polovica bedra ili ramena, i pokuavajudi odrediti
dubinu njena sna po tempu disanja. Proe neko vrijeme, nita
se nije promijenilo, pa sam skupio svu svoju hrabrost i malko
se primaknuo tom krasnom svjetlucanju to me je
izbezumljivalo. Ali tek to sam stupio u njenu toplu blizinu,
njeno je ravnomjerno disanje zastalo, i mene je obuzela
uasna sumnja da se mala Dolores sasvim probudila i da de
zavritati ako je dotaknem bilo kojim dijelom svoga jadnog,
izmuenog tijela. Molim te, itaoe, ma koliko te ozlojeivao
bolesno osjedjivi i beskrajno oprezni autor ve knjige, koji je
jo i meka srca, nemoj preskakati ove veoma vane stranice!
Zamisli me! Mene nede biti ako me ti ne zamisli; pokuaj
razabrati u meni srnu to drde u ikari moje vlastite opaine;
hajde ^ se ak malo i nasmijeimo! Nisam, na primjer, imao
kamo staviti glavu (umalo to ne napisan glavicu), a opdenitoj
neudobnosti Pridruila se i grdna garavica (i oni se onaj
krumpir peen na masti usuuju zvati "pommesfrites a
lajrancaise"52). Opet je vrsto spavala moja nimfica; ipak se
nisam usuivao otisnuti na arobno putovanje. La Petite
Dormeuse ou l'Amant Hid3. Sutra du je nakljukati onim starim
tabletama od kojih je

138 139 njena majka leala kao klada. Gdje li su samo u
prednjem pretincu automobila ili u velikoj putnoj torbi? Da
priekam sat vremena pa da se ponovo pokuam prikuiti?
Nimfblepsija je egzaktna znanost Moe se i u jednoj sekundi
ako se stisne. Pri razmaku od jednog milimetra treba raunati
na deset sekundi. Priekajmo! Nema nieg bunijeg na svijetu
od amerikog hotela; a, pazite, na se hotel ubrajao medu
tihe, prisne, starosvjetske, domade hotele, s pretenzijama na
"otmjeno ivljenje" i sline stvari. Lupanje vratima lifta, koji se
nalazio dvadesetak koraka sjeveroistono od moje glave, ali
sam ga tako dobro uo

kao da su mu eljezna vrataca bila u mojoj lijevoj
sljepoonici, izmjenjivalo se sa zveketom i tutnjavom razlinih
manevara toga stroja i oteglo se do duboko u nod. Od
vremena do vremena, upravo istono od mog lijevog uha
(leao sam na leima, jer se nisam vie usuivao okrenuti
svoju sramniju stranu prema maglovitom kuku moje
drugarice u postelji), hodnik bi se sav ispunio radosnim,
glasnim i besmislenim uzvicima koji su se zavravali salvom
pozdrava na rastanku. Kad je to napokon prestalo, proradio je
neiji nunik duboka glasa, kojim se sluila velika obitelj. Od
njegova klokotanja, naglih izljeva i dugotrajnog naknadnog
curenja tresao se zid iza mog uzglavlja. Zatim, negdje juno od
mene, netko je poeo strano povradati ovjek je duu
istresao s popijenim viskijem, a voda u njegovu nuniku, tik
iza nae kupaonice, poela se ruiti kao slapovi Nijagare. Kad
su naposljetku svi vodopadi utihnuli i zaarani lovci pozaspali,
bulevar pod prozorom moje nesanice, zapadno od mog
bdjenja lijepo ureen, velianstven, bez trgovina, s
drvoredom kronjata drveda izrodio se u bijedan prolaz za
divovske teretnjake to su tutnjali u magli vlane i vjetrovite
nodi. A dotle je, na manje od etvrt metra od mene i mog
usijanog ivota, leala maglovita Lolita! Nakon dugog
nepominog bdjenja, poeo sam joj se ponovo privlaiti
svojim ticalima i ovaj put je nije probudila kripa madraca.
Polo mi je za rukom da joj primakneB1
svojupohlepnumjeinutolikoblizudasamnaobrazuosjetiozrae
nje njena naga ramena, ba kao topao dah. Tada se pridigla,
uzdahnula nrornrmljala brzoreicom kao u bunilu neto o
amcima, povukla plahtu i ponovo zapala u svoju mranu,
rascvjetanu mladenaku besvijest. Bacakajudi se u silnoj bujici
sna, prebacila je jednu golu juku, koja je nedavno bila smea
a sad mjeseinasta, preko mog lica. asak sam drao
zatoenicu u rukama, ali se ona izvukla iz mog labavog
zagrljaja. Nije to uinila svjesno ni odluno, niti je pokazala
bilo kakvo osobno gaenje, nego je naprosto promrmljala
neto bezbojno i alosno, kao dijete koje trai svoj prirodni
mir. I sve se vratilo u prijanje stanje; Lolita bijae okrenuta
Humbertu svojom iskrivljenom hrptenjaom, a Humbert je
bio stavio ruku pod glavu, muen poudom i garavicom. Ova
potonja me nagnala da poem u kupaonicu popiti malo vode
koja je za mene najbolji lijek, osim, moda, mlijeka s
rotkvicama; a kad sam ponovo stupio u udnovatu tamnicu
iaranu blijedim prugama, u kojoj je Lolitina stara i nova
odjeda leala zaarana u razliitim poloajima na komadima
pokudstva koji kao da su lebdjeli, moja je nemoguda kderka
podigla glavu i kazala jasno i glasno da je i ona edna.
Sjenovitom je rukom uzela od mene elastinu i hladnu
papirnatu au, upravila na njen rub svoje duge trepavice i
naduak je ispila; zatim je mladenakom kretnjom, u kojoj je
bilo vie drai nego u

najputenijem milovanju, mala Lolita otrla usta o moje rame.
Zavalila se na svoj jastuk (ja sam svoj izvukao dok je ona pila) i
odmah ponovo usnula. Nisam joj se usuivao ponuditi jo
jednu kapsulu, a nisam bio ni izgubio nadu da de joj ona prva
ipak na kraju uvrstiti san. Svejednako sam joj se privlaio,
spreman na svako razoaranje; znao sam da bi bilo bolje
ekati; ali nisam bio kadar ekati. Jastuk mi je mirisao na
njenu kosu. Primicao sam se svom svjetlucavom ztatu,
zastajudi i uzmiudi kad god bi se pomakla ili se spremala
Pomaknuti. Vjetrid iz zemlje udesa poeo je ved djelovati na
moje misli, pa mi se sad inilo da su ispisane kurzivom, kao da
povrina koja ih je odraavala leluja od tog avednjskog
pirkanja. Na mahove mi se svijest naopako pregibala, a
puzavo tijelo stupalo u sferu sna i Ponovo se iskradalo iz
njega; dvaput sam se ulovio kako poinjem

140 1 141 melankolino hrkati. Magla njenosti obavila je
planine enje, U vie mahova mi se priinilo da de zaarani
plijen izidi u susret zaaranom lovcu; da mi se njeno bedro od
svoje volje primie kroz sipki pijesak dalekog, bajoslovnog
ala; ali bi se onda maglovitost s jamicom u obrazu iznenada
trgla, a ja sam pojmio da je Lolita dalje od mene nego ikad.
Zadravam se ovako dugo na trzajima i prikradanjima te
davno minule nodi zato to elim dokazati da nikad nisam bio
niti sam mogao biti brutalna hulja. Njeni i sanjarski kraj kojim
sam potajno kroio bio je pjesnika batina, a ne razbojnika
jazbina. Kad bih stigao na cilj, moj bi se zanos pretvorio u
puku milinu, sveo na unutranje sagorijevanje, iji bi vlani ar
ona jedva osjetila, ak i kad ne bi spavala. Ipak sam se jo
nadao da de malo-pomalo tako obumrijeti da se nedu
naslaivati samo ljeskanjem njene golotinje. I tako sam,
izmeu pokusnih pribliavanja i izmijeanog osjedaja, koji su
je pretvarali as u skup mjeseevih pjega, a as u pahuljast
grm u cvatu, sanjao da ne spavam, sanjao da leim u zasjedi.
Pred jutro je nastalo izvjesno zatije u burnom ivotu hotela.
Zatim, oko etiri sata, zauo sam kaskadu u nuniku na
hodniku i lupanje vratima. Tek to je prolo pet sati, poeo je
dopirati do mene, u nastavcima, da tako kaem, glasan
monolog odnekud iz dvorita ili s parkiralita. To zapravo nije
bio monolog, jer je onaj koji je govorio zastajao na nekoliko
trenutaka u rijei da

saslua svog subesjednika, iji glas nije stizao do mene, tako
da nisam mogao izvudi nikakav pravi smisao iz polovice
razgovora koji sam sluao. Ipak, prozaine intonacije tih rijei
prokrile su put svitanju i soba se ved bila napunila
jorgovanskom mutnom svjetlodu kad je nekoliko revnih
nunika poelo raditi jedan za drugim, a gromoglasni, kripavi
lift poeo se opet penjati i sputati; nekoliko sam minuta
turobno dremuckao, i Charlotte je bila sirena u zelenkastoj
cisterni, a negdje na hodniku neki pastor ranoranilac rekao je
nekome sonim glasom: Dobro vam jutro elim! i ptice
su se uskomeale u kronji i evo, Lolita je zijevnula.
Frigidne gospode porotnice! Mislio sam da de prodi mjeseci i
mjeseci, ako ne i godine, prije nego to se budem usudio
povjeriti se maloj Dolores Haze; ali se ona do est sati bila
posve probudila, a ved u est i etvrt postala moja ljubavnica
u punom smislu te rijei. Sad du vam redi neto vrlo udno:
ona je mene zavela. Kad sam zauo kako je prvi put ujutro
zijevnula, gradio sam se da spavam okrenuvi joj svoj lijepi
profil. Da vam pravo kaem, nisam znao kako bih se drao.
Nede li se zgranuti kad me ugleda pored sebe, a ne na
pomodnom leaju? Hode li zatraiti da je odmah odvedem u
Ramsdale? Ili u bolnicu k majci? Ili natrag u logor? Alije moja
Lolitica bila nestana djevojica i, kad se onako prigueno i
milo zasmijuljila kako je umjela, shvatio sam da me je do tada
promatrala svojim nasmijanim oima. Prevrnula se na moju
stranu i njeni topli smei uvojci pali su mi na desnu kljunu
kost. Prilino sam slabo odglumio buenje. Isprva smo mirno
leali. Njeno sam joj gladio kosu i njeno smo se ljubili. Njen
me je poljubac razgalio i zbunio zato to se odlikovao pomalo
smijenim finesama, treperenjem ispitivakog alca, iz ega
sam zakljuio da ju je izrana vjebala neka mala lezbijka. To je
nije mogao nauiti nikakav Charlie! Kao da eli vidjeti jesam li
se zasitio, i jesam li nauio lekciju, malo se odmaknu i uze me
promatrati. Obrazi joj se zaarili, ispupena donja usna se
sjala, a ja samo to se nisam raspao. Iznenada provali iz nje
grubo veselje (znak nimfice!), prinese usta mom uhu ali mi
um nije mogao dugo rastaviti na rijei vrelu huku njena
apata isprekidana smijehom, pa je zabacivala uvojke s lica i
iznova aputala, a mene je malo-pomalo obuzimao neobian
osjedaj da ivim u nekom fantastinom, netom stvorenom
svijetu u kojem je sve doputeno, jer mi je poelo svitati sto
mi to ona predlae. Odgovorili da ne znam o kakvoj je igri rije
ne znam ega se ona igrala s Charliejem. Hode redi da
nisi nikad?... poe ona gledajudi me uporno i kreveljedi se
od gaenja 1 fievjerice. Nisi, kae, nikad?... poe
iznova. Iskoristili predah da joj malo protrljam nosom neka
njena mjesta. Prestani! vrisnu ona gadljivo i bre-bolje
odmaknu svoje smee rame od mojih usana. (Bilo je doista
udno kako je Lolita drala jo dugo nakon t(>ga da je
svaki

dodir osim poljupca u usta i obinog spolnog ina

142 143 "slinava romantika" ili "patologija"). Hode redi da
nisi nikad salijetae me dalje ona (kleedi sad nada mnom)
nikad to nisi radio kad si bio klinac? Nikad odgovorih
posve iskreno. Pa, dobro ree Lolita onda gledaj kako
se to radi! Ipak, nedu dosaivati svom uenom itaocu
potankim izlaganjem Lolitine nadobudnosti. Bit de dovoljno
da kaem da izoblieni promatra nije mogao otkriti ni traga
ednosti u te lijepe, jo nerazvijene djevojice koju su do sri
bile pokvarile navike suvremene djece, mjeovite kole,
rasputenost oko logorskih vatara i tome slino. Za nju je
posve mehaniki spolni in bio neotuiv dio tajnog svijeta
pubertedija, nepoznat odraslima. to rade odrasli da bi dobili
djecu, to nju uopde nije zanimalo. Lolitica je baratala ezlom
moga ivota energino i poslovno kao da je to neka
bezosjedajna sprava koja nema nikakve veze sa mnom. Ona
je, naravno, arko eljela da me zadivi efektnim potezima
malodobna oloa, ali nije dovoljno raunala na stanovite
razlike izmeu djejih razmjera i mojih. Samo joj tatina nije
doputala da odustane od onoga to je zapoela, jer sam ja, u
svom neobinom poloaju, izigravao pravu budalu i dao joj da
radi to hode bar dok sam jo mogao izdrati. Ali sve to
zapravo i nije vano; mene ne zanimaju spolni problemi.
Svatko moe sam zamisliti ova ili ona oitovanja nae
ivotinjske naravi. Mene privlai jedan drugi, veliki pothvat
da odredim jednom zasvagda pogibeljne ari nimfica. 30.
Moram oprezno napredovati. Moram aputati. O, ti, iskusni
izvjestitelju kriminalnih sluajeva, ti, stari i dostojanstveni
sudbeni pristavu, ti, nekod omiljeni policajce to sad sjedi u
osamljenu zatoenitvu (a koliko si godina bio ures raskrija
kod kole!), ti, umirovljeni profesore koji ivi u strahu i kojem
jedan djeak ita knjige i novine! Ne bi valjalo, je li, kad biste
se mojom krivnjom ludo zaljubili u moju Lolitu! Da sam slikar
pa da nekim sluajem 144 direktor "Zaaranih lovaca" ene
pamedu i povjeri mi zadadu da . nova ukrasim zidove u
blagovaonici njegova hotela, evo to bih naslikao (opisujem

samo neke fragmente). Bilo bi tu jezero. Bila bi tu sjenica u
plamenu cvijedu. Bilo bi tu studija prirode tigar progoni
rajsku pticu, zmija se gui ukoriujudi debela oguljena
mousa. Bio bi tu sultan kome bi lice bilo unakaeno od
nesnosne patnje (kojoj bi proturjeilo njegovo milovanje nalik
na modeliranje) dok bi pomagao ljepoguzoj robinjici da se
popne na oniksov stup. Bilo bi tu onih blistavih kuglica
gonadskog ara koje se penju uz opalescentne strane
muzikih automata. Bilo bi ru svakojakih logorskih zabava za
srednju skupinu, Kajak, Kakao, Koljena, Koarka, Kovre na
suncem obasjanoj obali jezera. Bilo bi tu jablanova, jabuka,
nedjeljno jutro u predgrau. Bio bi tu ognjevit dragulj koji bi
se rastapao u prstenastoj namrekanosti, posljednji drhat,
posljednji namaz boje, bockavo crvenilo, bolno rumenilo,
uzdah, dijete to se okrede na drugu stranu. 31. Nipoto ne
piem sve ovo zato da bih ponovo proivio prolost u svojoj
sadanjoj beskrajnoj nevolji, nego zato da razluim pakleno
od rajskoga u udnom, stranom, ludom svijetu nimfolepsije.
udovino i udesno stapali su se u jednoj toki; tu bih
granicu htio odrediti, ali slutim da mi to ba ne polazi za
rukom. Zato? Prema Rimskom pravu osoba enskog spola
moe stupiti u brak u dobi od dvanaest godina, poslije je taj
zakon odobrila crkva ' on se sve dosad sauvao, u izvjesnoj
tajnosti, u nekim amerikim dravama. A petnaestogodinjim
djevojicama doputa svagdje zakon da stupe u brak. Nema
niega loeg u tome (tvrde u jedan glas obje hemisfere) to
etrdesetogodinji grubijan, blagoslovljen mjesnim
svedenikom i podbuhao od alkohola, zbacuje sa sebe
blagdansko ruho skroz-naskroz natopljeno znojem i zabija ga
oj eni do balaka. "U stimulativnim podnebljima umjerenog
145

pojasa (pie u jednom starom asopisu iz zatvorske knjinice)
ka0 to su krajevi oko St. Louisa, Chicaga i Cincinnatija,
djevojice spolno sazrijevaju potkraj dvanaeste godine
ivota." Dolores Haze rodila se najvie petsto kilometara od
stimulativnog Cincinnatija, Ja samo sluam Prirodu. Ja sam
vjerni pas Prirodin. Pa otkud onda ovaj mrani uas kojeg se
ne mogu otresti? Jesam li je ja razdjeviio? Milostive dame,
osjetljive gospode porotnice, ja joj ak nisam bio ni prvi
ljubavnik! 32. Priala mi je kako su je pokvarili. Jeli smo u
postelji bljutave branaste banane, natuene breskve i vrlo
ukusne prene krike krumpira, i die KleinA mi je sve

ispriala. Njeno rjeito ali nevezano kazivanje bijae
popradeno brojnim smijenim moues5i. Kao to sam ved,
mislim, napomenuo, u osobito ivu sjedanju ostala mi je
grimasa koju je inila dok je izgovarala "Uh!" krivedi
hladetinaste usne i prevrdudi oima to su izraavale
ablonsku smjesu kominog gaenja, pokornosti i snoljivosti
prema mladenakim zabludama. Zapoela je svoju neobinu
priu uvodnom napomenom o drugarici s kojom je spavala u
atoru prethodnog ljeta, u jednom drugom logoru, "strano
nobl", kako se sama izrazila. Ta ju je drugarica ("strana
fakinka", "luckasta", ali "sjajna cura") nauila svakakve
manipulacije. Isprva je lojalna Lolita odbijala da mi kae kako
se zove ta djevojica. Nije li to moda bila Grace Angel?
pripitah je Ona odmahnu glavom. Nije, jedna sasvim
deseta. Stari joj je velika buda. On je... Onda je moda
Rose Carmine? Ma ni govora! Stari joj je... Da nije
sluajno Agnes Sheridan? Ona proguta pljuvaku i zavrtje
glavom a onda se trgnu. ' uj, otkud ti kui sve te
djevojke? Razjasnihjoj. Ukratko, to je jedna druga ree.
U naoj koli ima masa nevaljalica, ali je ta gora od svih. Pa
ako ba hode znati, zove se Elizabeth Talbot. Njezina brada
idu u nau kolu, a ona je prela u jednu skupu privatnu kolu;
stari joj je neki dia. Sjetih se, osjedajudi smijean bol u srcu,
kako je sirota Charlotte uvijek, kad je bila u gostima, nastojala
ubaciti u razgovor takve kadiperske fraze kao to su: "To je
bilo onda kad je moja kderka bila na izletu s malom
Talbotovom..." Zapitah je jesu li majke ikad saznale za te
sapfinske zabave. Ma kakvi! dahnu Lolita mlitavo,
pritidudi toboe drhtavu ruku na bijelu dojku da izrazi stravu i
olakanje. Mene su, ipak, vie zanimali njeni heteroseksualni
doivljaji. Upisala se u gimnaziju u svojoj jedanaestoj godini,
poto se bila doselila s majkom u Ramsdale sa Srednjeg
zapada. to su zapravo radili ti njeni "nevaljali" kolege i
kolegice? Pa zna se ta... Blizanci Anthonv i Viola Miranda
nisu badava spavali cijeli ivot u istom krevetu, a Donald
Scott, koji je najtuplji frajer u cijeloj koli, radio je to isto s
Hazel Smith u ujakovoj garai, a onaj sporta Kenneth Knight
pokazuje svoju metriju svima i svakome... Vratimo se u
logor Cue ree sporta Humbert ali najprije da
predahnemo...

A nakon predaha doznao sam sve potankosti. Barbara Burke,
krna plavua, dvije godine starija od mog zlata 1 svakako
najbolja plivaica u logoru, imala je nakakav poseban k u koji
je primala samo Lo "zato to sam ja jedina od svih djevojica
mogla doplivati do Willow Islanda" (valjda nekakvo sportsko
natjecanje). U toku cijeloga mjeseca srpnja, ^ako jutro
upamti, itaoe, svako boje jutro Barbari i Loliti pomagao
je prenositi kajak iz Onyxa u Eryx (dva jezerceta u umi)
trinaestogodinji Charlie Holmes, sinak upraviteljice logora i
jedini Predstavnik mukog spola na pet-est kilometara
uokrug (ako se ne

146 147 rauna oronuli, blagi i gluhi radnik i susjed farmer
koji je pokatkad dolazio u logor svojim starim fordom nudedi
jaja na prodaju, kako to ved ine farmeri); svako jutro dragi
moj itaoe! to je troje djece udaralo preacem, kroz
lijepu, nedirnutu umu prepunu svih amblema mladosti, rose,
gljiva, borovnica, cvrkuta ptica, i na jednom odreenom
mjestu, usred bujna raslinja, Lolita je ostajala na strai dok su
se Barbara i djeak parili iza jednog buna. U poetku je moja
Lolita odbijala da "proba"; ipak, pobijedile su radoznalost i
kolegijalnost i uskoro su se ona i Barbara naizmjence
podavale utljivom, grubom i neumornom Charlieju, koji
teko da je bio spolno privlaniji od prijesne mrkve, ali se zato
mogao pohvaliti lijepom zbirkom prezervativa koje je obino
lovio u tredem jezeru, to je bilo vede i posjedenije od drugih,
a zvalo se Climax po susjednom industrijskom gradu koji se u
posljednje vrijeme bio naglo razvio. Premda je priznavala da
je to bilo "uglavnom zabavno" i "dobro protiv bubuljica na
licu", drago mi je to mogu redi da se Lolita neobino prezirno
izraavala o Charliejevoj pameti i manirima. Dodajem u svoje
ime da taj pohotljivi balavac nije u njoj razbudio enstvenost,
nego ju je, moda, naprotiv, zapretao, usprkos svoj
"zabavnosti". Bilo je ved oko deset sati. Strast se smirila, a
uasna spoznaja 0 nesredi spustila se na mene kao pepeo,
pojaana svakidanjom stvarnodu mutna, neuralgina dana
od kojega me boljelo u sljepoonicama. Smea, gola, mrava
Lolita, okrenuta meni uskim bijelim guzovima, a licem zrcalu
na vratima, stajala je ustoboena 1 iroko raskreenih nogu (u
novim papuama opivenim majim krznom) i kroz pali uvojak
nabirala nos pred tmurnim staklomIz hodnika su dopirali
gugutavi glasovi tamnoputih sobarica i

nedugo zatim netko je obzirno pokuao otvoriti vrata nae
sobe, to sam osujetio gromoglasnim uzvikom. Rekoh Loliti
neka ode u kupaonicu i dobro se nasapuna pod tuem, to joj
je bilo prijeko potrebno. Postelja je bila u stranom neredu i
puna prenih kriaka krumpira. Djevojica je probala najprije
kostimid od modre vune, pa onda jedan drugi, koji se sastojao
od bluze bez rukava i prozrane kockaste suknjice, ali joj je
prvi bio tijesan, a drugi prevelik; a kad sam ie zamolio neka se
pouri (na poloaj me poeo zabrinjavati), srdi10 je bacila
moje drage darove u kut i obukla haljinu koju je nosila dan
prije. Napokon je bila gotova; naposljetku sam joj dao krasnu
torbicu od imitacije boksa (u koju sam bio strpao punu aku
centa i dva sasvim nova novida od po deset centa) i rekao joj
neka kupi sebi kakav asopis u predvorju hotela. Ja du dodi
odmah za tobom nadodah i, da sam na tvom mjestu, ne
bih razgovarao s nepoznatim ljudima. Osim mojih bijednih
malih darova nije bilo gotovo niega da se pospremi, ali sam
morao posvetiti neto vremena (to je bilo opasno jer je ona
mogla svata dolje uraditi) tome da dovedem postelju u
kakav-takav red, koji de prije djelovati kao naputeno gnijezdo
nervozna oca i njegove nestane kderkice, nego kao razbojite
biveg robijaa i dvije debele stare flundre. Zatim sam se
obukao i pozvao hotelskog slugu da doe po prtljagu.
Svejebilouredu.Onajesjediladoljeupredvorju,ukrvavocrvenom
konom naslonjau, zadubljena u nekakav jeftin filmski
asopis. Jedan ovjek mojih godina u kaputu od tvida
(atmosfera u hotelu bila se preko nodi pretvorila u nekakvu
sumnjivu imitaciju britanskog vlastelinskog ivota) sjedio je
suelice mojoj djevojici i netremice je gledao iznad
jueranjih novina i ugaene cigare. Ona je imala na sebi svoje
gotovo uniformne bijele arapice, arene cipelice i onu dobro
poznatu haljinicu od sjajnog cica s kvadratnim izrezom; pri
udkastom svjetlu svjetiljke bolje su se zapaale zladane malje
na preplanulim rukama i listovima na nogama. Prebacila je
bila nogu preko noge, visoko i lakoumno; blijede oi klizile su
joj po recima ^epdudi neprestance. Billova je ena oboavala
svog Billa mnogo Prije nego to su se bili upoznali; potajno se
divila tom glasovitom '"niskom glumcu dok je jeo sladoled za
tezgom u Schwobovoj ^geriji. Nita nije moglo biti djetinjije
od njena pjegava lica i prcasta nosida, ili ljubiaste masnice na
goloj iji iz koje je nedavno pio ^ vukodlak iz bajke, ili
nehotinog plaenja jezika kojim bi opipala ti osip oko
nabubrelih usana; nita nije moglo biti bezazlenije

148

149 nego itati o Jill, marljivoj filmskoj zvjezdici koja sama
sebi ije sv^ garderobu i prouava "ozbiljnu knjievnost"; nita
nije moglo bitj nevinije od razdjeljka u njenim blistavim
smeim uvojcima i svilasta preljeva na sljepoonici; nita nije
moglo biti nedunije... Ali, kakva bi muna zavist obuzela eno
onog razvratnog tipa, ma tko on bio (a nalikovao je, izmeu
ostalog, na mog vicarskog ujaka Gustava kojije isto tako
veoma volio le decouver6) kad bi znao daje svaki moj ivac
jo uvijek kao prstenovan i pomazan dodirom njena tijela
tijela besmrtna demona u liku djevojice. Je li gospodin Swine
siguran da moja ena nije telefonirala? Jest siguran je. Ako
ipak telefonira, hode li biti tako dobar da joj kae da smo mi
krenuli dalje, k tetki Clare? Hode, naravski. Platili raun i,
vrativi se do Lolite, natjerah je da ustane iz naslonjaa. itala
je i dalje svoj asopis dok smo ili do automobila. itala je i na
cijelom putu do kavanice u predgrau. Tu je dobro
dorukovala, nema to; ak je odloila asopis da jede; ali je,
inae onako vesela, bila neobino dosadna. Znao sam da je
Lolitica ponekad vrlo neugodna, pa sam se zato napeo i ekao
buru smijeedi se hrabro. Nisam se bio okupao ni obrijao i bio
sam zaepljen. ivci su mi poigravali. Nije mi se svialo kako
moja mala ljubavnica slijee ramenima i iri nosnice dok je
nastojim zabaviti nedunim daskanjem. Blago sam je upitao,
na primjer, je li Phvllis Chatfield znala to o njihovim igrama u
umi prije nego to je otila k roditeljima u Maine? Sluaj
ree Lolita kreveljedi se kao da de zaplakati hajde da
radije razgovaramo o neemu drugom! Zatim sam je pokuao
bez uspjeha, ma koliko da sam coktao jezikom
zainteresirati za auto-kartu. Dopustit du sebi da podsjetim
strpljivog itaoca (u iju bi se blagu narav Lolita trebala
ugledati!) da je nae odredite bio veseli gradid Lepingville
koji se nalazio negdje u blizini izmiljene bolnice. Taj je plan
bio posve proizvoljan (kao to su, jao, bili i mnogi moji kasniji
planovi).' meni su klecala koljena dok sam se pitao kako da
cijelo putovanje uinim vjerodostojnim, i kako da izmislim
drugu vjerodostojnu marrutu poto pogledamo sve filmove u
Lepingvilleu. Drugi111 jeima, Humbert se sve nelagodnije
osjedao. To je bio sasvim bujan osjedaj tjeskobna, mrska
sputanost, ba kao da sjedim malim duhom nekoga koga sam
ubio. Pri pokretu koji je Lolita uinila uvlaedi se ponovo u
automobil, licem joj preletje izraz boli. Preletje ponovo, jo
znaajnije, kad sjede do mene. Zacijelo je ovaj drugi put to
bilo samo zbog mene. Kako sam glup> upitah je to joj je.
Nita, ivotinjo odgovorila je.

Nisam je razumio pa sam je ponovo pripitao. Ona je utjela.
"Upravo naputate Briceland" pisalo je na ploi pokraj
ceste. Govorljiva je Lolita utjela. Hladni pauci puzili su mi uz
leda. Siroe. Osamljeno dijete, predano na milost i nemilost
sudbini, s kojim je snano graeni, smrdljivi mukarac tri puta
obavio naporan spolni in toga istog jutra! Moda je
ostvarenje dugogodinjeg sna i nadmailo sva moja
oekivanja, ali de prije biti da je prebacilo cilj i izrodilo se u
komar. Postupio sam neoprezno, glupo i neasno. A ako ved
treba sve priznati, redi du da sam negdje na dnu mranog
vrtloga ponovo osjedao kiptanje pohote tako je udovina
bila strast koju je u meni budila ta zlosretna nimfica! Grinji
savjesti pridruila se mrana pomisao da de me njena zlovolja
moda omesti daje ponovo obljubim, im naem neku mirnu
seosku cestu gdje bismo se mogli naas zaustaviti. Jednom
rijeju, jadni je Humbert bio strano nesretan i, dok je uporno
i besmisleno vozio prema Lepingvilleu, uzalud je nastojao
smisliti neku dosjetku pod ijim bi se nestanim okriljem
usudio obratiti svojoj suputnici. Meutim, 0Jia je prva
prekinula utnju: Ah uskliknula je pregaena
vjeverica! Kako je to Jest, je li da jest? pouri se da podri
razgovor dodvorljivi pun nade. Stani kod prve benzinske
stanice proslijedi Lolita. Moram u zahod. " Stat demo
gdje god hode rekoh. * zatim, kad je lijep, osamljen,
velianstven umarak (hrastovi,

150 151 pomislih, u to se vrijeme jo nikako nisam snalazio u
amerikom drvedu) pratio kola svojom zelenom jekom i
odjednom se sa strane pjeana staza obrubljena paprati
osvrnula na nas prije nego to je zamakla u umu, predloili
joj da... Tjeraj dalje! podvrisnu Lolita. Razumijem.
Nemoj se ljutiti! (Ku, bijedni stvore, ku!) Zirnuh na nju.
Mala se, hvala Bogu, smjekala! Kreten! ree smijeedi
mi se slatko. Gad! Bila sam pupoljak, a gledaj to si
napravio od mene! Trebala bih, zapravo, pozvati policiju i redi
im da si me silovao. Uh, ti, odvratni, odvratni stari klipane!
Nije se alila. U njenu je glasu zvuala zlokobna histerina
nota. Nedugo zatim

poela se tuiti itavim glasom da je "sve unutra boli", da ne
moe sjediti, da sam je razglavio. Znoj mi je curio niz vrat i
umalo to nismo pregazili nekakvu ivotinjicu nije bila
vjeverica koja je trala preko ceste uzdignuta repa, i opet
me moja srdita suputnica nazvala gadom. Kad smo se
zaustavili na benzinskoj stanici, ona se bez rijei iskobeljala iz
auta i dugo je nije bilo. Polako, prijazno, postariji prijatelj
slomljena nosa obrisao mi je vjetrobran to na svakom
mjestu drukije rade sluedi se svakojakim sredstvima, od
jelenjske koe do nasapunane etke; ovaj je upotrebljavao
ruiastu spuvu. Napokon se ona vratila. Sluaj ree mi
onim bezbojnim glasom kojim mi je uvijek nanosila bol daj
mi nekoliko petica i desetica. Htjela bih telefonirati mami u
bolnicu. Koji je broj? Sjedi u kola odvratih. Ne moe
nazvati taj broj. Zato? Udi i zatvori vrata! Ona ude i
zalupi vratima. Stari joj se ista vedro osmjehnu. Zato ne
bih mogla telefonirati mami ako hodu? Zato to je tvoja
majka umrla odgovorili. 33. U veselom Lepingvilleu kupio
sam joj etiri knjiice stripova, kutiju slatkia, kutiju
higijenskih uloaka, dvije boce Coca-Cole, pribor za
manikiranje, budilicu sa svijetledim brojanikom, prsten s
pravim topazom, teniski reket, koturaljke na visokim bijelim
cipelama, dalekozor, tranzistor, gume za vakanje, ukavac,
tamne naoale i jo mnogo odjevnih predmeta modernih
pulovera, hlaica i kojekakvih ljetnih haljina. U hotelu smo
imali svako svoju sobu, ali je ona usred nodi dola jecajudi k
meni, pa smo se lijepo pomirili. Ona, znate, nije vie imala
kome otidi. Kraj prvog dijela

152 153 I2 '^s^^3j$^rzig&& 1.

Tada, u kolovozu 1947. godine, poela su naa duga
putovanja po Sjedinjenim Dravama. Uskoro sam vie od
svakih drugih turistikih prenodita zavolio motele ista,
uredna, pouzdana utoita to se sastoje od zasebnih kudica
ili od soba pod istim krovom, idealna mjesta za spavanje,
svau, pomirbu i nezasitnu nedoputenu ljubav. S poetka
sam, iz straha da ne pobudim sumnju, rado pladao obje sobe
pod jednim krovom, iako je u svakoj od njih bila brana
postelja. Nije mi jasno za kakav je uopde kvartet bio
predvien takav raspored, jer se time to je pregrada, koja
nije dopirala ni do stropa, dijelila prostoriju na dva povezana
ljubavna gnijezda nije postizalo nita vie doli farizejska
parodija intimnosti. Malo-pomalo su me, meutim, ohrabrile
same mogudnosti koje su proistjecale iz tog asnog
promiskuiteta (mogla su se, na primjer, zamisliti dva mlada
para kako veselo izmjenjuju partnere, ili dijete ^o se pretvara
da spava prislukujudi zvukovne efekte koji su pratili ijegovo
zaede), pa sam sasvim mirno uzimao jednosobnu kudicu s
Posteljom i pomodnim leajem, ili s dvije postelje i pomodnim
'ezajem, rajsku deliju u kojoj uti zastori bijahu sputeni do
kraja ne bi li stvorili jutarnju iluziju sunca i Venecije, a zapravo
su za prozorom bili Pennsvlvania i kia. Upoznali smo nous
connumes, da se posluim floberovskom donacijom
bungalove ispod divovskog atobrijanskog /^da, bungalove od
kamena, peene opeke, prijesne opeke i u*a, podignute na
parcelama koje vodi to ga izdaje Ameriko toniobilistiko
drutvo naziva "hladovitim", "prostranim" i 157 "planiranim".
Bilo je kudica seljakog tipa, od kvrgave borovine ija su brvna
podsjedala Lolitu svojim zladanosmeim sjajem na kon
peene kokoi. Prezirali smo obine kolibe od obijeljenih
dasaka proete slabanim zadahom neisti ili kakvim drugim
mrani^ stidljivim vonjem, kolibe koje se nisu mogle niim
pohvaliti (osim "udobnim posteljama"), a ija je
nenasmijeena gazdarica bila uvijek spremna da njen dar
("pa, mogla bih vam dati...") bude odbijen. Nous connumes
(ovo je vraki zabavno) njihova jednolina imena koja bi
trebala biti primamljiva sve one "Zalaske sunca", "Zelene
dvore", "umske dvore", "Rajske dvore", "Zelena gorja",
"Zelena borja"... Pokatkad su se reklame sluile posebnim
mamcima, na primjer: pozivamo djecu, oboavamo make
(tebe pozivaju, tebe oboavaju!). Kupaonice u tim kudama
bile su ponajede obloene ploicama i opskrbljene tuevima
koji su na bezbroj naina prskali vodu, ali su imali jednu
zajedniku crtu koja nije bila ni najmanje laodikejska, sklonost
da te iznenada, dok se tuira, poliju bilo vrelom vodom, bilo
studenom kao iz bunara, prema tome koju je slavinu, za toplu
ili hladnu vodu, okrenuo u tom asu tvoj susjed, koji ti je
samim time

oduzeo neophodno potrebni sastojak mjeavine koju si bio
pomno sastavio. Na zidovima u nekim motelskim
kupaonicama bijahu iznad nunika (na ijem su kotlidu bili
nehigijenski naslagani isti runici) nalijepljena upozorenja
gostima neka ne bacaju u nunik smede, pivske limenke,
kartonske posude za mlijeko, mrtvoroenad i tako dalje; u
ponekim su motelima stajale posebne obavijesti ispod stakla,
kao na primjer: "Mjesna razonoda jahanje. Na glavnoj ulici
mogu se esto vidjeti jahai kako se vradaju s romantina
jahanja po mjeseini.-'! "...i koji te probude u tri sata u nodi",
pripominjala je podrugljiv" neromantina Lolita. Nous
connumes razliite motelijere zloinca koji se popravio, ili
propalog poslovnog ovjeka, i razliite motelijerke damu
napola plemenita roda ili umirovljenu uiteljicu. A katkad su,
u uasno vrudoj i vlanoj nodi, vlakovi zavijali zlokobno i
otegnut"' stapajudi snagu i histeriju u oajnu vrisku.
Izbjegavali smo takozvane "privatne sobe" (srodne pogrebnim
vOdima), staromodne, dozlaboga malograanski namjetene,
bez zasebnih kupaonica, s kidenim toaletnim stolidima u
ubitanim bijeloruiastim spavadim sobama ukraenim
slikama gazdariine Jjece u svim stadijima razvoja. Kadikad bi
me Lolita nagovorila da Sjednemo u "pravom" hotelu. Ona bi
odabrala u vodiu (dok sam je milovao u automobilu
parkiranom usred tiine neke tajanstvene sjetnosumrane
pokrajnje ceste) nekakav mnogo hvaljeni "hotel dvorac" na
jezeru koji je obedavao svu silu udesa moda malo
preuvelianih pod svjetlom depne svjetiljke kojom je
prelijetala po stranici recimo, kongenijalno drutvo,
zakuske izmeu obroka, nodni piknici i tota drugo to je u
mom duhu budilo samo mrske predodbe o smrdljivim
gimnazijalcima u majicama i o neijem obrazu zaarenom od
vatre i naslonjenom na njen obraz, dok bi jadni profesor
Humbert grlio samo vlastita koata koljena i rashlaivao
hemoroide na rosnoj utrini. Nju su mamila i ona "svratita" u
kolonijalnom stilu koja su, pored "otmjene atmosfere" i
irokih prozora, nudila "boanska jela u neogranienim
koliinama". Drage uspomene na oev prvorazredni hotel
pobuivale su me katkad da potraim neto slino u toj
udnovatoj zemlji po kojoj smo putovali. Stvarnost me je
domalo ohladila, ali je Lolitica i dalje slijedila trag reklama o
biranim jelima, a ja nisam samo iz financijskih razloga uivao u
ovakvim natpisima uz cestu: "UMSKI SAN. Djeca mlaa d 14
godina dobivaju sve besplatno!" S druge strane, zgrozim se
tad se samo sjetim onog nazovielegantnog ljeilita u jednoj
srednjozapadnoj dravi, gdje je hotel oglaavao da doputa
"prepade na friider" usred nodi i gdje je rasistiki orijentirana
uprava, u Nedoumici zbog mog naglaska, htjela svakako znati
djevojako Prezime i moje pokojne ene i moje pokojne
majke. Tu su mi u dva dana digli dvjesta dvadeset i etiri
dolara! A sjeda ii'Se> sjeda, Mirando (tono rije u onoj
poznatoj elegiji), one druge

Superelegantne" razbojnike jazbine s besplatnim dorukom i
e(ienom tekudom vodom za pide, gdje nisu primali djecu
mladu 11 esnaest godina (nikakve Lolite, naravno)?

158 159 im bismo stigli u neki obiniji motel (u kakvima smo
obin odsjedali), ona bi stavila u pogon zujavi propeler
elektrici ventilatora, ili me natjerala da ubacim etvrt dolara u
radi* i gramofon, ili bi uzela itati prospekte i pitati me
planim glasom zato ne bi mogla podi na reklamirano jahanje
nekom gorskom stazom, ili na kupanje u mjesnom bazenu s
toplom mineralnog vodom. Ali najede bi se Lolita,
tumarajudi po sobi i dosaujudi se na svoj uobiajeni nain,
izvalila, nesnosno poeljna, u purpurni elastini naslonja, ili u
vrtu na zelenu lealjku, ili na brodsku stolicu od prugasta
platna s podmetaem za noge i baldahinom, ili na stolicu za
njihanje, ili na bilo koju drugu vrtnu sjedalicu ispod velikog
suncobrana na terasi, i trebalo je da joj se sate i sate
umiljavam, prijetim i svata obedavam dok je ne bih
nagovorio da mi prepusti koji trenutak svoje mladenake
drai opaljene suncem, u pouzdanu utoitu neke sobe za pet
dolara prije nego to bih joj dao da uini sve ono to je vie
voljela od mog bijednog blaenstva. Udruujudi u sebi
prostodunost i lukavost, ljupkost i vulgarnost, sivu
natmurenost i rumenu razdraganost, Lolita je umjela, kad je
htjela, biti vrlo neugodno derite. Moram priznati da nisam
bio sasvim spreman za njene nastupe nesreene amotinje ni
za ono posebno cmoljenje kad bi se, sva klonula, neuredna,
mutnih oiju, poela besmisleno i nepotrebno prenemagati
smatrajudi da se time potvruje u nekom djeakom,
cinikom i mangupskom duhu. Drao sam da je u duevnom
smislu dozlaboga prosjena. Sladunjava bijesna kakofonija
deza, folklorne kadrile, sladoled s okoladno-karamelskim
preljevom, filmske komedije s pjesmicama, filmski urnali i
tako dalje, pripadahu, oito, onoffle to je ona najvie voljela.
Sam Bog zna koliko sam novida od pet centa utukao u
raskono osvijetljene muzike automate u svakom restoranu
u koji smo svratili! Jo mi u uima odjekuju unjkavl glasovi
svih onih nevidljivih pjevaa to su njoj pjevali serenad& svih
onih Sammvja, i Joa, i Eddvja, iTonvja, i Peggy, i Guya, i Pa^' i
Rexova, i njihovih pomodnih sentimentalnih pjesama koje
bijah0 mom sluhu isto toliko meusobno sline koliko okusu
raznoim^

te slatkia koje je ona neumorno jela. Ona je nekako boanski
i vjerovala svim reklamama i savjetima u Filmskom svijetu
fatamorgani filmske ljubavi: "Na UKL uklanja priteve", ili
"Vi, jjevojke, koje ne gurate krajeve koulja u hlae, pazite to
radite, r JiU kae da je ta moda prola!" Ako je na natpisu uz
cestu pisalo: KUPITE DAROVE KOD NAS! jednostavno smo
morali svratiti u tu trgovinu, morali smo nakupovati kojekakve
blesave indijanske proizvode, lutke, mjedene ukrase i
bombone od kaktusa. Rijei "Suveniri i noviteti" naprosto su
je opinjavale svojim ritmom. Ako je neka kavana reklamirala
"ledene napitke", mehaniki je reagirala na taj poziv, iako su
svi napici svagdje bili ledeni. Njoj su se obradale reklame, ona
je bila idealni potroa, subjekt i objekt svakog nepotenog
plakata. Nastojala je uzalud jesti samo ondje gdje je sveti
duh nekog Huncana Diesa, autora gastronomskog vodia,
sletio na lijepo iarane papirne ubruse i na salate pokrivene
na vrhu svjeim sirom. Tada se jo ni ona ni ja nismo bili
dovinuli do sustava novanog mita kojemu je nedugo zatim
bilo sueno da pogubno djeluje na moje ivce i na njeno
dudoree. Tada sam se sluio drugim metodama da drim
svoju maloljetnu prilenicu u pokornosti i snoljivu
raspoloenju. Nekoliko godina prije toga ona je bila provela
jedno kiovito ljeto pod mutnim pogledom gospoice Mialen
u Vermontu, u ruevnoj seoskoj zgradi koja je nekod Pripadala
Jonathanu Hazeu, osnivau loze, kvrgavom kao hrast. Kuda je
jo stajala usred polja gusto obrasla kanadskom zlatnicom, "a
rubu praume, na kraju vjeito blatne ceste, oko trideset
^ornetara daleko od najblieg zaselka. Lolitica je dobro
upamtila t0 trono zdanje, osamljenost, stari panjak to se
pretvorio u Movaru, neprestani vjetar, svu tu zabit nabuhlu
od vlage; a svoje je S^nje izraavala posebnom grimasom
amerike djece razvlaedi ^ u hodu i dopola plazedi zadebljani
jezik. Eto, tu de ona ivjeti ^ tonom u progonstvu, prijetio sam
joj, mjesece i mjesece, pa i SMine i godine ako treba, uedi
francuski i latinski, ne izmijeni li j "sadanji stav". O,
Charlotto, poeo sam te pomalo shvadati!

160 161 II Moja se priprosta djevojica derala: Nedu! i
grevito me hvatala za ruku na upravljau kad god bih poeo
okretati automobil nasred ceste kao da du je sad odmah
odvesti u onu mranu i turobnu zabit. Meutim, to smo dalje

odmicali na zapad, to je ta prijetnja bivala apstraktnija, pa
sam se morao posluiti novim metodama uvjeravanja.
Duboko jecam od stida kad se sjetim jedne od njih, prizivanja
prikaze popravnog doma. Bio sam toliko pametan da sam u
samom poetku naeg sulonitva shvatio da moram stedi
njenu punu podrku da bih sauvao nae odnose u tajnosti,
da ta podrka mota postati takoredi njena druga narav, ma
koliko inae bila kivna na mene i ma kakve druge utjehe
nalazila. Hodi amo i poljubi tatu govorio sam joj.
Prestani se tako glupo duriti! Nekad, kad sam jo bio tvoj
idealni mukarac (italac valjda primjeduje kako sam se trudio
oponaati Lolitin govor), topila si se sluajudi ploe glavnog
drmavca i jecavca idola tvojih vrnjakinja (Lolita: "Mojih to?
Govori kako Bog zapovijeda!"). inilo ti se da je taj idol tvojih
drugarica slian tajanstvenom Humbertu. A sad sam naprosto
tvoj stari tatica otac iz bajke koji uva svoju kder iz bajke.
Ma chere Dolored57 Htio bih te sauvati, draga, od svih
onih strahota koje doivljavaju djevojice po skladitima
ugljena i slijepim uliicama, i isto tako, comme vous le savez
trop bien, magentille^, i p umama punim plavih bobica u
najplavlje doba godine. Ma to se dogodilo, ja du uvijek ostati
tvoj skrbnik, a ako bude dobra, nadam se da de sud uskoro
ozakoniti moje skrbnitvo. Ostavimo, ipak, Dolores Haze,
takozvanu pravnu terminologijuterminologiju koja smattf
daje izraz "razvratno i sladostrasno sulonitvo" racionalan. Ja
nipoto nisam seksualno nastrani psihopat koji uzima sebi
nedolinu slobodu s djetetom. Razvratom se bavio Charlie
Holmes, a ja se bavii" razvojem, djejim razvojem koji iziskuje
posebnu njegu pazi r>a tatinu razliku izmeu ta dva
termina. Ja sam tvoj tatica, Lo! Gl& ovdje imam jednu uenu
knjigu o djevojicama. Pazi, lane moje, sf u njoj pie!
"Normalna djevojica" normalna, pazi! "l jj obino se
trudi svim silama da se svidi ocu. Ona u njemu nasluduje
preteu eljenog, neulovljivog mukarca" ("neulovljivog" je
dobro reeno, tako mi sjene Polonijeve!). "Mudra mati (tvoja
bi sirota ^ti bila mudra da je ostala iva) odobrava opdenje
oca s kderkom, :er shvada (oprosti na ovom neukusnom stilu)
da djevojica stvara sebi ideal o udvaranju i braku na temelju
opdenja s ocem." A to se zapravo podrazumijeva u ovoj
veseloj knjizi pod rijeju "opdenje", kakvo se to "opdenje"
preporuuje? Evo, opet du ti citirati iz ove knjige: "Kod
Sicilijanaca se spolni odnosi izmeu oca i kderi smatraju za
neto normalno, i djevojicu koja sudjeluje u takvim
odnosima ne osuuje drutvo kojemu pripada." Ja neobino
cijenim Sicilijance to su sjajni sportai, sjajni muziari,
sjajni, estiti ljudi, Lolita, i sjajni ljubavnici! Ali nemojmo se

udaljavati od teme! Neki dan smo oboje proitali u novinama
nekakvu budalatinu o nekom moralnom prijestupniku koji je
priznao da je prekrio Mannov zakon, jer je prebacio neku
zgodnu devetogodinju djevojicu iz jedne drave u drugu u
nemoralne svrhe dodue, ne znam to to znai. Dolores,
duo moja! Tebi nije devet godina, nego de ti uskoro biti
trinaest, i ja ti ne bih savjetovao da samu sebe smatra za
bijelu robinjicu, a, osim toga, nikako se ne mogu sloiti s tim
istim Mannovim zakonom, ved i zato to se od njega moe
lako napraviti runa igra rijeima ako se prezime uglednog
lana Kongresa shvati kao atribut "muki". Eto kako se bogovi
semantike osveduju malogradanima s dobro zakopanim
licevima. Ja sam tvoj otac, i govorim ti kako Bog ^povijeda, i
volim te. I, napokon, hajde da vidimo to bi se dogodilo
kad bi se ti, *ao maloljetnica koja je okrivljena da je navela na
zlo odrasla ovjeka 11 pristojnom hotelu, prituila policiji da
sam te oteo i silovao? Uzmimo da ti povjeruju. Maloljetnica,
koja je dopustila punoljetnu Mukarcu da je tjelesno upozna,
izlae svoju rtvu optubi zbog formalnog silovanja" ili
"sodomije drugog stupnja", zavisno od Smijenjene tehnike; i
za to je predviena maksimalna kazna od ^et godina strogog
zatvora. Dakle, ja idem u zatvor. U redu. Sjedit 011 u zatvoru
do 1957. godine. Ali to de biti s tobom, sirotice moja? Ti

162 163 si, naravno, u boljem poloaju od mene. Za tebe de
se brinuti Sluba socijalne skrbi to, dabome, zvui prilino
alosno. Vrsna stropj ravnateljica, neto kao gospoica
Phalen, samo to nede biti tak0 popusdjiva niti de piti, oduzet
de ti ru i sve tvoje lijepe haljine. Nede vie biti zabavljanja!
Ne znam jesi li ula za zakone koji se odnose na zavisnu,
zaputenu i nepopravljivu djecu sklonu kriminalu? Dokja
budem amio iza reetaka, tebi de, kao sretnom, zaputenom
i tako dalje djetetu, ponuditi da izabere jedno od nekoliko
obitavalita koja su inae meusobno prilino slina:
disciplinska kola, odgojno-popravni zavod, zavod za
nezbrinute maloljetnike ili jedno od onih divnih sirotita gdje
djevojice pletu svakojake stvari i pjevaju crkvene pjesme i u
nedjelju dobivaju palainke peene na uegloj masti. Tamo
de dospjeti, Lolito; moja Lolita, ova Lolita ostavit de svog
Katula da ivi ondje s ostalom zabludjelom djecom.
Jednostavno reeno, ako nas uhvate, tebe de podvrgnuti
psihoanalizi i zatvoriti, makice moja, dest touP. ivjet de,
moja de Lolita ivjeti (hodi amo, smei moj cvijete) s trideset
devet drugih ludica u prljavoj spavaonici (ama

daj, molim te...) pod nadzorom nakaznih vjetica. Eto, takav je
na poloaj, a sad biraj! Ne misli li da u ovakvim prilikama
Dolores Haze treba da ostane uz svoga starog taticu?
Utuvljujudi joj sve to u glavu, uspjeno sam terorizirao Lolitu
koja, unato izvjesnoj drskoj ustrini i nenadanim iskrama
duhovitosti, nije ni priblino bila onako bistra djevojica kako
bi se moglo zakljuiti po njenu "kvocijentu inteligencije" to
su ga bili izraunali njeni nastavnici. Ali, iako sam uspio
postaviti kao osnovicu naih odnosa to da moramo zajedniki
uvati tajnu i snositi krivnju, kudikamo je tee bilo postidi da
bude uvijek dobre volje. Svako jutro tijekom cijele godine
putovanja morao san1 izmiljati nekakav mamac odreeni
cilj u vremenu i prostori1 kojem bi se ona mogla veseliti da
bi izdrala do veeri. Inae bi se kostur njena dana, bez svrhe
koja ga je oblikovala i podravala slegao i sruio. Postavljeni je
cilj mogao biti bilo to svjetionik11 Virginiji, pedina u
Arkansasu pretvorena u kavanu, zbirka revolver i gusala
negdje u Oklahomi, vjerna reprodukcija lourdske spilje u i ili
bijedne fotografije iz zlatnog doba rudarstva u nekom muzeju
u Coloradu svejedno to, samo je taj cilj morao biti pred
nama> ^ao stalna zvijezda vodilja, iako sam unaprijed znao da
de se j^liti, im stignemo tamo, toboe smuiti od gaenja.
Stavivi u pogon geografiju Sjedinjenih Drava, trudio sam se
sate i sate da stvorim kod nje dojam da ivimo "punim
pludima", da se kredemo prema nekom izvanrednom uitku.
Nikad nisam vidio onakve glatke, prijazne ceste to su se irile
pred nama kao zrake po arenom jorganu etrdeset osam
drava. Pohlepno smo gutali te beskrajne autoceste, utke i
zaneseno klizili smo po njihovu sjajnom crnom podu za ples.
Lolita ne samo to je bila ravnoduna prema prirodi, nego
seiogorenoopiralamojim pokuajima dajeupozorim na ovu ili
onu draesnu pojedinost krajolika, koji sam i sam nauio
cijeniti tek nakon dugotrajnog druenja s ljepotom to je
vazda bila prisutna, to je vazda disala s obje strane naeg
nedostojnog puta. Zahvaljujudi zanimljivu spletu umjetnikih
predodbi, predjeli sjevernoamerike nizine inili su mi se u
poetku nalik u grubim crtama na neto iz prolosti to sam
prepoznavao smijeedi se zadivljeno, naime, na ona oslikana
votana platna koja su se nekad uvozila iz Amerike, vjeala
iznad umivaonika po srednjoevropskim djejim sobama i
oaravala sanjivo dijete svojim zelenim seoskim prizorima
zagasitokovravim umarkom, hambarom, stokom, potokom,
mutnom bjelinom nekakvih neodreenih vodnjaka u cvatu i,
moda, jo ponekom kamenom ogradom ili breuljcima gva
boje. Ali, postepeno su mi pralikovi tih elementarnih Arkadija
na koje sam sad nailazio postajali sve straniji oku to sam ih
iznova bolje upoznavao. Iza obraene ravnice, iza krovova
nalik na igrake, polako bi se prelijevala nikom potrebna
ljepota,

ondje ^je je sunce zalazilo u platinastoj izmaglici, i topao
preljev nalik na oguljenu breskvu razilazio se po gornjem kraju
modra oblaka to se stapao s dalekom romantinom maglom.
Ponekad su se na ozorju ocrtavali rijetki drvoredi ili je vrude
podne bez daka vjetra ^iralo nad morem djeteline. Oblaci
Claudea Lorrainea bijahu crtani u daleko maglovito plavetnilo,
i samo su ondje gdje bijahu

164 165 nagomilani otro odudarali od neodreene pozadine
to je nekaL podsjedala na nesvjesticu. Ili se pak u daljini
nadvio sumoran R Grecov nebeski svod, bremenit kiom, boje
crnila, i nazirao se nj asak farmer s potiljkom kao u mumije, a
za njim se protezale pruge vode sjajne kao iva izmeu pruga
jarkozelena kukuruza, a sve se skupa irilo kao lepeza
negdje u Kanzasu. Tu i tamo, usred prostrane ravnice,
gorostasno drvede bi nam se primicalo te bi se ponizno zbilo
uz cestu i pruilo malo ovjekoljubive hladovine izletnikim
stolovima na mrkom du proaranom suncem, spljotenim
kartonskim aama, krilatim plodovima i odbaenim licama
za sladoled. Moja neizbirljiva Lolita rado se sluila nunicima
uz cestu oaravali su je njihovi natpisi: "Momci" "Cure",
"Ivica" i "Marica", "On" i "Ona", pa ak i "Adam" i "Eva". I dok
je ona sjedila u njima, ja sam, pjesniki zanesen, promatrao
estiti sjaj benzinskih sprava na udesno zelenoj pozadini
hrastova, ili kakav daleki brijeg to se otimao, pun brazgotina
ali jo nepripitomljen, pustoi poljoprivrede to ga je
nastojala pokoriti. Obnod su se visoki teretnjaci, posuti
raznobojnim svjedima, kao strana i gorostasna boina
drvca, pomaljali iz mraka i tutnjali pored nae zakanjele male
limuzine. I iznova se sutradan iznad nas topilo plavetnilo
rijetko napuenog neba, izblijedjelo od vrudine, i Lolita je
traila osvjeavajude napitke; obrazi su joj upadali nad
slamkom, a kad bismo se vratili u kola, u njima je bilo vrude
kao u paklu; pred nama se cesta svjeducala, a u daljini je neki
automobil mijenjao, kao fatamorgana, oblik usred ljeskanja i
kao da je na mahove lebdio, onako staromodan, kockast i
ispupen, u vrudoj izmaglici. I to smo dalje odmicali na
zapad, to su se ede javljali u preriji struci pelina, "sage
brush"(kako ih je zvao ovjek na benzinskoj stanici), a onda su
se ukazali zagonetni obrisi brda nalik na stolove, a za njima
crveni obronci s packama borovica, pa onda pravi planinski
lanac sivosmecfc boje to je prelazila u plavu, a iz plave u
neku neizrecivu, i pustinja nas je doekivala

ravnomjernim i snanim vjetrom, i pijeskom u zraku> i sivim
draem, i odvratnim komadidima papira to su oponaah
blijede cvjetove sred bodljika na suhim stabljikama muenii"
.etrom du cijele ceste, nasred koje su katkad stajale
bezazlene krave koene u udnom poloaju (rep nalijevo,
bijele trepavice nadesno) k^i sva ljudska pravila o cestovnom
prometu. Branitelj mi savjetuje da jasno i otvoreno opiem
na put, a ni mi se da sam sad doao do toke na kojoj vie
ne mogu izbjedi taj muni posao. Opdenito govoredi, te lude
godine (od kolovoza 1947. do kolovoza 1948. godine) poeli
smo putovanje vrludanjem i kruenjem po Novoj Engleskoj,
pa smo nastavili krivudati prema jugu, amo-tamo, put oceana
i od oceana, duboko smo zali u ce quon oppelle
"Dixieland'^, ali nismo doli do Floride (zato to su ondje u to
vrijeme bili John i Jean Farlovv), nego smo skrenuli na zapad,
ili u cik-cak liniji kroz pamune i kukuruzne predjele (bojim
se, dragi Clarence, da ovo ba nije suvie jasno, ali nisam nita
zapisivao, a za provjeru sjedanja ostao mi je samo dozlaboga
raskupusani vodi u tri mala sveska puki simbol moje
iskidane prolosti), presjekli smo na dva razliita mjesta
Stjenjak, lunjali po junim pustinjama gdje smo i prezimili,
izbili na Tihi ocean, udarili na sjever kroz blijedo jorgovansko
paperje kalifornijske mirte to je evala po umskim okrajcima,
doprli gotovo do kanadske granice i zatim ponovo okrenuli na
istok, preko slatina isprijesecanih jarugama, preko ravnica
zasijanih itom, natrag grandiozno razvijenoj poljoprivredi
(gdje smo obili, usprkos Lolitinim kriavim prosvjedima, njen
rodni grad u kukuruzno-ugljenokopnosvinjogojskom rajonu), i
napokon se vratili Pod okrilje Istoka i zavrili u sveuilinom
gradidu Beardslevju. 2. itajudi idude stranice, italac treba
voditi rauna ne samo o C1jeloj naoj gore izloenoj marruti,
s njenim brojnim izletima, Mistikim slijepim ulicama,
ponovnim kruenjima i hirovitim 5kretanjima, nego i o
injenici da nae putovanje nije nipoto bilo ^oriina.partie
duplaisit, nego tvrda, zavojita i teleoloka izraslina Clji je
jedini raison d'etr^2 (ovi francuski klieji dovoljno govore

166 167 sami za se) bio da moja suputnica ostane kako-tako
raspoloena od cjelova do

cjelova. Prelistavam svoj pohabani vodi i nejasno mi izlazi
pred oi onaj Park magnolija u jednoj junoj dravi, koji me je
stajao etiri dolara, a koji je, sudedi po reklami, trebalo
posjetiti iz tri razloga prvo, zato to je John Galsworthy
(prosjeni, davno okamenjeni pisac) proglasio taj park
najljepim na svijetu; drugo, zato to ga je Baedecker iz 1900.
godine obiljeio zvjezdicom; i, trede, zato to... o, itaoe,
itaoe moj, pogodi!... Zato to de djeca (a nije li, sto mu
gromova, Lolita bila dijete?) prodi "puni strahopotovanja,
blistavih oiju od razdraganosti, kroz taj zemaljski Raj upijajudi
ljepotu koja moe ostaviti peat na cijeli njihov ivot". Ali
ne na moj pripomenula je zlovoljno Lolita i sjela na klupu s
nedjeljnim prilozima dvojih novina na draesnim koljenima.
Nebrojeno smo puta proli kroz cijelu gamu amerikih
restorana uz cestu, od onih prostih "Jedi!" s jelenskom
glavom (sjedam se tamnog traga duge suze s unutranje
strane staklenog oka) i toboe "aljivim" arenim
razglednicama stranjica, njemakog "kurortskog" tipa, s
nabodenim pladenim raunima, slatkiima u obliku
liliputanskih pojaseva za spavanje, tamnim noalama
izloenim na prodaju, reklamno nebeskim vizijama razlinih
vrsta sladoleda po zidovima, polovicom okoladne torte pod
staklom i s nekoliko jezivo iskusnih muha koje hitro puu u
cik-cak liniji po ljepljivu edernom lijevu na gadnoj tezgi; pa
sve do najvie klase, do skupog kabarea s priguenim
svjetlima, dozlaboga bijednim stolnim rubljem, nespretnim
konobarima (bivim robijaima ili studentima honorarcima),
crvenokastosmedim leima filmske glumice, samurovskim
obrvama njena dilbera i orkestrom koji sainjavaju frajeri sa
saksofonima. Razgledali smo mnoge znamenitosti najvedi
stalagmit na svijetu, koji se nalazi u glasovitoj pedini u kojoj tri
jugoistone drave slave geografski susret (ulaznina prema
uzrastu; mukarci jedan dolar, maljave djevojice ezdeset
centa); granitni obelisk, podignu1 u spomen na bitku kod Blue
Licksa, sa starim kostima i indijansku11 loncima u oblinjem
muzeju (deset centa za Loliticu, nije bilo skupo); potpuno
suvremenu kolibu, smionu imitaciju nekadanje kolibe u k0joj
se rodio Lincoln; stijenu s metalnom ploom postavljenom u
spomen na autora pjesme Drvede (sad smo u Jablanovoj
dolini, u Sjevernoj Karolini, kuda vodi cesta koju moj dobri,
strpljivi i obino vrlo suzdrljivi vodi gnjevno naziva "vrlo
uskom i zaputenom", s ime se, iako nisam oboavatelj
pjesnika Kilmera, potpuno slaem). Iz motornog amca kojim
je upravljao postariji, ali jo odbojno lijep Rus bjelogardejac i,
tovie, kako su priali, barun (mojoj su se ludici oznojili
dlanovi), koji je bio upoznao u Kaliforniji dobrog starog
Maksimovia i njegovu Valeriju, razgledali smo nepristupanu
"milijunaku koloniju" na

otoku nedaleko od obale drave Georgije. Zatim smo vidjeli
zbirku razglednica evropskih hotela u jednom muzeju u
Mississippiju posvedenom kolekcionarskim muicama, gdje
me je obuzeo arki ponos kad sam pronaao fotografiju u boji
oeve Mirane, njena prugastog platnenog krova, njene
zastave to se vijori nad retuiranim palmama. Pa to
onda? rekla je Lolita rastreseno, gledajudi ispod oka
preplanulog vlasnika skupocjenih kola koji je doao za nama u
taj "muzej muica". Relikvije pamune ere. uma u Arkansasu,
a na njenu tamnoputu ramenu ruiasto-ljubiasta oteklina
(djelo komarca ili muhe) iz koje sam istisnuo dugakim
noktima na palevima divan proziran otrov, a zatim sisao dok
se nisam nasitio njene slasne krvi. Ulica Bourbon (u gradu
New Orleansu) gdje trotoari, kako kae vodi, mogu
(zanimljiva nogudnost) posluiti kao pozornicaCrnadi to
malo-malo (zanimljiv stil) pa otpleu koji arlston za dva-tri
penija (kakva uivancija!), dok su mnogobrojni mali intimni
nodni barovi dupkom puni posjetilaca ( gle ti njih!"). Primjerci
folklora s Divljeg zapada. Kude iz doba Pr'je Graanskog rata,
sa eljeznim balkonima i izrezbarenim ^penicamaonim
stepenicama niz koje u raskonim filmovima u tennikoloru
tre glumice kojima sunce miluje ramena i koje objema
rukarna pridravaju kako ljupko! nabrane suknje (a gore
stoji a, bezuvjetno crnoputa sluavka i vrti glavom).
Menningerova a, psihijatrijska klinika (koju sam posjetio iz
puke obijesti).

168 169 Komad ilovae zemlje koju je erozija divno iarala, a
naokolo cvijet juke, tako isto, tako votano, ali puno
nekakvih bijelih moljaca Independence u Missouriju gdje je
nekod poinjao Oregonski put. . Abilene u Kansasu gdje se
odravaju natjecanja kauboja pod zatitom nekog Divljeg
Billa. Planine u daljini. Planine u blizini. Opet planine
modrikaste ljepotice koje su vjeito nepristupane ili se
vjeito pretvaraju, jedna za drugom, u naseljena brda; planine
istonih drava neuspjele to se tie visine, nedorasle;
zapadni kolosi koji paraju srce i nebo, sivi, neumoljivi vrhunci
proarani snijegom iznenada se pojavljuju iza zavoja;
gromade obrasle umom u kojoj su jele lijepo poredane jedna
iznad druge, a ponegdje ustupaju mjesto samo
magliastoblijedim jasenovima; ruiaste i ljubiaste
planinske formacije; faraonske, falusne, "suvie pretpotopne"
(kako ree blazirana Lo); brdaca od crne lave; travanjske
planine s maljama na hrptu kao u slonica; rujanske planine,
skutrene, s tekim egipatskim udovima skupljenim pod
naborima

iznoena uta baruna; bjeliasta izblijedjela brda umrljana
zelenim okruglim hrastovima; jo jedna, posljednja jarkorida
planina s raskonim modrim sagom od lucerne na podnoju.
Jo je bilo znamenitosti. Malo jezero Iceberg negdje u
Koloradu; snjeni nanosi du asfalta, jastuidi sidunih alpskih
cvjetida i njena padina niz koju se Lo, u crvenoj kapi sa
titnikom, pokuavala klizati pa se raskmeala, pa su je
obasuli grudama neki balavci, a ona im uzvratila istom
mjerom. Kosturi nagorjelih jasenova, skupine iljasta modra
cvijeda. Razliite atrakcije vonje kroz slikovito gorje, stotine
vonji kroz slikovito gorje, tisude Medvjeih zatona,
Pjenuavih vrela, arenih kanjona. Teksas, ravnica pogoena
suom. Kristalna dvorana u najduoj pedini na svijetu, ulaz
djeci mladoj od dvanaest godina slobodan (za Lolitu sam ved
morao platiti!). Zbirka kipida domade izrade koje je ostavila
gradu mjesna kiparica; zatvoreno u ponedjeljak jezivi
ponedjeljak, praina, vjetar, suha zemlja. Park bezgrenog
zaeda u gradidu na meksikoj granici koju ja nisam smio
prijedi' Tu i u mnogim drugim perivojima mnotvo sivih
stvorenjaca nalik na kolibride u suton, koji probijaju kao rilom
vjenide neodreen cvijeda. Shakespeare, izumrli grad u
New Mexiku, gdje je prije .^jamdesetak godina bio slikovito
objeen razbojnik "Rus Bili". Mrijestilite riba. Naselja na
strmoj hridi. Mumija djevojice (indijanske suvremenice
firentinske Beatrice). Pakleni kanjon __ dvadeseti po redu.
Pedeseto predvorje nekog raja, kako tvrdi vodi kojem su
korice ved otpale. Sijesta pod jelama. Krpelj u mojim
preponama. Uvijek ista tri starca, u eirima i s
naramenicama, to se hlade u ljetnu veer na klupi pokraj
gradske fontane. Magliastoplavi ponor iza ograde na
gorskom prijevoju i lea obitelji koja se naslauje pogledom
(dok Lolita vatreno, radosno, divlje, napeto, puna nade,
bez traka nade apde: Gle, gle, pa to su McCrvstalovi,
molim te, daj da porazgovaramo s njima da
porazgovaramo s njima, itaoe! molim te, uinit du sve to
hode, ah, molim te...). Indijanski obredni plesovi, strogo
komercijalni. ART, ne "umjetnost" na engleskom, nego
"Amerika rudarska transportna kompanija". Oita Arizona,
indijanske naseobine, tuzemni hijeroglifi, trag dinosaura u
pustinjskom kanjonu ostavljen tu prije trideset milijuna
godina, kad sam ja bio dijete. Slabunjav, protegljast, blijed
momak s pominom Adamovom jabuicom guta oima Lolitu
i njen naranastosmedi trbuid izmeu grudnjaka i hlaica
(koji sam ja poljubio pet minuta kasnije, bijedni moj
prijatelju!). Zima u pustinji, proljede u predgorju, bademi u
cvatu. Reno najdosadniji grad u Nevadi u kojem je nodni
ivot "kozmopolitski i dobro razvijen" (vodi). Vinarija u
Kaliforniji i crkva sagraena u obliku boce. Dolina smrti.
Scottvjev dvorac. Sumnjiva umjetnika djela koja je neki
Rogers sakupljao godine i godine. Nakazne vile lijepih

filmskih glumica. Otisak stopala engleskog pisca R. L.
Stevensona na Ugaenu vulkanu. Misija Dolores, dobar naslov
za roman. Girlande koje su u pjeenjaku isklesali morski
valovi. ovjek to se acaka u burnom napadaju padavice po
goloj zemlji, u dravnom Parku Ruska klisura. Modro, modro
Kratersko jezero. Mrijestilite riba u dravi Idaho i tamonji
zatvor. Sumorni Yellowstone park i nJegovi areni vreli izvori,
maliani-gejziri, grgutavo blato u duginim ^ (simbol moje
strasti). Krdo antilopa u zabranu. Stota pedina

170 171 koju smo vidjeli odrasli dolar, Lolita pola. Dvorac
koji je podig^ neki francuski markiz u Sjevernoj Dakoti. Palaa
kukuruza u Junoj Dakoti; i divovske glave predsjednika
isklesane u granitu nebu poj oblake. Plakati uz cestu koji
reklamiraju kremu za brijanje: "Nau kremu uze bradata Kata,
pa se uda za magnata!" Zooloki vrt u Indiani gdje velika
druina majmuna ivi na betonskoj rekonstrukciji admiralskog
broda Kristofora Kolumba. Milijarde mrtvih vodenih cvjetova
to zaudaraju po ribi na svakom restoranskom prozoru du
pjeane, dosadne jezerske obale. Debeli galebovi na velikim
kamenovima vieni s feribota dty of Cheboygan, iji se smei
runasti dim povija kao duga nad zelenom sjenom koju sam
baca na plavu povrinu jezera. Smrdljivi motel u kojem cijev
ventilatora prolazi ispod gradske kanalizacije. Lincolnova
kuda, vedim dijelom krivotvorena, s prirunicima i
pokudstvom iz onog vremena, koje vedina pobono smatra
njegovim osobnim stvarima. Medu nama su izbijale svae,
vede i manje. Najkrupnije su izbile u ovim mjestima: u
Lacevrork Cabins u Virginiji, u Park Avenue u Little Rocku,
blizu jedne kole, na prijevoju Milner, na visini od 3281 metar,
u Koloradu, na uglu Sedme ulice i Centralne avenije u
Phoenixu u Arizoni, u Tredoj ulici u Los Angelesu (zato to su
karte za posjet nekom filmskom snimanju bile rasprodane), u
motelu "Hladovina pod jablanovima" u Utahu, gdje est
mladih drvaca nije bilo vie od Lolite i gdje me je ona, apropos
de rien, upitala koliko jo dugo kanim odsjedati s njom u
zaguljivim kolibama i initi gadarije, i kad demo poeti ivjeti
kao normalni ljudi? Na North Broadwayu u Burnsu, Oregon,
na uglu Ulice West Washington, preko puta delikatesne
radnje; u nekom gradidu u Sun Vallevju u Idahou, ispred
hotela na kojem se zgodno izmjenjuju blijedoruiaste i
rumene opeke, i nasuprot kojem stoji jablan ija tekuda sjena
poigrava po mjesnoj spomen-ploi palima u boju. U pustoi
obrasloj pelinom izmeu Pinedalea i Farsona-Negdje u
Nebraski, u glavnoj

ulici (blizu Prve nacionalne banke osnovane 1889. godine),
odakle se vidi prijelaz preko eljeznike pruge, a iza njega
bijeli silosi nalik na orgulje. I u Ulici McEwefl> uglu Avenije
Wheaton, u jednom michiganskom gradu koji nosi njegovo
ime. Upoznali smo udnu cestovnu vrstu bida, autostopista,
Homo polhc, kako ga naziva znanost, koji eka da ga pokupi
neki uto, i mnoge njegove podvrste i varijante: skromna
vojnika, obuena kao lutka> koji mirno stoji i mirno se uzda u
mod zatitne boje uniforme na putu; uenika koji se eli
prevesti dvije ulice dalje; ubojicu koji se eli prevesti tri tisude
kilometara; tajanstvena, nervozna, postarijeg gospodina sa
sasvim novim kovegom i potkresanim bridima; trojicu
optimistinih Meksikanaca; studenta koji pokazuje tragove
fizikog rada na ferijama isto toliko ponosno koliko i ime
poznatog sveuilita izvezenog na prednjici svoje majice;
zdvojnu damu u pokvarenu automobilu koji se ne moe vie
popraviti; beskrvna, jasno ocrtana lica i zalizanu kosu i
nemirne oi mladih nitarija u kriavoj odjedi, koji snano,
gotovo prijapski mau krutim palcem ne bi li sablaznili koju
osamljenu enu ili zlosretna trgovakog putnika koji pati od
posebnih sklonosti. Hajde da ga povezemo! esto me je
molila Lolita, tarudi koljeno o koljeno kako je samo ona
umjela, kad bi neki posebno odbojni primjerak Homopollexa,
mukarac mojih godina i isto tako pledat, sface a claqueDA
glumca bez posla, iao natrake pravo pred naim autom. E,
morao sam dobro drati na oku Lolitu, malu eznutljivu Lolitu!
Moda zbog svakodnevne ljubavne gimnastike, ona je zraila,
usprkos svojoj djetinjoj vanjtini, nekim neiskazivim ulnim
arom koji je u momcima na benzinskim stanicama, hotelskim
posluiteljima, turistima, prostacima u luksuznim limuzinama
i kestenjastim kretenima pokraj bazena obojenih plavilom,
izazivao napadaje poude koja bi laskala mojoj tatini da nije
raspaljivala moju ljubomoru; jer je moja Lolita bila i te kako
mjesna tog svog ara i vieput sam je ulovio coulant un
regard35 prema nekom kurvaru, na primjer nekom mladom
podmazivau autornobila miidave zladanosmede ruke
obnaene do lakta i sa Satom na zapedu, i tek to bih se malo
odmaknuo (da kupim

172 173 lilihip toj istoj Loliti), ved bi se ona i naoiti mehaniar
veselo alili ba kao da pjevaju ljubavni duet.

Kad bismo se negdje malo dulje zadrali i ja ostao u postelji da
se odmaram od osobito ive jutarnje djelatnosti, i, onako
dobra srca (siti, milostivi Hum!), pustio je da ode u vrt gledati
rue, ili ak da prijee ulicu i posjeti djeju knjinicu s malom
susjedom iz motela, runom Mary, i njenim osmogodinjim
bracom, Lolita bi zakasnila cio sat, bosa Mary dovukla bi se
daleko za njom, a umjesto njena brace pratila bi je dva
klipana srednjokolca, rugobe zlatne kose, nabijeni miicama i
kapavcem. itaocu nede biti teko zamisliti kako sam
odgovarao svojoj mazi kad bi me prilino neodluno, valja
priznati upitala smije li podi s Carlom i Alom na koturalite.
Sjedam se kako sam je negdje drugdje, jednog pranog,
vjetrovitog dana, prvi put pustio da se kotura na koturalitu.
Bila je toliko okrutna da mi je rekla da de se slabo zabavljati
ako ja poem s njom, jer je to doba dana bilo odreeno samo
za mlade. Nakon duge prepirke nagodili smo se tako da sam
ja ostao sjediti u autu medu ostalim (praznim) automobilima
okrenutim prema koturalitu; i gledao sam kako se pod
platnenim krovom pedesetak mladih ljudi na koturaljkama,
mnogi u parovima, neprekidno kotrljaju u krugu po taktu
automatske glazbe dok vjetar posrebruje drvede. Moja je
Dolly bila u trapericama i bijelim visokim cipelama, kao i
vedina ostalih djevojica. Brojio sam krugove koje je prela
gomila to je tutnjala ali odjednom nje vie nije bilo. Kad je
opet naila, bila je s tri bitange iji sam razgovor prislukivao
prije nekoliko minuta, dok su stajali vani i procjenjivali
djevojice na koturaljkama i izrugivali se jednoj draesnoj,
krakatoj curici koja je bila u crvenim hlaicama umjesto u
dugakim hlaama. Pri ulasku u Arizonu i Kaliforniju
automobilista pitaju ne uvozi li vode ili povrde, i tu se
inspektor zagledao u nas tako uporno da mi je jadno srce
premrlo. A ne vozite li moda med? zapitkivao je on dok
se moja medena curica valjala od smijeha. Jo mi i sad treperi
na onom ivcu Lolitin lik na konju karika u lancu izleta
kozjim stazama; ona je ila korakom poskakujudi u sedlu za
nekom oronulom jahaicom, a ispred pohodjiva vjetropirasta
ranera crvene ije, za kojim sam jahao ja i gledao njegov
ugojeni torzo u Jarenoj koulji jo kivnije nego to
automobilist gleda spori teretnjak jt0 se uspinje pred njim
gorskom cestom. Ili sam je pak, u jednom planinskom
ljeilitu, gledao kako lebdedi odlazi od mene, nebeska i
slobodna, na nezemaljskoj sjedalici iare, kako se penje sve
vie i vie put blistava vrhunca gdje je ekaju nasmijani atleti,
goli do pasa. U ma kojem gradu da smo se zaustavili, najprije
bih se raspitao, uljudno kao pravi Evropljanin, gdje se nalaze
javna kupalita, muzeji, kole, koliko ima djece u najblioj
koli i tako dalje; a u vrijeme odlaska kolskog autobusa
smijeedi se i trzajudi se pomalo (taj sam svoj tik otkrio tek
kad ga je okrutna

Lolita prvi put imitirala), zaustavio bih auto na stratekom
poloaju, sa svojom odbjeglom srednjokolkom pored sebe, i
promatrao kako djevojice izlaze iz koleto je uvijek divna
slika. Ta su zaustavljanja uskoro dodijala mojoj nestrpljivoj
Loliti, a, kako nije imala, kao i vedina djece, nimalo obzira za
tue prohtjeve, obasula bi me grubim pogrdama kad bih je
zamolio da me miluje dok plavooke male crnke u plavim
hlaicama, ridokose u zelenim bluzicama bez rukava i mutne
male plavojke nalik na djeake u izblijedjelim pamunim
hlaama prolaze mimo nas po suncu. inedi stanovite ustupke
i njenim muicama, uvijek sam je i svagdje velikoduno
putao da se kupa s djevojicama u bazenima. Ona je
oboavala ljeskavu vodu i vrlo je dobro ronila. Ja bih pak, u
udobnom kudnom kaputu, sjeo u arenu popodnevnu
hladovinu, poto sam se bio malko okvasio, te sam uivao
dredi toboe knjigu ili vredicu bombona u ruci, ili i jedno i
drugo, ili bez iega osim sa ^ijezdama koje su mi u potaji
gorjele, gledajudi kako ona skakude, s gumenom kapicom na
glavi, posuta bisernim kapima, ravnomjerno preplanula,
radosna kao na reklami za ferije, u svojim tijesnim adasnim
gadicama i nabranom grudnjaku. Dvanaestogodinje zlato!
Kako sam se samodopadno udio to je ona moja, moja,
moja, kako Sam njeno oivljavao u sjedanju nau nedavnu
podnevnu seansu Uz gugutanje divljih golubova, i planirao
idudu seansu, pred veer, 1 kiljio zbog streliastih sunanih
zraka, i usporeivao svoju Lolitu

174 i 175 s drugim nimficama koje je krti sluaj okupljao oko
nje radi mog antologiarskog uivanja i prosuivanja; i
dandanas mogu metnuti ruku na svoje bolno srce i redi da
nijedna od njih nije pobudila u meni dublji zanos od nje, a ako
je koja pobudila, onda je to bilo u svega dvije-tri iznimne
prilike, pri posebnom osvjetljenju, pri posebnoj mjeavini
mirisa u zraku jednom (beznadan sluaj), blijeda mala
panjolka, kdi nekog plemida snanih eljusti, a drugi put...
maisje divagu^6. Dakako da sam morao uvijek biti na oprezu,
jer sam, pronicav u svojoj ljubomori, jasno shvadao svu
opasnost tih igara to su me zasljepljivale. Trebalo je samo da
se okrenem da odem, na primjer, svega nekoliko koraka
dalje da vidim jesu li napokon pospremili nau kudicu pa da
ved, kad se

vratim, zateknem nenadanu promjenu; Lolitica je, les yeux
perdus6'', umakala svoje noge dugih prstiju i budkala njima po
vodi sjededi izvaljena na kamenom rubu bazena, a sa svake je
strane uz nju napola leao un brun adolescent8, koga de
njena smea ljepota i iva u mladenakim borama na trbuhu
zacijelo miljah, o, Baudelaireu! nagnati se tordre69 u
snu koji de mu se vradati mnoge i mnoge nodi... Pokuao sam
je nauiti igrati tenis da bismo imali vie zajednikih zabava,
ali, premda sam u svoje vrijeme izvrsno igrao, pokazalo se da
sam vrlo slab uitelj; stoga sam je u Kaliforniji nagovorio da
uzme nekoliko skupih sati kod nekad glasovitog prvaka,
protegijastog, naboranog starca s cijelim haremom pobiraa
lopti. Izvan igralita se on doimao kao olupina od ovjeka, ali
ponekad u toku sata, kad bi htio zadrati loptu u igri, izveo bi
udarac ist kao kaktusov cvijet i vratio loptu uenici da bi sve
zazvonilo, i ta bi me boanstvena mjeavina njene tonosti i
neprijeporne modi podsjetila da sam ga prije trideset godina u
Cannesu gledao kako je hametice potukao velikog Goberta!
Prije nego to ju je on poeo pouavati, mislio sam da ona
nede nikad nauiti igrati. Prije toga sam ja trenirao svoju
nenadarenu djevojicu na hotelskim igralitima i pred oi su
mi izlazili oni davni dani kao sam, na snanom vrelom vjetru,
u vrtlogu praine, u magli udna umora, vradao lopte jednu za
drugom veseloj, nevinoj, otmjenoj j\nnabeli (bljesak
narukvice, nabrana suknjica, crna barunasta vrpca oko ela).
Svaka moja rije, svaki moj namedjivi savjet samo su
pojaavali Lolitinu zlovolju i srdbu. Ona je, zaudo, vie
voljelabar dok nismo stigli u Kaliforniju obino
dobacivanje lopte reketom (i beskonano traenje lopte) s
nekom svojom tananom, slabakom, ali izvanredno zgodnom
tipa angegauche70 vrnjakinjom. Kao gledalac koji je
svagda spreman pritedi u pomod, prilazio sam toj nepoznatoj
djevojici i udisao njen laki mousni miris, dodirivao joj golu
ruku i drao je za izboeni zglob ili joj premjetao amo-tamo
prohladnu nogu da zauzme to bolji stav za bekhend udarac.
Doe bi se Lo sagnula tako da bi joj sunanosmeda kosa pala
preko ela, pa bi se naslonila o reket kao bogalj o tap i
isputala strane uzvike gaenja zbog mog upletanja. Tada
bih ih ostavio na miru i sjeo na stranu, sa svilenim alom oko
vrata, i nastavio ih gledati i usporeivati pokrete njihovih
tijela. Bilo je to u junoj Arizoni, ini mi se, gdje su zimski dani
podstavljeni toplom lijenodu. Nespretna Lolitica promaivala
je loptu i psovala, ili je bijedno servirala u mreu i oajniki
dizala reket uvis pokazujudi vlane, blistave mladenake malje
ispod pazuha, a njena je jo smijena i isto tako ljupka
partnerica zduno trala na svaku loptu, ali nijednu nije
vradala; pa ipak su se obje vrlo dobro zabavljale i jasnim,
zvonkim glasovima neprekidno tono brojile poene u toj
svojoj besmislenoj igri.

Sjedam se kako sam jednom ponudio da im donesem hladne
napitke. Popeo sam se stazom posutom ljunkom i vratio se
nosedi dvije visoke ae ananasova soka, sodu i led jantarne
boje. Odjednom sam osjetio prazninu u prsima i stao, jer
djevojica nije vie bilo na igralitu. Sagnuo sam se da odloim
ae na klupu i, tko zna zato, ugledao nekako ledeno jasno
pred sobom lice mrtve Charlotte. Osvrnuo sam se i uinilo mi
se daje Lolitin lik u bijelim nlaicama promaknuo kroz pjegavu
hladovinu vrtnom stazom s nekim visokim mukarcem koji je
nosio dva reketa u ruci. Jurnuh za njima, ali kad se poeh
probijati kroz grmlje, spazih, u alternativnom vidnom polju
(kao da se ivotni tok neprestance razdvajao), svoju u
dugakim hlaama i njenu drugaricu u hlaicama kako

176 !'!' 177 hodaju gore-dolje po poljanici obrasloj
korovom i lupaju reketima po grmlju bezvoljno traedi
posljednju izgubljenu loptu. Prebirem po tim svijedim
sitnicama uglavnom zato da dokaem svojim sucima da sam
se trudio svim silama da pruim svojoj Loliti svakojake zabave.
Kako je bilo divno gledati kako ona, dijete, pokazuje nekom
drugom djetetu jednu od svojih rijetkih vjetina, na primjer
poseban nain preskakivanja preko ueta! Manja nimfica,
prozirno blijeda ljepotica neopaljenih lopatica, drala se
desnom rukom za zapede lijeve ruke iza leda i izbeila oi,
kao i paunovo sunce na ljunku ispod rascvjetana drveda,
usred mog okatog raja, izbeila oi na moje pjegavo i vulgarno
vile koje je poskakivalo ponavljajudi kretnje mnogih drugih
djevojica, kojih se nisam mogao nagledati na suncem
obasjanim polivenim plonicima i zidinama to su svjee
mirisali u staroj Evropi. Malo zatim bi vratila ue svojoj maloj
prijateljici Spanjolki, pa bi gledala ponavljanje lekcije
zabacujudi pokatkad kosu s ela, ili sklapajudi ruke na prsima i
gazedi vrhom cipele drugu cipelu, ili sputajudi mlitavo ruke
niz svoje jo djeake kukove, a ja bih otiao da vidim jesu li
napokon one proklete sobarice pospremile nau kudicu; kad
bih se uvjerio da jesu, prijazno bih na rastanku klimnuo
glavom snebivljivoj crnokosoj djevojici pau moje princeze
i oinskom kretnjom duboko zario prste u Lolitine uvojke,
pa je njeno ali vrsto zagrlio i poveo svoju jogunastu
ljubimicu u nau skrovitu kudicu daje prije veere na brzinu
obljubim.

ija vas je to maka, jadnoga, tako ogrebla? uskliknuk je
neka zrela, mesnata, lijepa ena kakve su mi oduvijek bile
odbojne, a kakvima sam se uvijek najvie sviao obradajudi
mi se za veerom nakon koje je trebalo da zapone ples koji
sam bio obedao Loliti. Eto zato sam se klonio ljudi dok je
Lolita, naprotiv, inila sve to je bilo u njenoj modi da uvue u
svoju orbitu to vie potencijalnih svjedoka. Ona je, slikovito
govoredi, mahala repom pa ak i svojom malom
stranjicom kao to ine kujice kad god bi nas nagovorio
neki nacereni neznanac i zapodjenuo iv razgovor
usporeujudi geografske podatke na registarskim tablicama
naih automobila ^, Vi ste, bogami, daleko od kude!
Radoznali roditelji eljeli su "togod ispipati o meni od Lo, pa
su je pozivali da poe s njihovom djecom u kino, ali sam ja
uvijek umjesto nje odbijao te pozive. U nekoliko smo se
navrata jedva spasili. Kaskade u nunicima progonile su me,
naravno, u svim naim karavansarajima; ali nisam ni slutio
koliko su tanke one vaflaste pregrade u motelima "spojenog
tipa" dok nije jedne veeri, nakon mog suvie glasnog
stenjanja od uitka, neije muko kaljucanje onkraj zida
ispunilo stanku tako jasno kao da sam ja sam zakaljao; a
sutradan ujutro, dok sam pio kavu u mlijenom restoranu
(Lolita je uvijek kasno ustajala i voljela da joj donesem lonid
vrude kave u postelju), moj je nodanji susjed, postariji glupan
s naoalama bez okvira na dugakom kreposnom nosu i sa
sindikalnom znakom u zapuku, uspio nekako da me uvue u
razgovor, u toku kojega me zapitao ustaje li i moja
"suprunica" isto tako nerado iz postelje kao i njegova kad
nije kod kude na farmi; i, da me nije guila spoznaja o jezivoj
opasnosti, moda bih bio uivao u udnom, osupnutom izrazu
na njegovu vjetrom opaljenom licu tankih usana, kad sam mu
lakonski odgovorio, sputajudi se s visoke stolice bez naslona,
da sam, "hvala Bogu, udovac". Kako je bilo lijepo donositi joj
tu kavu i ne dati joj je dok ne izvri svoju jutarnju dunost!
Kakav sam bio paljiv prijatelj, kakav revan otac, kakav dobar
pedijatar koji je udovoljavao svim tjelesnim potrebama svoje
smedue! Zamjeram prirodi samo na jednom, a to je to
nisam mogao, kao to sam elio, izokrenuti svu svoju Lolitu i
prinijeti edne usne njenoj mladoj maternici, neznanom srcu,
sedefastoj jetri, morskom grou njenih pluda i ljupkom Paru
bubrega! U osobito vrude dane, u ljepljivoj sparini kudice,
godio mi je koni naslonja pod mojom masivnom golotinjom.
Drao sam je na koljenima. Sjedila je kao posve obino dijete i
Ceprkala po nosu, sva zadubljena u lako tivo novinskog
priloga, sasvim ravnoduna prema mom blaenstvu, kao da je
sluajno sjela n* neki predmet cipelu, na primjer, ili ludcu,
ili drak reketa koji nije izvukla ispod sebe iz puke lijenosti.
Pogledom je pratila Pustolovine svojih najdraih linosti u
stripovima (meu njima je

178 179 bila i lijepo nacrtana neuredna djevojica u bijelim
arapicama, sva nekakva uglasta i istralih jagodinih kostiju,
kojom bih se i ja bi0 rado osladio). Voljela je prouavati
pojedinosti na fotografijama kobnih automobilskih sudara.
Nikad nije sumnjala u realnost mjesta, vremena i okolnosti
koje su se toboe odnosile na reklamne slike ljepotica golih
bedara. I neobino se ushidivala fotografijama provincijskih
mladenki od kojih su neke bile u potpunom svadbenom ruhu,
s buketima u rukama i s naoalama na nosu. Muha bi sjela na
nju i vrljala u blizini njena pupka ili bi joj istraivala njene,
blijede kolobare oko bradavica na dojkama. Ona bi je
pokuavala uloviti u aku (Charlottin nain), a onda bi se
zadubila u rubriku: "Da vidimo jeste li razboriti!" "Da vidimo
jeste li razboriti! Mislite li da bi bilo manje seksualnih zloina
kad bi se djevojice pridravale odreenih pravila? Kad se ne
bi igrale pokraj javnih nunika? Kad ne bi primale slatkie od
nepoznatih ljudi ni pristajale da se malo 'provezu'? Kad bi
zapisivale broj automobila kojim su se povezle..." ...I
tvorniku marku slatkia dobacih. Ona nastavi itati
odmiudi obraz od mog obraza to joj se primicao (i to je jo
bilo dobro, upamti, itaoe moj!) Ako ved nema olovke, a
zna ipak itati... Mi ubacih u ali srednjovjekovni
pomorci, metnuli smo u ovu bocu... Ako ved nema olovke
ponovi ona a ipak zna itati i pisati eto, to hode redi,
razumije li, tupane? onda pokuaj nekako nadrljati broj na
zemlju uz cestu... ...Svojim pandicama, Lolito! 3. Ona je
stupila u moju zemlju, u mrku i crnu Humbriju> neoprezno i
radoznalo; pogledala ju je podsmjehujudi se prezirno i
neprijazno; i inilo mi se da je spremna napustiti je osjedajudi
najobinije gaenje. Nikad nije ona treperila pod mojim
prstima, i prodorni uzvik ("to ti to zapravo radi?") bijae mi
jedina nagrada _a sva moja nastojanja da je prodrmam. Moja
je ludica vie voljela najbanalniji film i najbljutaviji sirup nego
udesnu zemlju koju sam joj nudio. Kad samo

pomislim da je, birajudi izmeu hamburgera i Humbergera,
redovito i neumoljivo uzimala u usta ono prvo! Ne sjedam se
jesam li u prolom poglavlju spomenuo kako se zvao mlijeni
restoran u kojem sam zajutarkovao. Zvao se "Ledena kraljica".
Smijeedi se pomalo turobno, rekao sam Loliti: A ti si moja
ledena princeza. Nije shvatila tu moju gorku alu. Nemoj se
mrtiti, itaoe! Nipoto ne elim stvoriti dojam da nisam bio
sretan. Moj dragi italac mora shvatiti da je zaarani i pokorni
putnik koji posjeduje nimficu tako redi s onu stranu srede. Jer
nema na ovom svij etu vedeg blaenstva od milovanja
nimfice. Ono je "izvan konkurencije", i to blaenstvo, ono
pripada jednoj drugoj klasi, jednoj drugoj kategoriji osjedaja.
Jest, mi smo se svaali, jest, ona je bila zla, jest, inila mi je
svakojake smetnje, ali uza sve njeno kreveljenje, uza svu
grubost ivota, opasnost i uasnu beznadnost, ipak sam ivio
duboko u svom raju koji sam izabrao, raju ija su se nebesa
rumenjela kao paklenski plamen ali svejedno raju. Iskusni
psihijatar koji sad prouava moj sluaj a kojeg je doktor
Humbert uspio, nadam se, opiniti kao zmija kunida
zacijelo arko eli da pripovjeda odvede svoju Lolitu na more
i da ondje bar "udovolji" svojoj staroj elji, da se oslobodi
"podsvjesne" opsesije nedovrenog ljubavnog romana iz
djetinjstva s prvobitnom malom Miss Lee. Pa, dragi kolega,
dopustite mi da vam kaem da sam ja odista traio neku
plau, iako moram priznati da mi je mnogo prije nego sto smo
stigli do te fatamorgane sive vode, moja suputnica ved bila
podarila toliko naslada da je san o "kraljevstvu kraj mora", o
sublimiranoj Rivijeri" i tome slino odavno prestao biti snaan
Priv, i da se sveo na razumno traenje posve teoretskih
doivljaja, ^dgarovi su aneli to znali i prema tome sve uredili
kako treba. *sjet jednoj potpuno vjerodostojnoj draici na
obali Adantika

180 181 pokvarilo je na kraju runo vrijeme; teko, tmurno
nebo, blatni valovi, nedogledna, ali posve stvarna magla
to je moglo biti razliitije od bistrih ari, od aurne pozadine i
rumenih prilika moje sredozemne pustolovine? Dvije-tri
polutropske plae u Meksikom zaljevu bile su, dodue,
prilino sunane, ali posute otrovnim, zvjezdolikim i
hladetinastim ivotinjicama i ibane uraganskom vjetrinom. I,
napokon, na kalifbrnijskom primorju, pred prikazom Tihog
oceana, otkrio sam posebnu vrstu skrovitosti u nekoj pedini

do koje je dopiralo, s odreenog dijela plae iza trula drveda,
vritanje nekolikih skautkinja koje su se prvi put kupale u
velikim valovima; ali nas je magla obavijala kao mokar
pokriva, pijesak je bio neugodan, zrnast i ljepljiv, a Lolita je
bila sva najeena i pokrivena pijeskom i prvi put u ivotu nije
me privlaila vie od kakve morske krave. Ipak, moda de moji
ueni itaoci ivnuti duhom kad im kaem daje, i kad bismo
nabasali na neki prikladan komadid morske obale, obino bilo
kasno, jer sam se ja uistinu "oslobodio" mnogo ranije, u onom
istom asu kad mi se Annabel Haze, alias Dolores Lee, alias
Lolita, javila, onako zladano preplanula, na koljenima,
uzdignuta pogleda, na onoj ubogoj verandi, u fiktivnoj,
neasnoj, ali otmjenoj i uspjenoj primorskoj kombinaciji
(iako nije u blizini bilo niega drugog do drugorazrednog
jezera). Toliko o osebujnim osjedajima na koje su utjecali, ako
ih ved nisu izazvali, postulati suvremene psihijatrije. Stoga
sam se odrekao, i natjerao Lolitu da se odrekne, plaa koje su
bile odvie sumorne kad su bile puste, ili odvie napuene kad
su bile obasjane suncem. S druge strane, jo mi nisu dala mira
sjedanja na beznadne skitnje po evropskim gradskim
parkovima i zbog toga su me i dalje privlaile mogudnosti
ljubavnih igara pod vedrim nebom, te sam i dalje traio
zgodna mjesta u "krilu prirode" gdje sam nekad podnio
mnogo sramotnih liavanja. I tu me je sudbina iznevjerila.
Razoaranja koja bih sad htio iznijeti (skredudi pomalo svoje
pripovijedanje prema onim neprekidnim opasnostima i
bojaznima to su pratile moju sredu) ne bi nipoto smjela
zasjeniti ameriku divljinu lirinU> epsku, traginu, ali
nikad nalik na Arkadiju. Ona je lijepa, ta divljini oliko lijepa da
ovjeka dira u srce, i krasi je nekakva razrogaena, opjevana,
nevina pokornost koje vie nemaju ona lakirana, obojena
vicarska sela nalik na igrake ni toliko slavljene Alpe.
Nebrojeni ljubavni parovi leali su zagrljeni i cjelivali se na
ravnim patinama gorskih obronaka u Starom svijetu, na
mahovini pruivoj poput skupog madraca, oko higijenskog,
praktinog potoida, po neotesanim klupama ispod hrastova
ureenih inicijalima i po mnogim kolibama u hladovini mnogih
bukvika. Ali u amerikoj divljini nede ljubitelj svjeeg zraka
nadi tako zgodnih mogudnosti da uiva u najstarijem zloinu i
najstarijoj razbibrizi. Otrovne biljke opeci de stranjicu
njegovoj dragani, bezimeni kukci izujedat de njemu tur; otre
estice umskog saga izbost de mu koljena, posvuda naokolo
ukat de mogude zmije ma to ja to govorim, napola
izumrli zmajevi! a sjemenje grabeljiva cvijeda, nalik na
raide, prilijepit de se, kao gadna zelena kora, podjednako i za
crnu dugu arapu vezanu podvezicom i za nepritegnutu bijelu
arapicu. Malko preuveliavam. U jedno ljetno podne, ispod
sama ruba ume, gdje su se cvatovi nebeske boje (ja bih ih
nazvao zenebostancima) bili zbili uz uboravi

gorski potok, napokon smo nali, Lolita i ja, pusto romantino
mjesto, tridesetak metara iznad prijevoja gdje smo bili ostavili
auto. inilo se da tuda nije jo gazila ljudska noga. Posljednji
usopljeni bor stao je da se odmori na stijeni do koje se bio
uspeo. Svizac je zvinuo kad nas je ugledao, i nestao. Prostrh
pled za Lolitu. Ispod njega je tiho pucketala suha trava.
Venera je dola i otila. Nazubljena hrid na vrhu obronka i
gusto ipraje ispod naeg loga kao da su nas titili i od sunca i
od ljudi. Ali, jao, nisam raunao na jedva vidljivu pokrajnju
stazu to je Podmuklo vijugala izmeu grmlja i kamenja
nedaleko od nas. Eto, tada umalo to nismo nadrljali; nije
udo to me je taj dogaaj zauvijek izlijeio od enje za
bukolikom. Sjedam se, operacija je bila zavrena, sasvim
zavrena, i ona je P'akala u mom zagrljaju blagotvorna bura
jecaja nakon jednog d onih nastupa mrzovolje koji su bili
uestali u toku te inae divne godine! Upravo sam bio
povukao neko glupo obedanje koje mi je

182 183 bila iznudila dok sam bio obuzet slijepom i
nestrpljivom mukom stradu, pa se sad izvalila na pled i
polila suzama i tipala me za ruku kojom sam je milovao, a ja
sam se radosno smijao, i onaj odvratni neopisivi, nesnosni i
kako slutimvjeni uas koji sad poznajem bio je tada tek
crna tokica u sjaju moje srede; i eto, tako smo leali kad sam
osjetio jedan od onih potresa koji su na kraju izbacili moje
jadno srce iz koloteine, jer sam odjednom ugledao pred
sobom tamne netremine oi dvoje udne i krasne djece,
malog fauna i male nimfe blizanaca, sudedi po njihovoj
posve jednakoj ravnoj crnoj kosi i beskrvnim licima. uali su i
zurili u nas, a modrilo njihove jednake odjede stapalo se s
modrilom gorskog cvijeda. Oajnikom kretnjom dohvatih
pled da se nekako sakrijem, a u istom asu neto nalik na
golemu loptu s bijelim tokama poe se okretati pokraj nas
pretvarajudi se malo-pomalo u debelu, kratko podianu
crnku koja ustajae, poto je makinalno bila dodala jo jedan
divlji ljiljan svojoj kitici, osvrdudi se na nas preko glava svoje
arobne djece isklesane iz modra kamena. Danas, kad imam
na savjesti sasvim drugaiju nesredu, znam da sam hrabar
ovjek, ali mi u ono vrijeme to nije bilo jasno, i sjedam se da
sam se sam zaudio svojoj hladnokrvnosti. Proaptavi jednu
od onih suzdrljivih zapovijedi koje ovjek izdaje i u najgoroj
nevolji zbunjenoj i skutrenoj ivotinji

(od kakve lude nade ili mrnje podrhtavaju slabine mladoj
zvijeri, kakve crne zvijezde prte u krotiteljem srcu!), natjerah
Lolitu da ustane, pa se dostojanstveno udaljismo, a onda se
nedolino sjurismo do ceste na kojoj smo bili ostavili
automobil. Iza njega su stajala neija luksuzna kola obiteljskog
tipa, a lijep Asirac modrocrne bradice, un monsieurtves
bien71, u svilenoj koulji i grimiznim hlaama, po svoj prilici
mu debele botaniarke> ozbiljno je fotografirao oznaku
nadmorske visine prijevoja. Ona ft iznosila znatno vie od
3.000 metara pa sam se bio zasoptao. Kad smo krenuli, auto
je zastrugao po pijesku i zanio se, a Lolita je joS neto petljala
oko svoje odjede i psovala me rijeima koje, po mofl1
miljenju, djevojice ne bi smjele ni znati, a kamoli
upotrebljavatigilo je i drugih neugodnosti. Jedanput u kinu, na
primjer. U to e vrijeme Lolitu jo vezala prava strast za kino
(koja se poslije, kad je opet nastavila polaziti kolu, izrodila u
mlaku milostivost). Mi smo u epdinu dana gledali, poudno i
sve odreda, oko sto pedeset, a moda i dvjesta filmskih
predstava. Ponekad smo isti filmski urnal gledali i po
nekoliko puta, jer su se razlini filmovi prikazivali s jednim te
istim urnalom koji se vukao za nama iz gradida u gradid.
Najvie je voljela ove vrste filmova i ovim redom: muzike
komedije, kriminalistike i kaubojske filmove. U prvima su se
pravim pjevaima i plesaima pripisivale izmiljene kazaline
karijere u nekakvoj zapravo bezbolnoj sferi postojanja,
iz koje su bile prognane smrt i istina, i u kojima je sijed,
raznjeen, u tehnikom smislu besmrtan otac, koji isprva nije
odobravao umjetniku karijeru svoje aave kderi, najposlije
redovito zduno pljeskao toj istoj kderi na praizvedbi na
bajoslovnom Broadwayu. Svijet gangstera je bio osebujan; tu
su junaki novinari bili izvrgnuti stranim kunjama, telefonski
su rauni dosezali milijarde dolara, a u mukoj atmosferi
pucanja nasumce zlikovce su progonili kroz kanalizacijske
cijevi i skladita patoloki neustraivi policajci (ja sam im
zadao mnogo manje posla). Bilo je, napokon, filmova o
Divljem zapadu krajolik boje peene zemlje, rumeni,
plavooki kauboji, izvjetaena, ali vrlo zgodna uiteljica koja je
netom stigla u Hunu klisuru, konj to se propinje, stihijska
panika stoke, revolverska cijev kojom se razbija prozor,
nevjerojatno akanje za kojeg se rui brdo pranog
staromodnog pokudstva, stolovi slue Kao oruje, junak se
spaava smrtnim skokom, junak je pritisnuo ^ovcu ruku uza
zemlju, ali se zlikovac jo trudi da napipa isputeni 'ovaki
no, stenjanje, lijep udarac akom u bradu, nogom u trbuh,
junak se saginje i navaljuje na zlikovca; i tek to je ovjek
podnio tolike ttuke da bi i Heraklo morao u postelju (ja
valjda znam neto o tome!), ^sta se ne vidi osim prilino
zgodne modrice na preplanulom obrazu zajapurena junaka
koji grli krasoticu nevjestu na dalekoj granici avuizacije.
Sjedam se

popodnevne predstave u malom zaguljivom ^ dupkom
punom djece i proetom toplim mirisom kokica. ut ' izlazio
je nad gitaristom s rupcem oko vrata, koji je naslonio

184 185 nogu na borovo brvno i prebirao po strunama, a ja
sam pOsv bezazleno prebacio ruku Loliti preko ramena i
primakao obra? njenoj sljepoonici, kad najednom dvije
vjetice iza nas poee kojeta mrmljatine znam jesam li ih
dobro razumio, ali ono to sam nau0 nagnalo me je da
skinem s nje svoju blagu ruku i, naravno, ostatak filma gledao
sam kao u magli. Ovdje moram neto udno priznati. Vi dete
se smijati, ali, da vam pravo kaem, nekako nisam nikad uspio
izvesti naistac pravnu stranu svog poloaja. Ne znam ga ni
dan-danas. Dakako da su kojekakve pojedinosti sluajno
doprle do mene. Alabama zabranjuje skrbniku da mijenja
djetetovo mjesto stanovanja bez odluke suda; Minnesota,
kojoj se duboko klanjam, ne predvia nikakvo upletanje suda
ako roak preuzme na sebe brigu i odgovornost za dijete koje
nije starije od etrnaest godina. Pitanje: moe li se ouh
djevojice koja je tek omaljavila i koja je tako bajna da
ovjeku zastaje dah, ouh sa svega jednomjesenim stazom,
neurastenik, udovac s malim, ali samostalnim prihodom u
sadanjosti i s evropskim zidinama, razvodom i nekoliko
ludnica u prolosti, moe li se on smatrati roakom i, prema
tome, prirodnim skrbnikom? A ako se ne moe, moram li ja,
smijem li ja, ostajudi u razumnim granicama, izvijestiti o tome
neki odjel socijalne skrbi i podnijeti molbu (kako se to zapravo
podnosi molba?), te dopustiti da predstavnik suda proui
ivot krotkog, ali sumnjivog Humberta i opasne Dolores Haze?
Iz brojnih knjiga o braku, silovanju i posvojenju, u koje sam
kriom zavirivao u javnim knjinicama velikih i malih gradova,
nisam nita razabrao osim nejasnih nagovjetaja o tome da je
drava vrhovni skrbnik malodobnih djevojica. Pilvin i Zapel,
ako sam dobro upamtio njihova prezimena, autori znaajnog
djela o branim zakonima, uopde se ne obaziru na ouhe
kojima su ostale sirotice na rukama i koljenima. Moj najbolji
prijatelj, monografija koju jeizdala Uprava socijalne skrbi
(Chicago, 1936.), a koju mi je jedva nekako iskopala iz pranih
dubina spremita knjinice neka neduna star* usidjelica,
kae ovako: "Nema zakona po kojem bi svaki maloljetni
morao imati skrbnika; uloga je suda pasivna i on stupa u
akciju tek

kad je poloaj djeteta oito ugroen". Doao sam do zakljuka
da ovjek imenuje za skrbnika tek poto sveano i formalno
izrazi viju da postane skrbnik; ali mogu prodi mjeseci i mjeseci
dok ga ne pozovu na sasluanje i dopuste da mu izrastu
modra krila dolina njegovu poloaju, a doe je prekrasno
demonsko dijete preputeno jjino sebi, kao to je zapravo bila
i Dolores Haze. Zatim slijedi sasluanje. Dva-tri sueva pitanja,
dva-tri odvjetnikova odgovora koji trebaju umiriti suca,
smijeci, kimanje glavom, kiica vani rominja i skrbnik je
imenovan. Pa ipak se nisam usudio. Ne treba idi pred rudo,
treba se pritajiti kao mi, sklupati se u svojoj rupi! Sud bi
razvio grozniavu djelatnost tek kad bi se javilo novano
pitanje dva lakoma skrbnika, opljakano siroe, tredi, jo
lakomiji sudionik... Ali je u ovoj prilici bilo sve u redu, odavno
je bio popisan inventar i neznatno nasljee od majke ekalo je
potpuno netaknuto da Dolores Haze postane punoljetna.
inilo se daje najrazumnije da ne podnosim molbe. Jest, ali
nede li se umijeati kakva organizacija, kakvo humanitarno
drutvo, ako ne budem dao ni glasa od sebe? Prijateljski
naklonjeni Farlow, koji je bio neto kao pravni zastupnik i koji
mi je vjerojatno mogao dati valjan savjet, bio je odvie zauzet
eninim rakom da bi mogao uiniti neto vie od onoga to je
obedao, naime da se nastavi brinuti o Charlottinoj neznatnoj
imovini dok se ja ne oporavim malo-pomalo od potresa koji je
prouzroila njena smrt. Ja sam mu bio utuvio u glavu da je
Dolores moja nezakonita kdi, pa nisam mogao oekivati da de
se jo zanimati za njen poloaj. Kao to je italac zacijelo ved
shvatio, ja nisam nikakav Poslovan ovjek; ali, naravno, ni
lijenost ni neznanje nisu me smjeli sPrijeiti da potraim
strunu pomod sa strane. Prijeio me je uasan sjedaj da de mi
sudbina, ako joj budem suvie dosaivao i nastojao "*
ozakonim njen bajoslovni dar, oduzeti iznenada taj dar, kao
to Je u onoj istonjakoj bajci dvorac na vrhu brda nestajao
im bi koji H^ac upitao uvara zato se iz daljine tako jasno
vidi pruga neba pri 2asku sunca izmeu crne stijene i
temelja. Zakljuio sam da du u Beardslevju (gdje se nalazi
enski koled) k pronadi prirunike koje jo nisam imao prilike
prouiti,

186 187 1 ' kao na primjer Woernerovu raspravu "O
amerikom zakonu skrbnitvu" ili neke broure koje je
izdavala "Djeja zatita". Zakljuio sam, osim toga, da de za
Lolitu biti sve bolje od besposlice u kojoj je

ivjela i koja ju je obeshrabrivala. Uspijevao sam je nagovoriti
da mi ini kojekakve uslugenjihov bi popis zapanjio
profesionalna odgojitelja; ali je ni prijetnjama ni molbama
nisam mogao navesti da proita neto drugo od takozvanih
kominih stripova ili pripovjedaka u amerikim enskim
asopisima. Svaka malo ozbiljnija knjievnost mirisala joj je na
kolu i, premda nije imala nita protiv da pokua itati Tisudu
ijednu nod ili Male ene, odluno je odbijala tratiti "ferije" na
takve teke, uene knjige. Sad mi se ini da sam grdno
pogrijeio to sam se vratio s njom na istonu obalu i upisao
je u privatnu gimnaziju u Beardslevju, umjesto da smo se
nekako prebacili preko meksike granice kad smo ved bili tako
blizu nje, i pritajili se godinu-dvije u suptropskom raju dok se
ne bih mogao mirne due oeniti svojom malom Kreolkom;
jer, moram priznati da sam, prema stanju svih lijezda i
ganglija, prelazio u jednom jedinom danu s jednog pola ludila
na drugiod misli da du se negdje oko 1950. godine morati
na neki nain otarasiti neugodne iparice ije de arobno
nimfianstvo dotle ispariti do misli da du je moda, uz malo
strpljenja i srede, uspjeti u bliskoj bududnosti natjerati da mi
proizvede kakvu arobnu nimflcu u ijim de ilama tedi moja
krv, Lolitu Drugu, kojoj de biti osam ili devet ljeta 1960.
godine, kad du ja jo biti dans laforce de l'age72; tovie,
teleskop je mog uma ili bezumlja bio toliko jak da sam mogao
razabrati u dalekoj bududnosti un vieillardencore ver^ (ili da
nije to zelenilo bila obina gnjile?), udnovata, njena,
slinava doktora Humberta kak iskuava na beskrajno ljupkoj
Loliti Tredoj "djedovsko umijede" koje je opjevao Victor Hugo.
Ne sumnjam da sam u doba tog naeg neobinog putovanja
bi" dozlaboga lo otac Lolite Prve. Trsio sam se, dodue. itao
sam' preitavao knjigu s nenamjerno biblijskim naslovom
Upoznaj' svoft kderku, koju sam kupio u onoj istoj knjiari u
kojoj sam kup10 Loliti, za njen trinaesti roendan, raskono
izdanje, s komercija10 " ilustracijama, Andersenove Male
morske sirene. Ali i u aim najljepim trenucima, kad smo
itali po kiovitu vremenu (Lolitin je pogled neprestance
prelazio s prozora na runi sat, pa opet a prozor) ili lijepo i
dobro blagovali u dupkom punom restoranu nalik na vagon-
restoran, ili obilazili trgovine, ili nijemo zurili, s drugim
automobilistima i njihovom djecom, u krvlju poprskani auto i
ensku cipelicu u jarku (ujem kako Lolita kae, kad kredemo
dalje: "Eto, ba sam takve mokasinke uzalud opisivala onom
idiotu u trgovini!") u svim tim sluajnim trenucima inio
sam se sam sebi isto toliko neuvjerljivim ocem koliko se i ona
inila neuvjerljivom kderkom. Moda to mijenjanje okoline
nalik na bijeg, mislio sam, pogubno djeluje na nau
sposobnost mimikrije? Moda de stalno boravite i rutina
kolskog ivota donekle popraviti situaciju?

Beardslev nisam izabrao samo zato to je ondje bila enska
gimnazija na prilino dobru glasu, nego i zato to je ondje bio
i poznati enski koled. Htio sam da budem case 74, da se
pripijem za kakvu arenu povrinu s kojom de se neprimjetno
stopiti moje uznike pruge. I tako sam se sjetio jednog svog
dobrog znanca, profesora francuske knjievnosti na
Beardslevjskom koledu. Taj se dobriina sluio mojim
prirunicima i ak me jednom pozvao da odrim jedno
predavanje. Lektorsko mjesto na enskom koledu nije me,
naravno, nipoto privlailo, jer za mene (kao to sam ved
jednom pripomenuo u ovoj svojoj ispovijedi) nema runijeg
pogleda od pogleda na teke, otoboljene stranjice, debele
listove na nogama 1 pristava ela vedine studentica (moda u
njima vidim lijesove od S^ube enske puti u koje su moje
nimfice ive sahranjene!); ali sam zudio za nekom
naljepnicom, za nekom pozadinom, za nekom , a postojao je
jo jedan poseban i prilino neobian razlog ji du uskoro
iznijeti i zbog kojega mi je drutvo dragoga Gastona o
posluiti kao vrlo dobra zatita. ilo je tu, napokon, i pitanje
novca. Moj prihod nije mogao ijeti trokove naeg turistikog
putovanja. Birao sam, dodue, '^nije motele, ali bi nam
budet od vremena do vremena skljatrio ravak u bunim
hotelima A-kategorije ili pretencioznim

188 189 pseudoranevima za pokondirene tikve. Silne su
svote odlazile n razgledanje znamenitosti i na Lolitinu
garderobu, a i stara HazeoVa krntija, iako je bila ilava i vrlo
odana, svaki as je iziskivala kakav rnanj' ili vedi popravak. U
jednoj automobilskoj karti to se sluajno sauvala medu
spisima koje su vlasti milostivo dopustile da upotrebljavam
radi pisanja ovih zapisa, pronaao sam neke svoje biljeke iz
kojih slijedi da su nas u toj ekstravagantnoj godini dana, od
kolovoza 1947. do kolovoza 1948. godine, smjetaj i hrana
stajali oko 5.500 dolara, a benzin, ulje i popravci 1234 dolara;
gotovo je isto toliko otilo na razline dodatne trokove tako
da je za sto pedeset dana stvarnog putovanja (prevalili smo
oko 43.000 kilometara!) i otprilike dvjesta dana zadravanja u
pojedinim mjestima skromni rentijer Humbert potroio 8.000
dolara, a moda ak i 10.000, jer sam vjerojatno, kako sam
nepraktian, zaboravio na mnoge druge izdatke. I tako smo
ponovo krenuli na istok. Ja sam bio vie upropaten nego
okrijepljen zadovoljenjem svoje strasti, a ona je pucala od
zdravlja, i razmak

izmeu zdjelinih kostiju bio joj je jo isto onako malen kao u
djeaka, iako je bila porasla za pet-est centimetara i dobila
oko etiri kilograma. Bilo nas je svagdje, ali nismo, sve u
svemu, nita vidjeli. I danas se katkad ulovim kako mislim da
je nae dugo putovanje samo uprljalo vijugavim tragom sluzi
prekrasnu, povjerljivu, sanjarsku i golemu zemlju, koja se na
kraju u nas svela na zbirku otrcanih automobilskih karata,
raskupusanih vodia, starih automobilskih guma i na njene
jecaje u nodisvake, svake boje nodi im bih se napravio
da spavam. 4. Kad smo se, kroz girlande svjeda i sjene, dovezli
do Thaverove ulice broj 14, doekao nas je ozbiljan djeak s
kljuevima ' pisamcem od Gastona koji je bio unajmio za nas
tu kudu. Mo)a Lolita nije udostojila ni jednim jedinim
pogledom svoje nov obitavalite, nego je naslijepo otvorila
radio do kojega ju je nagn ho doveo, te se svalila na divan u
salonu s hrpom starih ilustriranih &sopisa> kojih se isto tako
naslijepo bila doepala zavukavi ruku u donju anatomiju
nodnog ormarida. Jvleni je zapravo bilo svejedno gdje demo
stanovati, pod uvjetom Ja mogu negdje zakljuati Lolitu; ali
sam vjerojatno, tijekom jopisivanja s mutnim Gastonom,
mutno zamislio vilu od opeke obraslu brljanom. A uistinu je
nae novo prebivalite ubitano nalikovalo na kudu Hazeovih
(do koje je bilo svega oko est stotina kilometara); ista onakva
dosadna nastamba od sivih dasaka s krovom od indre i s
mutnozelenim platnenim zastorima; i sobe, iako manje i
namjetene u stroem pliano-tanjurskom stilu, bile su slino
rasporeene. Moja je radna soba ipak bila neoekivano
prostrana, obloena od poda do stropa s koje dvije tisude
knjiga o kemiji znanosti koju je predavao u Beardslevjskom
koledu moj stanodavac koji je bio otputovao nekamo na
godinu dana. Nadao sam se da enska gimnazija u
Beardslevju, skupa kola za vanjske uenice, s obrokom u
podne i velebnom gimnastikom dvoranom, ne njeguje samo
sva ta mlada tjelesa, nego da daje i nekakvu osnovnu hranu
njihovim mladim umovima. Gaston Godin, koji je malokad
ispravno sudio o amerikom nainu ivota, upozorio me je da
je ta kola zacijelo jedna od onih u kojima se, po njegovim
rijeima (kao stranac volio je ovakve fraze), "ne ue toliko
gramatika koliko aromatika pravila". Ali bojim se da ak ni
to nije bila istina. Prilikom mog prvog razgovora s
ravnateljicom, gospoicom Pratt, ona se pohvalno izrazila o
"dragim plavim oima" moje kderkice (da Lolita ima plave
oi!) i mom prijateljstvu s "naim genijalnim Francuzom" (da
je Gaston genijalan!), a zatim se, Predavi Dolly u ruke nekoj
gospoici Cormorant,

namrtila kao ^ se pribire, i nakon krade stanke poela ovako:
Mi, gospodine Humbird, ne teimo toliko za tim da nam
Ucenice postanu knjiki moljci ili da znaju odverglati imena
svih prijestolnica koje ionako nitko ne zna ili da naue
godine zaboravljenih bitaka. Nama je stalo do toga da
Priviknemo dijete na kolektivni ivot. Eto zato pridajemo
toliku

190 i 191 vanost plesovima, debatama, amaterskim predsta
s djeacima. Mi smo suoeni s odreenim injenicama. Vaa
draesna Dolly uskoro de stupiti u starosnu skupinu u kojoj de
joj takvi izrazj kao to su "momak", "hodati s momkom",
"izlaziti s momkom" i slino biti isto toliko vani koliko vama,
recimo, "posao", "poslovne veze", "poslovni uspjeh", a meni
(tu se usiljeno osmjehnu) dobro mojih uenica. Dorodiv
Humbird ved je uvuena u cio sustav drutvenog ivota koji se
sastoji svialo se to nama ili ne svialo od kioska s
hrenovkama, mlijenih restorana, kokte i napitaka od slada,
filmova, plesova, nodnih piknika na plai i ak frizerskih
zabava na kojima djevojice eljaju jedna drugu! Naravno,
naa gimnazija ne odobrava neke od tih djelatnosti, a neke od
njih skredemo na druge, konstruktivnije kolosijeke. Mi uvijek
nastojimo okrenuti leda magli, a lice pravo prema suncu!
Ukratko, iako se sluimo nekim metodama formalnog
obrazovanja, nas vie zanima komunikacija nego kompozicija,
to jest, ma koliko cijenili Shakespearea i druge, mi vie volimo
da nam djevojice slobodno komuniciraju sa ivim svijetom,
nego da se zadubljuju u stare pljesnive knjiurine. Dodue, jo
pipamo oko sebe, ali pipamo pametno, kao ginekolog koji
pipa tumor. Mi na sve gledamo, doktore Humburg, s
organskog i organizacijskog stajalita. Odbacili smo mnotvo
nevanih predmeta koji su se prije naturali djevojicama i koji
im nisu ostavljali vremena za praktine informacije i vjetine,
sve one informacije koje de im zatrebati kad ponu ureivati
svoj ivot i kao to bi neki cinik mogao dodati ivot
svoga mua. Gospodine Humbersone, dopustite mi da to
ovako izrazim: svakako je vano znati toan poloaj nekog
planeta, ali je za bududu mladu kudanicu moda jos vanije da
zna koje je najzgodnije mjesto u kuhinji za hladnjak. Vi kaete
da od kole oekujete samo da dade vaoj djevojici dobru
naobrazbu. Ali kako vi shvadate pojam naobrazbe? Nekad je
to bua uglavnom verbalna pojava; drugim

rijeima, mogli ste natjerat' dijete da nabuba kakvu dobru
enciklopediju, pa bi znalo moda vise nego to kola moe
dati. Doktore Hummere, je li vama jasno da # dananju
iparicu neki srednjovjekovni pohod nema toliku ivotn0
vrijednost koliko njen pohod (tu jedva primjetno namignu)
ukavanu pjadidem da ponovim igru rijei koju je nedavno
dopustila sebi -aJa psihoanalitiarka. Mi ne ivimo samo u
svijetu ideja, nego i u cvijetu stvari. Rijei bez praktinog
iskustva nemaju smisla. to moe zapravo Dorothv
Hummerson znaiti nekakva Grka ili Bliski istok 54 svojim
haremima i robinjama? Ovaj me program isprva malko
zabrinuo, ali sam se posavjetovao s dvije pametne dame koje
su prije imale neku vezu s tom kolom i koje su me uvjeravale
da djevojice u njoj mnogo i temeljito itaju i da je sva ta
besmislica o "komuniciranju" obina reklamna patka kojoj je
cilj da dade staromodnoj gimnaziji u Beardslevju "moderan"
peat, koristan u financijskom smislu, a da je u zbilji ona
ostala isto onako utirkana kakva je i bila. Neto drugo to mi
se svidjelo ba kod te kole bit de moda smijeno nekim
mojim itaocima, ali je meni bilo i te kako vano, jer sam ja
takav ovjek. Primijetio sam, naime, da se s druge strane
ulice, ba preko puta nae kude, nalazi razmak izmeu dvije
kude pustopoljina obrasla grmljem ivih boja, s hrpom
opeka, nekoliko razbacanih dasaka i ljubiastoudkastom
pjenom od kukavnog jesenskog cvijeda; kroz taj razmak vidio
se u daljini svjetlucav dio kolske ceste koja je bila usporedna
s naom, Thaverovom ulicom, a iza ceste kolsko igralite.
Pored psiholoke utjehe koju sam opao iz susjedstva Dollvne
dnevne djelatnosti s mojom, odmah sam predvidio kako du
uivati gledajudi iz postelje u svojoj radnoj sobi, s pomodu
snana dalekozora, statistiki neminovan postotak umflca
meu djevojicama koje de se igrati oko Dolly za velikog
odmora. Naalost, na prvi kolski dan pojavili su se radnici i
podigli ogradu oko pustopoljine, a domalo je iza ograde
iznikla nekakva konstrukcija od uta drva koja je posve zastrla
moj arobni vidik. ^ kad su navezli toliko grade da su sve do
kraja pokvarili, ti su aPsuxdni graditelji prekinuli rad i vie se
nikad nisu pojavili.

192 193 5. UThaverovoj ulici, jednoj od najljepih ulica bez
trgovina, is zelenila, riih i zladanih kroanja uglednog
sveuilinog gradida moralo se nadi nekoliko ljudi

koji de te pozdravljati uljudnim kevtanjem o meteorolokim
prilikama. Ja sam se ponosio tonom temperaturom svoga
dranja prema njimanisam bio ni najmanje osoran, ali sam
bio neobino suzdrljiv. Moj zapadni susjed, koji je mogao biti
poslovan ovjek ili profesor, ili i jedno i drugo, zapodijevao je
razgovor sa mnom dok je brijao travnjak ili zalijevao
automobil ili, neto kasnije, odmrzavao pristup do ulaza u
kudu (ba me briga jesu li svi ovi glagoli na mjestu), ali moje
isprekidano mrmljanje bilo je upravo toliko razgovijetno da je
zvualo kao ablonsko odobravanje ili upitno ispunjavanje
stanke, te je osujedivalo bilo kakav razvoj familijarnih odnosa.
Od dvije kude izmeu kojih se nalazila ona kratkovjena
pustopoljina preko puta, jedna je bila prazna, a u drugoj su
stanovale dvije profesorice engleske knjievnosti, gospoica
Lester (tvid, kratka kosa) i enstvena, ali uvela gospoica
Fabian; jedini predmeti naih kratkih razgovora na trotoaru
bili su (blagoslovljena bila njihova taktinost!) mladenaka
ljupkost moje kderke i "naivni arm" Gastona Godina. Moja je
istona susjeda bila kudikamo najopasnija. Ta banalna
prefriganka kao da je izila iz neke farse. Njen je pokojni brat
bio upravitelj zgrada koleda. Sjedam se kako je jednom
zaustavila Dolly na ulici dok sam ja stajao uz prozor u salonu
grozniavo iekujudi povratak iz kole moje ljubimice. Mrska
stara frajla nastojala je prikriti bolesnu znatielju pod krinkom
sladunjave dobrohotnosti opirudi se o kiobran tanak kao
trskovac (solika f upravo bila prestala i hladno, mokro sunce
je porebarke izronilo),a Dolly je stajala u raskopanu kaputu,
iako je bilo studeno, i stiskala uz trbuh jednokatnu graevinu
od nekoliko knjiga na mapi za pisaflje (tako je bilo u modi
nositi udbenike); ruiasta su joj se koljena vidjela izmeu
ruba suknje i nezgrapnih dugakih gumenih izama> a priglup,
zbunjen smijeak prelijetao joj po licu prdasta nosida, ko)e je
moda zbog blijedog zimskog svjeda bilo gotovo runo,
k30 kakve priproste njemake Magdlein7^; i tako je stajala i
pokuavala JM na kraj s pitanjima gospoice Istok: "A gdje je
tvoja mama, milo moje?", "A ime se bavi tvoj jadni otac?", "A
gdje ste prije ivjeli?" prugi put je ta odurna babetina prila
meni na uglu ulice cviledi prijazno, ali sam uspio izbjedi
razgovor; a nakon nekoliko dana stiglo je od nje pisamce u
omotnici s modrim obrubom, u kojem je ona, vjeto
mijeajudi otrov sa sirupom, pozivala Dolly da doe k njoj u
nedjelju "da se sklupa u naslonjau i pregleda hrpu
divnih knjiga koje mi je poklonila majka dok sam bila dijete
kako ne bih navijala radio da treti do u sitne sate". Isto sam
tako morao biti vrlo oprezan s gospoom Holigan, dvorkinjom
i oajnom kuharicom, koju smo naslijedili s usisivaem praine
od prethodnih stanara. Dolly je ruala u koli tako da tu nije
bilo problema, a ja sam se nauio sam spravljati vrlo obilan
doruak za nju i uveer podgrijavati veeru koju je

Holiganka bila imburila prije odlaska. Ta je dobronamjerna i
bezazlena ena imala, hvala Bogu, prilino slabo oko koje nije
zapaalo pojedinosti; ja sam pospremao postelje i izvjetio se
u tome, ali se svejedno nikako nisam mogao osloboditi
osjedaja da sam negdje ostavio nekakav kobni trag; a u onim
rijetkim prilikama kad su Holiganka i Lolita bile zajedno u kudi,
jednako sam se bojao da moja prostoduna curica ne
podlegne ugodnim arima suosjedajne babe i da togod ne
Klane u kuhinji. esto mi se priinjalo da stanujemo u
rasvijetljenoj staklenoj kudi i da svaki as moe naa susjeda,
pergamentna lica 1 tankih usana, zaviriti kroz sluajno
nezastrti prozor da besplatno ^di neto za to bi i najzasideniji
voyeury6 platio suhim zlatom. 6. A sad rije-dvije o Gastonu
Godinu. Meni je njegovo drutvo ilo ili mi bar nije smetalo
zato to su se iz njegove iroke irile zrake potpune
sigurnosti koje su sa svih strana obavijale ju tajnu. To ne
znai da je on znao za nju; ja nisam imao posebnih

194 i 195 razloga da mu se povjerim, a on je bio odvie
egocentrian i rastresen da bi zapazio ili naslutio bilo to to
bi ga moglo potaknuti da me otvoreno pita, a mene da mu
isto tako otvoreno odgovorim. On je lijepo govorio 0 meni
pred stanovnicima Beardslevja, on je bio moj dobri glasnik. Da
je doznao za mes gouts77, njega bi to zanimalo samo utoliko
ukoliko bi rasvijetlilo moje jednostavno dranje prema njemu,
dranje u kojem nije bilo ni traga uljudnoj usiljenosti ni bilo
kakva ciljanja na raskalaenost; jer je on, unato bezbojnu
umu i maglovitu sjedanju, moda slutio da ja znam o njemu
vie nego graani Beardslevja. On je bio podbuhao, mlitav,
sjetan neenja koji se suavao prema vrhu, gdje se zavravao
uskim ramenima nejednake visine i krukolikom glavom, s
glatko zaeljanom kosom na jednoj strani i samo s ostacima
crnih ravnih pramenova na drugoj. Donji mu je dio tijela bio
golem, a kretao se na fenomenalno debelim nogama,
smijeno poput oprezna slona. Uvijek je bio odjeven u crno,
ak mu je i kravata bila crna; malokad se kupao; govorio je
engleski kao u burleski. Ipak, svi su drali daje neobino
aroban, arobno originalan ovjek! Susjedi su ga mazili; on

je znao kako se zovu svi djeaci u njegovoj etvrti (stanovao je
nekoliko ulica dalje od mene) i davao im je da mu iste
plonik ispred kude, da mu spaljuju opalo lide iza kude, da mu
nose drva iz drvarnice, pa ak i da mu obavljaju neke obine
poslove po kudi; hranio ih je francuskim okoladnim
bombonima punjenim "pravim" likerom u skrovitom malom
araju koji je bio uredio sebi u podrumu. Tu su visili svakojaki
zanimljivi bodei i pitolji po pljesnivim zidovima ukraenim
sagovima, medu zakamufliranim vodovodnim cijevima. Na
tavanu je pak imao "atelje"; na se dragi arlatan bavio
pomalo i slikarstvom. Kosi zid mansarde prekrio je bio velikim
fotografijama zamiljenog Andrea Gidea, ajkovskog,
Normana Douglasa, dvojice drugih znamenitih engleskih
pisaca, Nizinskoga (sav bedra i smokvino lide), Harola*
Iksiksa (ljeviara sanjarskih oiju, profesora na nekom koledu
na Srednjem zapadu) i Marcela Prousta. Svi ti jadnici samo to
nisu popadali s one nagnute plohe. Osim toga je imao album
sa snimkaflia svih malih Jimova i Jackova iz okolice. Kad sam
prelistavao taj albuH1 1 govorio kojeta ljubazno, Gaston je
napudivao ionako debele usfle ciiedio kreveljedi se
sentimentalno: Oui, ih sont gentils76. Smee o^i lutale su
mu po arenim, vie ili manje umjetnikim predmetima,
meu kojima su bila i njegova platna (konvencionalno
primitivne gft, uvezane, gitare, modre bradavice na dojkama,
geometrijski uzorci __ jednom rijeju, sve "moderno") i,
neodreeno maudi rukama prema nekoj stvari, oslikanoj
drvenoj zdjeli ili vazi proaranoj ilama, govorio je: Prenez
done une de cespoires. La bonne dame denface men offre
plus queje n'en peux savourer79. Ili: Mississe Taille Lore
vient de me donner ces dahlias, bellesfleurs > fin
quejexecre...m (Sve to sumorno, turobno, puno svjetskog
bola...) Dva-tri puta na tjedan igrao sam s njim ah, a iz oitih
razloga vie sam volio da igramo kod mene nego kod njega.
On je, nalik na kakvo staro otedeno boanstvo, sjedio dredi
tuste ruke na koljenima i gledao u ahovsku plou kao da
gleda u le. Desetak bi minuta mislio puudi na nos, a onda bi
povukao potez nakon kojeg bi izgubio partiju. Ili bi pak
dobriina, nakon jo duljeg razmiljanja, izustio: Au roi?1
reedi polako kao kakvo staro pseto i grgoljedi na kraju tako
da bi mu se podvoljak sav zatresao; a onda bi uzvio iljastim
obrvama i duboko uzdahnuo, jer bih ga upozorio da sam ja
njemu ved dao ah. S vremena na vrijeme uo sam, iz svoje
radne sobe gdje smo sjedili, kako bosa

Lolita vjeba balet na golom podu salona ispod las; ali su
Gastonove sposobnosti zapaanja ugodno tupile zbog igre te
mu nisu do svijesti dopirali ti bosi ritmovi jedan-dva, jedan-
wa, teina tijela poiva na uspravnoj desnoj nozi, noga gore
pa na stranu, jedan-dva, i tek kad bi poela skakati iredi noge
u skoku ili Ovijajudi jednu nogu a ispravljajudi drugu, i letedi, i
doekujudi se na prstetek tada bi moj natmureni,
zemljanoblijedi, dostojanstveni protivnik uzeo trljati glavu ili
obraz, ba kao da brka tu daleku lupu s lizasnim udarcima
koje mu je nanosila moja grozna dama. Pokadcad bi se moja
Lola uuljala u sobu dok bismo razmiljali

196 197 nad ploom i ja sam svagda neobino uivao
gledajudi kat Gaston, ne odvajajudi slonovske oi od svojih
figura, ceremonijalu ustaje da se rukuje s njom, i kako zaas
isputa njene mlitave prsti6 i ponovo se zavaljuje u naslonja,
a da je nije ni pogledao, da bi pao glavake u zamku koju sam
mu bio postavio. Jednom, oko Boida poto se nismo vidjeli
dva tjedna, upitao me je: Ettoutes vosfillettes elles vont
bien?2 iz ega sam zakljuio da je pomnoio moju
jedinstvenu Lolitu brojem odjevnih kategorija, koje je naas
bio primijetio svojim oborenim mranim pogledom u toku
cijelog niza njenih pojava, u trapericama, u suknji, u
hlaicama i u pidami. Vrlo se nerado ovoliko zadravam na
jadnom Gastonu (alosno je pomisliti da je on godinu dana
kasnije, na putovanju po Evropi s kojeg se nije nikad vratio,
bio upleten dans une sale histoir^ i to nigdje drugdje nego
u Napulju!). Ne bih ga ni spominjao da njegova egzistencija u
Beardslevju nije bila u tako udnoj opreci s mojim sluajem.
On mi je sad potreban radi obrane. Takav je, dakle, bio on, taj
posve netalentirani ovjek, prosjean predava, slab uenjak,
kiseo, debeo i prljav, okorjeli mukoljubac koji je iz dna due
prezirao ameriki nain ivota, koji se pobjedniki razmetao
svojim neznanjem engleskog jezika i prosperirao u utirkanoj
Novoj Engleskoj, kojeg su mazili postariji ljudi i milovali
djeaci jest, on se dobro zabavljao i sve vukao za nos; a ja...
7. Sad se nalazim pred neugodnom zadadom da progovorim o
neprijepornom padu Lolitina morala. Kao to je, s jedne
strane, njeno sudjelovanje u ljubavnom zanosu koji je budila
u meni bilo oduvijek beznaajno, isto tako, s druge strane,
nije isprva bilo kod nje ni traga gramzljivosti. Ali sam ja bio
slab

i nepromiljen' zatravljen svojom gimnazijalkom nimficom.
Dok se sve ljudsko u njoj gubilo, moja strast, moja njenost,
moje muke samo su rasle;' to je ona poela iskoritavati. j je
tjedni deparac, koji sam joj davao pod uvjetom da tri uta na
dan izvrava svoje osnovne dunosti, na poetku boravka u
Beardslevju, iznosio dvadeset i jedan cent, a do kraja se
popeo na jedan dolar i pet centa, tovie nije bilo po jedan
cent, nego ak po pet centa za jednu seansu. To je bilo vie
nego dobro pladeno ako se uzme u obzir daje djevojica
neprestano dobivala od mene svakojake sitne darove; nikad
joj nisam odbio da kua poslasticu ili da pogleda novi glm
ali sam, naravno, smatrao da imam pravo njeno zahtijevati
od nje jo jedan cjelov, ili ak cio asortiman prekovremenih
milovanja, kad sam znao da arko eli ovo ili ono mladenako
zadovoljstvo.. Ipak, nije s njom bilo lako. Suvie je bezvoljno
zaraivala svoja tri centa (a poslije petnaest) na dan, a umjela
se i grdno cjenkati kad god mi je mogla odbiti udni, polagani,
rajski otrov koji upropatava ivot, a bez kojeg nisam mogao
ivjeti vie od nekoliko dana za redom i kojeg se, zbog same
biti neizrecive ljubavne enje, nisam mogao domodi silom.
Dobro poznajudi ar i mod svojih mekih usta, ona je iznudila
u toku jedne kolske godine!povedanje nagrade za tu
odreenu uslugu na tri, pa ak i etiri dolara! O, itaoe!
Nemoj se smijati zamiljajudi me kako, prikovan mukom
uitka, rigam zvonke novide od po deset i dvadeset i pet
centa, pa i krupne srebrne dolare, kao to neki zveketav i
potpuno pomahnitao aparat grevito bljuje cijelo bogatstvo; a
doe, nagnuta nad padaviarom, ravnoduna uzronica tog
napadaja pomame vrsto stide novac u acikoju sam
svejedno poslije otvarao snanim noktima, ako nije uspjela
prije toga klisnuti i sakriti gdjegod svoj plijen. I ba kao to
sam gotovo svaki drugi dan Polagano obilazio kolski rajon,
izlazio iz automobila i, idudi s noge ^ nogu, zavirivao u
mlijene restorane i zagledao se u maglovite aleje
Prislukujudi djevojaki smijeh to se udaljavao izmeu
otkucaja mc>g srca i uma lida to je padalo, upravo sam isto
tako pretraivao njenu sobu, pregledavao poderane papire u
lijepoj koarici za smede ikojoj bijahu naslikane rue i gledao
pod jastuk djevianske postelje *ju sam bio netom prostro.
Jednom sam naao osam novanica od P jedan dolar u jednoj
njenoj knjizi (s prikladnim naslovom Otok s "lagom), a drugi
put je jedna pukotina u zidu iza reprodukcije

198 199

Whisderove Majke bila puna novanica izbrojao sam
dvadeset etiri dolara i neto sitnia recimo, sve skupa
dvadeset i est dola^ koje sam mirno uzeo sebi a da joj
nisam rekao ni rijei. Sutradan je ona, gledajudi me drsko,
optuila estitu gospodu Holigan da je "obina kradljivica".
Poslije je potvrdila svoj visoki kvocijent inteligencije time to
je nala pouzdanije skrovite koje nisam nikad uspio otkriti; ali
sam u meuvremenu proveo privrednu reformu i prisilio je da
malo-pomalo zarauje tekim i munim radom pravo da
sudjeluje u kolskom kazalinom programu; jer se nisam
toliko bojao da de me upropastiti, koliko da de sakupiti
dovoljno novca da pobjegne. Rekao bih da je ta sirota
djevojica divlja pogleda raunala da de se s pedesetak dolara
u torbici uspjeti nekako doepati Broadwaya ili Hollywooda
ili bijedne kuhinje nekog restorana uz cestu ("Trai se
konobarica") u sumornoj prerijskoj dravi, gdje pue vjetar i
trepdu zvijezde nad barama, parama, arama i arama, a sve
je naokolo smede, trule i smrt. 8. Uinio sam sve to sam
mogao, asni sude, da rijeim problem "momka". Nedete mi
vjerovati, ali kunem vam se da sam ak itao u mjesnim
novinama Beardsley Star rubriku "Za mlade" ne bih li se
pouio kako se trebam vladati. Savjet oevima. Nemojte
rastjerivati mlade prijatelje svoje kderi! Moda je vama mah
teko shvatiti da ona sad privlai momke. ZA vas je ona jo
djevojica. Ali za momke je ona draesna i zabavni, lijepa i
vesela. Svia im se. Danas vi sklapate krupne poslove u svojo+
direktorskoj sobi, ali ste juer bili obian srednjokolac Jim
koji je nosio kolske knjige. Prisjetite se malo! Zar ne elite da
vam kdi bude sretna to joj se dive momci koji joj se sviaju?
Zar zbilja ne da zajedniki uivaju u zdravim zabavama?
Zdravim zabavama? Boe moj! Zato ne biste primili toga
Toma ijohna kao goste u svojoj ku& Tusto ne biste
porazgovarali s njima? Razvezali im jezik i nasmijali ih, ufao da
se osjedaju kao da su kod kude? Dobro doao, Tome, u moju
javnu kudu! Ako ona prekri neka pravila, nemojte dizati
dreku pred njenim sudionikom. Neka osjeti teinu vaega
nezadovoljstva kad ostane nasamo $ vama, i pazite da momci
ne pomisle daje ona kdi starog ljudodera! Ponajprije, stari je
ljudoder sastavio dva popisa onoga to je "strogo
zabranjeno" i onoga to je "preko volje doputeno". Strogo su
zabranjeni bili sastanci s momcima udvoje, ili s kojim
drugim parom, ili s dva para (idudi je korak, naravno, masovna
orgija). Dopustio sam joj da svrada s prijateljicama u mlijeni
restoran i da malo podaska i nasmije se s mladidima koji se tu
zateknu dok je ekam malo dalje u automobilu. Rekao sam
joj, ako skupina pristojnih

djeaka iz privatne muke gimnazije (koja se zvala Buderova
muka akademija) pozove njeno drutvo na godinji ples (pod
nadzorom nastavnika i njihovih ena), da sam spreman
razmotriti pitanje bi li ona mogla obudi svoju prvu plesnu
haljinu (prozranu, ruiastu, u kojoj je trinaestogodinja ili
etrnaestogodinja djevojica tankih ruku nalik na flaminga).
Osim toga, obedao sam joj da du prirediti ur na koji de modi
pozvati svoje zgodnije prijateljice i pristojnije gimnazijalce s
kojima de se doe upoznati na plesu kod Budera. Ali sam joj
rekao glasno i jasno da nede nikad, nikad, dok god bude pod
mojim reimom, smjeti podi ni s jednim balavcem u kino, niti
se grliti s njim u autu, niti se sastajati s momcima po urevima
kod svojih prijateljica, niti voditi u mojoj odsutnosti duge
telefonske razgovore s kakvim mladidem, ak i ako bude
"samo htjela porazgovarati s njim 0 njegovim odnosima s
jednom mojom prijateljicom". Lolitu je obuzimala jarost zbog
tih zabrana i ogranienja, nazivala me je ugavom huljom i jo
gorim izrazima, i ja bih bio na kraju zacijelo izgubio strpljenje
da nisam uskoro pojmio, to mi je donijelo slatko olakanje,
da nju toliko ne ljuti to joj oduzimam Ovo ili ono
zadovoljstvo, koliko to joj oduzimam opda prava. Ja Sani,
vidite, dirnuo u konvencionalni ivotni program, u uobiajene
ta2onode, u "ono to treba initi", u mladenake ablone; jer,
nema

200 201 niega konzervativnijeg od djeteta, napose
djevojice, pa bila ona ne znam koliko bajna, smea,
ruiastorida nimfica u zladanoi izmaglici perivoja u listopadu.
Nemojte me krivo shvatiti! Ja se ne bih mogao zakleti da
tijekom zime (1948./1949. godine) Lolita nije uspjela
mimogred stupiti u nedoline odnose s nepoznatim
momcima. Ma koliko da sam je nadzirao u njeno slobodno
vrijeme, neprestance su se, naravno, javljale rupe u vremenu
koje je ona naknadno nastojala zaepiti suvie zamrenim
objanjenjima; i, naravno, moja bi ljubomora svaki as zapela
svojom krbastom pandom za tanano tkivo nimfianske
himbe; ali sam vrlo jasno osjedao a danas mogu jamiti za
tonost tog osjedaja da nije bilo potrebno da se suvie
uznemirujem. Nisam to osjedao samo zato to nisam ni
jednom imao priliku zgrabiti za opipljivu tvrdu mladu iju
kojeg od onih nijemih mukih statista to su promicali negdje
u pozadini, nego i zato to mi je postalo "bjelodano jasno"
(omiljeni izraz moje

tetke Sybil) da su se sve varijante gimnazijalaca, od uznojenog
klipana koji strepi pri pomisli da uhvati za ruku susjedu u
mranom kinu, pa sve do uobraenog napasnika s pritevima i
starom krntijom u koju je ugraen nov motor, podjednako
gadile mojoj profinjenoj maloj ljubavnici. "Idu mi na jetra svi ti
balavci i aferice", narkak je u jednom udbeniku, a ispod
toga je Mona (Mona de se svaki as pojaviti) napisala: "A
Rigger?" (I on de se uskoro pojaviti). Zato su mi u sjedanju
tako bezlini svi oni klinci koje sam vidio u njenu drutvu. Bio
je tu, na primjer, Crveni Pulover koji ju je jednog lijepog dana
kad je pao prvi snijeg dopratio do kude. Gledao sam ih
kroz prozor salona kako razgovaraju pred kudom. Na njoj je
bio njen prvi kaput s krznenim ovratnikom; smea kapa
pokrivala je moju najdrau frizuru sprijeda ike, sa strane
uvojci, a straga prirodne kovre a njene mokasinke,
potamnjele od vlage, bijele arapice bile su neurednije nego
ikad. Kao i obino, stiskala je uz grudi knjige govoredi ili
sluajudi sugovornika i neprestano gestikulirajudi nogama:
lijevom je gazila desnu, odmicala jednu nogu natrag, ukrtala
glenjeve, pomalo se njihala i stupala na mjestu ^_ pa bi opet
poela sve iznova. Bio je tu i Vjetrovka koji je jedne nedjelje
razgovarao s njom pred restoranom, dok su me njegova mati i
sestra nastojale odvudi na aicu razgovora; vukao sam se i
osvrtao za svojom jedinom ljubavlju. Ona je ved poprimala
vie konvencionalnih grimasa, kao, na primjer, pristojni nain
da mlada gospoica pokae kako se naprosto "previja" od
smijehasagnula bi elavu i, oponaajudi svejednako nemodan
kikot, uzmaknula nekoliko koraka (nasludujudi ved da je
zovem), te bi se okrenula i pola prema meni dok bi joj se na
usnama gasio osmijeh. Mnogo sam vie volio (moda zato to
me je to podsjedalo na njenu prvu nezaboravnu ispovijed)
njene tobonje uzdahe ("ah, Boe moj!") koji su izraavali
aljivo-sanjarsko pokoravanje sudbini, i druge usklike "Ma ne-
e-e!" dubokim gundavim glasom, kad ju je sudbina ved
pogodila. Ali, najradije sam je gledao kad ved govorimo o
gestama i mladosti kako se vozika po Thaverovoj ulici na
svom novom biciklu koji se takoer inio draestan i mlad.
Odizala se na pedalama da ih bre okrede, a onda bi se
mlitavo opustila dok se brzina ne bi sama smanjila. Zatim bi
stala kod nae potanske krabice i, svejednako sjededi na
biciklu, izvadila iz nje asopis, brzo ga prelistala, gurnula ga
natrag, oblizala jezikom kraj gornje usne, odgurnula se nogom
i ponovo pojurila kroz blijede are svjeda i sjene. Opdenito se
nekako bolje prilagodila svojoj novoj okolini nego to sam se
bio nadao dok sam promatrao svoju razmaenu robinjicu i
obrate u njenu vladanju, napadne kao grivne, kojima se bila
prostoduno razmetala prethodne zime u Kaliforniji. Iako se
nikad nisam mogao naviknuti na onu

neprekidnu tjeskobu u kojoj ive veliki grenici meka srca,
drao sam da nisam mogao nadi bolju zatitnu boju. Leedi na
svom uskom leaju uz prozor u radnoj ^oi nakon kratke
seanse oboavanja i oajanja u Lolitinoj hladnoj spavaonici i
prisjedajudi se dogaaja proteklog dana, pratio sam ^oj lik
kako se vie ulja nego prolazi pred uagrenim okom moje
Uobrazilje. Gledao sam kako doktor Humbert, "lijep,
crnomanjast Mukarac" iz bulevarskih romana, s primjesom,
moda, keltske krvi a, lan konzervativne, ako ne i
najkonzervativnije crkve, izlazi

202 203 da otprati kderku u kolu. Gledao sam ga kako
pozdravlja polaganiju smijekom i milim uzvijanjem obrvama
(crnim i gustim kao u mukarca na reklamama) dobru
gospodu Holigan, koja je zaudarala kao kuga i koja de se, znao
sam, im ugrabi priliku, uputiti do gazdine boce dina. Oima
zapadnog susjeda, biveg krvnika ili autora vjerskih knjiica
to je koga briga?vidio sam naeg junaka kroz otvoren
prozor njegove radne sobe (Kako se ono zove? ini se da je
Francuz ili vicarac) kako razmilja pred pisadim strojem
(prilino izmoden profil, gotovo hiderovski pramen kose
preko blijedog ela). U nedjelju se mogao vidjeti profesor H.
H. u lijepo saivenu odijelu i smeim rukavicama kako se seta
prema Waltonu (kavani poznatoj po svojim porculanskim
kunidima s ljubiastim vrpcama i kutijama okolade, medu
kojima sjedi i eka da se oslobodi koji stolidstolid za dvoje,
jo posut mrvicama prethodnog para). Sad ga vidim u radni
dan, oko jedan sat, kako vano pozdravlja stooku istonu
susjedu dok oprezno manevrira automobilom izlazedi iz
garae pored onih prokletih grmova borovice i silazedi na
sklisku cestu. Diudi hladan pogled s knjige, gledam na zidni
sat u pregrijanoj sveuilinoj knjinici, sred nezgrapnih mladih
ena zateenih i skamenjenih vikom ljudskog znanja. Hodam
po travnjaku koleda s veleasnim Riggerom (on predaje
vjeronauk u enskoj gimnaziji): Netko mi je rekao da je
njena majka bila poznata glumica koja je poginula u avionskoj
nesredi. Nije? E, onda sam valjda krivo uo. Ma nemojte? A,
tako. Kako je to alosno! (Uzvisuje mamu, srce moje, a?)
Polako guram metalna kolica, na kojima se gomilaju kojekakvi
proizvodi, kroz labirint samoposluivanja, iza profesora V, koji
se isto tako polako krede, prostoduan udovac jarevih oiju.
istim lopatom snijeg ispred kude skinuo sam kaput, a oko
vrata omotao skupocjen crnobijeli al. Idem, bez vidljivih
znakova nestrpljive poude (ak se

prisiljavam obrisati noge o otira), za kderkom gimnazijalkom
koja ulazi u kudu. Vodim Dolly zubaru... ljepukasta tehniarka
doekuje je vedrim osmijehom... stari asopisi... ne
montrezpas vos zhambey> kako je govorila pokojnica. Na
ruku s Dolly u restoranu; opaZ"' smo da gospodin Edgar H.
Humbert jede biftek na evropski nain __ ne odlaudi no.
Prijatelji (takoredi dvojnici) uivaju u koncertu __ dva smirena
Francuza mramornih lica sjede jedan uz drugog, l/lonsieur
Humbert sa svojom muzikalnom kderkicom i Monsieur Godin
s isto tako nadarenim sinidem profesora V. (koji je veeras
na terapiji u gradu Providenceu, slavnom po svojim
bordelima). Otkljuavam garau kvadrat svjetla guta kola i
gasi se. U arenoj pidami sputam na mahove zastor u
Dollvnoj spavaonici. U subotu ujutro, nevien ni od koga,
sveano vaem goliavu, zimi pobijeljenu djevojicu na vagi u
kupaonici. Vidjeli su ga i uli u nedjelju ujutro (a mi smo mislili
da on ide u crkvu!) kako vie djevojici: Pazi da se ne vrati
kasno! a ona je ila na tenis. On otvara vrata njenoj kolegici
koja ima izvanredan dar zapaanja: Prvi put vidim,
gospodine, mukarca u svilenom kudnom kaputu osim,
naravno, u filmovima. 9. Radovao sam se to du upoznati
Lolitine kolegice, ali su me one, sve u svemu, razoarale. Da
nabrojim Opal Iks, Lindu Hali, Avis Chapman, Evu Rosen i
Monu Dahl (sva su ova prezimena, osim jedno, samo slina
pravima). Opal, snebivljivoj, nezgrapno, pristavo stvorenje s
naoalama na nosu, oboavala je Dolly koja je nju terorizirala.
S Lindom Hali, najboljom tenisaicom u koli, Dolly je igrala
pojedinane partije najmanje dva puta na tjedan; sve bih
rekao daje Linda bila prava nimfica, ali nekako nije dolazila k
nama (moda je nisu putali); ostala mi je u sjedanju samo
kao bljesak pravog sunca fla pravokutniku natkrivenog
teniskog igralita. Od ostalih ni jedna n'je mogla polagati
pravo na nimfianstvo, osim Eve Rosen. Avis je bila
debeljukasta, zdepasta djevojica dlakavih nogu; Mona pak,
iako )e bila nekako grubo, puteno lijepa (a bila je svega
godinu dana starija d moje ljubavnice koja je pomalo starila),
oito nije vie odavno bila ^mfica, ako je ikad i bila. S druge
strane, Eva Rosen, malo "raseljeno "ce" iz Francuske, mogla je
posluiti kao primjer kako i djevojica

204 205

koja nije osobito lijepa moe katkad otkriti oku pronicava
amatera neke osnovne elemente nimficanske ljupkosti
idealno vitak, joj-nerazvijen stas, pogled to se udno
zadrava na predmetima, i istrale jagodine kosti. Njena
blistava bakrenasta kosa podsjedala je, ako ne bojom a ono
svilastim sjajem, na Lolitinu kosu. Crte njena njenog lica
mlijene puti s rumenim usnama i bjelkastim trepavicama
nisu bile onako lisiji iljaste kao u onog velikog nerasnog
roda ridokosih; osim toga, nije nosila nita zeleno tu odoru
njihova roda; uvijek sam je viao u crnom ili
zagasitotrenjevom vrlo elegantnom puloveru, na primjer,
i u crnim cipelicama visokih peta; nokte je mazala
granatnocrvenim lakom i rado je govorila francuski (to se
Loliti gadilo); intonacija joj je jo bila udesno ista, ali se za
kolske i sportske izriaje utjecala amerikom kolokvijalnom
jeziku i tada se u njenu govoru javljala laka natruha
bruklinskog naglaska, to je mene zabavljalo kod te male
Parianke koja je pohaala novoenglesku kolu sa
pseudobritanskim pretenzijama. Naalost, Lolita, koja je u
poetku govorila daje "stric te male Francuskinje milijuna",
razvrgla je uskoro, iz stanovitih "drutvenih" razloga,
prijateljstvo s Evom a da mi nije dala ni prilike da se nauijem
sasvim skromno njene mirisave prisutnosti u naem
gostoljubivom domu. Moj dragi italac zna koliku sam vanost
uvijek pridavao okupljanju cijelog jata djevojica-paeva,
nimfica-pratilja, oko moje Lolite. Neko sam se vrijeme
zanimao za Monu Dahl koja nas je esto posjedivala, osobito u
prvom polugoditu, dok su ona i Lolita bile onako oduevljene
kazalinom umjetnodu. Katkad sam se pitao kakve li je tajne
strano nepouzdana Dolores Haze bila povjerila Moni; ta
Lolica je jednom meni izbrbljala na moju usrdnu molbu i uz
pristojnu nagradu upravo nevjerojatne potankosti o
ljubavnoj pustolovini koju je Mona doivjela s nekim
mornarom u ljetovalitu na adantskoj obali-Znaajno je to je
Lolita odabrala sebi za pouzdanicu hladnu, iskusnu i
razbludnu Monu, koju sam jednom uo (krivo, klela se Lolita)
kako bezbrino govori u predsoblju (Lolita je ba bila
napomenula da joj je demper od "djevianske" vune): To
je sve to je kod tebe djeviansko, mala moja! Monin je
glas bio nekako udno pr0mukao, mutnocrna kosa bila joj je
lijepo nakovrana, nosila je naunice, oi joj bijahu smee kao
jantar i malko izbuljene, a usne jone i bujne. Lolita mi je rekla
da su nastavnice zamjerale Moni to vjea na sebe toliko
nakita. Ruke su joj podrhtavale. Bila je opteredena
Icvocijentom inteligencije od 150 poena. Da spomenem jo
golem dokoladnosmedi made na njenim ved posve enskim
leima, koji sam vidio one veeri kad su se Lolita i ona obukle
u duboko izrezane haljine pastelnih boja za ples na Buderovoj
akademiji. Malo se zatravam u pripovijedanju, ali mi sjedanje
samo prebire po cijeloj

klavijaturi dok mislim na tu kolsku godinu u Beardslevju.
Odgovarajudi na moja pitanja o djeacima s kojima se Lolita
drui, gospoica Dahl je otmjeno okoliala. Razgovarali smo o
tome onoga dana kad je Lolita otila igrati tenis u Lindin
"ekskluzivni" sportski klub, pa mi je odande telefonirala da de
zakasniti cio sat, pa ne bih li zabavio Monu kad doe da proba
s njom scenu iz Ukrodene goropadnice. I eto, sluedi se svim
modulacijama svoga glasa i svim draima svoga vladanja, i
gledajudi me u oi sa stanovitom (ili da se nisam prevario?)
primjesom kristalne podrugljivosti, lijepa mi je Mona ovako
odgovorila: Da vam pravo kaem, gospodine, Dolly uopde
ne mari za te utokljunce. Da vam pravo kaem, ona i ja smo
suparnice. I ona i ja smo ludo zaljubljene u veleasnoga
Riggera. (Ovo je bila ala ved sam spomenuo tu mranu
ljudinu konjske eljusti; on me je jednom ugnjavio svojim
dojmovima s puta po vicarskoj na aju prireenom za
roditelje; ne sjedam se vie tono kad je to bilo.) A kako je bilo
na plesu? Oh, perfa! Molim? Ukratko, fenomenalno. Gala
ples. A je li Dolly mnogo plesala? Pa nije ba Previe uskoro
joj je bio pun kufer. A to misli Mona (enjiva "Iona) o samoj
Dolly? Kako to mislite, gospodine? Misli li ona Dolly dobro
napreduje u koli? Ah, pa ona je sjajna cura! A se inae
ponaa? Cura je na mjestu. Pa ipak?... Cura i pol! zakljui
Mona i isprekidano uzdahnu, pa uze sa stolida knjigu *ja je tu
sluajno leala i, mijenjajudi naglo izraz lica, mrtedi se
toboe, upita me: Kaite mi neto o Balzacu, gospodine! Je
li on

206 207 zbilja takva fora? Toliko se primakla mom
naslonjau da sam osjetio, kroz kozmetiku mjeavinu
parfema i krema, nezanimljiv miris njene koe. Odjednom mi
pade na um udna misao: "A to ako je moja Lolita postala
svodilja? Ako je tako, onda je nala krivu zamjenu." Klonedi se
Monina ravnoduna pogleda, porazgovarao sam s njom malo
o francuskoj knjievnosti. Napokon je dola Dollv i
pogledala nas kiljedi svojim blijedim oima. Ostavih
prijateljice nasamo. Na zavoju stuba bio je reetkast prozor,
obavijen pauinom jer se nikad nije otvarao, jedno mu je
okno bilo crveno kao rubin, i ta iva rana meu ostalim
bezbojnim kvadratima, pa i njen asimetrian poloaj (potez
skakaem b 8 c 6), svagda su me nekako udno
uznemirivali.

10. Ponekad... Pa dobro, koliko zapravo puta, prijane?
Moete li se prisjetiti, etiri, pet ili vie takvih zgoda? Ili pak ni
jedno ljudsko srce ne bi to moglo podnijeti vie od dva-tri
puta? Ponekad (ne mogu odgovoriti nita na vae pitanje),
dok bi Lolita nesustavno pisala svoju domadu zadadu, siudi
olovku, izvaljena preko naslonjaa, nogu prebaenih preko
priruja, zbacio bih sa sebe sve lance pedagoke suzdrljivosti,
smetnuo s uma sve nae svae, zatomio svu svoju muku
tatinu i doslovce dopuzio do tvog naslonjaa, o, moja Lolito!
Tada bi bacila na mene pogled nalik na krznast upitnik (koji je
govorio kao da ne vjeruje, razdraljivo: "to opet?"); jer ti
se nisi nikad udostojila da shvati da ja mogu, bez ikakvih
odreenih namjera, arko poeljeti da zarijem lice u tvoju
kotsku suknjicu, mila moja! Boe, kako su ti krhke bile gole
ruke, Boe, kako sam udio da obuhvatim sva tvoja etiri
prozrana, ljupka uda, kao noge skupljenog drebeta, i da te
uhvatim za glavu svojim nedostojnim rukama, i povuem gore
kou na objema sljepoonicama, i poljubim ti okineene oi,
i... Ama pusti me na miru, stari majmune! govorila si.
Molim te ko boga da me konano ostavi na miru> Ija sam
ustajao s poda, a ti si me gledala i oponaala moj nervni tik
jjzajudi navlas licem. Ali nita za to, nita, nita, ja sam samo
ivotinja, nita, nita, hajde da nastavimo ovu moju bijednu
pripovijest! 11. Jednog ponedjeljka ujutro, ini mi se da je to
bilo u listopadu, nazvala me je gospoica Pratt i zamolila da
doem k njoj na razgovor. Znao sam da Dollv dobiva u
posljednjih mjesec dana slabe ocjene, ali umjesto da se
zadovoljim kakvim vjerodostojnim objanjenjem toga poziva,
uobrazio sam sebi svakakve strahote i morao se okrijepiti s
pola litre dinanasa prije nego to sam se nakanio podi u
kolu. Polako, osjedajudi se kao da sam se sav pretvorio u grlo
i srce, popeo sam se na stratite. Gospoica Pratt, krupna,
neuredna i sijeda ena iroka ravna nosa i sitnih oiju iza
stakala naoala s ronatim okvirom, ponudila mi je da
sjednem na neugledni, kukavni puf, a sama je, onako teka,
hitro sjela na priruje naslonjaa od hrastovine. Casak je
utjela upirudi u me nasmijeen i radoznao pogled. Sjetih se
da me je tako gledala i prvi put, ali sam tada mogao dopustiti
sebi da se nabusito namrtim. Napokon je odvojila pogled od
mene. Utonula je u razmiljanje zacijelo hinjeno pa kao
da se odluila na neto, uze objema rukama debelih prstiju
trljati nabor po nabor na svojoj tamnosivoj flanelskoj suknji
na koljenima istedi neto trag od krede, to li? Zatim ree,
jednako trljajudi suknju i ne diudi pogleda: Dopustite,
gospodine Haze, da vas neto otvoreno upitam. Vi ste
staromodan evropski otac, je li?

Pa, nisam odgovorih. Moda konzervativan, ali ne bih
relcao da sam staromodan. Ona predahnu i namrti se, a
onda pljesnu svojim krupnim, punanim rukama kao da
namjerava progovoriti o biti problema, k iznova upre u me
svoje sjajne okice. Dollv Haze je draesna djevojica ree
ali ini se da joj

208 209 .'# fl poetna faza spolnog sazrijevanja zadaje
stanovite potekode. Ovla se naklonih. A to sam drugo
mogao? Ona jo oscilira ree gospoica Pratt pokazujudi
zorno to osciliranje prikladnim pokretom ruku koje kao da
bijahu posute koricama cimeta izmeu dvije zone, analne i
genitalne. U biti je, naravno, draesna... Pripitah je:
Oprostite, izmeu kakvih to zona.1' Eto, to je sad
progovorio iz vas staromodni Evropljanin! uzviknu
Prattovka i ovla lupnu po mom satu na ruci i iznenada obnai
umjetno zubalo. Htjela sam samo redi da se bioloki i
psihiki nagon puite li? nisu sasvim stopili kod vae
Dolly, da ne tvore, da tako kaem, zaokruenu cjelinu. Naas
obuhvati rukama nevidljivu lubenicu. Ona je simpatina,
pametna, ali nemarna teko diudi, ne silazedi sa svoje
preke, moja subesjednica umuknu naas da pogleda u
izvjetaj o uspjehu draesne djevojice, izvjetaj koji je leao
desno od nje na pisadem stolu. Ocjene su joj sve slabije i
slabije. I ja se pitam, gospodine Haze... Pa se opet toboe
zamisli. A ja, eto, puim nastavi ona bodro i, kako je
ono govorio na nezaboravni doktor Pierce, ne ponosim se
time, ali mi je ba po ceru! I zapui, a dim koji ispusti na
nosnice podsjeti me na veprovske kljove. Dopustite da vam
iznesem nekoliko detalja, to nam nede

oduzeti mnogo vremena. E pa, da vidimo poe preturati po
svojim spisima. Jest. Prkosi gospoici Redcock i neobino je
drska prema gospoici Cormorant. A evo i izvjetaja jedne
nae specijalne znanstvene radnice: "Rado sudjeluje u
zbornom pjevanju u razredu, iako joj misli, ini se, lutaju. Uz
to prebacuje nogu preko noge i mae lijevom po taktu". U
rubrici "Rjenik kojim se slui": "Repertoar od dvjesta
etrdeset i dvije rijei uobiajenog atrovakog govora
iparica uz stanovit broj vieslonih rijei oito evropskog
podrijeda". esto oziie u razredu. Gdje to pie?... Aha. Evo,
ovo je iz posljednjeg tjedna u mjesecu studenom. "esto
uzdie... Energino vae gurnu." Nokte ne grize, to je
tetajer bi to bolje odgovaralo opdoj jjjcjsa znanstvenog
stajalita, naravno. Menstruacija se, kako tvrdi subjekt,
potpuno ustalila. Ne pripada trenutno ni jednoj crkvenoj
organizaciji. Da, zbilja, gospodine Haze, njena je mati bila?...
A, tako! A vi ste?... Jest, naravno, to se nikog ne tie, osim,
moda, Gospodina Boga. Jo smo neto htjeli saznati... Ona,
po svemu sudedi, nema nikakvih obveza u kudanstvu? Aha,
tako, tako! Vi, gospodine Haze, oito elite da vaa Dolly
odraste kao princeza. Da vidimo to jo imamo ovdje. "Uzima
u ruke knjige i odlae ih vrlo graciozno. Glas ugodan. Prilino
se esto smijucka. Pomalo sklona sanjarenju. Ima neke svoje
osobne ale, na primjer, naopako ita prezimena nekih
nastavnica. Kosa naizmjenice tamnosmea i svijedosmea,
sjajna" no, to mislim (Prattovka prasnu u smijeh) da i sami
znate. "Nos nezaepljen, stopala visoka, oi" ekajte, imam
tu jo jedan noviji izvjetaj. Jest! Evo ga. Gospoa Gold kae
da se Dollvna ocjena za stil u tenisu povisila s "izvrstan" na
"izvanredan" ak je bolja od ocjene nae prvakinje Linde
Hali, ali Dolly nije sabrana, to se odraava na rezultatima.
Gospoica Cormorant nije naisto gospodari li Dolly potpuno
svojim osjedajima ili je pak sva u vlasti osjedaja. Gospoica
Horn izvjetava da ona, to jest Dolly, ne uspijeva izraziti
rijeima svoje doivljaje, a gospoica Cole smatra da Dollyni
organi funkcioniraju besprijekorno. Gospoica Molar misli da
je Dolly kratkovidna i da bi trebala otidi nekom okulistu, a
gospoica Redcock, naprotiv, tvrdi da djevojica simulira
prezamorenost onog vida da bi opravdala svoje neznanje. I,
na kraju, gospodine Haze, ima neto osnovno sto zabrinjava
nae pedagoge. Htjela bih vas otvoreno neto upitati. Zanima
me je li vaa sirota ena, ili ste vi sami, ili tko drugi iz vae
obiteljijesam li dobro razumjela da ona ima u Kaliforniji
nekoliko tetaka i djeda s majine strane? Ah, svi su pomrli
oprostite, onda ~ ali, kako bilo da bilo, nas zanima je li njoj
objasnio koji lan bitelji kako se zapravo razmnoavaju
sisavci? Mi svi imamo dojam ^a je Dolly, sa svojih petnaest
godina, nenormalno zaostala za svojim

I

210 211 vrnjakinjama i da se uopde ne zanima za spolne
probleme ili da, bolje redi, potiskuje u sebi svako zanimanje za
njih ne bi li tako sauvala svoje neznanje i osjedaj osobnog
dostojanstva. Dobro, zabunila sam se ne petnaest nego
nepunih etrnaest. Vidite, gospodine Haze, naa kola ne
vjeruje da djeicu treba kljukati priama o pelama i cvijedu, o
rodama i zekama, ali mi vrsto vjerujemo da uenice treba
pripremiti za brani ivot u kojem de oba partnera biti
zadovoljna i uspjeno odgajati djecu. Mi drimo da bi Dolly
mogla napredovati kad bi se malo vie trsila. Izvjetaj
gospoice Cormorant je vrlo znaajan to se toga tie. Dolly je
sklona biti drska, blago reeno. Ali svi mi drimo da je, prvo,
potrebno da zamolite svog lijenika da joj protumai
elementarne osnove spolnog ivota, a drugo, da joj morate
dopustiti da se drui s bradom svojih kolegica bilo u Klubu
mladih, bilo u organizaciji veleasnog Riggera, bilo, napokon,
u divnim domovima roditelja naih uenica. Ona se moe
sastajati s djeacima i u svom divnom domu napomenuh.
Nadam se da de i biti tako ivo prihvati Prattovka. Kad
smo je poeli ispitivati o njenim potekodama, Dolly je odbila
govoriti o situaciji u kudi, ali smo porazgovarali s nekim
njenim kolegicama i sluajte mi, na primjer, traimo od
vas da povuete svoj veto na njeno sudjelovanje u naim
predstavama. Jednostavno ste duni dopustiti joj da igra u
Zaaranim lovcimaPrilikom prve podjele uloga ona je bila
savrena mala nimfa. Na jesen de autor toga komada provesti
nekoliko dana u Beardslevjskom koledu i moda de pristati
da prisustvuje dvjema-trima probama u naoj novoj dvorani.
Hodu redi da se ba u takvim stvarima i sastoji sreda to je
ovjek mlad, lijep i pun ivota. Vi morate shvatiti... Ja sam
uvijek drao da sam vrlo uviavan otac umetnuh. Ah, ja i
ne sumnjam u to! Ali gospoica Horn i gospoica Cole misle
a ja sam sklona sloiti se s njima da vaoj Dolly ne daju
mira seksualne misli kojima ne nalazi oduka i zato
neprestano drai i mui druge djevojicepa ak i neke nae
mlade nastavnih

naopako imena zato to one idu na nevine sastanke s
momcima. Slegoh ramenima. Bijedni emigrant! Hajde da
zajedniki mudnemo glavom, gospodine Haze! to ie to s tom
vaom djevojicom? Ona se meni ini sasvim normalna i
sretna odvratih. (Moda je katastrofa napokon na pomolu?
Moda su me raskrinkali? Moda su zatraili pomod od
hipnotizera?) Ono to mene zabrinjava ree gospoica
Pratt, pogleda na sat i poe iznova pretresati cijelo pitanje
to je da i nastavnice i njene suuenice smatraju da je Dolly
odbojna, nezadovoljna i zakopana i svi se mi udimo zato
ste vi toliko protiv svih normalnih razonoda normalne djece?
Ukljuujudi i ljubavne predigre? priupitah je nehajno,
oajniki, kao to stari takor grize sve oko sebe, pritjeran uza
zid. Ja svakako pozdravljam takvu naprednu terminologiju
ree Prattovka posmjehujudi se. Ali nije sad o tome rije.
Dok god postoji na naoj gimnaziji nadzor, nae predstave,
plesovi i ostale prirodne zabave ne mogu se smatrati
ljubavnim predigrama u pravom smislu rijei, iako se
djevojice, naravno, sastaju s djeacima, ako je to ono na to
se svodi va prigovor. Dobro rekoh, a mom se pufu ote
umoran uzdah. Pobijedili ste. Neka ona igra u tom komadu.
Ali samo ako i muke uloge budu igrale djevojice. Ja sam
uvijek iznenaena kako se neki stranci ili, u svakom sluaju,
naturalizirani Amerikancimajstorski slue naim bogatim
jezikom ree Prattovka. Uvjerena sam da de se
gospoica Gold ona vodi kod nas dramsku sekciju veoma,
veoma obradovati. Ona je, izmeu ostaloga, jedna od rijetkih
nastavnica koje dobro Postupaju, odnosno hodu redi koje
nekako umiju pristupiti tekoj Dolly. Eto, time smo svrili s
opdim pitanjima, a sad nam jo ostaje neto posebno.
Gospodine Haze, vaa je Dolly opet neto skrivila. Gospoica
Pratt uutje, a zatim se protrlja kaiprstom ispod nsa tako
estoko da joj nos izvede cio ratniki ples.

212 213

Ja nemam dlake na jeziku ree ali u ivotu postoje
neka pravila i meni je teko... Dobro, da to pokuam ovako
objasniti. Walkerovi, koji stanuju u onoj staroj kudi koju mi
ovdje zovemo Vojvodski dvorac vi sigurno znate onu sivu
kuderinu na vrhu brijega alju dvije svoje kderke u nau
kolu, a kod nas je i nedakinja rektora koleda, doktora
Moorea, izvanredno odgojeno dijete da i ne govorimo o
cijelom nizu djece uglednih roditelja. I eto, s obzirom na te
prilike, pomalo smo zapanjeni kad Dolly, koja je naoko tako
pristojna djevojica, upotrebljava rijei koje vi, kao stranac,
vjerojatno naprosto ne znate ili ne razumijete. Moda bi bilo
najbolje... Da moda pozovemo ovamo Dolly pa da odmah sve
to raspravimo? Nedete? Vidite... Ma hajde da otvoreno
govorimo! Dolly je napisala jednu vrlo nepristojnu rije koja,
kako mi kae naa doktorica Cutler, znai pisoar u meksikom
prostakom argonu napisala ju je svojim ruem na jednoj
brouri o higijeni, koje je podijelila djevojicama gospoica
Redcock koja se u lipnju udaje, pa smo odluili da Dolly
zadrimo svaki dan nakon nastave recimo, oko pola sata.
Ali, ako vi elite... Ne, ja se ne elim upletati u vaa pravila.
Porazgovarat du s njom nasamo. Izvest du to na istac.
Dajte, dajte ree gospoica Pratt ustajudi s priruja
naslonjaa. A mi se moemo uskoro opet sastati pa, ako ne
bude nita bolje, zamolit demo nau doktoricu da
psihoanalizira djevojicu. Da se oenim Prattovkom pa da je
zadavim? A, osim toga, neka je va lijenik pregleda
obian, rutinski pregled. Ja sam je premjestila u Klasu Kobasu,
uionicu na samom kraju hodnika. Da objasnim da se
gimnazija u Beardsleyju ugledala na glasovitu ensku kolu u
Engleskoj time to je prisila razline "tradicionalne nadimke
pojedinim uionicama, kao na primjer: "Klasa Kobasa . "Klasa
Masa", "Klasa Bez Asa" i slino. "Kobasa" je bila smrdljiva i u
njoj je visila smea reprodukcija Revnoldsova Doba nevinost*
nad crnom ploom i imala je nekoliko redova nezgrapnih
klupafa jednom od njih moja je Lolita bila zadubljena u
"Dijalog" i2 Bakerove Dramske tehnike, i bilo je vrlo tiho, a
ispred nje :e sjedila djevojica sasvim golog, porculanski
bijelog vrata i krasne, blijedozladane kose, i takoer je itala,
potpuno zanesena, neprekidno namotavajudi mek uvojak oko
prsta, i ja sam sjeo uz Dollv, upravo iza tog vrata i tog uvojka, i
raskopao sam kaput i, za

ezdeset pet centa i doputenje da sudjeluje u kolskoj
predstavi, privolio Lolitu da me usluzi ispod klupe rukom
umrljanom kredom icrnilom, crvenih zglobova na prstima. Ah,
bilo je to svakako glupo i nepromiljeno od mene, ali, nakon
onih muka koje sam nedavno podnio u ravnateljiinoj sobi,
naprosto sam morao iskuati kombinaciju za koju sam znao
da se nikad vie nede ponoviti. 12. Oko Boida se ona
prehladila pa ju je pregledala prijateljica Biance Lester,
doktorica Ilse Tristramson (zdravo, Ilse, bili ste srce, niste bili
suvie radoznali i dirali ste vrlo njeno moje lane). Lijenica je
ustanovila bronhitis, pogladila Lolitu po golim leima (malje
du kime bile su joj se digle od vrudice) i naloila da lei
tjedan dana ili jo dulje. Iz poetka je imala povienu
temperaturu pa nisam mogao odoljeti vatri neoekivanih
naslada (VenusfebricubsaP5), ali, istini za volju, djevojica je
bila iznemogla, i plakala je, i kaljala, i tresla se u mom
zagrljaju. A im se oporavila, priredio sam joj ur. Moda sam
bio malo previe popio pripremajudi se za tu teku kunju.
Moda sam napravio budalu od sebe. Djevojice su okitile 1
rasvijetlile bor (njemaki roendanski obiaj, samo to su
prije bile svjedice, a sad arulje u boji). Odabrale su ploe i
hranile njima gramofon moga stanodavca. Dolly je imala na
sebi zgodnu Slvu haljinu, pripijenu uz tijelo, a dolje iroku.
Pjevuedi neto, usao sam gore, u svoju radnu sobu, ali sam
zatim svakih deset ili ^adeset minuta silazio dolje kao prava
budala, pod izgovorom da ^ zaboravio lulu na kaminu ili da
traim novine; i svaki put mi je

214 215 bilo sve tee obaviti te jednostavne radnje, pa sam se
nehotice sjetio onih strano dalekih dana u Ramsdaleu, kad
sam se onako muno spremao da nehajno uem u sobu u
kojoj je gramofon svirao Malu Carmen. ur nije ba uspio. Od
tri pozvane djevojice jedna uopde nije dola, a jedan je
djeak doveo svog bratida Roya tako da su bila dva
prekobrojna djeaka. Bratidi su znali sve plesove, ali ostala
dvojica gotovo uopde nisu znala plesati tako da su vedi dio
veeri pravili rusvaj u kuhinji, pa se buno nagaali koju de
kartaku igru igrati, a nakon nekog vremena dvije djevojice i
etiri djeaka sjedili su na podu u salonu, uz irom otvorene
prozore, i igrali se neke igre rijeima ija pravila Opal nikako
nije mogla shvatiti, a Mona i Roy, protegljast,

pristao djeak, pili su u kuhinji napitak od dumbira, sjededi na
stolu i mlatarajudi nogama, i vatreno raspravljali o
predodredenju i zakonu vjerojatnosti. Kad su svi otili, Lolita
je izustila neto kao "Uh", zamirila, skljokala se u naslonja i
rairila ruke i noge u obliku zvijezde, izraavajudi time svoje
gaenje i iscrpljenost, i poela se kleti da u ivotu nije vidjela
takvu odurnu bandu balavaca. Za tu sam joj reenicu kupio
nov teniski reket. Sijeanj je bio vlaan i blag, a veljaa je
zavela u bludnju grmove forzicija koje su se iznenada posule
zlatnim cvjetovima. Starosjedioci nisu pamtili takva vremena!
Zapljutali su i drugi darovi. Na njen etrnaesti roendan, na
prvi dan 1949. godine, poklonio sam joj bicikl onu arobnu
mehaniku gazelu koju sam ved spomenuo i Povijest
suvremenog amerikog slikarstva; nekako sam neobino
uivao u njenu baratanju biciklom, to jest u tome kako mu je
pristupala, kako je micala svojim malim kukovima dok se
penjala na njega, i slino; ali moji pokuaji da oplemenim njen
umjetniki ukus zavrili su neuspjehom; nju je zanimalo je u
farmer koji drijema nakon objeda na sijenu (slika Doris Lee)
otac toboe razbludne cure u prednjem planu i nije mogla
shvatiti zato ja tvrdim da su Grant Wood i Peter Hurt
daroviti, a Reginald Marsn i FrederickWaugh nedaroviti. 13.
Kad je proljede premazalo Thaverovu ulicu utom, zelenom j
ruiastom bojom, Lolita je bila ved preko uiju zaljubljena u
kazalite. Gospoica Pratt, koju sam jedne nedjelje vidio kako
objeduje s nekim damama kod Waltona, ulovila je izdaleka
moj pogled i dok Lolita nije gledala usrdno i diskretno
me nagradila neujnim pljeskom. Ja ne trpim kazalite,
smatram da je ono, u historijskom smislu, primitivna i trula
umjetnika forma koja mirie na obrede iz kamenog doba i
ostale komunarne besmislice, usprkos individualnim
injekcijama genija kao to su, recimo, poezija Shakespearea ili
Bena Johnsona, koju italac, zatvoren u kudu i bez pomodi
glumaca, automatski crpi iz dramskih djela. Kako sam u to
vrijeme bio odvie zaokupljen vlastitim knjievnim radom,
nisam dospio proitati cijeli tekst Zaaranih lovaca komada
u kojem je Dolores Haze dobila ulogu farmerske kderke koja
je uobrazila sebi da je umska vila, ili Dijana, ili tako neto; ta
se drijada nekako domogla prirunika o hipnozi, pa dovodi
zalutale lovce u kojekakve zabavne transove, ali na kraju
sama podlijee arima pjesnika lutalice (Mona Dahl). To je
zapravo sve to sam razabrao iz zguvanih odlomaka
neuredno otipkanog teksta, koje je Lolita bila razbacala po
cijeloj kudi. Mene je i obradovalo i rastuilo to je naslov
komada isti kao i ime onog nezaboravnog hotela, ali sam
umorno rekao sam sebi da de biti bolje da ne podsjedam na to
svoju arobnicu, jer sam se Pribojavao da mi bestidan prijekor
zbog sentimentalnosti ne nanese vie boli nego njena
nemarna

zaboravljivost. inilo mi se da je taj komad jedna od brojnih
anonimnih verzija neke banalne legende, "to sam tako,
naravno, mogao pomisliti da se utemeljitelj onoga hotela,
traedi kakvo privlano ime, neposredno i iskljuivo poveo za
Oajnom fantazijom drugorazrednog slikara kojeg je bio
unajmio 1 da je poslije ime hotela nadahnulo autora komada.
Ali sam ja, sa ^ojim povjerljivim, jednostavnim i dobrohotnim
umom, sluajno skrenuo sve to na drugu stranu i mehaniki
zakljuio da su freske, ime ^tela i naslov komada potekli iz
jednog zajednikog izvora, iz neke

216 217 lokalne predaje za koju ja, kao stranac, neupuden u
novoenglesk folklor, nisam nikad uo. Zbog toga sam stekao
dojam (isto tako sluajan i posve beznaajan) da taj prokleti
komad pripada onoj vrsti fantazije za djecu, sto puta
preraivanoj i iznova preraivanoj kao to su, na primjer,
Ivica i Marica toga i toga, ili Trnoruzica te i te, ili Kraljevo novo
ruho nekog Mauricea Vermonta i neke Marion Rumpelmever
(to se sve moe nadi u zbirkama Djeji igrokazi ili Hajde da
odigramo jedan igrokaz!). Drugim rijeima, nisam znao a
da sam i znao, ne bih se tada ni obazirao na to da je komad
Zaarani lovci uistinu nedavno napisan i da je u tehnikom
smislu izvorno djelo koje je prvi put izvela prije svega tri-etiri
mjeseca neka avangardna druina u New Yorku. Koliko sam
mogao suditi po ulozi moje arobnice, taje stvarica bila
dozlaboga nategnuta, s natruhama iz Lenormanda i
Maeterlincka i kojekakvih jalovih engleskih sanjara. Lovci su u
komadu bili, kako je i red u Americi, svi jednako obueni, s
jednakim crvenim kapama, a razlikovali su se samo po
naoruanju. Jedan je bio bankar, drugi je bio limar, tredi
policajac, etvrti pogrebnik, peti zastupnik osiguravajudeg
drutva, a esti odbjegli robija (tu su dramski efekti oiti sami
po sebi); svi su se oni promijenili otkako su dospjeli u Dollvn
Dol i sjedali se svoga pravog ivota tek kao neke dapnje ili
runa sna iz kojega ih je probudila mala moja Dijana; ali sedmi
lovac (ne s crvenom, nego sa zelenom kapom na glavi,
budala!) bio je Mladi Pjesnik, koji je poeo tvrditi, na Dijanino
veliko nezadovoljstvo, da su i ona i ostali sudionici cijele
predstave (nimfe to pleu, vilenjaci i umski dusi), daje sve to
samo plod njegove, pjesnikove mate. Svrilo se tako, ako se
ne varam, da je bosa Dolores, ogorena zbog njihove
umiljenosti, dovela svog pjesnika, to jest Monu, u kockastim
hlaama s potpecima, na oevu farmu Bogu iza lea da bi
dokazala hvalisavcu da ona nije nikakva njegova izmiljotina,
nego seoska cura koja vrsto stoji na zernlj1

crnici; i poljubac na kraju predstave potkrepljivao je duboku
ideju komada da se mata i zbilja stapaju u ljubav. Razum mi
je savjetovao da ne kritiziram taj komad pred Lolitom; ona je
bila sva zaokupljeria "problemom izraajnosti" i neobino je
draesno sklapala svoje k gtentinske ruke mirkajudi i
preklinjudi me da ne prisustvujem pokusima u koli kao to
prisustvuju neki prilino smijeni roditelji! govorila je da bi me
htjela zadiviti savrenom praizvedbom, a osim toga, ja se,
znate, ionako uvijek pletem u rude poslove i kojeta lupetam i
dovodim je u nepriliku pred njenim znancima. Meu
pokusima je bio i jedan poseban... O, srce, srce!... Bio je jedan
poseban dan u svibnju pun radosne uurbanosti ali sve je
to nekako prolo mimo mene, izvan mog vidokruga, nije mi se
zadralo u sjedanju i, kad sam tek poslije, pred veer, opet
ugledao Lolitu (sjedila je na biciklu odravajudi ravnoteu,
dredi se za vlanu koru mlade breze na rubu naeg
travnjaka), toliko me je prenerazila vedra njenost njena
osmijeha da sam naas pomislio daje doao kraj svim mojim
jadima. uj rekla mi je sjeda li se moda kako se zvao
onaj hotel ma zna koji (nabirudi nos), ma daj mi reci
zna tamo gdje su bili oni bijeli stupovi i mramorni labud u
predvorju! Ma kako ne zna (glasno izdahnu zrak) onaj
hotel u kojem si me silovao? Ma dobro, nije sad vano, k
vragu! Samo bih htjela znati nije li se zvao (gotovo apatom)
"Zaarani lovci"? Je li (sanjarski), zbilja se tako zvao? I
odjednom je prasnula u sitan, zaljubljen, proljetni smijeh,
dunula ljeskavo stablo i pojurila uzbrdo, do kraja ulice, a
onda krenula natrag, potpuno mirna, dredi noge na
nepominim pedalama, jednu vie, drugu nie, a jednu ruku
na koljenu nepokrivenu cicanom suknjom. 14. Bududi daje
glazba bila navodno povezana s njenim zanimanjem ** balet i
kazalite, dopustio sam Loliti da ui svirati klavir kod neke
Sspoe Empereur (kako je mi, poznavaoci Flauberta,
moemo Uvjetno nazvati), do ije je bijele kudice s plavim
zastorima, na dva-^ kilometra od Beardslevja, Lolita odlazila
biciklom dva puta na

218 219 tjedan. Jednog petka uveer, potkraj mjeseca svibnja
(i oko tjedan dana nakon

onog posebnog pokusa kojem nisam, kao ni ostalima smio
prisustvovati), zazvonio je telefon u mojoj radnoj sobi, gj;.
sam upravo istio Gastonovo kraljevo krilo, i glas me
gospoice Empereur upitao hode li moja Emahodu da
kaem Lolitadodi u utorak na sat, poto je nije bilo dva puta
zaredom u proli utorak i danas. Ja rekoh: Jest, naravno,
dodi de i nastavih igrati ah. italac de lako shvatiti da su mi
sposobnosti naglo oslabile, i nakon dva-tri poteza najednom
sam opazio, kroz maglu svojih neahovskih muka, da mi
Gaston on je bio na potezu moe odnijeti damu; i on je
to opazio, ali se bojao da nije posrijedi zamka njegova
prepredena protivnika, pa se dugo skanjivao, i otpuhivao, i
mrcao, i tresao podvoljcima, i ak kriom zirkao na mene, i
neodluno pruao i ponovo povlaio svoje debele skupljene
prste ludo je elio da se doepa tog masnog plijena, a nije
se usuivao i odjednom ga je zgrabio (da mu nije ta zgoda
ulila onu opasnu smionost koju je poslije poeo pokazivati na
drugom polju?), te sam proveo muan sat vremena dok nisam
izborio remi. On je ispio svoj konjak i malo zatim otiao
gegajudi se, potpuno zadovoljan ishodom partije (monpauvre
ami, je ne vous aijamais revu et quoi qu'ily ait bienpeu de
chance que vous voyiez mon Uvre, permettez-moi de vous
dire queje vous serre la main bien cordialement, et que
toutes mesfillettes voussaluent)86. Zatekao sam Dolores Haze
za kuhinjskim stolom kako mae kriku torte ne odvajajudi
pogled od teksta svoje uloge. Podigla ga je da doeka moj
pogled u njenim oima je bila nekakva nebeska praznina.
Kad sam joj rekao to sam otkrio> ostala je nekako udnovato
bezbrina i samo je kazala d'un petit dr faussementcontrif1
daje ona, naravno, jako zloesta djevojica, ali oi naprosto
nije mogla odoljeti napasti i da je protratila te satove glazbe
o itaoe, moj itaoe! prouavajudi s Monom u
gradskom parku onaj arobni prizor u umi. Rekoh: Dobro
i odoh pravo do telefona. Monina majka odgovori: Jest,
kod kude jei povue se smjekajudi se materinski neutralno,
uljudno i zadovoljno, i vicucl ved iza pozornice: Trai te Roy
a u idudem trenutku doustf i odmah poe tihim i
jednolinim glasom, u kojem je ipak Kilo njenosti,
prekoravati Roya zbog neega to je uinio ili rekao, li je ja
presjekoh u rijei, i Mona zaas nastavi svojim najednijim i
najseksualnijim kontraaltom: Jest, gospodine. Naravno,
gospodine. Ja sam, gospodine, jedini krivac, u ovom
alosnom sluaju (Kakve li rjeitosti! Kakve li ugladenosti!).
Zaista mi je veoma jp i tako dalje i tome slino, kako ved
govore te flikice. Sidoh ponovo u prizemlje iskalj avaj udi se i
dredi se za srce. Lolita je sad sjedila u salonu, u svom
omiljenom konom naslonjau. Sjedila je izvaljena, grickala
zanokticu, pratila me podsmjeljivim pogledom svojih
bezdunih,

pepeljastih oiju i neprestance njihala stolac bez naslona na
koji je bila stavila petu ispruene noge, samo u arapici, i
mene obuze muna bol, jer jasno uvidjeh koliko se ona
promijenila otkako sam je prvi put vidio prije dvije godine. Ili
se promijenila u posljednja dva tjedna? Gdje je bila moja
njenost prema njoj ? Srueni mit! Ona je bila u samu aritu
moga usijanog gnjeva. Magla pohote se bila razila a da nije
ostavila nita za sobom do ove strane jasnode. Jest, ona se
promijenila! Put joj se nije vie uopde razlikovala od puti bilo
koje vulgarne neuredne gimnazijalke koja dijeli pomadu s
drugim, mae je prljavim prstima po neumivenom licu i
svejedno joj je iji joj prljavi rukav kaputa, ji pristavi obraz
dodiruje lice. A nekad joj je lice bilo pokriveno njenim
maskom, blistalo je od suza kad bih joj u igri metnuo
raupanu glavu sebi na trbuh! Grubo crvenilo zamijenilo je
blistavilo nevinosti. Proljetna hunjavica koju su ljudi u tom
kraju zvali "zeja prehlada" obojila je krajeve njenih Prezirnih
nosnica upaljenih rumenilom. Obuzet nekakvim uasom,
borih pogled koji mehaniki kliznu niz donju stranu njena
napeta 1 'spruena gola bedra oh, kako su joj mlade noge
postale nekako ulatene i miidave! Njene razdaleko usaene
oi, sive kao mutno staklo i malko zakrvavljene, gledahu me
netremice i uini mi se da u njima potajnu misao da Mona
moda ima pravo, da bi me sirotica Dolores, mogla prijaviti
policiji a da sama ne bude ena. Kako sam se varao! Kako sam
bio lud! Sve je kod nje bilo touiako nedokuivosnaga njenih
lijepo graenih nogu, zamazana

220 221 peta njene bijele arapice, debeli pulover koji nije
bila svukla iako j u sobi bilo zaguljivo, njen novi bludniki
vonj, a napose slijep ulica njena lica s njegovim udnim
rumenilom i netom namazanim usnama. Na prednjim zubima
ostao joj je trag crvenila i mene saletje jedna uspomena
ne, ne lik uskrsle Monique, nego lik jedne druge, vrlo mlade
prostitutke iz bordela koju mi je netko ugrabio ispred nosa
dok sam premiljao je li njena jedina dra mladost
vrijedna uasne mogudnosti da se zarazim, i koja je imala ba
iste takve zaarene jagodine kosti, i pokojnu mamu, i velike
prednje zube, i komadid mutnocrvene vrpce u seljaki smeoj
kosi. Pa to je sad, govori! ree Lolita. Je li potvrda
mojih rijei prihvatljiva? Jest, jest rekoh. Apsolutno
prihvatljiva. Jest. I nimalo ne sumnjam da ste vas dvije to
zajedniki smislile. tovie, uopde ne sumnjam da si joj ti
ispriala

sve o nama. Ma nemoj? Predahnuh i rekoh: Dolores, sve
se to mora odmah prekinuti! Ja sam spreman da te izvadim iz
Beardsleyja i zatvorim zna gdje, samo to se mora prekinuti.
Spreman sam da te odvezem za nekoliko minuta s jednim
kovegom. To se mora prekinuti jer de se inae svata
dogoditi. Svata? Ma to ne kae! Odgurnuh stolac koji je
ona neprestano njihala petom, i noga joj tresnu na pod.
Hej viknu ona lake na zavojima! Najprije mar gore!
viknuh i zgrabih je i izvukoh d naslonjaa. Od tog sam asa
prestao vladati svojim glasom i nastavili smo se derati jedno
na drugo, a ona je upotrebljavala nepriline rijeciVikala je da
me mrzi iz dna due. Kreveljila se udovino, nadimala obraze
i proizvodila avolski glas isputajudi zrak. Rekla je da sam je
nekoliko puta pokuao silovati dok sam jo bio podstanar
njene majke. Rekla je da je sigurna da sam joj zaklao majku.
Kazala je da & se podati prvom momku koji naie i daje ne
mogu u tome sprijeitiZapovjedio sam joj da pode gore u
svoju sobu i pokae mi sva mj i:e sakriva novce. Bila je to
odvratna i dozlaboga buna scena. Drao ^j! je za koati
zglob na ruci koji je ona vrtjela amo-tamo traedi u ji slabu
toku ne bi li se u zgodnom trenutku istrgla, ali sam je o vrlo
vrsto i ak sam joj nanosio veliku bol, zbog koje de mi,
naClarn se, sagnjiti srce u prsima, a dva-tri puta se trgla tako
bijesno da jjm Se uplaio da joj je pukao zglob, i neprekidno
me gledala onim svojim nezaboravnim oima u kojima se
ledeni gnjev borio s vrelim suzama, glasovi su nam zagluivali
telefon koji je gore zvonio, a onoga istog asa kad mi je ta
zvonjava doprla do svijesti, ona se oslobodila i Jala petama
vjetra. ini mi se da me s filmskim junacima vee zavisnost od
svemodne machina telephomca88 i njena nenadana upletanja
u ljudske poslove. Ovaj put je to bila srdita susjeda. Prozor na
istonoj strani salona bio je irom otvoren, premda je zastor,
milodu sudbine, bio sputen; a iza tog prozora vlana crna
nod kiselog novoengleskog proljeda prislukivala je, pritajena
daha, nau svau. Ja sam uvijek mislio da je tip prostake
usidjelice, nalik na sueni bakalar, posve knjievni plod
ukrtanja srodnih osoba u suvremenom amerikom romanu;
ali sam sad uvjeren da se izvjetaena i iskvarena gospoica
Istok ili, da otkrijem njen inkognito, gospoica Fenton
Lebone nagnula na trietvrt prozora svoje spavade sobe ne
bi li dokuila sr nae svae. Kakva je to dreka... kakva
galama... kreketalo je iz telefonske slualice.

Mi ne stanujemo ovdje u emigrantskom kvartu. Ovo se
nikako... Ispriah se zbog buke koju su digli kderkini gosti
("Znate kakvi su mladi...") i u pola kreketa spustih slualicu.
Dolje se zalupie vrata. Lolita? Je li pobjegla? Kroz prozor na
stubitu opazih kako hitra mala prikaza mugnu ^oz grmlje u
vrtu; srebrna toka u tami glavina kotaa bicikla zatreperi,
pokrenu se i ieznu. Sluajno je ba auto provodio tu nod u
automehaniarskoj dionici na drugom kraju grada. Morao
sam pjeice progoniti Ptu bjegunicu. ak ni dandanas, poto
je otada kanulo u vjenost ti godine, ne mogu pomisliti na
onu ulicu, na onu proljetnu nod

222 223 a da ne zadrhtim u panici. Gospoica Lester vodila je
starog, nadutop jazavara gospoice Fabian ispred njihove
kude. Kao Stevensenov gospodin Hyde, bio sam spreman
zgaziti sve to mi se isprijei na putu. Treba naizmjence tri
koraka hodati, pa onda tri koraka trati Mlaka kia zabubnjala
je po kronjama kestenova. Na drugom uglu neki mladid, koji
se nejasno razabirao u tami, pritisnuo je bio Lolitu uz eljeznu
ogradu i ljubio je ne, to nije bila ona, prevario sam se. ape
su me jo svrbjele kad sam pojurio dalje. Oko osamsto metara
od broja etrnaest Thaverova se ulica splede s jednim
privatnim prolazom i poprenim bulevarom koji vodi prema
trgovakom dijelu grada; ispred prvog mlijenog restorana
ugledah uz kakvu melodiju olakanja! Lolitin lijepi bicikl
kako je eka. Gurnuh umjesto da povuem vrata, povukoh ih i
ponovo gurnuh, povukoh i udoh. Pozor! Na desetak koraka od
mene, iza stakla telefonske govornice (bog membrane
svejednako je bio s nama), Lolita je drala slualicu u aci,
ovjerljivo nagnuta nad nju, i pogledala me, primirila i
okrenula se sa svojim blagom, a onda bre-bolje objesila
slualicu i neobino bodro izila iz govornice. Pokuala sam
te nazvati kudi bezbrino de ona. Pala je velika odluka.
Ali me najprije poasti jednom Coca-Colom, tatice! Sjededi za
tezgom, pozorno je gledala kako bezvoljna, blijeda djevojka
stavlja led u visoki pehar, natae smeu tekudinu i dodaje
trenjeva soka dok se meni srce paralo od ljubavi i udnje.
Taj djetinji zglob na ruci! Draesna moja djevojica... Imate
draesnu djevojicu, gospodine Humberte! Bianca i ja joj se
uvijek divimo kad prolazi pored nas. Gospodin Pim (koji je
prolazio u poznatoj

tragikomediji) gledao je kako Pippa (koja je prolazila kod
Browninga) sie svoju nepodnosivu mjeavinu. J'ai toujours
admire l'oeuvre ormonde du sublime Dublinoii ^ doe se
kia bila pretvorila u snaan i ugodan pljusak. Zna to
ree ona vozedi se polako na svom biciklu pore mene i
struudi jednom nogom po tamnom i sjajnom plonik0'
Zna to sam odluila. Hodu da promijenim kolu. Mrzim )e'
Mrzim taj komad. asna rije! Da odemo i da se nikad vie fle
! Nadi demo neku drugu kolu. Otputovat demo ved sutra,
,(renut demo opet na dugo putovanje. Samo, ovaj put demo
idi ^o kuda. ja hodu, vrijedi? Klimnuh glavom. Moja Lolita! .
Ja odreujem marrutu. C'est entendu?0Pitala me klatedi
se pomalo pored mene. Francuski je govorila samo kad je bila
vrlo posluna curica. U redu. Entendu91. A sad hop-hop-
hop, Lenoro, jer de inae pokisnuti do koe. Bura jecaja
razdirala mi je grudi. Ona obnai zube i nagnu se naprijed
onako arobno kako ine uenice, i odjuri, ptica moja!
Gospoica Lester drala je odnjegovanom rukom otvorena
vrata gegavom starom psu, quiprenait son tempp2. Lolita me
je ekala pokraj sablasne breze. Mokra sam kao mi ree
mi na sav glas. A ti jesi li zadovoljan? K vragu i komad!
Kui? Negdje gore nevidljiva je vjetica zalupila pandama
prozor. Udosmo u kudu; predsoblje nas je doekalo obasjano;
Lolita svue demper, zamahnu kosom posutom biserjem,
pridignu koljeno i prui mi svoje gole ruke. Molim te,
ponesi me gore! Nekako sam romantino raspoloena.
Uzgred budi reeno, filozofima de moda biti zanimljivo uti
da ja imam sposobnostkoj a mi se ini prilino neobina
da lijem potoke suza za sve vrijeme one druge bure. 15.
Gospodin Humbert, koji se nije mnogo razumio u tehniku,
platio je da mu pritegnu konice, proiste vodove, izbruse
ventile 1 Vjeta drugo poprave i dotjeraju, tako da je
automobil pokojne Sspoe Humbert bio u pristojnom stanju
kad je trebalo podi na nvo putovanje.

224

225 Obedali smo gimnaziji u Beardslevju, dobroj, staroj
gimnaziji u Beardslevju, da demo se vratiti im meni istekne
ugovor u HoUywoodu (dovitljivi je Humbert natuknuo da de
biti glavni savjetnik n snimanju filma o "egzistencijalizmu"
koji je 1949. godine imao jo| dobru prou), a zapravo sam se
nosio milju da se kriom prebacim0 preko granice u Meksiko
osmjelio sam se bio od prethodne godine i da ondje
odluim to du sa svojom malom prilenicom koja je sad bila
metar i pol visoka i teila etrdeset kila. Iskopali smo nae
turistike vodie i automobilske karte. Ona je s velikim
uitkom naznaila marrutu. Je li moda pod utjecajem
kazalinog posla prerasla onu svoju djetinju lanu
prezasidenost te je sad vrlo pozorno i temeljito istraivala
raskonu tvarnost? Osjedao sam se nekako udnovato lak,
kao u snu, u ono blijedo, ali toplo nedjeljno jutro kad smo
napustili iznenaenu kudu profesora Kema i krenuli glavnom
gradskom ulicom prema autoputu s etiri trake. Ljetna
prugasta crnobijela haljina moje drage, mangupska plava
kapica, bijele arapice i smee mokasinke nisu se ba najbolje
slagale s krupnim lijepim draguljem bruenim
akvamarinom na srebrnom lanidu koji joj je resio vrat i
koji sam joj poklonio ja i proljetni pljusak. Kad smo prolazili
pored novog hotela, ona se odjednom nasmija. to je?
upitah je. Dat du ti gro ako mi ne slae. Ona odmah
isprui ruku, ali ja moradoh u isti as prilino naglo zakoiti
pred crvenim svjetlom. Tek to smo stali, sustigoe nas slijeva
i polako se zaustavie nejja kola, a mrava, sportski graena
mlada ena (gdje sam li je vidio?) svjee boje lica i sjajne
bronanocrvene kose to joj padae niz ramena pozdravi
Lolitu zvonkim uzvikom, a onda se obrati meni neobino
arko, "an-darkovski" (aha, sjetio sam se!) i doviknu:
Kakva teta to odvlaite Dolly s predstave, da ste samo iu1
kako ju je autor hvalio na pokusu... Zeleno svjetlo, tupane
ree Loli ta u pola glasa i u istl mah Jeanne d'Arc (gledali
smo je u toj ulozi u gradskom kazali^11' odluno nas preteknu
i naglo skrenu u Sveuilinu aveniju. Tko je to zapravo bio
Vermont ili Rumpelmeyer? Ma ne, to je Edusa Gold, naa
reiserka. . Ne mislim na nju. Tko je zapravo sklepao taj
komad o tvojim oaranim lovcima? A, to misli! Tko? Pa
neka baba, ini mi se da se zove Clara i :OJ nekako. Bilo ih je
tamo masa. I ona te je pohvalila? - Ne samo da me je
pohvalila, nego me je i poljubila u elo... u moje edno

elo i moje pilence prasnu u onaj svoj novi, sitni, ciavi
smijeh kojim se moda u vezi s drugim teatarskim
navikama odnedavno rado razmetala. Ti si smijeno
eljade, Lolito rekoh (ili tako nekako). Naravno da sam ja
presretan to si odustala od te blesave predstave. Ali je udno
to si je se okanila svega tjedan dana prije njena prirodnog
zavretka. Ah, Lolito, pazi, nemoj se tako lako predavati!
Sjedam se da si se odrekla Ramsdalea radi logorovanja, a
logorovanja radi turistikog putovanja mogao bih navesti
jo nekoliko naglih promjena tvog raspoloenja. Pazi to radi!
Ima stvari od kojih se nipoto ne smije odustati. Mora biti
ustrajnija. mora biti malo njenija sa mnom, Lolito! Osim
toga, previe jede. Opseg tvojih kukova ne bi smio biti vedi
od etrdeset i pet centimetara. Ako se malo udeblja, bit de
svreno sve meu nama (alio sam se, naravno). Sad kredemo
na dugo, sretno putovanje. Sjedam se... 16. Sjedam se kako
sam, dok sam bio dijete, u Evropi snatrio nad kartom Sjeverne
Amerike, na kojoj se Apalako gorje protezalo, tiskano
krupnim slovima, od Alabame do Mainea tako da se tijelo to
podruje (ukljuujudi Pennsvlvaniju i New York) inilo toojoj
uobrazilji kao kakva golema vicarska ili ak Tibet, same
P'anine, niz divnih dijamantnih vrhunaca, divovsko
crnogorino tVede le montagnard emigr^ u velianstvenoj
bundi, i Filis tigris ^, i crvenokoci pod katalpama. Kako je
grozno to

226 227 se sve to svelo na bijedan travnjak u predgrau i
eljeznu koan za spaljivanje smeda to se dimi... Zbogom,
Apalai! Zatim sm presjekli Ohio, tri drave koje poinju
slovom "I" i Nebrask oh, prvi dah zapada! Nismo se urili
jer smo imali pred sobom cijeli tjedan dana da stignemo u
Wace, gradid u Stjenjaku, gdje je ona arko eljela vidjeti
indijanske obredne plesove na godinje otvaranje arobne
pedine, i gotovo tri tjedna da se dohvatimo Elphinstonea,
bisera jedne zapadne drave, gdje je udjela da se popne na
Crvenu hrid s koje se jedna filmska zvijezda nedavno bila
sunovratila i ubila nakon pijane svae sa svojim prilenikom.
Opet su nas nepovjerljivi moteli pozdravljali ovakvim
natpisima; "elimo da se kod nas osjedate kao kod svoje kude.
Prije vaeg odlaska popisali smo sav inventar. Zapisali smo
broj vaeg automobila. tedite toplu vodu!

Pridravamo sebi pravo da izbacimo bez prethodne najave
svaku nepoeljnu osobu. Ne bacajte nikakve nepotrebne
stvari u nunik. Hvala vam! Doite opet! Uprava. P. S. Mi
smatramo nae goste najboljim ljudima na svijetu." U tim
stranim mjestima pladali smo dvije postelje po deset dolara
na nod. Muhe su stajale u redu vani na vratima i samo ekale
da se vrata otvore. Pepeo naih prethodnika jo je poivao u
pepeljarama, enska dlaka leala je na jastuku, uli smo kako
na susjed vjea kaput u ugraeni ormar, vjealice su bile
lukavo privezane icom za preku ne bi li se sprijeila kraa i
posljednja uvreda slike iznad brane postelje bijahu
potpuno jednake. Zapazio sam, izmeu ostaloga, promjenu u
komercijalnom stilu-Primjedivala se tenja da se kudice
spajaju te da se postepeno izgradi cio karavan-saraj, i gradilo
se na kat, i dolje je nicalo predvorje, i auto vam vie nije
stajao pred vratima vae sobe, nego je odlazio u zajedniku
garau, i motel je polako postajao slika i prilika dobrog starog
trederazrednog hotela. A sad bih htio usrdno zamoliti itaoca
da se ne izruguje menl' mom pomudenom umu. Svi mi
moemo naknadno bez po mu*6 proniknuti sudbinu, ali,
vjerujte mi, dok je ona u toku, nijedna sudbina nije nalik na
one potene detektivske romane u kojira treba paziti na
nagovjetaje i putokaze. U mladosti sam ak ta jednu takvu
francusku pripovijest u kojoj su putokazi bili tiskani kurzivom;
ali McFatum ne radi takoak i kad prepoznaj e, obuzet
strahom, neke mutne nagovjetaje i predznake. Na primjer,
ne bih se mogao zakleti da ona u jednoj prilici, pred
jiednjozapadnu etapu naeg putovanja ili na samu njenu
poetku, nije uspjela kojeta saopditi nepoznatu ovjeku ili
nepoznatim ljudima, ili inae stupiti s njim ili s njima u dodir.
Tek to smo se bili zaustavili na jednoj benzinskoj stanici pod
znakom Pegaza, a odignuti poklopac motora, pod koji sam
zavirio da vidim to mehaniar radi, skrio Lolitu od mog
pogleda, ona je mugnula iz kola i izgubila se nekamo iza
radionice. Kako sam bio pomirljivo raspoloen, samo sam
zavrtio svojom dobrodudnom glavom, iako su, strogo uzevi,
odlasci u javne nunike bili strogo zabranjeni, jer sam slutio
da su nunici kao i telefon iz nekog meni nepoznatog
razloga, one otre toke za koje je moja sudbina sklona
zapeti. Svatko ima takve svoje kobne predmete ili pojave
tko krajolik koji se vrada, tko brojevekoje bozi pomno biraju
da privuku dogaaje koji su za nas posebno znaajniovdje
de se John svagda spotaknuti, a ondje de Jane svagda pudi
srce. Usluili su me, dakle, i ja sam odmaknuo kola od crpki da
ustupim mjesto malom teretnjaku koji je razvozio robu i
tada me je sve vedi obujam njene odsutnosti poeo titati u
sivoj praznini vjetrovita dana. Nisam ni prvi ni posljednji put
gledao, obuzet nekom mutnom nelagodom, nepokretne
sitnice

koje kao da se ude (poput seoskih besposliara) to su
dospjele u vidno polje putnika kji ne moe dalje onu
tamnozelenu kantu za smede, one crne, cie gume s bijelim,
bijelim stranama izloene na prodaju, one ute toflenke
motornog ulja, onaj crveni hladnjak s razlinim napicima, nih
etiri, pet... sedam praznih boca u drvenim pregradama d
nalik na krialjku koja jo nije do kraja rijeena, onog ca to se
strpljivo penje uz prozor u mehaniarskoj radionici... z njena
je otvorena vrata dopirala glazba s radija i, moda zato njen
ritam nije bio usklaen s njihanjem i drugim gibanjima ja koja
je oivljavao vjetar, ovjek je imao dojam da gleda neki ^lin

22 229 stari film o prirodi, koji ivi sam za se dok pijanino ili
violina prat melodijsku liniju izvan sfere cvijeta to podrhtava,
ili granice to se njie. U meni besmisleno zatreperi
Charlottin posljednji jecaj kad Lolita, u haljini koja nije leprala
u taktu glazbe, dotra iz sasvim neoekivanog smjera. Nunik
je bio zauzet, pa je bila prela preko poprene ulice do druge
benzinske stanice pod znakom koljke. Tu je natpis glasio: "Mi
se ponosimo naim toaletima koji su isto tako isti kao i vai
kod kude. Razglednice s ved nalijepljenim markama spremne
su za vae komentare". Ali je nunik bio bez razglednica, bez
sapuna, bez iega. Bez komentara. Toga dana ili sutradan,
nakon prilino dasadne vonje kroz zasijana polja, stigli smo u
arobni gradid Kasbeam i odsjeli u motelu "Kesten-dvor":
zgodne kudice, sona trava, kestenovi, jabuke, stare njihaljke i
velianstven zalazak sunca koje umorno dijete nije ni
pogledalo. Ona je eljela da prodemo kroz Kasbeam zato to
je to mjesto svega pedesetak kilometara sjeverno od njena
rodnog grada, ali sutradan ujutro kao da uopde nije imala
volje da pogleda plonik na kojem se.prije pet godina igrala
kolice. Ja sam se, iz razumljivih razloga, pribojavao tog
skretanja, iako sam se bio dogovorio s njom da nede svradati
panju na sebe da nede izlaziti iz auta ni posjedivati stare
prijatelje. Stoga sam se obradovao to je odustala od svog
nauma, ali mi je olakanje kvarila pomisao da se ona ne bi
tako lako odrekla posjeta Piskvju da je mislila da ja strepim,
kao i prethodne godine, od nostalginih opasnosti toga
gradida. Kad sam uzdahnuo i to joj spomenuo, ona je takoer
uzdahnula i turobno rekla da je neraspoloena, te je poeljela
ostati u postelji s hrpom ilustriranih asopisa i da nakon
ruka, ako se bude bolje osjedala, krenemo dalje, pravo na

zapad. Moram redi da je bila vrlo njena i umorna i da se bila
"strano zaeljela" svjeeg voda, tako da sam odluio skoknuti
u centar Kasbeama po kakav dobar izletniki ruak. Naa je
kudica stajala na umovitu breuljku i kroz prozor se mogla
vidjeti cesta kako se spusta vijugajudi, i kako se zatim protee
pravo izmeu dva reda kestenova put lijepog gradida koji se
vidio kao na dlanu, nalik na igraku, u istoj jutarnjoj daljini;
mogla se raspoznati djevojica slina vilenjak11' 230 na
biciklu poput vilina konjica, i uz nju nerazmjerno krupan pas
__ sve to isto onako jasno kao oni hodoasnici i mazge to se
penju uz krivudave ceste, blijede kao vosak, na starim slikama
s modrikastim bidima i malim crvenim ljudima. Ja imam
evropski nagon da idem pjeice kad god mogu bez
automobila, i zato sam poao bez urbe niz cestu i nakon
nekog vremena sreo onu biciklisticu koja je, uzgred budi
reeno, bila runa, debeljukasta djevojica s pletenicama, a
pratio ju je golem bernardinac s onim dupljama poput
cvjetova dana-i-nodi. U Kasbeamu me je vrlo star brija vrlo
loe podiao; neprestano je naklapao o nekom svom sinu,
igrau bejzbola, i pri svakom usnenom suglasniku pijuckao mi
po vratu. Od vremena do vremena brisao je naoale mojim
ubrusom ili prestajao raditi svojim starakim drhtavim
karama da mi pokae poutjele novinske izreske; toliko sam
ga nepaljivo sluao da sam se zgrozio kad me je napokon
upozorio na uokvirenu fotografiju meu starim posivjelim
boicama i kad sam shvatio da je mladi brkati sporta na njoj
ved trideset godina mrtav. Popio sam alicu kave, vrele i
bljutave, kupio grozd banana za svoje majmune i izgubio jo
desetak minuta u trgovini delikatesama. Prolo je bilo
najmanje sat i pol kad se siduni hodoasnik Hum-Hum
pojavio opet na cesti to je vodila do Kesten-dvorca.
Djevojica koju sam sreo na putu u grad nosila je sad brdo
rublja i pomagala pospremati kudice iskrivljenom ovi, ija su
me velika glava i grube crte lica podsjetile na takozvanog
"Bertolda" iz talijanskih farsa. Bilo je na naoj Kesten-kosi
desetak tih kudica, lijepo i razdaleko rasporeenih usred
bujnog zelenila. Sad u podne, vedina se njih ved bila
oslobodila, uz posljednji tresak vrata to su se sama Otvarala,
svojih gostiju. Prastar, posve oronuo par u vrlo modernom
automobilu oprezno je milio iz jedne male garae uz kudicu; iz
jedne druge, iste takve garaice prilino je neprilino strio
crveni poklopac sportskog automobila; a blie naoj kudici
naoit i krepak mukarac s budom crne kose i plavim oima
stavljao je frigoterm u automobil-*aravan. Pogledao me je,
tko zna zato, ceredi se nekako nesigurno, sprijeda, nasred
travnjaka, u granatoj hladovini bujna drveda, -fuj

m 231 bernardinac je uvao bicikl svoje gazdarice, a nedaleko
od njega mlada trudnica je bila posjela ushideno dojene na
ljuljaku i polako ga ljuljala, iako joj je ljubomorni malian od
dvije-tri godine smeta0 nastojedi odgurnuti ili povudi ljuljaku;
svrilo je tako daje ljuljaka njega oborila i on se poeo derati
leedi poleuke na travi, a majka se i dalje njeno smjekala
ni jednom ni drugom svom ved roenom djetetu. Sjedam se
ovako dobro svih tih pojedinosti vjerojatno zato to sam
nakon nekoliko trenutaka morao temeljito provjeriti sve svoje
dojmove; a osim toga je neto u meni bilo neprestano na
oprezu od one uasne veeri u Beardslevju. Nisam se htio
prepustiti ugodnom osjedaju koji je u meni bila probudila
etnjapovjetarcu ranog ljeta koji mi je obavijao potiljak,
gibljivoj kripi vlana ljunka pod nogama, slasnom komadidu
hrane koji sam napokon isisao iz uplja zuba, pa ak ni
ugodnom teretu kupljenih stvari koje zapravo nisam smio
nositi, s obzirom na stanje svog srca; ali se inilo da caki ta
moja nesretna pumpa besprijekorno radi, pa sam se udio
adolori d'amoureuse langueur''' kad sam naposljetku stigao
do kudice u kojoj sam bio ostavio svoju Dolores. Naao sam je,
zaudo, odjevenu. Sjedila je na rubu postelje u modrim
platnenim hlaicama i jueranjoj majici i gledala me ba kao
da me ne poznaje. Blagi obrisi njenih sitnih dojki bili su prije
otvoreno istaknuti nego prikriveni mlohavom trikotanom
tkaninom, i ta me je otvorenost umah ozlojedila. Nije se jo
bila okupala, ali je stigla namazati usne i umrljati iroke
prednje zube to su se ljeskali kao bjelokost polivena vinom ili
ruiasti kartaki etoni. I eto, tako je sjedila sklopljenih ruku
na koljenima, sva proeta neim arkim i avolskim to nije
imalo ama ba nikakve veze sa mnom. Bacih na stol svoju
teku papirnu vredicu i stajah nekoliko trenutaka prelazedi
pogledom s njenih sandala i golih glenjeva na njeno blaeno i
glupo lice, pa opet na one grene noge. Bila si vani
rekoh (sandale su joj bile oblijepljen ljunkom). Ovaj as
sam ustala ree ona i nadoda (uhvativi rnJ pogled uprt
dolje): Izila sam naas... da vidim vrada li se. Nanjuila je
banane i pokrenula se prema stolu. Jesam li mogao sumnjati
na neto odreeno? Dakako da nisam , ali one mutne,
zanesene oi, ona udna toplina to je izbijala iz nje... Ne
rekoh vie ni rijei, samo pogledah na cestu koja je onako
lijepo vijugala u prozorskom okviru svakome tko bi me htio
iznevjeriti posluio bi taj prozor kao izvrsna promatranica.
Lolitica je poela u slast jesti banane. Odjednom se sjetih

dodvorljivog smijeka onog tipa iz susjedne kudice, lzletjeh na
dvorite. Svi su automobili bili otili osim njegova karavana u
koji je upravo ulazila njegova mlada ena sa svojim
dojenetom i onim drugim, manje-vie otpisanim djetetom.
to je, kamo de? povika Lolita s vrata. Ne odgovorih joj
ni rijei. Gurnuh je, onako meku, natrag u sobu i uoh za
njom. Strgoh majicu s nje. Zderah i sve ostalo povukavi za
patentni zatvara. U hipu je izuh. Pomamno uzeh tragati za
sjenom njene nevjere; ali trag koji sam slijedio bio je odvie
slab da bi se mogao razluiti od tlapnje kakva luaka. 17.
Debeli je Gaston, onako izvjetaen, rado dijelio darove
darove koji su bili takoer malice izvjetaeni, ili bar
neobini, po njegovu izvjetaenom ukusu. Poto je jednom
opazio da mi se slomila kutija za ahovske figure, sutradan mi
je ujutro poslao po jednom svom momidu bakrenu kasetu,
kojoj je cijeli poklopac bio iaran zamrenim istonjakim
arama i koja se mogla lijepo Zakljuati. Meni je bio dovoljan
jedan pogled da ustanovim da je to jedna od onih jeftinih
blagajni koje se, ne znam zato, zovu luizette koje se uzgred
kupe negdje u Malagi ili Aliru, i s kojima poslije ne ^a to
de. Kaseta je bila odvie plitka za moje glomazne figure, ali
Sam je sauvao u sasvim druge svrhe. eledi rastrgnuti mreu
sudbine u koju sam se, kako sam nejasno Osjedao, bio zapleo,
odluio sam (usprkos Lolitinu oitunezadovoljstvu)

232 233 da ostanemo jo jednu nod u Kesten-dvoru. Poto
sam se probudio u etiri sata ujutro, uvjerio sam se da
djevojica jo spava (otvorenih usta kao da se tupo udi
nevjerojatno besmislenom ivotu koji smo svi tni nekako bili
uredili za nju) i daje dragocjeni sadraj luizette netaknut. U
njoj je, lijepo umotan u bijeli vuneni al, leao depni
revolver, kalibar 0.32, duina oko jedne devetine Lolitine
visine, arer s osam naboja, drak od etvrtaste orahovine,
elik potpuno bruniran. Naslijedio sam ga od pokojnog
Harolda Hazea s katalogom u kojem je na jednom mjestu
bezbrino i nepismeno pisalo: "Veoma je prikladan za kudu i
auto kao i za osobu". Leao je u kutiji, spreman da odmah
poslui za osobu ili osobe; bio je nabijen, ali je zatvara bio
zakoen da bi se sprijeilo sluajno okidanje. Ne treba
smetnuti s uma da je pitolj frojdovski simbol praoinskog
sredinjeg uda.

Sad mi je bilo drago to je sa mnoma osobito mi je bilo
drago to sam se bio nauio rukovati njime prije dvije godine,
u boriku nedaleko od mog i Charlottina jezera nalik na
pjeani sat. Farlow s kojim sam se etao po toj gustoj umi
bio je izvrstan strijelac. Uspio je pogoditi iz kolta kolibrida iako
valja redi da je od trofeja ostalo vrlo malosamo prstohvat
paperja duginih boja. Jednom nam se bio pridruio stameni
bivi policajac Krestovski, koji je u dvadesetim godinama ovog
stoljeda vjeto ustrijelio dva odbjegla zatvorenika, i popunio
nam lovaku torbu sitnim djedidem kojeg je, uzgred budi
reeno, ubio izvan lovake sezone. Prema tim majstorima ja
sam, naravno, bio poetnik i nikako nisam mogao pogoditi
cilj, ali mi se zato drugi put, kad sam bio sam, posredilo da
ranim vjevericu. Lezi, lezi apnuh svom laganom, ali
zbijenom drukanu i popih u njegovo zdravlje gutljaj dina.
18. A sad italac treba zaboraviti na Kestenove i Koltove da bi
poao za nama dalje na zapad. Idudi su dani bili obiljeeni
nizom snanih oluja ili je, moda, jedna te ista oluja
prolazila kroz cijelu zernlju teki01 abljim skokovima, a mi je
se nikako nismo mogli otresti, 1^0 to se nismo mogli otresti
ni detektivaTrappa; jer ba se tih dana javila preda mnom
zagonetka astekog crvenog jaka, kabrioleta koji je posve
bacio u zasjenak temu o Lolitinim ljubavnicima. udo jedno!
Ja koji sam bio ljubomoran na svakog balavca na kojeg smo
naili, udo jedno kako sam krivo protumaio nagovjetaje
sudbine! Moda je tijekom zime moju budnost bilo uspavalo
Lolitino edno vladanje; a i inae, teko da bi i luak bio toliko
glup da pomisli da neki Humbert Drugi u stopu progoni
Humberta Prvog i njegovu nimficu, uz Zeusov vatromet, kroz
velike i rune ravnice. Zbog toga sam zakljuio da crvenim
Jakom, koji nas je iz kilometra u kilometar pratio na pristojnoj
udaljenosti, upravlja detektiv kojeg je unajmilo neko dokono
zanovijetalo da ustanovi to zapravo radi Humbert Humbert
sa svojom malodobnom pastorkom. Kao to mi se dogaa u
razdobljima elektrine napetosti u atmosferi i praskavih
gromova, muila su me privienja. Doputam da nisu bila
samo privienja. Ne znam to su mi ona ili on usuli jednom u
moj din, ali to je slabo djelovalo, pa sam u nodi jasno uo
lagano kucanje na vratima nae kudice; otvorio sam ih irom i
u isti mah opazio da sam gol golcat, a da na pragu stoji,
bjelasajudi se u mraku natopljenom kiom, ovjek koji je
drao na licu krinku to predstavlja ina, grotesknog detektiva
isturene brade, ije pustolovine izlaze u stripovima. On se
prigueno zasmija i izgubi u tami, a ja se vratih glavinjajudi do
postelje i odmah ponovo zaspah i, ma koliko to bilo udno,
ni dandanas mi nije jasno

je li to bila java ili privienje izazvano nekom drogom.
Uostalom, od tada sam temeljito prouavao Trappov
osebujan smisao za humor i to mi se ini prilino
vjerodostojnim primjerkom njegove vrste humora. O, kako je
to bilo grubo smiljeno i krajnje bezduno! Netko je valjda
zaraivao na tim krinkama poznatih cudovita i glupana.
Jesam li sutradan vidio dva derana kako ruju P kanti za
smede i isprobavaju inovu obrazinu? Je li to bila puka
sluajnost? Posljedica meteorolokih prilika? Kao ubojica
obdaren izvanrednim, ali neujednaenim i hirovitim ldenjem,
ne bih vam znao redi, milostive gospoe i gospodo, kad

234 235 sam se konano uvjerio da nas slijedi crveni
kabriolet, ali se zato sjedam kad sam prvi put jasno vidio
njegova vozaa. Nekako predveer vozio sam polagano po
silnom pljusku ne gubedi iz vida crvenu prikazu to se
razlijevala i podrhtavala od poude u mom ogledalu sa strane
Najednom potop poe jenjavati i sitno bubnjati i domalo
posve prestade. Probivi se kroz oblake, jarko sunce obasja
cijeli autoput; htjedoh kupiti tamne naoale, pa se zaustavili
na benzinskoj stanici. To to se zbivalo inilo mi se kao bolest,
zlodudan tumor protiv kojeg ovjek ne moe nita, pa sam
odluio da se naprosto ne obazirem na naeg hladnokrvnog
progonitelja koji se, sputena krova, zaustavio malo dalje iza
nas, pred nekom kavanom ili krmom na kojoj je stajao
idiotski natpis: "KOLOTUR", ispod kojeg je pisalo: "Otpleite
kolo sTurom". Poto su mi napunili rezervoar, otiao sam u
pisarnicu da kupim naoale i platim benzin. Potpisujudi
"putniki ek", pokuao sam se prisjetiti u kojem se mjestu
nalazim, te sluajno pogledah kroz prozor i ugledah neto
strano. Pledat, delav mukarac, u sportskom kaputu be boje
i tamnosmeim hlaama, sluao je to mu kazuje Lolita, koja
se bila nagnula iz naeg automobila, govorila brzoreicom i
mahala gore-dolje rukom rairenih prstiju, kako je inila kad
je bila rije o neem ozbiljnom i neodgodivom. Najvie me je
prenerazila toliko da mi se smuilo nekakva rjeita
prisnost njena govora koju mi je teko opisati, a po kojoj bi se
reklo da se oni poznaju ved poodavno najmanje mjesec
dana. Zatim sam vidio kako se on poeao po obrazu, klimnuo
glavom, okrenuo se i poao natrag do svojih kola irok i
temeljan ovjek mojih godina, pomalo nalik na pokojnoga
Gustava Trappa, vicarca, bratida mog oca, isto onakva
ravnomjerno preplanula lica, okruglijeg od mojeg) kao u strica
Gustava, potkresanih tamnih brida i zakrljalih usta nalik

na ruin pupoljak. Kad sam se vratio do automobila, Lolita je
prouavala automobilsku kartu. to te je pitao onaj klipan,
Lolito? Koji klipan? Aha onaj! A da. Ma ne znam. Pitao
me )c imam li kartu. Zalutao je valjda. Krenusmo dalje, a ja
rekoh: : > Sad me dobro sluaj, Lolito! Ne znam lae li ili
ne lae, i ne znam jesi li poludjela ili nisi, to mi je trenutno
sasvim svejedno; ali taj nas ovjek prati cijeli dan i juer sam
vidio njegov auto u naem motelu, sve bih rekao daje to neki
policijski agent. Ti dobro zna to & se dogoditi i kamo de te
strpati ako policija to pronjui. A sad mi reci od rijei do rijei
to ti je sve rekao i to si ti njemu rekla! Ona se nasmija.
Kad bi on zbilja bio cajkan odgovori ona vritavo, ali
prilino razborito najblesavije bi bilo pokazati mu da smo
se uplaili. Nemoj se uopde obazirati na njega, tatice! Je li
te pitao kamo idemo? Ta on to ved zna! (Rugala mi se.)
Kako bilo da bilo rekoh poputajudi sad sam ga dobro
vidio. Nije ba neki ljepotan. Strano je slian jednom mom
roaku koji se zove Trapp. Pa moda i jest Trapp. Da sam
na tvom mjestu... ah, pogledaj, sve se devetice pretvaraju u
idudu tisudu! Kad sam bila sasvim maladoda neoekivano
pokazujudi na brojabila sam uvjerena da bi se nule
zaustavile i ponovo pretvorile u devetice kad bi mama htjela
potjerati auto natrake. ini mi se da se prvi put ovako
neposredno prisjetila svog prethumbertovskog djetinjstva;
moda je u kolskom kazalitu nauila ovakve trikove?
Nastavili smo se voziti u posvemanjem muku. Potjere nije
vie bilo za nama. Ali ved sutradan, kao bol od neke kobne
bolesti koja se vrada dok slabi i djelovanje morfija i nada, on
se opet pojavio za nama, & glatka crvena zvijer. Promet je na
autocesti toga dana bio slab, nitko nikoga nije prestizao i
nitko se nije ni pokuavao ugurati 1Zrnedu naeg skromnog
modrog auta i njegove nabusite crvene sjene, kao da je kakav
veseo arobnjak zaarao taj razmak, stvorio *nu ija tonost i
postojanost kriju u sebi neto kristalno i gotovo ^jetniko. Na
progonitelj, s onim svojim ramenima nabijenim Vatom i
strievskim bridima, podsjedao me je na lutku u izlogu, a
njegov automobil kao da se kretao samo zato to je povezan

236 i 237 nevidljivim i neujnim svilenim uzetom za naa
uboga kola. tyj smo bili mnogo slabiji od njegova raskono
lakiranog Jaka tako da mu nisam ni pokuao umaknuti. Elente
currite, noctis equi!Oh, tiho bjeite, nodni vukodlaci! Penjali
smo se uz dugu uzbrdicu i ponovo se sputali. Pridravali smo
se doputene brzine. Putali smo djecu da prijeu u vii
razred. Oponaali smo skladnim pokretima upravljaa crne
vijuge na utim ploama koje su upozoravale na zavoje; ali,
ma kuda ili, zaarani je razmak i dalje, ne mijenjajudi se,
klizio za nama, kao matematika fatamorgana, kao cestovni
pandan arobnom dilimu. I neprekidno sam osjedao mali
osobni ar desno od sebe njene radosne oi, njen zaaren
obraz. Prometnik u paklu isprepletenih ulica, u etiri i pol
poslije podne, na ulazu u industrijski gradid, bio je prst
sudbine koji je odagnao ari od nas. Mahnuo mi je rukom
neka mu se pribliim, a onda je tom istom rukom presjekao
put mojoj sjeni. Duga kolona automobila krenula je
poprenom ulicom, izmeu Jaka i mene. Daleko sam mu
odmakaoa onda sam vjeto skrenuo u pokrajnju uliicu.
Vrabac je sletio s velikom mrvom kruha, napao ga je drugi i
oteo mu mrvu. Kad sam se nakon nekoliko sumornih
zaustavljanja i namjerna krivudanja vratio na autoput, mojoj
sjeni nije vie bilo ni traga. Lolita je prezirno puhnula kroz nos
i rekla: Ako je on zbilja detektiv, onda je bilo glupo od tebe
to si mu zbrisao. Sad imam drukije miljenje odvratih.
Mogao si provjeriti te svoje... pretpostavke... da si ostao u
dodiru s njim, dragi moj tatice! ree Lolita previjajudi se u
grevima vlastita sarkazma. Ipak si ti velika hulja!
nadoda obinim glasom. Proveli smo sumornu nod u vrlo
prljavu motelu, uz kiu koja je umila u irokoj amplitudi, i
upravo pretpotopnu neprekidnu grmljavinu. Ja nisam
dama i ne volim grmljavinu izrazila se udno Lolita i privila
se uza me, naalost samo zato to se panino bojala oluje.
Dorukovali smo u gradu Ani, br. stan. 1001. Sudedi po
onoj posljednoj jedinici, ona je debela njuka ved ovdje

pripomenuh. Duhovit si, dragi moj tatice, kao da si se rodio
na Duhove ree Lolita. Bili smo ved stigli u preriju obraslu
pelinom i dan-dva sam bio, hvala Bogu, na miru (glupane,
govorio sam sam sebi, sve je u redu, ona je teina potjecala
naprosto od zabludjelih plinova); uskoro su pravokutne
uzviice ustupile mjesto pravim planinama te smo na vrijeme
stigli u gradid Wace. Eto ti vraga! Nastao je nekakav
nesporazum, ona je bila krivo proitala datum u vodiu i
plesovi u arobnoj pedini bili su ved odavno proli! Uostalom,
to je hrabro podnijela, a kad smo doznali da u ljeilitu Waceu
postoji ljetno kazalite i da je sezona u punom jeku, odvuklo
nas je neto tamo, jedne divne veeri oko sredine lipnja.
Zaista vam ne bih znao redi o emu je bila rije u komadu koji
smo gledali. Bilo je to neto sasvim beznaajno, s
pretencioznim svjetlosnim efektima i prosjenom glumicom u
glavnoj ulozi. Jedina pojedinost koja se meni svidjela bijae
vijenac od sedam malih gracija, manje-vie ukoenih na
pozornici, sedam zanesenih, lijepo naminkanih, golorukih,
golonogih djevojica kolskog uzrasta, u raznobojnu muselinu,
koje su pronali u samu mjestu (sudedi po eksplozijama
pristrana uzbuenja ovdje-ondje u dvorani); trebalo je da one
predstavljaju ivu dugu koja je ostajala na pozornici u cijelom
posljednjem inu i, prilino izazovno, pomalo blijedjela iza
niza viestrukih koprena. Sjedam se da sam pomislio da su tu
ideju o "dugi od djece" autori Clare Quilty i Vivian Damor-Blok
ukrali Jovceu a sjedam se i da su dvije boje te duge
predstavljala strano arobna stvorenja; naranasta se
neprestano vrpoljila na osvijedjenoj pozornici, a smaragdna
se, poto su joj se oi bile svikle na mrkli mrak u dvorani gdje
smo tromo sjedili, najednom osmjehnula majci ili zatitniku.
im se predstava svrila i odjeknuo pljesak (zvuk koji moji
ivci ne mogu podnijeti), poeo sam vudi i gurati Lolitu prema
izlazu, jer sam jedva ekao da zadovoljim svoju potpuno
razumljivu ljubavnu Zudnju u pouzdanoj tiini nae
neonskoplave kudice pod zvijezdama

238 1 239 zauene nodi; ja uvijek tvrdim da se priroda udi
onome to vidi kroz

prozore. Lolita je ipak zaostala, stisnutih sretnih oiju u
ruiastu zanosu; vid joj je bio toliko potisnuo sva ostala
osjetila da su joj se mlitave ruke jedva sastajale, iako je i dalje
mehaniki pljeskala. I prije sam viao kod djece sline zanose,
ali je ovo, do vraga, bilo sasvim neobino dijete koje je upiralo
svoj kratkovidni blaeni pogled u daleku pozornicu, na kojoj
sam naas spazio oboje autora komada, ili bolje redi njihove
grube obrise; mukarca u smokingu i neobino visoku crnku
golih leda i jastrebinjeg profila. Opet si mi, ivotinjo jedna,
povrijedio zglob ree Lolita tankim glasom sjedajudi do
mene u kola. Ah, oprosti mi, srce, moje ultravioletno srce
rekoh pokuavajudi je uhvatiti za lakat, ali uzalud; i
dometnuh u elji da promijenim razgovor, da promijenim
smjer sudbine, o Boe, Boe: Vivian je veoma zgodna
dama. Sve mi se ini da smo je vidjeli sinod kad smo veerali u
"Ananasu". Ti si ponekad upravo jezivo tup ree Lolita.
Prvo i prvo, Vivian je autor, a autorica je Clare; drugo, njoj
je etrdeset godina, udata je i ima u sebi crnake krvi. A ja
sam mislio nastavih aledi se njeno na njen raun ja
sam mislio da je Quilty tvoja nekadanja simpatija, sjeda li se
da je o njemu bilo rijei u naem dragom Ramsdaleu, u one
dane kad si me jo voljela? to? odbrusi mi Lolita
bekeljedi se. Onaj stari zubar iz Ramsdalea? Ti me valjda
brka s nekom drugom lakom ptiicom? A ja pomislih kako te
lake ptiice zaboravljaju sve, sve, a mi, stari njihovi
oboavaoci, strepimo nad svakim pedljem njihova
nimfianstva... 19. Ja sam, s Lolitinim znanjem i odobrenjem,
zamolio ravnatelja pote u Beardslevju da nam alje svu potu
do petnaestog lipnja na poste restante u Waceu, a nakon
toga u Elphinstone. Sutradan ujutro svratili smo na potu u
Waceu gdje smo morali ekati u kratkom, ali sporom redu.
Bezbrina Lolita poela je prouavati fotografije zloinaca
prilijepljene na zidu. Ljepotan Anatolij grjanski, iliti Anthonv
Bryan, iliti Tony Brown, oi smee, boja koe svijetla, trai se
zbog otmice djece. Fauxpas96 jednog postarijeg gospodina
tunih oiju sastojao se u tome to je prevario potu, a pored
toga kao da to nije bilo dovoljno patio je od neizljeive
deformacije stopala. Namrgoena Sullivana pratilo je
upozorenje: vjerojatno je naoruan i smatra se da je neobino
opasan. Ako elite snimiti film po mojoj knjizi, predlaem vam
ovaj trik. Dok ja razgledam ta oblija, jedno se od njih polako
pretvara u moje lice. Bila je tu i jedna mutna snimka
izgubljene djevojice: etrnaest godina, kockasta suknja, ista
blondina (ovo se rimuje). Obavijestiti

erifa Fiera, Fierifa, Fierimu. Ne sjedam se svojih pisama, a
to se tie Dolly, stigao je njen kolski izvjetaj i jedno pismo u
vrlo neobinoj, vrlo drugaijoj omotnici. Ne asedi ni asa,
otvorio sam to pismo i poeo ga itati. Kad sam primijetio da
se djevojica posve ravnoduno okrenula i uputila prema
novinskom kiosku na izlazu, zakljuio sam da je bila
predvidjela moj postupak. Dolly-Lo! Komad je doivio velik
uspjeh. Sva tri psa mirno su leala oito im je naa
doktorica neto ubrizgala. Linda koja te je zamijenila znala je
cijelu ulogu napamet, izvrsno ju je odigrala, ivo i sigurno, ali
joj je nekako nedostajalo tvoje suosjedajnosti, tvoje prirodne
ivotne snage, ljupkosti moje / autorove Dijane; uostalom,
autor nije ni doao da nampljede, a strana oluja vani
donekleje zagluivala na skromni "grom iza scene". Ah, Boe
moj, kako vrijeme leti! Sad kad se sve to svrilakola,
predstava, moja ljubav s Rojem, mamina trudnoda (dijete
nije, naalost, dugo ivjelo), sve mi se to ini jako dalekim,
iako jo zapravo osjedam kako me kaklja minka. Prekosutra
odlazimo u Neiv York i teko da du se uspjeti izvudi da

240 241 ne idem s roditeljima u Evropu. Imam jo jednu goru
vijest za tebe, Dolly-Lo!Ne znam hode li se vratiti u Beardslej,
ali ako se i vrati, moda me nede vie ovdje nadi. O jednoj
mojoj ljubavi zna, o drugoj samo misli da zna, ali kako bilo
da bilo, tata se upleo i hode da idem nagodinu dana u kolu u
Parizu dok on bude ondje zahvaljujudi Fulbrightovoj stipendiji.
Kao to se moglo i oekivati, jadni Pjesnik se zabunio u tredem
prizoru, na onom istom mjestu gdje sam se svaki put ja
zabunila kad god sam izgovarala one glupe francuske
stihove. Sjeda li se? Ne manquepas de dire a ton amant,
Chimene Comme le lac est beau car ilfaut quil t'y mene.97
Sretna li kavalira! Qu'il t'y da slomi jezik! E pa, budi dobra,
Lolo moja! Tebe pozdravlja najsrdanije, a Guvernera
najsmjernije Tvoja Mona. P. S. Zbog svega onoga to sam
poinila i u to se tata upleo, moja se pota strogo kontrolira.
Zatopriekaj s odgovorom dok ti se ne javim iz Evrope.

Rekao bih da se nije vie ni javila. Jo bolje. U njenu pismu
ima nekih runih aluzija, ali sad nemam volje da ih
ralanjujem. Naao sam ga nakon dugog vremena medu
stranicama jednog naeg vodia i navodim ga ovdje samo radi
dokumentacije. Dvaput sam ga proitao. Digao sam glavu i
htio... ali, gle vraga nije vie bilo Dijane! Dok sam bio pod
Moninim arima, Lolita je slegla ramenima i izgubila se. Da
niste sluajno vidjeli... obratih se grbavcu koji je meo pod
na izlazu. Dakako da ju je vidio. Stari bludnik! Njemu se
uinilo da je ona spazila nekoga vani i istrala. Istrao sam i ja.
Stao sam na plonik, ali nje nije bilo. Potrao sam dalje. Opet
sam stao. Dakle, i to se napokon dogodilo! Izgubila se
zauvijek... U kasnijim godinama esto sam se pitao zato se
nije zaista toga dana zauvijek izgubila. Je li je zadrala njena
nova ljetna garderoba Jcoja je bila zakljuana u autu? Ili
moda jo nije bila dozrela neka estica opdeg plana? Ili sam
im, jednostavno, mogao jo dobro posluiti da je dopremim
do Elphinstonea (koji je bio tajni cilj putovanja)? U taj as,
ipak, sjedam se, nisam uopde sumnjao da me je zasvagda
ostavila. Nijeme ljubiaste planine to su u polukrugu
opasivale grad, kao da su vrvjele od Lolita to su predisale,
verale se, spoticale se, smijale se, sve bre predisale i
rasplinjavale se u sumaglici. inilo mi se daje golemo poetno
slovo grada, sastavljeno od bijela kamenja na strmu obronku,
inicijal mog uasa. Nova krasna pota iz koje sam bio netom
istrao nalazila se izmeu jo neprobudena kina i urotnike
skupine jablanova. Bilo je devet sati prije podne po lokalnom
vremenu. Ulica se zvala Glavna. Koraao sam po njenoj
modroj strani motredi onu drugu koju je ved bilo oaralo i
ukrasilo jedno od onih krhkih jutara ranog ljeta, u kojima ima
ovdje-ondje i bljeskova stakla, i nekakva opdeg posrtanja, i
gotovo iznemoglosti pred perspektivom nesnosnog vrudeg
podneva. Preao sam preko ulice i stao lunjati i prelistavati,
da tako kaem, natpise na dugom nizu kuda: Ljekarnica,
Nekretnine, Modni salon, Automobilski dijelovi, Kavana,
Sportski rekviziti, Nekretnine, Pokudstvo, Elektrotehniki
pribor, Brzojavni ured, istionica, Mjeovita roba. Oh,
policajce, policajce, kderka mi je pobjegla... U dosluhu s
detektivom! Zaljubljena u ucjenjivaa! Iskoristila je moju
potpunu nemod! Pomiljao sam da porazgovaram s nekim od
rijetkih prolaznika. Odustao sam od te namisli. Sjedio sam
malo u parkiranim kolima. Pregledao sam istonu stranu
gradskog parka. Vratio sam se do Modnog salona i
Automobilskih dijelova. Rekao sam sam sebi, u nastupu
sarkastinog bijesa un ricanemenfi8 da sam lud to
sumnjam u nju, da de se sad Pojaviti... I pojavila se. Naglo sam
se okrenuo i otresao s rukava ruku koju je ona bila stavila na
nj

smijeedi se bojaljivo i priglupo. Sjedaj u auto rekoh joj.
Posluala me je, a ja sam nastavio hodati gore-dolje po
ploniku

242 243 boredi se s neiskazivim mislima i nastojedi smisliti
neki nain kako da doskoim njenoj himbi. Ubrzo je izila iz
automobila i pridruila mi se. Oslukujudi pomno, onako
oamuden, postupno sam namjestio prijemnik na stanicu LO.
Ona mi je, oito, objanjavala kako je srela neku svoju
kolegicu. Ma zbilja? A koju? Jednu malu iz Beardslevja.
Izvrsno! Ja znam imena svih tvojih kolegica iz razreda. Da
ponemo od poetka: Alice Adams? Ne, nije iz mog
razreda. Izvrsno! Imam kod sebe popis svih uenica tvoje
kole. Kako se zove, molim? Nije ila u nau kolu. Samo je
stanovala u Beardslevju. Izvrsno! Ponio sam i adresar
Beardsleyja. U njemu demo nadi sve Brownove i Smithove.
Znam joj samo ime. Mary ili Jane? Nije nego Dolly, kao i
ja. Dakle, u slijepoj smo ulici (ogledalo o koje razbija nos).
Izvrsno! Da pokuamo sad malo drukije! Nije te bilo
dvadeset i sedam minuta. to su radile te dvije Dolly?
Svratile smo u mlijeni restoran. I to ste naruile? Ah,
samo Coca-Colu. Pazi, Dolly! To moemo provjeriti. Ona
je bar popila Coca-Colu, a ja au vode. Izvrsno. Je li to bilo
tu? Ma da. Izvrsno! Hajdemo! Pitat demo toioca.

ekaj malo! Nisam sasvim sigurna, moda je bilo malo
dalje odmah iza ugla. Svejedno, hajde da najprije
svratimo ovamo. Udi, molim te! A sad da vidimo (otvorih
telefonski imenik privezan lancem za stalak). Do-obro!
Gradsko pogrebno drutvo. Ne, nije jo. Aha, evo ga! Ljekarne
i mlijeni restorani. Jedan je u Brdskoj ulici, drugi je ovaj ovdje
Larkinova ljekarna, i ima ih jo dva. I to je sve to nam
Wace, ili bar njegov trgovaki centar, moe ponuditi to se
tie soda-vode i sladoleda. to moemo, morat demo ih sve
obidi. Ma idi k vragu! ree ona. Grubost ti, srce, nede
nita pomodi. Dobro ree ona. Ali nemoj mi
postavljati klopke! Dobro neka bude po tvojemu, nismo
nikamo svradale. Naprosto smo razgovarale i gledale haljine u
izlozima... U kojim izlozima? Je li moda u ovom? Jest, na
primjer, ba u ovom! Ah, Lolito! Pogledaj malo bolje! Prizor
zaista nije bio osobito privlaan. Ufitiljeni mladi pomodnik
istio je usisivaem neto kao sag na kojem su stajale dvije
figure koje kao da su netom bile nastradale u eksploziji. Jedna
je od njih bila posve gola, bez vlasulje i bez ruku. Sudedi po
njenu razmjerno nisku stasu i nestanu dranju, moglo se
zakljuiti da je, odjevena, predstavljala i da de jo predstavljati
djevojicu Lolitinih godina. U sadanjem je stanju, meutim,
bila bespolna. Uz nju je stajala mnogo via figura mladenka
s velom, potpuno opremljena i, kako se kae, kompletna,
samo to joj je nedostajala jedna ruka. Na podu, pred
djeviinim nogama, gdje je pomodnik revno puzio za svojim
aparatom, leale su tri tanke gole ruke i jedna plava vlasulja.
Dvije od tih ruku sluajno su se spojile u iskrenutom poloaju,
a njihova uasna gesta kao da je izraavala oaj i preklinjanje.
Pogledaj, Lolito rekoh mirno. Pogledaj dobro! Zar ovo
nije izvrstan simbol jedne velike nevolje? Uostalom
proslijedili sjedajudi u automobil ja sam poduzeo stanovite
mjere opreza. Evo ovdje i tu otvorih pretinac za rukavice
u ovom malom notesu zapisan je broj automobila naeg
dragog prijatelja. Kako sam glup, nisam se potrudio upamtiti
taj broj. Sjedao sam se samo prvog slova i posljednje brojke,
ba kao da se cijeli niz znakova

244

245 ulubio iza stakla u boji, koje je bilo toliko mutno da se nije
mogl0 razaznati nita ispod njega osim krajnjih znakova, slova
P i brojke 6. Moram se uputati u ove pojedinosti (koje same
po sebi mogu zanimati samo profesionalnog psihologa), jer
inae italac (ah, kad bih ga bar mogao zamisliti kao naitana
ovjeka svijetle brade koji pomalo sie lapommedesa
carine19 i naslauje se mojim rukopisom!) moda ne bi
potpuno shvatio koliko sam se zgranuo kad sam opazio da se
slovo P, ba kao da mu je izrasla trbuina, pretvorilo u B, a da
je estica sasvim izbrisana. Na srednjem pak dijelu, kojeg se
ionako nisam sjedao, opaali su se tragovi urnog brisanja
gumicom; brojke su bile umrljane ili ponovo ispisane djejim
rukopisom tako da se cijeli taj niz doimao kao zapletena
bodljikava ica koja se nikako nije mogla logino protumaiti.
Jedino to sam znao bilo je ono to mi je govorilo upamdeno
slovo moj je neprijatelj bio iz drave koja je graniila s
dravom u kojoj se nalazio Beardslev. Nisam ni rijei rekao.
Gurnuo sam notes natrag u pretinac i zalupio vratacima, te
smo krenuli iz Wacea. Lolita je dotle dohvatila sa zadnjeg
sjedala nove stripove i, u svojoj bijeloj bluzici koja je leprala
na vjetru, proturivi desni preplanuli lakat kroz prozor,
zadubila se u pustolovine nekog klauna ili klipana. Na pet-est
kilometara od Wacea skrenuo sam u arenu hladovinu
poljane za piknike gdje je jutro bilo istreslo svoje mrve sunca
na prazan stol; Lolita odvoji pogled od asopisa i pogleda me
smijeedi se napola u udu, a ja joj bez rijei opalih snanu
duku koja odsjede pravo na njenoj toploj, tvrdoj, sitnoj
jagodici. A onda kajanje, otar uitak jecaja iskupljenja,
ljubav na koljenima, beznadnost putene pomirbe... U
barunskom mraku nodi, u motelu "Mirana" (Mirana!), ljubio
sam joj udkaste tabane srozao sam se do posljednjih
ponienja i rtava... Ali je sve to bilo uzalud. Oboje smo bili
osueni na propast. I uskoro sam morao udi u novi krug
paklenih muka. Kad smo izlazili iz Wacea, u predgrau... Ama,
mogao bih se zakleti da to nije bila tlapnja. U jednoj ulici na
izlazu iz Wacea naas sam spazio poznatog crvenog Jaka ili
njegova istovjetnog dvojnika{Jmjesto Trappa, u njemu je
sjedilo etiri-pet bunih predstavnika vie spolova ali nisam
rekao ni rijei. Nakon Wacea poloaj se iz temelja promijenio.
Iz poetka, dan-dva, uivao sam u intimnom uvjerenju da nas
ni sad ni prije nije nitko slijedio, a onda mi se srnuilo od
spoznaje da je Trapp promijenio taktiku i da i dalje ide za
nama, samo u drugim, unajmljenim kolima. Pravi Protej
autoputa, on se nevjerojatno lako prebacivao iz jednog tipa
auta u

drugi. Tako se moe putovati jedino ako postoje garae
specijalizirane za "najamne automobile", ali nikad nisam
mogao tono odrediti gdje se nalaze te stanice. Isprva kao da
je davao prednost rodu Chevroleta poeo je kabrioletom
boje "koled krem", pa je preao na malu limuzinu ("plavi
horizont"), a onda je promijenio dlaku u takve nijanse kao to
su "sivi morski valovi" i "sivo naplavljeno drvo". Zatim se
poeo sluiti drugim markama i ponovo proao cijelu mutnu
dugu automobilskih boja, tako da sam, na primjer, morao
dobro razlikovati moj Icarus "modri san" od njegova
Oldsmobilea "modri vrhunac". Siva mu je boja, meutim,
ostala najdraa zatitna boja i ja sam se uzalud, u munim
komarima, trudio razvrstati takve jedva primjetne nijanse
kao to su Chrvslerov "sivi vuk", Chevroletova "siva svila" i
Dodgeov "sivi Pariz"... Potreba da neprestano vrebam
njegove bride i otvorenu koulju ili njegovu delu i iroka
ramena nagnala me je da temeljito prouavam sve
automobile na cesti otraga, sprijeda, sa strane, one koji su
vozili u istom smjeru i one koji su vozili u suprotnom smjeru,
jednom rijeju, sva kola pod treperavim suncem, automobil
mirnog turista s kartonskom kutijom papirnih ubrusa
Mimoza" ispod stranjeg prozora, stari Ford nekog siromaka
to bjesomuno juri, pun blijede djece, s upavim psom kojem
glava viri kroz prozor, i sa svinutim blatobranom, malu
limuzinu neenje obijenu odijelima na vjealicama, golemu
debelu prikolicu citavu pokretnu kudu posve ravnodunu
prema povorci razjarenih automobila to mile za njom,
sportska kola u kojima se djevojka Pristojno smjestila nasred
prednjeg sjedala da bude to blie tipu za

246 247 volanom, automobil s prevrnutim amcem na
krovu... Siva kola to koe pred nama, siva kola to nas
sustiu... Jednom, na podruju Stjenjaka, negdje izmeu
Snovva i Championa, dok smo se sputali niz jedva primjetnu
nizbrdicu, uspio sam po drugi put jasno vidjeti Zaljubljenog
Detektiva. Siva je prikaza za nama potamnjela, zgusnula se i
pretvorila u kompaktni "modri dominion"... Odjednom se moj
automobil, ba kao da se odazvao na muke mog jadnog srca,
poeo nekako zanositi i sklizati i u isti mah isputati nemodni
plah-plah-plah. Guma vam je kaput, dragi gospodine!
veselo de moja dobra djevojica. Zaustavili se uz rub provalije.
Lolita prekrii ruke na prsima i nasloni

ispruenu nogu na plou s instrumentima. Izioh iz kola i
pregledah desni zadnji kota. Donja polovica nesretne gume
poprimila je ruan pravokutni oblik. Trapp se zaustavio na
pedesetak koraka iza nas. Na toj udaljenosti lice mu je bilo tek
masna, nasmijana mrlja. Odluih iskoristiti ovu priliku te
podoh prema njemu sa sjajnom idejom da posudim od
njega dizalicu, iako sam imao svoju. On potjera kola malo
natrag, a ja se spotaknuh o kamen i nastade atmosfera
opdeg smijeha. Tada golem teretnjak izroni iza Trappovih kola
i gromoglasno proe pored mene, a onda zauh kako grevito
trubi. I nehotice se okrenuh i opazih da moj automobil polako
klizi niz brdo. Iz daljine razabrah da Lolita smijeno sjedi za
upravljaem i da motor radi, iako sam se sjedao da sam ga
ugasio. Za onog kratkog vremenskog razmaka punog strepnje
koliko mi je trebalo da dotrim do kola koja su brektala i
napokon se zaustavila, pomislio sam daje u te dvije godine
moja mala imala prilike nauiti ono najosnovnije o upravljanju
automobilom. Bijesno sam otvorio vrata. Bilo mi je jasno kao
sunce daje ona upalila motor da me odvue od gospodina
Trappa. Uostalom, ta je smicalica bila nepotrebna, jer je
Trapp, dok sam trao za njom, naglo okrenuo kola i nestao.
Odmarao sam se neko vrijeme. Lolita me je upitala nedu li joj
redi ni hvala to je tako vjeto zakoila kad je auto iznenada
krenuo niz brdo. Poto nije dobila odgovora, uzela je
prouavati automobilsku kartu. Iziao sam iz kola i poeo
"pogubljivanje na kotau", kako je tu operaciju zvala pokojna
Charlotte. inilo mi se da gubim razum. Promijenivi kota,
nastavili smo svoje groteskno putovanje. Nakon sumorna i
posve nepotrebna spusta, cesta se poela uspinjati sve vie i
vie. Na jednom vrlo strmom dijelu sustigli smo onaj glomazni
teretnjak koji je bio nedavno proao pored nas. Sad je, uasno
stenjudi, milio uz vijugavu cestu, ali nikako ga nisam mogao
pretedi. Iz njegove je kabine izletio komadid glatka srebra
unutarnji omota gume za vakanje i, letedi natrag,
prilijepio se na asak za nae prednje staklo. Pomislih da du
moda, ako zaista gubim razum, na kraju nekoga ubiti. Bilo
kako mu drago (ree onaj Humbert koji je sjedio na suhom
onom Humbertu koji se tko zna gdje koprcao), ne bi bilo
zgorega kojeta pripremiti na primjer, premjestiti revolver
iz kutije u dep kako bih bio spreman iskoristiti slobodu ludila
kad me ono spopadne. 20. Dopustivi Loliti da ui glumu,
dopustio sam joj (zaljubljena budala!) da naui svakojake
lukavtine. Kako se sad pokazalo.nije bila rije samo o tome
da se naue odgovori na pitanja kao to su: "Koji je osnovni
konflikt u Heddi Gabler?" ili "U kojim scenama Ljubavi pod
brijestovima dramska radnja dostie vrhunac?", ili "U emu se
sastoji osnovni ugoaj Vinjika?"Njn su zapravo pouavali
fazlinim nainima kako da me prevari. O, kako sam

proklinjao ono "oponaanje osjetila" koje je vjebala vrlo
esto u naem salonu u Beardsleyju! Promatrao bih je s nekog
stratekog poloaja kako se Krede kao da je hipnotizirana, ili
kao da sudj eluj e u nekom mistinom bredu, izvodedi malo
profinjeniju verziju one djeje igre u kojoj djevojice
zamiljaju da su filmske zvijezde, pokazujudi mimikom sto bi
uradile kad bi zaule jauk u mraku, ili prvi put ugledale novu
luadu madehu, ili progutale neto neukusno kao, recimo,
udkasti ^le, ili pomirisale zgaenu sonu travu u vodnjaku, ili
dotakle ovaj

248 249 ili onaj nepostojedi predmet svojim vjetim, tankim,
nimfiastim rukama. Medu mojim spisima sauvao se
apirografirani popjs takvih zadataka. Vjebe opipa. Zamisli da
uzima i dri u ruci lopticu za stolni tenis, jabuku, ljepljivu
datulju, novupaperjasto-flanelastu tenisku loptu, vrud
krumpir, kocku leda, makicu, potkovu, okruglu depnu
svjetiljku. Prevrdi u rukama ove zamiljene predmete: sredinu
kruha, gumicu, prijateljevu sljepoonicu koja ga boli, uzorak
baruna, ruinu laticu. Slijepa si. Opipaj glave ovih ljudi:
jednog grkog mladida, Cyrana de Bergeraca, Djeda
Boidnjaka, dojeneta, nasmijanog fauna, neznanca koji
spava, svog oca. Ali, kako je bila draesna i kad se sluila tim
njenim arima, i kad je zaneseno izvravala druge
arobnjake dunosti! Osim toga, ponekad bih joj, u osobito
ive nodi u Beardslevju, obedao kakvo zadovoljstvo ili dar ako
mi zaplee, i premda me oni uobiajeni skokovi rairenim
nogama nisu toliko podsjedali na trome i ujedno nagle
pokrete parikih, petits ratsloo koliko na dipanje onih
golonogih djevojaka u kratkim suknjicama i debelim
puloverima, koje slonim uzvicima i gimnastikim
vratolomijama bodre studente to igraju ameriki nogomet,
ipak mi se ritmika njenih jo nerazvijenih udova vrlo sviala.
Ali sve to nije bilo nita prema neopisivim trncima ushita koji
su me podilazili kad sam je gledao kako igra tenis. Mogu samo
redi daje to bio uzbudljiv, zanosan osjedaj kao da visim na
rubu ne, ne ponora, nego nezemaljskog sklada,
nezemaljskog sjaja. Unato njenim godinama, ona je vie
nego ikad bila nimfi03 u svojoj bijeloj teniskoj odjedi, ruku i
nogu boje marelice. KrilaO porotnici! Nikakav zagrobni ivot
ne prihvadam ako u njemu ne bude Lolita onakva kakva je bila
tada, u onom ljeilitu u Coloradu izmeu Snowa i
Elphinstoneai molim vas da sve bude isto onako na mjestu
kao onda: iroke, bijele djeake hlaice, uzak

struk, g0*1 pas boje marelice, bijeli rubac na prsima, ije joj
vrpce obavijaju VT3t i svezane su otraga u visedi vor
ostavljajudi gole nevjerojatno mladenake i bajne lopatice s
maljama boje marelice, i draesne njene kosti, i glatka leda
to se suuju nadolje! Njena je kapa imala bijeli titnik. Njen
reket stajao me grdnih para. Bluna, prava pravcata bluna! Ta
mogao sam je snimiti! Onda bi i dan-danas bila sa mnom,
pred mojim oima, u projekcijskoj dvorani mog oaja! Prije
nego to bi servirala, Lolita bi zastala, uinila dva-tri koraka na
mjestu, po taktu, iza bijele crte, i pokatkad bacila loptu o
zemlju ili vrhom bijele papue zastrugala po zemlji, dredi se
vazda slobodno, ostajudi vazda mirna i vesela ona koja je
malokad bila vesela u sumornom ivotu to ga je vodila kod
kude! Po mom miljenju, njena je igra bila najvia toka do
koje mlado stvorenje moe dotjerati glumaku umjetnost,
iako je to za nju po svoj prilici bila tek geometrijska bit
osnovne ivotne stvarnosti. Otmjena istoda svih njenih
pokreta bila je upotpunjena jasnim, zvonkim zvukom svakog
njena udarca. Kad bi stupila u djelokrug njene vlasti, lopta bi
postala bjelja, a njena elastinost nekako bogatija. Precizni
instrument kojim se sluila kao da je u trenutku dodira s
loptom bio neobino prionljiv i polagan. tovie, njen je stil
bio savrena imitacija najboljeg tenisa to se moe zamisliti,
ali bez kakvih praktinih rezultata. Kao to mi je jednom
rekla Electra Gold, Edusina sestra, izvrsna mlada trenerka, kad
sam sjedio na tvrdoj klupi to je poela pulsirati poda mnom
dok sam gledao Dolores Haze Kako goni, kao od ale, po
cijelom igralitu ljepukastu Lindu Hali (koja ju je napokon
pobijedila): Vaa Dolly ima magnet u samoj ledini mree na
svom reketu, ali zato je, bogamu, tako pristojna? Ah?
Electro, zar to nije svejedno uz takvu gracioznost! Sjedam *
kako me je, kad sam ih prvi put gledao, uhvatio gotovo
nesnosan &c od upijanja tolike ljepote. Moja je Lolita imala
divnu naviku da Pripodigne lijevu napola savijenu nogu na
iroku i gipku poetku Servisnog ciklusa, kad se razmotavala i
naas razapinjala na suncu ^va mrea ravnotee izmeu etiri
toke vrha te noge, maljavog P^uha, preplanule ruke i
daleko zabaenog ovala reketa, a u isto

250 251 se vrijeme smijeila, obnaujudi blistave zube, malom
planetu to je lebdio

visoko u zenitu modnog i skladnog kozmosa koji je bila stvorila
s odreenim ciljemda se obori na njega snanim praskom
svoga zlatnog bia. Njen se servis odlikovao izravnodu,
ljepotom mladodu, klasinom istotom putanje, ali ga,
usprkos njegovoj otrini, nije bilo teko vratiti, jer u dugom,
otmjenom odskoku lopte nije bilo nikakva "efea" ni
nepravilnosti. Dandanas kukam od alosti pri pomisli da sam
tako lako mogao ovjekovjeiti na celuloidnoj vrpci sve njene
poteze, sve te arobne are. Koliko bi to bilo vrednije od onih
snimaka koje sam (luak) spalio! Njen sme odnosio se prema
njenu servisu kao to se u sonetu seksta odnosi prema oktavi,
jer su je nauili, zlato moje, da odmah nakon servisa potri na
mreu na svojim hitrim, sjajnim noicama u bijelim
papuicama. Nitko ne bi znao redi koji joj je drajf bolje polazio
za rukom forhendom ili bekhendom; jedan je bio kao odraz
drugoga u zrcalu mene jo i dan-danas iga u preponama
od revolverske paljbe onih udaraca koje su pratili jasni odjeci i
Electrini usklici. Jedan od bisera u Dollvnoj igri bio je kratak
poluvolej koji ju je nauio veliki Ned Litam u Kaliforniji. Ona je
vie voljela glumu od plivanja, a plivanje od tenisa; pa ipak, da
nisam bio slomio neto u njoj (tada nisam to znao!), tvrdim da
bi se njen uzorni stil bio udruio s voljom za pobjedu i da bi se
bila razvila u pravu ampionku. Dolores, s dva reketa ispod
ruke, u Wimbledonu (1952.), Dolores na reklami za cigarete
"Dromedar" (1960.), Dolores profesionalka (1961.), Dolores
igra tenisku ampionku u filmu (1962.), Dolores i njen sijedi,
smireni, utihli mu, njen bivi trener, ostarjeli Humbert
(2000.). U njenu nainu igre nije bilo nikakve lukavtine ako
se vesela ravnodunost prema ishodu igre ne smatra fintom
nimfice. Ona koja je bila onako okrutna i podmukla u
svakidanjem ivotu, pokazivala je tu takvu nedunost, takvu
otvorenost, takvu dobronamjernost u plasiranju da je ak i
osrednji, ali uporan igra, ma koliko nevjesto i slabo igrao,
mogao tako rezati i skradivati lopte da napokon prokri sebi
put do pobjede. Usprkos svom niskom stasu, neobino je lak
pokrivala svu svoju polovicu (oko 96 kvadratnih metara), kad
bi se jednom prilagodila ritmu igre, i dok bi god mogla vladati
njime; jli svaki otriji napad, svaka iznenadna izmjena taktike
protivnika potpuno bi je smeli. Kad bi joj, recimo, nedostajao
svega poen da dobije partiju, njen bi drugi servis, koji je, to je
prilino tipino, bio snaniji i stilski jo ljepi od prvoga (jer u
nje nije bilo onih psihikih smetnji koje imaju oprezni igrai),
zvuno udario u harfinu strunu mree i odletio u aut. Brueni
dragulj njena "dropota" prihvatio bi i vratio joj u sam kut
protivnik koji kao da se vukao na etiri noge i drao iskrivljeno
veslo u ruci. Njeni dramatski drajfovi i arobni voleji padali su
mu bezazleno do nogu. Svaki as bi zapucala neku laku loptu
i, smijudi se, hinila oaj saginjudi se malaksalo u baletnom
stavu tako da bi joj uvojci pali preko

ela. Njena gracioznost i sjaj bili su toliko jalovi da nije mogla
pobijediti ak ni usopljenog Humberta, iji je osnovni udarac
bio staromodni drajf kojim je nadizao loptu. Ja mislim da sam
osobito osjetljiv na ari igara. Za mojih ahovskih seansi s
Gastonom vidio sam umjesto ploe kvadratnu udubinu punu
bistre morske vode s rijetkim koljkama i varkama to su se
ruiasto svijetlile na ravnom kockastom dnu, koji se mom
smuenom protivniku inio muljem i jatom sipa. A prva
teniska obuka kojom sam nekad muio Lolitu (prije onog
pravog otkrida koje su za nju bile lekcije velikog Kalifornijca)
ostala mi je u sjedanju kao muna i alosna uspomena ne
samo zato to je moju zdvojnu uenicu onako strano
razdraivao svaki moj savjet, nego i zato to plemenita
simetrija igralita nije odraavala harmoniju koja je drijemala
u njoj, ved je bila iskrivljena neposrednodu i umorom djeteta
kojeg je samo srdila moja pedagoka netalentiranost. Od tada
se sve bilo promijenilo i toga dana, na istom koloradskom
zraku Championa, na onom krasnom igralitu, podno strmih
kamenih stuba to su vodile do hotela "Champion" u kojem
smo bili odsjeli, uinilo mi se da se mogu odmoriti nakon
komara neznanih nevjera 1 zaroniti u istom njena stila,
njene due i njene bitne gracioznosti. Nije bilo ni daka vjetra.
Ona je udarala snano i ravno, Jjobiajenim slobodnim
zamahom, vradajudi loptu za loptom iznad

252 253 same mree u dubinu mog polja, a ritmiki slijed tih
udaraca bi0 je tako klasino jednostavan da se moje kretanje
uglavnom svodilo na ujednaeno etkanje amo-tamo pravi
de igra shvatiti to hodu time redi. Moj prilino rezani servis
koji sam bio preuzeo od oca (koji ga je opet bio nauio od
Francuza Decugisa ili Belgijanca Bormana, njegovih starih
prijatelja i velikih ampiona) zadao bi bio Loliti mnogo tekoda
da sam joj ih htio zadati. Ali tko bi imao srca da uznemiruje
takvo janje bistra oka? Jesam li ved spomenuo daje na njenoj
goloj ruci bila osmica od cijepljenja protiv kozica? Da sam je
oajniki volio? Da joj je bilo svega etrnaest godina?
Radoznao je leptir, zaronivi, tiho proletio izmeu nas. Kad
najednom, eto ti, kao da je iz zemlje iznikao par u teniskim
hlaicama rid mukarac, oko osam godina mladi od mene,
rumenih, suncem opaljenih goljenica, i nekako nehajna crnka,
oko dvije godine starija od Lolite, kiselih usta i vrsta pogleda.
Kao i svi savjesni poetnici, nosili su rekete u

navlakamai okvirima, i to ne tako kao da nosi prirodne i
prikladne produetke nekih specijaliziranih miica, nego kao
da su to batovi, ili puke kremenjae, ili svrdla, ili moji mrski,
nezgrapni grijesi. Poto su prilino slobodno sjeli do mog, u
izvjesnom smislu dragocjenog kaputa na klupu uz igralite,
poeli su se vrlo glasno diviti nizu od blizu pedeset udaraca
koje mi je Lolita bezazleno pomogla da vratim i obranim
dok nije prekinula seriju smeem to je zavrio izvan igralita,
nakon ega je duboko uzdahnula i naas ponikla glavom
shrvana smijehom, milo moje janje! Bio sam edan pa sam
poao do esme. To je iskoristio onaj rii da mi prie i
smjerno ponudi da zaigramo u parovima. Ja se zovem Bili
Meadree ona ovo je Fay Page, glumica. Mafianse101
nadoda pokazujudi svojim smijeno zakukuljenim reketom na
uglaenu Fay koja je ved daskala s Lolitom. Ja zaustih da
kaem "Hvala, ne ..." (jer ne trpim da moje istokrvno janje
ima posla s "frkafuljcima" kojekakvih eprdja) kad mi privue
panju izvanredno muzikalan zov; hotelski je momak trao
sitnim koracima niza stube prema naem igralitu i mahao ji
rukom. Pokazalo se da me zovu na hitan meumjesni
telefonski razgovor toliko hitan da ak "dre liniju" zbog
mene. Evo me rekoh, zgrabih kaput (unutranji je dep
bio teak zbog revolvera) i dobacih Loliti da du se odmah
vratiti. Ona je upravo dizala loptu (na evropski nain, vrhom
papue i rubom reketa, to je bila jedna od malobrojnih
lijepih vjetina koje sam je nauio) i osmjehnula se meni se
osmjehnula! Neko je zlokobno zatije omogudavalo mom srcu
da se odri na povrini dok sam se penjao za djeakom do
hotela. Ima jedna kratka amerika uzreica u kojoj su
raskrinkanost, odmazda, muenje, smrt i vjenost izraeni s
pomodu neobino odbojne formule: "This is it!" "Tako,
dakle!", "Tu smo!". Ostavio sam bio Lolitu u prilino bijednim
rukama, ali to sad nije bilo vano. Borit du se, naravno.
Ogoreno du se boriti. Radije du sve upropastiti nego da je se
odreknem. Jest, zbilja su strme stepenice! Na recepciji mi je
ovjek kukasta nosa, zacijelo s vrlo mranom prolodu koju bi
valjalo istraiti, predao poruku ispisanu njegovim rukopisom.
Tu je pisalo: "G. Humbert. Telefonirala ravnateljica kole u
Birdsleyju (sic!). Ljetno boraviteBirdsley 2-82-82. Moli
odmah nazvati. Veoma hitno!" Uvukao sam se nekako u
telefonsku govornicu, progutao jednu tabletu i desetak
minuta ratovao s ukletim dusima prostora. Malo-pomalo se
formirao kvartet; sopran: takva broja nema u Beardslevju; alt:
gospoica Pratt otputovala je u Englesku; tenor: kola u
Beardslevju nije uopde telefonirala; bas: nije mogla
telefonirati kad ionako nitko nije znao da du ja ba toga dana

biti u tom hotelu u Koloradu. Poto sam ga bocnuo, slubenik
kukasta nosa pristao je da izvidi jesu li me uopde telefonski
zvali iz "Birdslevja". Pokazalo se da nisu. Vjerojatno je neki
ovdanji aljivina okrenuo broj i pritajio se. Zahvalih se
slubeniku. On mi odgovori: Nema na emu! Poto
svratih u uboravi pisoar i okrijepili se u toionici, Podoh
natrag. Ved s prve terase ugledao sam nae igralite. inilo se

254

255 da nije vede od kolske ploice slabo izbrisane. Zladana
je Lolj^ igrala u paru. Kretala se kao prekrasan talijanski
andelak medu tri odvratna bogalja flamanske kole. Kad su
mijenjali strane, jedan od njih, njen suigra, objeenjaki je
lupi reketom po turu. Glava mu ie bila neobino okrugla, a
smee hlae nisu nikako pristajale za tenis. Nastade kratka
zabuna on me je opazio na stubama, bacio reket moj
reket! i potrao uz strmi travnjak koji je dijelio igralite od
bulevara. Mahao je akama i laktovima oponaajudi toboe
aljivo pticu nerazvijenih krila i tako se uzverao, na krivim
nogama, do ulice gdje ga je ekao sivi automobil. Uas i on i
siva boja ieznue. Kad sam siao na igralite, preostala je
trojka ved sakupljala, pregledavala lopte. Ja sam toga jutra bio
kupio pola tuceta novih lopti, a njihove su bile obiljeene
znakovima krvave boje. Gospodine Meade, tko je bio taj
gospodin? Najprije su Bili, pa onda i Fay, vrlo ozbiljno
odmahnuli glavom. Zamislite objasni Faytaj nam se
smijeni bezobraznik silom nametnuo da igra s Dolly u paru,
je li, Dolly? Ona je za njih ved bila Dolly. Drak mi se mog
reketa gadio jer je jo bio topao. Prije nego to sam poao s
njom gore u hotel, odveo sam je u usku aleju napola zaraslu
mirisavim grmljem s modrim cvijedem, i ved sam htio dati
maha sazrelim jecajima, htio sam je zamoliti, onako zaaranu,
ravnodunu, da razagna, pa ma i laju, tegoban uas to me je
titao, kad se odjednom naosmo tik iza para to se udno
grio onako kao to se susredu parovi u idilinom dekoru
starih komedija. Bili i Fay valjali su se od smijeha ba smo,
oito, naili na njih usred neke njihove osobne ale. Ali to sad
ionako nije bilo vano. Govoredi kao da to sad ionako nije
vano, kao da se ivot i dalje

automatski kotrlja po krugu uobiajenih razonoda, Lolita ree
da de se presvudi i da de se do veeri kupati u bazenu. Bio je
krasan dan, Lolito! ;. 21. "Lo! Lola! Lolita" ujem sebe kako
viem s praga u sunanu daljinu, a akustika vremena,
nadsvoenog vremena, pridaje mom zovu i njegovoj
izdajnikoj promuklosti tjeskobe, strasti i muke da bi se, kad
bi Lolita bila mrtva, umah sam otvorio njen najlonski pokrov
zatvoren patentnim zatvaraem. Napokon sam je stigao
nasred uredne travnate terase bila je pobjegla dok sam se
jo presvlaio. Oh, Lolito! Igrala se sa psom sa psom, a ne
sa mnom. Pseto je (nekakav poluterijer) isputalo i ponovo
hvatalo zubima pa je jo nekako namjetalo izmeu eljusti
mokru crvenu loptu; prednjim je apama hitro prebiralo
akorde po gipkoj travi i nekamo bjealo. Ja sam samo htio
znati gdje je ona, ionako se nisam mogao kupati zbog srca, ali
to je koga bila briga, i eto, ona se igrala sa psom, a ja sam tu
stajao, u kudnom kaputu, i vie je nisam zvao; ali me
najednom neto u njenim pokretima iznenadilo... bacakala se
amo-tamo u svom asteki crvenom kupadem kostimu, i bilo je
neega zanesenog, gotovo ludog u njenoj nestanosti koja je
bila mnogo vie od obinog veselja. inilo se da je ak i pas
zbunjen njenim pretjeranim likovanjem. Pogledao sam oko
sebe i polako metnuo ruku na prsa. Tirkiznoplavi bazen iza
terase nije vie bio ondje, nego u mom prsnom kou, a u
njemu su plutali moji organi kao to ljudske izmetine plutaju
po plavoj morskoj vodi uNici. Jedan se kupa udaljio od
bazena i, napol sakriven paunastom kronjom, ukoio se
dredi za krajeve runik prebaen preko leda i motredi
jantarnim oima Lolitu. Tako je stajao zakamufliran svjetlom i
sjenom, izoblien jaguarskim pjegama i zakrinkan vlastitom
golotinjom; mokra crna kosabolje redi ostaci kosezalijepili
su mu se bili za okruglo elo, bridi iznad crvene usne
nalikovali su na mokru packu, runo na prsima irilo se kao
dvokrilni trofej, pupak mu je pulsirao, sjajne kapi curile mu niz
kosmata bedra, tijesne, mokre crne kupade gadice samo to
nisu pukle od zdrave snage ndje gdje se ocrtavao izboeni
obris udovine monje zadignute gore, poput debela tita na
stubokom okrenutoj sramoti. I, dok

256 257 sam gledao njegovo okruglo lice smee poput oraha,
sinulo mi je da sam ga

prepoznao po odrazu moje kderi na njemu bila je t0 ona
ista blaena grimasa, samo to se u mukarca bila pretvorila u
neto nakazno. A, osim toga, bilo mi je jasno da djevojica,
moja djevojica zna da je on gleda i da uiva u njegovu
pohotljivu pogledu, i zbog njega skakude i veseli se mrska i
draga djevojura! Poto je skoila za loptom, a nije ju
uhvatila, izvalila se na leda i pomamno zaigrala u zraku
sablanjivim, mladim nogama; osjetio sam mous njena
uzbuenja i namah se skamenio od neke svete odvratnosti,
jer sam opazio kako je mukarac sklopio oi, obnaio ravne,
ogavne sitne zube i naslonio se na drvo, u ijoj je kronji
zadrhtalo cijelo jato pjegavih Prijapa. Odmah nakon toga zbila
se neobina preobrazba. On vie nije bio satir, nego moj
izvanredno dobrodudni i glupi vicarski stric onaj Gustav
Trapp kojeg sam ved vieput spomenuo i koji se nekod lijeio
od svojih pijanki (lokao je pivo s mlijekom, svinja jedna!)
diudi utege, posrdudi i stenjudi na obali jezera, u
staromodnom kupadem kostimu koji mu je bedarski visio
samo o jednom ramenu. Sadanji me je Trapp primijetio
izdaleka pa je, otirudi potiljak runikom napetim medu
rukama, toboe nehajno otiao prema bazenu. A Lolita se,
kao da se ugasilo sunce koje je obasjavalo njenu igru, umirila i
polako ustala sa zemlje ne obazirudi se na loptu koju joj je
terijer bio donio. Tko zna koliku bol nanosimo psima time to
naglo prekidamo igru s njima! Zaustih da kaem neto, ali
iznenada sjedoh na travu od upravo nevjerojatne boli u
prsima i izbljuvah bujicu nekakvih smeih i zelenih sastojaka
koje, koliko sam se sjedao, nisam uopde bio pojeo. Opazih
Lolitine oi koje su bile prije promiljene nego zaplaene.
Zauh kako ree dobroj gospi, koja nam je prila, da je tatu
uhvatio "neki napadaj". Zatim sam dugo leao na poivaljci i
ispijao aicu za aicom. Ved sutradan osjedao sam se
dovoljno jak da nastavim putovanje (u to lijenici koji su me
poslije lijeili nisu mogli vjerovati). <. 22. Dvosobna kudica pod
znakom Srebrne ostruge, koju smo bili rezervirali u
Elphinstoneu, pripadala je onom soju lakiranih, tamnih
brvnara od borovine koje su se veoma sviale Loliti u dane
naeg prvog bezbrinog putovanja. Eh, ali sad je sve bilo
drukije... Ne mislim na Trappa, ni naTrappove... Na kraju
krajeva... Pa znate i sami... Na kraju krajeva, gospodo, bilo je
prilino jasno da su svi ti istovjetni detektivi u automobilima
to su se mijenjali kao dugine boje, bili plod moje manije
progonjenja, povratne slike zasnovane na podudarnostima i
sluajnim slinostima. Sovons logiques102, kukurijekao je
galski dio mog razuma odbacujudi svaku pomisao da me neki
trgovaki putnik ili gangster iz filma, zatravljen Lolitom,
progoni sa svojim ortacima, vue za nos i kojekakvim drugim
smijenim sredstvima iskoritava moj neobian

poloaj pred zakonom. Sjedam se da sam neto pjevuio
zagluujudi paniku koja me hvatala. ak sam izmislio neku
teoriju kojom sam protumaio lani poziv iz "Birdslevja"... Ali,
ako sam mogao da ne mislim na Trappa kao to nisam mislio
ni na svoje nedavne greve na travi u Championu, nikako
nisam mogao izidi na kraj s jednom drugom mukom to
sam znao da mi je Lolita tako blizu, a opet tako uasno
nedohvatna, i da je toliko volim, daje toliko volim ba uoi
nove ere, kad je ona, prema mojim vraarskim proraunima,
trebala prestati biti nimflca, prestati me muiti... U
Elphinstoneu mi je sudbina pripremila jo jednu grdnu i posve
suvinu brigu. Moja je djevojica bila nekako neraspoloena i
mualjiva u toku posljednje etape tristo kilometara kroz
planine neoskvrnute ni detektivima sivim poput dima ni
lakrdijaima &o krivudaju u cik-cak liniji. Jedva da je pogledala
znamenitu, udnovatu, velianstveno rumenu stijenu koja je
bila nadnesena nad brdima i posluila temperamentnoj
glumici kao odskona daska ** skok u nirvanu. Grad je bio
nedavno podignut, ili preureen, ravne doline na nadmorskoj
visini od dvije tisude i tristo ; prieljkivao sam da to prije
dodija Loliti kako bismo .

258 259

krenuli u junu Kaliforniju, prema meksikoj granici,
bajoslovnim zaljevima, pustinjama obraslim saguarom i
fatamorganama. J0Se Lizzarrabengoa namjeravao je, kao to
znate, odvesti svoju Carmen u Etats Unism. Ja sam zamislio
tenisko natjecanje u Meksiku na kojem bi sudjelovale,
blistajudi preda mnom, Dolores Haze i kojekakve druge
ljepukaste mlade prvakinje iz Kalifornije. Turniri dobre volje
na toj nasmijeenoj razini briu razlike izmeu pasporta i
sporta. Zato sam mislio da demo biti sretni u inozemstvu?
Promjena okoline je tradicionalna zabluda u koju polau nadu
ljubav osuena na propast i neizljeiva suica. Prezime
vlasnice motela izgovaralo se isto kao i Haze, ali se pisalo
Hays. Ta ila, narumenjena udovica lica boje opeke i plavih
oiju zapitala me nisam li sluajno vicarac. Njena je sestra
bila udata za nekog uitelja skijanja iz vicarske. Odgovorio
sam potvrdno i dodao da je moja kderka napola Irkinja.
Upisao sam se. Kad mi je gospoa Hays dala klju, na usnama
joj je titrao

osmijeh koji joj je nastavio titrati i kad mi je pokazivala gdje
da parkiram kola. Lolita se izvukla iz njih podrhtavajudi
blistavi veernji zrak bio je zaista svje. Uavi u kudicu, sjela
je na stolac za stol na rasklapanje, spustila glavu na ruku i
rekla da se osjeda uasno. Pretvara se, pomislih, sigurno zato
da izbjegne mojim milovanjima; gorio sam od strasti, ali kad
sam joj se prikuio, sirotica je poela nekako neobino
alostivo cmizdriti. Lolita je bolesna! Lolita umire! Sva je bila u
vatri. Metnuo sam joj toplomjer u usta, a onda sam pogledao
formulu zapisanu, sredom, u biljenici i, kad sam naposljetku
pretvorio stupnjeve Fahrenheita, besmislene za mene, u
stupnjeve Celzijeve koji su mi bliski jo a djetinjstva, pokazalo
se da ima etrdeset sa dva, to je u najmanju ruku
objanjavalo njeno raspoloenje. Znao sam da se kod
histerinih nimfica temperatura die strahovito visoko ak i
vie od one toke na kojoj obini ljudi umiru; i bio bih joj dao
samo gutljaj vrelog zainjenog vina i dva aspirina, i upio
ustima svu njenu vrudicu, da joj nisam temeljito pregledao
divnu resicu na stranjem nepcu, jedan od glavnih uresa
njena tijela, i ustanovio daje upaljena. Razodjenuo sam
djevojicu. Dah joj je bio i gorak i sladak u isti mah. Njena
smea rua 260 jjnala je okus krvi. Tresla se sva, od glave do
pete. Kad se potuila da ne moe okrenuti glavu zbog boli u
vratu, pomislio sam, kao i svaki ameriki roditelj, na djeju
paralizu. Izgubivi svaku nadu da de biti to od snoaja,
umotao sam dijete u kotski pled i odnio ga u automobil.
Dobra gospoda Hays telefonirala je dotle mjesnom lijeniku.
__ Sretni ste to vam se to dogodilo upravo ovdje ree ona,
jer ne samo to su doktora Bluea smatrali lumenom u cijelom
tom kraju, nego je i bolnica u Elphinstoneu bila
najsuvremenije opremljena, iako joj je kapacitet bio
ogranien. Ba kao da me progoni umski kralj iz Goetheova
Erlkoniga104 (ali ovaj put nije bio ljubitelj djeaka, nego
djevojica), odjurio sam s njom, napola zaslijepljen suncem
to je zalazilo na onoj strani gdje je bila ravnica. Vodila me je
neka sitna starica, neto kao portabl-vjetica (moda
Erlkonigova roakinja?) koju mi je posudila gospoda Hays i
koju nisam nikada vie vidio. Ja vas ne volim, doktore Blue, a
zato vas ne volim, ni sam ne znam, doktore Blue! Nema
sumnje da njegova uenost nije bila ni priblino ravna njegovu
ugledu. Uvjeravao me je da ona ima "virusnu infekciju", a kad
sam spomenuo daje nedavno bila preboljela gripu, hladno mi
je kazao da je to drugi mikrob i da ima ved etrdeset takvih
pacijenata na brizi (sve ovo, naravno, zvui kao "groznica"
starih pisaca). Pomislio sam ne bih li mu rekao onako,
smjekajudi se, za svaki sluaj (tko zna to sve oni tu mogu
otkriti), da je moja petnaestogodinja kderkica nedavno
doivjela jednu malu nezgodu verudi se preko iljaste ograde
sa svojim mladim prijateljem; ali kako sam znao da sam pijan
kao majka, odluio sam odgoditi to priopdenje do

zgodnijeg trenutka. Dolores je i dalje starjela mrgodnoj
plavokosoj kuki od tajnice rekao sam da mi kdi ima "praktiki
esnaest godina". Dok nisam gledao, djevojicu su odvukli od
mene! Uzalud sam traio da prespavam na otirau (na kojem
je pisalo "Dobro doli") u nekoj komorici te proklete bolnice.
Trao sam gore-dolje po konstruktivistikim stepenicama ne
bih li Pronaao svoje janje, koje je trebalo upozoriti da ne
brblja, osobito ako joj nije u glavi sve isto, kao to nije bilo
nikome od nas. U jednom sam trenutku bio prilino grub
prema nekoj vrlo mladoj i vrlo drskoj sestri s hipertrofiranom
stranjicom i sjajnim crnim oima baskijskog 261 t v ^
podrijetla, kako sam poslije doznao. Otac joj je bio jedan od
onih pastira koje posvuda uvoze radi dresiranja ovarskih
pasa. Napokon sam se vratio do parkiranog automobila i ne
znam koliko sam sati prosjedio u njemu skvren u mraku,
oamuden neuobiajenom samodom, gledajudi otvorenih usta
as u turo osvijedjenu, etvrtastu i nisku bolnicu koja kao da
je uala usred svog travnatog kvadrata, a as u maglovite
rasute zvijezde i srebrnaste nazubljene gorske visove, gdje je
u to vrijeme Maryn otac, osamljeni Joseph Lore, sanjario 0
Oloronu, Lagoreu, Rolasu ili navodio ovcu na zlo. Takve su
mi mirisave snohvatice svagda sluile kao utjeha u asovima
velike duevne napetosti, i tek kad sam opazio da, usprkos
estom posezanju za uturicom, drdem od studeni besane
nodi, odluio sam se vratiti u motel. One vjetice nije vie bilo,
a nisam dobro poznavao put. iroke ulice posute ljunkom
presijecale su sad ovako, sad onako avetinjske pravokutnike.
Nazreo sam neto kao obrise vjeala, ali su to zacijelo bile
naprosto gimnastike pree na kolskom dvoritu; a u drugoj
jednoj etvrti, nalik na pustopoljinu, iznikao je preda mnom u
kupolastoj tiini blijedi hram neke mjesne sekte. Napokon
sam izbio na autocestu 1 uskoro ugledao neonski znak
Srebrne ostruge s ljubiastim natpisom "Sve zauzeto", oko
kojeg su se rojili milijuni motelskih moljaca koje zovu
"mlinarima". I, kad sam oko tri sata, nakon tuiranja toplom
vodom u nevrijeme, koje esto, kao kakav fiksativ, samo
uvrduje oaj i malaksalost u ovjeku, legao u postelju u
njenu postelju to je mirisala na kestenje i rue, i mentol-
bombone, i one vrlo profinjene, vrlo osebujne francuske
parfeme koje sam joj u posljednje vrijeme dopustio da
upotrebljava, nikako nisam mogao pojmiti jednostavnu
injenicu da sam se prvi put u dvije godine rastao od Lolite.
Iznenada mi je palo na pamet da njena bolest nije nita drugo
do udno razvijanje osnovne teme, da ta bolest ima isti okus i
ton kao i cio niz

povezanih dojmova koji su me zbunjivali i muili na putu;
zamiljao sam kako se tajni agent, ili tajni ljubavnik, ili mrski
objeenjak, ili plod mojih halucinacija svejedno tko
vrzma oko bolnice; Aurora jedva da je "zagrijala ruke", kako
kau sakupljai lavandule u mom zaviaju, a ja sam se ved
ponovo nastojao probiti u tu tvravu lupaju^1 *a zelena
vrata, a da nisam ni dorukovao, ni iao na stranu, ni vidio
loraja svojim mukama. To je bilo u utorak, a u srijedu i
etvrtak, izvrsno reagirajudi zlato moje! na neki "serum"
(spravljen od sperme spua ili izmetine izmirskog goluba) ona
se gotovo sasvim oporavila i lijenik je rekao da de "za dva-tri
dana opet skakutati". Obilazio sam je po dva puta na dan
moda sam u svemu bio osam puta kod nje ali mi je samo
posljednji posjet ostao jasno u sjedanju. Toga sam dana izveo
pravi pothvat to sam uopde iziao iz kude, jer sam se osjedao
kao da me je ved izjela gripa koja je bila prela na mene. Nitko
nede nikad znati koliko me je napora stajalo da joj odnesem
sve ono kitu cvijeda, breme ljubavi, knjige radi kojih sam
prevalio sto kilometara: Browningova Dramska djela, Povijest
plesa, Klaunove i kolombine, Ruski balet, Cvijede Stjenjaka,
Antologiju kazaline gilde i Tenis Helene Wills, koja je prvi put
osvojila nacionalno prvenstvo kad joj je bilo svega petnaest
godina. Kad sam, glavinjajudi pod teretom, prilazio vratima
Lolitine jednokrevetne sobe, koja me je stajala trinaest dolara
na dan, Mary Lore (ona mlada gadura koja je honorarno
radila kao bolniarka i koja me je od prvog dana bila zamrzila)
upravo je izlazila s ostacima Lolitina doruka na posluavniku,
koji je hitro i buno odloila na stolac u hodniku pa, vrtedi
stranjicom, odjurila natrag u sobu zacijelo da upozori
sirotu malu Dolores da se stari despot prikrada na gumenim
potplatima s bukinistikom starudijom i buketom, koji sam
bio sam sloio od poljskog cvijeda i lijepog lida to sam ih bio
ubrao vlastitim rukama u rukavicama na gorskom prijevoju, u
praskozorje (gotovo nisam ni spavao cijelog tog kobnog
tjedna). Kako li hrane moju Carmencitu? Bacih letimian
pogled na posluavnik. Na tanjuru umrljanom umanjcem
leala je zguvana omotnica. U njoj je prije bilo neto, sudedi
po otrgnutom kraju, ali adrese nije bilo niega nije bilo
osim lane zelene heraldike vinjete i imena hotela
"Ponderoski bor". Tada sam izveo mali chasse-croise10^ s
Mary koja je ponovo izletjela iz Lolitine sobe udo jedno
kako su hitre, a kako malo stignu uraditi te guzate mlade

262

263

bolniarke. Srdito je pogledala omotnicu koju sam bio
razgledao i vratio na tanjur. Bolje da to ne dirate ree
ona klimajudi glavom poput pelengatora. Mogli biste se
opeci! Da joj neto odbrusim? To mi je bilo ispod asti. Samo
rekoh: Je croyais que c'etait un "bill"-pas un billet doux.1OD
Zatim uoh u sobu punu sunca i pozdravili Lolitu: Bonjour,
mon petit!107 Dolores! uskliknu Mary Lore ulazedi za
mnom, mimo mene, kroz mene, debela palandra, trepdudj i
poinjudi bre-bolje slagati bijeli flanelski pokriva svejednako
trepdudi. Dolores, va tatica misli da vi dobivate pisma od
mog deka. A to ih ja uzviknu lupkajudi se ponosito po
pozladenom kriidu dobivam! I moj tatica ne parla nita
slabije od vaeg. Ona izie. Dolores, sva rumena i
zladanoridkasta, netom namazanih usana, sjajne kose koju je
bila zagladila etkom kako to samo umiju amerike djevojice,
leala je ispruenih golih ruku na pokrivau i nevino se
smijeila meni ili niemu. Nasred nodnog stolida, uz papirni
ubrus i olovku, gorio je na suncu njen topazni prsten.
Kakvo jezivo pogrebno cvijede ree uzimajudi buket od
mene. Ali svejedno hvala! Samo budi tako dobar, molim
te, nemoj govoriti francuski! To ide ljudima na jetra. Tu opet
utra, uobiajenom brzinom, ona zrela mlada drolja
zaudarajudi po mokradi i enjaku, s novinama Desert News
koje moja ljupka bolesnica pohlepno dohvati ne obazirudi se
na raskono ilustrirane knjige koje sam joj bio donio. Moja
sestra Ann ree Baskijka (nadopunjujudi nedavno
priopdenje naknadnom milju) radi u Ponderosi. Meni je
oduvijek bilo ao Modrobradog. Ona brutalna brada..-Est-ce
que tu ne m'aimesplus, ma Carmen?m Nikad me nije voljela.
Sad ne samo to sam znao da je moja ljubav beznadna, nego i
da ove dvije neto snuju, dogovarajudi se na baskijskom ili
zemfirijskom, protiv moje beznadne ljubavi. tovie, Lolita je
igrala dvostruku igru jer jevuklazanosiglupu, sentimentalnu
Marv, kojoj je vjerojatno kazala da

bi htjela ivjeti sa svojim ujakom veseljakom, a ne s okrutnim,
mranim ocem. I druga bolniarka, koju nisam bio pravo ni
vidio, i seoska luda koji je vozio na kolicima leajeve i lijesove
u lift, i par idiotskih zelenih papigica u krletki u ekaonici
svi, svi su oni sudjelovali u toj podloj uroti. Marvjevaljda
mislila da profesor Humbertoldi, tatica iz komedije, stoji na
putu ljubavi izmeu Dolores i oeva zamjenika,
debeljukastog Romea (jer nemojmo smetnuti s uma da si ti
ipak bio ugojen, Romeo, uza sve svoje droge "Snijeg", "Sok
radosti" i tako dalje). Boljelo me grlo. Stajao sam gutajudi
pljuvaku pokraj prozora i gledao romantinu stijenu to se
dizala visoko u nasmijano urotniko nebo. Carmen moja
obratih joj se (katkad sam je tako zvao) otidi demo iz ovog
presahlog, uarenog, grozomornog grada im ti dopuste da
ustane iz kreveta. Da, zbilja, trebaju mi moje stvari ree
Ciganica diudi koljena i prelazedi na drugu stranicu novina.
Jer, vidi i sama nastavih da nema smisla amiti u
ovom gradu. Nema smisla nigdje amiti ree Lolita.
Svalih se u naslonja presvuen kretonom, otvorih lijepi
botaniki atlas i potraih, u tiini to je brujala od vrudice, u
njemu svoje cvijede. Nisam ga mogao nadi. Malo zatim se
negdje u hodniku oglasi milozvuno zvonce. Mislim da u toj
pretencioznoj bolnici nije bilo vie od desetak bolesnika (od
kojih su troje ili etvero bili luaci, kako mi jednom veselo
ree Lolita) pa je osoblje, naravno, imalo previe slobodnog
vremena. Ipak isto tako gizde radi strogo se pazilo na
pravila. Priznajem da sam esto dolazio u vrijeme koje nije
bilo odreeno za posjete. Pobuena sanjarskim lukavstvom,
vizionarska Mary Lore (drugi put de joj se priiniti kako une
belle dame toute en bleum lebdi u Paklenoj jaruzi u New
Lourdesu) uhvati me za rukav da me izvede iz sobe. Pogledah
njenu ruku i ona je povue. Odlazedi odlazedi svojom
voljomzauh kako mi Dolores ponavlja da joj sutra ujutro
donesem nije se mogla sjetiti svega to de joj trebati od
odjevnih

264 265 i drugih predmeta. Donesi mi doviknula je (ved
izvan mog vidnog polja, jer su se vrata pokrenula, vrata su se
zatvarala, vrata su se zatvorila) donesi mi moj novi sivi
koveg, i mamin, mamin! Ali, sutradan ujutro sav sam

drhtao, i bio treten pijan, i umirao u motelskoj postelji u
kojoj je ona bila leala svega nekoliko minuta, i sve to sam
mogao uiniti, s obzirom na te okolnosti koje su se irile u
krugovima, bilo je da joj poaljem oba kovega po ljubavniku
moje udovice, krnom i dobrodudnom vozau teretnjaka.
Zamiljao sam kako moja djevojica pokazuje Mary svoje
blago... Bio sam, naravno, pomalo u bunilu, a sutradan sam
svejednako vie treperio nego mirovao, jer kad sam pogledao
kroz prozor kupaonice na oblinju tratinu, ugledao sam krasni
mladi bicikl moje Dolly, koji je stajao na svom podupirau,
graciozni prednji kota bio mu je okrenut od mene, kao i
uvijek, a na sjedalu je bio vrabacali je to bio gazdariin bicikl
i, smijudi se ovla i vrtedi glavom zbog te njene dapnje,
doepao sam se nekako postelje i dugo leao, mirno kao
svetac, kako ono kae ne citiram sasvim tono Robert
Browning: Svetac, zbilja! Dok Dolores, Preplanula na tratini,
Izrezuje besmislice O svom filmskom bogu ocu... Izrezuje iz
arenih asopisa to su okruavali Dolores gdje god smo bili; a
u gradu je dotle poela proslava nekog velikog nacionalnog
praznika, sudedi po abicama, pravim bombama koje su
neprestano praskale, a tono u pet do dva uo sam kako
netko fudka iza poluotvorenih vrata kudice i zatim kuca. Bio
je to voza teretnjaka Frank ljudeskara od ovjekaostao
je stajati na pragu dredi se za dovratak, nagnut malo
naprijed. Bar'dan! Telefonirali su iz bolnice. Bolniarka Lore
pita je li vam bolje i hodete li danas dodi u bolnicu? Na
dvadesetak koraka inilo se da je Frank rumen kao jabuka, a
na pet koraka, kao sad, vidjelo se da mu je lice rumenomodar
mozaik od brazgotina; u Italiji ga je, u prolom ratu, tako
dohvatilo da je proletio kroza zid; ipak, usprkos tekim
povredama, Frank je bio kadar da vozi glomazni teretnjak, lovi
ribu, ide u lov, pijanuje i neumorno se naslauje enskinjama
uz cestu. Toga dana, bilo zbog velikog praznika, bilo naprosto
iz elje da pozabavi bolesna ovjeka, skinuo je rukavicu koju je
obino nosio na lijevoj ruci (sad je bio naslonjen njome na
dovratak) i otkrio opinjenom bolniku da, dodue, nema na
njoj prstenjaka i mezimca, ali da ima golu curu s bradavicama
na dojkama boje cinobera i slovom delta kobaltne boje, to
bijae draesno utetovirano na donjoj strani njegove
osakadene ruke; kaiprst i srednjak bile su joj noge, a na
zglobu je bila glava ovjenana cvijedem. Divota, kad vam
kaem... osobito kad je, kao sad, bila naslonjena na drveninu,
poput kakve lukave vile. Zamolih ga da kae Mary Lore da du
ostati cijeli dan u postelji i da du se sutradan javiti telefonom
kderi, samo ako se budem vjerojatno osjedao polinezijskog
porijekla (u mislima su mi se jo potkradale omake). On je
tada opazio moj pogled, pa je uinio takvu kretnju da joj je
bedro razbludno

poskoilo. Ide u redu propjevui delija Frank, udari po
dovratku i ode zviduudi s mojom porukom, a ja nastavih
piti, i pred jutro je temperatura pala, i premda sam se osjedao
kao prebijena maka, navukao sam svoj skerletni kudni kaput
na kukuruznoutu pidamu i otiao u motelsku pisarnicu gdje
je bio telefon. Sve je bilo u redu. Netko mi ree razgovijetnim
glasom: jest, sve je u redu, moja je kderka napustila bolnicu
juer oko dva sata, doao jeponjunjen stric, gospodin Gustav,
sa tenetom, koker panijelom, i sve je lijepo pozdravio, u
crnom Kadili Jaku; platio je sve Dollvne trokove u gotovu i
zamolio da mi kau neka budem bez brige, neka samo
ostanem u toplom, a oni pak idu na didin ran, kako smo se
dogovorili. Elphinstone je bio a nadam se da je i sadvrlo
zgodan gradid. Podsjedao je ovjeka, znate, na maketu svojim
urednim drvedem od zelene vate i kudicama crvenih krovova,
ravnomjerno razbacanim po parketu doline, a ini mi se da
sam ved uzgred spomenuo njegovu uzornu kolu, i hram, i
prostrane pravokutne stambene blokove od

266 267

kojih su neki, zaudo, bili prilino osebujni panjaci na kojima
su poneka mazga ili jednorog pasli u izmaglici ranog
srpanjskog jutra. Zanimljivo je da sam na jednom otrom
zavoju, na kojem je zakripao ljunak, zapeo sa strane za
neija kola to su stajala uz rubnjak, ali sam sam sebi rekao
apatino, a vlasniku kola, koji je zamahao rukama, telepatino
(u najboljem sluaju) da du se poslije vratiti, adresa: Bardska
kola, Burg, Brdska ulica; din koji mi je odravao srce na
ivotu mutio mi je mozak i, nakon nekoliko praznina i rupa,
kao u snu, naao sam se u ekaonici bolnice, gdje sam
pokuao istudi lijenika i derao se na ljude to su se bili
posakrivali ispod stolica, i traio Mary koja, na svoju sredu,
nije toga dana bila na poslu; neije grube ruke vukle su me za
kaput i napokon mi otrgnule dep, i najednom sam sjedio na
pacijentu za koga sam mislio daje doktor Nevolim, delavom,
tamnoputom ovjeku koji je na kraju ustao s poda i
napomenuo anegdotski: E pa, sad vas ja pitam tko je tu
neurastenik? Zatim mi je visoka mrka bolniarka predala
sedam raskono ilustriranih i raskono ukorienih knjiga i
uzorno sloen kotski pled, i

zamolila me da se potpiem; u nenadanoj tiini opazio sam u
predvorju policajca kojem je moj kolega automobilist
pokazivao na mene, pa sam krotko potpisao da sam primio
knjige i pled simbolina gesta koja je znaila da ustupam
svoju Lolitu svim tim majmunima, ali to sam drugo mogao?
Jedna jednostavna misao stajala mi je gola golcata pred oima
glavno je da ostanem na slobodi. Uinim li samo jedan
nepromiljeni korak, morat du objanjavati sve potankosti
svoga zloinakog vota. Zato sam se poeo pretvarati da sam
pobenavio od pida. Kolegi automobilistu sam platio, poslavi k
vragu osiguranje, koliko je on drao daje poteno. Plavookom
doktoru Blueu, koji me je sad gladio po ruci, kazao sam da
sam malo previe popio da okrijepim svoje slabo srce, koje
ipak nije bolesno i ne treba ga pregledavati. Pred cijelom sam
se bolnicom ispriao i tako se otmjeno poklonio da umalo to
nisam pao, i uzgred dodao da nisam ba u najboljim odnosima
s ostalim lanovima Humbertova klana. Samom sam sebi
apnuo da imam revolver uza se i da sam jo na slobodi
mogu pronadi bjegunce, mogu likvidirati svog "brata". 23.
Tisudu milja ceste glatke kao svila dijelilo je Kasbeam, gdje se,
koliko sam znao, crveni zloduh prema dogovoru prvi put
pojavio, od kobnog Elphinstonea kamo smo stigli oko tjedan
dana prije Dana nezavisnosti. To je putovanje trajalo vedi dio
lipnja, jer smo malokad prelazili vie od dvjesta kilometara na
dan provodedi ostalo vrijeme (jednom ak pet dana) u raznim
usputnim mjestima, koja su oni, po svojoj prilici, bili tono
predvidjeli. Tu je, dakle, trebalo traiti zloduhov trag i tome
sam se potpuno posvetio nakon nekoliko neopisivih dana
traganja po neumoljivo razgranatim cestama u okolici
Elphinstonea. Zamisli, itaoe, mene ovako snebivljiva,
ovako povuena, ovako obdarena osjedajem pristojnosti
zamisli me kako skrivam pomamni jad pod drhtavim
dodvorljivim smijekom i kako izmiljam nekakav izgovor da
toboe nehajno prelistam prijavnu knjigu u kojoj su zapisana
imena i prezimena, adrese i automobilski brojevi svih gostiju.
ujte govorio sam uvjeren sam da sam ovdje ved
jednom odsjeo dopustite da pregledam dio koji se odnosi
na sredinu lipnja. Tako. Dakle, ipak sam se prevario kako se
smijeno zove ovo mjesto: Pikusral. Oprostite to sam vam
smetao. Ili pak: Jedan je moj klijent odsjeo jednom kod
vas , a izgubio sam mu adresu moda biste vi bili tako
dobri... fije se jedanput dogodilo, osobito ako je
recepcioner bio odreeni jjtip zlovoljna ovjeka, da nisam
smio sam zaviriti u knjigu. Imam ovdje zapisano na komadidu
papira da sam se od 5. srpnja do Il8. studenoga, to
jestdopovratkananekolikodanauBeardslev, prijavio, ved
nisam odsjeo, u 342 hotela i motela. U taj je broj ukljueno
nekoliko prenodita

izmeu Kasbeama i Beardslevja, a u jednom sam 1 njih
neosporno otkrio zloduhovu sjenu: "Robert Robert, Molbert,
erta". Morao sam pomno birati vrijeme i prostor za svoja
traganja : ne bih pobudio sumnje; i vjerojatno sam se na
najmanje pedeset njesta raspitivao a da se nisam prijavio, ali
to nije niemu vodilo, pa L radije podizao fasadu
vjerodostojnosti i dobronamjernosti time

268 269 to sam najprije pladao sobu koja mi nije bila
potrebna. Moj je pregled pokazao da je u najmanje dvadeset
od otprilike tristo knjiga zloduh, koji se nije urio, bio ostavio
trag za sobom ili se zaustavljao ede od nas, ili se pak a
za to je bio itekako sposoban ponegdje samo prijavio u
namjeri da me obilato opskrbi podrugljivim nagovjetajima.
Samo je jednom bio odsjeo na istom mjestu i u isto vrijeme
kad i mi i spavao na nekoliko koraka od Lolitina jastuka. U
nekoliko je navrata nodio u istoj ili susjednoj etvrti i vieput
je ekao u zasjedi na sredini puta izmeu dva ugovorena
mjesta. Dobro se sjedam kako je Lolita, pred sam odlazak iz
Beardslevja, leala niice na sagu u salonu uz hrpu vodia i
karata, u koje je unosila crvenilom za usne etape i mjesta
predviena za nodenje! Ubrzo sam ustanovio da je na bivi
progonitelj predvidio moja traganja i da je samo zbog mene
posuo svoj put cijelim nizom uvredljivih pseudonima,
kalambura i drugih iskrivljenih rijei. Ved u prvom motelu koji
sam posjetio, "Ponderoskom boru", otkrio sam, medu
desetak posve ljudskih adresa, ovu gadariju: "I. Deli, Up,
Arizona". Moje je otro oko odmah zapazilo da je tu posrijedi
upitna reenica. Gazdarica se udostojila da mi kae da je
gospodin Deli odleao pet dana u postelji zbog jake gripe, da
je ostavio automobil na popravku i daje otputovao novim
kolima na dan 4. srpnja. Jest, tu je nekad zaista radila djevojka
koja se zove Ann Lore, ali je to bilo davno, a sad je ona udata
za nekog sitniara u Cedar Citvju. Jedne lijepe nodi, po
mjeseini, doekao sam Mary u zasjedi ila je u bijelim
bolnikim cipelama pustom ulicom; kako je bila automat, kao
i mnogi drugi, zaustila je da vrisne, ali sam je uspio oovjeiti
na prilino jednostavan nain pao sam na koljena i,
kukajudi i kumedi je Bogom i svim svecima, stao je preklinjati
neka mi pomogne. Klela se da nita ne zna. Tko je bio taj Deli?
Kao da

se poela kolebati. Hitro izvukoh novanicu od sto dolara.
Ona je razgleda na svjetlu mjeseine. Napokon proapta:
Va brat. Opsovavi neto na francuskom, istrgoh joj
novanicu iz ruke hladne kao mjesec i pobjegoh. Ta me je
zgoda nauila da se uzdam u se i u svoje kljuse. Nijedan
detektiv ne bi, naravno, otkrio putokaze koje je Trapp
prilagoavao mom umu i ukusu. Nisam, naravno, mogao
oekivati da de mi moj progonitelj igdje ostaviti svoje pravo
ime i prezime, ali sam se nadao da de se katkad okliznuti na
vlastitoj blistavoj domiljatosti, da de se, recimo, odvaiti da
unese neki odved osoban detalj ili da de suvie toga otkriti
kvalitativnim zbrojem kvantitativnih dijelova koji premalo
otkrivaju. U jednom je svakako uspio uspio je konano
uhvatiti u demonsku mreu mene i moju tjeskobu to se
uzalud koprcala. Neobino vjeto, kao klaun koji hoda po ici,
klatio se i glavinjao i na neshvatljiv nain ponovo zadobivao
ravnoteu ostavljajudi mi, ipak, svagda sportsku naduako se
mogu ovako izraziti kad je rije o nevjeri, bijesu, zdvojnosti,
uasu i mrnji da de se drugi put napokon odati. Ali se to
nikad nije dogodilo iako se vraki izlagao opasnosti. Svi se
divimo akrobatu posutom ljokicama koji klasino graciozno i
briljivo hoda po napetoj ici na talkovoj svjetlosti reflektora;
ali koliko istananijeg umijeda pokazuje groteskni strunjak za
hodanje po labavoj ici, koji je obuen kao strailo i izigrava
pijanca! Ja to valjda najbolje znam. Putokazi koje je ostavljao
za sobomnisu otkrivali njegov identitet, ali su mu zato
odraavali karakterili, bolje redi, izvjestan osebujan i
neobian karakter. U njegovu "anru", vrsti humora (ili bar u
najboljim oitovanjima toga humora), u "tonu" duha,
pronalazio sam neto srodno sebi. Oponaao me je i
ismijavao. Njegovi su se nagovjetaji odlikovali stanovitom
profinjenodu. Bio je naitan. Znao je francuski. Razumio se u
dedalogiju i logomahiju. Bio je ljubitelj erotike. Rukopis mu je
bio enskast. Mogao je promijeniti ime i prezime, ali nije
mogao zakrinkati, ma koliko da ih je iskrivljavao, neka slova
kao, na primjer, vrlo osebujne "t" i "u". Otok Quelquepart110
bio mu je jedan od najdraih prebivalita. Nije se luio
nalivperom, to je bio pouzdan znak (kao to de vam potvrditi
i psihijatar) da je pacijent represivni undinist. ovjekoljublje
nas obvezuje da mu poelimo da u Stiksu bude vodenih vila.
Njegova je glavna osobina bila podrugljivost. Boe, kako je taj
jadnik uivao da me pecka! Izraavao je sumnju u moju
naitanost. Ja Se toliko ponosim to znam kojeta da mogu
skromno priznati da ne

270 271 znam sve. Vjerojatno su mi promakle neke poante u
toj kriptogramskoj igri "pasa i zeeva". Kakva je drhtavica od
slavodobitnosti i gaenja obuzimala moje krhko tijelo kad bi
mi, usred obinih, nedunih imena i prezimena u popisu
gostiju, iznenada tajni smisao njegove vraje zagonetke
ejakulirao u lice! Primijetio sam da me je, im bi mu se uinilo
da su njegovi rebusi suvie zamreni, ak i za takva strunjaka
kao to sam ja, opet mamio nekom lakom pitalicom. "Arsene
Lupin" bio je jasan sam po sebi polufrancuzu koji se sjedao
detektivskih romana to ih je gutao u djetinjstvu; i nije trebalo
biti bogzna kakav filmski strunjak da se shvati banalna ala
sadrana u adresi: "P O. Temkin, Odesa, Teksas". U isto tako
groznom ukusu, ali odajudi bar duh kulturna ovjeka, a ne
policajca, ni obina razbojnika, ni bestidna trgovakog
putnika, bila su takva izmiljena imena i pezimena kao to su
"Ataturk Romb" oita travestija imena i prezimena autora
Le Bateau Bleu1n da se i ja malo naalim, gospodo! ili
"Morris Schmetterling" koji je poznat po svojoj drami L'Oiseau
Ivre112 (to, nasjeo si, itaoe?). Glupo, ali smiljeno "D.
Orgon, Elmira, New York" proisteklo je, naravno, iz Molierea;
a kako sam nedavno pokuavao probuditi u Loliti zanimanje
za glasovitu komediju iz XVIII. stoljeda, pozdravio sam kao
starog prijatelja "Harrvja Bumpera, Sheridan, Wyo". Od
nedunog Bermudskog otoja napravio je kalambur koji ne
mogu ovdje iz pristojnosti navesti, a svaki dobar frojdovac s
njemakim prezimenom i stanovitim poznavanjem religiozne
prostitucije, lako de shvatiti aluziju u "Dr. Kitzler, Eryx, Miss."
Sve to i nije tako loe. Prilino bijedna zabava, ali uglavnom
bezlina i zato bezazlena. Nedu navoditi sve one primjere koji
su me privukli svojom, da tako kaem, oitom ifriranodu, ali
ih svejedno nisam uspio odgonetnuti, jer slutim da se jedva
probijam kroz pograninu maglu gdje se verbalni fantomi
pretvaraju, moda, u ive turiste. Tko je, na primjer, bio:
"Frater Grimm, Ocean, Quelquepart"? Je li bio iv ovjekkoji
je sluajno imao slian rukopis neki "N. S. AristofF iz
"Katagele"? Gdje ti je alac, Katagelo? A to je ovo: "James
Manor Morell, Kalamburg, Engleska"? "Aristofan",
"Kalambur" u redu, ali to se jo tu skriva? 272 Neto to se
provlailo kroza svu tu igru pseudonima izazivalo je u meni
posebno bolnu drhtavicu. Rijei kao to su "G. Trapp, Geneva,
New York" oznaavale su Lolitinu izdaju. Kombinacija "O.
Beardslev, Lolita, Teksas" dokazivala je (jo jasnije nego ona
iskrivljena telefonska obavijest u Championu), iako zaista
postoji takav grad uTeksasu, da poetak cijele afere

treba traiti na istonoj strani Amerike. "Lucas Picador,
Merrymay, Marvland" sadravao je uasni nagovjetaj da je
moja mala Carmen odala tom nitkovu ifru imena od milja
kojim sam je nazivao. Tri puta se ponavljala adresa: "Bob
Browning, Dolores, Colorado". Neukusna ala "Harold Haze,
Mauzolej, Meksiko" (to bi me u nekoj drugoj prilici moda
nasmijalo) podrazumijevalo je poznavanje Lolitine prolostii
u jednom trenutku pala mi je na um komarska misao da je
"Donald Otto Quij" iz gradida Sierra u dravi Nevadi stari
obiteljski prijatelj, moda Charlottin bivi ljubavnik, moda
nesebian zatitnik djece? Ali, najbolnije me je ujeo za srce
svetogrdni anagram naeg prvog nezaboravnog hotela (1947-
godine, itaoe moj!) koji sam naao u knjizi motela u
Kasbeamu gdje je on spavao pored nas: "Ivo Laar, Cazin".
Iskrivljeni automobilski brojevi koje su ostavljali svi ti Orgoni i
Morelli i Trappovi upudivali su me samo na to da vlasnici
motela ne provjeravaju registarske brojeve koje navode gosti.
Nisam se, naravno, mogao okoristiti podacimanepotpunim
ili neispravnim o automobilima koje je na progonitelj
unajmljivao za kratke etape izmeu Wacea i Elphinstonea.
Broj koji se odnosio na njegov prvi, oito vlastiti Jak, bijae
svjetlomrcanje promjenljivih brojaka od kojih je jedne
premjetao, a druge preinaivao ili izostavljao; kombinacije su
tih brojaka imale neto zajedniko (na primjer VS 1564, i SH
1616, ili CU 6969 i CUCU 9933), ali su bile tako lukavo sloene
da se nisu mogle svesti pod zajedniki nazivnik. Poto je
ostavio crveni Jak svojim ortacima u Waceu i preao na sistem
"posudbe automobila", pomislio sam da njegovi nasljednici a
nisu bili toliko oprezni te da su ostavili u nekoj hotelskoj ijizi
prototip tih meusobno povezanih brojeva. Ali kad je bilo
teko, zamreno i beznadno traiti zloduha po cestama kojima
273 je sigurno proao, to sam mogao oekivati od pokuaja
da uem u trag neznanim automobilistima koji putuju
neznanim putovima? 24. Kad sam se vratio u Beardslev, u
glavi mi je nastala, kao posljedica rekapitulacije o kojoj je bilo
dovoljno rijei, potpuna slika o mom neprijatelju, a tu sam
sliku sveo procesom dedukcije koji je uvijek opasan na
jedan jedini konkretni izvor koji su mogli otkriti bolestan
mozak i slabo pamdenje. Osim veleasnog Rigora Mortisa
(kako su djevojice okrstile pastora) i asna starca koji je
predavao neobavezni njemaki i latinski jezik, u gimnaziji u
Beardslevju nije bilo stalnih profesora mukog spola. Ali je
dva-tri puta u toku kolske godine (1948./ 49.) dolazio s
laternom magicom profesor likovnih umjetnosti iz koleda u
Beardslevju da pokae gimnazijalkama slike u boji francuskih
dvoraca i primjerke impresionistikog slikarstva. Ja sam htio

prisustvovati tim projekcijama i predavanjima, ali me je Dolly,
po svom obiaju, zamolila da ne prisustvujem i gotovo!
Osim toga, sjedao sam se da je Gaston ba za tog predavaa
bio rekao da je briljantan garcon115; ali to je bilo sve;
pamdenje mi nije htjelo odati ime i prezime tog ljubitelja
starih dvoraca. Na dan odreen za smaknude poao sam po
susnjeici prema zgradi koju su mi pokazali. Tu sam doznao da
je prezime profesora likovnih umjetnosti Riggs (to je donekle
podsjedalo na svedenikovo prezime), da je neoenjen i da de
za deset minuta izidi iz muzeja koleda gdje upravo dri
predavanje. Sjeo sam na mramornu klupu (dar neke Cecilije
Ramble) uz vrata predavaonice u muzeju. Dok sam tu ekao,
osjedajudi bol u prostati, pijan, neispavan, stidudi revolver u
aci koji sam drao u depu kine kabanice, odjednom mi sinu
da sam poludio i da du poiniti glupost. Izgledi su bili manji od
jedan naprama milijun da Albert Riggs, docent, dri moju
Lolitu zakljuanu u svojoj kudi u Delovoj ulici broj 69 tu mi
je bilo 274 neto poznato... Ne, on me sigurno nije
upropastio. Kojeta! Gubim razum i tratim vrijeme. On i ona
su sad u Kaliforniji, a ne ovdje. Ubrzo sam iza bijelih kipova
to su ukraavali predvorje opazio nekakvo komeanje. Vrata
ali ne ona u koja sam zurio nego jedna druga, malo
dalje, naglo se otvorie i usred jata studentica poe skakutati,
kao ep, dela krljava predavaa, a onda mi se stadoe
pribliavati njegove sjajne smee oi. Nikad ga prije nisam
vidio, ali je on ustvrdio da smo se upoznali na nekom sastanku
u parku gimnazije u Beardslevju. A kako je moja krasna
kderkica, tenisaica? Naalost, ima jo jedno predavanje. Do
vienja! Ostali pokuaji identificiranja nisu zavrii tako brzo.
Preko oglasa u jednom asopisu koji mi je ostao od Lolite,
stupio sam u dodir s jednim privatnim detektivom, bivim
boksaem, kojem sam, tek toliko da stekne neku predodbu o
metodi kojom se slui lupe koji nas je progonio do
Elphinstonea, pokazao neke primjerke imena i prezimena i
adresa koje sam bio sakupio na svom povratku. On je zatraio
od mene pristojnu akontaciju i u punih dvadeset mjeseci
dvadeset mjeseci, itaoe moj! taj je klipan savjesno
provjeravao te oito izmiijene podatke! Ja sam ved bio
odavno raskinuo s njim sve poslovne veze kad mi je jednom
pobjedonosno doao i priopdio da Bob Browning zaista
stanuje nedaleko od naselja Dolores, u jugozapadnom dijelu
Colorada, i da je crvenokoac, filmski statist, te da mu je vie
od osamdeset godina. 25. Ovo je knjiga o Loliti i, sad kad
dolazim do onog dijela koji bih najradije nazvao (da me nije
ved preduhitrio jedan drugi patnik, takoer rtva unutranjeg
sagorijevanja) Dolores DisparuenA, potanko opisivanje
posijednjih triju

praznih godina, od poetka srpnja 1949. do sredine studenog
1952., ne bi imalo smisla. Premda treba pribiljeiti neke vane
pojedinosti, htio bih najprije prenijeti opdi dojam buno su
se otvorila bona vrata ivota u 275 I punoj brzini i prodrla je
huka crne vjenosti zagluujudi fijukom vjetra krik usamljene
opasnosti. Ja, zaudo, gotovo nikad nisam sanjao Lolitu
onakvu kako je se sjedam kakva me je opsjedala u
bolesnim mislima, u danjim halucinacijama i nodnim
nesanicama. Kad sam je i sanjao, nakon njena nestanka,
javljala se u udnim i besmislenim likovima, kao Valeria ili
Charlotte, ili kao mjeavina njih dviju. To mi se mjeovito
privienje pribliavalo skidajudi sa sebe omota za
omotaem, u atmosferi velike melankolije i odvratnosti. Ta
pseudololita (i pseudovaleria) mlitavo me je pozivala da
legnem uz nju na tvrdi divan, ili obinu usku dasku, ili neto
nalik na ginekoloki leaj na emu je ona leala izvaljena,
rastvorene puti poput otvora za duicu nogometne lopte.
Naao bih se, slomljena ili beznadno zagubljena zubala, u
jezivoj podstanarskoj sobi u kojoj bi se prireivale neobine
dosadne seanse vivisekcije, koje su se obino svravale tako
da je Charlotte ili Valeria plakala u mojim krvavim rukama, a
ja sam ih njeno ljubio bratskim usnama usred nereda (kao u
snu) beke starudije to se prodaje na drabi saaljenja,
impotencije i smeih vlasulja traginih starica koje su upravo
bili potrovali plinom. Jednog sam dana izvukao iz kola i unitio
itavu gomilu asopisa za mlade. Znate kakvi su to asopisi.
to se tie osjedaja kameno doba; to se tie higijeneu
najmanju ruku mikensko doba. Lijepa, ali ved prezrela
glumica, s golemim trepavicama i ispupenom,
mesnatocrvenom donjom usnom, preporuivala je novi
ampon. Zbrka reklama. Mlade uenice luduju za naborima na
suknjama que c'etait loin, tout cela^ Kad koga poziva u
goste, domadica treba imati u pripravnosti za svaku godu
kudnu haljinu. Nevezane pojedinosti oduzimaju vaem govoru
svaki sjaj. Svi smo ved vidjeli na veselicama "eprkalo"
djevojku koja eprka noktima po koi na licu. Samo ako je vrlo
star ili ako zauzima vrlo visok poloaj, mukarac ne mora
skinuti rukavicu prije nego to de se rukovati s damom.
Osvajaj srca nosedi na novi potiskiva trbuida i nede
vie imati ni bokova ni trbuha! Tristan i tri enska stasa u
filmu. Jest, gospodo, o braku Joea i Roe kojeta se govorka.
Pretvori se u romantinu ljepoticu brzo i jeftino! Strip: runa
djevojica (crnka), debeljko otac (s cigarom); lijepa djevojica
(ridokosa), lijep tatica (potkresanih brida). Ili onaj drugi,
odvratni strip o dugonji gorili i njegovoj eni, patuljastoj
gnjidi.

Et moi qui t'affrais mon genie...116 Sjetio sam se prilino
zgodnih besmislenih stihova koje sam bio za nju napisao dok
je bila dijete. "Besmisleni je prava rije", govorila je ona
podrugljivo. Lete kolibridi u helikopterima, Ide zmija s rukama
u depovima... Ili: Zec i zeica se udno nekako ponaaju,
Uzgajivai se od smijeha za trbuh hvataju. Od nekih mi se
njenih stvari bilo teko rastati. Do kraja 1949. godine uvao
sam, i oboavao, i oskvrnjivao poljupcima, suzama i sluzi par
njenih starih gumenih papua, djeaku koulju koju je nosila,
izlizane traperice, zguvanu kolsku kapicu i slino blago koje
sam naao u prdjaniku automobila. Kad sam shvatio da
silazim s uma, sakupio sam sve te stvari, uzeo jo kojeta to
se sauvalo u Beardslevju krinju s knjigama, njen bicikl,
staru haljinu, kaljae i na njen petnaesti roendan poslao
sve to kao poklon nepoznatog darovatelja nekom enskom
sirotitu na jezeru izloenu vjetru nedaleko od kanadske
granice. Ne kaem da neki dobar hipnotizer, da sam otiao k
njemu, ne bi bio izvukao iz mene, a i pomogao mi da sloim u
loginu cjelinu, stanovite sluajne uspomene koje izbijaju iz
tkiva moje knjige kudikamo jasnije nego to mi se javljaju u
pamdenju ak i sad kad ved znam to i koga treba traiti u
prolosti. U ono sam vrijeme samo nasludivao da gubim vezu
sa stvarnodu. Ostatak zime i dobar dio proljeda proveo sam u
sanatoriju blizu Quebeca gdje sam se i prije bio lijeio, a onda
sam odluio srediti neke svoje poslove u |New Yorku, pa se
otisnuti u Kaliforniju radi temeljita traganja. Evo pjesme koju
sam sroio u sanatoriju:

276 277 Trai se, trai Dolores Haze. Kosa: smea. Usta:
rumena. Starost: pet tisuda tristo dana. Zanimanje:
manekena. Gdje li se skriva, Dolores Haze? Zato se skriva,
reci mi, reci! Buncam, tumaram, 'Izidi ne mogu" Ponavlja
vorak u krleci. Kuda se vozi, Dolores Haze? Koje je marke
tvoj arobni sag? Je li 'jaguar' posljednji krik? Gdje li si
parkirana sad? Tko ti je idol, Dolores Haze? Je li jo neki
strani dasa? O, divni dani kad bjesmo pjani O, Carmen moja
nezaboravna! Kako me bole ui od deza! S kim li sadplee,
draga? Sjedim u kutu i hvata me

jeza Gledajud tebe i onog vraga! Sretan je, sretan McFatum
stari Putujudsa enom malodobnom, I gnjei Molly u svakoj
dravi Gaje su i zvijeri pod zatitom. Moja Dolly, moja boli!
Oi boje oker Kad ih gledam sasvim izbliza. Znate li stari
parfem Solei! Vert117? ta, mister, vi ste iz Pariza? L'autre
soir un airJroidd'opera m'alita: Sonfele bienfol est qui
syfie! II neige, le decor s'ecroule, Lolita!Lolita, qu'aijefait de ta
vie?ns Muim se, muim, Lolito Haze, Mui me kajanje u
mraku, / opet te gledam kakoplae, I opet steem kosmatu
aku. Policajce, policajce, eno ih Na kii, ondje uz prostor za
ples! arapice su joj bijele, i volim je, A zove se Dolores Haze.
Policajce, policajce, eno ih, Dolores Haze i ljubavnik njen!
Izvadi kolt i tjeraj za njima, Ne daj da ti pobjegne njihova sjeni
Trai se, trai Dolores Haze. Nikad stidljiva nije bila. Nije via
od ezdeset palaca. I nema vie od etrdeset kila. Kola mi
hramlju, Dolores Haze. Na kraju je nastupio krah. I mene de
bacit na smede kraj puta Sve ostalo je hra i zvjezdani prah.
Poto sam psihoanalizirao ovu pjesmu, zakljuio sam da je
ona zaista remekdjelo luaka. Krute, drvene, napadne rime
prilino tono odgovaraju onim krajolicima i likovima, i
njihovim preuvelianim dijelovima, kakve crtaju psihopati
podvrgnuti testovima koje su izmislili njihovi dosjetljivi
krotitelji. Napisao sam jo mnogo drugih pjesama. Udubljivao
sam se u tuu poeziju. Ali me pomisao na osvetu nije
prestajala ni aska muiti. Bio bih hulja kad bih rekao (a
italac bluna kad bi mi povjerovao) da me je udarac koji mi je
zadao Lolitin nestanak zauvijek izlijeio od sklonosti prema
djevojicama. Lolitu sam sad zavolio drugaijom ljubavlju, to
je istina, ali se moja prokleta narav nije zbog toga promijenila.
Na djejim igralitima i plaama moj je mrki, lupeki pogled i
nehotice traio bljesak golih nogu kakve nimfice ili druge
drage znakove Lolitinih slubenica i drubenica s kitama rua.
Ali je jedna bitna vizija bila izblijedjela; nikad vie nisam
snatrio o mogudnosti srede s nekom djevojicom (odreenom
ili uopdenom) i nekom zabaenom i sigurnom mjestu; nikad
vie nisam zamiljao i du se unositi u njenu put Lolitinih
sestrica negdje daleko, daleko,

278

279

u pjeanu skrovitu medu hridima doaranih otoka. S tim je
bil0 svreno ili bar za neko vrijeme. S druge pak strane...
jao, dvije godine udovina odavanja pohoti ostavile su mi
izvjesne navike u spolnom ivotu. Bojao sam se da me
praznina u kojoj sam se naao, ne natjera da iskoristim
slobodu iznenadna ludila i da ne podlegnem sluajnoj napasti
pri susretu u nekoj uliici s kakvom uenicom koja se vrada iz
kole. Osamljenost me pekla. Osjedao sam potrebu za
drutvom i njegom. Srce mi je bilo histerian, nepouzdan
organ. I tako je Rita stupila u moj ivot. 26. Ona je bila dvaput
starija od Lolite i deset godina mlada od mene. Zamislite
odraslu crnku, vrlo blijedu, vrlo vitku (imala je svega
pedesetak kilograma), draesnih asimetrinih oiju, otra,
reklo bi se nabrzinu skicirana profila i neobino privlana
ensellureuleknuda na gipkim leima; ini se da je bila
panjolskog ili babilonskog podrijetla. Pokupio sam je u
mjesecu svibnju, u "potonom svibnju", kako kae Eliot,
negdje izmeu Montreala i New Yorka ili, da suzimo granice,
izmeu Toylestowna i Blakea, u toionici koja je bila sumorno
osvijetljena u dungli modi pod znakom Medonjice, gdje se
bila draesno napila uvjeravala me da smo ili zajedno u
kolu, i neprestano je stavljala svoju drhtavu ruku na moju
orangutansku apu. Jedva da me je nadraivala, ali sam
svejedno odluio da uinim probu; proba je uspjela i Rita je
postala moja stalna pratilja. Ona je bila toliko dobra, ta Rita,
toliko drueljubiva da se iz puke samilosti mogla prodati bilo
kojem jadnom bidu starom slomljenom drvetu ili
obudovjelom dikobrazu. Kad sam se upoznao s njom (1950.
godine), ona se bila nedavno rastala od svog tredeg mua, a
jo nedavnije ju je bio ostavio sedmi po redu slubeni
ljubavnik. Ostali, neslubeni bili su suvie brojni i prolazni da
bi se mogli razvrstati. Njen brat, politikant, lica nalik na vime,
s naramenicama i runo obojenom kravatom, bio je
gradonaelnik i dua grada Grainballa, poznatog po svojim
bejzbolistima, revnim itaocima Biblije i trgovcima itom.
Posljednjih nekoliko godina pladao je svojoj dinoj sestrici po
sedamsto dolara na mjesec pod strogim uvjetom da nikad,
nikad ne doe vie u taj dini gradid. Kazala mi je, jadikujudi i
u nedoumici, da ju je svaki njen novi ljubavnik, sam vrag zna
zato, najprije odvukao u Grainball koji ih je kobno privlaio, i
prije nego to bi se snala, ved bi je usisala Mjeseeva orbita
rodnog grada te bi se vozila po

raskono osvijetljenom krunom bulevaru i vrtjela se u krugu
"kao kakav prokleti nodni leptir oko lampe", kako je sama
govorila. Imala je zgodan mali dvosjed kojim smo krenuli u
Kaliforniju, jer je mom asnom Ikaru bio potreban odmor.
Vozila je obino ona, a njoj je normalna brzina bila sto
etrdeset kilometara na sat. Draga Rita! Putovao sam s njom
dvije mutne godine s prekidima i ne mogu zamisliti slade,
priprostije, njenije i tuplje Rite od nje! Prema njoj je Valeria
bila Schlegel, a Charlotte Hegel! Da vam pravo kaem, nemam
ama ba nikakva razloga da se zabavljam njome na
marginama ovih mranih memoara, ali bih ipak htio redi
(zdravo, Rita, gdje bila da bila, pijana ili trijezna, Rita, zdravo!)
da me je ta moja prijateljica, koja me je najbolje umirivala i
najbolje razumjela, svakako spasila od luake koulje. Rekao
sam joj da bih htio potraiti odbjeglu ljubavnicu i ucmekati
njena frajera. Rita je sveano odobrila taj moj plan i, upustivi
se sama u nekakva istraivanja u okolici San Humbertina (iako
nije imala pojma ni o emu), splela se s nekim lupeom, pa
sam imao grdne muke da je izvuem iz te kae iskoritenu i
izubijanu, ali svejednako bodru. A jednog je dana nala moj
revolver i predloila mi da igramo "ruski rulet"; odgovorio
sam joj da ne moemo, jer revolver nema bubnjida; poeli
smo se otimati za njega i napokon je odjeknuo hitac, i metak
se zabio u zid nae sobe, iz kojeg je potekao vrlo tanak i vrlo
smijean mlaz vrude vode; sjedam se kako je ona vriskala od
smijeha. Njena neobino udubljena djetinja leda, put riine
boje, polagani, rnlitavi, golubinji poljupci sve me je to
sauvalo od nesrede. Nije istina da je umjetnika nadarenost
sekundarno seksualno obiljeje,

280 281 kako tvrde neki amani i arlatani, nego je, naprotiv,
seks samo sluga umjetnosti. Jedna naa prilino tajanstvena
pijanka imala je smijene posljedice. Ja sam upravo bio
odustao od daljnjeg traganja; zloduh je bio ili u Tunguziji ili je
veselo palucao u mom malom mozgu (gdje su mata i jad
raspirivali plamen), ali u svakom sluaju nije imao nikakve
veze s teniskim turnirom u San Diegu gdje je medu enama
prvo mjesto osvojila esnaestogodinja Dorothv Haas, neka
mukobanjasta duksa. Na povratku iz Kalifornije, u nekom
groznom hotelu (onakvom u kakvima se odravaju poslovne
konferencije i po kakvima tumaraju posrdudi marcipanski,
rumeni i debeli ljudi sa znakama, koji zovu jedan drugoga Joe
ili Jim, sklapaju poslove i

lou viski), draga moja Rita i ja probudili smo se tek poslije
podne i opazili da u naoj sobi spava jo jedan ovjek, blijed i
plavokos mladid, gotovo albino, bijelih trepavica i velikih
prozirnih uiju. Ni Rita ni ja nismo ga nikad prije vidjeli u
svojim tunim ivotima. Sav uznojen, u prljavu flanelskom
donjem rublju, u starim vojnikim cokulama, hrkao je na
pokrivau nae brane postelje s druge strane moje edne
Rite. Nedostajao mu je jedan prednji zub, a elo mu bilo puno
priteva jantarne boje. Ritoka je zaogrnula svoju gipku
golotinju mojom kinom kabanicom koja joj je prva dola pod
ruku; ja sam pak navukao gade i tada smo uzeli prouavati na
poloaj. Na pladnju je stajalo ak pet upotrebljavanih aa,
to je jo vie zamrsivalo situaciju s obzirom na viak
putokaza. Vrata su bila samo pritvorena. Na podu su leali
muki pulover i bezobline vojnike hlae zatitne boje. Dugo
smo drmali njihova vlasnika; napokon se nesretnik prenuo iza
sna. Pokazalo se da je on sasvim izgubio pamdenje. Zanosedi
na "isto bruklinski", kako je ustvrdila Rita, on je uvrijeeno
natuknuo da smo mi (kako?) otuili njegovu (bezvrijednu!)
linost. Bre-bolje smo ga obukli i zatim ostavili u najblioj
bolnici, a usput smo ustanovili da smo nekim krivudanjima,
kojih se vie nismo sjedali, bili dospjeli u prokleti Grainball.
Nakon pola godine Rita je pisala tamonjem lijeniku koji joj
je odgovorio da Jack Humbertson, kako su neznanca bili
neukusno nazvali, jo nije uhvatio vezu sa svojom prolodu.
O, Mnemozino, najslaa i najnestanija od svih muza! Ne bih
ni spominjao ovu zgodu da nije od nje potekao slijed misli
kojih je posljedica bila da sam u uenom asopisu Cantrip, to
na kotskom znai "arolija", objavio studiju pod naslovom
"Mimir i Mnemozina", u kojoj sam iznio teoriju (koja se uinila
originalna i znaajna dobrohotnim itaocima tog vrsnog
mjesenika) o "percepcionalnom vremenu" zasnovanu na
"osjedaju krvotoka" i koncepcionalno zavisnu (najkrade
reeno) o posebnim osobinama naeg razuma koji nije
svjestan samo pojavnog svijeta nego i sama sebe, te tako
nastaje stalna veza izmeu dvije toke: bududnosti (koja se
moe pohraniti) i prolosti (koja je ved pohranjena). Jedna od
posljedica objavljivanja te studije, koja je bila kruna mojih
prijanjih radova koji isto tako nisu bili proli nezapaeni, bio
je poziv da provedem godinu dana u koledu Cantrip, eststo
kilometara daleko od New Yorka, gdje sam s Ritom unajmio
jedan mali stan s pogledom na blistava tjelesa djeaka i
djevojica to su se igrali pod tuevima daleko dolje, u
dubravi Central parka punoj vodoskoka. U Cantripu sam
stanovao, u jednom od specijalnih stanova za pjesnike i
filozofe, od listopada 1951. godine do lipnja 1952., dokje Rita,
koju radije nisam pokazivao, ivotarilapomalo nedolino,
ini mi se u jednom hotelu uz cestu gdje sam je obilazio
dva puta na tjedan. Zatim je nestala, ali ne onako neljudski
kao njena prethodnica nakon mjesec dana pronaao sam je
u

cantripskom zatvoru. Drala se vrlo dostojanstveno, izvadila
je bila slijepo crijevo u zatvorskoj bolnici i klela mi se prilino
uvjerljivo da je lijepo plavkasto krzno, za koje je neka ugledna
dama, gospoda MacCrum, tvrdila da joj ga je ona ukrala,
zapravo dobila na dar od, dodue, malko nakresana
gospodina MacCruma. Uspio sam je izvudi iz zatvora i bez
pomodi njena osjetljiva brata, a uskoro nakon toga vratio sam
se s njom u New York, ponovo na zapadnu stranu Central
parka. Usput smo bili svratili u Briceland, kroz koji smo, linae,
Rita i ja ved bili proputovali pretprole godine. Mene je tada
obuzela neodoljiva elja da oivim svoj boravak idje s Lolitom.
Poto sam bio izgubio svaku nadu da du pronadi Ijegunicu i
njena otmiara, stupio sam u novu ivotnu fazu

282 283 pokuavao sam se utedi starom dekoru i spasiti bar
herbarij prolostisouvenir, souvenir, que me veux ft/?119
Verlenovska jesen zvonila je u zraku koji kao da je bio od
kristala. Na dopisnicu s molbom da mu rezerviraju jednu
dvokrevetnu sobu s kupaonicom, profesor Hamburger dobio
je ubrzo uljudan, ali negativan odgovor. Sve je navodno bilo
zauzeto. Ostala im je samo jedna etverokrevetna soba bez
kupaonice u suterenu, ali teko da bi mi ona odgovarala. Evo
glave njihova pisma: ZAARANI LOVCI SVA PIDA CRKVE
ZABRANJEN PRISTUP PSIMA (osim alkoholnih) u blizini za
vjernike Posumnjao sam u istinitost prve tvrdnje. Sva? Imaju
li, na primjer, grenadin kakav se moe dobiti na plonicima u
Evropi? Zanimalo me je i ne bi li se lovac, zaarani ili obini,
svejedno, radije odrekao mjesta u crkvi nego psa i tada se
odjednom sjetih, gredi se od boli, prizora vrijednog velikog
umjetnika: Petite Nymphe Accroupie120; ali, moda je onaj
svilasti koker panijel bio krten? Ne, osjedao sam da ne bih
mogao podnijeti bolan posjet onom poznatom predvorju. U
blagom, jesenskom Bricelandu bogatom bojama krile su se
druge mogudnosti da uskrsnem prolost. Ostavivi Ritu u
najblioj krmi, uputio sam se u gradsku knjinicu. Cvrkutava
usidjelica neobino mi je spremno pomogla da pronaem
brojeve od sredine kolovoza 1947. godine u uvezanom
kompletu bricelandskog Gazettea, i zaas sam sjedio sam u
jednom

kutku uz nezasjenjenu svjetiljku i prevrtao velike i krhke
stranice sveska crnog kao lijes i krupnog gotovo kao Lolita.
itaoe! Bruder!m Kako je glup Hamburg bio taj Hamburg!
Bududi da se njegova pretjerano osjetljiva narav bojala
stvarnosti, drao je da se moe nasladiti bar jednim njenim
djelidem, to podsjeda na desetog ili dvanaestog vojnika u
redu silovatelja, koji pokriva enino bijelo lice njenim crnim
alom da joj ne vidi uasne oi dok se napokon odaje svom
vojnikom uitku u sumornom, opljakanom selu. Ja sam se
pak htio domodi otisnute fotografije mog neumjesnog lika koji
je fotograf Briceland Gazette uhvatio u asu kad se
usredotoio na doktora Braddocka i njegovu skupinu.
Strastveno sam prieljkivao da se sauvao "Portret nepoznata
izroda". Bezazleni fotoaparat koji me je ulovio na mom
mranom putu do Lolitina loga eto teme za Mnemozinu!
Uzalud se trudim da razjasnim bit tog poriva. Moda bi se on
mogao usporediti s onom bolesnom radoznalodu koja nas
nagoni da razgledamo povedalom natmurene sitne likove
(praktiki mrtva priroda, i svi samo to ne povradaju) to su se
bili iskupili rano izjutra na stratitu, ali se pacijentov izraz lica
ipak ne moe nikako razaznati. Bilo kako mu drago, doslovce
sam se zadihao i jedan me je ugao knjige sudbine neprestano
bo u trbuh dok sam listao i prelijetao pogledom po listovima.
U nedjelju, 24. VIII., davao se u jednom od dva mjesna kina
film Opsjednuti, a u drugom Gruba sila. Gospodin Purdom,
samostalni duhanski akcionar, izjavio je da od 1925. godine
pui samo Omen Faustum. Krni Kirsch, nogometa, i njegova
minijaturna enica bit de na veeri kod gospode Reginald G.
Gore, Avenija Inchkeith 58. Postoji parazit ija veliina iznosi
cijelu jednu estinu organizma od kojeg ivi. Dunkerque je
prvi put bio utvren u X. stoljedu. Bijele arapice za djevojice
39 centa; sportske oksfordske cipelice 3 dolara i 98 centa.
Autor Mranog doba, koji nije dopustio naem fotografu da
ga snimi, naalio se ovako: "Vino, vino, vino moda godi
perzijskom slavuju, ali ja uvijek kaem da je kia, kia, kia
koja bubnja po krovu od indre najbolji prijatelj rua i
nadahnuda". Jamice na obrazima potjeu od sradivanja koe
s dubljim tkivom. Grci su odbili snaan partizanski napad. Ah,
napokon obris djevojice u bijelom i pastor Braddock u
crnom; ali ako se neije avetinjsko rame i dotaklo uzgred
njegove gojazne prilike, nisam tu mogao otkriti nita svoga.
Neobian parazit doao je za Ritom u krmu. Smijeedi se
onako turobno kako se smijeila kad bi malo previe popila,
ona rni je predstavila nasrtljiva pijana starca i rekla da je on
opet sam tZaboravila kako se vi ono zovete, golube iao s
njom u kolu. On

284 285 ju je drsko pokuao zadrati, i u guvi koja je nastala
ozlijedio sam prst kad sam ga udario u vraki tvrdu glavu.
Zatim sam morao neko vrijeme etati s Ritom po parku
"Zaaranih lovaca" koji je bila obojila jesen. Ona je jecala i
jednako ponavljala da du je ja uskoro, uskoro ostaviti kao to
su je svi u ivotu ostavili, pa sam joj otpjevao u pola glasa
sjetnu francusku baladu i sastavio spomenarsku pjesmicu ne
bih li je zabavio. Klenovi se u jezeru kao rana Odraavaju. Na
klanje ih vodi U grimiznu ruhu boica Dijana Ispred plavog
hotela krv u vodi. Ona me upita: Ama zato plav kad je
bijel? Zato, za ime Boje?... i iznova zaplaka. Odluno je
odvedoh do kola. Nastavili smo put u New York, i uskoro je
opet bila razmjerno sretna visoko gore u izmaglici na naoj
maloj terasi na tridesetom katu. Sad sam opazio da sam, ne
znam ni sam kako, pobrkao dvije razliite zgode svoj posjet
knjinici u Bricelandu na povratku u New York i etnju u parku
na putu u Cantrip, ali takvih se mijeanja boja to se
razlijevaju ne smije libiti umjetnik mnemozinist. 27. Na mom
potanskom sanduidu u predvorju kude bila je zastakljena
pukotina kroz koju se moglo vidjeti poneto od onoga to je
tamo ubacio potar. Ved se nekoliko puta bilo dogodilo da je
harlekinska igra svjetla to je padalo kroz staklo tako izobliila
neiji rukopis da je bio nalik na Lolitin, i tada bih malne pao u
nesvijest i morao se nasloniti na oblinju urnu koja umalo to
nije postala moja. Kad god bi se to dogodil> kad god bi se
njene drage, zavojite svraje noge ponovo prometnule
uasno jednostavno, u dosadan rukopis jednoga od
malobrojnih ljudi s kojima smo se ja i Rita dopisivali, sjetio bih
se, smjeedi se bolno, svoje davne, lakovjerne,
preddoloresovske prolosti, kad bi me zaveo u bludnju sjajno
osvijetljeni prozor preko puta, gdje je moj potajni pogled
budni periskop sramotna poroka nazreo napola golu,
ukoenu kao na filmskoj vrpci nimficu duge kose, poput kose
Alise u zemlji udesa (male arobnice sretnijeg kolege), koju
je upravo poinjala ili prestajala eljati. Zbog savrenstva tog
ognjenog privienja postajalo je savreno i moje pomamno
blaenstvo jer je ta slika bila izvan mog dohvata i zato
blaenstvo nije mogla pokvariti spoznaja zabrane, koja je
pritiskala sve ono to mi je bilo nadohvat ruke. Tko zna,
moda prava bit moje "izopaenosti" ne zavisi toliko

o neposrednoj drai prozrane, iste, mlade, zabranjene,
bajne ljepote djevojice koliko 0 spoznaji zanosne sigurnosti
poloaja u kojem beskrajna savrenstva ispunjavaju jaz
izmeu ono malo to se poklanja i svega onoga to se
obedava, svega onoga to se skriva u udesnim bojama
varljivih ponora. Mes ftnetnsP2 Lebdedi izmeu oblaka oko
Sunca na zalasku i nodi to je navirala, krgududi zubima,
okupio bih sve zloduhe svoje strasti uz ogradu balkona to je
ved pulsirao jo malo pa de poletjeti pravo u maglu vlane
veeri boje marelice; i polijetao je, ali bi se tada osvijetljeni lik
u dalekom prozoru pomaknuo i Eva se ponovo pretvarala u
rebro koje je ponovo obrastalo meso, i u prozoru se jo samo
vidio napola razodjeven ugojen mukarac koji ita novine.
Bududi da sam katkad ipak i dobio utrku izmeu uobrazilje i
stvarnosti, bio sam spreman pomiriti se s varkom, ali se
nikako nisam htio pomiriti s upletanjem muitelja sluaja koji
mi je oduzimao nasladu to je bila namijenjena meni.
Savez-vous qu'a dix ans ma Hte etaitjblle cU vous?U3 rekla
mi je jedna gospoda u razgovoru i ajem u Parizu a mala se
bila upravo udala i ivjela negdje iza tosta mora i planina, i ja
se nisam ak mogao sjetiti jesam li je ikad primijetio u onom
parku, na terasi teniskog kluba, pokraj skrovite pedine. I evo,
sad upravo isto tako sluaj (a i stanovita promjena u neto
sitnijem i neto bljeem rukopisu moje drage) nije mi htio
udijeliti prethodan pogled kroz sjajno staklo pukotine, taj
predosjedaj uitka 1 obedanje koje me ne bi samo primamilo i
zavaralo, nego bi se zaista i velikoduno ispunilo. Kako vidite,
moja je fantazija bila podvrgnuta

286 287 proustovskim kunjama na Prokrustovoj postelji
jer toga jutra 22. rujna 1952., kad sam siao po potu,
nagizdani i uljivi vratar s kojim nisam bio nipoto dobar,
poeo se tuiti da je nedavno neki ovjek koji je dopratio Ritu
kudi "zabljuvao kao pas" ulazne stube. Dok sam ga sluao i
davao mu napojnicu, pa onda sluao novu, uljudniju verziju
istog dogaaja, pomislio sam da je jedno od dva pisma to su
stigla tom blagoslovljenom potom zacijelo od Ritine majke,
prilino neuravnoteene sitne dame koju smo jednom bili
posjetili na Cape Codu i koja je otada u estim pismima, to ih
je moj ured u New Yorku slao u razlina moja prebivalita,
neprestano ponavljala kako divno njena kderka i ja pristajemo
jedno drugome, i kako bi bilo krasno kad

bismo se vjenali; drugo pismo koje sam otvorio u liftu i na
brzinu proitao bilo je od Johna Farlowa. Vieput sam zapazio
da smo skloni obdariti svoje prijatelje onom postojanodu
osobina i sudbine koje junaci iz knjievnosti stjeu u itaoevu
duhu. Ma koliko puta otvorili Kralja Leara, nikad nedemo
zatedi dobrog starca kako, smetnuvi s uma svoje jade, die
au na velikom obiteljskom skupu sa sve tri svoje kderi i
njihovim psidima. Nikad nede kneginja N. otputovati s
Onjeginom u Italiju. Nikad se Emma Bovarv nede oporaviti,
spaena samilosnim solima u autorovoj pravremenoj oinskoj
suzi. Kroz kakvu god evoluciju ovaj ili onaj lik proao izmeu
korica knjige, njegova je sudbina utvrena u naim glavama; a
upravo isto tako oekujemo da de nai prijatelji slijediti ovaj ili
onaj logini i konvencionalni program koji smo utvrdili za njih.
Tako X nede nikad skladati besmrtno glazbeno djelo koje bi
protuslovilo prosjenim simfonijama na koje nas je navikao. Y
nede nikad poiniti ubojstvo. Z nas nede ni za to na svijetu
izdati. Sve je to kod nas rasporeeno po rubrikama i, to rjee
viamo neku osobu, to nam je drae kad ujemo da se
posluno pokorava naoj predodbi o njoj. Svako odstupanje
od sudbina koje smo sami zacrtali, ini nam se ne samo
nenormalno nego i nepoteno. Vie bismo voljeli da nismo ni
poznavali susjeda, biveg prodavaa hrenovki, kad bismo znali
da je on netom objavio najznaajniju zbirku pjesama u ovom
stoljedu. Govorim sve ovo zato da bih objasnio kako me je
smelo histerino pismo Johna Farlowa. Doznao sam bio za
smrt njegove ene, ali sam, naravno, oekivao da de neutjeni
udovac ostati do kraja ivota onaj dosadni, savjesni i pouzdani
ovjek kakav je uvijek bio. A sad mi je pisao da se nakon
kratka boravka u Sjedinjenim Dravama vratio u Junu
Ameriku i da je odluio povjeriti sve poslove koje je vodio u
Ramsdaleu jednom tamonjem odvjetniku, Jacku
Windmulleru, naem zajednikom znancu. inilo se da mu je
osobito drago to se otarasio "komplikacija s Hazeovima".
Upravo se bio oenio nekom panjolkom. Udebljao se
petnaest kilograma otkako je prestao puki. Njegova vrlo
mlada ena bila je skijaka prvakinja. Spremali su se provesti
medeni mjesec u Indiji. Bududi da je on sad "osnivao obitelj",
kako se sam izrazio, nije vie imao vremena baviti se mojim
poslovima, za koje je smatrao da su "vrlo udni i prilino
nezgodni". Od nekih ljudi koji rado svuda zabadaju nos,
doznao je da je prebivalite male Dolly Haze nepoznato, a da
ja ivim "s izvjesnom rasputenicom" u junoj Kaliforniji.
Njegov je tast grof i krupan bogata. Obitelj koja je u
posljednjih nekoliko godina drala u najmu kudu Hazeovih eli
je sad kupiti. Savjetovao mi je da to prije izvuem djevojicu
na vidjelo. Slomio je nogu. Pismu je bila priloena fotografija
u boji Johna, jo itava, i tamnopute crnke u bijeloj vuni.
Vedro su se smijeili jedno drugome usred modrikastih
snjegova ilea.

Sjedam se kako sam uao u stan i naglas pomislio: "E pa, sad
demo im barem udi u trag...", kad odjednom ono drugo pismo
progovori poslovnim glasom: Dragi tata! Kako si? Ja sam se
udala. Oekujem bebu. Mislim da de biti velika. Mislim da de
se roditi ba nekako za Boid. Teko mije pisati ovo pismo.
Mislim da du poludjeti zato to nemamo ime isplatiti dugove,
pa da se izvuemo odavde. Dickuje obedan krasan posao na
Aljaski iz njegove uske specijalnosti u mehanici, to je sve to
znam, ali perspektive su naprosto divne. Oprosti mi, molim te,
to ti ne dajem nau kudnu adresu, ali bojim se da se ti jo
strano srdi na mene, a Dick ne smije nita saznati. 1 ovo ti je
nekakav grad!

288 289 Ne vidi idiote od magle i dima. Molim te, poalji
nam ek, tata' Bilo bi nam dovoljno i tri-ietiri stotine, pa i
manje, bilo to bi nam dobrodolo, mogao bi, na primjer,
prodati moje stare stvari, jer kad se jednom doepamo
Aljaske, love de biti napretek. Pii mi, molim te! Iskusila sam
mnogo zla i nedada. Oekujem tvoj odgovor. Tvoja Dolly
(supruga Richarda F. Schillera) 28. Opet sam bio na putu, opet
sam sjedio za upravljaem stare modre limuzine, opet sam
bio sam. Dok sam itao pismo, dok sam se borio s grdnom
mukom koju je ono u meni izazvalo, Rita je jo spavala kao
zaklana. Kad sam je pogledao, smijeila se u snu. Poljubio sam
je u mokro elo i zauvijek ostavio. Neki dan me je sirotica
htjela posjetiti ovdje, ali ja ne primam posjetioce s onoga (za
vas "ovoga") svijeta. Njeno oprotajno pisamce nalijepio sam
joj na pupak, jer ga inae moda ne bi nala. Napisao sam
"sam"? Ne, nisam bio posve sam. Sa mnom je bio moj crni
drug i, im sam se naao na jednom pustom mjestu, obavio
sam generalnu probu nasilne smrti Richarda R. Schillera. U
prtljaniku automobila neiscrpnom to se tie blaga
naao sam svoj najstariji i najprljaviji pulover i objesio ga na
granu, na pustom proplanku do kojeg me je dovela umska
cesta to se odvaja od autoceste. Izvrenje osude donekle je
pokvario zastoj u okidanju. Vjerojatno je trebalo predmet u
koji sam se slabo razumio podmazati, ali nisam htio gubiti
vrijeme. Sivi mrtvi pulover, s nekoliko novih rupa na razlinim
mjestima, vratio sam u automobil i, poto sam ponovo
napunio jo toplog druga, nastavio put.

Pismo je bilo od 18. rujna 1952. godine, a adresa na njemu
glasila je "Coalmont, Poste restante" (ne u Virginiji ni u
Pennsvlvaniji ni u Tennesseeju i uopde ne Coalmont sve
sam zakrinkao, ljubavi moja!). Pokazalo se da je to industrijski
gradid na oko tisudu tristo kilometara juno od New Yorka.
Odluio sam da se usput nigdje ne zaustavljam, ali nisam
izdrao i u zoru sam svratio u motel nedaleko od Coalmonta
da se odmorim. Bio sam uvjeren, ne znam ni sam zato, daje
taj Schiller u svoje vrijeme trgovao rabljenim automobilima i
da se vjerojatno upoznao s mojom Lolitom kad ju je povezao
u Beardslev na primjer, onoga dana kad joj je pukla guma
na biciklu dok je ila na sat glazbe; poslije je valjda zapao u
neku guvu. Les smaknutoga pulovera to je ieao na
stranjem sjedalu neprestano je poprimao ma kako ga
namjetao razline obrise Trappa-Shillera, njegova
krupnog, vulgarnog i bestidnog tijela, a da bih neutralizirao
njegov grubi i pokvareni ukus, odluio sam da se to bolje
dotjeram. Probudio sam se s tom milju, pa sam i pritisnuo
dugme na budilici kako bih je sprijeio da zazvoni u odreeni
sat. Zatim sam ozbiljno i romantiki briljivo, kao ovjek koji
se sprema na dvoboj, provjerio jesu li mi u redu svi spisi,
okupao se, namirisao, obrijao lice i prsa, odabrao svilenu
koulju i iste gade, navukao prozirne tamne arape i estitao
sam sebi to sam ponio sa sobom u velikom kovegu
kojekakve vrlo otmjene predmete na primjer, prsluk od
jelenske koe sa sedefastim pucetima i blijedu kamirsku
kravatu. Nisam, naalost, uspio zadrati u sebi doruak, ali me
ta sitna lezgoda nije uzbudila, otro sam usta batistenim
rupidem koji sam izvadio iz rukava, po engleskoj modi, i s
komadom modrikasta leda na mjestu srca, s tabletom na
jeziku i tekom smrdu u stranjem depu, spretno uao u
telefonsku govornicu u Coalmontu ("Ah-ah-i", oglasila su se
rasklopna vrata) i okrenuo broj jedinog Schillera 'u
pohabanom imeniku: "Schiller, Paul; trgovina pokudstvom."
Promukli Paul mi odgovori da poznaje Richarda, da mu je to
sinovac, a stanuje sad de pogledati u Killerovoj ulici broj
10 (sve su ovo, ivno, izmiljena imena). "Ah-ah-ah," oglasie
se ponovo vrata. Kuda broj 10 u Killerovoj ulici bila je
zaputena zgrada s vie stanova. Raspitao sam se kod
nekoliko potitenih staraca i dvije dugokose, rumenosmede,
nevjerojatno prljave nimfice (moram priznati da sam malo
rastreseno, tek onako, traio pogledom kakvu lako odjevenu

290

291 djevojicu koju bih mogao naas priviti uza se kad
poinim ubojstvo i sve mi postane svejedno i kad vie ne bude
nikakvih zabrana). Jest, zaista, Dick Schiller je stanovao tu
neko vrijeme, ali se odselio kad se oenio. Nitko nije znao
njegovu novu adresu.Moda znaju u dudanuree neiji
dubok glas iz otvora u ploniku (neto su popravljali),
nedaleko od mjesta gdje sam sluajno stajao razgovarajudi sa
dvije neodreene starice i prelazedi pogledom po tankim
golim rukama njihovih bosih unuka. Nisam uao u pravu
trgovinu i oprezan sijed Crnac zavrtio je glavom jo prije nego
to sam ga bilo to upitao. Preavi ulicu, uao sam u bijednu
sitnidariju gdje je jedna muterija zazvala, na moju molbu,
enski duh koji je glasno odgovorio iz podrumskog ponora
(ponavljajudi temu mukog duha iz otvora u ploniku):
Zadnja kuda u Hunterovoj ulici. Hunterova je ulica bila vrlo
daleko, u jo sumornijem kraju, sred visokih hrpa smeda i
dubokih kanala, crvlj ivih povrtnjaka i naherenih potleuica,
sive rosulje i crvene ilovae i nekakvih tvornikih dimnjaka to
su se dimili u daljini. Zaustavio sam se pred "zadnjom kudom"
daarom iza koje su se, podalje od ceste, vidjele jo dvije-
tri takve stradare i iroka pustopoljina obrasla suhim
korovom. Iza daare razlijegali su se udarci ekidem, i
nekoliko sam minuta sjedio u svojim starim kolima, star i slab,
na kraju ovoga dugog puta, pred sivim ciljem, fini124,
prijatelji,^?, neprijatelji! Bilo je oko dva sata. Bilo mi je
udaralo as etrdeset, as sto puta na minutu. Sitna kiica
rominjala je po poklopcu motora. Premjestio sam bio revolver
u desni dep na hlaama. Kosmata psina, kojoj je na trbuhu
visila dlaka mokra od blata, dovue se iza kude, i zastade u
nedoumici, a onda poe dobrodudno vauvaukati na mene
mirkajudi i zadiudi njuku, pa se malo proeta naokolo i jo
jednom vauknu. 29. Izidoh iz auta i zalupih za sobom vratima.
Kako je prozaino, kako obino odjeknula ta lupa u praznini
oblanog dana! Vau - smatrao je pas potrebnim da to
poprati. Pozvonih i sav ustreptali od zvonca. Personne
nema nikoga. Je resonne, repersonne: ponovo zvonim,
ponovo nema nikoga. Odakle, iz kojih dubina ove ponovne
besmislice? Vau ubaci pseto. Netko se naglo pribliava
struudi nogama po podu i vrata se (vau) otvaraju. Porasla je
pet-est centimetara. Naoale u ruiastu okviru. *.-Drukija,
visoka frizura, drukije ui. Kako je to jednostavno! Taj | as,
ta smrt sve to sam prizivao u mati vie od tri godine, sve *
je odjednom postalo jednostavno kao

suha trijeska. Nije prikrivala I poodmaklu trudnodu. Glava joj
se smanjila (prole su svega dvije I sekunde, ali bih im htio
pridati onoliko drvena trajanja koliko ivot imoe podnijeti);
izblijedjele su joj pjege, upali obrazi; na golim I rukama i
goljenicama nije vie bilo ni traga preplanulosti tako da su Ise
opaale dlaice; bila je u smeoj pamunoj haljini bez rukava i
u tizgaenim pustenim papuama. O, Boe! izustila je
nakon krade stanke izraavajudi sve | svoje iznenaenje i
srdanost. Ne vadedi ake iz depa, graknuh: Mu ti je kod
kude? Ubiti nju, kako su neki oekivali, nisam, naravno,
mogao. Ja ; sam nju, znate, volio. To je bila ljubav na prvi
pogled, na posljednji pogled, na pogled do groba. Daj ui
ree ona veselo i odluno. Stisnuvi se uz | treskovito
mrtvo drvo vrata, Dolly Schiller se pokua, koliko je god I
mogla, izravnati (ak je stala na prste) da proem, i asak je
tako stajala raspeta, gledajudi dolje, smijeedi se pragu, upalih
obraza | i okruglih jagodica, rairivi po drvu ruke bijele kao
razrijeeno ; mlijeko. Proao sam a da nisam zapeo za njeno
ispupeno dijete. j. Dolh/na toplina s lakom primjesom
kuhinjskih mirisa. Zubi su mi i cvokotali kao idiotu. A ne, ti
de ostati vani (psu). Zatvori [vrata i pode za mnom i za
svojim trbuhom u bijednu majunu sobu. Dick je tu ree
ona pokazujudi nevidljivim teniskim ' reketom i pozivajudi me
da prijeem pogledom kroz tu sobu, j koja im je sluila i kao
salon i kao spavaonica, pa kroz kuhinjicu

292 293 i otvorena stranja vrata do mjesta gdje je, u prilino
primitivnoj perspektivi, crnokos mlad neznanac u radnikom
kombinezonu (smaknude sam odmah odgodio) stajao okrenut
leima na ljestvama prikucavajudi neto na stradaru susjeda,
krupnijeg momka od njega (ali samo s jednom rukom), koji
gaje odozdo gledao. Tu sliku u okviru dalekih vrata popratila
je uzdahom kao da se ispriava ("Mukarci uvijek neto
grade") i upitala me ne bi li pozvala mua. Ne treba. Stojedi
nasred malko nagnuta poda i proizvodedi kratke upitne
glasove, inila je poznate havajske kretnje zglobovima na
rukama i prstima nudedi mi tom

ablonom aljive uljudnosti da odaberem izmeu stolice za
njihanje i divana (na kojem su u nodne sate oni spavali).
Kaem "poznate" zato to me je nekod bila pozvala istim
takvim "plesom ruku" u na salon u Beardslevju na svoj ur.
Oboje sjedosmo na divan. Zanimljivo iako je u biti njena
ljepota bila uvenula, tek mi je sad postalo jasno u taj
beznadno kasni sat ivotnog dana koliko je nalik koliko
je oduvijek bila nalik na Botticellijevu ridokosu Veneru
isti onaj meki nos, ista ona zamagljena krasota! Poto sam
samo malice dublje gurnuo svoj neupotrijebljeni revolver u
rupid u koji sam ga bio lijepo umotao, polako ga ispustih iz
prstiju. To nije onaj koga traim rekoh. Iz oiju joj
nestade onog razlivenog izraza srdanosti. elo joj se nabralo
kao u stare, gorke dane. Koji onaj? Gdje je? Samo brzo!
Sluaj ree ona obarajudi glavu na stranu i vrtedi je u
tom poloaju. Sluaj, nede sad valjda opet poeti!
Dabome da hodu rekoh i asak (zaudo, jedini ugodni,
snoljivi asak za cijelog naeg razgovora) gledasmo jedno
drugo narogueni, ba kao da je jo... moja. Ona je, kao
pametna djevojica, prva ponovo zagospodarila sobom. Iz
njenih idudih rijei razabrao sam da Dick ne zna nita o nama.
)n je mislio da je ona moja kderka. Mislio je da se rodila u
imudnoj jitelji i da je pobjegla od kude da pere sude u krmi.
Vjerovao je u i sve to bi mu se reklo. emu oteavati ionako
teak poloaj, emu *razgrtati svu tu prljavtinu? Odvratih da
ona treba biti razumna, da treba biti vrlo razumna I djevojica
(s takvim golim bubnjem ispod tanke smee haljine), jer I
mora shvatiti, ako rauna na moju pomod, da moram sve
doznati. Dakle, molim lijepo, njegovo ime! Kako... pa ona je
mislila da sam ja odavno pogodio... To je bilo takvo (tu se
osmjehnu lukavo i tuno) senzacionalno lime da naprosto
nedu nikad povjerovati. I ona je sama jedva povjerovala.
Ime njegovo, moja jesenska nimfo! Ah, pa to vie i nije vano.
Bolje da se okanimo tog razgovora. 1 Ne bih li moda zapalio?
Ne bih. Njegovo ime! Odmahnu glavom neobino
odrjeito. Drala je da je I kasno da pravim skandal i da
ionako nedu nikad povjerovati i nevjerojatnom,
najnevjerojatnijem... Ustadoh i rekoh kako de biti bolje da
poem, pozdrav muu, * drago mi je to smo se vidjeli.

Rekla je da uzalud navaljujem, da mi nede nikad redi ... ali, s I
druge strane... uostalom... Zbilja hode znati tko je to bio?
Pa dobro, to ti je bio... I tiho, povjerljivo, uzvivi visoko uskim
obrvama i napudivi ! suhe usne, pomalo podrugljivo ali i
njeno, i kao da prigueno j fudka, izgovori ime koje je
pronicav italac ved odavno pogodio. "Nepromoiv je", rekla
je Charlotte. Zato mi je to beznaajno i sjedanje na ljetni dan
na jezeru promaklo tada glavom? I ja sam bio [ odavno
pogodio to ime, ali samo podsvjesno, a da nisam o tome
vodio rauna. Nisam se ni zgranuo ni zaudio. Polako se
obavilo i stapanje, sve je dolo na svoje mjesto, i pojavio se,
kao na izrezanoj I slici to se sastavlja, onaj splet granja koji
postepeno slaem od sama

294 295 poetka svoje pripovijesti s izriitim ciljem da sazreli
plod padne u pravi as; jest, s izriitim i pokvarenim ciljem
(ona je govorila, ali je ja nisam sluao, onako zadubljen u svoj
zlatni mir) da izrazim svoj zlatni i udovini mir onim loginim
zadovoljstvom koje sad mora osjedati i najneskloniji mi
italac. Ona je, kako rekoh, jo govorila. Naposljetku sam se
ukljuio u njen govor koji je slobodno potekao. On je bio
jedini mukarac kojeg je ona ludo voljela. Oprosti... a Dick?
Ah; Dick je divan, ona je s njim vrlo sretna i tako dalje, ali to
nije isto. A jaja se, naravno, ne raunam? Neko me
jevrijeme gledalakao daje teksadpojmilanevjerojatnu,i moda
prilino dosadnu, nezgodnu i sasvim nepotrebnu injenicu da
je etrdesetogodinji suzdrljivi, mravi, otmjeni, osjetljivi i
boleljivi gospodin u barunskom kaputu nekad poznavao i
oboavao svaku poru, svaku i najmanju dlaicu na njenu
djetinjem tijelu. U njenim blijedosivim oima, iza razrokih
stakala nepoznatih naoala, naa je jadna ljubav bila naas
odraena, odvagnuta i odbaena kao dosadna veer u
gostima, kao izlet u oblaan dan, izlet na koji su doli samo
najnezanimljiviji ljudi, kao svakodnevna vjeba, kao kora
sasuenog blata to se prilijepilo za njeno djetinjstvo. Jedva
sam uspio grevitom kretnjom maknuti koljeno iz radijusa
djelovanja ablonskog tapanja njene novosteene geste.
Zamolila me je da ne drobim kojeta. to je prolo, prolo je.
Priznala je da sam bio dobar otac bar mi je na tome odala
priznanje. Nastavi, Dolly Schiller! Jesam li, na primjer, znao da
je on poznavao njenu majku? Da je ak bio stari

prijatelj njihove obitelji? Da je dolazio k svom stricu u
Ramsdale ah, davno nekad i da je odrao predavanje u
maminu klubu, i da je najednom uhvatio i povukao nju, Dolly,
za golu ruku, i metnuo je sebi na koljena pred svim onim
gospoama, i poljubio je, a njoj je tada bilo svega deset
godina i jako se rasrdila na njega? Jesam li znao da je on
opazio mene i nju u onom hotelu nekakvih lovaca, gdje je
pisao onaj isti komad jest, zaaranih koji je ona dvije
godine kasnije uvjebavala u Beardslevju? Da i joj je svata
govorio dolje, u predvorju? Jesam li znao da... Ah, bilo je zbilja
runo od nje to me je zavarala i uvjerila da je Clare stara
baba - njegova roakinja, to li, ili biva ivotna druica i,
Boe, kako su za dlaku izmakli kad su novine u Waceu donijele
njegovu sliku! UBriceland Gazetteu nije bilo njegove slike.
Zbilja zanimljivo. Jest (produi ona), ivot se sastoji od niza
kominih toaka. Kad bi kakav romanopisac opisao Dollvnu
sudbinu, nitko mu ne bi povjerovao. U tom asu doprijee ivi
domadi zvukovi iz kuhinje, u koju su ; Dick i Bili upali u potrazi
za pivom. Kroz otvorena vrata ugledae gosta i Dick ude u
sobu. Dick, ovo je moj tata! viknu Dolly zvonkim,
snanim i glasom koji mi se uini posve stran, i nov, i
radostan, i star, i alostan, jer je mladid, veteran iz dalekog
rata, bio gotovo sasvim gluh. Oi boje mora, crna kosa,
rumeni obrazi, neobrijana brada. Rukovasmo se. Obzirni Bili,
koji se, oito, diio time to umije stvarati udesa jednom
rukom, donese limenke piva koje je otvorio. Htjede se povudi.
Pretjerana uljudnost proletera. Prisilie ga da ostane.
Obiteljska slika na reklami za pivo. Zapravo smo i ja i
Schillerovi eljeli drutvo. Premjestili se na stolicu za njihanje
koja se nervozno pokrenu. vaudi pohlepno, trudna Dolly me
nutkae kikirikijem i prenim krikama krumpira. Mukarci su
pogledavali njena krhkog, zimogroznog, minijaturnog,
starosvjetskog, mladolikog, ali bolesnog oca u barunastom
kaputu i prsluku be boje moda vikonta? Stekli su dojam
da sam doao k njima na nekoliko dana, pa je Dick nabrao
elo, to je znailo da napregnuto razmilja, i predloio da
Dolly i on spavaju u kuhinji na rezervnom madracu. Ovla
odmahnuh rukom i objasnih Dolly (koja to prenese dalje
posebnim glasom) da sam samo svratio na trenutak na putu u
Readsburg gdje * me oekuju prijatelji i potovaoci. Tada
opazismo krv na jednom od malobrojnih prstiju koji su jo
ostali Billu (koji, dakle, ipak nije bio savren udotvorac). Kako
je bilo enstveno, i kako nisam nikad prije vidio iz ovog kuta,
sjenovito razmee njenih blijedih dojki u izrezu haljine kad se
sagnula nad bogaljevu ruku! Odvela ga je na popravak

296 297 u kuhinju (kupaonice nije bilo). Dick i ja ostadosmo
sami, tri-etiri male vjenosti koje su se upravo nadimale do
umjetne topline uzajamnih osjedaja. On je sjedio na stolici
tarudi svoje prednje udove i nabirudi i dalje elo. U meni se
probudila dokona elja da istisnem bubuljice na njegovu
oznojenom nosu svojim dugakim sjajnim pandama. Sviale
su mi se njegove dobre turobne oi i vrlo bijeli zubi. Manje
me privlaila krupna, kosmata Adamova jabuica. Zato se ti
mladi krni momci ede ne briju? On je sa svojom Dolly imao
neobuzdane spolne snoaje na ovom divanu najmanje sto
osamdeset puta otkako je ona zaela. A prije toga koliko su
se dugo poznavali? Zaudo, nisam osjedao nikakva
neprijateljstva prema njemu; niega osim munine i gaenja.
Sad je trljao nos. Nisam sumnjao da de, kad napokon otvori
usta, redi (polako vrtedi glavom): "Eh, sjajna je ta mala,
gospodine Haze! Bogami jest. A bit de i sjajna mama!"
Siromah je otvorio usta i otpio malo piva. To mu je ulilo
samopouzdanja pa je nastavio piti malim gutljajima dok mu
se nije pojavila pjena na ustima. Divan je, rekla je ona. Mogao
je akom obuhvatiti njene firentinske dojke. Nokti su mu bili
crni i izlomljeni, ali zglavci prstiju i zapeda, i snani skladni
zglobovi na rukama, bijahu mu kudikamo, kudikamo bolje
graeni od mojih. Ja sam suvie muio svoje ljudske rtve
svojim jadnim iskrivljenim rukama da bih se mogao ponositi
njima. Francuske fraze, krupni runi zglobovi dorsetskog
seljaka, i plosnati prsti austrijskog krojaa eto vam
Humberta Humberta! Dobro. Ako on uti, utjet du i ja. Pa
zaista, ne bi bilo na odmet da se malo odmorim na ovoj
utihloj, smrtno uplaenoj stolici za njihanje prije nego to
krenem u potragu za brlogom zvijeri ondje du zguliti
obrezak revolvera i nasladiti se orgazmom pritisnutog okidaa
oduvijek sam bio vjeran sljedbenik bekog vraa. Ali sam
malo-pomalo poeo aliti sirotog Dicka, kojeg sam, na neki
uasni, gotovo hipnotiki nain, ometao da izgovori jedinu
napomenu koju je mogao smisliti ("Sjajna je ta mala..."). Vi
se, dakle, spremate u Kanadu? rekoh. Dolly se u kuhinji
smijala neemu to je Bili kazao ili uinio. Vi se, dakle,
spremate u Kanadu? proderah se. To jest, i ne u Kanadu
proderah se ponovo nego, ovaj, na Aljasku? On obuhvati
au rukama,

zaklima mudro glavom i odgovori: Pa, mislim da se porezao
na otar rub. A ruku je izgubio u Italiji. Divni bademi u
ljubiastoruiastu cvatu. Otrgnuta nadrealistika ruka to visi
u njihovu poantilistikom karminu, s j malom cvjedaricom
utetoviranom na donjoj strani zapeda zgloba. I Vratie se
Dolly i previjeni Bili. Naas pomislih da njena dvosmislena |
ljepota, njeno bljedilo s primjesom smee boje uzbuuju
bogalja. i Dick ustade sa stolice ceredi se od olakanja. Mislio
je da se Bili i on \ moraju vratiti na posao. Mislio je da
gospodin Haze i Dolly imaju f jo o mnogo emu razgovarati.
Mislio je da de me jo vidjeti prije ' nego to odem. Zato ti
ljudi toliko misle, a tako se rijetko briju i >toliko podcjenjuju
slune aparate? Sjedi ree mi ona i pljesnu se rukama po
bokovima. ; Ponovo se zavalih u crnu stolicu za njihanje. Da
se vratimo na stvar! Ti si me, dakle, iznevjerila. Kamo ste
otili? Gdje je on sad? Ona uze s kamina sjajnu ulubljenu
fotografiju. Vremena ena u bijelom, debela, nasmijana,
krivonoga, u vrlo kratkoj haljini, i mukarac u prsluku
brkovi kao u mora, satni lanid. Muevi roditelji. ive s
obitelji njegova brata u Juneauu. Zbilja nede zapaliti? Ona
zapui. Prvi put sam vidio da pui. Streng verbotent125 \ za
vladavine Humberta Groznoga. Graciozno, u modrikastoj '.
izmaglici, Charlotte Haze ustala je iz groba. Nadi du ga,
naravno, '. bez po muke, s pomodu strica zubara, ako mi ne
kae. Iznevjerila te? Nisam. Ona uperi u kamin strijelu svoje
cigarete lupkajudi brzo kaiprstom po njoj, navlas isto onako
kako je inila njena majka, i isto tako, Boe moj, skidajudi
noktom komadid cigaretnog papira s donje usne. Ne, nije me
iznevjerila. Sve se to odigralo meu prijateljima. Edusa ju je
bila upozorila u svoje vrijeme da Cue nije ravnoduan

298 299 prema djevojicama jednom umalo to nije dopao
zatvora zbog toga, i on je znao da ona to zna. Naslonivi lakat
na dlan, puhnula je, osmjehnula se, ispustila dim i ponovo
sunula rukom prema kaminu. Utonula je u uspomene.

On je vidio skroz-naskroz (smijeedi se) sve i svakoga, jer on
nije kao ja ili ona, on je genij. Sjajan tip. I veliki veseljak.
Valjao se od smijeha kad mu je priznala o meni i sebi, pa
kakva je to onda bila nevjera kad mu je mogla slobodno sve
ispriati? Eto tako. Cue svi su ga zvali Cue... Tako se,
skradeno, zvao i njen ljetni logor. Zanimljivapodudarnost. On j
u je, dakle, odvezao na jedan gala ran, na oko petsto
kilometara od... kako se ono zvao... Elephanta (Elphinstone).
A kako se zvao ran? Ah, imao je nekakvo aavo ime Duk
Dukneto to nita ne znai... ali to je sad ionako svejedno,
jer je taj ran nestao, izdimio. A kakva je to bila divota ja ne
mogu zamisliti rasko toga ranca tu je bilo sve, ama ba sve
ak i vlastiti vodopad u kudi! Moda se sjedam onog
ridokosog tipa s kojim smo (mi!) igrali jednom tenis? Ran je
zapravo pripadao njegovu bratu, ali ga je on ustupio Cueu
preko ljeta. Kad je Cue doputovao s njom, priredili su im
neto kao krunidbu, a onda su ih zagrlili i bacili u bazen,
malne ih utopili, onako kao kad prvi put prelazi ekvator. Pa ti
to bar zna... Zakolutala je oima u znak umjetnog
pokoravanja sudbini. Nastavi, molim te! Pa, eto tako.
Trebalo je da je on odvede u rujnu u Hollywood da vide
hode li ona odgovarati za jednu sporednu ulogu u filmu
zasnovanom na njegovoj drami Zlatne strune. Nadala se i da
de biti dubleta jednoj od najpoznatijih zvjezdica na teniskom
igralitu, obasjanom reflektorima, ali do toga, naalost, nije
nikad dolo. A gdje je sad ta bitanga? Zato bitanga? Sjajan
frajer u mnogoemu. Ali se ivot na onom rancu sastojao od
samog opijanja i uzimanja droga. I, naravno, on je bio pravo
udovite u seksualnom pogledu, a prijatelji su mu bili robovi.
Ne mogu zamisliti (ja, Humbert, ne mogu zamisliti!) to su sve
oni radili na tom rancu Duk Duk. Ona je odluno odbila u
tome sudjelovati, pa ju je on tjerao. A to su to radili?
Ma svata udno, gadno, fantastino. On je, zna, tamo imao i
djevojica i djeaka i nekoliko odraslih mukaraca, pa je traia
od nas da svi skupa kojeta goli radimo, a gospoda Damor je
sve to filmski snimala. (Sadeovoj Justini bilo je na poetku
dvanaest godina.) A to su zapravo radili? Ma kojekakve
gadarije... Maja, zbilja, ja... izgovorila je to "ja" kao
priguen krik, oslukujudi izvor boli, a kako nije mogla nadi

rijei, rairila je svih pet prstiju ruke kojom je nezgrapno sjekla
zrak. Ne, nije mogla, odbila je objanjavati pojedinosti pred
djetetom koje nosi. To je bilo razumljivo. A sad je sve to
ionako svejedno ree guvajudi akom jastuk i okredudi
trbuh nagore na divanu. Svata ludo, gadno. Ja sam rekla
nedu, ni za to na svijetu nedu (bezazleno upotrijebi runu
atrovaku rije koja oznaava prohtjev koji smo oboje dobro
poznavali) s tim tvojim prokletim balavcima, jer meni si
potreban samo ti. I onda mi je dao nogu. Nije vie bilo bogzna
to da se kae. Te zime (1949./1950.) Fay i ona jedva su
sastavljale kraj s krajem. Gotovo dvije godine potucale su se
od mjesta do mjesta i radile po malim restoranima uz cestu, a
onda je upoznala Dicka. Ne, ne zna gdje je on sad. Vjerojatno
negdje u New Yorku. On je, naravno, toliko slavan da ga je
lako mogla pronadi, da je htjela. Fay se pokuala vratiti na
onaj ran, ali njega naprosto nije vie bilo izgorio je do
temelja, nita nije ostalo, samo crna gomila smeda. Njoj je to
bilo udno, zbilja udno... I McCoo se slino zvao, a i njemu je
izgorjela kuda. Ona zamiri, zinu, zavali se na jastuk i spusti
jednu nogu u pustu na pod. Pod je bio malko nagnut, elina
kuglica otkoturala bi se bila sve do kuhinje. Sad sam znao sve
to sam elio znati. Nije mi bila namjera muiti moje lane.
Negdje iza Billove stradare neiji je radio zapjevao o ludoj
kobnoj ljubavi, a ona je, eto, bila preda mnom, ved uvela,
nabrekle ile na uskim rukama nisu joj vie bile

300 301

djetinje, blijeda koa na miicama bila joj je najeena, ui joj
bijahu iroke, "majmunske", pazuha neobrijana, leala je, eto,
preda mnom (moja Lolita!), beznadno ocvala sa svojih
sedamnaest godina, s tim djetecetom u sebi koje ved sanjari
kako de postati velika zvjerka i povudi se u mirovinu 2020.
godine i gledao sam je, i nisam je se mogao nagledati, i
znao sam isto tako pouzdano kao to sam znao da du
umrijeti da je volim vie od svega to sam ikad vidio ili
mogao zamisliti na ovom svijetu, ili to sam sanjao da du
vidjeti

na ovom svijetu. Od nje je ostao samo slabaan miris ljubice,
odjek opalog lida one nimfice na koju sam nekod nalijegao
vritedi; odjek na rubu crvene jaruge, s dalekom umom pod
bjeliastim nebom, sa smeim lidem to je zajazio potok, s
posljednjim cvrkom u suhu korovu... Ali, hvala Bogu, nisam
oboavao samo taj odjek. Grijeh koji sam ljubomorno uvao u
zapletenoj vrijei svog srca, mongrand peche radieuxm sveo
se bio na svoju bit, na jalov i sebian porok, i njega sam upao
i proklinjao. Moete mi se uditi i prijetiti da dete isprazniti
sudnicu, ali dok god mi ne zaepe usta i ne zague me, vikat
du svoju bijednu istinu. Pomamno elim da cijeli svijet sazna
koliko sam volio svoju Lolitu, ovu Lolitu, blijedu i oskvrnutu, s
tuim djetetom pod srcem, ali svejednako sivih oiju,
svejednako adastih trepavica, svejednako smeu i
bademastu, svejednako Carmencitu, svejednako moju,
moju... Changeonsde vie, ma Carmen, allons vivre qulquepart
ou nous ne serons jamais separes127. U Ohio? U divljinu
Massachusettsa? U Merrymay? Svejedno, sve da joj se te oi
pomute do riblje kratkovidnosti, i bradavice joj na dojkama
nabreknu i popucaju, a ono divno, barunasto ude oskvrnu i
izderu trudovii tada du se jo izbezumljivati od njenosti im
pogledam tvoje drago, blijedo lice, im zaujem tvoj grleni
mladi glas, Lolito moja! Lolito rekoh ovo to du ti sad
redi moda nema smisla ni svrhe, ali ti ipak moram redi. ivot
je kratak. Odavde do starog auta koji tako dobro poznaje ima
dvadeset-dvadeset pet koraka. To je sasvim kratka etnja.
Prijei tih dvadeset pet koraka! I ivjet demo lijepo i sretno do
kraja ivota! Carmen, voulez-vous venir avec moi?128
Hode redi ree ona otvarajudi oi i pridiudi se (zmija koja
se sprema da navali) hode redi da de nam (nam!) dati
pare samo ako prespavam s tobom u hotelu? To hode redi?
Ma ni govora! Krivo si me shvatila. Htio bih da ostavi svog
sluajnog Dicka, i ovu stranu rupu, i da doe k meni, da ivi
sa mnom, da umre sa mnom, sve, sve sa mnom. (Navodim
samo smisao svojih rijei). Pa ti nisi normalan ree ona
kreveljedi se kao dijete. Promisli dobro, Lolito! Nita se
nede dogoditi. Osim... jedne stvari, ali tu nije vano
(pomilovanja, htjedoh redi, ali ne rekoh). Kako bilo da bilo,
ak ako i odbije, svejedno de dobiti svoj... trausseau129.
Ne ali se? pripita me Lolita. Pruih joj omotnicu u kojoj je
bilo etiristo dolara i ek na tri tisude i est stotina. Nesigurno,
oprezno primila je mon petit cadeaum i najednom joj elo
obli arobna rumen.

ekaj malo ree muno naglaavajudj rijei daje nam
etiri tisude zelembada- Pokrih lice rukom i polih se suzama
najvrelijim suzama koje sam ikad prolio. Osjedao sam kako mi
cure izmeu prstiju i niz bradu, i kako me pale, i nos mi se
zaepio, i nikako da prestanem plakati, i tad mi je ona dotakla
zapede. Umrijet du ako me dotakne rekoh. Jesi li
sigurna da nede podi sa mnom? Nema li bar malo nade da
de podi? Samo mi na to odgovori! Nema odgovori ona
nema, zlato moje! Prvi put me je tako nazvala. Nema
ponovi. O tome ne moe biti ni govora. Prije bih se vratila
Cueu. Hodu redi... Traila je, oito, prave rijei. Ja sam ih joj u
mislima priapnuo ("... On mi je slomio srce, a ti si mi slomio
samo ivot!"). Ovo je tako lijepo proslijedi ona hopa!
(Omotnica je skliznula s divana na pod pa ju je podigla.)
Tako nevjerojatno lijepo od tebe... tolika lova! Sad nemamo
vie problema.

302 303 Moemo ved idudeg tjedna otputovati. Prestani
plakati, molim te! Mora me shvatiti. Hode li da ti donesem
jo piva? Ma nemoj plakati! Meni je zbilja ao to sam te
onako prevarila, ali to se sad moe? Obrisah lice i prste. Ona
se smjekala gledajudi cadeau. Likovala je. Htjela je pozvati
Dicka. Rekoh da du uskoro morati podi i da ga nipoto, nipoto
ne elim vidjeti. Traili smo neku temu za razgovor.
Neprestano sam, ni sam ne znam zato, vidio pred sobom
lik je titrao i svjetlucao kao svila na vlanoj mrenici vedru
dvanaestogodinju djevojicu kako sjedi na pragu i gada
kamenidima praznu limenku. Ved sam zaustio da kaem
traedi neku beznaajnu napomenu: "Zanima me to je s
onom malom McCoovom, je li se izvukla?...", ali sam se na
vrijeme svladao, jer sam se pobojao da mi ne uzvrati: "Zanima
me to je s ono malom Hazeovom?" Napokon smo se morali
vratiti novanim pitanjima. ek koji sam joj dao predstavljao
je ist prihod od najamnine za kudu njene majke. Ona se
zaudila, jer je mislila da je kuda ved odavno prodana. Nije jo
(uostalom, zaista sam joj bio rekao usvoje vrijeme daje
prodana kako bih prekinuo svaku vezusRamsdaleom).
Odvjetnik de joj

uskoro poslati potpun izvjetaj o financijskom stanju. Stanje je
izvrsno. Kuda se moe prodati za pristojnu cijenu. Vrijednost
nekih jeftinih dionica koje su pripadale njenoj majci bila je
znatno porasla. Ama, zbilja moram podi. Vrijeme je da
poem, i da ga pronaem, i da svrim s njim. Bududi da sam
znao da ne bih preivio dodira njenih usana, prilino sam
dugo uzmicao, kao da se cifram u plesu, pri svakom pokretu
koji su ona i njen trbuh inili prema meni. Ona i pas su me
ispratili. Zaudio sam se (ne, nisam se zaudio, ovo je samo
retorika figura) to na nju nije uopde djelovao pogled na
automobil u kojem se bila toliko vozila, i kao dijete i kao
nimfica. Samo je pripomenula da je postao nekako lj ubiast
od starosti. Rekoh da je njezin, a da se ja mogu odvesti
autobusom. Zamolila me neka ne priam gluposti, oni de
odletjeti avionom na Jupiter ili Yukon i ondje de kupiti kola;
rekoh da onda kupujem od nje ova za petsto dolara. Ako
nastavimo ovakvim tempom, uskoro demo postati milijunai!
uskliknu ona psu koji je radosno disao i kojeg nisu kanili
povesti sobom. Carmencita, lui demandaisje...m Jo jedna,
posljednja rije rekoh onako grozno pravilno engleski kako
govorim. Jesi li sasvim sigurna da nede... pa dobro, ne
mislim sutra ni prekosutra, nego bilo kada, svejedno kada,
dodi ivjeti sa mnom? Ja du stvoriti posve novog boga i
zahvaljivati mu prodornim vriskovima ako mi samo da tu
mikroskopski sidunu nadu. (Opdi smisao.) Nedu
odgovori mi smijeedi se. Nedu. A time bi se mnogo to
izmijenilo ree Humbert Humbert. Zatim izvadi pitolj... to
jest, italac moda oekuje od mene taj budalasti knjiki
postupak. Ali meni nije to bilo ni na kraj pameti. Good by-
aye! propjevui ona, moja amerika, draga, besmrtna,
mrtva ljubav; jer, ona je mrtva i besmrtna ako vi itate ove
retke (takav je, naime, slubeni dogovor s takozvanim
vlastima). Odlazedi, uo sam kako je pozvala Dicka
gromovitim vriskom, a pas je zagrabio za automobilom kao
debeo dupin, ali je bio preteak i prestar te je ubrzo odustao
od trke. Dan se gasio, ved sam se vozio autocestom po sitnoj
kisici i, premda su dva blizanca na vjetrobranu radila punom
parom, nisu nita mogli mojim suzama. 30. Poto sam krenuo
iz Coalmonta pred veer (cestom X ne sjedam joj se vie
broja), mogao sam stidi do Ramsdalea u zoru da me nije
primamilo tobonje skradenje puta. Trebalo sam se doepati
autoceste Y. Na karti se lijepo vidjelo

da mogu odmah iza Woodbinea, do kojeg sam stigao u
sumrak, skrenuti s ceste X i dohvatiti se autoceste Y
neasfaltiranom poprenom cestom. Trebalo sam voziti njome
svega sat vremena (ezdesetak

304 305 kilometara). Inae bih morao produiti autocestom X
jo oko sto pedeset kilometara i tek tada okrenuti vijugavom,
dokonom cestom Z da bih izbio na cestu Y. Neasfaltirana je
cesta, meutim, bivala sve gora, rupage sve uasnije, blato
sve gude i, kad sam iza petnaestak kilometara pokuao
okrenuti natrag, moj je stari slabi Ikar zaglibio u duboku
ilovau. Svuda naokolo bio je mrak, sve bijae natopljeno
vlagom i beznadnodu. Farovi su mi lebdjeli nad irokim
jarkom punim vode. Okolica, ako je i postojala, bila je crna
pusto. Ma koliko da sam se trudio da se iskobeljam, zadnji su
mi kotai samo zavijali u bijuzgavici i tjeskobi. Proklinjudi
udes, svukao sam svoje kicoko odijelo, obukao radnike
hlae i pulover proreetan mecima, navukao kaljae i poao
natrag po blatu do farme uz cestu, do koje je bilo est-sedam
kilometara. Usput je poela lijevati kia kao iz kabla, ali nisam
imao snage da se vratim po kabanicu. Ovakve su me nezgode
uvjerile da u biti imam zdravo srce, unato nedavnim
dijagnozama. Oko ponodi mi je dizalica izvukla auto. Nekako
sam se vratio na autocestu X i krenuo dalje. Nakon sat vonje
bio sam potpuno iscrpljen. Zaustavio sam se uz rubnjak u
nekom nepoznatom gradidu i u mraku dobrano potegao iz
vjerne uturice. Kia je bila odavno prestala. Crnjela se topla
nod negdje u Apalaima. Kadikad su prolazili pored mene
automobili rubini to se udaljuju, briljanti to se primiu, ali
je gradid spavao. Nije bilo na trotoarima one vesele guve
graana to se rashlauju, kakve vidi obnod kod nas u
slatkoj, zreloj, truloj Evropi. Ja sam jedini tu uivao u nevinoj
nodi i svojim stranim mislima. iana koarica na trotoaru
bila je neobino izbirljiva: "Za smede i papir, ali ne i za
otpatke" pisalo je na njoj. Slova crvena kao eri-vino
svijetlila su se nad trgovinom fotoaparata. Golem toplomjer s
imenom nekog purgativa tavorio je na proelju ljekarnice. U
izlogu Rubinovljeve draguljarnice umjetni dragulji su se
odraavali u crvenu zrcalu. Fosforescentni sat sa zelenim
kazaljkama plutao je u platnenim dubinama praonice rublja
"Moment". Na drugoj strani ulice automobilski je servis
govorio u snu: "Autora ubili" (zapravo

"Automobili"). Avion koji je onaj isti Rubinov ukrasio dragim
kamenjem prohujao je barunastim nebom. Koliko sam se
nagledao gradida to spavaju mrtvakim snom! Ovaj jo nije
bio posljednji. Dopustite da jo malo podaskam ta njegova
je sudbina ionako zapeadena. Ritam neonskih svjetala to su
svjetlomrcala na drugoj strani ulice bio je dvaput sporiji od
kucanja moga srca obris velikog kavnika iznad restorana
planuo bi svake dvije sekunde smaragdnim ivotom, a im bi
se ugasio, zamijenila bi ga ruiasta slova "Prvorazredna
kuhinja", ali je kavnik jo draio oko latentnom sjenom prije
novog smaragdnog uskrsnuda. Pravili smo rendgenske snimke
i to se smatralo neim strano zabavnim. Rubinovosmaragdni
gradid nije bio daleko od "Zaaranih lovaca". Opet sam
plakao, pijan od nemogude prolosti. 31. Na tom osamljenom
zastanku izmeu Coalmonta i Ramsdalea (izmeu nedune
Dolly Schiller i ovijalnog strica Ivora) pretresao sam sve
pojedinosti svog poloaja. Izvanredno jednostavno i jasno
vidio sam sad i sebe i svoju ljubav. Prijanja su mi se moja
gledanja inila prema ovome izvan fokusa. Dvije godine prije
toga, u asu metafizike radoznalosti, obratio sam se bio
jednom pametnom svedeniku koji je govorio francuski i u ije
sam ruke predao svoje sivo protestantsko bezvjerje radi
staromodne papinske kure lijeenja, u nadi da du iz svog
osjedaja grijeha izvesti postojanje Svevinjeg Bida. U ta
mrazovita jutra, u Quebecu ipkastom od inja, dobri me je
opat obraivao profinjeno, njeno i uviavno. Beskrajno sam
zahvalan i njemu i velikoj organizaciji koju je zastupao.
Naalost, nisam se uspio izdidi iznad jednostavne ljudske
injenice da nita, ma kakvu duhovnu utjehu naao, ma kakva
mi litofanijska vjenost bila osigurana, ne bi moglo djelovati
na moju Lolitu da zaboravi sve ono sramotno i prljavo u to ju
je moja pohota bila uvukla. Dok mi se ne dokae (meni kakav
sam sad, ovako natrulom, sa svojim sadanjim

306 307 srcem i bradom koju sam pustio) da vladanje
manijaka koji je oduzeo djetinjstvo sjevernoamerikoj
djevojici Dolores Haze nema ama ba nikakve teine na vagi
vjenosti, dok mi se to ne dokae (a ako se to moe dokazati,
onda je ivot najobinija farsa), ne vidim nita to bi mi moglo
ublaiti muke osim neveselog i posve lokalnog palijativa
umjetnosti rijei. Zavrit du ovo

poglavlje citatom iz starog pjesnika koji jedva da je i postojao:
Moralni osjedaj u smrtnika je dabina to je plada svak tko
osjedaj za ljepotu ima. 32. Sjedam se jednog dana na naem
prvom putovanju u naem prvom krugu raja kad sam,
da bih mogao na miru uivati u svojim dapnjama, bio vrsto
odluio da se ne obazirem na to (iako je to bilo bjelodano!) da
ja njoj nisam ni dragan, ni aroban mukarac, ni dobar
prijatelj, pa ak ni ovjek, nego samo par oiju i debeo falus
dugaak tridesetak centimetara da spomenem samo ono
to se moe spomenuti. Sjedam se dana kad sam, povukavi
obedanje koje sam joj bio dao iz pukog rauna prethodne
veeri (u vezi s neim to je moja smijena djevojica strano
poeljela, na primjer, da posjeti novo koturalite u kojem je
pod bio od neke posebne plastine mase, ili da pode bez
mene u kino na matinej u), naas opazio iz kupaonice,
zahvaljujudi sluajnoj kombinaciji dvaju zrcala i odkrinutih
vrata, izraz na njenu licu teko opisiv izraz takve potpune
nemodi da se inilo da ved prelazi u nekakvu bezbrinu
slaboumnost ba zato to je osjedaj nepravde i razoaranja
dosegao krajnju granicu, a svaka granica pretpostavlja da iza
nje ima jo neto odade i neutralno osvjetljenje. Kad
uzmete u obzir da su one uzvijene obrve i napola otvorena
usta pripadala djetetu, modi dete jo bolje procijeniti kakvi su
me ponori promiljene pohote, kakav ponovo odraeni oaj
sprijeili da joj padnem pred drage noge, i istopim se u
ljudske suze, i rtvujem svoju ljubomoru za ono meni
nepoznato zadovoljstvo, za koje se Lolita nadala da de ga nadi
u druenju s pokvarenom i opasnom djecom u vanjskom
svijetu koji se njoj inio pravim. Imam i drugih zapretanih
uspomena koje se sad diu kao nerazvijena udovita i mue
me. Jednom u Beardslevju, na ulici koja se svravala suncem
na zalasku, ona se okrenula maloj Evi Rosen (pratio sam obje
nimfice na koncert i, u guvi pred blagajnom, bio im
neprestano za petama tako da sam ih dodirivao) i najednom
sam uo kako moja Lolita, na Evine rijei daje "bolje umrijeti
nego sluati Miltona Pinskog (gimnazijalca kojeg su obje
poznavale) kako naklapa o glazbi", odgovara neobino mirno i
ozbiljna: "Zna, uasno je kod smrti to to je ovjek potpuno
preputen sam sebi"; i meni je tada sinulo, dok sam kao
automat pomicao vataste noge, da ja nemam pojma to se
zbiva u glavi moje dragane i da moda negdje, iza nesnosnih
iparikih klieja, postoje u njoj i vrt u cvijedu, i suton, i ulaz u
dvorac maglovito i arobno podruje u koje ja nemam
pristupa, sa svojim zagaenim prnjama i jadnim grevima; jer,
vieput sam zapazio da smo mi, ivedi kao to smo ivjeli, u
izdvojenu svijetu apsolutna zla, bili nekako udno sputani kad
god bih pokuao porazgovarati s njom o neemu apstraktnom
(o emu bi mogle razgovarati ona i neka njena

starija prijateljica, ona i roditelj, ona i normalni dragan, ja i
Annabel, Lolita i oplemenjeni, proideni, analizirani i
obogotvoreni Harold Haze), o slikarstvu, o pjesnitvu, o
pjegama na Hopkinsovoj pastrvi ili Baudelairevoj obrijanoj
glavi, 0 Bogu i Shakespeareu, o bilo kojoj pravoj temi. Boe
sauvaj! Ona je titila svoju osjedjivost oklopom od triave
drskosti i dosade, a ja sam, sluedi se za svoje nespretne
uene komentare neprirodnim tonom, od kojeg su mi i
samom trnuli posljednji preostali zubi, izazivao u svog
sluateljstva takve izljeve osornosti da nisam mogao nastaviti,
o, moje siroto, izmueno dijete! Volio sam te. Bio sam
udovite s pet nogu, ali sam te volio. Bio sam okrutan,
podao, to god hode, maisje t'aimais,je t'aimaisl132 1 bilo je
trenutaka kad sam znao kako ti je, i neizmjerno sam patio
zbog toga, bebice moja, Lolitice moja, hrabra Dolly SchillerL.

308 309 Ini Sjedam se nekih od tih trenutaka nazovimo ih
ledenjacima u rajukad sam je, zasitivi je se, iznemogao od
fantastinih, luakih napora, leedi bezvoljno pod aurnom
zrakom to mi je presijecala tijelo, grlio i prigueno jecao od
ljudske (napokon!) njenosti. Put joj se ljeskala na neonskoj
svjetlosti to je dopirala iz dvorita motela kroz rebrenice,
trepavice, crne kao ada, bijahu joj slijepljene, sive,
nenasmijane oi inile su se jo bedutnije nego inae slika
i prilika male pacijentice koja se jo nije sasvim povratila od
narkoze nakon vrlo teke operacije; i tada se moja njenost
pretvarala u stid i uas, pa sam tjeio i tetoio osamljenu,
laganu Lolitu to mi je leala na mramorastim prsima, i, jeedi,
zarivao lice u njene tople uvojke, i milovao je nasumce, i kao
Lear preklinjao je da me blagoslovi, i na samu vrhuncu te
patetine nesebine njenosti (u asu kad mi je dua takoredi
bila nadnesena nad njenom golotinjom i spremna da se
pokaje), iznenada, podrugljivo,uasno, pouda bi ponovo
nabujala... Ma nemoj! rekla bi Lolita uzdiudi i diudi
pogled put neba, a u idudi tren i njenost i aurna zraka sve
bi se raspalo. Naa suvremena shvadanja o odnosima izmeu
oca i kderi neobino su iskvarena skolastinim besmislicama i
standardiziranim simbolima iz

psihoanalitike kuhinje; ipak se nadam da ove retke piem za
nepristrane itaoce. Jednom, kad je otac jedne njene kolegice
(debeljukaste Avis Chappman) glasno zatrubio na ulici
javljajudi svom edu da je doao po nju, osjetio sam se
obveznim da ga pozovem u salon; on je sjeo naas i, dok smo
razgovarali, Avis mu se umiljavala i napokon, onako teka,
sjela mu na koljena. Ne sjedam se jesam li ved gdje spomenuo
da se Lolita uvijek upravo arobno smijeila neznancima
stisnula bi oi nalik na krzno i cijelo bi joj lice zasjalo milo i
sanjarski taj smijeak nije, naravno, nita znaio, ali je bio
toliko lijep, toliko umiljat da ga je teko protumaiti
atavizmom, maginim genom, koji i nehotice ozaruje lice u
znak nekog drevnog obreda dobrodolice (doekljive
prostitucije, redi de moda neki grublji italac). Stajala je malo
podalje kad je gospodin Chappman sjeo i zapodjeo sa mnom
razgovor vrtedi u ruci eir, a onda ah, eto vidite kako sam
glup, nisam spomenuo najvaniju osobinu Lolitina uvena
smijeka, naime, njena kao nektar slatka igra sjajnim
jamicama na obrazima nije nikad bila upudena gostu, nego je
takoredi ostajala u vlastitoj dalekoj cvjetnoj praznini ili je
bludjela kratkovidno i njeno po sluajnim predmetima a
tako je bilo i ovaj put. U trenutku kad se debela Avis
pribliavala svom tati i poela mu smetati, Lolita je tiho sjela
razgledajudi i gladedi no za vode, to je leao na rubu stola na
koji se ona naslonila daleko, daleko od mene. Zatim, kad se
Avis uhvatila za oev vrat i uho, a on vinom rukom napol
obujmio svoje nezgrapno i krupno edo, najednom sam
opazio da se Lolitin smijeak poeo gasiti i pretvarati u
ukoenu sjenu smijeka, i da je no za vode spuznuo sa stola i
sluajno je udario srebrnim drkom o gleanj, i to tako snano
da je jauknula, presamitilase i odmah zatim, poskakujudi na
jednoj nozi, lica izobliena od one uasne poetne grimase
koju dijete zadrava na razvuenim usnama prije nego to de
se rasplakati, Lolita je pobjegla iz sobe, a za njom je otrala i
uzela je tjeiti u kuhinji dobra Avis, koja je imala takva krasna,
ugojena i rumena oca, i malog bucmastog bracu, i nedavno
roenu seku, i dom, i dva kotska ovara koji se znaju ceriti, a
Lolita nije imala nita. Spremio sam jednu lijepu dopunu
ovom prizoru jo smo u Beardslevju, Lolita sjedi s knjigom
u ruci pokraj kamina, protee se, stenje i pita me: A gdje je
ona zapravo pokopana? Tko? Ma zna, moja zaklana
majka! Ti dobro zna gdje je njezin grob odgovorih
svladavajudi se, i imenovah groblje nedaleko od Ramsdalea,
izmeu eljeznike pruge i brijega s kojeg se vidi jezero. A
osim toga nadodah tragediju njene sluajne smrti ne bi
trebalo banalizirati epitetom kojim si smatrala za potrebno da
se poslui. Ako zaista eli nadvladati u sebi pomisao na
smrt...Samo

ti verglaj ree Lolita i izae mlitavo iz sobe. Dugo sam
gledao u vatru kroz suze koje su me egle. Zatim sam digao s
poda njenu knjigu. Nekakva budalatina "za mlade". Mrana
mala Marion nije oekivala da de njena madeha biti vesela,
uviavna, riokosa mlada ena, koja je objasnila Marion da je
njena pokojna majka izvrila junako djelo time to namjerno
nije iskazivala nikakvu ljubav prema kderi koju je uistinu
oboavala. Junaka majka umirala je od neizljeive bolesti i

310 311 nije eljela da djevojica poslije tuguje za njom.
Netko bi drugi na mom mjestu bio odjurio jecajudi gore za
Lolitom, ali sam ja uvijek odabirao moralnu higijenu
nemijeanja. Ali sad, dok se previjam kao crv i preklinjem
prolost, sjedam se da se u toj prilici i u mnogim drugim
prilikama nisam obazirao na Lolitino raspoloenje, da ne bih
raalostio podloga Humberta. Kad je moja majka, u mokroj
haljini koju je osvjetljavala oluja usred magle to je naglo
padala (tako sam zamiljao njenu smrt), potrala prediudi uz
onu kosu vie Moulineta gdje je grom udario u nju, ja sam bio
djearac, a naknadno nikako nisam mogao usaditi u sebe
opdepriznatu enju siroeta, ma kako me nesmiljeno natezali
psihoterapeuti u mojim kasnijim razdobljima potitenosti. Ali
priznajem da ovjek koji je obdaren toliko bujnom matom
kao ja ne moe tvrditi da ne poznaje opdeljudske osjedaje.
Moda sam bio isto tako suvie raunao na nenormalno
hladne odnose izmeu Charlotte i njene kderi. Ali evo u emu
je uasna sr cijelog tog problema. Moja je konvencionalna
Lolita u toku naeg neobinog i nemoralnog sulonitva bila
dola malo-pomalo do zakljuka da je ak i najbjedniji
obiteljski ivot bolji od parodije rodoskvrnuda, a ja, u krajnjoj
liniji, nisam mogao nita bolje ponuditi svojoj maloj
beskudnici. 33. Povratak u Ramsdale. Pribliavao sam mu se s
jezerske strane. Sunano podne bilo se sve pretvorilo u oko.
Prolazedi u blatnom automobilu, opazio sam dijamantne iskre
medu dalekim borovima. Skrenuo sam nagroblje, iziao izkola
i proetao se medu spomenicima razliitih kalibara. Bonjour,
Charlotte. Na nekim grobovima bile su pobodene napola
prozirne nacionalne zastavice koje su nepomino visile u
hladovini empresa bez vjetra. Eh, Ede, nije ti se posredilo,
pomislio sam obradajudi se u duhu nekom Edwardu
Grammaru, tridesetpetogodinjem poslovoi iz New Yorka,
koga su nedavno bili uhitili pod optubom da je ubio svoju
tridesetogodinju enu

Dorotliy. Sanjajudi o savrenu zloinu, Ed je razbio eni
lubanju i le posjeo za upravlja automobila. Dva prometnika
iz tog rajona opazili su izdaleka kako veliki novi modri
Chrvsler, koji je Grammar bio poklonio eni za roendan, juri
luaki brzo nizbrdo na samoj granici njihove nadlenosti
(uvaj, Boe, nae dobre policajce i rajonske i dravne!).
Auto je zapeo za stup, uspeo se uz nasip, obrastao bocom,
umskim jagodama i petolistom, i prevrnuo se. Kotai su se
jo polagano vrtjeli na suncu kad su policajci izvadili tijelo
gospode G. U poetku im se inilo da je poginula uslijed
obina pada. Naalost, rane koje su izazvale smrt nisu
odgovarale neznatnim otedenjima koje je pretrpio auto. Ja
sam bio sretnije ruke. Krenuo sam dalje. Obuzeo me udan
osjedaj kad sam ugledao tanki toranj bijele crkve i goleme
brijestove. Smetnuvi s uma da u amerikom predgrau
osamljen pjeak vie udara u oi nego osamljen automobilist,
ostavio sam auto u aveniji namjeravajudi da proem, kao da
etam, Ulicom Lawn pored kude broj 342. Uoi velika
krvoprolida imao sam pravo na kratak predah, na katartian
gr duevna podriga. Bijeli zastori na vili biveg prnjara bili su
navueni, a netko je objesio pronaenu crnu barunsku vrpcu
za kosu o bijeli natpis "Prodaje se", to se bio nagnuo na
stupu pokraj trotoara. Nije vie bilo psa koji je napadao kola.
Vrdar nije vie nikome telefonirao. Bolesna starica Vizavi nije
sjedila na verandi obrasloj vinovom lozom, koju su sad, na
veliko nezadovoljstvo osamljenog pjeaka, dvije mlade ene s
konjskim repovima, u jednakim pregaama s crnim tokama,
prestale istiti i zagledale se u njega. Ona je zacijelo ved
odavno umrla, a ovo su valjda njene nedakinje iz
Philadelphije? Da uem u svoju nekadanju kudu? Kao u
Turgenjevljevoj pripovijesti, kroz otvoreni je prozor salona
tekla bujica talijanske glazbe. Kakva je to romantina dua
svirala na klaviru ondje gdje nikakve tipke risu ronile ni
budkale one zaarane nedjelje, kad je sunce milovalo gole
noge moje djevojice? Odjednom opazih da me s travnjaka
koji sam nekad kosio, gleda tamnoputa smedokosa nimfica od
desetak godina, u bijelim hlaicama, s neim divijim u
oaranom pogledu crnosivih oiju. Rekoh joj dvije-tri njene
rijei,

312 313

potpuno bezazlene staromodan kompliment kao, na
primjer, "Kako ima lijepe oi curice!", ali je ona bre-bolje
ustuknula, i glazba je umuknula, i nekakav plahovit mukarac
crne kose i lica sjajna od znoja istrao je u vrt i prostrijelio me
pogledom. Htjedoh mu se predstaviti, ali tada opazih, onako
naglo smuden kao u snu, da sam u blatnim modrim radnikim
hlaama i dozlaboga prljavom izreetanom puloveru, i osjetih
da sam zaraten i da su mi skitnike oi krvave... Bez rijei se
okrenuh i podoh natrag do automobila. Krljav cvijetak, nalik
na lijepu katu, rastao je iz poznate pukotine u ploniku.
Gospoica Vizavi je sasvim mirno uskrsnula i nedakinje su je
izvezle na verandu, ba kao da je ta veranda loa a ja glumac.
Preklinjudi je u sebi neka me ne zovne, ubrzah korak. Sto je
strma ta uliica! Dooh do duboke hladovine avenije. Crvena
cedulja koja oznaava globu zbog nepropisna parkiranja, bila
je zataknuta za jednu apicu na vjetrobranu. Briljivo sam je
razderao na dva, etiri, osam komadida. Srdedi se na sama
sebe to tratim vrijeme, uputih se u hotel onaj isti u koji
sam bio svratio s novim kovegom prije pet godina. Uzeo sam
sobu s kupaonicom, ugovorio telefonom dva sastanka
poslovan i medicinski obrijao se, okupao, obukao crno
odijelo i siao u toionicu. Tu se nije bilo nita promijenilo.
Uska je prostorija bila oblivena onom istom mutnom,
nemogudom granatnom svjetlodu kakva je nekad bila
uobiajena u zloglasnim lokalima u Evropi, ali je ovdje ta
svjetlost naprosto "stvarala ugoaj" u pristojnu, solidnu
hotelu. Sjeo sam za onaj isti stolid za kojim sam sjedio na
samom poetku svog boravka u Ramsdaleu, onog dana kad
sam postao Charlottin podstanar, te sam smatrao za
potrebno proslaviti useljenje tako da otmjeno popijem s njom
pola boce ampanjca, ime sam sudbonosno osvojio njeno
jadno, prepuno srce. Kao i onda, konobar mjeseasta lica
rasporeivao je po zvjezdanoj shemi pedeset aica serija na
velikom pladnju za svadbeni pir (ovaj put se Murphy vjenao s
Fantasijom). Osam minuta do tri. Prolazedi kroz predvorje,
htio sam zaobidi skupinu dama koje su se s mille gmcesm
opratale i razilazile nakon klupskog ruka. Jedna se od njih
okomila krijetedi na mene. Bila je to debela, niska ena, sva u
bisernosivom, s dugakim, sivim perom na eiru. Prepoznah
u njoj gospodu Chatfield. Saletjela me je smjekajudi se
prijetvorno i goredi sva od pakosne radoznalosti (da nisam ja
moda uradio s Dolly ono to je Frank Lassale,
pedesetogodinji mehaniar, uradio s jedanaestogodinjom
Sally Horner 1948. godine?). Ubrzo sam posve obuzdao tu
pohlepnu zluradost. Mislila je da ja ivim u Kaliforniji. A kako
je... Neobino sam joj radosno priopdio da se moja pastorka
upravo udala za darovita inenjera rudarstva, koji obavlja
strogo povjerljiv posao za

vladu u jednoj sjeverozapadnoj dravi. Ona je, zateena,
uzvratila da ne odobrava takve rane brakove, da nikad ne bi
dopustila svojoj Phyllis, kojoj je sad osamnaest godina...
Ah; pa naravno rekoh mirno. Naravno da se sjedam
Phvllis. Phyllis i logor Cue. Pa naravno. Da, zbilja, je li vam
vaa kderkica ikad priala kako je Charlie Holmes kvario ondje
male pitomice svoje odurne matere? Sram vas bilo!
uzviknu gospoda Chatfield. Sram vas bilo, gospodine
Humberte! Taj je jadni deko upravo nedavno poginuo u
Koreji. Ma nemojte! rekoh (koristedi se onom divnom
slobodom ' kao u snovima). Eto to vam je sudbina! Taj je
jadni deko probijao sasvim njene, neobnovljive opnice i
utrcavao zmijski I otrov i nikom nita, lijepo je ivio i jo je
dobio posmrtno odlikovanje! Oprostite, moram podi k
odvjetniku. Windmullerova je pisarnica bila svega dvije ulice
dalje. Njegov I je stisak ruke bio vrlo spor, vrlo temeljit, vrlo
snaan, ali nekako upitan. On je mislio da ja ivim u Kaliforniji.
Nisam li ja predavo neko vrijeme u koledu u Beardsleyju?
Njegova se kderka ba ondje upisala. A kako je... Podnio sam
mu potpun izvjetaj o gospodi Schiller. Na je poslovni
razgovor bio neobino ugodan. Prenio sam sav svoj imetak na
nju i iziao na rujansku egu kao bezbrian siromaak. Poto
sam posvravao sve svoje poslove, mogao sam se posvetiti I
glavnom cilju svog posjeta Ramsdaleu. Sve do tada,
pridravajudi

314 315 se one metodinosti kojom se ne ponosim uzalud,
nisam skidao krinku s lica Clarea Quiltija; on je sjedio u mojoj
tamnici i ekao da ja doem sa svedenikom i brijaem:
"Reveillez-vous, Tropman, U est temps de mourirf134 Sad
nemam vremena raspravljati o tome kako se pamte
fizionomije (hitam k njegovu stricu), ali du dopustiti sebi da
napomenem da sam u piritu mutnog sjedanja sauvao neije
ablje lice. Vidio sam letimice to lice nekoliko puta i zapazio
na njemu stanovitu slinost s mojim veselim i prilino
odbojnim roakom koji je ivio i umro u vicarskoj. Sjedam se
njegovih utega, smrdljivog trikoa, debelih dlakavih ruku i dele,
i njegove sluavke i prilenice nalik na svinju, ali je, sve u
svemu, ta stara vucibatina bila prilino bezazlena; suvie
bezazlena, zapravo,

da bih je pobrkao sa svojom rtvom. U onom udnom
raspoloenju u kojem sam bio, nekako sam izgubio vezu s
likom Gustava Trappa njega je bilo potpuno progutalo lice
dramskog pisca Clarea Quiltija, kako je bilo umjetniki vjerno
prikazano na reklamama za cigarete "Dromedar" i na
uokvirenoj fotografiji to je stajala na pisadem stolu njegova
strica. Dok sam jo bio pacijent drugog zubara u Beardslevju,
vrlo simpatinog doktora Molnara, podvrgao sam se bio
ozbiljnoj operaciji nakon koje mije ostalo prilino malo zuba.
Umjetni zubi to su popunili praznine, drali su se pomodu
plastinih ploica i neprimjetne ice na gornjim desnima. to
se tie udobnosti, bilo je to pravo malo remek-djelo,
pogotovo to su mi onjaci bili jo sasvim zdravi. Meutim, da
bih tajni cilj svog posjeta zaodjenuo vjerodostojnim
izgovorom, kazao sam doktoru Ivom Quiltiju da sam odluio
povaditi sve zube, u nadi da du tako olakati neuralgiju lica.
Koliko de stajati itavo zubalo? Koliko de to sve oduzeti
vremena ako se dogovorimo da du mu prvi put dodi, recimo,
na poetku studenoga? Gdje je sad njegov slavni sinovac?
Hode li modi sve odjednom povaditi? Doktor Ivor Quilty,
debeljko u bijelu ogrtau, sijede, kratko podiane kose i
velikih ravnih obraza politikanta-masona, sjeo je na ugao svog
pisadeg stola njiudi jednom nogom zaneseno i primamljivo, i
poeo mi izlagati svoj velebni i dalekoseni plan. Rekao je da
de mi najprije staviti "provizorno" zubalo koje du nositi dok mi
se desni ne slegnu. Zatim de mi izraditi stalno zubalo. Ne bi
bilo zgorega da mi ved sad pregleda usnu upljinu. Nosio je
dvobojne rupiaste cipele. Nije vidio onu "nitariju" od 1946.
godine, ali je uvjeren da se moe nadi u njegovu obiteljskom
dvorcu u Grimmovoj cesti, na kraju Parkingtona. San je
umjetnika-zubara i dalje rastao. Njihao je nogom. Oi su mu
sjale od nadahnuda. To de me stajati oko esto dolara.
Predloio je da odmah uzme potrebne mjere kako bi napravio
provizornu protezu. Moja su usta bila za njega arobna
pedina, puna neprocjenjiva blaga, ali ga ja nisam pustio u nju.
Nerekoh.Predomislio sam se. Sve de mi to napraviti
doktor Molnar. On je skuplji, ali je, naravno, mnogo bolji
zubar od vas. Ne znam hode li moj italac ikad imati priliku
izgovoriti ovakvu reenicu. Ja sam ved bio osjetio onu slatku
slobodu kao u snu dok sam razgovarao s gospodom Chatfield.
Stric je moga Clarea ostao sjediti na stolici s onim istim
zanesenim izrazom na licu, ali je prestao nogom gurati i
njihati kolijevku ruiastih nada. Meutim, njegova
tehniarka koja je sve to ula, blijeda i mrava djevojka
traginih oiju kakve imaju neuspjele plavue, pohitala je da
zalupi vrata za mnom. Gurnite magazin u kundak. Pritiskujte
ga dok ne ujete ili osjetite da ga je zahvatilo pero. Divno
pristaje. Kapacitet: osam naboja. Potpuno bruniran.

Jedva eka da opali. 34. Na prvoj benzinskoj stanici u
Parkingtonu vrlo su mi lijepo objasnili kako du dodi do
Grimmove ceste. eledi da budem siguran da du nadi Ojuiltija
kod kude, pokuao sam mu telefonirati, ali sam doznao da mu
je telefon nedavno iskljuen. Je li to znailo da je nekamo
otputovao? Krenuo sam tamo osamnaest kilometara na
sjever od grada. Dotle je nod ved bila uklonila dobar dio
krajolika i, kad sam krenuo uskom, vijugavom cestom, red
sablasno bijelih stupova s majim oima poeo je uzajmljivati
od mene svjetlo da me upozori na ovaj ili onaj zavoj. S jedne
se strane nazirala rijena

316 317 dolina, s druge obronci obrasli umom, a sprijeda su
nodni leptiri, poput izgubljenih snjenih pahuljica, navirali iz
crnog mraka na ispitivako svjetlo mojih farova. Na
osamnaestom kilometru pojavio se, kako su mi i rekli,
udnovat natkriven most vermontskog tipa, koji se navukao
na mene kao navlaka. Iza njega je zdesna izronila obijeljena
stijena; nekoliko automobilskih duina dalje skrenuo sam
desno na poljunanu Grimmovu cestu. Minutudvije vozio
sam se kroz vlanu, mranu i gustu umu. Napokon, usred
okrugla proplanka, izniknu sablasni dvorac drvena kuderina
s tornjem. Prozori bijahu osvijetljeni crvenim i utim svjetlom,
a pet-est automobila bilo je zakrilo prilaz. Zaustavio sam se
pod drvedem, ugasio svjetla i poeo mirno razmiljati o
idudem potezu. Gospodin Cue je zacijelo okruen svojim
ulizicama i droljama. I nehotice sam gledao u duhu
unutranjost toga sveano rasvijedjenog i neobino
zaputenog dvorca kroz prizmu "Mladenakih nemira",
pripovijesti iz jednog Lolitina asopisa o prilino mutnim
"orgijama", odraslom zlotvoru s prijapskom cigarom,
drogama i tjelohraniteljima. Glavno je daje Cue tu. Nita,
vratit du se ujutro, u doba snene miline. Polako sam se vratio
u Parkington svojim starim vjernim kolima koja su me vrlo
mirno i vrlo dobro sluila. Moja Lolita! Jo se od 1949. godine
duboko u pretincu za rukavice krila njena ukosnica. Jo su
tekli blijedi leptiri koje je iz nodi izvlaila natega mojih farova.
Jo su se ovdje-ondje uz cestu drali na takama tamni
hambari. Jo su ljudi ili u kino. Traedi prenodite, proao
sam pored kina pod vedrim nebom. Obasjano mjeseastom
bjelinom, upravo mistinom prema nodi bez mjeseine i
oblika, divovsko se platno ukoavalo i gubilo u sumraku
dremovnih, posve nedunih polja, a na njemu je uska

prikaza dizala pitolj rastapajudi se kao u vodi pod sve otrijim
kutom svijeta to se udaljavao a ved u idudem trenu red
jablanova sakrio je bestjelesnu gestikulaciju. 35. Krenuo sam
iz "Motela besanice" oko osam sati izjutra i zadrao se jo
neko vrijeme u gradu. Progonila me je misao da sam
neiskusan krvnik i da mogu promaiti. Pomislio sam, na
primjer, da su meci u magazinu moda ishlapjeli za tjedan
dana mirovanja, pa sam ih zamijenio novima. Svog sam
drukana tako temeljito okupao u ulju da se vie nisam
mogao osloboditi peckavosti. Previo sam ga krpom kao
osakadeno udo, a u drugu sam krpu umotao pregrt rezervnih
metaka. Putem me je pratila oluja, ali kad sam stigao do
zlokobnog dvorca, sunce je ved gorjelo kao muenik na lomai
i ptice su kriale u mokrim kronjama to su se puile. Gosti su
se bili razili. Bogato ukraena i trona kuda stajala je kao u
nekoj izmaglici odraavajudi moje stanje, jer sam i nehotice
osjetio, kad sam stao na opruljivu i nepouzdanu zemlju, da
sam pretjerao u okrepi. Na moje zvonjenje odgovorila je
oprezna i podrugljiva tiina. Ipak, u otvorenoj garai stajala su
domadinova kola ovaj put crna, nalik na pogrebniku
limuzinu. Okuah sredu zvekirom. I opet nikoga. Reedi
nestrpljivo, gurnuh vrata i gle uda! Otvorie se kao u
srednjovjekovnoj bajci. Zatvorivi ih polagano za sobom,
podoh kroz veliko i vrlo runo predvorje, zavirih desno u salon
i opazih nekoliko upotrijebljenih aa to su rasle iz saga.
Zakljuih da je domadin jo u spavadoj sobi. Pa nita, da se
uspentramo gore! Desnom sam rukom stezao u depu svog
drukana omotanog krpom, a lijevom sam lupkao po ljepljivoj
ogradi. Netko je, oito, spavao nodas u posljednjoj od tri
spavade sobe koje sam pregledao. Biblioteka je bila puna
cvijeda. Bila je tu i neka posebna soba, gotovo nenamjetena,
ali sa irokim i dubokim zrcalima i krznima bijelih medvjeda
na skliskom parketu. Bilo je i drugih soba. Pade mi na um
sretna misao. Ako se, i kad, domadin pojavi (moda je otiao
proetati po parku ili je pak u nekoj svojoj tajnoj jazabini),
trebalo bi da, s obzirom na moju opdu slabost i na to to se
moe otegnuti proces likvidacije, sprijeim svog

318 319 dragog partnera da se zakljua u neku sobu. Stoga
sam najmanje pet minuta

iao od sobe do sobebistar luak, luaki miran, zaaran i
dobrano nakresan lovac i okretao kljueve u bravama i
trpao ih slobodnom rukom u lijevi dep. Kako je kuda bila
stara, bilo je u njoj vie skrovitih kutaka nego u suvremenim
elegantnim kutijama gdje se brani par mora skrivati u nunik
koji se jedini moe zakljuati radi diskretnih potreba
planirane proizvodnje djece. Kad ved govorimo o nunicima
upravo sam htio zakljuati tredu spavadu sobu kad
domadin izie iz susjednog zahoda i ostavi za sobom
kratkotrajnu huku slapa. Zavijutak hodnika nije me bio
potpuno zaklonio. Usprkos sivu licu, velikim podonjacima i
razbaruenim vlasima oko dele, prepoznao sam bez po muke
zubarova roaka, koji dostojanstveno proe mimo mene u
grimiznu kudnom kaputu, vrlo slinom jednom od mojih. Bilo
da me nije primijetio, bilo da je smatrao da sam nekakvo
bezopasno privienje koje nije vrijedno panje, poao je
pokazujudi dlakave listove na nogama, kao mjesear, niza
stube. Siao sam za njim u predvorje. Otvorivi napola usta i
ulazna vrata, on pogleda kroz sunanu pukotinu, kao ovjek
kojem se priinilo da je uo nekog malodunog posjetioca
kako je pozvonio i otiao. Zatim, ne obazirudi se uopde na
privienje u kinoj kabanici, koje se zaustavilo nasred stuba,
moj dragi domadin ue kroz predvorje u zgodan budoar to se
nalazio nasuprot salonu. Znajudi da je sad moj, i ne eledi se
uriti, ostavio sam ga i otiao kroz salon u polubar-
polukuhinju, gdje sam gadljivo razmotao svog malog
zamazanca pazedi da ne ostavim mrlja od ulja na kromu
sve mi se ini da nisam upotrijebio pravi proizvod, ulje je bilo
nalik na katran i uasno ljepljivo. Na svoj uobiajeni savjestan
nain premjestio sam svog golog drukana u prazan dep i
vratio se kroz salon u predvorje. Korak mi je bio, kako sam ved
napomenuo, gibak moda isuvie gibak za uspjeno
okonanje posla, ali mi je srce lupalo od grabeljive radosti, i
sjedam se kako mi je koktelska aa prsnula pod nogom.
Domadin me doekao u svom istonjakom budoaru. A ja
sve mislim tko ste vi? ree on visokim promuklim glasom,
poto je duboko gurnuo ruke u depove na kudnom kaputu i
zapiljio se u jednu toku sjeveroistono od moje glave. |
Da niste sluajno Brevvster? Sad mi je bilo jasno da je
omamljen i da je potpuno u mojoj i vlasti. Mogao sam
dopustiti sebi da se poigram s ovim miem. Tako je
odgovorih uljudno. JesuisMonsieurBrustere.135 Hajde da
malo poavrljamo prije nego to ponemo. To mu se svidjelo.
Packavi mu brk zaigra. Svukoh kabanicu. Bio sam sav u crnom
crno odijelo, crna koulja bez kravate. Zavalismo se u
duboke naslonjae jedan suelice drugome.

Znate ree on grebudi glasno svoj mesnati, hrapavi, sivi
obraz i obnaujudi iskrivljenim smijekom svoje sitne
biseraste zube ba mi ne nalikujete na Jacka Brewstera.
Hodu redi da slinost nije osobito velika. uo sam da on ima
brata koji radi u istoj telefonskoj kompaniji. Napokon mi je
dopao aka, nakon toliko godina kajanja i bjenjenja... Gledati
mu crne dlake na tustim rukama... prelaziti po stoti put
pogledom po grimiznoj svili i kosmatim prsima uivajudi
unaprijed u rupama, i rusvaju, i muzici muka... znati da mi je u
rukama taj napola ivi, napola ljudski lakrdija, taj zlotvor koji
se sodomski naslaivao mojim janjetom o, janje moje,
bijae to nepodnosivo blaenstvo! Ne, ja, naalost, nisam
Brewsterov brat, a nisam ni Brevvster. On jo zadovoljnije
nagnu glavu na stranu. Hajde, pogaaj dalje, lakrdijau!
Sjajno ree lakrdija vi, dakle, niste doli u ime
telefonske kompanije da me gnjavite zbog onih nepladenih
fantastinih razgovora? A to, vi nikad ne telefonirate?
Molim? Rekoh da mi se uinilo da je rekao da on nikad...
Ama, ja govorim o drugimao ljudima uopde. Ja ne krivim
osobno vas, Brewstere, ali je zbilja uasno glupo kako ljudi
ulaze u ovu aavu kudu a da i ne pokucaju. Slue se mojim
klozetom, slue se mojom kuhinjom, slue se mojim
telefonom. Phil telefonira u

320 321 Philadelphiju, Pat u Patagoniju. Ja to nedu pladati. Vi
imate udan naglasak, sinj ore! Quilty rekoh sjedate li
se djevojice koja se zvala Dolores Haze? Dolly Haze? Dolores
u Koloradu? Hazena u Wyomingu? Jest, jest, lako je
mogude da je ona telefonirala u sva ta mjesta. Ali zar to nije
svejedno? Meni nije svejedno, Quilty! Ja sam, znate, njen
otac. Kojeta! Niste vi njen otac. Vi ste strani knjievni
agent. Jedan je Francuz preveo moje ivo meso kao LaViede
la Chair*56.

Kakva glupost! Ona je bila moje dijete, Quilty! U stanju u
kojem se nalazio, nita ga nije moglo smesti, ali je njegova
nasrtljivost bivala sve neuvjerljivija. Nekakvo mu se oprezno
razumijevanje zaiskrilo u oima pridajudi im neto slino
ivotu. Meutim, ubrzo su zgasnule. Pa i ja volim djeicu i
imam mnogo prijatelja medu oevima ree mi. Okrenu se
traedi neto. Poe se udarati po depovima. Pokua ustati.
Sjedite! rekoh oito mnogo glasnije nego to sam kanio.
Ne morate se derati na mene potui se udnim enskim
glasom. Samo traim cigarete. Umirem od elje za
cigaretom. Pa ionako dete uskoro umrijeti. Ama, dajte
prestanite ree. Ved mi je dosta toga! to hodete od
mene? Jeste li vi, mister, Francuz? Vule-vu-boar? Hajdemo u
bar da trgnemo... Uto opazi mali crni revolver koji sam drao
na dlanu, ba kao da mu ga nudim. O-ho! otegnu on
(oponaajudi sad tip "glupog gangstera" iz filmova). Kako
imate zgodan revac! Poto ga prodajete? Pljesnuh gapo
ispruenoj ruci, a on uzgred srui nekakvu kutiju s niskog
stolida pokraj svog naslonjaa. Iz kutije ispade desetak
cigareta. Evo ih! veselo de on.Sjedate li se kako kae
Kipling:" Une femme est unefemme, mais un Caporalest une
cigarette"137. Sad nam trebaju ibice. Quilty rekoh.
Pokuajte se sabrati! Za jednu minutu dete umrijeti. Tko zna,
moda je zagrobni ivot vjeno stanje najmunijeg ludila.
Juer ste popuili svoju posljednju cigaretu. Saberite se!
Pokuajte shvatiti to vam se dogaa! Dotle je potrgao
cigaretu "Dromedar" i uzeo vakati komadide duhana.
Voljan sam pokuati ree. Vi ste ili Australac ili njemaki
izbjeglica. Kako je uopde dolo do toga da ja razgovaram s
vama? Ovo je arijevska kuda, nemojte zaboraviti! Najbolje bi
bilo da se pokupite odavde! I molim vas da mi prestanete
mahati tim revcem pred nosom! Imam i ja revolverinu u
susjednoj sobi. Naperih svog drukana u vrh njegove papue i
pritisnuh okida. Zatajio je. On pogleda u svoju nogu, pa u
pitolj, pa opet u nogu. Ponovo se grozno upeh i pitolj opali
nekako smijeno tiho i djetinje. Tane se abi u debeli ruiasti
sag, a ja se ukoih pri pomisli da se samo otkotrljao tamo i da
moe jo odskoiti natrag.

to sam vam rekao? ree Quilty. Morali biste biti
malo oprezniji. Dajte mi tu stvaricu, za miloga boga! On
posegnu za revolverom. Gurnuh lakrdijaa natrag u naslonja.
Silni je uitak slabio. Bilo je zaista vrijeme da ga likvidiram, ali
sam htio da prije toga shvati zato ga likvidiram. Zarazilo me
njegovo raspoloenje. Oruje u mojoj ruci inilo mi se tromo i
nespretno. Usredotoite misli rekoh na Dolly Haze
koju ste ugrabili... Nije istina! viknu on. Vi lupetate
kojeta. Ja sam je spasio od jednog pokvarenjaka. Pokaite mi
svoju znaku ako ste detektiv, umjesto da mi pucate u noge,
majmune! Gdje vam je znaka? Ja ne odgovaram za tuda
silovanja. Kakve gluposti! Ono je turistiko putovanje bilo,
priznajem, glupa ala, ali zar vam se mala nije vratila? A sad
dosta hajde da trgnemo koju! Upitah ga eli li da ga
smaknem dok sjedi ili stoji.

322 323 O tome moram malo razmisliti odgovori on.
To je ozbiljno pitanje. Uzgred budi reeno, ja sam pogrijeio.
Zbog ega ozbiljno alim. Ja, znate, nisam ni najmanje uivao s
tom vaom Dolly. Ma koliko to bilo alosno, znate, ja sam
impotentan. A osim toga, omogudio sam joj divne ferije.
UTeksasu se upoznala s nekim izvanrednim ljudima. Jeste li
uli, na primjer... I on se neoekivano nagnu naprijed i navali
na mene tako da mi pitolj odletje pod komodu. Sredom, nije
bio toliko snaan koliko nagao, pa sam ga bez po muke
gurnuo natrag u naslonja. Predahnuvi, prekrii ruke na
prsima i ree: E pa, dotjerali ste cara do duvara! Vous voila
dans de beaux draps, mon vieux.138 Prignuh se. On se i ne
pomaknu. Jo se nie prignuh. Dragi moj gospodine,
prestanite se poigravati ivotom i smrdu ree mi. Ja sam
dramski pisac. Napisao sam mnogo tragedija, komedija i
fantazija. Snimio sam privatne filmove po Sadeovoj Justine i
drugim seksapadama osamnaestog stoljeda. Autor sam
pedeset i dvaju uspjenih scenarija. Ja znam kako se to radi.
Dopustite da uzmem stvar u svoje ruke! U susjednoj sobi ima,
ini mi se, ara, dopustite da ga

donesem, pa demo s njegovom pomodu dokuiti vau svojinu.
Uurbano, poslovno, lukavo, ponovo ustade svejednako
govoredi. Opipah pod komodom nastojedi u isto vrijeme da ga
ne pustim s oka. Odjednom opazih da moj drukan viri ispod
radijatora uz komodu. Ponovo se uhvatismo u kotac. Valjali
smo se po sagu, zagrljeni kao dvoje velike nemodne djece. Bio
je gol ispod kudnog kaputa i zaudarao je kao jarac, tako da
sam se poeo guiti dok se valjao preko mene. Ja sam se
valjao preko njega. Mi smo se valjali preko mene. Oni su se
valjali preko njega. Mi smo se valjali preko sebe. Ova de knjiga
biti objavljena, mislim, tek na poetku dvadeset i prvog
stoljeda (dodajem 1935. godini jo devedeset godina, pozivi
dugo, ljubavi moja!), pa de se stariji itaoci zacijelo prisjetiti
na ovom mjestu "obavezne" scene u kaubojskim filmovima
koje su gledali u ranom djetinjstvu. Naoj je tunjavi,
meutim, nedostajalo udaraca akama koji mogu oboriti bika,
i pokudstva to leti po zraku. On i ja bili smo dvije krupne
lutke nabijene prljavom vatom i krpama. Bijae to nijemo,
bezoblino natezanje dvaju literata od kojih se jedan
raspadao od droge, a drugi patio od neuroze srca i uz to jo
bio pijan. Kad mi je, napokon, polo za rukom da se doepam
svog dragocjenog oruja i posjednem ponovo scenarista u
njegov duboki naslonja, obojica smo dahtali kao to kralj
krava i barun brava nikad ne dadu nakon borbe. Odluih
pregledati pitolj na mu je znoj mogao, ne daj Boe,
nakoditi i predahnuti prije nego to prijeem na glavnu
toku programa. Da bih popunio neim stanku, ponudio sam
mu da proita svoju osudu u pjesnikom obliku koji sam joj
bio dao. Izraz "pjesnika odmazda" neobino dobro pristaje u
ovoj prigodi. Pruih mu uredno otipkan tekst na listu papira.
Dobro ree on izvrsna ideja! Samo da odem po
naoale i pokua ustati. Nemojte! Dobro, kako
hodete. Da proitam naglas? Jest. Evo odmah! Aha, to je
u stihovima. "Zato to si zaskoio grenika. Zato to si
zaskoio, Zato to si Zato to si me zaskoio u skoku..." Pa
ovo je, bogami, dobro! Vraki dobro! "... Dok sam, gol kao
Adam, stajao Pred zakonom federalnim I zvijezdama
bodljikavim... Zbilja sjajno! "Zato to si iskoristio Grijeh moj
dok sam Nemodno linjao, vlaan, njean,

Nadajuse svemu dobrom, Snatredo braku u gorskom kraju, I
cijelom leglu Lolita..."

324 325 . ijM/t/^^^^^^BimU^^K^^hkklUki^i Hm, ovo
nisam potpuno shvatio. "Zato to si iskoristio Tu moju
sutinsku nevinost, Zato to si mi naprevaru..." Malo se
ponavljate, a? Gdje sam ono stao?... Aha! "Zato to si mi
naprevaru Oduzeo mogudnost iskupljenja, Zato to sije uzeo
U dobi kad se djeaci Igraju svojompukicom..." Aha, prva
prostota! "Ona bjee maljava djevojica, Jo je nosila makov
vjenid, Jo je rado jela kokice Iz vredice u arenu mraku Gdje
za novac s konja Padaju naranasti Indijanci, Zato to sije
ukrao Njenu zatitniku Dinom, votana ela, Pljunuvi mu u
oko Pod tekom vjedom, zderavli mu Togu afranove boje, I u
zoru ostavio vepra Da se valja po novoj muci, Sred uasa
ljubica i ljubavi, Kajanja i oaja, a ti si, Zasitivi se lutke,
Rastavio je na komadide I glavu odbacio. Zato, Za sve to si
uradio, Za sve to nisam uradio ja Mora umrijeti!" Pa
bogami, gospodine, redi du vam otvoreno, ovo vam je izvrsna
pjesma! Vae najbolje djelo, koliko ja znam. Sloi list papira i
vrati mi ga. Upitah ga hode li redi to ozbiljno prije smrti.
Revolver je ponovo bio "prikladan za osobe". On ga pogleda i
duboko uzdahnu. Sluajte, striek ree. Vi ste pijani, a
ja sam bolestan ovjek. Dajte da ovo odgodimo! Meni je
potreban mir. Moram njegovati svoju impotenciju. Danas de
dodi po mene prijatelji da poem s njima na utakmicu. Ova
farsa s pucanjem iz pitolja postaje strano dosadna. Vi i ja
smo svjetski ljudi u svakom pogledu u erotskom ukusu,
slobodnom stihu, gaanju. Ako vi smatrate da sam vas
uvrijedio,
jasamvamspremandatineuobiajenurekompenzaciju. Ne
iskljuujem ak ni staromodni dvoboj, sabljama ili pitoljima,
u Brasiliji ili bilo gdje drugdje. Moje

pamdenje i rjeitost nisu ba danas na visini, ali zbilja, dragi
moj gospodine Humberte, vi nipoto niste bili uzoran ouh, a
ja uopde nisam prisiljavao vau malu tidenicu da doe k
meni. Ona je mene prisilila da je sklonim u sretnije utoite.
Ova kuda nije tako dobro opremljena kao onaj ran na kojem
smo bili mi s naim dragim prijateljima; ipak je prostrana, i
prohladna i ljeti i zimi jednom rijeju, udobna, i zato,
bududi da se ja ionako spremam zauvijek povudi u Englesku ili
Firencu, predlaem vam da se preselite ovamo. Ova je kuda
vaa, poklanjam vam je. Pod uvjetom da prestanete upirati u
mene taj (tu neto gadno opsova) pitolj. Inae, ne znam
volite li rijetkosti, ali ako volite, mogu vam ponuditi, odnosno
takoer pokloniti, kao kudnu ivotinju, prilino uzbudljivo
malo udovite, djevojku s tri dojke od kojih je jedna prava
divota, a i inae je to rijetko i arobno udo prirode. A sad,
soyons misonnablesli9l Samo biste me gadno ranili, a poslije
biste trunuli u zatvoru dok bih se ja oporavljao u nekom
tropskom kraju. Jamim vam, Brewstere, da dete ovdje lijepo
ivjeti, ostavljam vam krasan podrum i sve tantijeme od svoje
nove drame sad nemam bogzna to u banci, ali nita zato,
ivjet du od dugova, kako je Pjesnik rekao da mu je otac ivio.
Ima tu jo jedna prednost, a to je izvanredno pouzdana i
podmitijiva dvorkinja, gospoda Vibrissa zanimljivo prezime
koja dolazi sa sela dva puta na tjedan, ali, naalost, ne
dolazi danas, i koja ima kderi i unuke, a ja kojeta znam o

326 327 *? efu mjesne policije tako da on plee kako ja
sviram. Ja sam dramski pisac. Prozvali su me amerikim
Maeterlinckom. Moj odgovor na to:
MaeterlinckSchmetterling. Dosta! Sve me ovo strano
poniava i nisam uvjeren da postupam pravilno. Savjetujem
vam da nikad ne uzimate herkulanit s rumom. A sad budite
razumni i maknite taj pitolj! Ja sam se upoznao jednom s
vaom nezaboravnom suprugom. Cijela vam moja garderoba
stoji na raspolaganju. Pa i kojeta drugo. E, ovo de vam se
svidjeti! Imam gore jedinstvenu skupocjenu zbirku erotike. Da
spomenem samo raskoan folijant Bagmtionov otok poznate
svjetske putnice i psihoanalitiarke Melanije Weiss
izvanredna ena, izvanredno djelo maknite taj pitolj s
fotografijama vie od osamsto mukih spolnih organa koje je
ona pregledala i izmjerila 1932. godine na tom

otoku u Bardskom moru, i s vrlo pounim dijagramima
izraenim s velikom ljubavlju pod milostivim nebesima
maknite taj pitolj a osim toga, mogu vam ishoditi da
prisustvujete smaknudima, ne zna svatko da je elektrina
stolica obojena uto... Okinuh. Ovaj put je tane pogodilo u
neto tvrdo, u naslon crne stolice za njihanje (donekle sline
Schillerovoj), koja je stajala u kutu i koja se odmah zanjihala
tako brzo i ivo da bi se ovjek koji bi u tom trenutku uao u
sobu prenerazio zbog dvostruka uda njihanja same stolice
u kutu i praznog naslonjaa u kojem je jo asak prije sjedila
moja grimizna meta. Prebirudi prstima u zraku i vrtedi
munjevito trticom, mugnuo je u susjednu sobu, a u idudem
trenu vukli smo, prediudi, svaki na svoju stranu vrata iji sam
klju bio previdio. Opet sam ga nadjaao, a Clare
Nepredvidljivi jo je hitrije sjeo za klavir i odsvirao nekoliko
uasno snanih, u biti histerinih, gromoglasnih akorda
podvoljci su mu podrhtavali, rairene ruke napregnuto lupale,
a nosnice isputale grevito frktanje kakvo nije zabiljeila
zvuna vrpca nae filmske tunjave. Pjevuedi i dalje muno
kroz nos, uzalud je pokuao otvoriti nogom nekakvu
mornarsku krinju pokraj klavira. Idudi metak pogodio ga je u
bok, pa se poeo dizati sve vie i vie sa stolice, kao stari
Nizinski u ludnici, kao "Vjerni gejzir" u Wyomingu, kao neka
moja davna mora, do fenomenalne visine, ili se bar tako
inilo, i parajudi zrak, tresudi se jo od tamne sone glazbe,
zabaene glave, vritedi, jednu je ruku pritisnuo na elo, a
drugom se uhvatio za pazuho kao da ga je ujeo strvljen;
nakon toga se opet spustio na do, opet postao debeo
mukarac u kudnom kaputu i utekao u predvorje. Kao da sad
gledam kako trim za njim kroz predvorje gdje sam nekakvim
dvostrukim, trostrukim, klokanovskim skokom, ostajudi posve
uspravan na ravnim nogama pri svakom skoku, najprije iza
njega, zatim izmeu njega i glavnog ulaza, izveo usiljen, krut
ples da ga sprijeim da izie, jer vrata, kao u snu, nisu bila
dobro zatvorena. Ponovo se preobrazivi, postavi nekako
dostojanstven i pomalo mraan, poe se penjati uz iroke
stube, ja ne pooh za njim, nego samo promijenih poloaj i
opalih za njim tri-etiri puta, a svaki put kad bih mu to uinio,
uinio tu strahotu, njemu bi lice smijeno, klaunovski,
zadrhtalo i nakreveljilo se, ba kao da preuveliava bol;
usporavao je korak, prevrtao napola zatvorenim oima,
isputao ensko "Ah!" i drhtao kad god bih ga pogodio, kao da
ga kakljam, i dok su se moje nespretne, slijepe kugle zabijale
u njega, kulturni je Cue izgovarao potiho, oponaajudi
britanski izgovor: Ah, to jako boli, gospodine, nemojte
vie... Ah, to naprosto uasno boli, dragi moj gospodine!
Molim vas da se svladate! Ah, kako to boli... Boe mili! Uh!
Uasno... Znate, ne biste zbilja smjeli...

Kad je doao do odmorita, glas mu je zamro, ali je i dalje
hodao neobino sigurnim korakom, uza sve ono olovo koje
sam mu bio sasuo u nabuhlo tijelo, i odjednom pojmih,
beskrajno oajan i ojaen, da ne samo to ga nisam uspio
dotudi, nego da sam ulio u tog jadnika novu snagu, ba kao da
su ti meci kapsule u kojima vri eliksir mladosti. Ponovo
napunih prazni revolver crnim i krvavim rukama dodirnuo
sam bio neto to je bilo umrljano njegovom gustom krvlju.
Zatim pohitah za njim na kat. On je iao iz sobe u sobu,
zakrvavljen i dostojanstven, traedi otvoren prozor, i vrtio
glavom i svejednako me odgovarao od ubojstva. Naciljah mu
u sljepoonicu i on se povue u svoju lonicu s purpunom
masom umjesto uha.

328 329 Napolje, napolje! rekao je kalj udi i pljujudi. I ja,
preneraen kao u komaru, vidjeh kako se taj krvlju
poprskani, ali jo pokretan ovjek zavlai u postelju i umata u
kaos od plahti i pokrivaa. Opalih jo u njega iz neposredne
blizine i tada se on zavali, a na ustima mu se pojavi velik
rumen mjehur koji me podsjeti na djetinjstvo, i koji naraste
do veliine djejeg balona, pa puknu. Moda sam na dvije-tri
sekunde izgubio vezu sa stvarnodu, ali to nipoto nije
nalikovalo na ono pomraenje razuma na koje se pozivaju
obini zloinci; naprotiv, htio bih istaknuti da sam odgovoran
za svaku prolivenu kap njegove mjehuraste krvi; ipak, pukao
mi je film sjedio sam u branoj lonici, a u postelji je leala
bolesna Charlotte. Quilty je umirao. Umjesto pitolja (na
kojem sam sjedio) drao sam u ruci njegovu papuu. Prenuo
sam se, namjestio se u naslonjau i pogledao na svoj runi
sat. Stakla nije vie bilo, ali je sat iao. Cijela je ta alosna
pria trajala neto dulje od jednog sata. On je napokon
utihnuo. Nisam osjedao nikakva olakanja; naprotiv, titalo
me je neko breme jo tee od onoga kojeg sam se elio
otresti. Nisam se mogao prisiliti da ga dotaknem kako bih se
uvjerio da je mrtav. Bilo kako mu drago, inilo se da je mrtav
nedostajala mu je dobra etvrtina lica i ved su sa stropa
sletjele dvije muhe koje jedva da su mogle vjerovati svojoj
neuvenoj sredi. Moje ruke nisu bile naoko nita bolje od
njegovih. Oprao sam se nekako u oblinjoj kupaonici. Sad sam
mogao otidi. Kad sam doao na vrh stuba, doekalo me je
iznenaenje ivahan amor koji sam ved i prije uo i za koji
sam mislio da je zujanje u mojim uima, bijae uistinu
mjeavina glasova i glazbe s gramofonskih ploa, koja je
dopirala iz salona u prizemlju. Tu sam zatekao skupinu ljudi
koji su,

oito, bili netom stigli i koji su bezbrino pili domadinovo pide.
U naslonjau je sjedio zavaljen golem debeljko; dvije
crnokose, blijede mlade ljepotice, zacijelo sestre, jedna veda,
druga manja (gotovo dijete), skromno su sjedile jedna uz
drugu na rubu otomana. Rumen tip sjajnih plavih oiju upravo
im je bio donio dvije ae neega iz kuhinje-bara, u kojem su
dvije-tri ene avrljale i zveckale komadidima leda. Stadoh na
vratima i rekoh: Gospodo, upravo sam ubio Clarea Ojiiltija.
Dobro ste uradili ree rumeni tip nudedi pide starijoj od
one dvije ljepotice. Ved je odavno trebalo da ga netko
ucmeka pripomenu debeljko. Sto taj govori, Tony?
zapita uvela plavojka ispod svoda bara. Kae da je ubio
Cuea odgovori joj onaj rumeni. Pa, daizusti tredi
nepoznati gospodin ustajudi u kutu gdje je uao i prebirao po
gramofonskim ploama. Pa, da, trebalo bi da se svi jednog
lijepog dana sloimo i to izvedemo. Kako bilo da bilo
ree Tony bilo bi vrijeme da side. Nedemo modi dugo
ekati ako hodemo da stignemo na poetak tekme. Dajte
tom ovjeku da neto popije ree debeljko. Hodete li
piva? zapita me ena u hlaama pokazujudi mi izdaleka vr.
Samo su ljepotice na otomanu, obje u crnom, utjele; mlada
je neprestano gladila medaljon na bijelom vratu, ali su obje
utjele, tako mlade, tako pristupane! Glazba je naas
umuknula jer su mijenjali plou, i tada je od stuba doprla
potmula buka. Tony i ja pohitasmo u predvorje. Quilty, kojeg
nikako nisam oekivao, dovukao se bio nekako do vrha stuba i
tu se, onako teak, koprcao i udarao perajama, ali se ubrzo
sloio na grimiznu hrpu i ukoio ovaj put zauvijek. Pouri
se, Cue doviknu muTony smijudi se, pa nadoda: Sve bih
rekao da poslije onog sinod nede tako skoro... i vrati se u
salon gdje glazba zaglui ostatak njegove reenice. Eto, rekoh
u sebi, to je kraj duhovito smiljene predstave koju je za
mene postavio na scenu Clare Quilty. Teka srca izioh iz tog
drvenog dvorca i pooh kroz splet sunanog sjaja do svojih
kola. Dva druga automobila bijahu parkirana tik uz njega s
obje strane tako da sam se jedva izvukao.

330 331

36. Sve to zatim slijedi prilino je nezanimljivo i blijedo.
Polako sam krenuo nizbrdo i nakon nekog vremena opazio da
uopde ne idem prema Parkingtonu. Kinu sam kabanicu bio
ostavio u budoaru, a svog drukana u kupaonici. Ne, to nije
bila kuda u kojoj bih rado stanovao. Promakla mi je glavom
dokona misao da de moda neki genijalni kirurg izmijeniti
svoju karijeru, a s njom tko zna i sudbinu cijelog
ovjeanstva time to de oiviti Ojuiltija, ClareaDromedara.
Meni je zapravo bilo svejedno; htio sam zaboraviti na svu tu
gadarijua kad sam poslije doznao da nije oivio, obradovao
sam se samo neemu da nedu morati mjesece i mjesece u
mislima pratiti muan i odvratan proces njegova ozdravljenja,
koji bi bio isprekidan svakojakim nezgodnim pogoranjima i
operacijama i moda okrunjen mojim posjetom njemu, kojem
bi cilj bio da ga osobno promaknem iz poloaja duha u fiziku
realnost. Apostol Toma nije bio ba tako glup. Ali, nije li
udno to se osjetilo opipa, koje ovjek kudikamo manje
cijeni nego vid, ne samo najrjee gubi nego je u kritinim
asovima na glavni, ako ne i jedini, kriterij stvarnosti. Bio sam
sav proet nesretnim Ojuiltijem osjedanjem nae borbe
prije krvoprolida. Sad se cesta protezala kroz polja. Pade mi
na pamet (ne u znak nekakva prosvjeda, ne kao neki simbol ili
bilo to slino, nego jednostavno kao mogudnost novog
doivljaja), kad sam ved jednom prekrio ljudski zakon, zato
ne bih prekrio i propise cestovnog prometa? I tako sam
preao na lijevu stranu ceste da vidim kako je to. Nije bilo
loe. Kao da mi se neto ugodno topilo ispod rebara i kao da
sam osjedao "rasprostranjeni opip", a tu je jo bila i pomisao
da nema niega blieg opovrgavanju osnovnih fizikalnih
zakona od namjerne vonje krivom stranom ceste. Opdenito
je taj divni svrbe bio zaista uzvien. Polagano, sanjarski, ne
prelazedi brzinu od trideset kilometara na sat, ulazio sam u taj
udni svijet zrcala. Promet je bio slab. Rijetki automobili koji
su prolazili onom stranom koju sam im bio prepustio, trubili
su mi iz sve snage. A oni koji su mi dolazili u susret evrdali su,
skretali i derali se od straha. Uskoro sam se poeo pribliavati
naseljenim mjestima. Prolazak kroz crveno svjetlo podsjetio
me na gudjaj zabranjena burgundca iz djetinjstva. Meutim,
javile su se

potekode. Pratili su me odostraga i sa strane. Zatim su dvoja
policijska kola stala preda mnom tako da su mi potpuno
preprijeila put. Graciozno sam skrenuo s ceste i, poto sam
dva-tri puta jako poskoio, uspeo sam se uz travnatu padinu,
medu iznenaene krave, i tu sam, ljuljajudi se polagano, stao.
Ovdje neto kao briljiva hegelijanska sinteza povezuje dvoje
pokojnika. Tada su me morali izvudi iz automobila (zbogom,
Ikare, hvala ti na svemu, starino!), i zapravo sam se
obradovao to du se predati u mnogobrojne ruke, i to im
nedu ni najmanje pomagati dok me budu nosili, posve mirna,
lijepo izvaljena, to du se lijeno svemu pokoravati, kao
bolesnik, i to du nekako jezivo uivati u svojoj mlitavosti i
sasvim pouzdanoj podrci koju de mi pruiti policajci i
bolniari hitne pomodi. I, dok sam ekao da oni dotre do
mene na visoku padinu, dozvao sam u sjedanje posljednju
iluziju, sliku punu uda i beznaa. Jednog dana, uskoro nakon
njena nestanka, uasna munina natjerala me bila da
zaustavim kola na staroj, napola zarasloj planinskoj cesti koja
je as pratila, a as presijecala nov autoput i sva se arenjela
od lijepih kata to su se kupale u razrijeenoj toplini
blijedoplava dana potkraj ljeta. Nakon greva povradanja od
kojih umalo to nisam ispustio duu, sjeo sam na velik oblutak
da se odmorim, a zatim sam, misledi da de mi svjei planinski
zrak dobro initi, poao prema niskoj kamenoj ogradi iznad
strme padine. Sitni cvrci vrcali su iz suhoga korova uz cestu.
Posve lak oblak kao da je irio ruke pribliavajudi se malo-
pomalo neto krupnijem oblaku koji je pripadao drugom,
tromijem sustavu natopljenom plavetnilom. Kad sam priao
prijaznom ponoru, do mene je doprla melodiozna mjeavina
glasova to se dizala kao para iz rudarskog gradida koji mi je
leao do nogu, u naboru doline. Mogao sam razabrati
geometriju ulica medu kvadratima crvenih i sivih krovova, i
zelene oblaide drveda, i vijugavu rjeicu, i bogat bljesak
gradskog smedita, i iza grada krianja cesta to su dijelile

332 333 ^*. , <4m tamne i svijetle zakrpe polja, a iza svega
toga umovite gromade gorja. Ali jo ivlje od tih boja to su
se nijemo radovale pri susretu jer ima boja i preljeva to
razdragano slave svoje susrete ivlje i zanosnije za ui nego
za oi, bijae

parovito treperenje nagomilanih glasova, to se nisu ni na
asak stiavali penjudi se do granitne police na kojoj sam
stajao otirudi mrska usta. I odjednom pojmih da svi ti glasovi
pripadaju istoj vrsti i da se nikakvi drugi glasovi ne diu s ulica
prozranog grada. itaoe! Napjev koji sam sluao sastojao se
od glasova djece to su se igrala, samo od njih, a zrak je bio
toliko bistar da je u toj pari smijeanih glasova, i velebnih i
sidunih, i dalekih i u isti mah arobno bliskih, i prostodunih i
boanski zagonetnih, uho ponekad moglo razabrati gotovo
razgovijetan prasak vedra smijeha koji kao da se oslobodio, ili
udarac palicom po lopti, ili tropot djeje eljeznice, ali je sve
to bilo suvie daleko dolje da bi oko moglo razaznati bilo
kakav pokret na tanko ugraviranim ulicama. Stojedi na tom
visokom obronku, nisam se mogao nasluati tog muzikalnog
treperenja, tih prasaka zasebnih usklika na pozadini
ravnomjerna brujanja, i tada mi je puklo pred oima da sva
beznadna strahota nije u tome to Lolita nije sa mnom, nego
u tome to u tom zboru nema njena glasa. Eto vam, dakle,
moje pripovijesti! Ponovo sam je proitao. Za nju su prionuli
komadidi modine, na njoj se usirila krv, po njoj su popadale
lijepe smaragdnozelene muhe. Na ovom ili onom zavoju
osjedam kako mi izmie moje sklisko Ja gubedi se u dubokim i
mranim vodama koje radije nisam istraivao. Zakrinkao sam
sve ono to bi moglo povrijediti koga od ivih ljudi.
Premetnuo sam mnogo pseudonima prije nego to sam
smislio pseudonim koji mi najbolje odgovara. U mojim
biljekama spominju se i "Otto Otto", i "Mesmer Mesmer", i
"German German"... ali mi se nekako ini da ime koje sam
izabrao najbolje izraava traenu poganost. Kad sam, prije
pedeset i est dana, poeo pisati Lolitu, najprije na
psihijatrijskom odjelu gdje sam bio na promatranju, a onda u
ovoj dobro zagrijanoj tamnici koja ipak nalikuje na grobnicu,
mislio sam da du upotrijebiti sve svoje zapise na sudu, ne
zato, naravno, da spasim glavu, nego duu. Usred posla sam,
ipak, uvidio da ne mogu iznijeti na vidjelo ivu Lolitu. Moda
du iskoristiti poneto iz svoje pripovijesti na zatvorenim
raspravama, ali du morati odgoditi njeno objavljivanje. Iz
razloga koji se mogu uiniti bjelodanijim nego to uistinu jesu,
ja sam protiv smrtne kazne; nadam se da de i moji suci biti
istog miljenja. Kad bih odgovarao pred samim sobom, osudio
bih sebe na trideset pet godina zbog silovanja, a ostalo ne bih
uzeo u obzir. Ali i ovako de me zacijelo Dolly Schiller nadivjeti
za mnogo godina. Odluka koju sam donio, ima svu zakonsku
vrijednost i podrku potpisane oporuke elim da se ovi
zapisi objave tek nakon Lolitine smrti. Tako nede biti vie ni
tebe ni mene medu ivima kad italac otvori ovu knjigu. Ali,
dok god mi krv jo kola u ovoj ruci kojom piem, ti si isto tako
neotuiv

dio blagoslovljene materije kao i ja, i mogu razgovarati s
tobom, iako sam ja u New Yorku, a ti na Aljaski. Budi vjerna
svom Dicku! Ne daj drugim mukarcima da te diraju! Ne
razgovaraj s nepoznatim ljudima! Nadam se da de voljeti
svoje dijete. Nadam se da de biti djeak. Nadam se da de tvoj
mu uvijek dobro postupati s tobom, jer de ga inae stidi moj
duh, kao crn dim, kao pomahnitao div, i razderat de ga na
komadide, ivac po ivac. I nemoj aliti za C. Q. Valjalo je
izabrati izmeu njega i H. H., a eljelo se da H. H. ostane dva-
tri mjeseca dulje u ivotu kako bi ti mogla ivjeti u svijesti
bududih narataja. Mislim na turove i anele, na tajnu trajnih
pigmenata, na proroanske sonete, na utoite umjetnosti. A
to je jedina besmrtnost koju mogu podijeliti s tobom, Lolito
moja! SVRETAK

334 335 O KNJIZI LOUTA Pogovor amerikom izdanju iz 1958.
godine Nakon mog, u svakom pogledu ugodnog nastupa u
ulozi Johna Raya, one osobe u Loliti koja je toboe napisala
"predgovor", svaki moj komentar moe se uiniti itaocu
pa ak i meni kao igranje uloge Vladimira Nabokova koji
govori o svojoj knjizi. Neke sitnice, ipak, treba raspraviti, a
autobiografska metoda moe pomodi organizmu, koji se slui
mimikrijom, da se stopi sa svojim uzorom. Profesori
knjievnosti skloni su izmiljati probleme kao to su: "Koji je
cilj autorov?", ili jo gore: "to taj ovo hode redi?" Meutim,
ja sam jedan od onih pisaca koji, kad zamisle neku knjigu,
nemaju drugog cilja no da je se oslobode, i koji se, kad ih
mole da razjasne njen nastanak i razvoj, moraju utjecati
takvim zastarjelim terminima kao to su "uzajamno
djelovanje nadahnuda i kombiniranja", to ^e, priznajem, isto
kao kad bi maioniar pokuao objasniti jedan trik drugim
trikom. Lolita je prvi put poela pomalo pulsirati u meni
potkraj 1939. ili na poetku 1940. godine, u Parizu, u Ulici
Boileau, dok sam bio prikovan za postelju jakim napadajem
medurebrene neuralgije. Koliko se sjedam, poetnu drhtavicu
nadahnuda izazvao je u meni, ne znam ni sam kako, novinski
lanid o majmunu iz parikog zoolokog vrta, koji je, poto ga
je neki nauenjak vie tjedana mazio i nagovarao, nadrljao
ugljenom prvi crte koji je ikad izradila jedna ivotinjaskica
je prikazivala reetku kaveza u kojem je jadna zvjerka

bila zatoena. Ta pobuda nije bila tematski povezana s
naknadnim slijedom misli, ija je posljedica, ipak, bila prototip
sadanje knjige pripovijetka arobnjak od tridesetak
stranica. Napisao sam je na ruskom, na kojem sam 337

pisao romane od 1924. godine (svi su oni zabranjeni iz
politikih razloga u Rusiji). Glavni junak zvao se Arthur, bio je
porijeklom iz Srednje Evrope, bezimena je nimfica bila
Francuskinja, a radnja se zbivala u Parizu i Provansi. On se kod
mene oenio majkom djevojice, uskoro je obudovio i, nakon
neuspjela pokuaja da zavede siroticu u hotelskoj sobi, bacio
se pod kotae teretnjaka. Jedne od onih ratnih nodi kad su
Pariani zasjenjivali svoje svjetiljke modrim papirom, proitao
sam tu svoju pripovijetku maloj skupini prijatelja. Moji su
sluaoci bili M. A. Aldanov, I. I. Fondaminski, V. M. Zenzinov i
lijenica Kogan-Berntejn; ali nisam bio zadovoljan tom
svojom stvaricom, pa sam je unitio nakon useljenja u
Ameriku 1940. godine. Nakon devet godina, u sveuilinom
gradu Ithaci (u dravi New York), gdje sam predavao rusku
knjievnost, ponovo me je poelo muiti ono pulsiranje koje
nije bilo nikad sasvim prestalo. Nadahnudu se bila pridruila
nova kombinacija i uvukla me u novu obradu teme, ali sam za
nju izabrao engleski jezik, jezik moje prve guvernante u St.
Peterburgu (prije vie od ezdeset godina), Miss Rachele
Home. Usprkos mjeavini njemake i irske krvi umjesto same
francuske, nimfica je ostala uglavnom ista, a nije se u osnovi
izmijenila ni tema enidbe njenom majkom, ali je inae to bila
nova stvar kojoj su u potaji izrasle pande i krila romana.
Pisao sam sporo i esto prekidao pisanje. Prije toga mi je
trebalo etrdesetak godina da izmislim Rusiju i Zapadnu
Evropu, a sad je valjalo izmisliti Ameriku. Izluivanje lokalnih
sastojaka koji su mi imali omoguditi da ubrizgam neznatnu
koliinu prosjene "realnosti" (udna rije koja ne znai nita
bez navodnika) u otopinu svoje osobne uobrazilje, bilo je, u
dobi od pedeset godina, kudikamo tee nego to je bilo u
Evropi moje mladosti, kad je mehanizam dojmljivosti i
pamdenja najbolje radio. Ometao me je i rad oko drugih
knjiga. Dva-tri puta malo je nedostajalo da spalim nedovreni
koncept, i sjedam se kako sam ved bio donio svoju Juanitu
Dark do same sjene pedi za spaljivanje smeda, naherene na
tratini u dvoritu, kad me je zadrala pomisao da de mi duh
pogubljene knjige lutati po kartoteci do kraja moga ivota.
Svako ljeto idem sa enom u lov na leptire. Sakupljeni
primjerci pohranjuju se u znanstvenim ustanovama kao, na
primjer, u Amerikom muzeju prirodoslovne povijesti u New
Yorku, ili u Muzeju usporedne zoologije na

Harvardskom sveuilitu, ili u Entomologijskom muzeju
Cornellskog sveuilita. Na naljepnici uz svakog leptira
oznaeno je mjesto i datum ulova i lovevo ime; te moje
naljepnice izvrsno de dodi u dvadeset prvom stoljedu nekom
knjievnom istraivau kojeg de zanimati moj prilino
nepoznati ivotopis. I eto, u tim lovitima uTellurideu
(Colorado), u Aftonu (Wyoming), u Portalu (Arizona), u
Ashlandu (Oregon), nastavio sam pisati Lolitu uveer i u kine
dane. Humbert Humbert napisao ju je trideset puta bre od
mene. Prepisao sam je tekujesen 1954. godine u Ithaci, a im
ju je ena pretipkala, poeo sam traiti nakladnika. U poetku,
smjerno sluajudi savjet jednog svog opreznog prijatelja, bio
sam nakanio objaviti roman anonimno. Anagram mog imena i
prezimena u imenu i prezimenu jednog mog lika, spomen je
na to moje zatajeno autorstvo. Teko da du ikad poaliti to
sam, poto sam ubrzo shvatio kako bi ta krinka mogla lako
nakoditi mojoj istini, odluio potpisati Lolitu pravim imenom
i prezimenom. etiri amerika nakladnika, W, X, Y i Z, kojima
sam redom ponudio svoju knjigu i iji su urednici zavirili u nju,
zgranuli se se nad Lolitom mnogo vie nego to je oekivao
moj stari prijatelj. Napokon sam je poslao jednoj knjievnoj
agenciji u Pariz, koja je dala Lolitu meni posve nepoznatom
nakladnom poduzedu "Olvmpia Press" to izdaje na
engleskom jeziku knjige koje su, iz bilo kojeg razloga,
zabranjene u Engleskoj ili Americi, i ono ju je izdalo ujesen
1955. godine. Premda nema sumnje da u staro doba, sve do
kraja XVIII. stoljeda (primjeri iz francuske knjievnosti namedu
se sami od sebe), otvoreno prostatvo nije iskljuivalo
bljeskove komedije ni otre satirine strijele, pa ak ni
darovitost lakoumno raspoloena pjesnika, isto je tako istina
da u nae dane izraz "pornografija" oznaava netalentiranost,
komercijalizam i strogo pridravanje klieja. Prostota mora
biti udruena s banalnodu, jer svaki estetski uitak mora biti
potpuno nadomjeten obinim seksualnim nadraajem, koji
zahtijeva upotrebu stereotipnih fraza da bi izravno djelovao
na pacijenta. Pornograf se mora strogo pridravati starih
iskuanih pravila da bi okruio pacijenta pouzdanom
atmosferom zadovoljenja, atmosferom koju dobro poznaju i
ljubitelji detektivskih romana, u kojima, ako ovjek dobro ne
pazi, pravi ubojica moe na kraju biti, na veliko itaoevo
nezadovoljstvo, autorov umjetniki hir (tko bi, na primjer,
itao detektivski roman bez ijednog dijaloga?). Tako se u
pornografskim romanima radnja

338

339 svodi na spajanje klieja. Stil, struktura, slikovitostnita
ne smije odvradati itaoca od njegove ugodne pohote. Takav
se roman sastoji od niza erotskih prizora. Medupasusi moraju
biti samo smisleni avovi, logini mostovi najjednostavnije
konstrukcije, kratka izlaganja i tumaenja koja de italac
vjerojatno preskoiti, ali u prisutnost kojih mora vjerovati, jer
bi se inae osjedao prevaren (nain miljenja koji potjee iz
uobiajenih "istinitih" pria koje traimo da nam priaju o
djetinjstvu). Osim toga, ljubavni prizori u knjizi moraju se
svakako razvijati "kreendo", svagdas novim varijacijama, u
novim kombinacij ama, s novim spolovilima i sa sve vedim
brojem sudionika (u jednoj de Sadeovoj drami pozivaju ak i
vrtlara iz vrta), i zato kraj knjige mora biti jae nabijen
erotikom nego poetak. Stanoviti tehniki postupci u prvim
poglavljima Lolite (na primjer, Humbertov dnevnik) zaveli su
neke moje prve itaoce-turiste u bludnju da imaju pred
sobom pornografski roman. Oekivali su niz sve slobodnijih
erotskih scena, a kad se niz prekinuo, prekinuli su i oni itanje
i osjetili, jadnici, dosadu i razoaranje. Rekao bih da se tu krije
razlog zbog kojeg ni jedan od moja etiri nakladnika nije
proitao moj rukopis do kraja. Mene ne zanima osobito
pitanje jesu li oni ili nisu drali da je posrijedi pornografija. Ali
je zanimljivo da njihovo odbijanje nije bilo zasnovano na
obradi teme, nego na samoj temi, jer su tada u Americi
najmanje tri teme bile tabu za vedinu nakladnika. Ostale dvije
su crno-bijeli brak koji je potpuno sretan, bez najmanjeg
oblaka, s oporom djece i unuadi, i sudbina apsolutnog
ateista koji, nakon sretna i korisna ivota, umire u snu u svojoj
sto i estoj godini. Neki odgovori nakladnika neobino su me
zabavili. Jedan mi je urednik predloio kompromis da de
njegovo poduzede moda pristati objaviti moju knjigu, ako
pretvorim Lolitu u dvanaestogodinjeg djeaka kojeg
Humbert, farmer u Tennesseeju, zavodi u hambaru, usred
mrane i jalove ravnice, s poluunutarnjim monolozima, koji se
sastoje od kratkih, snanih, "realistikih" reenica ("On je
blesav", "Svi smo mi, ja mislim, blesavi", "Ja mislim da je i sam
Bog blesav" i tome slino), lako je dobro poznato da ja ne
trpim nikakve simbole ni alegorije (emu je djelomice krivo
moje staro neprijateljstvo prema frojdovskom vraanju, a
djelomice odvratnost koju osjedam prema generalizacijama
koje su izmislili knjievni mitomani i sociolozi), jedan je moj
inae vrlo pametan italac, prelistavi prvi dio Lolite, ovako
odredio njenu temu: "Stara Evropa kvari mladu Ameriku", a
jedan je drugi vidio u njoj "mladu Ameriku koja kvari staru
Evropu". Nakladnik X, ijim je savjetnicima Humbert bio toliko
dodijao da su proitali samo pola knjige, bio je toliko naivan
da mi je napisao da je drugi dio

predugaak. Nakladnik Y zaalio je to u romanu nema ni
jednog dobrog ovjeka. Nakladnik Z je izjavio da bismo
obojica svrili u zatvoru kad bi on objelodanio Lolitu. U
slobodnoj zemlji nijedan se pisac ne treba, naravno, brinuti za
tonu granicu izmeu osjedajnosti i osjetilnosti. To bi zaista
bio smijean zadatak! Ja se mogu diviti, ali se ne mogu
ugledati na tonost oka fotografa koji snimaju zgodne mlade
sisavce za asopise tako da je granica izreza na haljini upravo
dovoljno nisko da se naceri kotar, i upravo dovoljno visoko
da se ne namrti potar. Predmnijevam da ima italaca koje
golica sam pogled na prostake rijei u onim beznadno
triavim romaninama koje tipka posve netalentiran mamlaz
zatubastim palcem, i koje upljoglavi recenzent hvali i slavi.
Znam da de se nadi i dobrih dua koje de proglasiti Lolitu
besmislenom knjigom zato to nije pouna. Ja nit itam nit
piem didaktiku knjievnost i, ma to trabunjao dragi John
Ray, Lolita nipoto nije remorker koji vue za sobom teglenicu
morala. Za mene knjievno djelo postoji samo utoliko ukoliko
mi daje ono to du jednostavno nazvati estetskim uitkom, to
jest ono posebno raspoloenje u kojem se osjedanekako,
negdje, neimpovezan s drugim oblicima postojanja gdje je
umjetnost (radoznalost, njenost, dobrota, skladnost, zanos)
norma. Sve je ostalo ili urnalistiko naklapanje, ili, da tako
kaem, "knjievnost ideja", koja se, uostalom, esto nimalo ne
razlikuje od obinog naklapanja, ali se zato servira u golemim
sadrenim blokovima koji se briljivo prenose iz vijeka u vijek,
dok se ne pojavi neki neboja s ekidem u ruci i svom snagom
ne raspali po Balzacu, Gorkom ili Thomasu Mannu. Optuivali
su Lolitu i zbog antiamerikanizma. To me boli mnogo vie od
budalasta zamjeranja na nemoralu. Iz tehnikih razloga, radi
osjedaja dubine i perspektive (ovdje travnjak u predgrau,
ondje gorska poljana), izradio sam stanovit broj
sjevernoamerikih dekoracija. Prijeko mi je potrebna bila
okolina koja razgaljuje. A nita na svijetu ne razgaljuje bolje
od malograanske vulgarnosti. Ali, to se tie malograanske
vulgarnosti, nema nikakve bitne razlike izmeu naina ivota
u Starom svijetu i naina ivota u Novom svijetu.

340 341 Na dan 12. studenoga 1956. Bilo koji proleter u
Chicagu moe biti isto toliko buruj (u floberovskom smislu te
rijei) koliko i bilo koji engleski lord. Odabrao sam amerike
motele,

a ne vicarske hotele ni francuska svratita, samo zato to
nastojim biti ameriki pisac i to se elim koristiti pravima
kojima se koriste ameriki pisci. S druge strane, Humbert
kojeg sam ja stvorio, stranac je i anarhist, i ja se s njim u
mnogo emu ne slaem, ne samo to se tie nimfica. A osim
toga, kao to znaju moji itaoci-emigranti, trgovi i balkoni koje
sam nekod podigao ruski, engleski, njemaki i francuski
isto su toliko fantastini i subjektivni koliko i moja nova
maketa. Ne bih htio da se moje prethodne rijei shvate kao
odjek nekakve uvrijeenosti, pa hitam nadodati da je, pored
ovica koje su proitale Lolitu u rukopisu ili u izdanju
"Olvmpije" i koje su pitale: "Zato je on to zapravo napisao?"
ili "Zato mi moramo itati o manijaku?", bilo podosta
razumnih, uviavnih i postojanih ljudi koji su shvatili
mehanizam moje knjige mnogo bolje nego to bih gaja sam
umio razjasniti. Meni se ini da svaki pravi pisac osjeda svaku
svoju objavljenu knjigu kao neprekidnu prisutnost koja ga
tjei. Ona ravnomjerno gori, kao plamiak plina negdje u
podrumu, a na termostat proizvodi, na najmanji dodir,
potmulu eksploziju poznate topline. Ta prisutnost knjige koja
svijetli na vazda dostupnoj udaljenosti neobino je ugodan
osjedaj, i to se knjiga bolje slae sa zamiljenim obrisima i
bojama, to je njeno svjetlo punije i ravnomjernije. Ali, ma
koliko knjiga uspjela, autor ima ovdje-ondje omiljenih mjesta,
dragih kutaka kojih se ivlje sjeda i u kojima njenije uiva
nego u ostalim dijelovima knjige. Ja nisam itao Lolitu otkako
sam korigirao prvo izdanje, prije gotovo dvije godine, ali njena
prisutnost kao da okruuje kudu jutarnjom skromnom
izmaglicom iza koje nasludujem igru ljetnog dana. A kad
mislim na Lolitu, uvijek odabirem, radi posebna uivanja,
takve slike kao to su uljudni Taksovi, ili popis Lolitina
razreda u Ramsdaleu, ili Charlottu dok izgovara
"nepromoiv", ili Lolitu kako prilazi, kao u usporenom filmu,
Humbertovim darovima, ili fotografiji to rese stiliziranu
mansardu Gastona Godina, ili brija iz Kasbeama (koji me je
stajao mjesec dana posla), ili Lolita dok igra tenis, ili bolnica u
Elphinstoneu, ili blijeda, kuljava, nepovratna Dolly Schiller i
njena smrt u Gray Staru, "Sivoj Zvijezdi", prijestolnici knjige,
ili, napokon, mjeavina glasova to je dopirala iz gradida,
duboko u dolini, do gorske staze (zapravo u Tellurideu, gdje
sam ulovio tada jo neotkrivenu enku koju sam opisao
prema mujacima Lycaeides sublivensNabokov). Eto, to su
ivani vorovi moje knjige. To su tajne toke, podsvjesne
koordinate njene koncepcije iako mi je, s druge strane,
potpuno jasno da de i ta i druga mjesta samo preletjeti, ili
preskoiti, ili da nede nikad do njih ni dodi, onaj italac koji
pone itati moju knjigu misledi daje ona neto kao
Kurtizanini memoari ili Ljubavnepustolovine Milorda Grosvita.
Da se u mom romanu poesto cilja na fizioloke nagone
nastrana ovjeka, to ne mogu

poredi. Ali, najposlije, nismo djeca, ni nepismeni maloljetni
prijestupnici, ni pitomci engleske srednje kole zatvorenog
tipa koji nakon nodi provedene u homoseksualnim zabavama
moraju podnositi paradoks da itaju klasine pjesnike u
"proidenim izdanjima". Samo vrlo zatucan italac prouava
knjievno djelo zato da bi saznao neto o stanovitoj zemlji,
drutvenoj klasi ili autorovoj linosti. Ipak je jedan od mojih
malobrojnih prisnih prijatelja, proitavi Lolitu, bio iskreno
zabrinut to ja (ja!) ivim "meu takvim groznim ljudima", a
zapravo jedina nezgoda koju uistinu osjedam jest u tome to
ivim u radionici medu slomljenim udovima i nedovrenim
torzima. Jedan je ameriki kritiar nedavno napisao da je
Lolita plod moje "ljubavne pustolovine s romantinim
romanom". Kad bi se posljednje rijei zamijenile rijeima "s
engleskim jezikom", ta bi elegantna formula bila tonija. Ali
ovdje osjedam kako mi se glas die do odvie prodorna tona.
Nitko od mojih amerikih prijatelja nije itao moje ruske
knjige, a svaka ocjena izreena na temelju mojih engleskih
knjiga moe biti samo priblino tona. Moja je osobna
tragedija koja se ne moe i ne mora nikog drugog ticati
u tome to sam se morao odredi svog prirodnog govora, svog
nesputanog, bogatog i beskrajno poslunog ruskog jezika, radi
drugorazredne vrste engleskoga, koji kod mene nema sve one
aparature iskrivljenog zrcala, crnog barunskog zastora,
asocijacija i tradicija koje se podrazumijevajukojima se
domadi iluzionist, leprajudi naborima, moe tako arobno
sluiti da bi nadmaio na svoj nain batinu predaka.
Cornellsko sveuilite Ithaca, SAD

342 343 Postskriptum ruskom izdanju - Znanstvenika
savjesnost potakla me je da ostavim u ruskom prijevodu
posljednji pasus prethodnog amerikog pogovora, iako on
moe samo zavesti u bludnju ruskog itaoca koji se ne sjeda,
ili ne razumije, ili uopde nikad nije itao knjige "V. irina", koje
su izlazile u inozemstvu u dvadesetim i tridesetim godinama
ovog stoljeda. Ja toliko usrdno tvrdim amerikom itaocu da
piem bolje na ruskom nego na engleskom da de jo neki
slavist uistinu pomisliti da je moj prijevod Lolite sto puta bolji
od originala. A mene sad muka hvata od brenanja mojih
zahrdalih ruskih ica. Povijest je ovog prijevoda

povijest razoaranja. Jao, pokazalo se da onaj "divni ruski
jezik" koji me je, kako se meni inilo, svejednako negdje
ekao, cvao kao vjerno proljede iza zaklj uanih vratnica iji
sam klj u uvao godine i godine, ne postoji i da iza vratnica
nema niega doli pougljenjenih panjeva i beznadne jesenske
daljine, i daje klju u mojoj ruci vie nalik na otpira. Tjeim
se, ponajprije, time to za nezgrapnost ruskog prijevoda nije
kriv samo prevodilac koji se odviknuo od domade rijei, nego i
duh jezika na koji je prevodio. U toku pola godine rada oko
ruske Lolite ne samo to sam se uvjerio da su mi propale
mnoge osobne sitnice i neponovljive jezine navike i blago,
nego sam doao i do nekih opdih zakljuaka o uzajamnoj
prevodivosti tih dvaju udesnih jezika. Kretnje,
prenemaganje, krajolici, sjeta drveda, mirisi, kie, nijanse u
prirodi to se tope i prelijevaju, sve to je njeno i ljudski
(zaudo!), a isto tako i sve seljako, grubo, sono i bestidno
nije na ruskom nita gore, ako nije i bolje, nego na
engleskom; ali one tanane nedoreenosti koje su toliko
svojstvene engleskom, poezija misli, asovito meusobno
dozivanje izmeu posve apstraktnih pojmova, rojenje
jednoslonih epiteta, sve to, a isto tako i sve to je u vezi s
tehnikom, modom, sportom, prirodnim znanostima i
neprirodnim strastima postaje na ruskom neotesano,
razvueno i esto runo, to se tie stila i ritma. To neslaganje
odraava osnovnu razliku na povijesnom planu izmeu
zelenog ruskog knjievnog jezika i zrelog engleskog jezika to
puca po avovima kao smokva, izmeu genijalnog ali jo
nedovoljno naobraenog mladida kojem ponekad nedostaje i
ukusa, i potovana genija koji je spojio u sebi zalihu
raznovrsna znanja s potpunom slobodom duha. Sloboda
duha! Sav je dah ovjeanstva u toj sprezi rijei. Bibliografski
podaci navedeni u pogovoru amerikom izdanju ("Putnam",
1958.) mogu se sad nadopuniti. Prvo izdanje, s mnotvom
tiskarskih pogreaka, koje je izilo u dva sveska u Parizu
("Olvmpia Press", 1955.), nisu engleski turisti osobito kupovali
dok nije zapelo za oko Grahamu Greenu koji je pohvalio
knjigu u nekim londonskim novinama. Na njega i na Lolitu
okomio se u jednim drugim londonskim novinama neki
reakcionarni feljtonist, John Gordon, a njegovo je kreposno
zgraanje svratilo na Lolitu opdu pozornost. Sto se tie njene
sudbine u Sjedinjenim Dravama, valja napomenuti da ona
nije nikad bila ondje zabranjena (kao to je jo i dandanas
zabranjena u nekim zemljama). Prvi primjerci parikog izdanja
Lolite, koje su naruile privatne osobe, bili su zadrani i
proitani na amerikoj carini, ali nepoznati prijateljitalac koji
je ondje sluio, priznao je moju Lolitu za legalnu literaturu, pa
su te primjerke razaslali naslovnicima. To je odagnalo sumnje
opreznih amerikih nakladnika te sam ved mogao birati
izmeu njih onoga koji mi je najbolje odgovarao. Uspjeh
"Putnamova" izdanja (1958.) nadmaio je, kako se

to kae, sva oekivanja. Paradoksalno je, ipak, to je prvo
englesko izdanje koje je izalo u Parizu ved 1955. godine bilo
odjednom zabranjeno. esto se pitam kako bih bio postupio,
u vrijeme kad sam zapoeo pregovore s "Olvmpia Pressom",
da sam tada znao da je taj nakladnik, pored objavljivanja
vrijednih, iako i slobodnih djela, glavninu prihoda crpao iz
prodaje nitavnih i banalnih knjiga koje je sam naruivao, i
koje su potpuno isste vrste kao i one slike redovnice s
bernardincem ili mornara s mornarom to se prodaju po
mranim zakucima. Kako bilo da bilo, engleski su carinici ved
odavno zapljenjivali, u gruboj i trijeznoj magli

344 345 JLJLL. Dne 7. studenoga 1965. povratka s odmora, to
pornografsko smede u jednakim koricama boje trave kao i
moja Lolita. Sad je pak engleski ministar unutranjih poslova
zamolio svog francuskog kolegu, koji je bio isto toliko neuk
koliko i usluan, da zabrani prodaju svih izdanja "Olvmpije",
pa je Lolita neko vrijeme dijelila u Parizu sudbinu
pornografskih izdanja "Olvmpije". Meutim, naao se jedan
londonski nakladnik koji je zaelio da je tiska. To se dogodilo u
vrijeme kad se raspravljalo o novom zakonu o cenzuri (1958.-
1959.) i Lolita je posluila kao argument i liberalima i
konzervativcima. Parlament je naruio stanovit broj
primjeraka iz Amerike pa su zastupnici proitali knjigu. Zakon
je bio prihvaden i Lolita je izila u Londonu kod "Weidenfelda i
Nicholsona!" 1959. godine. U isto je vrijeme "Gallimard"
pripremio izdanje na francuskom jeziku, a na kioscima se
iznova pojavilo i ono nesretno prvo izdanje "Olvmpije Press"
oporavljajudi se vjeto i ogoreno od zadobivena udarca. Od
tada je Lolita prevedena na mnoge jezike izila je u
zasebnim izdanjima u arapskim zemljama, Argentini, Brazilu,
Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Grkoj, Indiji, Italiji, Izraelu,
Japanu, Nizozemskoj, Norvekoj, Njemakoj, vedskoj,
Turskoj i Urugvaju. Nedavno je odobreno dae prodaje u
Austriji, ali je jo zabranjena u panjolskoj i Junoafrikoj
Uniji. Nije izila ni u puritanskim zemljama iza eljezne
zavjese. Od svih tih prijevoda jamim, to se tie tonosti i
potpunosti, samo za francuski koji sam provjerio prije
objavljivanja.

Mogu misliti to su sa sirotom uinili Egipdani i Kinezi, a jo
jasnije zamiljam to bi s njom uinila, da sam to dopustio,
"premjetena dama" koja je nedavno nauila engleski, ili
Amerikanac koji je "uzimao" satove ruskoga na sveuilitu.
Pitanje pak za koga je zapravo Lolita prevedena na ruski,
pripada u podruje metafizike i humora. Teko mi je zamisliti
reim, bilo liberalni bilo totalitaristiki, u mojoj cifrastoj
domovini, pod kojim bi cenzura propustila Lolitu. Uostalom,
ne znam koga sad najvie itaju u Rusiji ini mi se
Hemingwaya, tog suvremenog nasljednika Mavnea Readea, i
nitavna Faulknera i Sartrea, te ljubimce zapadne buroazije.
Rusi u inozemstvu opet gutaju sovjetske romane
oduevljavajudi se papirnatim tihim donskim kozacima na isto
tako papirnatim repatim postoljima, ili onim lirskim doktorom
s primitivnim mistinim nagonima, malograanskim igrama
rijei i arobnicom iz Carske, koji je donio sovjetskoj vlasti
toliko vrste strane valute. Objavljujudi Lolitu na ruskom,
imam pred sobom vrlo jednostavan cilj elim da moja
najbolja engleska knjiga ili, da budem jo skromniji, jedna
od mojih najboljih engleskih knjigabude pravilno prevedena
na moj materinski jezik. To je bibliofilski hir, nita vie. Kao
pisac ved sam se potpuno navikao na to da se gotovo pola
stoljeda crni slijepa pjega na istoku moje svijesti kakvih tu
jo moe biti sovjetskih izdanja Lolite! Kao prevodilac nisam
tat, ravnoduan sam prema ispravcima znalaca i ponosim se
samo time to sam elinom rukom obuzdavao demone koji
su me podbadah' da izostavljam i nadopunjujem tekst. Kao
italac, umijem se beskrajno razmnoavati i lako mogu
napuniti golemu osjetljivu dvoranu svojim dvojnicima,
predstavnicima, statistima i onom pladenom gospodom koja,
ne asedi ni asa, izlaze iz razlinih redova na pozornicu im
maioniar ponudi opdinstvu da se uvjeri da posrijedi nije
prevara. Ali to da kaem o drugim, normalnim itaocima? U
mojoj arobnoj kristalnoj kugli prelijevaju se dugine boje,
koso se odraavaju moje naoale, ocrtava se minijaturna
iluminacija, ali mi malo koga pokazuje nekoliko starih
prijatelja, skupinu emigranata (koji opdenito najvie vole
Ljeskova), glumca-pjesnika iz Sovjetskog Saveza, minkera
putujude druine, tri poljska ili srpska delegata u kavani s
mnogo zrcala, a sasvim pri dnu poetak muma gibanja,
znakove oduevijenja, spodobe mladih ljudi koji se
pribliavaju i mau rukama... ali, to me oni samo mole da se
maknem u stranu upravo de poeti snimati dolazak nekog
predsjednika u Moskvu. Vladimir Nabokov, Palermo