UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITICKIH NAUKA

ODSJEK SIGURNOSNIH I MIROVNIH STUDIJA

OPERACIJA URAN I MALI SATURN

SEMINARSKI RAD

MENTOR:
PROF.DR.SMAIL CEKIC

STUDENT:
BELMA MUJKANOVI
SARAJEVO,MAJ,2014

SADRAJ
UVOD................................................................................................................2
OPERACIJA URAN..........................................................................................3
OPERACIJA MALI SATURN..........................................................................4
ZAKLJUAK.....................................................................................................9
LITERATURA...................................................................................................12

UVOD
Operacija Uran je kodni naziv za sovjetsku strateku operaciju u Drugom svjetskom ratu.
Izvedena je u razdoblju od 19. do 23. studenog 1942., a cilj operacije je bio okruiti njemaku
estu armiju, dio njemake etvrte tenkovske armije i rumunjsku Treu i etvrtu armiju koje su
sudjelovale u opsadi Staljingrada. Operacija je izvedena za vrijeme bitke za Staljingrad i trebala
je razbiti njemake vojne snage te vratiti Sovjetima kontrolu nad gradom. Planiranje operacije je
zapoeto u rujnu 1942. i razvijano je usporedno s planovima za okruivanje i unitenje njemake
"Armijske grupe Centar" i njemakih snaga na Kavkazu. Crvena armija je iskoristila slabu
pripremljenost njemake vojske za zimu i veliku rairenost njemakih snaga u okolici
Staljingrada, kojima su slabije rumunjske jedinice branile bokove. Glavni smjerovi napada su bili
usmjereni izravno na rumunjske snage koje se nisu mogle nositi sa sovjetskim oklopom zbog
nedostatka tekog naoruanja.

OPERACIJA URAN

Dana 28. lipnja 1942., Wehrmacht je zapoeo svoju ofenzivu protiv sovjetskih snaga koje su se
nalazile ispred Armijske grupe "Jug" kodnog imena "Fall Blau". Nakon proboja sovjetske obrane
do 13. srpnja, njemake snage su okruile i zaposjele grad Rostov. Nakon pada grada, Hitler je
podijelio njemake snage koje su bile u junom djelu istonog bojita s ciljem istovremenog
zaposjedanja Staljingrada i naftnih polja na Kavkazu. Zadaa da osvoji Staljingrad je dana estoj
armiji, koja je odmah krenula prema rijeci Volgi i nastavila napredovati prema gradu uz jaku
zranu potporu Luftwaffeove "Luftflotte 4".Dva njemaka tenkovska korpusa su 7. kolovoza
napala s boka i okruila sovjetske snage meu kojima je bilo oko 50.000 vojnika i priblino 1000
tenkova, a 22. kolovoza njemake snage su poele prelaziti rijeku Don i nastavile napredovanje
prema Volgi. Slijedeeg dana, ulaskom dijelova este armije u predgraa grada, poela je bitka
za Staljingrad. Njemake jedinice napreduju u Sovjetskom Savezu, lipanj 1942. (McCarthy &
Syron (2002.),).
Do studenoga, esta armija je okupirala vei dio grada, potiskujui obranu Crvene armije do
obale Volge. Od ove faze, zbog poveane aktivnosti sovjetskih snaga na bokovima este armije i
informacija koje su dobijane ispitivanjima sovjetskih zarobljenika, postojale su naznake o
nadolazeoj sovjetskoj protuofenzivi iji e glavni smjerovi napada biti usmjereni na
Wehrmachtove snage u okolici grada. No unato tomu, njemako zapovjednitvo je i dalje
namjeravalo zavriti zaposjedanje Staljingrada. Ustvari, zapovjednik Glavnog stoera vojske
general Franz Halder je u rujnu bio smijenjen s dunosti nakon pokuaja da upozori na moguu
opasnost kojoj bi zbog prevelike rairenosti bojita mogla biti izloena esta armija i 4.
tenkovska armija. Ve u rujnu sovjetska "Stavka" (rus. , visoko zapovjednitvo) je poela
planiranje serije protuofenzivnih operacija koje bi unitile njemake snage na jugu i okrenule
tijek ratovanja. Zapovjednitvo sovjetskih snaga za osloboenje Staljingrada je dano generalu
Aleksandru Vasilijevskom. "Stavka" je osmislila dvije glavne operacije koje e biti poduzete
protiv vojnih snaga Sila Osovine u blizini Staljingrada, "Uran" i "Saturn", a u planu je bila i

operacija "Mars" namijenjena napadu na Armijsku grupu "Centar" s ciljem ometanja brzog
dolaska pojaanja i izazivanju to veih gubitaka. Operacija "Uran" je ukljuivala koritenje
velikih sovjetskih mehaniziranih i pjeakih snaga kako bi okruili njemake snage i snage
njenih saveznika smjetenih oko Staljingrada. Polazne toke napada su postavljene na
rastegnutim mjestima na frontu, iza lea este armije, smanjujui mogunost pojaavanja tog
sektora, jer su na tim mjestima njemake snage bile previe rastegnute da bi ga kvalitetno
okupirale. Ofenziva je bila izvedena u obuhvatnoj taktici; sovjetske mehanizirane snage bi
prodrle duboko u njemaku pozadinu, dok bi drugi napad bio napravljen blie njemakoj estoj
armiji s ciljem napada njemakih jedinica izravno s lea. Dok se Crvena armija pripremala,
njemaki vojni vrh je bio uvjeren da Crvena armija, ojaavajui se nasuprot njemake Armijske
grupe "Centar" na sjeveru, nije u mogunosti izvesti istovremenu ofenzivu na jugu i nastavio je
negirati mogunost takve ofenzive. (Glantz (1995.),).

OPERACIJA MALI SATURN

Operacija Zimska oluja je bila ofenzivna operacija Treeg Reicha tijekom Drugog svjetskog rata
u kojoj njemaka 4. tenkovska armija nije uspjela ispuniti zadani cilj; probiti obru oko
njemake 6. armije tijekom bitke za Staljingrad.
Krajem studenog 1942. Crvena armija je uspjeno izvrila operaciju Uran, okruivi oko 300.000
vojnika Osovine u i oko Staljingrada. Njemake snage unutar Staljingradskog depa i
neposredno izvan grada reorganizirane su u Armijsku grupu "Don" kojom je zapovijedao
feldmaral (njem. Feldmarschall) Erich von Manstein. U meuvremenu, Crvena armija
usredotoila se je na skupljanje to je vie mogue sredstava za eventualni poetak planirane
operacije Saturn, kojoj je cilj bio izolirati Armijsku grupu "A" od ostatka njemake vojske.
Luftwaffe bila je zaduena za opskrbu njemakih snaga u Staljingradu preko zranog mosta, ali
se ubrzo pokazalo da nije u stanju dopremiti zadovoljavajuu koliinu potrebnih zaliha. Postalo
je jasno da e se uspjean proboj napraviti samo ako se krene to je bre mogue.
Mansteinu je obeana potpora etiri tenkovske divizije. Meutim, zbog opiranja vojnog vrha da
se oslabe odreeni sektori premjetanjem njemakih jedinica, zadatak otvaranja koridora za

njemaku 6. armiju je dobila 4. tenkovska armija. Njemake snage trebale su napasti nekoliko
sovjetskih armija koje su polako stezale obru oko Staljingrada.
Njemaka ofenziva iznenadila je Crvenu armiju i imala je velik uspjeh prvog dana. Snage na elu
napada imale su dobru zranu potporu i bile su u mogunosti razbiti protunapade sovjetskih
postrojba. Do 13. prosinca, sovjetski otpor je znaajno usporio njemako napredovanje. Iako su
njemake snage zauzele podruje oko Verhne-Kumskog, Crvena armija je 16. prosinca zapoela
s operacijom Mali Saturn. Operacijom Mali Saturn je poraena talijansku 8. armija na lijevom
boku Armijske grupe "Don", prijetei opstanku Mansteinove grupe. Kako se otpor poveao, pa
time i gubitci, Manstein je poslao apel Hitleru i zapovjedniku este armije, generalu Fredrichu
Paulusu, da 6. armija krene s probojem s unutarnje strane obrua. Oba apela bila su odbijena.
etvrta tenkovska armija nastavila je s pokuajima otvaranja koridora 18. i 19. prosinca, ali to
nije mogla ostvariti bez pomoi snaga zarobljenih unutar Staljingrada. Na kraju je Manstein bio
prisiljen opozvati napad 23. prosinca, te se od Badnjaka 4. tenkovska armija poela povlaiti na
svoj poetni poloaj. Zbog neuspjeha operacije, Crvena armija mogla je nastaviti s unitavanjem
njemakih snaga zarobljenih u Staljingradu.
Dana 23. studenoga 1942. Crvena je armija zatvorila obru oko snaga Sila Osovine oko
Staljingrada.( McCarthy & Syron 2002.,)Priblino 300.000 njemakih i rumunjskih vojnika, kao i
ruskih volontera u njemakoj vojsci je ostalo zarobljeno u i oko Staljingrada[3] kojeg je okruilo
oko 1,1 milijuna sovjetskih vojnika. Usred nadolazee katastrofe, njemaki diktator Adolf Hitler
je postavio feldmarala Ericha von Mansteina za zapovjednika novoosnovane Armijske grupe
"Don".Sastavljena od njemake 4. tenkovske i 6. armije kao i Tree i etvrte rumunjske armije,
Mansteinova nova armijska skupina bila je pozicionirana izmeu Armijske grupe "A" i
"B".Umjesto pokuaja brzog proboja, njemaki vojni vrh odluio je da zarobljene snage ostanu u
Staljingradu i brane grad od ponovnog zauzimanja. Njemake snage u okruenju opskrbljivane
su iz zraka, s potrebama od oko 680 tona zaliha dnevno. Meutim, flota od 500 zrakoplova nije
bila dovoljna za ispunjenje tog zadatka. Mnogo zrakoplova nije bilo mogue servisirati u hladnoj
sovjetskoj zimi; poetkom prosinca, vie njemakih teretnih zrakoplova je uniteno u nesreama
nego to su ih unitili sovjetski lovci. Za primjer, njemaka 6. armija je zrakom dobivala manje
od 20% svojih dnevnih potreba. Situacija je bila i gora za 6. armiju koja je bila pod paljbom
sovjetskih snaga koje su drale dijelove grada na zapadnoj obali rijeke Volge.( Erickson 1975.)

Istono bojite izmeu 19. studenog 1942. i 1. oujka 1943.

Zbog neoekivane veliine njemakih snaga okruenih u Staljingradu, Stavka (Vrhovno
zapovjednitvo Sovjetskih oruanih snaga) 23. studenoga odluila je pojaati vanjski obru,
pripremajui se za unitenje snaga Sila Osovina zarobljenih unutar obrua. Na dan 24. studenog,
nekoliko je sovjetskih formacija zapoelo s utvrivanjem kako bi se lake obranili od mogueg
njemakog pokuaja proboja sa zapada. Sovjeti su takoer razmjestili svoje snage da bi
onemoguili probojne operacije jenica unutar obrua. Planovi za operaciju Saturn su zapoeli 25.
studenog, ciljajui na unitenje talijanske 8. armije i raskidanju komunikacijskih veza izmeu
njemakih snaga zapadno od rijeke Don i snaga koje su djelovale na Kavkazu. U meuvremenu
je zapoeto i planiranje operacije Prsten, koja je trebala smanjiti broj njemakih postrojba unutar
Staljingradskog depa.
Kako je operacija Uran uspjeno zavrena, njemake snage unutar okruenja bile su preslabe za
pokuaj samostalnog proboja. Polovica preostalog oklopa bila je izgubljena tijekom povlaenja i
obrambenih borba, a ostatak je bio ogranien nedostatkom goriva i strjeljiva koje Luftwaffe nije
mogao isporuiti iz zraka. Feldmaral von Manstein je predloio protuudar kako bi se probio
sovjetski obru, s operacijom kodnog imena Zimska oluja. Manstein je vjerovao kako Luftwaffe
nije u stanju efikasno opskrbiti Osovinske snage u okruenju iz zraka, da je postalo kljuno im
prije ih izbaviti. Stoga je 28. studenog poslao Hitleru detaljno izvjee o stanju Armijske grupe
"Don", ukljuujui snagu njemake 6. armije s procjenama dostupnog strjeljiva za njemako
topnitvo unutar grada. Teka strateka situacija bacila je Mansteina u dvojbu moe li si priutiti
ekanje s poetkom operacije dok sve planirane jedinice za ofenzivu ne budu spremne.( von
Manstein (1982).
Stavka je odgodila poetak operacije Saturn za 16. prosinca jer su se sovjetske snage muile s
uklanjanjem njemakih branitelja s rijeke ira. Ofenziva Crvene armije 30. studenoga u tom
podruju u kojoj je sudjelovalo oko 50.000 sovjetskih vojnika natjerala je Mansteins poslati 48.
tenkovski korpus da bi zadrali to podruje pod kontrolom. Kao odgovor na njemako pojaanje,
u to je podruje premjetena sovjetska 5. tenkovska armija s oko 71.000 vojnika, 252 tenka i 814

primjeraka topnikog naoruanja. Sovjetska je ofenziva uspjela izbaciti 48. tenkovski korpus iz
borbe, koja je bila odabrana da vodi glavni napad na sovjetsko okruenje. Sovjeti su bili
upozoreni na nadolazei njemaki napad jer su otkrili kako se 6. tenkovska divizija iskrcala kod
grada Morozovska. Crvena je armija zbog toga povukla nekoliko armija iz napada na donji dio
rijeke ira da bi se pripremile za njemaki pokuaj proboja.
Hothova etvrta tenkovska armija, tj. njezin LVII tenkovski korpus je zapoeo sa sjeveroistoka
proboj do njemakih snaga zarobljenih u Staljingradskom depu. 6. i 23. tenkovska divizija je
imala veliki napredak, iznenadivi Crvenu armiju i s lea prijetivi sovjetskoj 51. armiji.
Njemaki proboj je trebao predvoditi 503. teki tenkovski bataljun s Tiger I tenkovima, ali oni su
stigli do bojita tek 21. prosinca. Poetni napredak ofenzive je bio brz, neke jedinice su prvog
dana uspjele pomaknuti liniju za ak 50 kilometara. Nijemcima je pogodovao element
iznenaenja, jer "Stavka" nije oekivala tako skoru njemaku ofenzivu, dok general Vasilijevski
nije mogao odvojiti 2. straarsku armiju kao blokadu protiv Mansteinove prve linije. Poetni
napredak je bio toliko munjevit da je 6. tenkovska divizija uspjela zarobiti netaknutu sovjetsku
topniku opremu. Sovjetski otpor je znaajnije smanjen nakon to su 6. i 23. tenkovska divizija
pregazile glavninu ruskog pjeatva. Zapravo, 302. divizija 51. armije je bila poraena do kraja
prvog dana operacije. Iako je sovjetsko pjeatvo brzo pojaalo sela koja su se nalazila na smjeru
njemakog napada, konjica Crvene armije u tom podruju je bila iscrpljena zbog tjedana borbi i
nije bila u stanju pruiti ozbiljniji otpor. Unato poetnom uspjehu, LVII tenkovski korpus nije
mogao postii odluujue rezultate. Postojalo je i izvjee o velikom otporu nasuprot 23.
tenkovske divizije, unato dobrog napredovanja prvog dana ofenzive.
Drugog dana operacije, 13. prosinca, 6. tenkovska divizija je izmijenila vatru s sovjetskim 5.
tenkovskom armijom, koja je bila zaduena za slabljenje njemake obrane oko rijeke ir.
Njemake postrojbe su bile u mogunosti napasti i unititi sovjetski oklop, koji je bio prisiljen na
prelazak rijeke Alksay. Od tog trenutka se u okolici sela Verhne-Kumskog poela voditi glavna
bitka meu oklopnim snagama. Iako su pretrpili velike gubitke, sovjetske postrojbe su do kraja
dana uspjele potisnuti njemake snage natrag do obale rijeke Alksay, ali sovjeti nisu uspijeli
zauzeti selo. Meutim, gubitci koje je pretrpila Crvena armija u blizini Verhne-Kumskog su
omoguili 6. tenkovskoj diviziji krau superiornost u broju tenkova. Bitka za selo VerhneKumski je nastavljena kroz naredna tri dana, u kojima je Crvena armija pokrenula nekoliko

protunapada na nekoliko mostobrana preko rijeke i njemake jedinice u selu. Nijemci su u selu
uspijeli navui sovjetske tenkove i unititi ih dobro pozicioniranim protutenkovskim topovima.
Uz teku vatrenu potporu Luftwaffea, Nijemci su ostvarili lokalni uspjeh i poeli s pritiskom
prema rijeci Myshkova. Tijekom tog napada 6. tenkovska divizija je pretrpila teke gubitke, te je
nakon bitke uzela krau stanku. Tom prilikom su popravljena manja oteenja na oklopnim
vozilima i veina onesposobljenih tenkova tijekom borbi kod Verhne-Kumskog je vraeno u
operativno stanje.( Raus 2002),
Sovjetski odgovor: 13.18. Prosinca.
Ofenziva njemake 4. tenkovske armije je prisilila Stavku da prerauna svoje namjere za
operaciju "Saturn", i 13. prosinca Staljin i Stavka su odobrili premjetaj 2. straarske armije iz
Don fronta u Staljingradski front (front - sovjetska postrojba), gdje e 15. prosinca biti spremna
za sukob s njemakim snagama. Ta armija je bila snage priblino 90.000 vojnika, organiziranih u
tri straarska korpusa (1., 13. i 2.). Operacija Saturn je redizajnirana u operaciju Mali Saturn,
koja je bila ogranienog djelokruga napada usmjerenog na proboj talijanske 8. armije i
djelovanju na zadnje linije Armijsku grupu "Don". Smjer napada je takoer promijenjen s
prvotno junog na jugoistoni i poetak operacije je odgoen za 16. prosinac. U meuvremenu,
4. mehanizirani i 13. tenkovski korpus je nastavio protunapade na njemake postrojbe u blizini
rijeke Alksay, pokuavajui zavlaiti njihovo napredovanje prije dolaska 2. straarske armije.
Sovjetska 1. i 3. straarska armije, u kombinaciji s 6. armijom, su 16. prosinca krenule u
operaciju Mali Saturn. Unato poetnim problemima s upornim otporom talijanskih jedinica,
Crvena armije je do 18. prosinca uspjela pobijediti talijansku 8. armiju. ak mali i brzi proboj je
bila prijetnja lijevom boku Armijske grupe "Don", dok je gradu Rostov prijetila 3. uvarska
armija. Primarno zbog velikih gubitaka njemakih oklopnih divizija koje su se probijale do rijeke
Myshkove i raspada talijanske 8. armije Manstein je morao razmisliti o daljnjem napredovanju.
Zakljuio je da ne moe braniti svoj lijevi bok i u isto vrijeme nastaviti s probojem do 6. armije.
Iako je 6. tenkovska divizija mogla prijei rijeku Myshkovu do noi 19. prosinca, LVII tenkovski
korpus nije uspio postii znaajniji uspjeh protiv sve veeg broja sovjetskih jedinica, unato
dolasku 17. tenkovske divizije. U stvari, izgledalo je da e se korpus morati drati u obrani.
Nadalje, sovjetski mar na aerodrom Tatsinskaya je zavrio unitenjem aerodroma i nekoliko
Luftwaffeovih zrakoplova koji su opskrbljivali snage u Staljingradu. Manstein je bio prisiljen

narediti 48. tenkovskom korpusu da dri obranu, umjesto da kao rezervne snage podupru jedinice
u proboju do Staljingrada. No situacija za Nijemce je bila jo vie pogorana 18. prosinca jer se
Hitler ogluio na molbe i odbio dopustiti njemakoj 6. armiji da zapone s operacijama za proboj
prema ostatku Armijske grupe "Don".
Raspad: 19.-23. prosinca
Dana 19. prosinca, Manstein je poslao svog glavnog obavjetajnog asnika, bojnika Eismanna, u
Staljingrad da prenese generalu Paulusu tonu sliku strateke situacije u kojoj se nala Armijska
grupa "Don".Paulus izvjeem nije bio pretjerano impresioniran, iako se sloio da bi bilo
najbolje probiti koridor to je bre mogue. Naelnik glavnog stoera 6. armije, general bojnik
Arthur Schmidt, se nije sloio s Mansteinom i tvrdio da je proboj neostvariv i predloio da bi
Armijska grupa "Don" trebala poduzeti potrebne mjere da bi se snage u Staljingradskom depu
bolje opskrbljivale zrakom. Iako se sloio se prvotno sloio s Eismannom, Palus je odluio da 6.
armija nije u mogunosti izvesti napad sa svoje strane i da se ideja protivi izriitim naredbama
Hitlera. Iako je tog dana LVII tenkovski korpus uspio doi do rijeke Alksay i doi na udaljenost
od 48 km od junog ruba bojita 6. armije, zarobljene njemake snage nisu pokuale probiti se i
povezati s ostatkom armijske grupe.[84] Nadalje, 6. armija jednostavno nije imala snage za
pokuaj proboja, s manje od 70 operativnih tenkova, ogranienim zalihama, dok izmoreno
pjeatvo nije bilo u stanju pokuati napasti u meavi koja se razvijala zadnjih nekoliko dana.
Manstein je 23. prosinca naredio 6. tenkovskoj diviziji da prekine s ofenzivom i premjesti se na
juni dio rijeke ir, kako bi pojaala njemaku obranu koja je bila na udaru sovjetske ofenzive.
Do 24. prosinca, 4. tenkovska armija se u potpunosti povukla na svoje poetne poloaje.
Neuspjenim pokuajem proboja do 6. armije i kasnije odbijanje iste za zapoinjanje napada je
uzrokovalo neuspjeh i raspad operacije 24, prosinca, kada se Armijska grupa "Don" vratila u
obranu.

ZAKLJUAK
S njemakim neuspjehom, Stavka se mogla ponovno koncentrirati na unitavanje jedinica u
Staljingradskom depu i nastavku irenja na zapad kao dio sovjetske zimske ofenzive. Crvena
armija je imala gotovo 150.000 vojnika i 630 tenkova nasuprot 4. tenkovskoj armiji u povlaenju
i iako se Volskyev 4. mehanizirani korpus (18. prosinca 1942. preimenovan u 3. straarski
mehanizirani korpus) povlaio kako bi se osvjeio svoje redove, 51. armija, 1. straarski
pukarski i 7. tenkovski korpus se obruio na njemake jedinice u povlaenju izmeu rijeke
Mushkova i Aksai. U tri dana, sovjetske jedinice su se probile kroz rumunjske poloaje koji su
branili bok LVII tenkovskom korpusu i prijetile 4. tenkovskoj armiji iz smjera juga, stjeravi
Nijemce da nastave povlaenje prema jugozapadu.[90] Cijelo to vrijeme, XLVIII tenkovski
korpus, predvoen 1. tenkovskom divizijom se borio za zadravanje poloaja du rijeke ir.
Unato uspjehu, XLVIII tenkovski korpus je angairan za obranu Rostova jer je sovjetski proboj
postao pitanje vremena zbog raspada talijanske 8. armije.[92] Kako je Crvena armija tjerala 4.
tenkovsku armiju prema rijeci Aksai i probila se kroz njemaku obran na obali rijeke ir, poela
se pripremati za operaciju "Prsten", unitenje snaga u Staljingradu.( Erickson.1983)
Njemake snage u Staljingradu su ubrzo ostale bez potrebnih zaliha, neki vojnici su bili prisiljeni
ivjeti od konjskog mesa. Do kraja 1942., razmak izmeu 6. armije i snaga izvan obrua je bila
preko 65 kilometara i veina njemakih formacija u tim podrujima je bila vrlo slaba. Hitlerovo
inzistiranje na dranju Staljingrada je odluilo o sudbini 6. armije. Kraj njemakih ofenzivnih
operacija je omoguio Sovjetima da nastave svoje namjere u odsijecanju njemakih snaga na
Kavkazu, koje je poelo sredinom sijenja 1943. godine. S druge strane, okruenje 6. armije i

namjera da se ona uniti su vezale velik broj sovjetskih jedinica, to je utjecalo na operacije u
drugim podrujima.

LITERATURA

Glantz, David M. (January 1996.). "Soviet Military Strategy During the Second Period of War
(November 1942 December 1943): A Reappraisal".
McCarthy, Peter; Mike Syryon (2002). Panzerkrieg: The Rise and Fall of Hitler's Tank
Divisions, New York City, New York: Carroll & Graf.
Erickson, John (1983.). The Road to Berlin: Stalin's War with Germany, New Haven,
Connecticut: Yale University Press
von Manstein, Erich (1982.). Lost Victories, St. Paul, MN: Zenith Press