Ljekovito Bilje Brosura Biopa

1
LJEKOVITO BILJE

1. UVOD

Od mnogih vrsta biljaka koje rastu na naem planetu, samo je nekoliko stotina zanimljivo u
gospodarskom pogledu, osobito za dobivanje sirovina za farmaceutske proizvode. U posljednje vrijeme
prednost se daje uzgoju pojedinih vrsta ljekovitih i aromatinih biljaka iji su bioloki aktivni sastojci osnovne
sirovine za proizvodnju mnogih lijekova, kozmetikih pripravaka i aroma za prehrambene proizvode.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, u ljekovito bilje ubrajaju se one biljne vrste iji
jedan dio ili vie dijelova sadre bioloki aktivnu tvar koja se moe iskoristiti u terapijske svrhe ili za
kemijsko farmaceutske sinteze.
U aromatino bilje spadaju one vrste to sadre jednu ili vie aktivnih tvari posebnog mirisa ili
okusa koje se iskoritavaju za spravljanje mirisa, kozmetikih proizvoda, napitaka i aroma za ivene
namirnice. Te tvari aromatino i ljekovito bilje stvara specifinom biljnom sintezom. Za preradu se uzimaju
samo oni dijelovi biljke koji sadre aktivnu tvar: list, plod, cvijet, korijen i stabljika.
esto se aromatino i ljekovito bilje naziva zajednikim imenom ljekovito bilje.
Ljekovito i aromatino bilje ima viestruku ulogu:
1. Ljekovito bilje samoniklo ili kultivirano zbog sadraja bioloki aktivnih tvari primjenjuje se u lijeenju
ljudi i ivotinja.
2. Aromatino bilje se zbog sadraja aktivnih tvari koje poboljavaju okus, upotrebljava u prehrambenoj
industriji, a slui i za dobivanje eterinog ulja.
Ne postoje stroge granice izmeu biljnih vrsta u tim skupinama jer se iste biljke mogu iskoristiti u sve tri
svrhe (npr. paprena metvica, koja slui u medicinske svrhe, za dobivanje eterinog ulja i za dobivanje aroma).
Svaka biljka moe biti ljekovita. ak i najobinije namirnice, kao to su ria, zob i mrkva, imaju
odreeni uinak osim svoje glavne uloge da budu hrana. Sve jestive biljke imaju odreeno medicinsko
djelovanje te ih se moe definirati kao poseban podskup ljekovitog bilja.
Biljke takoer zovemo ljekovitim kada njihova korist nije strogo medicinska, premda mogu poboljati
ope stanje. Tu spada bilje ugodna mirisa koje koristimo da bi namirisali svoja tijela, odjeu i kue, i ono ne
ba ugodna mirisa kojim tjeramo insekte i mikroorganizme. Bilje se moe rairiti po podu kako bi upilo
prolivenu tekuinu ili neugodne mirise, moe se koristiti za uspjenije konzerviranje hrane i poboljavanje
okusa alkoholnih pia. Neko bilje privlai pele i leptire u nae vrtove, a drugo jednostavno ini uitak naim
oima.
Ljekovito bilje sadri razliite spojeve, a neki od njih imaju odreeni uinak, dok mnoge djeluju u
suglasju. Neke stimuliraju, druge umiruju. Neke najvie djeluju na odreene dijelove organizma; maslaak na
jetru, glog na srce i cirkulaciju, druge na opu dobrobit i pomau da se bolje nosimo sa svakodnevnim
problemima.
Bez obzira gdje ivimo, mogue je uzgajati barem nekoliko biljaka, makar samo na prozorskoj dasci..
Najbolji nain upoznavanja samoniklog bilja je poi u istraivanje s nekim tko je ve proao taj put, jer
nita ne moe zamijeniti uenje od osobe koja je znalac i na taj nain se znanje o ljekovitom bilju stoljeima
prenosilo s koljena na koljeno.
Ljekovito bilje moe biti jednogodinje, dvogodinje ili viegodinje, drvenasto ili grmoliko.
Broj biljnih vrsta ljekovitog bilja neprestano se mijenja. Divlje vrste zbog poveane potranje za njima
prerastaju u kultivirane, a pojedine se vrste kultiviranog bilja naputaju zbog jeftinije proizvodnje sintetikih
pripravaka.

2
1.1. Sakupljanje bilja

Najvanije je raspoznavanje biljaka pri emu mogu pomoi crtei i fotografije, a za tono odreivanje
koristi se botaniki klju. Pri sakupljanju biljaka treba se iskljuivo sluiti rezanjem, a ne upanjem. Sakupljaju
se za suha, lijepa vremena, u prijepodnevnim satima. Nakon dugotrajne kie treba priekati dva ili tri dana.
Kada se skuplja bilje za uporabu u ljekovite svrhe, klju je u biranju najzdravijih biljaka koje se mogu
nai. Od biljke se oekuje da s nama podijeli svoju vitalnost, pa neemo brati one koje izgledaju nezdravo, ili
rastu previe blizu ceste ili nekog drugog izvora zagaivanja.
Biljke koje rastu u umjerenim zonama obino brzo rastu u proljee, cvjetaju ljeti, imaju plodove ili
sjemenke u jesen, a zatim venu ili barem usporavaju svoj razvoj tijekom zime. Lie i stabljike se skupljaju u
proljee ili poetkom ljeta prije pojavljivanja cvjetova. Branje pupoljaka prije nego procvjetaju produit e
mogunost skupljanja cvjetova. Cvjetove je najbolje brati kad se poinju otvarati. Sjemenke treba skupljati
kada su zrele i spremne pasti. Kada se vitalnost biljke spusti u tlo, u kasnu jesen, zimi ili u rano proljee
vrijeme je za iskopavanje korijena. Plodovi se beru kada su zreli.
Biljke kao i sva druga iva bia, uglavnom se sastoje od vode, te reagiraju na utjecaj mjeseca.
Kemijski sastav biljke suptilno se mijenja iz sata u sat. Vanjski su dijelovi najbolji ujutro, nakon to rosa ishlapi i
prije nego sunce osui viak vlage. Korijenje je najkvalitetnije uveer i nou.
Listove i cvjetove nije dobro brati dok su mokri, jer ih je tee osuiti, te se moe razviti plijesan. Jaka
suneva svjetlost smanjit e koliinu dragocjenih hlapivih ulja.
Biljke se sakupljaju u koaru ili papirnatu vreicu i nikada se ne pritiu. Oteeni dijelovi biljke
odstranjuju se ve prilikom branja.

1.2. uvanje bilja

Uobiajeni nain uvanja je suenje. Korijenje i stabljike treba oprati i narezati prije suenja, a listove i
cvjetove ne, jer vlaga izaziva stvaranje plijesni. Potrebno je otresti prainu i kukce. Cilj je to bre, ali i to
paljivije, suiti biljke.

1.3. Suenje bilja

Svjee bilje ima ogranien rok trajanja, konzervira se: suenjem, prirodno, na tavanima, pod
nadstrenicama ili u suarama. Svjee se bilje za proizvodnju eterinih ulja moe destilirati vodenom parom, a
destilirati se moe i suho ljekovito bilje ekstrakcijom pogodnim otapalom (etanolom, metanolom), izdvajaju se
aktivne komponente u trajan i stabilan ekstrakt.
Ljekovito bilje uvijek se sui u hladu i na prozranom prostoru. Suenje na direktnoj sunevoj svjetlosti
previe je grubo za veinu biljaka, osobito za one koje imaju visoki postotak hlapivih ulja. Idealno mjesto u
veini kuanstava je reetkasta polica u prozranom ormariu na koju se bilje rairi na komadu papira i ostave
vrata otvorena da bi zrak mogao cirkulirati. Suenje treba biti gotovo za dva do tri dana. Ako su dobro osueni
listovi i cvjetovi biti e hrskavi i smrvit e se na dodir, ali bi njihova boja trebala biti jarka, a njihov miris, ako ga
imaju, svje i jak. Zeleni dijelovi, listovi i neki cvjetovi sue se cijeli. Neposredno prije upotrebe usitni se ili
izree. Manje koliine potpuno suhih droga pohranjuju se u staklenke s poklopcem, a vee koliine se prvo
stavljaju u papirnate vreice. Bilje e najbolje izdrati u obinim smeim papirnatim vreicama, u kartonskim
kutijama ili u staklenkama prekrivenim platnenim ubrusima s natpisom na kojem pie naziv biljke, dio biljke i
datum, spremljeno na hladnom mjestu, dalje od izravne suneve svjetlosti. Tako uvane trebale bi izdrati
najmanje godinu dana.

1.4. Kontrola

Pohranjene biljke s vremena na vrijeme treba pregledavati jer ih moe napasti plijesan ili moljci.
Ukoliko se to dogodi, bilje se baca, jer djelomice ili potpuno gubi ljekovita svojstva.

3
1.5. Sistematika ljekovitog bilja

Ljekovito bilje sistematizirano je u redove i porodice. Glavne karakteristike te porodice su dugaki
askusi, u poetku jednostanini, u kojima se razvijaju vlaknaste askospore.

1.6. Plantani uzgoj

Zanimanje za plantani uzgoj ljekovitog i aromatinog bilja, kao alternative samoniklom bilju, potakla je
potranja preraivake industrije iji se krajnji proizvodi temelje na ljekovitom i aromatinom bilju, te potreba za
sirovinama ujednaene kvalitete i kvantitete.
Usmjerenim uzgojem ljekovitog i aromatinog bilja smanjila bi se nekontrolirana borba samoniklog bilja
i time sprijeilo njegovo izumiranje.
S obzirom na potrebe svjetskog, posebice razvijenog zapadnog trita, zapoela je proizvodnja
bioloki istog ljekovitog bilja za kupce bioloke hrane, tj. proizvoda proizvedenih tehnologijom organske
proizvodnje.
Pravilno primijenjena ishrana i zatita ljekovitog i aromatinog bilja prihvatljiva je za ovjeka, a uz to se
time osigurava dobar urod i ekonomina proizvodnja.

4
2. INIOCI KOJI UTJEU NA SADRAJ I KAKVOU AKTIVNIH SASTOJAKA
LJEKOVITOG BILJA

Svojstva aromatinog i ljekovitog bilja ovise o njihovu stanitu i vremenu branja.

2.1. Ekoloki inioci

Biljni svijet i njegov okoli usko su vezani jer okoli uvjetuje ivot biljaka, a biljke utjeu na okoli. Za
biosintezu su izuzetno vani ekoloki inioci. To je osobito vano pri plantanom uzgoju ljekovitog bilja, za koje
su uz potpunu ontonogenezu vani i ekoloki uvjeti koji e biljnoj vrsti omoguiti tvorbu maksimalne koliine
bioloki korisne aktivne tvari optimalne kvalitete.

2.2.Temperatura

Temperatura utjee na rasprostranjenost, nain razvoja biljaka i na proizvodnju biomase. Razliiti
sekundarni sastojci biljke posljedica su slijeda biokemijskih sinteza i svaki zahtijeva optimalnu temperaturu jer
se sadraj aktivnih tvari poveava ili smanjuje.

2.3. Geografska irina

Geografska irina vana je zbog temperature i sunanih razdoblja. Tipian primjer vanosti geografske
irine je sinteza masnih kiselina. Biljka iz toplijeg klimatskog podruja uzgojena u hladnijim podrujima sadri
vie nezasienih masnih kiselina. Vrste uzgojene u toplijim, junim podrujima, bogatije su eterinim uljima.

2.4. Svijetlost

Svjetlost je takoer vana za stvaranje bioloki aktivnih tvari. Intenzitet svjetlosti utjee na
metabolizam biljke, tj. na kvalitetu i kvantitetu aktivnih tvari. Svjetlost potie proces fotosinteze. Fotolizom se
eliminira molekula vode u procesu esterifikacije, to utjee na stabilnost estera. Zbog toga aromatino bilje
uzgojeno u podruju s mnogo svjetlosti, pri jakom fotosintetskom djelovanju, tvori ulje bogato esterima
intenzivnije arome.

2.5. Voda

Voda moe bitno utjecati na udio bioloki aktivnih tvari u ljekovitom bilju. Ako kia pada prije berbe,
smanjuje se sadraj aktivnih tvari u mnogim vrstama ljekovitih biljaka jer se gube neke tvari topljive u vodi. To
je osobito vidljivo kod onih biljaka u kojima se eterina ulja stvaraju u organima smjetenim na povrini
razliitih nadzemnih dijelova (pr. u ljezdastim dlaicama). Lavanda gubi znatan dio eterinog ulja ako obilne
kie padnu prije cvjetanja ili za vrijeme cvjetanja. Smanjenje sadraja eterinog ulja uzrokuje i nedostatak
vode u tlu. Optimalnom opskrbljenou tla vodom moe se poveati udio eterinog ulja za 0,3 do 0,5%.

2.6. Tlo

Tlo uvelike utjee na kvalitativna i kvantitativna svojstva biljke (tekstura i pH tla).

2.7. Vrijeme i gustoa sjetve, odnosno sadnje

Svako zakanjenje u sijanju ili sadnji u proljee negativno moe utjecati na urod, jer biljke niu u
vrijeme kad su temperature ve visoke i kad nema kia. Gustoa sjetve i sadnje utjee na neoekivane
prinose i kakvou, a osobito pregusta sjetva. Na gustou sjetve su posebno osjetljivi neven, badelj i kim.
Nekim vrstama, npr. paprenoj metvici, pogoduje gusta sjetva ili sadnja, jer bre sintetiziraju eterino ulje. Mak
zahtijeva gustu sjetvu jer se pri rijetkoj sjetvi grana i stvara sekundarne tobolce koji su siromani alkaloidima, a
5
mauran pri rijetkoj sjetvi brzo odrveni. Matinjak zahtijeva rjeu sadnju jer se time potie razvoj prizemnih
listova, koji sadre vie aktivnih tvari od vrnih listova.
Postoji i skupina biljnih vrsta ija se gustoa sadnje moe regulirati prema namjeni proizvodnje, npr.
sljez. Gue se sadi ako se eli potaknuti stvaranje listova, a rjeom sadnjom potie se tvorba cvijeta.

2.8. Natapanje

Natapanje prskanjem, oroavanjem ne preporua se za mnoge vrste aromatinog bilja kojima su
eterina ulja lokalizirana u strukturama na vanjskim dijelovima listova i cvjetova. Ako se oroavanje provodi
prije berbe, koliina eterinog ulja se smanjuje.

2.9. Nain i vrijeme berbe

Nain berbe moe utjecati na kakvou proizvoda. Da bi se izbjegao gubitak sjemena, berba treba biti
strojevima koji suvie ne tresu biljke. Grmoliko bilje, primjerice lavandu, treba brati bez trzanja.

6
3. AKTIVNI SASTOJCI LJEKOVITOG BILJA

Kemijski sastav aktivnih tvari biljaka i njihovo djelovanje u organizmu potrebno je radi boljeg
razumijevanja uporabe pojedinih ljekovitih biljaka. Dijele se na primarne: eeri i proteini, nuni biljci za rast i
reprodukciju i sekundarne tvari, nazivaju se jo i bioloki aktivne tvari, a sadre alkaloide, organske kiseline,
eterina ulja, glikozide, biljne ljepljive sluzi, gume, smole, tanin, vitamine i dr. i ne utjeu izravno na razvoj
biljke. ovjek od davnine iskoritava sekundarne tvari biljke zbog njihovih terapijskih svojstava i arome.
Alkaloidi su optiki i bioloki aktivne tvari koje sadre duik, a biljka ih sintetizira iz aminokiselina ili iz
njihovih derivata. Najpoznatiji su: morfin, nikotin, anabasin, kinin, kofein, strihnin, atropin, emetin. Ima ih u
razliitim dijelovima biljke: listovima, korijenu, kori, plodovima i sjemenu. Svi alkaloidi imaju dobra
farmakodinamika svojstva ukoliko se primjenjuju u malim dozama. Djeluju na brojne procese u organizmu, na
sredinji i vegetativni ivani sustav, srce, bubrege, respiracijski i gastrointestinalni sustav.
Glikozidi su vrlo raireni u biljnom svijetu, sastoje se od ugljikohidratnog dijela i skupine eera,
glikona, i funkcionalne skupine jedne eerne molekule-aglikona.
Gume su prirodne tvari iz vegetativnih organa biljaka, a mogu nastati i kao posljedica mehanike
ozljede biljke. Kemijski su to mjeavine polisaharida. Imaju zatitno djelovanje na gastrointestinalni sustav.
Biljne ljepljive sluzi su mjeavine polisaharida koje s vodom daju koloidne, neljepljive suspenzije.
Upijaju nekoliko puta vie vode od vlastite mase, zbog ega se upotrebljavaju kao mehaniki laksativi.
Gorke tvari poboljavaju izluivanje eluanih sokova i time probavne procese. Pripadaju im supstrati
razliite kemijske strukture, a karakterizira ih gorak okus.
Tanini su aromatski spojevi sloene grae, ne sadre duik. Djeluju antidiuretiki.
Organske kiseline u molekuli sadre jednu ili vie karboksilnih skupina, nalaze se u slobodnom ili
vezanom obliku, posebno u klicama i kiselim plodovima. Farmakoloki su vane limunska kiselina, vinska i
oksalna, jer ublaavaju crijevne tegobe.
Enzimi ili fermenti djeluju kao katalizatori biokemijskih reakcija. Klasificiraju se prema tipu reakcije to
je pospjeuju ili prema supstratu na koji djeluju. Osnovni su enzime maltaze, pospjeuju probavu
ugljikohidrata, a ostali enzimi probavu proteina.
Vitamini su organski koji imaju kljunu ulogu u reguliranju mnogih fiziolokih procesa. Nuni su
razvitak i odranje ljudskog i ivotinjskog organizma. Mogu se dobiti i sintetiki.

3.1. Eterina ulja

Miris bilja potjee od uzajamnog djelovanja i svojstava organskih spojeva to ih ono sadri, alkohola,
estera, fenola, aldehida, ketona, terpena itd. Eterina ulja su smjesa razliitih organskih spojeva. To su
tekuine manje ili vie hlapljive na sobnoj temperaturi.
Odnosi izmeu sastojaka eterinih ulja prilino su stabilni u odreenom ambijentu i u odreenom
vegetativnom stadiju razvoja biljke. Prirodna eterina ulja su skupa. Sintetiki se mogu pripremiti kvalitetna
eterina ulja ljubiice i jorgovana. Najee se nalaze u epidermi stanica latica, (rua i jasmin), u ljezdastim
dlaicama, (paprena metvica i lavanda), u staniju parenhima (lovor). Stanina aktivnost o kojoj ovisi stvaranje
eterinog ulja vrlo je intenzivna za vrijeme cijelog vegetacijskog razdoblja, a posebno prije cvjetanja i u
razdoblju prijelaza u reproduktivnu fazu. Kada biljka miruje, eterina ulja se akumuliraju u vegetativnim
organima: listovima, cvjetovima, plodovima, kori, korijenu i podancima. Razliiti dijelovi iste biljke mogu
akumulirati raznovrsne tvari, to je vidljivo iz njihovih aromatinih svojstava.
Eterina ulja se upotrebljavaju za pripravljanje mirisa, aroma, pia i zaina, ali se esto koristi i njihovo
farmakodinamiko djelovanje.

7
4. NJEGA TLA

Njega tla je osnova zdravog, snanog rasta.

4.1. Gnojidba

Harmonina gnojidba utjee na harmonian rast. Prekomjerna gnojidba prvenstveno duikom, slabi
biljke jednako kao i nedostatak hraniva. Uravnoteena opskrba hranjivima ubraja se u preduvjete zdravog
ivota biljaka. Ispravno stanite takoer pridonosi dobrom razvoju. Treba voditi rauna o zahtjevima koje
pojedine vrste imaju za svjetlom, toplinom, vlagom i prilikama u tlu.
Zdrav sjemenski materijal i ispravan odabir sorte stvaraju dobre preduvjete za snaan razvoj biljaka.
Sjeme i biljke iz biolokog uzgoja imaju bolju kakvou od onih iz monokultura. Obavezno koristiti sjeme koje
nije kemijski obraeno.
Zastiranje tla ima vanu ulogu. U njegu humusa ukljueno je i kameno brano, jer njegov bogat
sadraj mikroelementima omoguuje da iz zdravog tla izrastu zdrave, kvalitetne biljke za ljudsku i ivotinjsku
prehranu. Metode koje slue poboljanju humusa: kompost, povrinsko kompostiranje i stajski gnoj, zelena
gnojidba, tekue biljno gnojivo i mjeovite kulture.
Organska gnojiva moraju biti prihvaena od makroorganizama i pretvorena u oblik prihvatljiv za biljke.
To se dogaa preko komposta ili direktno u tlu. Ne slue samo kao osnova ishrane biljaka ve istodobno i
poboljavaju plodnost tla.
U kompostu su sadrana sva potrebna hraniva i mikroelemeti u uravnoteenom odnosu. Ugljik, vodik i
kisik su temeljni elementi i njima se biljke same opskrbljuju iz zraka i tla, a dodavati se moraju duik, fosfor i
kalij, NPK gnojiva. U njih se ubrajaju i kalcij i mikroelementi.
Duik Duina gnojiva su leguminoze, mahunarke, koje obogauju duik putem kvrinih bakterija u
svom korijenu u tlu i mogu biti kupovna, mljeveno rogovlje, suena krv. ivotinjska gnojiva s relativno visokim
udjelom duika su ovji i kozji gnoj. Prekomjerna gnojidba duikom uzrokuje produeni rast vegetativnih
organa, spuvasto tkivo i osjetljivost na bolesti. Izrazito prekomjerna gnojidba moe dovesti i do palei.
Nedostatak duika oituje se u ukastoj boji listova.
Fosfor potie nastanak cvjetova i plodova i ima velikog udjela u stvaranju bjelanevina. Fosforna
gnojiva su kotano brano, sirovi fosfati i Thomasovo brano. ivotinjsko gnojivo s visokim sadrajem fosfora
je gnoj od peradi, (kokoji, golublji). Suvina gnojidba fosforom uzrokuje potekoe u izmjeni tvari. Dolazi do
smetnji u rastu i razvoju. Nedostatak fosfora vidljiv je u crvenkastoj ili smeeljubiastoj boji lista, u loem
stvaranju korijena i slabom zametanju plodova.
Kalij daje biljci vrstou i stabilnu stukturu, potie nastanak korijena i gomolja, ima vanu ulogu u
fotosintezi i kod stvaranja kroba i eera. Sprjeava isparavanje vode i titi biljke od isuivanja i izmrzavanja
uslijed mraza. Hranjiva bogata kalijem vana su za izmjenu tvari u biljkama. Gnojiva na bazi kalija su drveni
pepeo, proizvodi od algi i patentirani kalij. ivotinjska gnojiva s velikim sadrajem kalija su gnoj od peradi,
sueni govei gnoj i svinjski gnoj. Suvina gnojidba kalijem vidljiva je u nepravilnostima za vrijeme rasta. Lie
smei na rubovima i odumire uslijed njegovog nedostatka. Biljke dobro ne rastu i iznenada mogu uvenuti.
Kalcij vee kiseline u tlu, uvruje strukturu tla i potie ivot u njemu. Spada u najvanije graevne
elemente pomou kojih biljke stvaraju svoja hranjiva. Sudjeluje i u izmjeni iona. Gnojiva na bazi kalcija su
kalcijev karbonat, lapor, magnezijev vapnenac, ivo vapno, Thomasovo brano, kameno brano. Suvina
gnojidba kalcijem potiskuje kalij. Tlo postaje izrazito alkalno. Nedostatak kalcija oituje se u slabom rastu
korijena.
Mikroelementi su potrebni biljkama u malim koliinama, u tragovima, ali su vani za njezin zdravi rast.
Magnezij sudjeluje u stvaranju klorofila, nedostatak je vidljiv na oteenjima na rubovima i izmeu
ila listova. Nalazi se u odreenim vrstama kamenog brana i dijatomejskoj zemlji.
eljezo takoer sudjeluje u stvaranju klorofila i ima vanu ulogu u izmjeni tvari u biljci. Nedostatak je
vidljiv u ukastom obojenju listova, (kloroza), a ile listova izgledaju kao zelena mrea.
Bakar je sastojak enzima i sudjeluje u procesima izmjene tvari. Ukoliko ga nedostaje, lie postaje svijetlo, a
vrhovi se sue.
8
Molibden ima vanu ulogu u pretvorbi duika unutar biljke, te u radu bakterija u tlu koje veu duik.
Njegov nedostatak se javlja samo u kiselim tlima. Listovi pokazuju nepravilnosti, a cvjetaa ne stvara cvatove.

4.2. Zatita od tetnika, bolesti i korova

U ekolokoj poljoprivredi zabranjena je primjena klasinih kemijskih sredstava za zatitu bilja,
a dozvoljena je upotreba nekih, samo izuzetno i pod nadzorom tijekom prijelaznog perioda ili kod jakih
napada u vinogradima i vonjacima. Koriste se sve druge raspoloive metode: mehanike, fizikalne,
bioloke. Zahtijevaju vie znanja, poznavanja biologije i ekologije tetoina, te vie truda, ee preglede
usjeva, praenje pojave kretanja i razmnoavanje tetoina, vie mehanikog i ljudskog rada. Potrebno je
pravovremeno i pravilno izabrati i primijeniti metode koje su najefikasnije protiv pojedinih tetnih vrsta.
Zatitne mjere dijele se na:
- preventivne - sprjeavanje i
- kurativne - suzbijanje.
Preventivne mjere zapoinju ve sa izborom zdravog sjemena ili sadnica, otpornih sorata,
plodoredom, a na oranici ve nakon skidanja predkulture, paljenjem strnita, te zaoravanjem ime se
suzbija i znaajan broj korova. Pravilna obrada, priprema, njega i gnojidba tla, kojima se stvaraju optimalni
uvjeti za nicanje i porast pojedinih usjeva, poveavaju njihovu otpornost i tolerantnost na nepovoljne
klimatske i bioloke utjecaje koji se tada lake kontroliraju dozvoljenim mjerama zatite. Dobro
organiziranim plodoredom mogue je izbjei oko 70% problema s bolestima i tetnicima. Vano je
provoditi i ostale mjere higijene tla.
Sredstva za prskanje koja su dozvoljena u eko- proizvodnji: botaniki pesticidi dobiveni ekstrakcijom
neotrovnog, veinom ljekovitog i zainskog bilja, (kopriva, luk, preslica, paprika, kamilica, pelin, ruzmarin).
Ekstrakte ovih biljaka mogue je pripremati na samom gospodarstvu, nisu toksini te je njima mogue
prskati biljke u bilo kojoj fazi razvoja. Danas na tritu postoje i komercijalni preparati na bazi ove skupine
botanikih pesticida. Razlikujemo i botanike pesticide dobivene nekom od ekstrakcija otrovnih
biljaka,(duhan, buha rotenon, kvasija).
Najpoznatiji pesticid, insekticid je piretrum, ekstrakt buhaa. Djeluje kao kontaktni insekticid i otrovan
je i za korisne insekte. Kao pesticidi mogu djelovati kalijevi i natrijevi sapuni. Najee su u upotrebi
kalijevi sapuni koji su djelotvorni u suzbijanju lisnih uiju.
Suzbijanje korova bez herbicida uspjeno se obavlja mehaniki: oranje, drljanje, kultiviranje, konja,
ispaa, te fizikalnim metodama: plamenom, plinskim plamenicima.
Sve mjere i metode, pogotovo u prijelaznom periodu treba provoditi pod nazorom savjetodavne strune
slube.

5. ANELIKA Angelica archangelica, porodica Apiaceae, titarke

Upotrebljava se najvie osueni korijen anelike, plod rjee, list vrlo
rijetko. Korijen sadri eterino ulje koje se upotrebljava u kozmetikoj
industriji za pravljenje krema i mirisa. Ublaava reumatske bolove, upale
miia, kalja i ivane napetosti, a takoer poboljava apetit i probavu. Kao
aroma u upotrebi je za pripravljanje gorkih likera.

5.1.Morfoloke karakteristike

Anelika je dvogodinja biljka, u prvoj godini stvara korijen i lisnu rozetu, a u drugoj cvjetnu stabljiku.
Korijen je vretenast i slabo razvijen u prvoj godini, u drugoj zadeblja i nastanu izbojci duljine 25-40cm. Na
peteljkama se nalaze listovi koji su veliki, perasto razdijeljeni. Lice im je tamnozelene boje, a nalije
plavozeleno
9
Iz korijenove glave u drugoj godini izraste cvjetna stabljika, vilja i od dva metra. Promjer stabljike pri dnu
moe biti 5-7cm. Korijen ima promjer do 3cm i tek u treoj godini istjera cvjetnu stabljiku koja se grana, a na
vrhovima se stvaraju titasti, kuglasti ili polukuglasti cvatovi.
Cvjetovi su dvospolni, utozelene boje i neugodna mirisa, privlae muhe i sjenice. Anelika cvjeta
u lipnju, a plodovi se anju poetkom srpnja. Cvjetanje i sazrijevanje plodova traje dugo, pa se osipanjem
izgube plodovi s prve procvale vrne grane na svakoj biljci. Plod je spljoten, duine 6-8 mm, a irine 4-5. Boja
mu je utosmea.
U cijeloj biljci je nejednolino rasporeeno eterino ulje: u korijenu 0,5-1,00%, u zrelom plodu 0,91,5%, a u
listu 0,15-0,3%
Vegetacija anelike poinje vrlo rano, tako da ponekad prvi listovi izbijaju ve poetkom veljae.
Vegetacijsko razdoblje u prvoj godini traje vrlo dugo, a zavrava u kasnu jesen. U drugoj godini ve poetkom
srpnja plod je zreo. Klijavost sjemena je najbolja odmah poslije etve, kasnije se smanjuje i tek nakon dueg
hladnog razdoblje nie.

5.2.Ekoloki uvjeti

Anelika je biljka humidnih predjela s hladnom klimom. Nije osjetljiva na dua zahladnjenja niti mrazove.
Najpovoljnija za uzgoj su hladna tla, bogata hranivom i rastresita jer se iz njih lake vadi korijen. Korijenov
sustav ne prodire u tlo dublje od 50cm, a bujno lie crpi velike koliine vode iz tla. Velike tete javljaju se
zbog napada re, ako sua due potraje. Za vrijeme vegetacije anelika ne podnosi ni due zadravanje vode
u tlu, jer korijenova masa truli i propada.

5.3. Tehnologija uzgoja - Plodored

Anelika se dobro uklapa u plodored sa svim kulturama, osim sa vrstama iz porodice titarki, jer se mogu
pojaviti zajedniki dominantni korovi, bolesti i tetnici, osobito klisnjaci. itarice su najbolji predusjev, rano se
anju i tlo se prije sjetve moe pravodobno obraditi.

5.4. Priprema tla

Radovi ovise o stanju i tipu tla, ali duboko oranje je obavezno. Za sjetvu je potrebna ravna povrina, sitno
mrviaste strukture.

5.5. Sjetva

Optimalni rok za sjetvu je kraj kolovoza da bi se do zime razvio korijen promjera 10mm i 4-5 pravih listova,
te da ve u veljai nastave rast. Meuredni razmak je 50cm, a dubina 2 do 2,5cm. Optimalan sklop je 100
000120 000 biljaka po hektaru. Ovisno o klijavosti, potrebno je 4,5 do 7kg sjemena po hektaru. Puni urod
postie samo razvijeno korijenje promjera veeg od 20 do 25mm. Korijen je upotrebljiv samo u prvom dijelu
vegetacije, prije nego se razvije cvjetna stabljika. Nakon cvatnje biljka propada.
Anelika se uglavnom uzgaja izravnom sjetvom, a vrlo rijetko sadnicama koje se proizvode ljeti u hladnim
lijehama. Sade se u studenom jer prije ne dosegnu rast dovoljan za presaivanje.

5.6. Njega usjeva

Njega usjeva zapoinje odmah nakon sjetve, prije nicanja. Kultivacija se obavlja u jesen kada se
oblikuju redovi usjeva. U proljee kada pone vegetacija, usjev treba prihraniti, a tlo kultivirati. Od kraja svibnja
redovi usjeva se zatvore bujnim liem, pa zato ne niu i ne rastu korovi, ali je time onemoguena obrada tla
traktorom.

10
5.7. Vaenje korijena

U kasnu jesen korijen se vadi izoravanjem, odstrani se lie, a korijenje se izvadi strojevima za
vaenje repe ili cikorije. Vei dio zemlje se otrese, a zemlja koja se vrsto dri korijena, uklanja se pranjem i to
temeljito, da bi se olakala dalja obrada. Tako oprani korijen usitnjava se sjeckalicama za sjeckanje stone
hrane. Sekundarno korijenje ini 25-35% ukupnog korijena i sadri 50% eterinog ulja, s toga treba paziti da
se to manje oteti pri vaenju.
Uz minimalnu koliinu padalina od 900 mm/m tijekom godine, moe se postii 8-10t svjeeg korijena
po ha uz prosjean sadraj eterinog ulja, 4-6kg/ha. Da bi se dobio 1kg suhog korijena, potrebna su 4kg
svjeeg korijena, pa se po ha dobivaju 2 do 2,5t suhog korijena. Za dobivanje ploda anelike ili eterinog ulja
iz njega, etva se obavlja tek krajem lipnja idue godine, kada je zrelo 60-65% plodova. Ako se eli dobiti vie
ploda, anje se ranije. Po hektaru se moe dobiti od 1,8 do 2,8t ploda. Cijela biljka sadri kiselinu koja izaziva
bolne, mjehuraste opekline i treba paziti da koa ne doe u dodir s tim sokom.
Sve biljke ne stvaraju cvjetne stabljike te se moe odmah nakon etve izvaditi preostalo korijenje, koje
je upotrebljivo samo za destilaciju eterinog ulja.

5.8. Berba plodova

Kada je zrelo 70 do 75% plodova, (sjemena), obavlja se berba itnim kombajnom. Odvaja se srednje
veliko i krupno sjeme koje e posluiti za sjetvu, sui se i pravilno skladiti. Urod sjemena iznosi od 1,1 do
1,3t/ha.

6. BADELJ Silybum marianum, porodica Asteraceae, glavoike

U pukoj medicini upotrebljava se list i plod badelja za lijeenje jetre, ui i
guterae. Uzgaja se u cijelom svijetu.

6.1. Morfoloke karakteristike

Badelj je jednogodinja zeljasta biljka, korijen je mesnat, vretenast, a
stabljika uspravna i vilja od 2,5m. Listovi su veliki, nazubljeni, tamnozelene boje s
bodljama koje lue otrov. Povrina lista presvuena je votanom prevlakom. Na
vrhovima razgranate stabljike oblikuju se glaviasti cvatovi promjera 5-8cm.
Cvjetovi su ljubiasti, rijetko bijeli, a vanjske latice zavravaju vrlo otrim
bodljikama. Plod je izduen, jajast, dug 8-9mm. Opna zrelog ploda je smea sa
svijetlim pjegama i utim prstenom. U plodu se nalazi 2-5% flavonoida i to vie u plodu bijelih cvjetova nego
ruiastih. Plodovi sadre i masna ulja.
Vegetacija badelja traje 110 do 140 dana. U lipnju, srpnju, 80-90 dana nakon nicanja pojavljuju se
cvjetovi. Sjeme se esto osipa, to je karakteristika za vrste s produenim razdobljem cvjetanja.

6.2. Ekoloki uvjeti

Badelj je biljka toplog podneblja. Urod ploda i sadraj aktivne tvari se smanjuje ako su obilne padavine
i niske temperature. Na kvalitetnijem tlu daje vei urod, inae nije izbirljiv u pogledu tla.


Badelj se kao jednogodinja biljka dobro uklapa u plodored, ali zbog znatnog osipanja sjemena prije i
za vrijeme etve nije pogodan kao predusjev. Sjeme koje se ospe slijedee se godine u novom usjevu
pojavljuje kao korov.
11

6.4. Priprema tla

Zimskim oranjem se osigurava sigurno i ujednaeno nicanje usjeva. U proljee treba pripremiti
sjetvene povrine sa to manje operacija i osigurati zbijenu sjetvenu posteljicu na dubini 3cm.

6.5. Sjetva

Badelj treba posijati to ranije u proljee. Najprikladnija za sjetvu je sijaica za sjetvu suncokreta.
Meuredni razmak je 70cm, a u redu se sije 25 do 30 klijavih zrna na dubini 2,5 do 3cm. Po hektaru se sije 10-
12kg sjemena.

6.6. Njega usjeva

Budui da se oblikuju redovi, dovoljno je kultivirati usjev, jer krupni listovi brzo zatvore redove i
onemoguuju kretanje izmeu biljaka.

6.7. etva usjeva

Kada su svi cvatovi suhi, a primarni cvatovi postanu bijeli, (obino u kolovozu ili rujnu), anje se itnim
kombajnom pri emu treba paziti da se ne lome plodovi. Plodovi se sue, dorauju i pohranjuju na suhom
mjestu. Urod moe biti od 1,5 do 2,5t/ha suhog ploda.

7. BIJELI SLJEZ Althaea officinalis, porodica Malvaceae

U pukoj i znanstvenoj medicini upotrebljava se korijen, list i cvijet bijelog sljeza. Raste u cijelom
svijetu i kod nas na vlanim rijenim nanosima, u ritovima i na obalama kanala.


Bijeli sljez je viegodinja biljka, jakog, mesnatog, ravastog korijena. Kora je blijedouta, a meso
korijena je bijelo. Ima slatkast okus i sadri sluzi. Prvo se oblikuje lisna rozeta okruglih listova, a potom
uspravna stabljika visoka i do dva metra. Listovi su srcoliki, krupni, na dugim peteljakama, nazubljenog ruba i
obrasli gustim dlaicama, srebrnastozelene su boje. Bijeli cvjetovi sa pet latica stvaraju se u pazucu listova.
Plod je bono spljoteni kalavac koji sadri vie sjemenki. Masa 1000 sjemenki je 3-5g.
Sadraj sluzi je 30-35% i o njoj ovisi ljekovitost sljeza. Sadri i oko 35% kroba, 1,5% masnog ulja, te
pektin, tanin, asparagin, lecitin i fosfat.

7.2. Ekoloki uvjeti

Bijelom sljezu ne pogoduju duge sue, a da bi se mogao razviti bujan korijen i nadzemni dio biljke,
zahtijeva rahlo i vlano tlo.


Ne uklapa se u plodored jer je viegodinja biljka, a nije dobar za ozime kulture kao predusjev, jer se
kasno vadi korijen. Za sjetvu je potrebno duboko zimsko oranje.
Sjetva se obavlja rano u proljee, u oujku. Sije se na dubini 1-2cm, na 70cm razmaka meu redovima
sa 5-6kg sjemena/ha. ee se sije izravno, a sve manje se sade sadnice proizvedene u lijehama. Tlo se
kultivira vie puta da se to bolje prozrai zona korijena, jer usjev ostaje na istom mjestu vie godina.
12
Od tetnika i bolesti vee tete mogu nanijeti buha i ra lista, pa je potrebno praenje njihove pojave
na usjevima.
Korijen se pere, guli, ree i sui, vadi se u kasnu jesen ili u rano proljee, a list i cvjetovi se beru vie
puta za vrijeme vegetacije, pazei da se ne ubere vie od treine listova da korijen ne izgubi na kvaliteti.
Prinos korijena je 1-1,5t/ha, lista 1t, a cvjeta i do 100kg po hektaru. Urod sjemena je 200 do 500kg/ha.

8. BOSILJAK Ocimum baslicum, porodica Lamiaceae, usnae

Bosiljak je poznat kao zain,a manje kao ljekovita biljka. Suha droga u prehrambenoj industriji slui
kao zain. Eterino ulje se upotrebljava u prehrambenoj i kozmetikoj industriji.


Korijen je osrednje razvijen, stabljika je zeljasta, razgranata, male kronje, visine 40-60cm. Listovi su
mekani, svjetlozeleni, unakrsno nasuprotni, na dugim peteljkama. Na vrhu stabljike stvara se izdueni cvat
sastavljen od 17-18 sitnih cvjetova bijele do svjetloruiaste boje. Plod je kalavac, izduen, tamnosmee do
crne boje. Masa 1000 sjemenki je 1,2 do 1,8g Sjeme je klijavo 4-5 godina, a nie 7-14 dana nakon sjetve.
Stabljika bosiljka sadri 0,5 do 1,5% eterinog ulja u kojem ima eugenola koji cijeloj biljci daje
karakteristian miris i aromu. Osim eterinog ulja, bosiljak sadri i vitamin B, vitamin C i karotin.
Ukoliko je bosiljak uzgojen iz sadnica, vegetacijsko razdoblje mu traje 170 do 180 dana. Cvjetati
poinje sredinom lipnja i ponekad cvate dva mjeseca. Ako se pokosi u poetku cvjetanja, novi izbojci
procvjetaju poetkom rujna. Razdoblje sazrijevanja plodova traje dugo, pa plodovi koji sazru prvi dotad se
ospu.

8.2. Ekoloki uvjeti

Bosiljku je za klijanje potrebna temperatura najmanje 12C, a optimalna je 18-20C. Pri 0C mlae i
starije biljke propadnu. Prilino vlage zahtijeva zbog plitkog korijena. U vegetacijskom razdoblju potrebno je
600 do 650mm/m padalina.
Voda je osobito potrebna za vrijeme klijanja i nicanja, izbijanja izbojaka i pupanja.
to se tie tla, bosiljak je izbirljiv i treba ga sijati na toplim humidnim tlima s dobrim vodozranim reimom
(ernozemi Istone Slavonije).


Bosiljak se lako uklapa u sve plodorede jer je jednogodinja biljka, a svi usjevi poslije kojih nema
korova u tlu dobri su kao pretkultura. Najbolje ga je sijati poslije okopavina, a prije itarica. Ako se proizvodi na
okunicama, svake druge godine se moe posaditi na isto mjesto.

8.4. Priprema tla

Jesensko duboko oranje je obavezno, jer proljetno nije dovoljno. Sjetveni sloj se priprema u rano
proljee sa to manje operacija da se u tlu sauva to vie vlage.

8.5. Sjetva

Bosiljak se moe sijati izravno, na stalno mjesto ili proizvesti rasad koji se sadi u svibnju.
Optimalni rok sjetve je posljednji tjedan travnja. Sije se na razmak 50 cm meu redovima u kuice sa 3-5
sjemenki na razmak 20-25cm. Dubina sjetve je 0,5-1cm. Za povrinu 1ha potrebno je 2,5 do 3,5kg sjemena.
13
Rasad se proizvodi u negrijanim plastenicima. Sjetva se obavlja poetkom travnja, a rasad je spreman
za sadnju do sredine svibnja. Sadnice se sade na meuredni razmak 50cm, na razmaku u redu 20-25cm.
Optimalan sklop je 140 000 do 200 000 biljaka po hektaru. Obavezno treba zaliti biljke poslije sadnje.

8.6. Njega usjeva

Usjev treba odrati bez korova i stalno prozraivati tlo kultivacijom i okopavanjem. Zalijeva se u
obrocima. 30-40l vode po m, u fazi klijanja i nicanja sjemena, u stadiju bokorenja i na poetku pupanja poslije
prve konje.
Stabljika bosiljka kosi se dva puta godinje, na poetku cvjetanja poetkom srpnja i krajem rujna prije
jesenskih mrazova. Iz dva otkosa moe se po ha dobiti 6-8t svjee herbe ili 1,3 do 1,7t suhe sjeckane droge.
etva se obavlja u dva prohoda zbog gubitka sjemena osipanjem, a poinje sredinom kolovoza, kada
je 50% ploda zrelo. Po ha urod sjemena moe iznositi 250 do 300kg.

14
9. UBAR Satureja hortensis, Lamiaceae, porodica usnae

ubar je zainska biljka, a kao zain se upotrebljava suhi nadzemni dio biljke u industriji jela i pia
zbog ugodna mirisa koji podsjea na papar. Eterino ulje
biljke se upotrebljava u industriji konzervirane hrane i
likera.


ubar je uglavnom jednogodinja biljka, a u
predjelima s toplom klimom uzgaja se kao viegodinja.
Korijen je ravast, stabljika razgranata, uspravna,
zeljasta, pri dnu drvenasta. Prema vrhu je tamnozelena,
obrasla rijetkim dlaicama, a za vrijeme cvjetanja je
tamnoljubiaste boje. Listovi su uski, uiljeni, puni lijezda s
eterinim uljem. Ljubiasti, bijeli ili ruiasti cvjetovi
razvijaju se na kratkim stapkama u pazucu listova.
Plod je kalavac sa etiri sjemenke, crnosmee
boje. Masa 1000 sjemenki je 0,5 do 0,6g. Herba za vrijeme cvjetanja sadri 1-2% eterinog ulja.
Jednogodinji ubar ima vegetaciju 140-160 dana. Zrelo sjeme klijavo je samo dvije godine. Ukoliko je
posijano u povoljnim uvjetima nikne za dva tjedna, a u loima tek za mjesec dana.
Kada biljka iznikne u poetku raste vrlo brzo, pa procvate ve za dva mjeseca. Cvjeta do mjesec dana,
a toliko sazrijeva i sjeme koje je sklono osipanju.

9.2. Ekoloki uvjeti

ubar voli svjetlost i toplinu pa se sije na tlima bogatim humusom, koja se bre zagriju. Nema velikih
zahtjeva za vodom zbog male lisne mase pa daje odline urode i bez natapanja u naim klimatskim prilikama.


Lako se uklapa u plodored jer je jednogodinja biljka. Bitno je da se abar ne sije na isto mjesto tri
godine, zbog pojave tetnika, bolesti i viegodinjih vrsta korova.

9.4. Priprema tla

Tlo treba u jesen preorati, a u proljee sa to manje prohoda pripremiti ravnu, mrviastu sjetvenu
povrinu, jer je sjeme ubra vrlo sitno. Nakon sjetve tlo treba izvaljati glatkim valjcima.

9.5. Sjetva

Sije se na prijelazu oujka u travanj, jer sjeme klija na temperaturi 14-16C.Dubina sjetve je 0.5-1cm, a
meuredni razmak 50cm. Za 120-150 klijavih zrna na duni metar potrebno je 4-6kg sjemena po hektaru.

9.6. Koenje herbe

Cijeli nadzemni dio biljke se upotrebljava kao zain, a kosi se u punom cvatu. Ako nakon konje padne
kia, moe se dobiti i drugi otkos. Pokoena herba se mora to prije osuiti. Suha, samljevena slui kao zain.
Iz jednog otkosa moe se dobiti 8-10t svjee herbe, odnosno 1,5-2t suhog mljevenog zaina po hektaru.

15
10. KADULJA Salvia officinalis, porodica Lamiaceae, usnae

Namjena joj je raznolika, a najee se
upotrebljava eterino ulje. aj od kadulje slui za obloge
za rane te za ispiranje usta i grla radi dezinfekcije.
Upotrebljava se u kozmetikoj, farmaceutskoj i
prehrambenoj industriji. Ima jaki fizioloki utjecaj na
vitalne organe ovjeka. Potranja za drogom i eterinim
uljem kadulje u svijetu i kod nas je sve vea, pa se
obnavljaju stari nasadi i stvaraju novi.


Kadulja je viegodinja biljka, ravastog,
drvenastog korijena koji duboko prodire u tlo. Vrlo je
otporna na suu. Mlada kadulja ima zeljastu stabljiku, a
kasnije pri dnu odrveni. Mladi izdanci su svijetlozeleni do ljubiasti, prekriveni rjeim ili guim dlaicama
sivobijele boje. Listovi su svijetli, s obje strane obrasli dlaicama, jajasti do izdueno kopljasti.
Cvat ja klasast, sastoji se od 2-8 cvjetova, plave, ruiaste ili bijele boje, vrlo ugodna mirisa koji
privlai pele. Plodi je kalavac, okruglast, malo izduen, irok 2mm, a dug 2-2,5mm. Kada sjeme sazrije opna
postane tvrda, kestenjaste do tamnosmee boje. Masa 1000 sjemenki je 7,6 do 7,8g. Sjeme je klijavo 3-4
godine.
Eterino ulje se nalazi u cijelom nadzemnom dijelu biljke, a najvie u listovima. U osuenoj biljci ga
ima od 1,6 do 2,7%.
ivotni vijek kadulje je 5-7 godina, a ukoliko je loa tehnologija uzgoja, urod se moe poeti smanjivati
ve nakon etiri godine.
Kadulja je biljka toplog podneblja, klija pri temperaturi od 12 do 15C, moe i pri temperaturi 6-8C, ali
neto sporije. Poetni razvoj je vrlo spor, rijetko cvate u prvoj godini, a u drugoj procvate vrlo rano. U uvjetima
kontinentalne klime cvjetanje zapoinje poetkom svibnja, a traje do kraja lipnja. Plodovi vrlo sporo sazrijevaju,
tek u kolovozu, a berba je oteana zbog osipanja sjemena.

10.2. Ekoloki uvjeti

Visoke dnevne temperature pogoduju rastu i nagomilavanju eterinog ulja. Zime bez snijega, uz jae
golomrazice, mogu u kontinentalnim krajevima zemlje nanijeti vee tete mladom usjevu, pa se zato kadulja
moe preventivno zagrnuti nakon druge konje. Dobro podnosi suu, ali mlade biljke iz izravne sjetve za
poetni rast zahtijevaju prilino vlage.
Nije osjetljiva na kvalitetu tla, a najbolje rezultate daje na toplim humusnim tlima s dobrim vodozranim
reimom.


Kao viegodinja biljka, kadulja se lako uklapa u smjenu sa svim biljnim vrstama bez obzira na to kada
se one vade iz tla.

10.4. Priprema tla

Tlo je vano pravodobno i kvalitetno obraditi s obzirom na dugi vijek usjeva. Kadulja se sije samo u tlo
koje je u jesen duboko preorano. Povrina tla se u proljee treba izravnati, a sve potrebne operacije treba
provesti sa to manje prohoda da bi se u tlu ouvala vlaga akumulirana tijekom zime. Tako dobijemo mrviasti
sjetveni sloj potreban za sjetvu sitnog sjemena kadulje.
16
10.5. Sjetva

Kadulja se izravno sije ili se sadi proizvedeni nasad. U rano proljee, najkasnije do 15. oujka obavlja
se izravna sjetva, jer dugo nie i za poetni rast treba prilino vode. Dubina sjetve je 1,5-2cm, a razmak meu
redovima 50cm. Po metru duljine reda treba biti 70 do 80 biljaka, za to je potrebno 10 do 12kg sjemena po
hektaru, s tim da je klijavost sjemena vea od 80%. Ukoliko je sjetva obavljena u optimalnom roku, ve u prvoj
godini usjev se moe kositi dva puta. Ako se posadi rasad, u prvoj se godini sadnje usjev kosi jedanput ili se
uope ne kosi.
U travnju se u lijehe sije sjeme za proizvodnju rasada i potrebno ga je stalno zalijevati da se moe
presaditi u srpnju ili u jesen. Presauje se na razmak meu redovima 70cm, a u redu 40-50. Zalijevanje usjeva
je obavezno, a za proizvodnju sadnica po 1 ha potrebno je 250 do 300m lijeha i 0,5 do 1kg sjemena.

10.6. Njega usjeva

Nicanje kadulje poinje za 20-25 dana i za to vrijeme niknu brojni irokolisni korovi koje treba unititi
neposredno prije nicanja. Usjev oblikuje redove i potrebno ga je vie puta okopati i oplijeviti. Viegodinje
biljke brzo rastu pa rano zatvaraju redove, ime se smanjuje mogunost nicanja korova, ali je obavezna njega
kultivacijom radi prozraivanja tla.

10.7. Koenje herbe

Herba kadulje slui za dobivanje droge i eterinog ulja. Pokoena herba se osui, listovi se izdvoje
trljanjem i ventiliranjem, a otpad se upotrebljava za destilaciju eterinog ulja.
Vuenim samoutovarnim strojem se kosi u visini 8-10cm, jer se nie koene biljke mogu smrznuti u toku zime.
U prvoj godini kadulja se prvi puta kosi tek u srpnju, a poetkom listopada drugi puta. Od dva otkosa
dobiva se 6-8t svjee herbe po hektaru, a od nje se doradom dobije 1,7-2t suhog lista ili 10-12kg eterinog
ulja.

11. KAMILICA Matricaria chamomilla, porodica Asteraceae, glavoike

Kamilica je ekonomski najvaniji predstavnik ljekovitog bilja. Ublaava i smiruje sve vrste upala,
djelujui kao antiseptik i antibaktericid. Od cvjeta kamilice prave se ajevi, kupelji i tinkture. Ulje se primjenjuje
u kozmetici i farmaciji za njegu koe i sastavni je dio lijekova protiv upala.


Kamilica je samonikla biljka rairena u cijelom svijetu,
jednogodinja je vrsta, moe se uzgajati kao monokultura, ali ju
intenzivno ne treba uzgajati due od dvije godine. Korijen je
ravast, ne prodire duboko u tlo, to ovisi o vlazi u tlu. Stabljika
moe biti uspravna ili povijena, visoka od 5-100cm, to ovisi o
razliitim iniocima (tlu, sklopu). Listovi su sjedei, dvostruko do
trostruko perasto razdijeljeni, uski, linearnih lisaka,
svijetlozelene boje i bez dlaica. Cvat je sastavljen od
jeziastih, bijelih cvjetova koji su poredani oko upljeg cvjetita i
cjevastih utih cvjetova. Plod je sivobijela roka duga 1 do
1,5mm. Masa 1000 sjemenki je 0,02 do 0,03g.
Kamilica obiluje aktivnim tvarima, a glavni sastojci su lako izdvojivo eterino ulje, 0,3 do 1,3%.
Eterino ulje se nakuplja u kvricama koje su prstenasto razmjetene na donjoj treini cjevastih cvjetova. Ulje
je tamnoplavo, zeleno ili smee. Vani sastojci ulja kamilice su alfa bisabolol, farnezen i bisabolol-oksidi.
17
Kamilica posijana i iznikla u jesen uspjeno prezimljuje. Ako se posije u proljee, slabiji je urod
cvjetova i sadri manje aktivnih tvari. Sjeme kamilice je klijavo dvije do tri godine, ako je pravilno uskladiteno,
a jednom posijano u tlo ostaje klijavo i vie od deset godina. Uz dovoljnu prisutnost svjetla i vlage, sjeme
proklija ve peti dan poslije sjetve. U rano proljee biljka pone intenzivno rasti, a i za vrijeme zimskih dana
ukoliko nema snjenog pokrivaa i ako je dnevna temperatura via od 6C. Oblikuje se velika rozeta listova,
zapoinje bokorenje, a potom vlatanje. Krajem travnja i sredinom svibnja poinje cvjetati, ovisno o svojstvima
posijane sorte, te klimi i tlu. Puni cvat, da se postigne najvea kvantiteta i kvaliteta, traje 7-15 dana. Ukoliko se
berba obavi na poetku cvjetanja i ako ima padalina, kamilica u roku 3-5 dana ponovo procvjeta i dobije se i
do 60% uroda prve berbe. Sjeme dozrijeva usporedo sa cvjetanjem, a plod se poinje oblikovati od dna
cvjetne glavice. Pri berbi su veliki gubici, jer je zrelo sjeme sklono osipanju.

11.2. Sorte

Kod nas postoje dvije tetraploidne i jedna diploidna sorta kamilice. Za strojnu berbu preporuuje se
sjetva tetraploidne kamilice jer joj je karakteristika ujednaena visina usjeva i daje vee prinose cvijeta i
eterinog ulja.


Kamilici je potrebna umjerena klima i srednje temperature. Ve kod 6C klija i raste, a optimalna
temperatura za rast i razvoj je 20-25C. Kada se oblikuju cvjetne glavice i nakuplja eterino ulje, dnevne
temperature nie od 20C negativno se odraavaju na kakvou droge. Na niske temperature nije osjetljiva ni u
fazi stvaranja prvih listova, ali ako se do zime razbokori, moe pretrpjeti znatne tete zbog niskih temperatura.
Ako nema dovoljno svjetlosti, ne klija. U razdoblju od pupanja do punog cvata, ako nema dovoljno
svjetlosti, loija je kakvoa eterinog ulja. Kamilica dobro podnosi suu, ali povrina tla mora biti stalno vlana
da bi proklijala. Uspjeno uspijeva na svim tlima, osim na vrlo rastresitom vapnenakom tlu. Na pseudogleju,
tekom nepropusnom tlu postiu se dobri prinosi visokokvalitetnog cvijeta.
Sjetva kamilice je ekonomski opravdana na tlima na kojima slabo uspijevaju gotovo sve druge kulture.


Kvaliteta i urod kamilice ponajvie ovise o izboru pretkulture. Dobra je svaka pretkultura koja se ukloni
prije kolovoza, jer za sjetvu u prvim rokovima tlo treba pripremiti krajem kolovoza.im se u kamilici pojave
viegodinji irokolisni korovi treba mijenjati sjetvenu povrinu. Uspjeno se uzgaja i kao monokultura, a vijek
usjeva ovisi o pravilno primjenjenoj agrotehnici, koji po pravilu nije dulji od tri godine. Kamilica popravlja
strukturu tla i sjetveni sloj pseudoglejnih tala obogauje humusom, te je kao takova primjerena kao pretkultura.

11.5. Priprema tla

Za uspjenu proizvodnju kamilice vrlo je vana priprema tla. U prvoj godini proizvodnje poslije etve
predusjeva tlo se mora plitko izorati. Orati ne treba dublje od 25cm, ali se mora odmah obaviti zatvaranje
brazde i priprema sjetvenog sloja, da se ne bi isuio i zemlja zgrudala. Prije sjetve povrinu je potrebno
izvaljati viedjelnim valjcima koji moraju biti napunjeni vodom ili pijeskom. Povrina treba ostati ravna, da se
na naine sitna izboenja. Ovisno o tipu tla i strukturi povrinskog sloja, valjanje se obavlja u dva do tri
prohoda, sve dok se ne dobije ravna i zbijena povrina na kojoj nema tragova propadanja sijaice.

11.6. Sjetva

Kod nas je sjetva opravdana najkasnije do veljae, a optimalni jesenski rokovi su od sredine rujna do
kraja listopada. Prvi rok sjetve je kraj rujna, a posljednji poetak studenoga. Ukoliko je pravilan raspored
padavina u jesen, produenim rokovima sjetve se postiu zadovoljavajui uinci. U izrazito sunim jesenima,
usjevi bre niu i rastu ujednaenije, ako se sjetva obavi u drugom roku. Sjeme kamilice klija samo ako ima
18
dovoljno svjetlosti, pa se sije plono po povrini. Za sjetvu se koristi mjeavina sa 25-30% sjemena i pulvisom
odgovarajue sorte. Ovisno o klijavosti sjemena i od sorte, potrebno je 7-9kg mjeavine po hektaru. Sjetva se
ne smije obavljati pri jaem vjetru.
Ako se kamilica posije u prvom roku, treba jo jednom izvaljati povrinu, to pri kasnijem roku nije
potrebno jer je tada tlo vlanije.

11.7. Njega usjeva

Kamilicu je potrebno odrati bez korova sve do berbe

11.8. Berba cvijeta

Najkvalitetnija kamilica upotrebljava se za dobivanje droge. Loije klase svjee i otpad od dorade suhe
kamilice, upotrebljavaju se za sve ostale preraevine. Prema stanju cvijeta odreuje zrelost kamilice za berbu.
Kada je 70% cvjetnih glavica fizioloki zrelo (jo se ne oblikuje sjeme, latice su u vodoravnom poloaju),
najbolje ju je brati. Da bi se to postiglo treba produiti jesenski rok sijanja. Ako ne, berba zapoinje prije nego
to je 60% glavica fizioloki zrelo. Ako 5-6 dana poslije berbe padne kia, za dva tjedna se moe obaviti jo
jedna berba, kojom se dobiva i do 50% prinosa prve berbe.
Preureenim itnim kombajnom obavlja se kvalitetna berba. U roku desetak sati se obere 3-4ha usjeva
kamilice koji nije polegao odnosno 12-16 t svjeeg cvijeta.Prosjean prinos kada su optimalni klimatski uvjeti je
4 t svjeeg cvijeta po ha, sa 60% cvijeta prve klase. Prinos moe varirati od 0,3 do 0,5 kg/ha eterinog ulja.

11.9. Proizvodnja sjemena

Za proizvodnju sjemena iskoritavaju se samo povrine koje udovoljavaju zahtjevima sjemenjarenja,
istoa sorte, tlo bez korova itd. Kada na 75 % cvjetnih glavica dozre 75% sjemena, bere se sjeme. Ukoliko
berba pone prerano, dobije se nedozrelo, slabo klijavo sjeme, a ako je prekasno puno sjemena se gubi
osipanjem. Kombajnom se vri berba kada je optimalna vlaga cvijeta i tako se smanjuje osipanje sjemena i ne
utjee na njegovu kakvou. Sjeme se mora osuiti,doraditi i primjereno uskladititi.Prilikom pripreme mjeavine
za sjetvu, vano je zadrati istou sorte. Smjesa se sastoji od 25-30% sjemena pulvisa iste sorte. Prinos
moe biti 80-250 kg sjemena po hektaru, ovisno o uvjetima uzgoja.

11.10. Prerada kamilice

Od kamilice se najvie upotrebljava cvijet. Prvi ureaj u preradi svjee kamilice je separator, kojim se
obogauje biljni materijal s cvijetom. Separator omoguuje odvajanje 80-90% cvjetnih glavica od ukupne
svjee mase budui da ne postoji mogunost branja samo cvijeta kamilice. Smjesu cvijeta i herbe treba drati
pod nadstrenicom ili u zatvorenom prostoru, rasutu u sloju debljine do 30cm. Vibracijom pomou ekscentra
pomie se zelena masa, a na odgovarajuim sitima odvajaju se iste glavice kamilice, tj. prva klasa, glavice
kamilice druge klase s peteljkom do 5cm i glavice kamilice tree klase, s peteljkom duom od 5cm. U 24 sata,
paljivim runim rukovanjem moe se odijeliti 13-15t mase.
Prva klasa cvijeta kamilice se sui, druga se takoer uglavnom sui, a trea se sakuplja u kontejnere i
odvozi na destilaciju eterinog ulja. Suenje se obavlja odvojeno, po klasama u kontinuiranim suarama.
to je vei udio cvijeta u biljnoj masi, sloj na traci je zbijeniji. Kroz takav sloj tee prolazi topli zrak. Sloj
mora biti debeo do 5 cm. Cijela masa se sui na 5-7% vlage, i zatim se posebnim ureajima tako dobivena
masa vlai na potrebnu, skladinu vlagu. Proces dovlaivanja moe se obavljati tako da cvijet stoji u
kartonskoj ambalai u skladitima.
Prilikom branja, cvijet kamilice se nastoji izdvojiti, za to su potrebne linije koje omoguuju odvajanje i
nakon suenja. Odvajanje treba obaviti paljivo da se ne bi smrvio cvijet i list i da se izdvoje sve primjese. To
je mogue kombinacijom vibracijskih sita i odvajanja u ciklonima. Primjenjuje se i lebdenje estica u struji
19
zraka i mijenjanjem brzine, moe se odvojiti cvijet od stabljike. Zadovoljavajua kakvoa se postie
ponavljanjem tih operacija.
Kamilica se melje u mlinovima ekiarima. Razliita krupnoa meljiva se postie mijenjanjem pojaseva
s perforacijom. Za ajeve u filter vreicama estice trebaju biti veliine oko 1mm. Da se izbjegne stvaranje
velikog broja estica koje su manje od tog promjera, biljka se melje na vei broj estica i zatim prosijava kroz
dva sita, a krupnije frakcije se ponovo melju.

12. KIM Curum carvi, porodica Apiaceae, titarke

Kim je omiljena zainska biljka. Droga je dvosjemeni plod kima, upotrebljava se protiv bolova u elucu,
smetnji zbog nadutosti i ublaavanju greva. U dananje vrijeme kim se najvie upotrebljava kao zain u
kulinarstvu i prehrambenoj industriji. Podneblje i tlo u Hrvatskoj odgovaraju zahtjevima uzgoja kima.


Kima ima vie od 20 vrsta, a biljke mogu biti
jednogodinje, dvogodinje i viegodinje. Najstarija i
najrasprostranjenija je dvogodinja vrsta kima koja daje i najvie
prinose.
Korijen kima prodire duboko u tlo, promjera je 1,5-2cm,
izvana je crvenosmee boje, a na presjeku bijele. Lisna rozeta se
razvije u prvoj godini, a ine ju perasto razdijeljeni, zeleni listovi
duine 20 cm. Druge godine se razvije razgranata stabljika pri
dnu, visine 1-1,5m. Jednogodinji kim ima stabljiku visine do 70
cm, sa utozelenim listovima. Kod obiju vrsta na granama se
stvaraju titasti cvatovi sa 5-10 cvjetnih skupina sitnih, bijelih do
blijedoruiastih cvjetia. Plod je suhi kalavac, sastavljen od dvije
blago savijene tamnocrvene do sivosmee sjemenke duge 3-7 mm, a iroke 1-1,25 mm. Masa 1000 sjemenki
je 2-3,5 g.
Kim ima karakteristian miris od eterinog ulja koje se nakuplja u pet uzdunih rebara ploda, a nastaje
odmah nakon oplodnje. Najvie ga ima u potpuno zrelom sjemenu.
Sjeme kima klijavo je dvije do tri godine, u povoljnim uvjetima proklija nakon 18-25 dana. Dvogodinja
je biljka, u poetku se razvija sporo, prve prave listove oblikuje nakon 14 dana. U prvoj godini lisna rozeta ima
7-18 listova. U drugoj godini razvoj biljke poinje rano, a 4-5 tjedana nakon izbijanja izdanaka izrastu cvjetne
stabljike. Korijeni koji u prvoj godini narastu dui od 0,5cm u drugoj godini stvaraju cvjetnu stabljiku.
U svibnju kim cvate 25-30 dana, a plodovi dozru 40-50 dana poslije cvjetanja. Plodovi sazrijevaju due
vrijeme i lako se osipaju.
Dvogodinjem kimu vegetacija traje 440-460 dana, a jednogodinjem samo 140-160 dana. Kada
nikne, jednogodinja biljka brzo raste, u lipnju vlata, a cvate tijekom srpnja. Plodovi sazru krajem kolovoza ili
poetkom rujna i lako se osipaju.


Na vlanim panjacima u podrujima umjerene klime s mnogo padalina raste samonikli kim. Nie ve
pri temperaturama 7-8C, a za oplodnju mu je dovoljna temperatura 16-20C. Osjetljiv je na svijetlost i ako je
nema dovoljno u prvoj godini, u drugoj nee oblikovati cvjetnu stabljiku. Takoer je potrebna i dovoljna koliina
vlage. U drugoj godini pri stvaranju cvjetnih stabljika i oplodnji potrebne su padaline. Godinja koliina
padalina mora biti 600-650 mm/m.
Kim nije osobito osjetljiv na kvalitetu tla, ali najbolji prinos daje na aluvijalnim nanosima. Tla na kojima
se zadrava voda i pjeskovita i kisela tla ne podnosi.

20

Kim se dobro uklapa u plodored i dobar je kao predusjev jer rano dozrijeva i nakon berbe nema
korova. Nakon etiri godine kim se moe sijati na istu povrinu.

12.4. Priprema tla

Kim treba sijati u temeljito usitnjeno tlo s prilino vlage, jer ima sitno sjeme koje sporo nie.
Jesensko duboko oranje je obavezno za proljetnu sjetvu, kako bi se prije sjetve povrina pripremila sa to
manje prohoda i odrala vlaga tla. Nakon sjetve u kolovozu, povrinu treba povaljati.

12.5.Sjetva

Za proizvodnju kima su vrlo vani rokovi sjetve. Kim se sije itnom sijaicom u redove
na razmaku 36-40cm, a na dunom metru treba posijati 80-100 klijavih zrna za to treba
10-12kg sjemena po hektaru. Jednogodinji kim sije se u redove na razmaku 20-24cm s
istim brojem zrna po dunom metru, za to je potrebno 12-15kg sjemena po hektaru. Ne
smije se sijati dublje od 2cm da bi jednolino nicalo. Dvogodinji kim se sije na iri
meuredni razmak da bi mogao razviti veu stabljiku ime se poboljava kakvoa i
poveava prinos ploda.

12.6. Njega usjeva

Prije nego to kim nikne, treba suzbiti korov. Od bolesti se moe pojaviti pepelnica i peronospora koje
mogu nanijeti vee tete usjevu. Od tetnika je najopasniji moljac kima, liinka napada stabljiku i list, a kasnije
i cvat. Grinje mu takoer nanose velike tete.

12.7. etva

etvu treba obaviti vrlo paljivo zbog osipanja plodova, itnim kombajnom rano ujutro ili predveer,
kada se sjeme manje osipa zbog vlage u zraku. Kada je 67-75% plodova u votanoj zriobi, obavlja se etva.
Prosjean prinos ploda je 1,1-1,3t po hektaru ili 10-12kg eterinog ulja.

21
13. KOMORA Foeniculum vulgare, porodica Apiaceae, titarke

Komora se upotrebljava najvie kao zain. Plod mu je
ugodno slatkasta okusa. Kao droga za pripremu ajeva koristi
se za ublaavanje kalja i greva te za poboljavanje apetita.
Eterino ulje komoraa upotrebljava se u prehrambenoj,
farmaceutskoj i kozmetikoj industriji. Plod kao zain se
upotrebljava sam ili u mjeavini zaina


Komora je viegodinja biljka zeljaste stabljike. Korijen
raste duboko, velik je i mesnat, prljavobijele boje. Stabljika je
visoka 150-200cm, zeljasta, uspravna, vrlo razgranata. U prvoj
polovici vegetacije lisna masa je vrlo bujna, a odumire s
izbijanjem cvjetnih stabljika. Listovi su mekani, glatki, perasto
sastavljeni od tankih gotovo nitastih, plavozelenih isperaka.
Cvjetovi su sitni, utonaranasti, skupljeni u titaste cvatove
promjera 10-15cm. Plod je dug 6-10mm, irok 2-3, a sadri
dvije sjemenke.
Sjeme je zelenkasto ili sivosmee boje. Dozrelo sjeme ima
uzduna rebra u kojima je nakupljeno najvie eterinog ulja.
Masa 1000 sjemenki iznosi 4-8g.
Stabljika sadri eterino ulje iste kakvoe u cijelom
nadzemnom dijelu pa ugodno mirie od poetka vegetacije.Stabljika i listovi sadre 1-1,5% eterinog ulja, a
plodovi 3-6%. Sjeme komoraa osim ulja sadri i bjelanevine, masna ulja i eer.
Sjeme je klijavo 2-3 godine. Kada su uvjeti povoljni proklija za 14-20 dana. U poetku sporo
napreduje, pa od nicanja do vlatanja prou dva do dva i po mjeseca. U prvoj godini cvjetanje zapoinje
poetkom srpnja, a zavrava krajem kolovoza. Plodovi sazrijevaju vrlo dugo, pa se u prvoj godini odui do
kraja rujna ili ak poetka listopada. Ako se posije kasno u proljee moe se dogoditi da zbog jesenskih ranih
mrazova do kraja dozru samo vrne grane. Tijekom zime nadzemni dio biljke propadne. Iduih godina biljka
istjera mlade izbojke vrlo rano u proljee, ve poetkom oujka. Izbojci brzo rastu i poetkom lipnja biljka
dosegne visinu 180cm i tada zapoinje cvjetanje. Do kraja kolovoza dozrijevaju plodovi koji su skloni osipanju.


Komora je autohotna biljka toplog podneblja, zahtijeva umjerenu klimu s toplim ljetima i blagim
zimama. Sjeme poinje klijati kod temperature 6-8C, a pri 15-16C najvea je klijavost Za vrijeme vegetacije
potrebne su mu visoke temperature, osobito u vrijeme cvjetanja, 20-22C. Prinos je manji ako u razdoblju
cvjetanja zahladi i potraje kino vrijeme jer oplodnja nije potpuna. U vrijeme klijanja i vlatanja potrebna je
vlaga.

13.3. Tehnologija uzgoja Plodored

to se tie pretkulture, prednost imaju itarice iako komora nema posebne zahtjeve. Nakon etve
itarica ostaje dovoljno vremena za primjenu agrotehnikih mjera. Predusjevi ne smiju biti vrste iz iste porodice
zbog zajednikih tetnika, bolesti i dominantnih korovskih vrsta. Proljetne kulture se siju poslije komoraa na
istom mjestu. Komora kasno nestaje s tla, ostavlja veliku nadzemnu i korijensku masu koja se mora smrznuti
na otvorenoj brazdi.

22
13.4. Priprema tla

Dobro obraeno tlo sa dosta vlage potrebno je da bi komora nikao brzo i ujednaeno. Da bi se tlo u
proljee pripremilo sa to manje prohoda strojem i odrala vlaga nakupljena u zimskim mjesecima, u jesen
treba obavezno obaviti jesensko duboko oranje.

13.5. Sjetva

Komora se sije to ranije u proljee zbog produene vegetacije. Svako kanjenje smanjuje prinos.
Na tlima na kojima nije mogua rana proljetna priprema, sjetva se obavlja prije zime, tako da nikne s prvim
zatopljenjem u proljee. Biljka ima vrlo razgranatu stabljiku te joj je potrebno dosta prostora. Sije se na
meuredni razmak 50cm sa 50-70 klijavih zrna na duni metar, na dubini 2-2,5cm, za to je potrebno 10-12kg
sjemena po hektaru.

13.6. Njega usjeva

Odmah poslije sjetve, prije no to nikne usjev poinje se sa njegom. Zatita od korova provodi se
kultivacijom. U svibnju komora zatvori redove i do etve nisu potrebne nikakve mjere njege.Povremeno ga
moe napasti moljac. Liinka najprije napada stabljiku,a zatim list i cvat. U mjere njege ubraja se i ureenje
usjeva poslije etve.Preostali nadzemni dio biljke skrati se na visinu 10-15 cm, a usitnjena herba se
ravnomjerno razbaca po usjevu i tako prireena slui kao organsko gnojivo i dobra je zatita od smrzavanja
korijena u sluaju golomrazica.

13.7. etva

etva ploda je oteana, napose u prvoj godini proizvodnje kada se obavlja tek krajem rujna ili
poetkom listopada, zbog produenog razdoblja sazrijevanja i sklonosti osipanju. etva viegodinjeg usjeva
je kvalitetnija jer se obavlja u vrijeme suhih ljetnih dana, poetkom rujna.
anje se itnim kombajnom jednim prohodom. Mehanizam za branje treba podesiti tako da se stabljike
kose ispod donjih cvatova, na visini 70-80cm iznad povrine tla. Kada sazri 40-50% ploda treba poeti sa
etvom, jer se tada sjeme manje osipa. Plod se mora odmah preraditi jer sadri oko 30% vlage.Prinos ploda
varira od 2,5 do 2,7 t/ha, uz sadraj eterinog ulja 4-7% . Prinos eterinog ulja moe biti 25-30kg/ha.
Plod za sjeme ubire se samo s viegodinjeg usjeva. anje se neto kasnije nego pri dobivanju ploda,
kada votana zrioba zahvati vie od 50% plodova. Iz dobivenog sjemena nakon etve odstranjuju se primjese
herbe i turih zrna, a doraeno sjeme se odmah dosui u termikoj suari, na temperaturi do 38C. Prinos po
hektaru moe iznositi 1,3 do 1,7t suhog sjemena.
23
14. KOPAR Anethum graveolens, porodica Apiaceae, titarke

Kopar se upotrebljava u farmaceutskoj i kozmetikoj industriji, te u prehrambenoj, osobito kao zain u
mesnatim proizvodima.


Danas se uzgaja jednogodinji kopar ije eterino ulje ima najbolju aromu. Kopar ima mesnat, slabo
raslanjen korijen, dug 5-20cm, zeljastu stabljiku visine 40-150cm, ovisno o uvjetima u kojima raste. Listovi su
skupljeni u rozetu, izrazito zelene boje. Kada biljka stvori cvjetnu stabljiku, perasto razdijeljeni listovi odumiru.
Svaka grana zavrava titastim cvatom promjera 15-20cm, a cvatovi su sastavljeni od sitnih, naranastoutih
cvjetia.Plodovi su plosnato jajasti, smei, dugi 5-6mm, iroki 3-4 i promjera 0.5-1mm. Masa 1000 sjemenki
iznosi 1-2g.
Cijela biljka kopra sadri eterino ulje, a najvie ga ima u punoj zriobi, 0,8-1,6%.
Vegetacija kopra traje samo 100 do 120 dana. Zrelo i dobro dosueno sjeme klijavo je dvije do tri godine.
Optimalna temperatura za klijanje je 10 do 17 dana, a do oblikovanja stabljike proe 35-40 dana. Kada su
povoljni klimatski uvjeti od poetka klijanja do punog cvata proe samo 50-70 dana. Od poetka cvjetanja do
potpunog sazrijevanja proe 40-50 dana. Sjeme dozrijeva vrlo nejednoliko i sklono je osipanju.


Kopar nije osjetljiv na kvalitetu tla ni klimu. Ne zahtijeva mnogo topline i odgovara mu umjereno vlana
klima. Na nedostatak vlage je osjetljiv dok nie i na poetku cvjetanja. Na neutralnim tlima s dubokim i
rastresitim oraninim slojem daje najbolji prinos. Na kiselim tlima ne uspijeva.


Budui je kopar biljka kratke vegetacije, dobro se uklapa u plodored. Nestaje rano s tla i ostavlja ga
bez korova.

14.4. Priprema tla

Drljanje u jesen je obavezno kao i za veinu sitnog sjemena koje u fazi klijanja i nicanja treba
poveanu vlagu tla. Priprema u proljee poinje ravnanjem tla, a zavrava minimalnim brojem operacija.
Sjetvena povrina mora biti idealno pripremljena, jer ako nije, sjeme uope nee niknuti. Poeljno je jedno
valjanjem laganim valjkom prije i poslije etve.

14.5. Sjetva

O namjeni kopra ovisi rok sjetve. Ako se sije radi sjemena ili za dobivanje eterinog ulja u
mlijenovotanoj zriobi, najbolje ga je posijati u oujku. Ako se upotrebljava kao zain, moe se posijati u
proljee, od sredine oujka do sredine svibnja i ljeti od sredine srpnja do sredine kolovoza.
Sjetva se izvodi na dubinu 1-1,5cm sijaicom za itarice i trave. Pri sjetvi kopra za zain, razmak izmeu
redova moe biti 12-24cm, a za sjeme 24-36cm. Uz 100-200 klijavih zrna po dunom metru reda potrebno je
16-18kg, odnosno 10-12kg sjemena po hektaru.

14.6. Njega usjeva

Od tetnika kopru znatnije tete mogu nanijeti sovica, lisna u i njima slini nametnici.

24
14.7. Branje kopra

Kopar za zain kosi se u poetku vlatanja, kada je biljka visoka 3040cm. Tako rano pokoena daje
jo jednu etvu u istoj godini. Pokoena herba se moe osuiti samo u termikoj suari, s tim da ne smije
svjea dulje stajati. Moe se postii prinos 6-8t svjee herbe po hektaru. Ako se kopar koristi za dobivanje
eterinog ulja, najbolje ga je pokositi prije no to se oblikuju plodovi, jer se tada smanjuje udio eterinog ulja u
biljci. Kosi se na visini 30cm od povrine tla. Prinos tako pokoene svjee herbe moe biti 15-20t po hektaru
sa 2 do 2,8% udjela eterinog ulja.
Prinos eterinog ulja moe iznositi 2-55kg/ha. Konja se obavlja vuenim samoutovarnim kombajnom
za kamilicu.


Prema dozrijevanju ploda se odreuje vrijeme sjetve. Sjeme s vrnih dijelova biljke je najkvalitetnije, te
se kopar anje kada oni dozru. anje se itnim kombajnom bez strujanja zraka. Prinos moe biti 0,8-1t po
hektaru. Ako se sjeme upotrijebi za destilaciju moe se dobiti 9-15kg eterinog ulja po hektaru.

15. KORIJANDAR Coriandrum sativum, porodica Apiaceae, titarke

Korijandar je poznat po
svojim aromatinim i ljekovitim
svojstvima. Ulje se upotrebljava
u farmaceutskoj i prehrambenoj
industriji i u proizvodnji sapuna.

15.1. Morfoloke
karakteristike

Korijandar je
jednogodinja vrsta,
vretenastog, slabo raslanjenog
korijena koji ne prodire u tlo
dublje od 40cm. Ima uspravnu
zeljastu vrlo razgranatu stabljiku
visoku od 20-150cm, to ovisi o
sorti i uvjetima pod kojima raste.
Sredinja grana i sve
bone zavravaju cvatom. Listovi su svijetlozeleni, a donji, koji oblikuju rozetu na dugim su peteljkama. Osue
se i odumru kada se oblikuje stabljika. Drugi listovi nastaju na cvjetnoj stabljici i odumiru tek kada plod pone
sazrijevati. Cvat je titast, sastavljen od sitnih, ljubiastoruiastih cvjetia ugodno slatkastog mirisa. Plodovi
su loptasti i sadre po dvije sjemenke, a svaka u lopti ima vrstu kapu u obliku klobuka gljive. Kada sjemenke
istjeraju klice, plod puca. Masa 1000 sjemenki iznosi 5-7g.
Eterino ulje se nalazi u cijeloj biljci. Zreli plodovi imaju ugodan miris, karakteristian za korijandar, a
sadre 0,4-1,5% eterinog ulja.
Vegetacija mu je kratka, od nicanja do sazrijevanja potrebno je 80-120 dana, a od sjetve do nicanja
15-20 dana. U naim klimatskim prilikama cvate krajem svibnja. Dobra je paa za pele za vrijeme cvjetanja
zbog ugodnog mirisa. Plodovi su skloni osipanju, a dozrijevaju u srpnju.

25

Korijandar je fotofilna biljka i od nicanja do cvjetanja zahtijeva 900-940 sati svjetlosti. Nije suvie
osjetljiv na temperaturu, u vrijeme klijanja podnese -8 do -10C. Ako visoke temperature potraju due u fazi
cvjetanja i stvaranja plodova, prinos ploda se smanjuje. Vie vlage potrebno je zbog plitkog korijena, a osobito
za vrijeme klijanja i u periodu od vlatanja do cvjetanja.
Za visoki prinos treba ga sijati na srednje vezana humusom bogata tla sa dobrim vodozranim
reimom, kao to su ernozemi, smea tla i crnice.

15.3.Tehnologija uzgoja

Korijandar ne zahtijeva posebnu pretkulturu, ali se ne smije posijati poslije vrsta iz porodice titarki radi
pojave zajednikih tetnika, bolesti i viegodinjih korova. Zbog kratke vegetacije omoguuje postrnu sjetvu
neke druge kulture. Nadzemni dio biljke je dobro organsko gnojivo. Na isto mjesto se ne sije 4-5 godina.

15.4. Ishrana biljke

Za rast i dobar prinos ploda biljci je potrebno mnogo hraniva. Najvie u vremenu od vlatanja do
cvjetanja. Potrebna je i gnojidba prije sjetve, u proljee, a prihrana s obzirom na tlo i klimu nije potrebna.

15.5. Priprema tla

Korijandar se sije u tlo poorano u jesen, budui da zahtijeva dosta vlage. U proljetnoj pripremi za
sjetvu treba sa to manje prohoda odrati vlagu u tlu, da bi se dobio to rahliji sjetveni sloj kako bi sjeme niklo
brzo i jednoliko.

15.6. Sjetva

Poetak oujka je optimalno vrijeme za poetak sjetve jer je kod nas tlo ve zagrijano na 7-8C.
Korijandar se sije itnim sijaicama, na 30-36cm razmaka meu redovima. U redu se sije 70-80 klijavih zrna
po dunom metru na dubinu 2-2,5cm. Norma sjetve je 14-16kg sjemena po hektaru.

15.7. etva

Najvanije je odrediti vrijeme etve koja moe poeti kada nestane neugodan miris biljke na stjenice, a
poprimi karakteristian, ugodan miris korijandra. Vlaga ploda je tada oko 20% i ako je namijenjen destilaciji
izravno se prerauje u prirodnom stanju. Ako se plod upotrebljava kao zain, mora se dosuiti do 12% vlage i
proistiti na selektorima do 94% minimalne istoe.
Udio eterinog ulja u prezrelom plodu se smanjuje i stoga etva ne smije kasniti. Prosjeni prinos
ploda je 1,2 1,5t po hektaru, uz udio eterinog ulja 0,8-1,3% obzirom na suhu tvar.

26
16. LAVANDA Lavandula angustifolia, porodica: Lamiaceae, usnae

Ime lavanda potjee od latinske rijei lavare, to znai
kupati se, a objanjava osnovnu namjenu suhog cvijeta i
lavandina, eterinog ulja. Eterino ulje prave lavande upotrebljava
se za proizvodnju parfema i kolonjske vode. Za proizvodnju
sapuna upotrebljava se jeftinije eterino ulje hibridne lavande.
Ljekovito svojstvo lavande sastoji se u smanjenju ivane
napetosti pri migreni i neuralgiji. Ublaava greve i pomae u
zacjeljivanju rana.
Lavanda je vrlo omiljena ukrasna biljka, a sve se vie
uzgaja i plantano. Nema velikih zahtijeva u pogledu kvalitete tla,
uzgoj joj je vrlo ekonomian, a moe posluiti i kao dobra paa za
pele. U naoj zemlji najvie lavande se proizvodi na Hvaru.


Iz roda lavande poznato je 48 vrsta, lan je porodice usnaa.
Prava lavanda uspijeva sve do nadmorske visine 1700m, irokolisna do 700, a hibridna od 700 do 1000 m.
Lavanda je viegodinja biljka koja raste u obliku poluloptastog grma. ivotni vijek samonikle i
uzgojene lavande je do 30 godina. Korijen je drvenast, vrlo ravast i prodire duboko u tlo. Stabljika je kratka,
debela, drvenasta i od samog vrata korijena vrlo razgranata.
Prava lavanda je sitan grm visok 40-60cm i promjera 80-120cm. Cvjetne su grane jednostavne, duge
20-40cm. Listovi su nasuprotni, uski, cjelovitog ruba, dugi 3-5cm, iroki 0,2 do 0,5cm, sivozelenkasti, na naliju
dlakavi.
Cvjetovi su zigomorfni s laticama karakteristine plave boje lavande. Plod je kalavac sa 4 sjemenke u
kojima se potpuno razviju svega 1 do 2 sjemenke. Jajastog je oblika, crnosmeeg sjaja, duine 1,8 do
2,2mm. Apsolutna masa sjemena je 0,5 do 1,1g.
Hibridna lavanda je zbijeni grm visok 80-100cm, promjera vie od 150cm. Cvjetne su stabljike
razgranate, duge 60 do 90cm. Listovi su zeleni, slabo dlakavi, dugi 5-7cm i iroki 0.8 do 1cm. Cvjetovi su
karakteristini za obje vrste. Hibridna lavanda je sterilna i plodovi nisu upotrebljivi.
Sve vrste lavande karakterizira jak, prepoznatljiv miris koji potjee od nakupljenog eterinog ulja.
Eterino ulje se dobiva destilacijom cvijeta lavande. Cvijet prave lavande sadri od 0,5 do 1,5% eterinog ulja,
a hibridne lavande 0,9 do 5%. Eterino ulje uglavnom se nakuplja u lijezdama smjetenim do same cvjetne
ake.
Glavni sastojci ulja su linalilacetat i linalol. Vrstu karakterizira sastav eterinog ulja, pa tako prava
lavanda sadri linalilacetata 35 do 60%, a hibridna lavanda samo 7-16%.
Sjeme lavande klijavo je tri do etiri godine. Posijano sjeme klija vrlo dugo, do dva mjeseca. U poetku
biljka raste vrlo sporo, ali moe potjerati cvjetnu stabljiku ve u prvoj godini. U drugoj godini vegetacija poinje
tek sa zatopljenjem. Prava lavanda poinje cvjetati u lipnju, a hibridna neto kasnije. Kada je hladno vrijeme,
cvjetanje kasni i po dva tjedna, a kada je toplo pone cvjetati mnogo prije. Puni cvat traje 6-8 dana i tada
cvjetovi sadre eterino ulje najbolje kakvoe. Plod sazrijeva postupno tijekom kolovoza, a sklon je osipanju.


Lavanda je termofilna biljka koja za nagomilavanje eterinog ulja zahtijeva visoke temperature tijekom
cijele vegetacije. Topli, od vjetra zaklonjeni tereni pogoduju brzom rastu biljaka. Hladna tla uz mrazove nanose
velike tete usjevu, iako biljka u mirovanju podnosi temperature i do-20C. Ako vegetacija pone rano, hibridna
lavanda moe stradati zbog kasnih proljetnih mrazova.
Lavanda zahtijeva mnogo sunca i svjetlosti. Ako tijekom cvjetanja potraje kino i hladno vrijeme,
smanji se udio eterinog ulja i za 50%, kao i udio etera u njemu (do 30%). Lavanda odlino podnosi suu,
osim u poetnoj fazi rasta.
27
Prava lavanda nema velikih zahtijeva u pogledu tla, te uspijeva i na plitkom, siromanom tlu, pa i na
kru. Hibridna je lavanda neto zahtjevnija i najbolje prinose daje na dubokim, plodnim tlima s dobrim
vodozranim reimom, ali uspijeva i na tlima na kojima se uzgaja prava lavanda.
Hladni, nepropusni pseudoglej ni pjeskovita tla, ne podnose ni prava ni hibridna lavanda.


Lavanda na istom mjestu ostaje 15 do 20 godina. Pretkultura mora ostaviti tlo bez korova. Mlada biljka
je izuzetno osjetljiva na sporo topljive herbicide, te se moe saditi na mjestu gdje je bio kukuruz tek nakon
dvije do tri godine.

16.4. Priprema tla

Prije osnivanja plantae lavande mora se godinu dana prije obaviti to je mogue dublje jesensko
oranje. Ako postoji mogunost nastanka nepropusnog sloja, mora se izabrana povrina orati. Posljednji
predusjev moraju biti leguminoze, koje do rujna nestanu s tla. Odmah nakon etve predusjeva zemljite se
preore na dubinu 18-20cm, provede se osnovna gnojidba i za sadnju pripremi rahli povrinski sloj tla debljine
do 15cm, koji se do sadnje mora slegnuti

16.5. Razmnoavanje

Prava lavanda se najee razmnoava sadnicama dobivenim od sjemena, ali se moe razmnoavati
i vegetativno, zelenim sadnicama i klonovima. Hibridna se lavanda razmnoava samo vegetativno jer je sjeme
sterilno.

16.6. Uzgoj sadnica od sjemena

Za sjetvu treba pripremiti klijalita na zaklonjenom mjestu i dezinficirati tlo metil-bromidom. Sjetva se
obavlja prije zime, u studenom ili rano u proljee, u oujku. Za proljetnu sjetvu sjeme mora proi proces
jarovizacije, 36 sati pri -16C. Sjetva se obavlja runo ili strojno, na razmaku izmeu redova 20-40cm, na
dubini 0,5-1,5cm, poetkom svibnja. Kada biljke oblikuju 4-5 pravih listova, pikiraju se u otvorene lijehe na
razmaku 35x5cm i ostave se do jeseni uz redovno zalijevanje. Sadnice visoke 18-20cm obreu se na visinu 8-
10cm da bi se razvilo granje. Na jednom hektaru moe se od 7-9kg sjemena tako uzgojiti 600000 do 800000
sadnica.

16.7. Proizvodnja klonova

Klonovima se sve ee razmnoavaju obje vrste lavande. ibe se ukorjenjuju u negrijanim lijehama
pokrivenim folijom. Za uzimanje klonova najbolji su tri do etiri godine stari grmovi, a reu se tijekom kolovoza
ili u travnju. Pripremljeni klonovi stave se u pijesak, na dubini 4-5cm, meuredni razmak 6-10cm, na razmaku u
redu 2-3cm. Zalijevanje mora biti obilno. Zakorjenjeni se klonovi krajem svibnja presauju u otvorene lijehe. Po
etvornom metru moe se uzgojiti 600-800 klonova.
Klonovi hibridne lavande mogu se uzgojiti na otvorenom prostoru, na rahlim tlima bogatim humusom,
uz obilno otapanje. ibe duge 1220cm reu se tijekom listopada ili oujka i polau u pripremljeno tlo, u jarke
duboke 18-20cm koji se prethodno dobro zaliju. Meuredni razmak mora biti 35-40cm, a razmak u redu 3-5cm.
Poto se jarci zaspu zemljom, iznad tla smije ostati klon visok samo do 7 cm. Slijedeih dana je obavezno jo
3-5 puta zaliti. Kada izdanci dosegnu visinu 15-20cm, treba ih porezati na visinu 8-10cm da se pojaa rast
bonih izbojaka. Na hektaru se moe proizvesti 700 000 do 900 000 klonova.

28
16.8. Postavljanje polonica

To je est i jeftin nain razmnoavanja hibridne lavande. Polonice se pripremaju u proljee, kada
prestanu mrazovi. Biljke stare tri do etiri godine zagrnu se zemljom do visine 30cm. Zagrnutim biljkama se
mora osigurati dovoljno vlage. U jesen nakon kinog razdoblja, zemlja se odgrne, a dobro zakorjenjene
granice odreu se vinogradarskim karama i posade.Od srednje razvijenog grma moe se dobiti 100 do 150
polonica.
Sve se sadnice sade u jesen, tijekom listopada. Sadnja u proljee nije preporuljiva, a posljednji je rok
uspjene sadnje oujak. Sade se samo dobro razvijene sadnice, kojima treba odrezati korijen dulji od 15cm.
Lavanda se sadi runo ili strojevima. Prava se lavanda najee sadi u redove razmaka 150 cm i razmaka
unutar reda 40cm, sa sklopom 16700 sadnica po hektaru. Hibridna lavanda se sadi na razmak meu redovima
180 ili 200cm, a unutar reda 50-60cm, uz sklop 9200-10000 sadnica po hektaru.

16.9. Njega usjeva

Osnovna njega usjeva sastoji se u obrezivanju biljaka krajem svibnja na visinu 8-10cm kako bi se
oblikovao gusto zbijen grm. Ponovo se biljka obrezuje u drugoj godini na visinu 15-18cm. Nakon toga vie
nema potrebe oblikovati kronju. Na kraju prve godine sklop se nadopunjuje jaim sadnicama, jer se samo
izjednaen usjev moe zadovoljavajue rezati strojem.
Vano je redovito kultivirati tlo radi prozraivanja, a usjev u redu okopati. Korov treba suzbiti prije
poetka vegetacije. Nasad prave lavande pone starjeti nakon 6-8 godina, grmovi se prorjeuju, smanjuje se
broj cvjetnih izbojaka, a cvjetne stabljike se skrauju .

17.LJUPAC Levisticum officinale, porodica Apiaceae, titarke

Ljupac intenzivno mirie na celer, a
upotrebljava se list i eterino ulje iz korijena. Primjena
mu je u industriji likera i u mesnoj industriji kao
konzervans. U pukoj medicini primjenjuje se protiv
probavnih smetnji.


Viegodinja, vrlo zbijena biljka, sa ravastim
korijenom koji prodire duboko u tlo, do 40cm. Lisna
rozeta se oblikuje u prvoj godini, a ine ju veliki listovi
na dugim peteljkama. Rano u proljee druge godine,
istjera zeljastu cvjetnu stabljiku, viu od 2m, na ijem
se vrhu oblikuju titasti cvatovi sastavljeni od 6-15
utih cvjetova. Sjemenka je plosnata. Masa 1000
sjemenki je 3-4g.
U cijeloj biljci nalazi se eterino ulje, a
najkvalitetnije se dobiva destilacijom korijena.
ivotni vijek biljke je est do osam godina, ali samo
etiri godine je ekonomino njezino iskoritavanje.
Sjeme je klijavo dvije godine, a posijano nikne za tri do etiri tjedna. Prve godine biljka raste vrlo sporo, a u
drugoj godini vegetacija poinje ve u veljai, a cvjetne grane se oblikuju u travnju. U lipnju poinje cvjetanje i
traje do poetka srpnja. Plodovi su skloni osipanju i sazrijevanje im je dugo i nejednolino. S prvim jesenskim
mrazovima, listovi odumiru.

29

Ljupac se moe uzgajati svugdje jer nije osjetljiv na klimu. Biljke koje izrastu na toplom tlu sadre vie
eterinog ulja.


Ljupac se ne uklapa u plodored zbog viegodinjeg uzgoja, a nije ga dobro sijati poslije vrsta iz iste
porodice titarki, niti poslije kukuruza. Za visoke prinose treba dovoljno hraniva.

17.4. Priprema tla

Korijen duboko prodire u tlo, ralanjen je i jesensko duboko oranje se obavlja na 35cm dubine. Sa to
manje prohoda u proljee valja usitniti i poravnati sjetvene povrine da bi sjeme za koje je karakteristina vrlo
slaba klijavost, neometano nicalo.

17.5. Sjetva

Ljupac se moe razmnoavati vegetativno vrijeama i sjemenom, sjetvom u klijalita ili izravno.
U oujku se sije u otvorena klijalita na razmaku 24cm. Potrebno je 30-40kg sjemena po hektaru. Prije
presaivanja sadnice se pokose na visini 5-7cm, izoru plugom, sakupe i posade strojem ili runo na razmak
meu redovima 50cm i razmak u redu 30-40cm. Vrat korijena mora biti 2-3cm u tlu
Sve vie se primjenjuje izravna sjetva u oujku, sijaicama, na meuredni razmak 50cm i na dubini 1-
1,5cm. 6-8kg sjemena je potrebno za 1 ha.

17.6. Njega usjeva

Potrebno je redovno kultiviranje. Ako se biljka uzgaja radi korijena, vano je zakidanje cvjetnih
stabljika jer se inae iscrpljuje korijen i smanjuje mu se kvaliteta.Od tetnika su najei buha i lisne ui, a od
bolesti pepelnica, ra i pjegavost lia.


U jesen tree ili etvrte godine korijen je zreo. Tarupom se ukloni lisna masa i korijen se izore
plugovima koji prodiru i do 40cm duboko u tlo. Pokupi se, pere, ree i sui. Prinos suhog korijena po hektaru
moe biti 2-2,5t.
Prije prvih mrazeva prve godine, kosi se list u fazi mljenovotane zriobe ploda, u drugoj godini kosi se
cijela biljka na visini 6-8cm od tla.


Usjevu velike tete nanose insekti pa se smanjenjem broja redova ili izostavljanjem redova pri sjetvi
mora ostaviti mjesta za prolaz traktora s prikolicom. etva se obavlja u dva prohoda zbog dugog i
neujednaenog sazrijevanja plodova. Kada pone sazrijevati sjeme na bonim granama, biljke se pokose
traktorskom bonom kosilicom. Stabljike ostaju u zbojevima, a kada dozru, kombajnom se ovri sjeme. Moe
se proizvesti 300-500kg sjemena po hektaru.

30
18. MATINJAK Mellisa officinalis, porodica Laminaceae, usnae

Matinjak ima ugodan miris i upotrebljava se za spravljanje
ajeva. Za umirenje i ublaavanje greva koriste se suhi list i lisni
izdanci. Eterino ulje se upotrebljava u farmaceutskoj i kozmetikoj
industriji.


Matinjak je viegodinja biljka, kod nas raste i samonikao
na vlanim i umovitim terenima.
Ima vrlo tanko, iliasto glavno i bono korijenje utosmee boje.
Dijeljenjem starijeg korijena moe se dobiti 6-8 novih biljaka.
Stabljike su uspravne, zeljaste, polugrm visine 50-120cm oblikuju
grananjem.
Listovi su izdueni, jajasti, nazubljenih rubova. Vrlo su njeni,
glatkog lica i malo dlakavog nalija jarkozelene boje. Klasasti
cvatovi s neugodnim blijedoutim cvjetovima oblikuju se na vrhu
svake grane. Plod je kalavac, jajast, sjajne skoro crne opne, na
presjeku je bijel, duine 1-1,5mm, irine 0,5mm.
Masa 1000 sjemenki iznosi 0,5-0,7g.
Nadzemni dio biljke ima miris limuna, a eterino ulje je
sadrano u listovima i svega ga ima od 0,1-0,3%. Nema ga ako su
niske temperature i obilje padavina.
ivotni vijek matinjaka je i do 20 godina. Sjeme ima tvrdu
opnu te vrlo teko i sporo klija, a klijavo je do 5 godina. U poetku
se vrlo sporo razvija i poinje rasti poetkom travnja. Starim
nasadima se nadzemni dijelovi smrznu zimi, u travnju zatvaraju
redove, a kose se prvi puta poetkom svibnja. Od poetka lipnja pa
sve do kraja srpnja traje cvjetanje. Sjeme je sklono osipanju, a
sazrijeva do kraja kolovoza.


Matinjaku je za rast i razvoj potrebno mnogo svjetlosti i topline jer je fotofilna i termofilna biljka. Nije
otporan na dulje jake mrazove i golomrazicu za vrijeme zime, a pod snjenim pokrivaem moe podnijeti
temperaturu i do -2C. Zbog dubokog, dobro razvijenog korijena dobro podnosi nedostatak vlage, ali se prinos
smanjuje pri duljoj sui. Kod hladnog i oblanog vremena zaustavlja se rast biljke i smanjuje se udio eterinog
ulja. Visoke prinose matinjak daje samo na humusu bogatim tlima, ali se moe uzgajati gotovo na svim tlima.


Matinjak ne ulazi u klasian plodored jer na istom mjestu moe ostati i do deset godina. Budui se
matinjak sadi u jesen, dobra je svaka pretkultura koja se rano bere. Svakoj jednogodinjoj ljekovitoj ili
ratarskoj kulturi moe biti pretkultura. Na isto mjesto sije se tek nakon etiri ili pet godina.

18.4. Priprema tla

Duboko oranje na 30-35cm potrebno je zbog viegodinjeg uzgoja matinjaka na istom mjestu. Sve
radnje, kao i ravnanje povrine treba obaviti najkasnije do kraja listopada, jer se matinjak sadi u jesen.
Dubina rahlog sloja mora biti 10-12cm.

31
18.5. Sjetva-sadnja

Izravnom sjetvom ili sadnjom rasada moe se uzgojiti usjev matinjaka. U prvoj godini je problem
suzbijanja korova i zbog toga se rijetko primjenjuje izravna sjetva. Obavlja se u rano proljee, u oujku,
sijaicama za sitnozrne vrste, a razmak meu redovima je 50cm. 8-10kg sjemena potrebno je za 1ha. U
listopadu se sadi strojevima za sadnju, na meuredni razmak 50cm i 20-25cm u redu sa optimalnim sklopom
80000-100000 biljaka po hektaru. Ukoliko postoji mogunost natapanja, moe se saditi i u proljee. Rasad
tada mora biti proizveden u toplim lijehama to poskupljuje proizvodnju.


U hladnim lijehama se proizvodi rasad za jesensku sadnju. Odredi se potrebna aktivna povrina lijehe,
sjetveni sloj obogati humusom i prozrai tlo.Sije se jednorednom sijaicom. Meuredni razmak je 12-15cm,
dubina 0,5cm i 0,6g sjemena po m. Za 1 ha rasada na 110-130m lijehe treba zasijati 66-78g sjemena.Tlo
treba zaliti i odravati povrinu stalno vlanom do pojave prvih pravih listia, (10-15l/m).Ovisno o dnevnim
padalinama i temperaturama u rujnu,koliina vode se moe smanjiti.

18.7. Njega usjeva

Za uzgoj matinjaka vano je prozraivanje tla koje se mora obaviti dva do tri puta do zatvaranja
redova, a jednom poslije svake konje. Insekti vrlo rijetko napadaju matinjak, a od bolesti najea je
pepelnica.

18.8. Konja herbe

Nadzemni dio matinjaka kosi se vuenim, samoutovarnim kombajnom ili kombajnom za kamilicu, a
mehanizam za branje se mora zamijeniti kosom za itarice, za to moe posluiti i traktorska bona kosa. Kosi
se samo onoliko herbe koliko se odmah moe sakupiti. Herba koja ostane na tlu preko noi vie nije
upotrebljiva jer potpuno potamni. Vrijeme konje ovisi o namjeni sirovine. Ukoliko se matinjak kosi za
dobivanje droge suhog lista, fizioloki je zreo kada stabljika dosegne visinu oko 60 cm, a omjer koliine lista i
stabljike mora biti 60:40%. Takvi uvjeti su postignuti u prvoj godini, u srpnju i tada se obavlja prva konja.Drugi
puta se kosi poetkom listopada. Sredinom svibnja se moe prvi puta kositi viegodinji usjev. Kod suhog
ratarenja postiu se dva otkosa, a uz pravilan raspored padalina ponekad i slab trei otkos. Ukoliko se
primjenjuje sistem natapanja mogu se dobiti i tri do etiri otkosa godinje. Matinjak se mora kositi na visini 5-
7cm od tla.
Od dva otkosa u prvoj godini proizvodnje, moe se dobiti 10-15t svjee herbe po hektaru, a slijedeih
godina 15-20t. Natapanjem se godinji prinos moe poveati 30-40%.
Vrijeme fizioloke zrelosti se pomie za mjesec dana ako se biljka bere za destilaciju eterinog ulja.
Najvei postotak ga ima u matinjaku kad je 75% sjemena u mlijenoj zriobi, a 25% cvjetova jo cvate. Ako se
prvi otkos primjenjuje za destilaciju, ne preporua se intenzivno natapanje, jer se smanjuje udio eterinog ulja
u biljci, pa se nakon prvog otkosa u treoj dekadi srpnja moe raunati sa samo jo jednim otkosom poetkom
listopada i to za dobivanje suhe droge.
Prinos eterinog ulja sa jedinice povrine je nizak, a udio aktivne tvari varira ovisno o svojstvima sorte,
karakteristikama klime i tla itd. Udio eterinog ulja u herbi ovisno o sorti iznosi 0,01-0,39% u odnosu na suhu
tvar.
32

S povrine treba ukloniti korov i polegnute grane ukoliko se eli proizvesti sjeme. Sazrijevanje
sjemena poinje u kolovozu i traje skoro mjesec dana. etva se moe obaviti u jednom ili dva prohoda.
Kombajn malog zahvata upotrebljava se za etvu u jednom prohodu, a kada je zrelo 75% sjemena, biljke se
anju. Prinos iznosi 400-500kg sjemena po hektaru, a klijavo je manje od 60% sjemena.
Kada je zrelo 50 % sjemena, pokosi se cijela biljka kod etve u dva prohoda. Biljke se ostave na
suhom i prozranom mjestu da sjeme dozri, a ovri se nakon dvadesetak dana. Kod takvog naina branja
prinos sjemena je ak 700kg po hektaru, a vie od 85% sjemena je klijavo.

19. MAURAN Origanum majorana, porodica Laminaceae, usnae

Mauran je zainska biljka, a kao zain se upotrebljava nadzemni dio biljke mljeven i suen. Ugodna
je mirisa, poboljava tek, upotrebljava se za smirenje ivaca i protiv bolova u elucu. Eterino ulje se
upotrebljava u industriji mesnih preraevina.


U naim krajevima mauran je jednogodinja biljka koja ne raste samonikla. U toplijim krajevima je
dvogodinja ili viegodinja. Ima tanak ravast korijen iz kojeg izrastu uspravne stabljike, obilno razgranate u
polugrm, visine 50-80cm. Mladi izbojci su dlakavi, sivozeleni, a starije stabljike su gole, smee boje.Listovi su
nasuprotni, sjedei ili na kratkoj peteljci, eliptini, dlakavi, glatkog ruba. Na vrhu stabljike u pazucu listova
oblikuju se skupine od 7-9 bijelih, utih, zelenih, ruiastih ili ljubiastih cvjetova. Plod je sitan, utosme,
ovalan i malo nepravilnog oblika. Masa 1000 sjemenki je 0,2-0,5g.
Cijela biljka ima ugodan miris od eterinog ulja, a udio mu je 0,8-1,5%. Zbog ugodnog mirisa i dugotrajne
cvatnje vrlo je dobra paa za pele.
Sjeme maurana klijavo je dvije do tri godine. Na otvorenom nie za tri tjedna, a posijano u klijalitu za
tjedan, dva. Raste sporo, a bokori tek za 30-40 dana, nakon ega se brzo grana i razvija. Krajem lipnja poinje
cvjetanje i traje do mjesec dana. Ako ima dovoljno padalina u srpnju i biljka se pokosi na poetku cvjetanja,
ponovo procvjeta u kolovozu.


Mauran kao biljka junog podneblja je termofilna i fotofilna biljka. Za klijanje je optimalna temperatura
20-22C. Mlade biljke podnose temperature do -2C, ali pri 10C prestanu rasti. Ukoliko zahladi prije
oblikovanja cvjetova, smanjuje se prinos herbe i udio eterinog ulja.
Biljci treba i dovoljno vlage, pa je tako prinos najvii pri 60% kapaciteta tla za vodu. Mauranu je za
vegetaciju potrebno 600-650 mm/m padalina, a u fazi klijanja, oblikovanja izboja i pupanja je posebno
osjetljiv. Vrlo je zahtijevan i u pogledu tla, a dobre prinose daje samo na tlima bogatim humusom.


U plodored se mauran dobro uklapa, a vrste koje ne ostavljaju tlo zakorovljenim mogu biti pretkulture.
Na istoj povrini mauran se moe uzgajati nakon dvije godine, a ne preporua se proizvodnja u monokulturi.

19.4. Priprema tla

Zimsko oranje tla je preduvjet za dobre prinose, a u proljee se obradi tlo da se bolje ouva vlaga
nakupljena za vrijeme zime. Povrina treba biti ravna i sitnomrviasta. Da bi se unitili zimski korovi, prije
sjetve ili sadnje se obavlja jo jedna priprema sjetvene povrine. U to vrijeme obavlja se i gnojidba.
33
Za visoke prinose mauran zahtijeva dosta hraniva, ali u razliitim stadijima razvoja treba razliite
koliine.

19.5. Sjetva

Mauran se moe uzgajati sadnjom i izravnom sjetvom. Sadnice se uzgajaju u toplim i hladnim
lijehama. U oujku se sije u otvorene, hladne lijehe. Kod izravne sjetve sjeme ne smije dospjeti u tlo dublje od
0,2-0,3mm. Poslije sjetve treba povrinu dobro navlaiti i prekriti folijom. Kada biljka pone nicati, poslije 8-10
dana, folija se ukloni. Krajem travnja mogu se saditi dobro njegovane sadnice, visoke 6-8cm. U hladnim
lijehama treba paziti da njene biljice ne stradaju od visokih temperatura i velike vlanosti zraka.
Strojevima za sadnju, na meuredni razmak 50cm i u redu 20-25cm obavlja se sadnja. 15-25 sadnica
zajedno se sadi u kuicu. Za hektar je potrebno 500 000 do 600 000 sadnica, jer se toliko moe proizvesti na
110 120 m povrine, a za to je potrebno1,5-2kg sjemena.
Poetkom oujka se obavlja izravna sjetva. Sjeme posijano dublje od 0,5cm nee niknuti i zato
sjetvenu povrinu treba dobro pripremiti. Redovi trebaju ostati otvoreni, a glatkim valjkom povaljati sjeme
nakon sjetve. Meuredni razmak je 50cm, optimalan sklop po dunom metru 120-130 biljaka za to je
potrebno 8-10kg sjemena po hektaru. Za tri tjedna nie tako posijano sjeme.

19.6. Njega usjeva

Odmah poslije nicanja biljica treba kultivirati tlo pri izravnoj sjetvi, budui da je najvanije
prozraivanje tla. Nakon sadnje, 10-12 dana tlo se kultivira. Kultivaciju takoer treba obaviti poslije svake
obilnije kie. U naim klimatskim uvjetima, drugi uvjet za uspjeni uzgoj je natapanje sa 100-150 mm/m vode,
a istodobno se preporuuje prihranjivanje nasada, koji se moraju zatititi od bolesti i korova. U poetku
pupanja i nakon konje, kada izbijaju mladi izboji, nasadu moe natetiti pjegavost lia.

19.7. Koenje biljke

Mauran se kosi vie puta za vrijeme vegetacije. 7-9 tjedana poslije sadnje, u poetku cvjetanja,
obavlja se prva konja, otprilike krajem lipnja. Visina reza je 4-6cm i uvijek mora biti ista. Kod suhog ratarenja
biljka se bere krajem rujna, a ukoliko se natapa bere se u kolovozu, da bi se trei puta mogla kositi prije prvih
mrazova, u listopadu. Na plantaama se kosi strojno, a na malim povrinama runo. Pokoene biljke odmah
se transportiraju do suare jer fermentiraju, to smanjuje vrijednost suhog zaina. Po hektaru se moe dobiti
8-10t svjee biljne mase pri suhom ratarenju, a 10-15t/ha ako se natapa.

20. MILODUH Hyssopus officinalis, porodica Lamiaceae, usnae

Kao suha droga iskoritava se cijela stabljika, koena u fazi cvjetanja. Spravlja se aj za smirenje
kalja, posebno za astmu, te protiv greva. Sadri gorke tvari te se upotrebljava za poboljanje apetita, a
sniava i visoki tlak. Koristi se i u kozmetikoj industriji. U mesnoj industriji koristi se kao zain za poboljanje
okusa mesnih preraevina i gotovih jela.


Miloduh je viegodinja biljka, korijen oblikuje vie glava, ralanjen je i prodire duboko u tlo. Ima
uspravnu stabljiku koja je rjee polegnuta, od korijena veoma razgranata u polugrm ija visina dosegne 50-
100cm. Stabljika je drvenasta i smea uz korijen, a gore je zeljasta i svijetlozelena. Listovi s lica imaju
tamnozelenu boju, a s nalija sivozelenu, obino su sjedei, nasuprotni, duguljasti, jajasti ili uiljeni, glatkog
ruba. S obje strane lista nalaze se udubljene lijezde koje lue eterino ulje.
Na vrhu svake stabljike nalazi se klasasti cvat, dug 20-25cm, a sastavljen je od 7-9 skupina cvjetova bijele,
ruiaste i prevladavajue bronanoplave boje. Plodi je tamnosmei kalavac, na presjeku je bijel, veoma
34
izduen i iljast, dug 2- 2,5mm, a irok 1-1,2mm. Masa 1000 sjemenki je 0,9-1,2g.
Zrelo sjeme sklono je osipanju.
Udio eterinog ulja u herbi miloduha je od 0,3-1%.
Sjeme klija uz optimalnu vlagu u svako doba godine bez obzira na temperaturu tla.
Ako se posije u rano proljee, sjeme nikne za 15-20 dana. Sjeme koje se na tlo ospe
ljeti, nikne u jesen, pri emu dio biljaka prezimi, a ono koje ostane dublje u tlu nikne
idueg proljea.
Miloduh u poetku raste vrlo sporo, pa prve godine procvate u drugoj polovici
srpnja, a slijedeih godina prije kraja lipnja. Drugi puta procvate krajem rujna u
uvjetima blage kontinentalne klime.


Miloduh dobro podnosi suu zbog dubokog korijena. Pogoduju mu juni,
sunani ocjediti i suhi tereni. Za klijanje i nakon prve konje zahtijeva mnogo vode. U
vegetacijskom razdoblju treba mnogo sunanih dana, jer je fotofilna biljka.
Moe se sijati na siromanim, ljunkovitim tlima, ali pravi prinos herbe i
eterinog ulja daje na toplom, propusnom, humusom bogatom tlu tipa ernozema.

20.3. Tehnologija proizvodnje - Plodored

Miloduh se ne uklapa u plodored ratarskih kultura, jer na istom mjestu ostaje
i do sedam godina. Ne moe se sijati naizmjenino s vrstama ljekovitog bilja i povra
iz porodice Apiaceae i na povrine zaraene viegodinjim korovima. Na istu
povrinu sije se tek nakon etiri godine.

20.4. Priprema tla

Strnite se plitko poore poslije etve predusjeva, a prema potrebi i prije zimskog oranja. Duboko
oranje vri se na dubini 30-35cm. Pri proljetnoj obradi tla prije sjetve nakon ravnanja povrine, a to je vrlo
bitno jer se miloduh kosi, izvodi se sa to manje operacija, da se ne izgubi vlaga nakupljena tokom zime.

20.5. Sjetva

Proljetna sjetva je sigurnija u naim klimatskim uvjetima, zbog estih golomrazica u veljai. Miloduh
treba posijati to ranije u proljee, nikako poslije 10.travnja. Ukoliko je sjetva kasnije malo je vjerojatno da e
jednolino nicati i postii eljeni sklop.
Sjetva se vri izravno u trake, sijaicama za kulture sitnog sjemena. Norma je 2,8-4,5kg po hektaru
sjemena, ovisno o postotku klijavog sjemena. Meuredni razmak je 50cm, a u redu treba biti 120-150 biljaka.
Sije se na dubinu1-1,5cm, nikako dublje od 2cm.

20.6. Njega usjeva

Od samog poetka proizvodnje treba mehaniki uklanjati korove. U klimatski nepovoljnoj godini
miloduh napada pepelnica koja na listu stvori bijelu prevlaku. U viegodinjem usjevu moe se pojaviti vilina
kosa. Radi prozraivanja tla u viegodinjem usjevu treba vriti mehaniku kultivaciju ili okopavanja.

20.7. Koenje herbe

Vrijeme konje miloduha ovisi o namjeni herbe. Na poetku cvjetanja kosi se za dobivanje suhe droge,
jer ona mora sadravati cvijet. Poetak konje za destilaciju eterinog ulja odreuje se prema udjelu aktivnih
tvari u biljci. Da bi destilacija bila ekonomina, potrebno je najmanje 0,8% eterinog ulja u odnosu na suhu
35
tvar. Da se to postigne u prvoj godini proizvodnje, prva konja se obavlja prije punog cvata da biljka moe
izrasti za drugu konju. Kosi se sredinom srpnja, kada sadraj eterinog ulja dosegne potrebnu razinu. U prvoj
polovici listopada obavlja se druga konja. Biljke tada vrlo rijetko cvatu, ali se uvelike poveava prinos zelene
mase po jedinici povrine, odnosno udio eterinog ulja kao krajnjeg proizvoda.
U prvoj godini prosjean prinos od dva otkosa iznosi 10-15ha svjee sirovine, a ovisi o rasporedu
padalina, posebno ljeti, poslije prve konje.
U slijedeim godinama ve na poetku srpnja usjev je u punoj cvatnji spreman za prvi otkos, a poetkom
listopada obavlja se druga konja.
U daljnjim godinama eksploatacije, prinosi svjee herbe uvelike se poveavaju i iznose 25-30t/ha, pa ak i
35t/ha.
Konja se kvalitetno obavlja samoutovarnim vuenim kombajnom ili kombajnom za kamilicu, pri emu
se mehanizam za branje zamijeni itnom kosom. Kosi se na visinu 5-7cm. U vrijeme uzgoja miloduha bitno je
visinu reza odravati na istoj razini, jer svaka promjena visine reza umanjuje prinos u istoj godini i do 60%, a u
iduoj 30-40%.

21. MUKATNA KADULJA Salvia sclarea, porodica Lamiaceae, usnae

Koristi se cvat mukatne kadulje koji slui za destilaciju eterinog ulja, ugodna karakteristina mirisa i
slui za upotrebu u kozmetikoj industriji i industriji alkoholnih pia. U medicini se upotrebljava kao antiseptik,
te u lijeenju kroninih bolesti ivaca.


Mukatna kadulja je dvogodinja, a ponekad i trogodinja biljka sa jakim i dubokim korijenom, duine
do130 cm koji titi tlo od erozije. Stabljika je visine do 180cm, promjera 4cm, drvenasta, obrasla gustim
dlaicama. Donji, krupni listovi na dugim peteljkama, iroki su 10-20cm, jajasti. Na vrhu stabljike listovi imaju
krae peteljke i sitniji su, sivozeleni, veoma naborane povrine obrasli dlaicama. Gornji dio stabljike razgranat
je u bogate, klasaste cvatove, duge 60-80cm. Sastavljeni su od ruiastih, rijetko bijelih cvjetova. Mukatna
kadulja je dobra medonosna biljka zbog ugodnog mirisa cvijeta i dugotrajnog cvjetanja. Sjemenke su
tamnosmee, jajaste, duge 2-3mm, a masa 1000 sjemenki je 4-5g. Udio eterinog ulja iznosi od 0,04 do 0,2
%, ovisno o podneblju u kojem biljka raste.
Sjeme sadri 25-32% masnog ulja koje se koristi u industriji porculana i keramike. Klijavo je 4-5
godina, posijano proklija za sedam dana, a biljke niknu za dva do tri tjedna. U prvoj godini mukatna kadulja
razvije samo lisnu masu, jer poetni rast nije brz, a nakon jarovizacije u drugoj godini uzgoja rano oblikuje
cvjetnu stabljiku. Cvjetanje poinje u lipnju i traje mjesec dana. Ukoliko je klima vrlo povoljna, moe procvjetati
u rujnu, s tim da je udio eterinog ulja zanemariv. Sjeme dozrijeva vrlo neujednaeno i sklono je osipanju.


Mukatna kadulja podnosi suu, jer je termofilna i fotofilna biljka to pozitivno utjee na udio eterinog
ulja. Za vrijeme kinog i hladnog vremena udio eterinog ulja je mnogo manji. Vlaga je potrebna za vrijeme
nicanja i nastajanja prvih listova. Sjeme klija ve kod temperatura od 8-10C, a najbolje vrijeme za klijanje je
pri temperaturi od 25-28C. U pogledu tla nije izbirljiva, ali treba izbjegavati ona na kojima postoji mogunost
zadravanja vode.


Pretkultura ovisi o vremenu sjetve. Ako se sije ljeti,treba na vrijeme pobrati pretkulturu.

36
21.4. Priprema tla

Sjetveni sloj treba biti dobro pripremljen, bez obzira na vrijeme sjetve. Zimsko oranje je obavezno ako
se sije u rano proljee, a priprema se sa to manje operacija. U kolovozu je ljetna sjetva koja zahtijeva to
plie oranje da se ne izgubi vlaga iz donjeg sloja tla. Pri tako kasnoj sjetvi cijela proizvodnja ovisi o pripremi
tla.

21.5. Sjetva

Sjetvom u rano proljee, nekad se u prvoj godini postigne rast cvjetnih stabljika. Da bi se ekonomino
iskoristilo zemljite, mukatna kadulja za dobivanje eterinog ulja moe se posijati s koprom, na 12cm
razmaka i prije no to nikne posije se kadulja na 50cm razmaka. U kolovozu se obavlja ljetna sjetva da se
biljke dovoljno razviju da bi mogle prezimiti. Razmak redova je 50cm, a po hektaru je potrebno 5-7kg sjemena
dobre klijavosti. Sjetva se obavlja sijaicama za sitnozrne kulture ili sijaicama za repu.

21.6. Njega usjeva

Kod njege usjeva najvanije je unitavanje korova. Pri ljetnoj sjetvi mogu je napad tetnika.
Kultiviranje je potrebno radi prozraivanja tla, a vri se prije zatvaranja redova lisnom masom.

21.7. etva-branje cvjeta

Mukatna kadulja se kosi, silira u trenutku kada sadri najvie eterinog ulja. Do fizioloke zrelosti
sjemena, udio ulja se poveava, a potom se naglo smanjuje, pa etvu treba poeti 8-10 dana nakon cvjetanja i
zavriti je u roku 10-15 dana. Ubire se vrni dio biljaka, cvatovi. Isjeckana masa naglo gubi eterino ulje, pa se
mora odmah destilirati. Biljku je bolje pokositi i silirati prije same destilacije. Kod nas su prinosi 10-15t svjeeg
cvata ili 10-15kg eterinog ulja po hektaru.

22. NEVEN Calendula officinalis, porodica Asteraceae, glavoike

Neven je ukrasna biljka, a suhi cvijet sve se vie upotrebljava kao sastojak masti za lijeenje upale
sluznica i obnavljanje epitelnih stanica, te kao antiseptik.


Jednogodinja je biljka, u jesen iznikle biljke bez oteenja mogu prezimiti i rano u proljee poeti
rasti. Korijen raste duboko u tlo i vretenast je, a iz njega rastu zeljaste lako lomljive stabljike visine 50-80cm. U
gornjoj polovici su razgranate, svijetlozelene, kao i sjedei, duguljasti listovi.Cvjetna glavica promjera 5-10cm
oblikuje se na vrhu svake stabljike. U sreditu cvjetne stabljike nalaze se cjevasti plodni cvjetovi, a u 2-3 reda
su rasporeeni uz rub jeziasti, neplodni, uti do naranasti cvjetovi tzv. latice. Plod je srpasto savijen,
nazubljenog vanjskog ruba, svijetlosme do tamnosme.
37
Sjemenka je roka, duine 0,5 2cm. Masa 1000 sjemenki iznosi 4-10g. Sjeme je klijavo 5-6 godina,
a nakon 4-5 dana nie. Neven vrlo brzo raste, pa prvi cvjetovi procvatu 40 dana nakon nicanja i cvatu sve do
jaih mrazova u jesen. Ukoliko su u srpnju visoke temperature naglo procvjeta i daje sjeme, ali s prvom kiom
biljka se obnavlja. Biljke se pomlauju i produuje im se vijek vegetacije redovitom berbom.


Neven nije osjetljiv na suu, voli toplu klimu. Na rastresitim tlima bogatim humusom, ernozemi,
smea tla i crnice, daje prave prinose.


Neven se dobro uklapa u plodored jer je jednogodinja biljka, a na isto tlo sije se nakon dvije godine.
Zimskim dubokim oranjem postiu se bolji prinosi

21.4. Priprema tla

Poslije obaveznog zimskog oranja, tlo se poravna i usitni u proljee, da se radi sigurnog i jednolinog
nicanja osigura zbijena posteljica.

21.5. Sjetva

Sjetvu treba obavljati to ranije u oujku jer mlade biljke nevena nisu osjetljive na proljetne mrazove,
da bi to prije mogla poeti berba cvijeta. Na taj nain se dobiva vei prinos po jedinici povrine. Sije se
strojevima za sjetvu penice izravno, na meuredni razmak 50cm, u neprekidnom nizu, na dubinu 3-4cm.
Sjemena za jedan hektar je dovoljno 5-6kg.
Mogu je i uzgoj nevena iz rasada, ali je gospodarski opravdan samo ako se uzgaja kao ukrasna
biljka.

21.6. Njega usjeva

Zajedno sa sjetvom obavlja se zatita od korova. Kada se pojavi 3-5 pravih listova gust usjev se
prorjeuje na razmak 6-8cm. Ovisno o karakteristikama tla i zakorovljenosti irokolisnim korovima, treba
obaviti dvije do tri kultivacije.

21.7. Berba cvijeta

U svibnju kada procvjeta dovoljan broj cvjetnih glavica, poinje berba cvjetova.Obavlja se runo,
najbolje dva puta tjedno. Ubrani cvjetovi odmah se otpremaju na suenje. Suenje samo latica je bre i
ekonominije. Osuena droga je vrlo higroskopna i odmah nakon suenja se pohranjuje u natron-vree i
uskladiti u suhoj prostoriji. Postiu se prinosi 0,8-1t osuenih glavica, odnosno 0,4-0,5t latica po hektaru.

38
22. ODOLJEN Valeriana officinalis, porodica Valerianaceae, odoljeni

Odoljen je biljka umjerene klime, a kod nas se uzgaja u
kontinentalnom podruju uz rijeke zbog lakeg natapanja i pranja izvaenog
korijena. Korijen se primjenjuje za izradu preparata za smirenje ivaca i
reguliranje rada srca. Osueni podanak s korijenom ini drogu. Eterino ulje
se dobiva destilacijom iz korijena, a zbog ljekovitosti ima viestruku primjenu
u farmaceutskoj industriji.


Odoljen je viegodinja biljka, sadri 13 rodova sa 360 poznatih vrsta
meu kojima postoje razlike u morfologiji i kemijskom sastavu bioloki aktivnih
tvari.
Korijen ima oblik brade, a sastoji se od gomolja i vlaknastih,
utobijelih korijenia, promjera 2-7 mm, dugih 10-15cm. Korijen moe imati
promjer i vei od 30cm, a pri bazi ponekad oblikuje podanke. Uspravna
cvjetna stabljika istjera iz korijena visine 40-180cm, a razgranata je na gornjem dijelu. Listovi su kratki, izrazito
zeleni, glatki, perasto razdijeljeni u izduene liske. Na vrhu svake grane oblikuje se rastresiti cvat sastavljen od
sitnih, svijetloruiastih do bijelih cvjetova ugodna mirisa. Zreli plod je utosmei orai, 2-5mm dug i irok
1,3-1,5mm. Masa 1000 sjemenki je od 0,4-0,6g. Svaka sjemenka na vrhu ima perasto dlakave kunadre to
oteava skupljanje i doradu sjemenskog materijala.
U korijenovu sustavu (gomolj, vlaknasto korijenje i podanak) ima mnogo bioloki aktivnih tvari od kojih
su neke karakteristine za odoljen. Najpoznatija tvar koje ima najmanje je eterino ulje iji je udio u suhoj tvari
0,5-1,7%. Njegova proizvodnja je skupa, ali sadraj i sastav odreuju kakvou suhe droge korijena i
karakteriziraju vrstu. Korijen sadri i kiseline, od kojih je najvanija izovalerijanska od koje potjee jak,
neugodan miris karakteristian za odoljen
Sjeme ima najveu klijavost 10-20 dana nakon cvjetanja, ali se vrlo brzo smanjuje..Kada je povoljna
temperatura i vlaga, sjeme proklija za 7-12 dana, a ponekad biljka nikne tek za 3-5 tjedana. U poetku raste
sporo pa u prvoj godini razvije samo korijen i lisnu rozetu, a u drugoj istjera tek cvjetne grane. Od kraja svibnja
do kraja lipnja cvjeta u krajevima s umjereno toplom klimom. Plodovi sazrijevaju due vrijeme, sve do sredine
srpnja i osipaju se. Kada sjeme sazre nadzemni dijelovi biljaka se osue, a korijen prije toga oblikuje nove
pupove koji idue godine istjeraju cvjetne stabljike.
U razdoblju hladnijeg vremena udio aktivnih tvari u korijenu se poveava, a u vrijeme mirovanja je
najvei.


Gdje je godinja koliina padalina vea od 700 mm/m odoljen se moe uspjeno uzgajati s obzirom
na potrebe za vodom. Najpovoljnija temperatura potrebna za klijanje je 20C. Svjetlost i konstantna vlaga su
potrebni za brzo i ujednaeno klijanje.
Tla s dobrim vodozranim reimom, bogata hranivima, s dubokim oraninim slojem, potrebna su biljci
za dobar prinos.To su uglavnom aluvijalni nanosi uz rijeke, ali bez gline u sastavu, koja oteava pranje
korijena koji je specifine grae.


Odoljen se dobro uklapa u plodored. Ako se sadi u jesen treba kao pretkulturu saditi biljke koje rano
sazriju. Zbog pojave zajednikih bolesti i tetnika, sjetva poslije srodnih biljnih vrsta je iskljuena.Nakon 4-5
godina moe se posaditi na isto tlo.

39
22.4. Priprema tla

Nakon etve predusjeva tlo se mora odravati bez korova. Na jesen se duboko poore, poravna i
pripremi rahli sloj dubine 10-12cm.

22.5. Sjetva sadnja

Sjeme nie samo ako ima dovoljno svjetlosti i vlage, a iz prakse je vidljivo da je sigurna samo
proizvodnja iz rasada, koji se proizvodi ljeti u hladnim lijehama.U srpnju se lijeha pripremi i dezinficira, a
poetkom kolovoza se odoljen posije. Sije se povrinski, strojem za sitno sjemenje u redove na razmak 12-
15cm, ili runo. 70-100g sjemena je potrebno za 1ha. Nakon sjetve tlo se zalijeva i povrina odrava vlanom
dok ne izbiju 3-5 pravih listova, za to je potrebno 10-15l vode na m. Ovisno o dnevnim temperaturama i
padalinama tijekom rujna koliine vode se mogu smanjiti, ali treba paziti da se povrina tla ne osui. Rasad
dosee visinu 12-15cm ve u listopadu i tada ga treba presaditi. Najpovoljniji rok za sadnju je prva polovica
listopada. Proljetna sadnja je mogua uz obilno zalijevanje poslije sadnje. Sadi se strojevima za sadnju rasada
na razmak meu redovima 20-25cm. Optimalan sklop je 80 000-100 000 biljaka po hektaru.

22.6. Njega usjeva

Njega poinje u rano proljee valjanjem usjeva, pogotovo ako nije bilo snijega tijekom zime. Kultivacija
u kombinaciji s prihranom obavlja se kada biljke ponu rasti. Poetkom lipnja, radi prozraivanja tla potrebna
je jo jedna kultivacija dok odoljen ne zatvori redove.
Za proizvodnju rasada odoljena vano je da sadnice ne budu suvie visoke, jer svaka jae razvijena
sadnica slijedee godine izraste u cvjetnu stabljiku. Te proraslice iscrpljuju korijen i troe aktivnu tvar pa ih
treba otkinuti na visini 40cm od tla. Na listu se krajem ljeta moe pojaviti pepelnica.


Korijen odoljena vadi se u studenom jer do kasne jeseni nakupi dovoljne koliine aktivnih tvari.
Korijenu se odstrani lisna masa strojem za tarupiranje eerne repe. Smjeten je povrinski, najdublje 10-
12cm. Sakupljeni korijen temeljito se opere vodom i otpremi na doradu, jer je mokar sklon truljenju.
Suhu drogu odoljena treba uvati od maaka koje privlai specifian miris korijena odakle i potjee narodno
ime macina trava.


Sakupljanje sjemena je oteano zbog produenog sazrijevanja i perasto dlakave kunarde na vrhu
svake sjemenke. Cvjetne stabljike se kose kada se na vrnim granama oblikuju plodovi. Na prozranom
mjestu stabljike se ostave u tankom sloju, da dozru i ostali cvatovi, pa se naknadno ovri.
Na taj nain se smanjuju gubici sjemenki i prinos moe dosei do 200kg
doraenog sjemena po hektaru.

23. PAPRENA METVICA, Mentha piperita, porodica Laminaceae,
usnae

Paprenu metvicu karakterizira ugodan miris mentola, a jedna je od
najvanijih ljekovitih biljaka za proizvodnju eterinog ulja, lijekova i ajeva.
Djeluje osvjeavajue i umirujue i ublaava smetnje pri disanju.Kao droga se
upotrebljava list i stabljika s listovima i cvatovima. Mentol je osnovni sastojak
eterinog ulja, ima jako baktericidno djelovanje. Paprena metvica se
40
upotrebljava u farmaceutskoj, kozmetikoj i prehrambenoj industriji. Povrine se sve vie ire zbog velike
potranje za suhim listom i eterinim uljem.


Danas se proizvode crna, tamna i bijela ili zelena metvica. Na podruju Hrvatske rairen je oblik
metvice rubescens, zeljaste stabljike. Viegodinja je biljka koja prezimljuje pomou vrijea. Menta ima slabo
razvijen korijen sa ilicama 3-4cm ispod povrine tla. Na gornjem dijelu korijena izbijaju bone podzemne
razgranate bijele vrijee, duge do 50cm, promjera 5-8mm. Na povrini tla bono se ire nadzemne
ljubiastozelene vrijee, na svakom lanku prema dolje se oblikuju ilice korijenia, a prema gore eliptini
listiti. Razmnoavanje se vri pomou vrijea. Stabljika je antocijanske boje i kvadratnog presjeka. Ovisno o
ishrani, vlazi, sklopu, odnosno uvjetima u kojima raste, stabljika moe biti visine 20-130cm, razgranata i
grmolika.
Listovi su jajasti i izdueni u iljasti vrh na kratkim peteljakama. Lisna plojka je tamnozelena, a
nervatura ljubiasta. Manje ili vie su dlakavi, a na licu, naliju nalaze se lijezde s eterinim uljem. Svaka
grana zavrava klasastim cvatom sastavljenim od 6-7 svijetloljubiastih cvjetia koji brzo otpadnu i rijetko se
na biljci moe nai klijava sjemenka. Plod je kalavac, vrlo sitan, tamnosme, a sastoji se od etiri
jednosjemena plodia.
Zahvaljujui eterinom ulju cijela biljka ima intenzivan miris i ugodan i osvjeavajui okus. Poto se
pojave boni izboji, pone se poveavati sadraj eterinog ulja. Najvie ga ima na poetku cvjetanja,a u listu je
udio dva puta manji nego u cvijetu, ali s obzirom na mali udio cvjetova u masi cijele biljke, ukupna koliina
eterinog ulja ipak ovisi o prinosu lista na stabljici. Udio eterinog ulja u berbi, ovisno o vrsti metvice i
ekolokim iniocima, moe biti 0,86% do 3,97% na suhu tvar. Sadri vie od dvadeset sastojaka, a
karakteristian miris i okus potjee od mentola koji je najvredniji sastojak po kome se odreuje kakvoa
eterinog ulja i ima ga 40-60%. Najvei mu je udio u mladim listovima.
Metvica u poetku raste sporo, ali 15-20 dana poto nikne poinje intenzivnije rasti i procvate nakon
80-100 dana., ovisno o vrsti i ekolokim uvjetima. Kod nas metvica prvi puta procvate sredinom lipnja i cvate
do poetka srpnja, a drugi put procvate u lipnju.


Za rast metvice potrebna je umjerena klima s prilino padalina za vrijeme vegetacije, zbog slabo
razvijenog i plitkog korijena koji ima slabu transpiracijsku mo. Za optimalan prinos metvice i eterinog ulja
potrebna je 80%-tna zasienost tla vodom. Prinos se poveava do 30% natapanjem, uz tri otkosa u godini. U
naim krajevima vrijee prezime jer im temperatura do -20C bez snjenog pokrivaa ne teti, a ispod snijega
podnose i nie temperature. Kod temperature 2-3C niu prvi izboji i izdre jutarnje temperature i do -8C.
Kada je temperatura via od 10C poinje intenzivniji rast.
Na kakvou droge utjee svako naglo zahlaenje nakon dueg toplog razdoblja. Najbolja temperatura
za nakupljanje eterinog ulja je od 18-22C, a koliina se poveava ako je via od 25C, s tim da se naglo
smanji udio mentola.
Biljne vrste iz porodica usnaa su fotofilne, te prinos herbe i sadraj eterinog ulja izravno ovise o
svjetlosti, pa se metvica uzgaja na povrinama okrenutim prema jugu i bez zasjena. Osjetljiva je na kakvou
tla, voli ernozeme bogate humusom i movarne crnice, ali s poboljanom strukturom i dobrim vodozranim
reimom.


S obzirom na prinos, stanje herbe kao sirovine i vrijea kao sadnica, ekonomski je metvicu opravdano
uzgajati dvije godine na istom mjestu i zatim ju preseliti na novo. Zbog pojave bolesti i tetnika, metvica na isto
mjesto moe se saditi nakon etiri godine. Strne itarice, penica i jeam su najbolji predusjevi, rano se anju,
pa se prije sadnje metvice mogu obaviti sve potrebne agrotehnike mjere potrebne za kvalitetnu proizvodnju.
41
Vrlo dobro se uklapa u plodored, tlo ostavlja gotovo bez korova, obogaeno organskom masom od otpalog
lia i ostataka biljaka. Dobra je pretkultura penici i kukuruzu.

23.4. Priprema tla

Na 90% povrina u kontinentalnim klimatskim uvjetima metvica se sadi u jesen. Poslije etve
pretkulture poinje priprema tla plitkim oranjem strnita, a prije sadnje, prema potrebi, obavi se jo jedno da bi
se ubrzalo klijanje i rast sjemena korovskih vrsta i zelena masa unijela u tlo. Ore se na dubinu 30-33cm i treba
se postii 10-12cm debeo rahli sloj. Kao za svaku biljnu vrstu koja se kosi, povrina tla mora biti to ravnija. Za
proljetnu sadnju takoer se mora obaviti duboko oranje u jesen, a pri proljetnoj obradi tla treba paziti da se
sauva vlaga nagomilana u tlu tijekom zime.

23.5. Sjetva

Metvica se razmnoava iskljuivo vegetativno da se ne bi promijenila svojstva hibrida. Sadnice moraju
biti od izabrane vrste metvice i bez primjesa korovskih vrsta koje se razmnoavaju na isti nain (slak, divlji
sirak, pirika, iak). Sve bolesne, trule i suhe vrijee treba izdvojiti, a za sadnju se upotrebljavaju one koje
sadre 80% vlage. Nakon prve godine vegetacije mogu se saditi vrijee ako je usjev prije druge konje bio
dovoljno gust. Nakon druge konje vrijee se vade prije sadnje na novu povrinu. Tlo se prije vaenja razrahli
tanjuraama sa to manje iskoenim tanjurima kako ne bi vadili vrijee, ve ih samo razrezali. Vade se i
sakupljaju vadilicama s raonikom za krumpir ili eernu repu.
Izvaene vrijee treba to prije pokupiti i prenijeti do pripremljene povrine jer se sadraj vlage u njima za
nekoliko sati uslijed sunca i vjetra toliko smanji, da nisu upotrebljive za sadnju. Pripremaju se rezanjem na
komade duge 8-20cm i spremaju u perforirane plastine vree. Ako se osigura dovoljno strujanje zraka, mogu
prezimiti na hladnom mjestu. Od trenutka vaenja vrijea do njihove pripreme za sadnju ne smije proi vie od
18 sati i obavezno se moraju drati u hladu.
Preporuuje se sadnja u jesen jer se tako ve u prvoj godini vegetacije i pri suhom ratarenju
osiguravaju dvije konje. U proljee se mogu saditi ako postoji mogunost natapanja, a najkasnije do sredine
travnja, da se postignu dva otkosa.
Vrijee se sade na vie naina. Moe se saditi u jednom prohodu etverorednim strojem za sadnju
krumpira ili strojem za sadnju kojem se skinu diskovi to prihvaaju i ulau sadnice u tlo. Pripremljene vrijee
ulau se u neprekidnom nizu iza raonika na dno brazde, na dubinu 8-10cm.
Drugi nain sadnje je da se vrijee polau u brazdu iza pluga, na dubinu do 12cm. U praksi se sadi i u
jarke duboke 12-15cm. Nakon sadnje zatrpaju se zemljom pomou daske ili plitko sputene ovjesne tanjurae.
Nedostatak je to u otvorenim jarcima isuuje tlo, a i same vrijee, pogotovo po sunanom i vjetrovitom
vremenu.
Razmak meu redovima za sve naine sadnje treba biti 65-75cm, te da se u redu postigne neprekidan
niz vrijea. Usjev metvice do jeseni prekrije povrinu i nakon prve godine moe posluiti kao izvor sadnica.
Potrebno je 1 000 do 2 000 vrijea po hektaru.

23.6. Njega usjeva

Kako je metvica viegodinji usjev i razvija vrijee plitko uz povrinu tla, brzo prekrije povrinu pa
njega mora biti specifina, a sastoji se u gnojidbi prihranom, borbi protiv korova, bolesti i tetnika i zalijevanju.
Najbolje ju je napati: u poetku vegetacije, kod stvaranja bonih izboja, na poetku pupanja, odmah poslije
konje i kada su nove stabljike visoke 8-10cm. Za svako natapanje potrebno je 40-60 mm/m vode. Ako su
vee padaline u vrijeme natapanje, treba manje vode.
U uzgoju metvice vana je borba protiv korova, posebno pri natapanju, jer onda i oni bre rastu.
Najopasnija bolest je ra metvice. Nakon prve godine njega metvice je vana za kvalitetu i kvantitetu sirovine
u slijedeoj godini. Potrebno je oranje na 15-18cm dubine, a poslije se povrina usitni i poravna, da se u iduoj
sezoni moe obaviti konja.
42
Ukoliko je usjev pregustog sklopa, sadnice se prorijede tako da se vrijee povade vadilicama za
krumpir ili repu. Izvaene vrijee posade se na mjesto gdje je planirano irenje nasada metvice. Radove treba
obaviti krajem listopada i u studenom kada je vlaga tla optimalna, a dnevna temperatura umjerena.

23.7. Koenje herbe

Metvica se kosi dva pura pri suhom ratarenju, a ako se natapa moe se kositi i etiri puta. Vrijeme
tehnoloke zrelosti usjeva ovisi o namjeni sirovine. Ako se metvica upotrebljava za proizvodnju suhog lista,
kosi se kada je masa lista vea od mase stabljike. Metvica namijenjena destilaciji, kosi se neto kasnije. Prije
poetka cvjetanja postie se najbolji omjer izmeu prinosa herbe i eterinog ulja.
Kombajnom se obavlja konja u jednom prohodu, a pokoena herba se prebaci u prikolicu pokretnom
trakom. Treba voditi rauna da se gaenjem u prikolici ne zgnjei. Zbog visokog udjela vlage, metlica je sklona
fermentiranju i mora se to bre prevesti do mjesta dorade.
Kada je optimalan raspored padalina, prinos od dva otkosa svjee herbe iznosi od 14-18t suhog
sjeckanog lista po hektaru. Ako je prosjeni udio eterinog ulja 2,5% s obzirom na suhu tvar, destilacijom se
moe dobiti 50kg eterinog ulja po hektaru.

24. PUPOLJKA Oenothera biennis. Porodica Onograceae, pupoljke

Masno ulje sjemena pupoljke sadri linolinsku kiselinu koja posredno djeluje na niz vrlo
vanih funkcija u ljudskom organizmu. Dobiva se klasinom tehnologijom za proizvodnju ulja iz sjemenki.
Intenzivno se plantano uzgaja, kod nas najvie u Slavoniji i Baranji.


Pupoljka je dvogodinja biljka, u prvoj godini oblikuje prizemnu lisnu rozetu i tako i prezimi. U drugoj
godini istjera izdanke koji oblikuju razgranatu cvjetnu stabljiku visoku 1,0-2,5m. Cvjetovi pojedinano izbijaju iz
pazuca listova i oblikuju se sve dok biljka raste. Lijepi su, malo fosforescentno uti i otvaraju se nou. Malo,
izdueno i smee sjeme nalazi se u plodu tobolcu. Masa 1000 sjemenki iznosi 0,4-0,6g. Sjeme zadrava
klijavost dvije do tri godine ako se primjereno uva. Biljke niu za 20-28 dana, to je problem pri sjetvi na
veim povrinama.


Najvanije je pri izboru sjetvene povrine paziti da se na njoj ni kratkotrajno ne zadrava voda, ak ni
u zimskim mjesecima. Na kvalitetu tla pupoljka nije osjetljiva pa se postiu dobri rezultati na plodnim smeim
tlima, tekim tlima koja su drenirana i lakim propusnim tlima.


Pupoljka se lako uklapa u plodored, a sije se u kolovozu. Kao pretkulture mogu se sijati itarice koje
se rano anju.

24.4. Sjetva

Pupoljka se proizvodi direktnom sjetvom sijaicama za sjetvu sitnozrnih kultura, na meuredni razmak 50cm.
Po dunom metru treba 400 klijavih zrna. Optimalni nasad od 30 do 35 biljaka po m postie se sa 3-4kg
sjemena po hektaru. Dio sjemenki pri nicanju propadne, a dio izniklih biljaka strada za vrijeme zime.
Prorjeivanjem nasada do 5 biljaka po m nee se smanjiti prinos jer se bolje razvija cvjetna stabljika. Kod
gustog nasada biljka se dovoljno ne razvija i ne istjera u proljee cvjetne grane. Najpovoljniji rok sjetve je od
43
poetka do kraja kolovoza jer kod temperatura do 25C sjeme tee nie. Kod ranije sjetve biljke se prejako
razvijaju i teko izdre golomrazicu, a kod kasnije sjetve dio sjemena ne proklija.

24.5. Njega usjeva

Zbog dugotrajnog nicanja i sporog poetnog razvoja usjeva veliki problem je zatita od korova. Od
tetnika se moe pojaviti uta kukuruzna sovica. Kada se oblikuju redovi, prije zime, potrebno je obaviti jednu
do dvije meuredne kultivacije. U proljee prva kultivacija obavlja se zajedno s prihranom, a zatim jo jednom
do dva puta dok biljke ne zatvore redove.
U sunim ljetima i u sluaju sue u proljee, kada se oblikuju cvjetni izdanci, vano je natapanje.

24.6. etva

Plod pupoljke je tobolac koji sazrijeva od dna prema vrhu stabljike, na glavnim klasiima i razliitim
bonim granicama. Kada sjemenke sazru tobolci pucaju i sjeme se osipa, pa je potrebno izabrati najbolji
nain i vrijeme poetka etve. Veliki gubici zbog osipanja su ako se anje prekasno, a anje li se prerano,
nedozrelo sjeme opada pri doradi.
etva se moe obaviti tako da se traktorskom bonom kosilicom pokosi usjev i ostavi da dozre u
zbojevima, poslije ega se sjeme ovri kombajnom. etva poinje krajem kolovoza, kada su tobolci na donjem
dijelu stabljike otvoreni, a na srednjem dijelu smei. Sakupljanje dozrelog usjeva kombajnom obavlja se u
smjeru konje da bi se to vie smanjilo rasipanje sjemena. Runo se kosi na manjim povrinama, a pokoene
biljke se ostavljaju u zbojevima na rairenim ceradama. Za vrijeme suenja nekoliko puta se mogu protresti, a
dozrele biljke ovriti. Sjeme se osipa na ceradu i gubici su vrlo mali.
Dobiveno sjeme poslije vridbe je puno primjesa, vlano i sklono pregrijavanju uz razvoj plijesni, te ga
je potrebno to bre doraditi i dosuiti. Prinosi su razliiti, od 1-1,8t suhog sjemena po hektaru, a udio masnog
ulja u sjemenu iznosi 23-26%.

44
25. TIMIJAN Thymus vulgaris, Porodica Lamiaceae, usnae

Timijan je sastojak mjeavine ajeva protiv kalja, a eterino ulje
se primjenjuje kao antiseptik. Osueni timijan koristi se kao zain.


Samonikla vrsta T. serpyllum u naim krajevima se naziva
narodnim imenom majina duica. Droga Serpyili herba upotrebljava
se kao zamjena za timijan i sadri oko 1% eterinog ulja.
Timijan je viegodinja vrsta, stabljike su uspravne i granaju se
od korijena oblikujui polugrm visok 25-30cm. Primarna stabljika je
dopola odrvenjela, a zeljasti dio je karakteristine tamnocrvene boje. Sa
nalija listovi su obrasli gustim sivim dlaicama koje na vrhu imaju kvrice
pune eterinog ulja. Listii su sitni, eliptini i veinom sjedei, dugi 4-
10mm.
Klasasti cvatovi stvaraju se na vrhu stabljika, a sastavljeni su od
blijedoruiastih cvjetia duine 3-6mm. Plodii su kalavci, vrlo sitni,
tamnosmei. Masa 1000 sjemenki je 0,25-0,28g. Dulje vrijeme cvate i sazrijeva, sitno sjeme je sklono osipanju
to predstavlja problem kod uzgoja biljaka za sjeme.
Biljka ima ugodan miris i aromu. Sjeme timijana klijavo je 2-3 godine, a u povoljnim uvjetima proklija za
dva do tri tjedna. U poetku raste vrlo sporo i ne podnosi zasjenjene povrine. Rano u proljee druge godine
biljke su u punoj vegetaciji. U svibnju cvjetaju, a tada se i kose, da bi u rujnu sazrele za drugi otkos.


Timijan dobro podnosi suu jer je termofilna i fotofilna biljka. Niske zimske temperature bez snjenog
pokrivaa na rastresitim tlima mogu nanijeti vee tete usjevu. Na hladnim, vlanim tlima timijan trune, na
siromanim ne daje prinos, a najbolje uspijeva na ernozemu dobre strukture, uz dobru opskrbljenost
hranjivim elementima.


Budui je timijan viegodinja biljka ne ulazi u redovni plodored. Tek poslije 3-4 godine moe se
uzgajati na istom mjestu. Timijan ne zaguuje korove i zemljite ne smije biti zaraeno viegodinjim
korovskim vrstama o emu treba voditi rauna kod izbora povrine za rasad.

25.4. Priprema tla

Za sadnju je potrebno duboko zimsko oranje. Sa to manje operacija obrauje se tlo u rano proljee
kako bi se ouvala vlaga nakupljena zimi. Tlo mora biti ravno, sitnomrviasto, vlano i rahlo do dubine 12cm.

25.5. Razmnoavanje

Timijan se moe razmnoavati vegetativno dijeljenjem starih bokora i generativno, sjemenom.
Vegetativno razmnoavanje se rijetko primjenjuje jer nije ekonomino.
Sjeme se sije izravno u tlo ili u klijalita. Proizvodnja rasada je najrairenija u hladnim lijehama.
Sjetva se obavlja sijaicama za sitnozrne kulture na razmaku 25-30cm, sa 0,8-1g sjemena po m. Sjeme se ne
smije sijati na dubinu veu od 0,5cm. Dok ne iznikne potrebno je odravati konstantnu vlagu tla, a kasnije
ovisno o vremenskim prilikama i stanju rasada potrebno je zalijevati. Usjev treba oplijeviti do zime. U listopadu
je rasad spreman za sadnju, a moe prezimiti u klijalitu i biti presaen u proljee.
45
Razmak meu redovima prilikom sadnje je 50-70cm, a u redu 15-25cm. Sadnice su njene, visoke 7-
10cm i sade se po dvije, tri zajedno. Za jedan hektar treba 0,5-0,6kg sjemena, od ega se pripremi 160 000 do
240 000 sadnica.

25.6. Njega usjeva

Timijan nema bujnu stabljiku koja bi zaguila korov, stoga je borba protiv korova osnovna njega.
Ukoliko se pojave viegodinji perzistentni korovi obavlja se i meuredna kultivacija, a obavezna je radi
prozraivanja tla. Najbolje ju je obaviti u jesen poslije gnojidbe.

25.7. Koenje herbe

Nadzemni dijelovi biljke se pokose i ubire se timijan. Jedna konja je u prvoj godini, a u drugoj dvije, u
fazi cvjetanja kada biljke sadre najvie aktivnih tvari. Konja moe biti runa ili strojna, a visina reza je 7-
10cm iznad tla da bi se smanjila koliina drvenastih dijelova u sirovini. Prve godine prinos nije vei od 6t/ha, a
u slijedeim godinama proizvodnje moe se dobiti 8-10t svjee herbe po hektaru.


U urednom nasadu u kojem nema viegodinjih vrsta proizvodi se sjeme. Biljke se ne kose ve se
ostave da sjeme sazre. etvu je najbolje obaviti u dva dijela zbog produenog razdoblja cvjetanja i
sazrijevanja. Kada na donjoj treini cvata sjeme postane smee, herba timijana se pokosi i ostavi rairena na
ceradi da sjeme sazre. Herba se osui nakon dva do tri tjedna i spremna je za vrenje kombajnom. Sjeme koje
se dobije doradi se do zadovoljavajue istoe i uskladiti na suhom mjestu. Po hektaru se moe dobiti 100 do
150 kg sjemena.

Ljekovito Bilje Brosura Biopa

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ljekovito Bilje Brosura Biopa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

You might also like