Tamara Guti: Knjievnoumjetniki stil

49






Tamara Guti
KNJIEVNOUMJETNIKI STIL


Uvod

Hrvatski se standardni jezik pojavljuje u razliitim podrujima ljudske
djelatnosti, a sve su to njegove funkcije koje zajednikim imenom nazivamo
funkcionalnim stilovima. Knjievnoumjetniki funkcionalni stil jedan je od
pet funkcionalnih stilova hrvatskoga jezika. Funkcionalna stilistika discipli-
na je ope stilistike koja se bavi klasifikacijom i opisom funkcionalnih sti-
lova (Katni-Bakari, 2001: 48). Zahvaljujui razvitku jedne takve discipli-
ne, a shodno tomu i literature koja je iz nje proizala, pristupit u objanjenju
i opisu knjievnoumjetnikog funkcionalnog stila. Ono od ega poinjem rad
o knjievnoumjetnikom stilu jest upuivanje na razliku jezika kao sustava i
jezika kao standarda. Ta e se razlika pokazati presudnom za razumijevanje
promatranoga stila.
Knjievnoumjetniki funkcionalni stil nain je izraavanja pjesnika, pri-
povjedaa, dramatiara, putopisaca i dr. Stil je to koji je obiljeen slikovi-
tou, ritminou i bogatstvom rijei. Okret prema mati i slobodi donio mu
je ono to u objasniti razlikom jezika kao sustava i jezika kao standarda,
kao i injenicom kako knjievnoumjetniki stil ini otklon od standardnoga
jezika.

Jezik kao sustav, jezik kao standard

Jezik kao sustav i jezik kao standard dva su ostvarenja jezine djelat-
nosti koja slijede drukije zakonitosti i pravila. Za jezik kao sustav vrijede
samo jezina pravila, dok za standardni jezik vrijede i jezina i izvanjezina
pravila. Standardni je jezik viefunkcionalan i razliito funkcionira u razli-
itim podrujima ljudske djelatnosti. Na temelju pojedinih njegovih funkcija
razlikuju se i uvodno nabrojani funkcionalni stilovi. Na temelju razlikovanja
jezika kao sustava i jezika kao standarda proizlazi i razlikovanje dviju vrsta
jezine pravilnosti. Jezik kao sustav pretpostavlja odnos u kojemu se jedan
sadraj pridruuje jednom izrazu, dok jezik kao standard pretpostavlja da se

hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

50
jedan sadraj pridruuje razliitim izrazima. Josip Sili (2007: 98) u svojoj
knjizi Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika te vrste jezine pravilnosti pri-
kazuje kao suodnose jedan izraz : jedan sadraj i jedan izraz : vie sadr-
aja. Ujedno napominje i da je kod drugog naina izraavanja nastalo ono
to u jeziku nazivamo inaicama. One e se pokazati vanima i u kasnijem
objanjenju odnosa izmeu knjievnoumjetnikog i ostalih stilova.
Jezik kao sustav mogua je veliina, ono to moe biti. Jezik kao stan-
dard aktualna je veliina. Njegove nas norme upuuju na ono to je pravilno,
a odvraaju od onoga to je nepravilno i drutveno neprihvatljivo. Jezik kao
standard uvaava zabrane ivotne stvarnosti, za razliku od jezika kao sustava
koji postupa slobodnije. Jezik kao sustav ne poznaje tvorbene zabrane. Vo-
dei se analogijom s oblikom imenice djevojka koja u genitivu mnoine mo-
e imati oblik djevojaka, jezik kao sustav zakljuuje da i imenica majka u
genitivu mnoine moe imati oblik majaka. Jezik kao sustav objanjava to
lingvistikim pravilima, a na to se jezik kao standard ukljuuje i sociolin-
gvistikim pravilima objanjava zato ne moe postojati takav oblik. inje-
nica postojanja pridjeva oblika paljiv jeziku kao sustavu dovoljna je za tvrd-
nju o prihvatljivosti i oblika gramljiv. Navedeni primjeri trebaju pokazati
kako se jezik kao sustav povodi iskljuivo za jezinim zakonitostima.
Hrvatski je standardni jezik zbroj svih funkcionalnih stilova. Pri svako-
dnevnom se sporazumijevanju sluimo uvijek jednim od funkcionalnih sti-
lova, a nikako standardnim jezikom u cijelosti. Svaki funkcionalni stil ima
svoje posebnosti koje se ne mogu prenositi u drugi funkcionalni stil. Ono to
je prihvatljivo i pravilno u jednome funkcionalnom stilu ne mora nuno biti
pravilno i u drugome. Prema tome, najbolje je ostati u okvirima jednog funk-
cionalnog stila i njegovih zakonitosti (Bari i dr., 1999: 52-63).
Ono to e odrediti osobitost knjievnoumjetnikog stila jest njegov
otklon od jezika kao standarda i priklanjanje jeziku kao sustavu.

Odmak od standardnoga jezika

U samome sam uvodu spomenula znaajno obiljeje knjievnoga jezika:
elju knjievnika za stvaranjem izvornog i neponovljivog umjetnikog djela.
Na putu prema takvom ostvarenju knjievnik se povodi za naelima jezika
kao sustava koja mu omoguuju potpunu individualnu slobodu. Zbog toga
govorim o knjievnoumjetnikom stilu kroz prizmu odmaka od standardno-
ga jezika.
Knjievnoumjetniki stil ini otklon od standardnoga jezika u tolikoj
mjeri da se esto postavlja pitanje je li on uope stil standardnoga jezika. Da
bih pojasnila spomenute razlike, posluit u se dijelom tablinoga prikaza
koji donosi Hrvatski jezini savjetnik (Bari i dr., 1999: 51).

Tamara Guti: Knjievnoumjetniki stil

51

KNJIEVNOUMJETNIKI STIL STANDARDNI JEZIK
individualan kolektivan
neimitativan imitativan
nenormiran normiran
ukljuuje lokalizme, dijalektizme,
arhaizme, barbarizme
iskljuuje lokalizme, dijalektizme
arhaizme, barbarizme
neogranien izbor leksikih I
sintaktikih jedinica
ogranien izbor leksikih I
sintaktikih jedinica


Tablinim se prikazom naglaava kako je prevladala suprotnost izmeu
knjievnoumjetnikog funkcionalnog stila i jezika kao standarda. Knjievno-
umjetniki stil postao je neovisan o hrvatskom standardnom jeziku. Njegova
je sloboda znatno naglaenija i u odnosu na druge stilove. Svi ostali stilovi
kao da imaju zadane obrasce koje kolektivno popunjavaju. Svi funkcionalni
stilovi, osim knjievnoumjetnikog, izabiru meu jezinim inaicama.

Odlike knjievnoumjetnikog stila

Meu odlike knjievnoumjetnikog stila ubrajaju se:
1) Zamjena roda, o kojoj se u knjizi M. Katni-Bakari (2001) govori
kao o preregistraciji. Preregistracija se opisuje kao postupak preuzimanja
druge vrste registra u jedan osnovni registar. Osnovni registar ovdje je knji-
evno djelo u koje se esto uvode drugi registri kakvi su znanstveni nazivi,
isjeci iz novina ili kopije nekog drugog dokumenta. Umetnuti u knjievni
tekst, oni postaju dio tog teksta i njihova je uloga estetska (Katni-Bakari,
2001: 108). Kao primjer preregistracije potvruje se pjesma Samoupravlja-
nje Ivana Mora, pjesma koja je sastavljena od novinskih lanaka (Rem,
2003: 230).
2) Stilizacija takoer obiljeava knjievnoumjetniki funkcionalni stil.
To je oponaanje jezinih sredstava karakteristinih za neki tip jezine re-
alizacije u svrhu ostvarivanja umjetnike funkcije (Katni-Bakari, 2001:
109). Stilizacija zapravo predstavlja oponaanje nekog oblika ili stila kojeg
pisca, djela ili razdoblja. Takva je pjesma Borbena Vladovia, Rije-Kocka,
koja oponaa oblik kocke (Rem, 2003: 138).
a) Knjievnoumjetniki stil prepoznatljiv je po brojnim poetizmima
koji se ostvaruju na leksikoj razini (Frani, Hudeek, Mihaljevi,
2005: 235). Poetizmi su obiljeili hrvatsku pastoralnu knjievnost i
predstavili nam svijet vila i djeva koje daju cjelov ljubavnicima i nji-
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

52
hovim srdacima. Silvije Strahimir Kranjevi kada govori o svojoj
vili takoer upotrebljava poetizam:
(1) Lijepa vila, kraljica sanka. (Kranjevi, 1997: 28)
b) U umjetnikom je tekstu esta pojava poslovica, kao i itavih
reenica na kojem stranom jeziku:
(2) I onda, upamtite jednom za svagda: Il n'y a point des roses sans
epines! (Nema rua bez trnja!) (Krlea, 28: 51)
c) Bogatstvo frazema dopunjuje knjievnoumjetniki stil:
d) U knjievnoumjetnikom stilu nema citata, ali se zato pojavljuje po-
stupak poznat pod nazivom intertekstualnost (Frani, Hudeek,
Mihaljevi, 25: 236). Intertekstualnost podrazumijeva upuivanje
na neka druga knjievna djela, njihove likove, dogaaje i sl. Tako se
u romanu Psi u trgovitu Ivana Aralice pri opisu Vranievih puto-
vanja upuuje na Odisejeva putovanja:
(3) Vrani ne bi bio uen humanist kad potvrde svome miljenju ne
bi nalazio u antici. Eto Odisej, kae on, lutao je godinama pro-
gonjen od ljudi i bogova (Aralica, 1987: 136)
e) Standardni jezik dijalektalne rijei proglaava dijalektizmima i ne-
prihvatljivima. No jezik kao sustav, a time i jezik umjetnike knji-
evnosti, ne postavlja takva ogranienja. Za takva ogranienja nije
mario ni Krlea kada je pisao Balade Petrice Kerempuha.
f) Meu prepoznatljive znaajke knjievnoumjetnikog stila idu i slo-
ene sintaktike strukture te razveden sustav glagolskih vreme-
na. Razveden sustav glagolskih vremena podrazumijeva da se u
knjievnoumjetnikom funkcionalnom stilu pojavljuju sva glagolska
vremena: aorist, imperfekt, pluskvamperfekt i sl. (Frani, Hudeek
Mihaljevi, 2005: 236-237).
(4) Jo je najveu utjehu naao u Schopenhauerovoj filozofiji. No
nje ne mogae opet posve dovesti u sklad s rezultatima prirodo-
slovne znanosti. (Gjalski, 1996: 16)
g) Standardni jezik razlikuje aktivni i pasivni leksik, staro i novo u je-
ziku. Staro proglaava arhaizmom, zastarjelicom. Arhaizmi pak u
knjievnoumjetnikom tekstu upuuju na biblijski jezik i njegove
osobitosti.
(5) Na rtu do mora stajae djevojka, drei se desnom rukom litice,
lijevom zaklanjajui prsa. (enoa, 1963: 341)

Obraene odlike samo su neke posebnosti koje pripadaju knjievno-
umjetnikom funkcionalnom stilu. Niti za jedan se primjer ne moe rei da
grijei protiv norme i standarda jer je knjievnoumjetniki stil najslobodniji i
najindividualniji funkcionalni stil koji slijedi jezik kao sustav i njegove,
lingvistike, zakonitosti.
Tamara Guti: Knjievnoumjetniki stil

53
Podstilovi knjievnoumjetnikog stila

Po miljenju M. Katni-Bakari iznesenom u Stilistici, tri su podstila
knjievnoumjetnikog funkcionalnog stila: prozni, pjesniki i dramski.

Prozni podstil
Zadatak je proznog podstila istraiti nain na koji funkcionira autorski
govor kao i govor likova. Govor likova podrazumijeva upravni govor, ne-
upravni govor i slobodni neupravni govor. Zasluuje ga zato to se upravo
on navodi kao najuinkovitiji i najstilogeniji nain govorne karakterizacije.
Slobodni neupravni govor kombinacija je upravnog i neupravnog govora i u
treem je licu. Takav govor esto podsjea na monolog i oslikava emocio-
nalno stanje lika. Njegovu veliku izraajnu mogunost iskoristio je i James
Joyce pri pisanju svojih romana.
(6) Pristala je da ode, da napusti svoj dom. Da li je to bilo pametno?
Pokuala je odvagnuti pitanje sa svake strane. () to li e o njoj
govoriti u duanu kad uju da je pobjegla s momkom? (Joyce, 1987:
32)
Kao poseban postupak koji pridonosi govornoj karakterizaciji navodi se
upotreba stranoga jezika. Strani jezik isto tako pogoduje stvaranju smije-
noga dojma. Kovaiev fikal, glavni lik istoimenog romana, upotrebljava
rijei i fraze iz stranoga jezika ne bi li istaknuo svoju uenost, gracioznost i
plemenito podrijetlo. U epizodama u kojima biva izigran i prevaren od svo-
jih neobrazovanih mjetana te njegove reenice djeluju poprilino smijeno i
samo doaravaju njegovu glupost:
(7) Bonum omen, bonum omen! mrmljae fikal. (Kovai, 1987: 13)

Pjesniki podstil
Pjesma i njezini stihovi izriaj su koji je nemogue prepriati ili jedna-
kovrijedno iznijeti pomou drugog medija izraavanja. Pjesnika je slika ov-
dje ono to vrijedi tisuu rijei. M. Katni-Bakari (2001: 133-140) u svom
se razmatranju o pjesnikom podstilu poziva na Romana Jakobsona i njego-
vo uvoenje tzv. gramatike poezije. U radu Gramatika poezije i poezija
gramatike R. Jakobson uz uobiajenu slikovnu poeziju razlikuje i gramati-
ku poeziju. Slikovna se poezija zasniva na pjesnikim slikama tvorenim po-
mou stilskih figura i tropa, kakva je i ova:
(8) Olovne i teke snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorkim stranama. (Mato, 1997: 28)

hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

54
Navedeni stihovi ujedno su primjer asonance, stilske figure ponavljanja
istih samoglasnika. Obilje stilskih figura jo je jedna odlika koja se moe
primijeniti na knjievnoumjetniki stil uope.
Gramatika se pak poezija zasniva na oprjeci gramatikih kategorija
(gramatike osobe, osobnih zamjenica, glagolskih vremena i naina i sl.).
Stihovi u pjesmi Ane Ahmatove svjedoe pomak od gramatike neosobnosti
(u prva dva stiha) do osobnosti 1. osobe jedine (trei stih).
(9) A bijedna usta malko rastvorena,
Neravnomjerno je teko disanje,
Na grudima mojim dru (Uarevi, 1991: 129)

Dramski podstil
Dramski je podstil usmjeren na temeljne dijelove drame, dijalog i mono-
log. Osim dijaloga i monologa drama je prepoznatljiva i po didaskalijama,
autorskom govoru.
Katni-Bakari razlikuje tipove dijaloga. To su prirodni ili svakodnevni
i dramski. Dramski dijalog uvijek podrazumijeva sukob. Dramski sukob vrlo
je znaajan, a moda i najznaajniji u drami. Dramski dijalog pretpostavlja
publiku i itatelja i zato donosi dodatna objanjenja prije uvoenja u temu.
Svakodnevni je dijalog prepun prekinutih reenica i upada u rije, nepoti-
vanja teme i tzv. skretanja s teme. Dramski dijalozi pokazuju usmjerenost
prema osnovnom cilju komunikacije uope. No i u dramskom je dijalogu
otvorena mogunost za elipse, tj. ubacivanje podteme tijekom dijaloga.
Ono to je zajedniko i svakodnevnom i dramskom dijalogu jest njihova
fatika funkcija. Fatika funkcija podrazumijeva ustaljene izraze pozdrava,
oslovljavanja, rastanka i sl.; razgovor treba voditi o opim temama, nikako o
osobnim jer su one izvor sukoba. Razgovori o vremenu i kii koja pada cijeli
dan teko e dovesti do dubljeg sukoba.
Dramski podstil pokazuje kako je istraivanje drame usmjereno na te-
meljne njegove dijelove dijalog i monolog. Osim toga istrauje se i uloga
dramskog sukoba, uzvika i neartikuliranih zvukova (mrmljanja) koji se po-
javljuju u drami, kao i naini stvaranja zaudnosti i kominoga, pa sve do
istraivanja dramske utnje.

Tamara Guti: Knjievnoumjetniki stil

55
Zakljuak

Knjievnoumjetniki stil najslobodniji je i najneobvezaniji funkcionalni
stil. Stil umjetnike knjievnosti razlikuje se od drugih stilova po tome to
pokazuje odmak od jezika kao standarda i svih imitabilnih postupaka. Knji-
evnoumjetniki stil eli postii originalnost i neponovljivost tako da opona-
anje ne dolazi u obzir. Knjievnoumjetniki je stil otvoren prema svim dru-
gim stilovima, ali ne oponaa njihova obiljeja, nego stvara vlastiti izraz.

Izvori

Gjalski, Ksaver andor, 1996. Janko Borislavi, Matica hrvatska, Zagreb.
Joyce, James, 2001. Dublinci, Alfa, Zagreb.
Kovai, Ante, 1987. Fikal, Mladost, Zagreb.
Kranjevi, Silvije Strahimir, 1997. Pjesme, Rije, Vinkovci.
Krlea, Miroslav, 2008. Gospoda Glembajevi, Biblioteka Jutarnjeg lista, Zagreb.
Mato, Antun Gustav, 1997. Izabrana djela, kolska knjiga, Zagreb.
Pet stoljea hrvatske knjievnosti br. 171, 1987. Ivan Aralica, Matica hrvatska,
Zagreb.
Rem, Goran, 2003. Koreografija teksta II., Meandar, Zagreb.
enoa, August, 1963. Sabrana djela, Znanje, Zagreb.
Turgenjev, Ivan Sergejevi, 2008. Lovevi zapisi, Biblioteka Jutarnjeg lista, Zagreb.
Uarevi, Josip, 1991. Kompozicija lirske pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti,
Zagreb.

Literatura

Frani, Anela; Hudeek, Lana; Mihaljevi, Milica, 2005. Normativnost i viefunk-
cionalnost u hrvatskome standardnom jeziku, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb.
Bari, Eugenija i dr., 1999. Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezi-
koslovlje, Pergamena i kolske novine, Zagreb.
Katni-Bakari, Marina, 2001. Stilistika, Nauna i univerzitetska knjiga, Sarajevo.
Pranjkovi, Ivo, 2001. Druga hrvatska skladnja, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb.
Sili, Josip, Pranjkovi, Ivo, 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb.
Sili, Josip, 2007. Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Disput, Zagreb.