GEOGRAFIJA SA TOPOGRAFIJOM

POJAM GEOGRAFIJE :
Rije geografija prvi put spomilje Eratosten u dijelu geopolitika u II stoljedu. Po njemu je geografija
opis zemlje ili opis dijelova zemlje. Geografija prouava uzajamne odnose i veze unutar prirodne
sredine i drutva. Prirodna sredina predstavlja ukupnost samoobnovljenih prirodnih pojava i procesa
bez intervencije ovjeka. Antropogena ili drutvena sredina je sve to je prirodno izmijenjena.
Geografska sredina je dio prostora gdje ive pojedinci. Naziva se jo i geokompleksima i najsloeniji
su dijelovi geografskog omotaa.
-TOPOGRAFIJA se bavi opisivanjem i prouavanjem Zemljinih povrinskih elemenata, fizikogeografskih karakteristika.
Potie od Grke rijei topos - mjesto i grafen - opisivati
Topografija ima dvostruko prouavanje:
1. Toponomastika -prouavanje elemenata prirodnih i drutvenih pojava zaviaja.
2. Toponimija prouava imena i prepoznavanje imena na karti. Ui zaviaj je prostor oko naeg
stojita, prostor naeg horizonta. Stojite znai mjesto. iri zaviaj je prostor gdje obavljamo
svakodnevne i periodine potrebe.
-ORJENTACIJA U PROSTORU: Taka stojita se nalazi u centru nebeske sfere i sa nje vidimo nebo,
kosmos.
-Horizont je linija koja spaja nebo sa zemljom. Linija koja je vertikalna na horizontu i prolazi nau
taku stojita naziva se vertikala i ona probija nebesku sferu u zenitnu tacku.
-ORJENTACIJA NA HORIZONTU: Na osnovu zvijezde sjevernjae u sazvijeu malog medvjeda ili
malih kola, orjentisati se moemo pomodu: Sunca i sata u vrijeme lijepog vremena, tako to malu
kazaljku usmjerimo u pravcu Sunca. Simetrala ugla koja zatvara pravac male kazaljke i broja 12 na
satu je pravac june take na horizontu.
Kompas podrazumijeva upotrebu magnetne igle koja pokazuje magnetne Zemljine
polove. Azimunti su uglovi izmeu podnevne linije i take stojita i take horizonta mjerenja na satu.
GPS je kratica za Global positioning system. To je mrea satelita koja kontiniurirano odailje kodirane
informacije pomodu kojih je omogudeno precizno odreivanje poloaja na Zemlji. Na svakom
horizontu postoje etiri osnovne take orjentacije: sjever, jug, istog i zapad i one su glavne take.
Sporedne take su: sjevernoistona, sjeverozapadna, jugoistona i jugozapadna.
Krug horizonta koji je podijeljen na strane svijeta naziva se rua vjetrova. Na njoj se mogu primijeniti
kvadrati: sjeverni, istoni, juni i zapadni.

GEOGRAFSKI KOORDINATNI SISTEM

- Orjentaciju prividnog kretanja Sunca na horizontu vrimo pomodu koordinatnog sistema horizonta.
Ravnine u ovom koordinatnom sistemu su: ravnina horizonta,ravnina merdijana i stojita. Koordinate
u u koordinatnom sistemu horizonta su: azimunt kao apcisa i visina (h) kao ordinata. Azimun
predstavlja ugao izmeu ravnine merdijana stojita i vertikale kruga tog tijela.
Geografska irina je dio luka merdijanskog luka od ekvatora do traene take.
Geografska duina je dio luka ekvatorskog kruga od poetnog merdijana do merdijana traene
take.
Nadmorska ili apsolutna visina (H) je vertikalno rastojanje izmeu nivoa mora i traene
take. Reljefom se nazivaju sve neravnine i ravnine na povrini Zemlje i na njega dijeluju unutranji
endogeni i vanjski egzogeni procesi. U osnovne elemente reljefa ubrajaju se bore, rasjedi i navlake.
Endogeni procesi - nastaju u dubokim slojevima litosfere i izazivaju ih snane sile koje pokrede
golema stvarna energija u unutranjosti Zemlje. Nastanak planina ovim djelovanjima se naziva
epirogenim procesima. Na endogene oblike djeluju spoljni faktori, egzogeni procesi.
Egzogeni procesi - stvaraju svoje oblike u reljefu: gravitacioni ili planinski, fluvijalni ili rijeni,
aluvijalne ravni, ade, rijene terase, morski ili abrazijski, glacijalne - morene,krki procesi -krape i
vrtae.
FLUVIJALNI PROCESI I OBLICI Rijena erozija sastoji se od usijecanja rijene vode u podlogu i
spiranje raspadnutnih stijena iz sliva. Usijecanje rijene vode u podlogu naziva se dubinska erozija.

-KRKI PROCESI I OBLICI: Krki proces je posljedica poniranja vode sa povrine kroz pukotine.
Pukotine koje se s povrine proiruju i meusobno srastaju u manja udubljenja koja su meusobno
odvojena otrim brdima nazivaju se krape. krape su najmanji povrinski reljefni oblici, a najkrupniji
su krka polja. Kr nastaje na topivim stijenama kao to su krenjak, gips i so. Podzemni krki oblici
nastaju tijekom poniranja vode i njezinog korozivnog utjecaja. U dubini nastaju brojni podzemni oblici
(jame, spilje, kaverne speleoloki objekti).
-VULKANIZAM : Vulkanizam obuhvata sve pojave i procese koji su vezani za izbijanje uarene lave na
povrini Zemlje ili prodiranje u pokotinu Zemljine kore. Uarena i rastopljena masa stijena koju vulkan
izbacuje naziva se magma. Diudi se uzlazno zalazi i pukotine Zemlje gdje se hladi, i tako nastaju
plutonske stijene. Kad se magma izlije na povrini Zemlje nastaje lava. Proces pri kojem vulkan
izbacuje lavu naziva se erupcija vulkana. Erupcijom materijali se gomilaju u vulkansku kupu, koja
neprestano raste. U vulkanskoj kupi se nalazi krater kroz kojeg magma prema povrini lomi stijenu. --Prateda pojava vulkana su gejziri.
DENUDACIJA- je ogoljivanje stijena zbog razlika temperatura i atmosferilija ili irenja korijenja biljaka.

-ZEMLJOTRES: Zemljotresi su iznenadna i kratkotrajna podrhtavanja dijelova Zemljine kore. Izaziva ih

naglo oslobaanje energije u Zemljinoj unutranjosti pri pokretima litosfernih ploa. Mjesto nastanka
potresa nazivamo hipocentar, a mjesto na Zemlji iznad hipocentra, epicentar.
Zemljotresi se dijele na: uruene, vulkanske i tektonske. Urueni nastaju u plitkim dijelovima
Zemljine kore gdje se vri uruavanje podzemnih upljina ili ispiranje naslaga soli. Labilne zone
podlijeu zemljotresnim upljinama. Od hipocentra prema povrini potres se prenosi talasno i
osjdamo ga na povrini Zemlje. Instrument za mjerenje zemljotresa je seizmograf koji radi na principu
satnog mehanizma i klatna. Zemljotrese se po Merkalijevoj skali dijelimo od 0-12, a po Rihterovoj od
0-10. Od 3-5 osjedamo zemljotres, od 5 - 7 osjedamo zveckanje, od 7-9 ruenje, a od 9 - 12 potpuno
razaranje-

GEOGRAFSKI OMOTA:
U geografskom omotau odvijaju se sloeni prirodni procesi ije je djelovanje najsnanije na Zemlji.
Od povrine Zemlje prema visini i dubini prirodni procesi slabe. Na granici gdje prestaju, ine donju i
gornju granicu geografskog omotaa. Gornju ini najveda koncentracija ozona u stratosferi. Ozonov
sloj transformie Sunevo zraenje prema povrini Zemlje i apsorbuje veliku koliinu ultraljubiastog
sunevog zraenja koji teti ivotu na Zemlji. Iznad ozona nema ivota. Donja granica geografskog
omotaa se nalazi ispod Zemljine kore i spreava prostiranje zemljotresnih talasa sa povrine. Sastoji
se od: Jezgro je uarena kugla sastavljena od tekih elemenata i temperatura mu je oko 6000C.
Odvojen je od plata ili mantije. Mantija ili plat sastoji se iz dva dijela donjeg i gornjeg Gornji dio se
naziva astenosfera, a donji dio litosfera.

ATMOSFERA - je gasoviti omota Zemlje i ini zatitni omota planete od sunevog zraenja, udara
meteroida. U atmosferi se nalazi oko 78% azota, kisika 21% i ostalih plemenitih gasova oko 1%.
Atmosfera je mehanika smjesa razliitih gasova, ije je procentualno uede gasova nepromijenjivo.
U prirodnim uvjetima donji slojevi atmosfere skoro nikada nisu bez primjese. Primjese u prirodnom
zraku nalaze se u promijenjivim koliinama koje ine vodena para. Atmosfera sadri prainu, pepeo,
a, polen, spore, bakterije i u posebnim uvjetima morsku so. Za ivot su najvaniji kisik,
ugljendioksid i ozon.- Kisik je vaan, jer slabi Sunevo zraenje. Postojan je gas i najvie ga ima u
ljetnom periodu. Ukljendioksid apsorbuje dugotalasno Sunevo zraenje i toplotu koja oslobaa na
povrinu Zemlje.
Ozon je aktivan zrak, najvie ga ima u stratosferi, apsorbuje velike koliine ultraljubiastog
zraenja. Atmosfera se dijeli vertikalno: Troposfera je najvaniji sloj atmosfere, najgudi sloj i sadri
oko 80% ukupne mase. U njoj se deavaju sve vremenske pojave i procesi. Troposfera sadri skoru
svu koliinu vodene pare od koje se formiraju oblaci, nastaju padavine i vjetrovi. U stratosferi se
odvija horizontalno kretanje. Na visini od 25-28 km od povrine zemlje nalazi se koncentracija ozona,
zbog ega se ovaj sloj naziva i ozonosfera. U mezasferi na gornjoj granici temperatura opada na oko
(- 80C ). Na visini oko 80 km nalazi se velika koncentracija jonizovanih atoma i elektrona zato se
naziva jonosfera. U egzosferi zbog velike razrijeenosti, estice gasova imaju velike brzine i lahko
savladavaju silu Zemljine tee i odlaze u svemirsko prostranstvo.

SUNEVO ZRAENJE - Elektromagnetno zraenje se prenosi preko Sunca u kosmiko prostranstvo i

dopire do Zemlje. Od ogromne energije samo dvomilijarditi dio stie do Zemlje. Sunavo zraenje
traje neprekidno i nepromjenljivom brzinom. Sunavo zraenje se naziva spektar i sastoji se od dva
nevidljiva spektra: ultraljubiastog i infracrvenog, ultraljubiasto ima zraenje od 0,2 - 0,4
mikrometara, infracrveno od 0,7 - 24. Vidljivi dio spektra je svjetlost od 0,4 - 0,7 mikrometara ima
zraenje. U vidljivoj svjetlosti ima titriranja. Atmosfera uzrokuje slabljenje zraenja. Proces slabljenja
zraenja je posljedica odbijanja gasova od atmosferu, sto naziva zove refleksijom. Jedan dio
reflektnog zraenja se vrada u kosmiko prostranstvo, a jedan dio stie do Zemlje u obliku difuznog
zraenja. Direktno zraenje je dio Sunevog zraenja koje se uspijeva netaknuto probiti do povrine
Zemlje. Sunevo zraenje koje prolazi kroz atmosferu je apsorbovano. Apsorpcija Sunevog zraenja
od razliitih gasova i primjesa naziva se selektivna apsorpcija. U atmosferu selektivna apsorpcija ulazi
direktno. Difuzno zraenje je dio Sunevog zraenja koja do nas ne dolazi direktno, ono na putu kroz
atmosferu promijeni smjer ili spektralni sastav. Zbog difuznog zraenja nije potpuno mrano kad su
na nebu oblaci,ili u zoru i u sumrak. Svjetla ima iako ne vidimo Sunce, jer se zrake reflektiraju od
sidune estice koje nalazimo u atmosferi.
Albedo je mjera modi odbijanja svjetlosti koju ima neka povrina ili tijelo. To je omjer odbijenog i
primljenog elektromagnetskog zraenja. Direktno i difuzno zraenje ine globalno zraenje.
Ultraljubiasto zraenje kada se promatra na dijelovanje na ljudsko zdravlje i okolinu dijeli se na:
UVA ili dugovalno zraenje, UVB ili srednjevalno zraenje, UVC ili kratkovalno zraenje.
-Dugovalno ne prodire do povrine Zemlje ni do nae koe, jer se apsorbuje u ozonskom sloju
atmosfere.
-Srednjevalno i kratkovalno prodiru kroz vanjski sloj koe i izazivaju otedenja: opekline, rak koe,
alergiju. Otedenju stanica koe su najvie izloeni ljudi svjetlije puti.
-Infracrveno mikrotalsno i radiotalasno zraenje prodiru dublje i mogu djelovati na unutarnje
organe.

- VODA U ATMOSFERI: Voda je jedinjenje vodika i kisika, esto se zove anomalijom u geografskom
omotau. Maksimalnu gustinu dostie na 4C, a pri opadanju od 4C smanjuje se njena gustina. Na
niim temperaturama od 0C se nalazi u vrstom stanju, a od 100C voda kljua i prelazi u vodenu
paru. Prijelaz vode iz tenog u vrsto stanje naziva se mrnjenje, obrnut proces je otapanje. Prelaz
tene vode u gasovito ili parno stanje naziva se isparavanje, a prelaz vodene pare u teno stanje
kondenzacija. Prelaz vodena para na nioj temperaturi od 0C u vrsto stanje naziva se sublimacija.
Postupak prelaza tene ili subliminirane vode u gasovito stanje je evaporacija. U evaporaciji je sloj
isparene vode iskazan u milimetrima u odreenom vremenskom periodu. Isparavanje se obavlja sa
svih povrina uz uede toplote. Pojaava se pri: viim temperaturama zraka, suhom zraku, niim
zranim pritiskom i vedim provjetravanjem.
Difuzno mijeanje zraka sa parom je vlanost zraka. to je temperatura zraka i udio vodene pare vedi
to je vedi i pritisak vodene pare. Napon vodene pare ili parcijalni pritisak je teinski odnos zraka u
zranom pritisku. Zrak moe biti: zasiden- nezasiden- prezasiden. Temperatura zasidenja ovisna je o
apsolutnoj koliini vodene pare u zraku. Vedoj koliini pare odgovara via temperatura zasidenja.

Zrak sa maksimalnom koliinom vlage zovemo zasidenim zrakom. Kondenzacijom vodene pare uslijed
dizanja, zasiden zrak poinje prelaziti u nezasiden. Zrak moe biti prezasiden u tri sluaja:
1) kada se kod iste temperature povedava zrani pritisak,
2) kada se kod iste temperature i istog zranog pritiska povedava sadraj vodene pare u prostornoj
jedinici zraka,
3)kada se zrak zasiden vodenom parom hladi, a zrani pritisak se ne mijenja.

- VLANOST ZRAKA - Vlanost zraka predstavlja svu koliinu vodene pare u atmosferi ,od vlanosti
zraka zavisi da li de dodi do sublimacije. Vodena para u atmosferi dolazi na razne naine, a jedan od
njih je transpiracija. Transpiracija je isparavanje s povrine biljaka. 75% vode s tla, biljnog pokrova i
vodenih povrina na kopnu ispari natrag u atmosferu. Isparavanje se smanjuje pribliavanjem
obali. Apsolutna vlanost zraka je maksimalna koliina vodene pare koju moe primiti 1 ml zraka.
Raste sa porastom temperature i dovodi tada do vedeg isparavanja. Specifina vlanost zraka je broj
grama vodene pare u 1kg vlanog zraka. Relativna vlanost zraka pokazuje odnos izmeu koliine
vodene pare koja stvano postoji u zraku i maksimalne koliine vodene pare koju bi taj zrak na toj
temperaturi mogao primiti da bi bio zasiden. Instrumenti za izravno mjerenje relativne vlanosti zraka
su higrometri, a za neprekidno mjerenje relativne vlanosti zraka je higrograf.
ZAGRIJAVANJE I HLAENJE ZRAKA - od podloge vri se apsorpcijom dugotalasne radijacije od
podloge, mijeanjem zraka i prelazak vodene pare u vodu ili led. Konvekcija je uzdizanje toplotnog
zraka, a sputanje hladnijeg. Kod konvekcije zrak struji vertikalno. Uzlazno i silazno strujanje zraka
naziva se trubulencija. Termika turbelencija je uzdizanje toplog, a sputanje hladnijeg zraka.
Dinamika turbulencija je kada zrak prelazi preko prepreka. Zagrijana podloga zrai dugotalasnim
zraenjem koju apsorbira prizemni sloj zraka koji se zagrijava. Zagrijani zrak je laki izbog toga se
uzdie. Izjednaavanje temperature zraka sa podloge koje su nejednako zagrijane horizontalnim
strujanjem zraka naziva se advekcija. Advekcija zraka je vjetar fen. Latentna toplota je zagrijavanje
zraka pri prelasku vodene pare u vodu i led gdje se pri isparavanju troi koliina toplote koja se sa
vodenom parom podie u atmosferu. Hlaenje zraka se vri sa porastom nadmorske visine. Kada je
atmosfera stabilna esto se formiraju stanja u kojima su prizemni slojevi zraka hladniji u odnosu na
toplije,ovakvo stanje se naziva toplotnom inverzijom. Uvjetovani su reljefom, esta su pojava u
dolinama i kotlinama. Najede temperaturne inverzije su radijacijske i inverzija sputanja zranih
masa. Radijacijska inverzija nastaje pri intenzivnom hlaenju Zemljine podloge uslijed pretjerane
nodne radijacije.

-MAGLA: Procesom kondenzacije i sublimacije nastaju vidljivi oblici koji se nazivaju magle i oblaci.
Magle ine kondenzovane vodene kapljice ili subliminirani ledeni kristali,koji se mjeaju sa prizemnim
slojem zraka. Smanjuju horizontalnu vidljivost do 1 km i spadaju u oblike zamudenosti zraka. Prema
horizontalnoj vidljivost dijele se na: gustu, srednju gustu, rijetku maglu, izmaglicu ili sumaglicu. Prema
nastanku dijele se na maglu zranih masa, frontalnu maglu, gradsku ili smog. U maglu zranih masa
spada radijacijska i advektivna magla.

Radijacijsaka - nastaje ohlaivanjem Zemljine povrine.

Advektivna magla je karakteristina za horizontalno strujanje zranih masa. Formira se pri
horizontalnom premjetanju toplog i vlanog zraka preko hladne podloge. Frontalne magle nastaju
pri smjeni toplog sa hladnim vremenom.
Gradska magla ili smog formiraju se u slojevima iznad gradova. Grade ih sagorjeli produkti koji se
izbacuju iz dimljaka i motora automobila.
-OBLACI: oblacima nazivamo skup vodenih kapljica ili kristala leda ili zajedno kristala i vodenih
kapljica u istoj zapremini. Prema izgledu dijele se na: kumluse, stratuse i ciruse. Na nebu se najede
vode njihove kombinacije: stratokumulusi, cirostratusi i cirokumulusi.
U oblane sisteme spadaju: altokumlusi, altostratusi, nimbostratusi i kumulonimbusi
Prema visini se dijele na: visoke, srednje i niske oblake. Oblaci se dijele na: ledene,vodene i
mjeovite. Vodene oblake ine kine kapi koje nastaju povedanjem sitnih oblanih kapljica u procesu
sniavanjatemperatura.U mjeovite oblake spadaju: oblane kapljice i ledeni kristali. Procesom
sudaranja kristala sa vodenom parom nastaje zamrzavanje i na taj nain nastaju kristali leda.
Smrznuta zrna imaju jezero od kristala leda obavijeno neprovidnim i provodnim slojevima, te
padavine su grad.

VRSTE PADAVINA: U najpoznatije oblane padavine spadaju: kia, snijeg i grad

Kia - nastaje u procesu kondenzacije sudaranjem sitne kapljice.
Snijeg- je visoka padavina koja se formira pri procesu sublimacije i temperaturama od - 40 do - 10 C.
Kupa- je visoka vrsta padavina koje ine smrznuta zrna. Niske ili prizemne padavine su: rosa, slana,
inje i poledica.
Rosa- nastaje nodnim rashlaivanjem prizemnog sloja zraka do take roita.
Slana ili mraz- nastaje iz rose pri sniavanju nodnih temperatura kada rosa ledi inje.
Poledice- ine prozrane homogene skrame leda koje nastaju od prehlaenih kapljica sumaglice ili
kinih kapi. Kisela kia je padavina koju zagauje sumporni dioksid. Uzrok kiselim kiama su
termoelektrane.
- METEROLOKI ELEMENTI: su mjerljivi i to su: temperatura zraka, zrani pritisak i Sunevo zraenje.
Mjerimo ih samo kada ih ima. Meteoroloke pojave su magla, kia, snijeg, grad, rosa, slana, inje itd.
Od vlanosti zraka zavisi da li de dodi do sublimacije. Klimatske promjene su vievjekovna kategorija i
imaju fluktuativni karakter. Fluktuacija je aksiomatska prirodna kategorija i shvatamo je kao
dugotrajnu sistemsku promjenu. Fluktuaciju ine ritmovi, kod kojih postoji jasno izraena tendencija
blagih oscilacija, definisana ciklusima. Fluktuacijom definiemo opdi trend zakonomjernih promjena
prirodnih procesa izraenih u ritmovima, a unutar njih ciklusima. Meteroloki zaklon je improvizirana
kudica u kojoj je smjetena vedina meteorolokih instrumenata.

Nalazi se na 2 m visine, jer na toj visini prestaje utjecaj toplote od zemlje. Bijele je boje kako ne bih
dolo do zagrijavanja za vrijeme toplog i sunanog vremena.
-INSTRUMENTI ZA MJERENJE PADAVINA : Kiomjeri su instrumenti koji se koriste za mjerenje
koliine oborine u tekudem stanju. Za vrijeme mjerenja potrebno je oborinu iz posude presuti u
staklenu menzuru na ijim se stjenkama nalazi skala u mm/m2. Pluviograf - ambrograf je instrument
za biljeenje koliine oborina u razdoblju od 24 sata. Instrument je sastavljen od prijemnog dijela koji
je ljevkastog oblika, zatim staklene cijevi kojom oborina odlazi u posudu sa plovkom. Prilikom
povedanja razine vode u posudi se podie plovak te se prenosnim mehanizmom pokrede i pero koje
biljei koliinu oborine na pokretnom valjku sa papirom. Nakon to je zabiljeeno 10 mm oborine
posuda sa valjkom se automatski prazni te voda odlazi u plastini galon. Na pluviografskoj traci to je
vidljivo u obliku ravne crte jer se i pero nakon pranjenja sputa na dno.
-ZRANI PRITISAK: pritisak koji zrak vri svojom teinom na povrinu Zemlje nazivamo atmosferski ili
zrani pritisak. Jedinica za mjerenje zranog pritiska je jedan milibar. Porastom nadmorske visine
smanjuje se zrani pritisak. Ako se u zraku nalazi veda koliina vodene pare koja je laka od zraka,
zrani pritisak postaje nii. Ako raste zrani pritisak u zraku ima manje vodene pare. Na zrani pritisak
utjee temperatura i vlanost zraka.
-Barometar je mjerni instrument za mjerenje zranog pritiska. Barometar je koristan jer se smatra da
sa porastom pritiska zraka slijedi sunano vrijeme, a sa padom oblanije.
-Barograf je barometar koji pisaljkom stalno biljei promjene pritiska zraka. Prenosnim mehanizmom
pokrede se pero koje na listu papira biljei promjene pritiska zraka u odreenom vremenskom
razdoblju, najede 7 dana.
-KLIMA: Klima je prosjeno vremensko stanje u odreenom trenutku koje nije starije od 30 godina.
Prosjeno stanje atmosfere dobiva se iz dugogodinjih osmatranja meteorolokih elemenata (i
meteorolokih pojava magla, kia, snijeg, grad, rosa, slana,inje..)

Kppenova klasifikacija klime :

A)tropska klima, B) suha klima, C) umjerena klima, D) snjeno-umska, E) polarna klima. Na
klimatskom dijagramu na X osi se upisuju mjeseci, a na Y osi Celzijusovu. S obzirom na geografski
poloaj i reljef, klima BiH je sloena, pa se razlikuje u tri zasebna dijela: 1) Na jugozapadu je
mediteranska snijeg je rijedak, ljeta su suha i vruda. 2) U srednjem dijelu vlada kontinentalno planinska klima, alpskog snijega, ljeta su topla, a snjene padavine su obilne. 3) Na sjeveru vlada
umjereno kontinentalna klima sa dosta otrim zimama i toplim ljetima.
VRIJEME : je najpromjenjivija promjena temperature i ono je trenutano stanje mjereno za 15
minuta. Obuhvata period za koje meteorolog izvri osmatranje, mjerenje i ispisivanje podataka sa
meteorolokih instrumenata u meteoroloki dnevnik. Prognoza vremena se vri u toku 24 sata.

-ANTICIKLONA: je podruje povienog atmosferskog pritiska u odnosu na okolinu. Zrak u tom polju
struji od sredita prema rubovima i iz gornjih slojeva troposfere prema povrini zemlje. Pri sputanju
zrak se grije. Anticiklona donosi suho i vrlo esto sunano vrijeme.
-CIKLONA: je podruje snienog atmosferskog pritiska u odnosu na okolinu. Zrak struji od rubova
prema sreditu, zbog koncentracije poinje se izdizati i hladiti i nastaju uvjeti za nastanak padavina.
Ciklona donosi promjenjivo vrijeme i padavine. Zrak se u ciklonama krede u smjeru suprotnom od
kretanja kazaljke na satu. U Europi ciklone se uglavnom kredu od zapada prema istoku, ali ima i
odstupanja. Prije ciklone obino zapue slabo do umjereno jugo ili jugozapadnjak, a dva do tri dana
prije njenog dolaska na nebu se mogu uoiti visoki oblaci cirusi, koji su inae nosioci loeg vremena.
Pred prolazak ciklone zapue obino hladniji vjetar sa sjevera ili sa sjeverozapada i to zbog irenja
anticiklonalnog grebena i dolaska ljepeg vremena. Tropske ciklone koje se javljaju u Pacifiku i obino
donose jake kie i prati ih olujan vjetar koji nerijetko dosee brzinu od 150 km/h. Tropske ciklone se
mogu razviti i u uragane samo ako za to postoje uvjeti, ali najede nestaju pribliavajudi se obalnom
podruju.

-Podzemne vode- su vode koje se nalaze u unutranjosti Zemlje. Nakupine podzemnih voda u
rastresitoj seriji sedimenata kao to su pijesak i ljunak nazivaju se izdanskim vodama. Podzemne
vode koje se javljaju u pukotinama krenjaka nazivaju se krkim vodama. Krka korozija je ugljina
kiselina koja sadri rastvoren ugljendioksid i otapa krenjak. Kraka erozija nastaje, ako su krenjake
stijene polomljene tada se padavinske vode se kroz njih procjeuju, procjeivanjem otapaju pukotine
i na njih djeluju eroziono. Krka korozija i krka erozija nazivaju se krki procesi.
-Izdanske vode se slobodno kredu. Arteki izdani su vid izdanskih voda koji nastaju u rastresitim
sedimentima gdje se voda nalazi izmeu dva udubljenja izolatorska ili vodoodrivog sloja. Arteki
izvori nastaju ako se gornji vodoodrivi sloj probije i izdanska voda de istjecati na povrinu
oslobaajudi pritisak. Ako nastaje vjetakim probijanjem gornjeg sloja izolatorskog sloja onda je
arteki bunar.
IZVORI I VRELA: mjesta gdje podzemne vode istjeu na povrinu zemlje naziva se vrelom ili izvorom.
Izvori istiu djelovanjem gravitacije, a vrela su mjesta gdje izbijaju vertikalno odozdo oslabaajudi
hidrostatski pritisak.
PONORNICE- polja koja su u kru nastala spajanjem rasjeda te bonim korozivnim djelovanjem vode
koja dolazi iz nepropusnih u propusne dijelove tla te nestaje u ponorima. Takve vode nazivaju se
ponornice. Tipine su u dinarskom podruju, gdje ine vedinu tokova svjee vode.

-RIJEKE: vode koje teku po povrini Zemlje po djelovanjem gravitacije nazivaju se tekudim vodama,
tekudicama ili rijekama. Mjesto formiranja rijeke od izvora naziva se izvorom rijeke. Usko udubljenje
ili lijeb kuda otjee rijena voda naziva se rijeno korito. Mjesto gdje zavrava vodeni tok nazivamo
rijeno ude, a mjesto zavretka rijeke u moru delta. Glavna rijeka sa svojim pritokama formira rijeni
sistem. Rijeni sistem sakuplja padavinske vode na odreenoj povrini koja se naziva rijeni sliv.
Slivovi su meusobno odvojeni rijenim razvoima ili vodjelnicama. Koliina vode koju nosi rijeka
odreena je vodostajem, protjecajem i otjecanjem.

RIJENI REIM:
Vodostaj je trenutni nivo vode u rijenom koritu koji se mijenja u zavisnosti od koliine padavina.
Promjena vodostaja kroz dui vremenski period naziva se vodostanje. Protjecaj je koliina vode u m2
koju prenosi rijeka u svakoj sekundi kroz popreni presjek korita.
Otjecanje je koliina padavinske vode izraene u litrama koja u svakoj sekundi sa svakog km2 slivene
povrine dotjee u vodeni tok.
-JEZERA: prirodna udubljenja na kopnu koja su ispunjena bez prirodne veze sa vodama svjetskog
okeana nazivaju se jezera. Prema nastanku dijele sena prirodna i vjetaka jezera. Prirodna jezera
prema prevladavajudoj sili dijele se na: monogenetska, poligenetska, tektonska, eroziona,
akumulativna i sedrena. U odnosu na nivo svjetskog okeana jezera se dijele na: depresije kod kojih je
razina jezerskog nivoa ispod povrine mora. Kripodepresije su pojave kada je jezerska povrina iznad
povrine svjetskog okeana, a jezersko dno ispod povrine svjetskog okeana.
-KLIMATSKA GODINJA DOBA: I.III. proljede, I.IV. ljetoo, I.IX. jesen, I.XII. zima- Meudnevna i
meumjesena klima je vana kako bismo znali kada poinje zahlaivanje, a kad zatopljenje.